Preskoči na sadržaj
Rivista di storia dell’arte adriatica Traži

Olipski fragment gotičkoga srebrnog ophodnog križa s prikazom Sv. Stošije

DOI 10.15291/ars.463

Preuzmi PDF

Svezak 3 (2013)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
U župnom uredu u Olibu prije nekoliko je godina pronađen zanimljiv srebrni fragment s prikazom svetice. Slijedom usporedbe sa srodnim liturgijskim predmetima utvrđuje se da je riječ o fragmentu ophodnoga križa s prikazom svetice zaštitnice olipske župe, sv. Stošije, koji je nekada bio pričvršćen u središtu njegova reversa, te se određuje njegova datacija u konac 14. st. Ikonografska je identifikacija prikazanoga lika, osim logikom mjesta nalaza, učvršćena i ikonografskom analizom prikaza sv. Stošije u romaničkoj i gotičkoj umjetnosti na području Zadra nastalih tijekom toga višestoljetnoga razdoblja, napose u zlatarstvu, te je na taj način utvrđen i svojevrstan evolutivni pomak u prikazivanju svetice koja je ujedno i zaštitnica Zadarske nadbiskupije.
Olib, zlatarstvo, gotika, ophodni križ, Sv. Stošija, Novigrad, pastoral nadbiskupa Valaressa
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke

An interesting silver fragment decorated with the image of a saint was found several years ago in the Rectory at Olib. After comparing it with similar liturgical objects, the article establishes that it belonged to a processional cross and that the saint depicted is St. Anastasia, the patron saint of the parish church of Olib. It argues that the fragment had originally been affixed at the centre of the cross’s back and argues for dating to the late fourteenth century. Apart from the provenance of the fragment, the iconographic identification of the saint depicted is further corroborated by iconographic analysis of the Romanesque and Gothic representations of St. Anastasia in the region of Zadar, most notably those which had been produced during this long period in the field of metalwork; in such a way, the article establishes that the fragment from Olib represents a sort of an evolutionary step forward in the representation of St. Anastasia, who is also a patron saint of the Archbishopric of Zadar.

1. Prikaz Sv. Stošije na fragmentu srebrnog ophodnoga križa iz Oliba, 2. Fragment srebrnog ophodnoga križa iz Oliba, revers, Zadar, Stalna avers, Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti (foto: M. Kovačević) izložba crkvene umjetnosti (foto: M. Kovačević) Fragment of the silver processional cross from Olib, obverse with the Fragment of the silver processional cross from Olib, reverse, Zadar, figure of St. Anastasia, Zadar, Permanent Exhibition of Religious Art Permanent Exhibition of Religious Art

pripadajuće kršćanske zajednice. To su: križ iz manje vješto od ostalih navedenih, no sklonija sam Novigrada,3 križ iz crkve benediktinki u Pagu,4 križevi tu razliku u izvedbi objasniti nižom razinom vještine iz Gorice (danas u Pašmanu),5 Sukošana,6 Dračevca7 te majstora, radije nego ranijom datacijom. iz Vlašića na Pagu.8 Tim su križevima utvrđene brojne Logikom titulara olipske župne crkve zaključujem da srodne umjetnine, mahom ophodni križevi, na širokom je svetica prikazana na opisanom fragmentu vjerojatno jadranskom prostoru od Senja preko Vinodola do Sv. Stošija, te da je križ kojem je krasio poleđinu sjeverne Italije.9 Sukladno tomu valja odrediti dataciju izvorno pripadao upravo župnoj crkvi Sv. Stošije na fragmenta u konac 14. stoljeća i pretpostaviti da je riječ Olibu. No i okvirna stilska povezanost našeg fragmenta o djelu jedne od brojnih zadarskih radionica, djelatnih s gore navedenom grupom komparativnih primjera u tom našem dalmatinskom gradu koji je uz Dubrovnik ophodnih križeva dodatan je argument u korist ovakvoj tijekom srednjeg vijeka bio najznačajnijim centrom ikonografskoj identifikaciji prikazane svetice, jer se i zlatarstva na našoj obali Jadrana.10 No, zbog osobite u središtima njihovih reversa javljaju mahom prikazi srodnosti u obradi glave svetačke figure na reversu svetaca zaštitnika vjerskih zajednica kojima su pripadali olipskoga križa (sl. 4) i one Sv. Ivana Krstitelja (sl. 5) s (primjerice, u Sukošanu i Senju Sv. Martin, u Gorici reversa spomenutoga križa iz crkve Sv. Jeronima – Sv. i Vlašiću Sv. Ivan Krstitelj, u Novigradu Sv. Katarina, u Ivana u Vlašićima na Pagu (sl. 3), ne smije se posve Pagu Sv. Benedikt, u Bakru Bogorodica i sl.). isključiti ni datacija fragmenta u rano 15. stoljeće budući Prikaz svetice na fragmentu iz Oliba značajan je prinos da je Kristov korpus s aversa paškoga križa znatno srednjovjekovnoj ikonografiji Sv. Anastazije (Stošije), voluminozniji od figure sveca zaštitnika s reversa.11 zaštitnice Zadarske nadbiskupije, najštovanije zadarske Zaštitnici na vlašićkom i olipskom križu prikazani su svetice i titularke katedrale u kojoj se u mramornom

sarkofagu čuvaju njezine moći, najvjerojatnije od 808. dometima koje su likovni prikazi u zadarskoj sfragistici godine,12 kada ih je zadarski biskup Donat prenio iz 14. stoljeća postizali zorno govori i pečat zadarskog Carigrada kao dar bizantskoga cara Nicifora. Sirmijska je to kaptola iz posljednje četvrtine 14. st. s prikazom mučenica čiji se kult, osim u Sirmiju, u kasnoj antici i ranom Bogorodice s Djetetom, obočene Sv. Stošijom i Sv. srednjem vijeku proširio Istokom i Zapadom, pa je bila Krševanom pod arkadama istančano oblikovane gotičke osobito štovana i u Carigradu i u Rimu, na sjeveru Italije,13 arhitekture.17 Sv. Stošija i ovdje stoji u frontalnom stavu, a vjerojatno zaslugom spomenutoga biskupa Donata i u krunu na glavi zamijenila je aureola, a u desnici joj je Fuldi.14 Kako je poznato, u samome Zadru primat njezina mučenička palma. kulta odmijenit će koncem 12. st. Sv. Krševan kao titular Reprezentativni prikazi Sv. Stošije u zadarskoj moćnoga zadarskoga benediktinskog samostana.15 srednjovjekovnoj skulpturi nalaze se na romaničkom Značaj relikvija Sv. Stošije na području tadašnje nadvratniku središnjeg portala starog pročelja zadarske nadbiskupije, kao i svetičina hagiografija isprepletena s katedrale iz 12. stoljeća,18 na pluteju romaničkog ambona onom Sv. Krševana, pridonijeli su da se uz njega, ali i s zadarske katedrale, 19 na reljefu iz 13. stoljeća koji se drugim svecima, te samostalno, u zadarskoj umjetnosti čuva se u okviru Stalne izložbe crkvene umjetnosti, 20 u doba romanike i gotike njen lik prikazuje na većem u gotičkoj luneti središnjeg portala zadarske katedrale broju značajnih umjetnina, kao i na pečatima grada i iz 1324. godine,21 u luneti portala crkve Sv. Mihovila,22 katedralnog kaptola. Na pečatu grada iz 1190. godine a Sv. Stošiju prikazuje i jedan od kipova koje je Petar svetica je prikazana frontalno, u stojećem stavu i s Berčić vjerojatno isklesao za pročelje kapele Sv. Šimuna krunom na glavi, ali bez drugih atributa, a obočena (Stalna izložba crkvene umjetnosti),23 kao i mramorni je stiliziranom arhitekturom dviju kula.16 O visokim reljef s ležećim likom svetice iz katedrale.24 I za lik mlade djevojke s pletenicama na romaničkom reljefu od breče, pronađenom u kripti zadarske katedrale, predlagana je identifikacija sa Sv. Stošijom.25 U srednjovjekovnom slikarstvu Zadra, pak, jedini su prikazi Sv. Stošije u freskoslikarstvu – izgubljeni prikaz u sjevernoj apsidi katedrale Sv. Stošije26 i onaj djelomično sačuvan u secco- tehnici iz južne apside crkve Sv. Krševana.27 Prema tvrdnji N. Jakšića, poprsje Sv. Stošije prikazano je i unutar inicijala „D” u „Časoslovu opatice Čike”.28 Ovom će prigodom biti pomnije razmotreni samo primjeri prikaza Sv. Stošije u zadarskom srednjovjekovnom zlatarstvu. Njeni su se prikazi na djelima zadarskog zlatarstva 14. stoljeća, osim na olipskome fragmentu, sačuvali na škrinjicama- relikvijarima Sv. Krševana29 i Sv. Grgura,30 na ruci- relikvijaru Sv. Ivana Krstitelja,31 te na ophodnom križu iz samostana Sv. Frane.32 Na škrinjici Sv. Krševana prikazana je na emajliranoj pločici na čeonoj strani škrinjice, u redovničkom habitu i s križem u ruci, a flankira je stilizirana arhitektura, kao na spomenutim gradskim pečatima.33 Prikaz svetice na relikvijaru kompozicijski je osobito sličan onom na pečatu grada Zadra iz 1190. godine, ali je okvir u obliku mandorle odmijenio četvrtasti oblik pločice, a stiliziranu arhitekturu romaničkih kula arhitektura oblikovana u gotičkom stilu.34 Bez naznaka ambijenta, ali slično odjevena (makar je možda ipak riječ o carskom ruhu) i s križem u ruci, svetica je prikazana i na škrinjici Sv. 3. Prikaz Sv. Ivana Krstitelja s reversa srebrnog ophodnoga križa iz Vlašića Grgura, no okrunjena, što je karakteristično za arhaičnije na Pagu, Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti (foto: M. Kovačević) Silver processional cross from Vlašići on Pag, reverse with the figure of prikaze Sv. Stošije.35 Ujedno je to i najelegantnija figura St. John the Baptist, Zadar, Permanent Exhibition of Religious Art gradske zaštitnice u zadarskom zlatarstvu, čemu osobito

Marijana Kovačević: Olipski fragment gotičkoga srebrnog... Ars Adriatica 3/2013. (103-110)

4. Prikaz Sv. Stošije na fragmentu srebrnog ophodnoga križa iz Oliba 5. Prikaz Sv. Ivana Krstitelja s reversa srebrnog ophodnoga križa iz Vlašića na (detalj), Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti (foto: M. Kovačević) Pagu (detalj), Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti (foto: M. Kovačević) Fragment of the silver processional cross from Olib, obverse with the figure Silver processional cross from Vlašići on Pag, reverse with the figure of St. of St. Anastasia (detail), Zadar, Permanent Exhibition of Religious Art John the Baptist (detail), Zadar, Permanent Exhibition of Religious Art

pridonosi naginjanje tipično gotičkom „S”-kontrapostu. U 15. stoljeću lik Sv. Stošije nalazimo na nekoliko Postavljena je uz lik titulara relikvijara, kojeg flankira zlatarskih radova koji su redom izloženi na Stalnoj zajedno s već spomenutim vojničkim prikazom Sv. izložbi crkvene umjetnosti u Zadru. Prikazana je na Krševana. Dvoje zadarskih zaštitnika prikazano je jedno poznatom pastoralu nadbiskupa Vallaressa,39 i to možda uz drugo u segmentima postolja ruke-relikvijara Sv. čak i dvaput. Budući da se na kaštilcu pojavljuju svetačke Ivana Krstitelja. Svetičino je frontalno poprsje ponovo figure drugih zadarskih i dalmatinskih zaštitnika poput u redovničkom habitu, a u ruci joj je križ podignut na Sv. Jeronima i Sv. Krševana, a možda i sv. Zoila, vjerojatno prsa. Flankira je identifikacijski natpis, baš kao i stojeću je da je jedna od dviju svetica prikazanih u edikulama figuru svetice prikazane u poluprofilu na krajnje desnom donjega kata kaštilca upravo Sv. Stošija. Obje su svetice polju antene emajliranog ophodnog križa iz samostana prikazane dopojasno ili, vjerojatnije, u sjedećem stavu, što Sv. Frane. Na nasuprotnom, krajnje lijevom polju zbog malih dimenzija nije jednostavno razlučiti, posve antene toga križa prikazan je, očekivano, Sv. Krševan, a frontalno, odjevene u bogato nabrane haljine i ogrtače svetački se „par” okreće Mrtvom Kristu (Imago pietatis) u pričvršćene na prsima, glava uokvirenih aureolama i kose središnjem polju reversa. razdijeljene i podignute u karakterističnu simetričnu Pojedini su autori smatrali ili pretpostavljali da se frizuru. No, izglednije je da Sv. Stošiju prikazuje ona lik Sv. Stošije nalazi na još nekoliko djela zadarskog svetica koja na glavi osim aureole ima krunu, dok joj je zlatarstva 14. stoljeća, primjerice na jednoj od bočnih desna ruka prekrivena tkaninom plašta, a lijeva blago strana škrinjice-relikvijara Sv. Kvirina,36 no nema podignuta i zaobljena dlana, kao da je u njoj nekad identifikacijskog natpisa ni jukstapozicije s likom Sv. bila palmina grana koja danas nedostaje. Valja reći da Krševana, pa nije moguće donositi konačne sudove je okrunjena svetica, u pogledu svojih atributa i općeg o takvu prijedlogu. Pretpostavljalo se da je Sv. Stošija oblikovanja, dovoljno neutralna da bismo je s jednakim i svetački lik prikazan zdesna Kristu na čeonoj plohi pravom mogli identificirati kao Sv. Luciju, Sv. Katarinu škrinjice Sv. Zoila,37 no vjerojatnije je ipak riječ o ili, primjerice, Sv. Margaretu. Mogućnost da je riječ o Sv. Bogorodici, budući da figura nema istaknutijih atributa. I. Stošiji podriva i vjerojatnost da je Sv. Stošija ponovo, čini Petricioli je smatrao da se lik Sv. Stošije krije i u jednom se, prikazana u zavijutku na vrhu pastorala, okrunjena, od svetačkih likova na križu opatice Pave,38 međutim valja zajedno sa Sv. Donatom ili samim naručiteljem, ipak prihvatiti mišljenje N. Jakšića da je riječ o Sv. Klari, nadbiskupom Valaressom. U ljevici joj je kodeks, a u jer je darovateljica križa jedna od zadarskih klarisa, a desnici tanak štap, možda donji dio nekadašnje palmine franjevački sveci vidljivi su i u drugim segmentima križa. grančice. Moguće je, ipak, da se radi o Bogorodici pred

kojom je naručitelj.40 Lik neke učene svetice s palmom i isključiti mogućnost da su ostali, izgubljeni dijelovi knjigom u ruci je i u srebrnom medaljonu na stopi kaleža starijeg gotičkog križa, pretočeni45 u srebro za izradu Hrvatinić-Beneša,41 no možemo samo nagađati da je riječ novog, modernijega u 15. stoljeću. Predložena datacija baš o Sv. Stošiji. Međutim, upravo ona je sasvim izvjesno fragmenta iz Oliba u konac 14. stoljeća upućivala bi tako prikazana na škrinjici-relikvijaru Petra i Pavla, proroka na vjerojatnost da je olipska župa dobila čak tri srebrna Danijela i biskupa Martina, koja je pripisana zadarskom ophodna križa u razmaku od stotinjak godina46 – jedan zlataru Tomi Martinovu, pod prvom arkadom čeone kasnoromanički, jedan gotički i jedan ranorenesansni, strane.42 U rukama su joj i palma i knjiga. što ukazuje na živo nastojanje da se i u ovoj udaljenoj Sudeći prema svemu navedenom, čini se da je otočkoj sredini prate umjetnički trendovi. uobičajena ikonografija ove svetice donekle evoluirala Ma koliko privlačna bila izrečena pomisao, ne tijekom kasnoga srednjeg vijeka, pa ona već od izmaka smije se zanemariti navod Carla Federica Bianchija o 14. stoljeća, a prvi put na našem fragmentu, sve češće žiteljima Novigrada koji su pred Osmanlijama prebjegli nosi knjigu, simbol svoje učenosti. Tim je atributom, na Olib, donijevši sa sobom „Gospu od Karmela”, primjerice, označen svetičin kip, spomenuto djelo vjerojatno naslikanu, za pripadajući oltar u župnoj Petra Berčića, svetičin lik na zidnoj slici iz južne apside crkvi Sv. Stošije.47 Budući da se na gore spomenutome crkve Sv. Krševana, te srebrni iskucani reljef svetice na ophodnome novigradskom križu, koji je izvorno nastao relikvijaru pripisanu Tomi Martinovu – redom prikazi za tamošnju samostansku crkvu Sv. Katarine, pojavljuje datirani u 15. stoljeće. lik svetice koji je ikonografski posve podudaran prikazu U svjetlu potonjeg tim je zanimljivije da je na mlađem, svetice s olipskoga fragmenta, premda je tehnički i stilski već umnogome renesansnom, srebrnom ophodnom križu znatno napredniji, ne smije se isključiti mogućnost da su olipske župne crkve datiranom potkraj 15. stoljeća, koji je Novigrađani osim rečene slike na Olib sa sobom donijeli također pripisan zadarskomu renesansnom zlataru Tomi još jedan vrijedan predmet iz svoga zavičaja, srebrni Martinovu,43 atribut Sv. Stošije ponovo knjiga. Na značaj ophodni križ na čijem se reversu nalazio naš fragment. uvođenja prikaza svetaca-zaštitnika u središnjim poljima U tome bi slučaju sveticu valjalo identificirati kao Sv. poleđina takvih križeva upućuje činjenica da je crkva Sv. Katarinu. Iako je teško objasniti postojanje dvaju stilski i Stošije na Olibu u vrijeme nastanka olipskoga fragmenta ikonografski tako bliskih ophodnih križeva u Novigradu imala i jedan još stariji, kasnoromanički srebrni križ koji koncem 14. st., toj mogućnosti u prilog ide sličan slučaj je na objema stranama imao arhaičan prikaz raspetog vezan uz ophodni križ iz Gorice (danas u župnoj crkvi Krista.44 Određeni arhaizmi u ikonografiji spomenutog Sv. Marije u Pašmanu na otoku Pašmanu) koji je također olipskog križa pripisanog Tomi Martinovu osnažuju spomenut u gornjem tekstu. Naime, na poleđini toga pretpostavku da je i stotinjak godina stariji križ od kojeg križa prikazan je zaštitnik župne crkve u Gorici, Sv. Ivan nam se očuvao tek fragment imao sličnu ikonografiju, Krstitelj. Prema uvjerljivu tumačenju N. Jakšića, križ je što je dokaz o štovanosti starije umjetnine i potrebe izvorno pripadao upravo toj crkvi, a u otočku je župnu da se, slijedeći trendove, ipak oda počast vrijednu crkvu dospio zajedno s prebjeglim Goričanima tijekom dijelu tradicije ove otočke zajednice. Tim više ne treba Kandijskoga rata.48

Marijana Kovačević: Olipski fragment gotičkoga srebrnog... Ars Adriatica 3/2013. (103-110)

Bilješke

1 Ovaj fragment dosad nije objavljen u literaturi, no zastupljen je o ovoj problematici pisao N. Jakšić, donoseći neophodne je tek u katalogu neobjavljene doktorske disertacije (kat. br. komparativne table: NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 3) 2010., 299-326. 51). MARIJANA KOVAČEVIĆ, Umjetnička obrada plemenitih 10 Opširno o zadarskim zlatarima i njihovim radionicama u 14. metala u 14. stoljeću u Zadru (doktorska disertacija), Zagreb, stoljeću vidi: MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 62-249, 589-615. 2010., 5, 725, 896, 1267-1269, sl. 266-268. 11 Pritom valja imati na umu da je križ iz Vlašića i u drugim 2 Don Pavao Kero, direktor Stalne izložbe crkvene umjetnosti u aspektima svoga oblikovanja stilski vrlo neujednačen, te da je Zadru, ljubazno me je obavijestio o postojanju ovoga fragmenta, stoga moguće da su pojedini dijelovi sadašnjega križa izvorno omogućivši mi njegovo nesmetano proučavanje i fotografiranje, pripadali nekom stilski zrelijem križu, a tomu u prilog ide u na čemu mu u ovoj prigodi srdačno zahvaljujem. prvom redu izrazita plastičnost figure raspetoga Krista. 3 THOMAS GRAHAM JACKSON, Dalmatia, the Quarnero 12 PAVUŠA VEŽIĆ, Pavuša Vežić, Sveti Donat – Rotonda sv. and Istria, Vol. I., Oxford 1887., 329; IVO PETRICIOLI, Od Trojstva u Zadru, Split, 2002., 22; P. Vežić kao temelj za ranog kršćanstva do baroka, u: Sjaj zadarskih riznica (ur. navedenu dataciju citira rad I. Nikolajević u kojem se navodi da Tugomir Lukšić), Muzejsko-galerijski centar, Zagreb, 1990., se prijenos relikvija Sv. Stošije u Zadar dogodio između 807. i 23, 329; NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička 809. godine. (IVANKA NIKOLAJEVIĆ, „Martyr Anastasia” u baština Zadarske nadbiskupije: Zlatarstvo (ur. Nikola Jakšić), Fuldi, Zbornik Filozofskog fakulteta u Beogradu, knjiga XIV-1, Zadarska nadbiskupija, Zadar, 2004., 26, 28, 31, 94, 130-132, Beograd, 1979., 46). 134, 138, sl. 046, 046a; MARIJANA KOVAČEVIĆ, Nekoliko 13 Više o kultu Sv. Anastazije u Sirmiju, Carigradu i Rimu vidi priloga gotičkom zlatarstvu vinodolskog kraja, Radovi Instituta u vrijednu radu T. Vedriša: TRPIMIR VEDRIŠ, Štovanje sv. za povijest umjetnosti, 29 (2005), 19, 23, sl. 2b; MARIJANA Anastazije u Sirmiju, Carigradu i Rimu u kasnoj antici i ranome KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 1246-1251; NIKOLA JAKŠIĆ, Rapporti srednjem vijeku, Diadora, 22 (2007.), 191-215. veneto-dalmati nell’oreficeria trecentesca, u: Letteratura, arte, cultura tra le due sponde dell’Adriatico / Književnost, 14 Još o kultu Sv. Anastazije i mogućnosti da su relikvije te umjetnost, kultura između dviju obala Jadrana, Zbornik radova mučenice dospjele u Fuldu kao diplomatski dar zadarskoga s međunarodnog znanstvenog skupa, Zadar, 25. rujna 2008. (ur. biskupa Donata Karlu Velikom vidi: IVANKA NIKOLAJEVIĆ Nedjeljka Balić-Nižić, Nikola Jakšić, Živko Nižić), Zadar, 2010., (bilj. 12), 47-51. 312-316, 320, 321-323, fig 12c, 13c, 15b, 18a, 18b. 15 NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI, Zadar u srednjem vijeku do 4 Samostan i Crkva časnih sestara benediktinki u Pagu, Zadar, 1409. (Prošlost Zadra II), Zadar, 1976., 72. 1983., 18; NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 25, 16 Opširnije o tom pečatu vidi: IVO PETRICIOLI, Prilog zadarskoj 31, 132-134, sl. 047, 047a, 047b; MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. sfragistici, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, Sv. 10(4) (1972), 3), 18, 19, sl. 3b; NIKOLA JAKŠIĆ, Ophodni križ 14. stoljeća na 117-120.; NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI (bilj. 15), 277. Pašmanu, Raukarov zbornik, Zagreb, 2005., 591; E. HILJE, 2010., 17 Opširnije o tom pečatu vidi: IVO PETRICIOLI (bilj. 16), 121- 170-172, sl. 27-30; MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 1252-1262; 123; NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI (bilj. 15), 545-546; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 3) 2010., 301-305,316, 324, fig. 1, 3, 9, 15a. ANTE GULIN, Hrvatska crkvena srednjovjekovna sfragistika, 5 NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 25, 27, 28, Zagreb, 1998., 308-311. 31, 32, 132, 134-136, 137, sl. 31, 048, 048a, 048b; MARIJANA 18 Opširnije o nadvratniku i relevantnoj literaturi vidi: NIKOLA KOVAČEVIĆ (bilj. 3), 18, 19, 21, sl. 8b; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. JAKŠIĆ – EMIL HILJE, Umjetnička baština Zadarske 4) 2005., 587-596; MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 1256-1250; nadbiskupije: Kiparstvo I (ur. Nikola Jakšić), Zadarska NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 3) 2010., 301-306, 315, 324, fig. 2, 5, 9, 13c. nadbiskupija, Zadar, 2008., 161, sl. 049. 6 NIKOLA JAKŠIĆ, Graditeljski i umjetnički spomenici u 19 Opširnije o romaničkom ambonu zadarske katedrale i Sukošanu kroz povijest, u: Župa Sukošan-o 700. obljetnici prvog relevantnoj literaturi vidi: NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE (bilj. spomena mjesnog imena Sukošan 1289-1989., Zagreb, 1989., 18), 163-166, sl. 051b. 57, 166, sl. 19; IVO PETRICIOLI (bilj. 3), 23, 329; NIKOLA 20 Opširnije o reljefu i relevantnoj literaturi vidi: NIKOLA JAKŠIĆ JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 28, 31, 32, 94, 136- – EMIL HILJE (bilj. 18), 186, sl. 072. 138, sl. 31, 049; MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 3), 18, 19, sl. 6b; MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 1261-1265; NIKOLA 21 Opširnije o skulpturi pročelja zadarske katedrale i relevantnoj JAKŠIĆ (bilj. 3) 2010., 315, 317, fig. 13c, 17. literaturi vidi: NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE (bilj. 18), 152- 160, sl. 048, 048f. 7 Prikaz Sv. Petra na dračevačkom križu vidi u: NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 27, sl. 20, desno; NIKOLA 22 NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE (bilj. 18), 207-208, sl. 086. JAKŠIĆ (bilj. 3) 2010., 316, fig. 15b. 23 NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE (bilj. 18), 254-256, sl. 115a. 8 NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 27, sl. 20, 24 Opširnije o navedenom reljefu vidi: NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL lijevo; MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 1265-1267. HILJE (bilj. 18), 259-260, sl. 119. 9 Opširnije o spomenutim komparativnim primjerima vidi u 25 Opširnije o navedenom reljefu vidi: NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL literaturi citiranoj gore u ovom odlomku: bilj. 3-7. Najsustavnije HILJE (bilj. 18), 162-163, sl. 050.

26 Opširnije o freskama u sjevernoj apsidi katedrale i relevantnoj Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru (Katalog izložbe), literaturi vidi: EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička Zadar, 2004., 60; NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. baština Zadarske nadbiskupije: Slikarstvo (ur. Nikola Jakšić), 3), 187, 189. No, autopsija pokazuje da je prikaz u jednoj od triju Zadarska nadbiskupija, Zadar, 2006., 87-88, sl. 012a. širih edikula donjega kata, koji su svi navedeni autori smatrali 27 Opširnije o freskama u južnoj apsidi crkve Sv. Krševana i prikazom Sv. Ivana Krstitelja, zapravo prikaz Uskrsloga Krista relevantnoj literaturi vidi: EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ koji je jednom nogom već iskoračio iz sarkofaga i pobjedonosno (bilj. 26), 85, sl. 011a. blagosilja desnicom. Budući da su na istome katu kaštilca u preostalim dvjema širim edikulama prikazani i Mrtvi Krist (Imago 28 Svetičino poprsje zaogrnuto je u raskošnu odjeću. Jakšić uočava pietatis), odnosno dopojasni prikaz umrloga Krista u sarkofagu, da je prikaz ikonografski podudaran s likovima Sv. Stošije na te poprsje Bogorodice s Djetetom, ikonografski program moguće zadarskim romaničkim reljefima razabirući da svetica u desnici ističe različite vidove Kristove osobe: ljudsku i božansku izražene nosi mali križ koji je, doduše, jedva raspoznatljiv, dok je lijevi dlan uzdigla na prsa i okrenula promatraču. Vidi: MARIJAN ponajprije kroz figuru Djeteta, zatim kroz ideju mučeničke smrti, GRGIĆ – JOSIP KOLANOVIĆ, Liber horarum Cichae abbatissae te konačno uobličenu u trijumfalno uskrsnuće. Pod trima uskim Monasterii Sanctae Mariae Monialium de Iadra (faksimil), i elegantnim baldahinima, koji su postavljeni između opisanih Zagreb, 2002, str. 128v; EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ širih edikula, smjestile su se sićušne svetačke figure – viteški lik (bilj. 26), 256. Sv. Krševana, pretpostavljena Sv. Stošija koja je već opisana u gornjem tekstu, te još jedna slična joj svetica, samo bez krune. I 29 Opširnije: NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. tri svetačka lika u nišama smještenim na gornjem katu kaštilca, 3), 6, 7, 9, 12, 14, 35, 66, 72-76, sl. 021-021c; MARIJANA u osi spomenutih širokih edikula, pogrešno su identificirana, to KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 1033-1043. jest od nabrojenih šest moguće je prepoznati tek Sv. Jeronima 30 Opširnije: NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 8, s kardinalskim šeširom i modelom crkve u ruci, Sv. Petra s 14, 84-88, 134; MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 1043-1049. ključevima, te u figuri bradatoga sveca s knjigom možda vidjeti 31 Opširnije: NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 6, Sv. Zoila. Valja ipak primijetiti da je pretpostavljeni Sv. Zoilo 7, 35, 66-67, 74, sl. 017, 017a; MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. fizionomijski posve podudaran karakterističnu prikazivanju 1), 1056-1061. Sv. Pavla, a takva bi identifikacija bila logičnija i u kontekstu 32 Opširnije: NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 29, ikonografske topografije budući da je u susjednoj edikuli toga kata 82-84, sl. 028-028a; MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 1219-1230. kaštilca prikazan Sv. Petar. Tako razložena ikonografija ponešto oslabljuje uvjerljivost ideje o „zadarskome panteonu” zastupljenu 33 O utjecajima sfragistike na zadarsko srednjovjekovno zlatarstvo na ovome vrijednome zlatarskome radu. vidi: MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 619-620. 41 Opširnije o kaležu Hrvatinić – Beneša i svoj relevantnoj 34 No medaljon u središtu poklopca škrinjice – relikvijara Sv. literaturi vidi: NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), Krševana preuzima i oblik mandorle neposredno od pečata 182-183, sl. 089, 089a. komune i kaptola, a i natpisno polje na tom medaljonu slijedi model takvih pečata pa teče samim rubom mandorle. 42 Opširnije o relikvijaru – škrinjici Petra i Pavla, proroka Danijela i biskupa Martina te o relevantnoj literaturi vidi: NIKOLA 35 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 206-207, sl. 118. (ur. Anđelko Badurina), Zagreb, 1990., 113. 43 Opširnije o navedenom križu vidi: IVO PETRICIOLI, Građevni 36 Opširnije: NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 8, i umjetnički spomenici srednjeg vijeka na zadarskim otocima, u: 14, 64, 67-70, sl. 018-018d; MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 1), Zbornik „Zadarsko otočje” (ur. Valentin Uranija), Zadar, 1974., 1028-1033. 102-103; IVO PETRICIOLI, Stalna izložba crkvene umjetnosti 37 Opširnije: NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), (Katalog izložbe), Zadar, 87 (kat. br. 67); IVO PETRICIOLI, 14, 32, 94, 126-129, 131, 137, sl. 31, 045-045c; MARIJANA Zadarski zlatar Toma Martinov, Radovi Filozofskog fakulteta u KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 1050-1056. Zadru, Sv. 25(12) (1986.), 157; IVO PETRICIOLI (bilj. 3), 330 38 Opširnije: NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 29, 30, (kat. br. 190); IVO PETRICIOLI (bilj. 40), str. 50 (kat. br. M 91-92, 93, sl. 031; MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 1243-1246. 10.14); MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 721. 39 Opširnije o pastoralu nadbiskupa Valaressa te o relevantnoj 44 Opširnije o tom ophodnom križu vidi: NIKOLA JAKŠIĆ – literaturi vidi: NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 78-79, sl. 024; MARIJANA 187-189, sl. 095. KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 684, 719, 804, 874, 879, 881, 886, 896, 40 Čini se da je čitav niz autora tekstova i kataloga o zadarskom 925, 1214-1217, 1232, 1240 (kat. br. 38). zlatarstvu pogrešno tumačio ikonografiju zastupljenu na kaštilcu 45 O običaju pretakanja srebra u našem srednjovjekovnom pastorala, bez provjere preuzimajući ikonografsku identifikaciju zlatarstvu vidi: MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 1), 649-650. C. Cecchellija (CARLO CECCHELLI, Zara – catalogo di cose 46 Toma Martinov je dokumentirano djelovao u vremenskom d’arte e di antichità, Roma, 1932., 64). Prema tome pogrešnome rasponu od 1495. do 1527/31. godine (IVO PETRICIOLI (bilj. tumačenju na donjem bi, krupnijem katu kaštilca bili prikazani 43), 1986., 157). Mrtvi Krist, Bogorodica s Djetetom i Ivan Krstitelj, a na gornjem katu Sv. Petar apostol, Sv. Jeronim i četvero zadarskih zaštitnika: 47 CARLO FEDERICO BIANCHI, Kršćanski Zadar, Sv. II., Zadar Sv. Krševan, Sv. Stošija, Sv. Zoilo i Sv. Donat (MARIJAN GRGIĆ, 2011., 46. Zlato i srebro Zadra i Nina, Zagreb, 1972., 181; IVO PETRICIOLI, 48 NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 3), 134-135.

Marijana Kovačević: Olipski fragment gotičkoga srebrnog... Ars Adriatica 3/2013. (103-110)

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 220

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.