Skip to content
Rivista di storia dell’arte adriatica Search

Renaissance Architectural Drawings of Diocletian's Palace at Split and Palladio

DOI 10.15291/ars.522

Download PDF

Vol. 5 (2015)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Jasenka Gudelj Department of Art History, University of Zagreb, Croatia nepostojeci142@gmail.com Corresponding author
  • Petar Strunje Department of Art History, University of Zagreb, Croatia
The article analyses the drawings of Diocletian’s Palace at Split which had belonged to the Renaissance architect Andrea Palladio and which represent the only surviving Renaissance drawings of the most important late antique architectural structure on the east Adriatic coast. Today, they are housed at the Royal Institute of British Architects in London and in the Devonshire collection, Chatsworth. A detailed analysis of the drawing technique, the paper, the handwriting and the style of the drawings, have confirmed the opinion of the scholars who argued that the ground-plan of the emperor’s mausoleum was drawn by an unknown artistand that Palladio added his sketches at a later point; the drawing of the mausoleum’s portal was also made by the same artist. Both drawings were most probably produced in Vicenza during the last quarter of the sixteenthcentury. The ground-plan of the palace itself was drawn by Palladio on the basis of an earlier source. It is likely that a version of the palace ground-plan whichhad served as a model to Palladio remained at Split and that the drawings published by Daniele Farlati in the eighteenth century relied on it rather than on those produced by Johann Fischer von Erlach, as it was argued until now.
Andrea Palladio, Diocletian’s Palace, Split, architectural drawings
Sections
  1. Abstract
  2. Uvod
  3. Bilješke

Uvod

njihovo značenje unutar korpusa renesansnih crteža an- tičkih spomenika, važnih svjedočanstava o stanju i inter- Arhitektonski crteži antičkih spomenika bili su jed- pretaciji starina. no od osnovnih sredstava proučavanja i kolanja znanja Pri analizi navedenih crteža metodološki se oslanjalo o nasljeđu koje stoji u temelju renesansne umjetnosti. na smjernice koje su istraživanjima Palladijevih crteža, Prvenstveno Rim, ali i Pozzuoli, Verona, Nîmes i drugi nakon magistralnih studija Giangiorgia Zorzija i Hein- gradovi koncentracijom su starina privlačili renesansne za Spielmanna, Douglasa Lewisa i Lionella Puppija, dali arhitekte, čije su brojne studije antičke arhitekture potom Howard Burns i Guido Beltramini.1 Uzeta je u obzir teh- kolale u umjetničkim i naručiteljskim krugovima. Iako se nika i izvedba, potom karakteristike rukopisnih bilježaka istočna jadranska obala mogla podičiti mnogim starina- i papira te provenijencija. Komparacijom sa suvremenim ma, među kojima se svojom monumentalnošću poseb- snimcima Palače razmotren je njihov odnos spram stvar- no ističu one u Puli i Splitu, renesansna svjedočanstva o nog stanja spomenika, a usporedbom s drugim crtežima zanimanju za najvažniji kasnoantički sklop u regiji izni- antičkih spomenika renesansnih arhitekata, kao i saču- mno su malobrojna. vanih onodobnih arhitektonskih i slikarskih ostvarenja Tri arhitektonska crteža koja su nekada bili u posjedu uočene su posebnosti i sličnosti neophodne za smješta- Andree Palladija (1508. – 1580.), jednog od najutjecaj- nje njihova nastanka u povijesno-umjetnički kontekst. nijih arhitekata uopće, danas se nalaze u Zbirci vojvode Također, iscrpnim pregledom historiografije uočeni su od Devonshirea u Chatsworthu i Kraljevskom Institutu određeni znakoviti diskontinuiteti i nesporazumi, važni Britanskih Arhitekata (RIBA). Radi se o najstarijim po- za ocjenu grananja i kolanja znanja o arhitekturi i u naj- znatim arhitektonskim studijama Dioklecijanove palače novije doba. i jedinima koji se sa sigurnošću mogu datirati u 16. sto- Sva su tri crteža najvjerojatnije bila dio skupine koju ljeće, no iako su odavno objavljeni, do sada im nije bila je engleski arhitekt Inigo Jones (1573. – 1652.) 1613. go- posvećena zasebna studija. Stoga se u radu, uz iscrpnu dine otkupio od Palladijevih nasljednika (od sina Sille analizu i upotpunjeni pregled historiografije, razmatraju ili pak od Vicenza Scamozzija) i odnio u Englesku.2 Jo- i pitanja autorstva te datacije spomenutih crteža, kao i nes je crteže ostavio svom učeniku Johnu Webbu (1611.

Jasenka Gudelj - Petar Strunje: Palladio i Dioklecijanova palača... Ars Adriatica 5/2015. (127-140)

1. Nepoznati autor, tlocrt mauzoleja cara Dioklecijana u Splitu, post 1560. (izvor: zbirka RIBA-e, mapa VIII., list 2., 41.5 x 26.5 cm) Unknown author, ground-plan of the mausoleum of Emperor Diocletian at Split, after 1560

– 1672.), čiji ih je sin prodao mjerniku Johnu Oliveru nika, unutar kojih je nacrtano dodatno usko stubište. (oko 1616. – 1701.), zatim su dospjeli u ruke mjernika i Na vrhu stubišta nacrtan je samostojeći stup koji stoji arhitekta Williama Talmana (1650. – 1719.), i, naposljet- na povišenom zidu kao mogući početak arkade peristila ku, njegova sina, antikvara i kolekcionara Johna (1677. pomaknute unatrag. Na dnu stubišta naknadno je zapo- – 1726.), čiju oznaku imaju dva prikaza splitske stari- četa kolonada peristila drugom vrstom pisala. ne.3 Konačno, 1721. godine kupio ih je Richard Boyle, Stiletom i ravnalom pa potom istim rukopisom ispod III. earl od Burlingtona (1694. – 1753.), jedan od pro- tlocrta naznačeno je i korišteno mjerilo – Piedi XXX, pri tagonista arhitektonskog palladijanizma 18. stoljeća u čemu je ono najbliže rimskoj stopi (29,75 cm). Uz ophod Velikoj Britaniji.4 Osim ovih, Burlington je svoju zbirku stoji napisano: Queste collone sono di diametro p[iede] 1 obogatio još nekim Palladijevim crtežima donesenim iz ½; ce sono dista[n]te l’una da l’altra; p[iede] 8 o[ncie] 7; e Italije. Nakon Burlingtonove smrti, crteži i čuvena pala- il fusto delle collone e p[iede] 13 o[ncie] 3; il cap[itello] e dijanska vila u Chiswicku udajom njegove kćeri prešli su p[iede] 2 o[ncie] 1; l’arch[itrave] p[iede] 2; i1 friso p[iede] u vlasništvo vojvoda od Devonshirea.5 Većina je crteža 1 o[ncie] 4; la cornice p[iede] 2 o[ncie] 7 1/2; le bassi potom u 19. stoljeću prvo posuđena, a zatim i poklonje- o[ncie] 10; il piedestil p[iede] 1 o[ncie] 9.9 Istim rukopi- na Kraljevskom udruženju britanskih arhitekata, iako je som u interijeru mauzoleja prstenasto su upisane sljedeće nekoliko crteža ostalo u vlasništvu vojvode i danas su dio mjere: Il diametro di queste/assi collone e p[iede] 1 o[ncie] zbirki u Chatsworthu.6 4; il fusto p[iede] 21; il cap[itello] p[iede] 2 o[ncie] 10; l’arch[itrave] p[iede] 2 ½; friso p[iede] 1; cor[nice] p[iede] 2 o[ncie] 3.10 Dubinu kvadratne niše mjeri 5 stopa i 11 Renesansni crteži splitskih starina: mauzolej unci (1,78 m), a razmak među nišama 4 stope i 9 unci (1,41 m). Dubina polukružne niše iznosi 5 stopa. Dva crteža splitskog mauzoleja, koji se čuvaju u Lon- Desno ispod tlocrta nalazi se spomenuti skicozni pri- donu, dio su zbirke Kraljevskog udruženja britanskih kaz elevacije unutrašnjosti mauzoleja s naznakom sre- arhitekata (RIBA). Prvi, koji se nalazi u mapi broj VIII., dišnje polukružne niše. Nespretno crtana skica likova prikazuje pažljivo iscrtani tlocrt oktogonalne građevine erota koji pridržavaju girlandu odgovara dekorativnim (sl. 1).7 Radi se o dorađenom crtežu koji je prvo pomoću reljefima druge zone. Odnosi veličina gornje i donje zone šestara i ravnala stiletom utisnut u papir, a zatim iscrtan ispravno su prikazani. Kapiteli stupovlja bez baze gor- tušem te su punine zida naglašene sepijom. Ispod ovog nje zone u crtežu podsjećaju na jonski red (u stvarnosti prikaza, koji je očito nastao na temelju neke danas izgu- kompozitni) superponiran nad korintskim. Zabilježene bljene, ranije snimke građevine, nalaze se pak slobod- su veličine pojedinih segmenata. Donji stup velik je 21 nom rukom i ravnalom izvedene skice s detaljima inte- rimsku stopu, a gornji 8 stopa i 6 unci. Visina kapitela je rijera elevacije i njihovim mjerama, skice odnosa vanj- 1 stopu i 8 unci; dva donja dijela arhitrava visoka su po ske fasade i svoda ili pak sirijskog luka te još slobodnije 1 stopu, dok je onaj najviši segment visok stopu i 8 unci. grafitnom pisaljkom ponovljen tlocrt stope zvonika sa Reljef gornje zone visok je 2 stope i 4 unce. Sama niša sugestijom uklapanja kolonade Peristila i vanjskog trije- široka je 9 stopa i 9 unci.11 Mjere na ovoj skici ispisane ma mauzoleja. su drugačijim rukopisom u odnosu na didaskalije tlocr- Tlocrt je izveden s određenim odstupanjima u od- ta, pri čemu se može u specifičnom p i načinom ispisa nosu na stanje careva mauzoleja u 16. stoljeću: ispravno brojki, kao i po nemuštom crtežu figure, prepoznati ruka je prikazan oktogon ophoda i cele, no upisana kružnica Andree Palladija. interijera zamijenjena je oktogonom, što je ispravljano Što se točnosti mjera tiče, one su u principu zabilje- uz sjevernu i istočnu nišu.8 Nedostaje, naravno, kasni- žene nešto manjima nego što su u stvarnosti, iako debla je probijeni kor. Valja primijetiti prisutnost sugestije stupovlja interijera bilježi znatno višima nego što jesu.12 jednako oblikovanih pravokutnih niša kojima je dodan Zanimljiva je činjenica da bi većina mjera (onih dijelova pravokutni proboj zida na južnom, zapadnom i sjever- građevine pri tlu još i više) bila točna da ih preračunava- nom zidu: uz izvorni ulaz na zapadnome zidu, južni je mo po vičentinskoj stopi, iako ucrtano kazalo jasno kaže probijen u srednjem vijeku, dok je zagrađenost sjeverne da se radi o rimskoj. niše naznačena tankom linijom. Zabilježeno je i posto- Palladijevoj ruci moguće je pripisati i slobodno ski- janje uskog stubišta unutar masivnih zidova no njegov ciranu studiju koja prikazuje rekonstrukciju monumen- je smještaj zapravo na većoj visini i to u južnom zidu, talnog prilaza mauzoleju ili, manje vjerojatno, vestibulu, a ne sjeverno od ulaza. Ispušten je sav srednjovjekovni odnosno odnos luka/svoda i trokutnog zabata u dvije inventar katedrale, ali su prikazane masivne stope zvo- razine. Moguće je da crtač pogrešno tumači stope zvo-

Jasenka Gudelj - Petar Strunje: Palladio i Dioklecijanova palača... Ars Adriatica 5/2015. (127-140)

nika kao popunjenu originalno antičku gradnju koja same katedrale. Sve su ovo naknadne Palladijeve skice bi držala elevaciju nad stepeništem gdje crta trokutast nastale na gotovom glavnom crtežu tlocrta, pri čemu je krov, za kojim slijedi istovjetan, ali viši, krov mauzole- vjerojatno da je grafitna skica najkasnija, kako zbog pre- ja. Prepoznajemo da se radi o elevaciji upravo tog dijela klapanja linija s ranijim crtežima, tako i zbog činjenice tlocrta po povlačenju trabeacije i zidnim istacima iza da je vicentinski arhitekt ovu tehniku upotrebljavao u tankih stupova koji su, kao i na niši, zamišljeni superpo- poznim godinama. nirani u dvije zone. Možda autor pokazuje da nije svje- Pod crtežom stoji napisano rukopisom koji ne odgo- stan neprekinutih arkada peristila. Manje je vjerojatno vara didaskalijama ali nije niti Palladijev (naročito se od da prikazuje sirijski zabat samog peristila, no moguće njegova rukopisa razlikuju slova p s donjom zaobljenom je da zna za njegovo postojanje i prebacuje ga na dru- linijom nagnutom na desno, ali i način pisanja slova a) gu reprezentativnu lokaciju. Osim toga, lijevo postoji Pianta de un tempio anticho in Spallato, a ispod skice niše još jedna studija bačvastog svoda pod šiljatim krovom u elevaciji Li piedi de uno delli nichi. Rukopis je po svojim flankiranog dvama stupovima i dekoriranog volutama, karakteristikama vjerojatno nešto kasniji od Palladijevih posve skicozno izvedena, koja se može interpretirati i intervencija na listu, vjerojatno s početka 17. stoljeća. kao mala studija sirijskog luka. Dakle, razlike u tehnici i crtačkome i rukopisnome Ispod te rekonstrukcije nacrtana je klasična kolona- duktusu ukazuju na četiri različita momenta u kojima je da koja se spaja na drugu, višu kolonadu. Nije potpuno intervenirano: prvo je za sada nepoznati autor pažljivo is- jasno što predstavlja no mogla bi to biti vanjska bočna crtao tlocrt i ispisao mjerilo i didaskalije, da bi kasnije Pa- strana stepeništa, gdje crta tri stupa, koja se spaja na ko- lladio na tom listu dodao skicu elevacije te, vjerojatno isto- lonadu deambulatorija oko samog mauzoleja. Konačno, dobno, tintom i perom skicirane studije, a potom, vjero- grafitnom je minom ponovljena stopa zvonika sa stupo- jatno u mnogo kasnijoj fazi i grafitnim pisalom skiciranu vima na koje se nastavlja kolonada peristila i ophoda oko stopu zvonika u odnosu na kolonade. Konačno, neka treća osoba identificirala je prikazani „antički hram iz Splita”. Drugi crtež, također danas u zbirci Kraljevskog udruženja britanskih arhitekata, nalazi se u mapi br. IX i prikazuje portal mauzoleja palače u perspektivnom prikazu (sl. 2).13 Tehnika je jednaka prethodno anali- ziranom crtežu, sa stiletom i ravnalom izvučenim pod crtežom te tintom i perom iscrtanim glavnim linijama i dekoracijom. Portal je okomito u crtežu razdijeljen na dva jednaka dijela od kojih je lijevi dio studija florealne dekoracije dovratnika; desno je ostavljen goli arhitek- tonski okvir. Dekoracija grede nad portalom te florealna dekoracija samih dovratnika prikazane su tek približno istovjetno spomeniku: vitica je u stvarnosti mnogo gu- šća i niže se cirkularno uokolo medaljona ljudskih i ani- malnih glava, dok su kod dekoracije grede nad dovrat- nikom slobodno iscrtane dekoracije modiljona i perli (koje nisu ni prikazane, već stoji: XXX u nizovima), dok dente, tordirano uže i palmete crtač prikazuje relativno točno. Pod volutama, čije zavinute krajeve posebno na- glašava i ne dekorira ih, crtač pretpostavlja glave u re- ljefu umjesto akantova lišća – možda je iz opisa znao za postojanje motiva ljudskih glava negdje u dekoraciji portala (sl. 3). Upravo te konzolne volute predstavljaju kuriozitet. Naime, u odmaku su od antičkih regula time što su uza zid položene obrnuto: donji zavijutak prodire u prostor. Takvima ćemo ih naći nad zenitom luka por- 2. Nepoznati autor, portal mauzoleja cara Dioklecijana u Splitu, post 1560. (izvor: zbirka RIBA-e, mapa IX., list 16., 38 x 30 cm) tala Palladijevih kasnih sakralnih gradnji u Veneciji kao Unknown author, portal of the mausoleum of Emperor Diocletian at što su Il Redentore i San Giorgio Maggiore, ali još i na Split, after 1560 Bramanteovu Tempiettu.14

Mjere su nešto uvećane nego što su zabilježene na tlocrtu. Širina otvora iznosi 9 stopa (2,67 m), visina cije- log portala 15 stopa (4,5 m), a širina dovratnika 20 unci (0,5 m). Na desnom dovratniku potom bilježi širinu po- jedinih segmenata. Krajnji vanjski izmjereni su po 2 ½ unce (6 cm), a središnji 10 unci (25 cm). Pod crtežom je kurzivno zapisano Porta del tempio anticho di Spallato istim rukopisom kao i identifikaci- ja prethodnog crteža, dakle oba su crteža bila dio niza prikaza Dioklecijanove palače nekada u posjedu Andree Palladija, s identifikacijskim tekstom kasnijim od inter- vencija vicentinskog arhitekta. Oba crteža mauzoleja objavili su i Palladiju pripisali Ernest Hébrard i Jacques Zeiller u svojoj monografiji o Dioklecijanovoj palači objavljenoj u Parizu 1912. godi- ne.15 Don Frane Bulić 1927. godine u svojoj monogra- fiji palače spominje Palladijeve crteže i smatra ih mo- gućim sredstvom kolanja splitskih motiva u europskoj arhitekturi ranog novog vijeka.16 Potom je francuski povjesničar umjetnosti Boris Lossky crtežima mauzo- leja priključio i tlocrt ostataka palače, no bez podrob- nije elaboracije njihova međusobnog odnosa.17 Duško Kečkemet, koji je crteže vidio na svom studijskom pu- tovanju u Veliku Britaniju 1968. godine, pozivajući se 3. Robert Adam, portal mauzoleja (izvor: ROBERT ADAM /bilj. 50/, na Losskog i Hébrarda, ne dovodi u pitanje ni atribuci- ilustracija XXXI) ju Palladiju ni njegov posjet Splitu, a piše i da je Serlio Robert Adam, portal of the mausoleum 1536. putovao Istrom i Dalmacijom.18 Giangorgio Zorzi u kapitalnom pregledu Palladijevih crteža iz 1959. godine tlocrt mauzoleja i njegovog por- postavljenih Palladijevih kopija Falconettovih crteža. tala smješta među radove drugih autora koje Palladio Tek se u posljednje doba s naporom pokušalo zaokru- nadopunjava bilješkama.19 Sličnog je mišljenja i Heinz žiti korpus crteža Michelea Sanmichelija, kao i Jacopa Spielmann koji pak smatra da je Andrein sin Silla Palla- Sansovina, iako s vrlo limitiranim rezultatima.23 Kako dio autor bilješki s identifikacijama. Također, Spielmann je pokazano, a kako i sam navodi u I Quattro libri, Pa- identificira vodene žigove papira na kojima su crteži lladio je imao uvid i u crteže autora iz drugih dijelova mauzoleja kao oznake vicentinskih proizvođača jednake Italije, od kodeksa Coner i Serlija do Pirra Ligorija.24 dokumentima korištenim kasnih šezdesetih godina, što Ipak, rukopis didaskalija na tlocrtu splitskog mauzo- je razlog zbog kojeg ih pripisuje nekom vičentinskom cr- leja ne pripada ni Palladijevom sinu Silli ni nećaku taču, ali ne iz Palladijevog ateliera.20 S osnovnim iznese- Marcantoniju, a ne odgovara ni osobinama rukopisa nim u studijama Zorzija i Spielmanna slaže se i Tomislav bliskog suradnika vicentinskog arhitekta, Francesca Marasović, kao i Joško Belamarić.21 Zamberlana, autora, kako je to već Burns naznačio, Autorstvo ovih crteža za sada je teško razriješiti, no Dioklecijanovim mauzolejem (uz Lateranski baptiste- jasno je da se ne radi o ruci Andree Palladija. Sačuvani rij), inspirirane centralne crkve Sv. Marije pomoćnice su vrlo malobrojni crteži mletačkoga kruga graditelja u Rovigu.25 Nadalje, usporedba s rukopisom Michelea za koje je logično očekivati da bi ih se moglo naći u Sanmichelija, veronskog arhitekta odgovornog za pro- Palladijevoj zbirci, mada su morali postojati: poznato jekte u Zadru i Šibeniku, također pokazuje drugačije je da je Giovanni Maria Falconetto (1468. – 1534/5.) karakteristike, jednako kao i s Vincenzom Scamozzi- bio pasionirani ljubitelj starina te je za sobom osta- jem, također suradnikom i nasljednikom dijela gra- vio crteže npr. pulskih spomenika, koji se nisu saču- fičkog materijala iz Palladijeve radionice. Specifično vali, ali su vjerojatan predložak Palladijevih crteža.22 nepravilno pisanje riječi collona (stup), s dva l i jed- Ipak, crteži splitskog mauzoleja djelo su nekog kasni- nim n, te daljnje analize karakteristika rukopisa kao jeg umjetnika i ne odgovaraju karakteristikama pret- i usporedbe samih crteža, mjerenih rimskom stopom

Jasenka Gudelj - Petar Strunje: Palladio i Dioklecijanova palača... Ars Adriatica 5/2015. (127-140)

(?) te moguća datacija u drugu polovicu šezdesetih go- Crtež su kao prikaz dijela Dioklecijanove palače dina i vicentinsko porijeklo papira, mogli bi u buduć- identificirali već Ambrose Poynter i Thomas Donald- nosti dati konkretniji odgovor o autorstvu ovih ranih son u zbirci vojvode od Devonshirea tada u Chiswicku, crteža Dioklecijanova mauzoleja. pritom ga ne smatrajući Palladijevim, što je na temelju pisama britanskih arhitekata objavio Antonio Magrini na talijanskome jeziku 1845. godine, a ponovljeno je i Palladijev crtež palače cara Dioklecijana u sumarnom inventaru objavljenom u britanskom ča- sopisu The Artizan početkom 1846. godine.28 Atribuciju Sumarni tlocrt palače čuva se u Chatsworth Hou- Palladiju postavlja pak francuski povjesničar umjetnosti se kao 21. list u mapi broj XXXVI. zbirke vojvode od Boris Lossky netom pred Drugi svjetski rat, no njegov je Devonshirea (sl. 4).26 Prikazuje reprezentativne dijelove članak, publiciran na srpskom jeziku i ćirilicom u časo- palače s fortifikacijom vanjskog perimetra. Dijelovi izve- pisu Umetnički pregled, do danas ostao nepoznat talijan- deni tušem prikazuju peristil i protiron, oktogonalni ma- skim i anglosaksonskim proučavateljima Palladija, čak i uzolej s ophodnom kolonadom, vestibul te mali klasični po ponovljenoj objavi u uglednoj francuskoj publikaciji hram koji su realno raspoređeni unutar zidina na kojima i na francuskome jeziku 1954. godine.29 Crtež, smatra- su primijećene i pozicionirane kule. Za razliku od ovih jući ga neobjavljenim, Palladiju atribuira Howard Burns tušem jasno ocrtanih dijelova, grafitnom pisaljkom tek 1975. godine i to na temelju crtačkog duktusa i načina skicozno naznačeni propugnaculumi vidljivi su u sre- pisanja abrevijacija mjera, pri čemu ukazuje i na sličnost dišnjoj osi kompleksa, s unutrašnje strane oktogonalnih sumarno skiciranih struktura s rekonstrukcijom Agripi- kula koje su štitile vrata. Južno od kružnog vestibula ta- nih termi vicentinskog arhitekta.30 Britanski će povjesni- kođer je brza skica identičnog kružnog oblika u čijem su čar također uočiti postojanje i druga dva crteža mauzo- nastavku dodana dva uzastopna kvadratna lika. Cjelina leja u zbirci RIBA, a za chatswortski će list pretpostaviti završava kriptoportikom južnog zida kojemu je posveće- provenijenciju iz zbirke Iniga Jonesa. Douglas Lewis će na posebna pažnja: na istočnom i zapadnom kraju zavr- 1981. i 2000. godine potvrditi atribuciju Palladiju, te šava trodijelnim lođama s poprečno udvojenim stupovi- iznijeti hipotezu o mogućem vičentinčevom putovanju u ma. U donjem lijevom kutu u kraticama su upisane kori- Split zajedno sa Serlijem.31 Konačno će Erika Naginsky štene mjere: 17 campi, 7 tavole (pertiche quadre), 9 piedi donijeti nešto proširenu analizu crteža u svome tekstu quadri. Campi su se kao mjera za površinu upotrebljavali prvenstveno fokusiranom na Roberta Adama, uz napo- prvenstveno na području Mletačke Republike, a kada na- menu da se radi o jednom od prvih arhitektonskih crteža značeni broj preračunamo u metre koristeći vicentinsku grada-palače.32 regulu, površina palače iznosila bi oko 70 000 m², što je više nego dvostruka površina od stvarne. Na crtežu nije zabilježeno postojanje središnjeg otvo- Palladio i splitske starine ra sličnog krajnjim dvama, ali su prekidom u potezu naznačeni dodatni dekorativni otvori između središnjeg Ono što je moguće zaključiti jest da su sva tri crteža i onih krajnjih. Sam je tlocrt idealiziran; nije prikaza- pripadala Andrei Palladiju, pri čemu valja uočiti njegove no blago odstupanje istočnih zidina pa je rezultat toga vlastoručne skice elevacije interijera mauzoleja uz crtež i skraćenje južnog zida. Nacrtana su dva istovjetna ste- koji prikazuje tlocrt: budući da ova skica sadrži informa- peništa prema vestibulu (što je zanimljivo jer je ulaz u cije o spomeniku koji nisu sadržani u tlocrtu, poput gor- podrume u središnjem dijelu otvoren tek sredinom 19. njeg niza stupova i ispravno smještenih reljefa s erotima, st.). Nedostaju i niše samog vestibula, no zna se da su u za pretpostaviti je postojanje još najmanje jednog crteža njemu u 16. stoljeću postojali rustični stambeni objekti mauzoleja koji je prikazivao upravo ove elemente. Nai- i njihova je vidljivost bila ograničena. Zasada je to prvi me, Palladijeva skica ima karakteristike njegovih kopija poznati pokušaj rekonstrukcije izvornog izgleda palače, crteža drugih umjetnika, na što ukazuje korištenje rav- s idealno konstruiranim mauzolejem bez zvonika i ne- nala i određena čistoća koja se postiže precrtavanjem, ali prekinutom kolonadom peristila i ophoda, zatim malog i perspektivni prikaz niše, što je način prikazivanja koji hrama, koji se prikazuje kao tetrastil sličan pulskome sam Palladio ne primjenjuje kod spomenika koje je vidio Augustovu hramu, te vestibula s peristilom. Dovršeni di- i snimio. Vjerojatno je taj danas izgubljeni crtež prikazi- jelovi tlocrta upravo su oni koji su mogli biti vidljivi u vao još neke detalje, moguće i sam peristil, s obzirom na Palladijevo doba, dok je ostalo progutalo tkivo srednjo- nedorečenost skica koje bi mogle ukazivati i na sirijski vjekovnog grada.27 luk pred vestibulom.

Stoga je jasno da Andrea Palladio na crtežu iz Crtež također ne sadrži informacije o svođenju i kupo- Chatswortha okuplja i interpretira informacije ranijih lama, tj. o temi koja je vicentinskog arhitekta znatno za- crtača, sa zanimljivim i svojstvenim razumijevanjem okupljala pri proučavanju starina u Rimu, s obzirom na osne simetrije velikih antičkih kompleksa, poput termi nedostatak takvih struktura u Veroni ili Puli, a koja je na koje se posebno usredotočio u posljednjem desetljeću pak bila od izvanrednog značenja za ostvarenja dalma- života.33 Mauzolej je točno prikazan kao oktogon s upi- tinske rane renesanse poput kapele Bl. Ivana u Trogiru. sanom kružnicom cele s alterniranim nišama, različito Ipak, u skicama na tlocrtu u Londonu Palladio istražuje od tlocrta mauzoleja drugog crtača s trostrukim oktogo- mogućnosti odnosa bačvastog svoda i trokutastog zaba- nom. Pritom ga je zanimljivo usporediti s Palladijevim ta, odnosno sirijskog luka, što je jedna od njegovih sre- komentarom o hramu „vulgarno zvanom Galluce”, odno- dišnjih preokupacija posebno pri oblikovanju crkvenih sno Minerve Medice iz I Quattro libri d’architettura, gdje gradnji u Veneciji, od San Francesca della Vigna do crkve govori o savršenoj kružnici cele ovog svetišta razvedenog il Redentore.35 Nadalje, dodatno lavirani kripotoportik s tlocrta.34 Oba su splitska hrama na tlocrtu palače dobila poprečno postavljenim udvojenim stupovima serlijana široka prilazna stubišta, dok je aksijalnost ulaska u ve- uz ugaone kule ne odgovara stvarnosti, ali se radi o ele- stibul dovedena u pitanje ucrtavanjem dvaju odvojenih mentu koji je Palladio upotrijebio kod oblikovanja serli- krakova stuba prema bočnim prolazima sirijskog luka. jana vicentinske Bazilike još 1540-ih godina.

4. Andrea Palladio, tlocrt palače, post 1565. (izvor: © zbirka Devonshire, Chatsworth. Reproduced by permission of Chatsworth Settlement Trustees, 21. list u mapi broj XXXVI., 36 x 29.3 cm) Andrea Palladio, ground-plan of the palace, after 1565

Jasenka Gudelj - Petar Strunje: Palladio i Dioklecijanova palača... Ars Adriatica 5/2015. (127-140)

5. Paolo Veronese, studije figura i arhitekture, crtež tušem i perom, akvarelirani dijelovi (izvor: Museumlandschaft Hesen Kassel) Paolo Veronese, study of a figure and architectural structure,ink and quill and watercolour sections, Kassel

Izvorišta i kolanje crteža luka, naći i na Veroneseovoj slici Suzana i starci danas u Beču.44 U smislu napomene uz Palladijevu studiju ovog Vrlo je vjerojatno da su izmjere palače poduzimane i motiva prisutnu na ranije analiziranom tlocrtu mauzo- prije Palladijevog vremena, s obzirom na potrebe obrane leja, ostalo je neprimijećeno da je na jednom Verone- i održavanje ziđa, pa je stoga kakav crtež s pažljivo iscr- seovu crtežu, danas u Kasselu, u lijevom gornjem uglu tanim kulama Dioklecijanove palače nastao u ove svrhe prikazana građevina sa sirijskim lukom iznad kojeg je mogao poslužiti i nekome prethodniku vicentinskog ar- još jedan zabat koji djelomično pokriva kupolu, iz koje hitekta koji se pak usredotočio na najvažnije antičke ele- je pak smješten zvonik (sl. 5).45 Na desnoj pak strani mente palače.36 Pritom se valja podsjetiti na vedute Splita lista veronski je slikar predočio dva zvonika s katovi- Camocia i Rosaccia, koji kruže u tiskanim korografijama ma koji se otvaraju i smanjuju prema vrhu, dakle slično Dalmacije ili pak nekog predloška kojeg je venecijanski splitskome primjeru a različito od tipičnog zvonika u slikar Girolamo da Santacroce (1480/85. – 1556.) morao Venetu, čiji je najpoznatiji predstavnik onaj pred cr- dobiti iz Splita kako bi 1549. godine izradio sliku grad- kvom Sv. Marka u Veneciji. Uz piramidalni završetak skog zaštitnika sv. Dujma koji drži maketu grada za po- analogan dalmatinskom crkvenom tornju, zvonik koji liptih glavnog oltara crkve Sv. Marije franjevačkog samo- Veronese skicira uz rub papira u donjoj se zoni ponovo stana na Poljudu.37 otvara sirijskim lukom. Veroneseove skice, kao i spo- Pitanje je kojim je kanalima Palladio dobio crteže radične uporabe sličnih elemenata u njegovim slika- splitskih starina. Malo se zna o antikvarnim krugovi- nim kompozicijama, nisu dakako arhitektonske snimke ma u Splitu u trećoj četvrtini Cinquecenta, nakon veli- splitskog kompleksa, već vrlo inventivna fuzija anti- kog zamaha studija natpisa i značenja antičkog nasljeđa kvarnih studija i suvremene arhitekture koja svjedoči o Marulićeva kruga s početka stoljeća.38 Moguće je da su kolanju znanja i inspirativnosti pojedinih rješenja. izrađeni u funkciji velikog projekta Scale di Spalato koje Daniel Rodriga mletačkom Senatu predlaže upravo 1566. godine. Grad koji leži na Rotta di Levante svakako je bio Palladijevo nasljeđe i Dioklecijanova palača poznat mnogima, no definitivno začuđuje malobrojnost dosad identificiranih crteža u usporedbi s npr. tridesetak Analizirani crteži u Palladijevu vlasništvu preneseni poznatih crteža i grafika pulskih starina.39 su dakle u Englesku oko 1614. godine gdje se nalaze do Moguće konjukture uključuju činjenicu da dvojica danas. Valja ipak primjetiti da tlocrt palače cara Diokle- nadbiskupa iz mletačke obitelji Cornaro drže splitsku ka- cijana publicira tek 1753. godine Daniele Farlati (1690. – tedru u 16. stoljeću, Andrea II. (1527. – 1536.), vanbračni 1773.), pri čemu se obično smatralo da je ovaj posljednji sin Girolama (Zorzija), brata ciparska kraljice Caterine plod elaboracije Johanna Bernarda Fischera von Erlacha Cornaro, i njegov nećak Marco (1536. – 1566.), sudionik (1656. – 1721.), s obzirom da je Farlati objavio i Fische- Tridentskog koncila zajedno s Palladijevim pokrovite- rovu rekonstrukciju palače (sl. 6).46 Ipak, kako bilježi sam ljem Danieleom Barbarom.40 Iz istog su roda i nekoliko Fischer von Erlach, njemu je Ivan Petar Markić (Giovan- knezova i kapetana Splita tijekom istog stoljeća.41 Girola- ni Pietro Marchi, 1663. – 1733.) u Beč poslao crteže za mov unuk Zorzone (Girolamo), nećak i bratić splitskih sada još uvijek enigmatičnog splitskog slikara Vicka Pa- nadbiskupa, od Palladija je 1552. godine naručio vilu u terne (Vincenzo Paterni), što se moralo dogoditi prije Piombino Dese, a osim toga, Cornarovi će imati i važ- 1712. godine, kada je Fischer crteže predočio caru Karlu nu ulogu u Palladijevim mletačkim narudžbama.42 Ipak, VI.47 Nadalje, među Fischerovim crtežima, danas u Za- teško je ustvrditi neki izravni kanal povezanosti gotovo grebu, kao ni u njegovoj publikaciji, nema tlocrta palače, stalno odsutnih nadbiskupa ili pak aktivnosti knezova i niti ga je moguće u ovom obliku dobiti iz perspektivne kolanja crteža, pri čemu valja imati na umu da su crteži rekonstrukcije (nedostaju npr. kule istočnoga trakta zidi- kojima Palladio barata kopije nestalih originala o kojima na), stoga je vjerojatno da je Farlati, koji je dokumente za ne znamo gotovo ništa. Illyricum sacrum dobivao mahom izravno iz Dalmacije,48 U posljednje je vrijeme u fokusu istraživača i odnos i tlocrt (a moguće i rekonstrukciju, koji bi potom Fischer Andree Palladija i slikanih arhitektura venetskog slika- doradio) dobio istim putem. ra Paola Veronesea (1528. – 1588.), s kojim je dijelio Usporedbom prikaza koji publicira Farlati i Palladije- više naručitelja i surađivao na vili Barbaro u Maseru.43 vog crteža uočava se jednak raspored vanjskih kula i pa- Upravo će pročelje ove vile, koje se od svih Palladijevih žnja usmjerena na hramove, s kružnom celom mauzoleja ostvarenja razlikuje prekinutim gređem trokutastog za- upisanom u oktogon, te na vestibul s peristilom, kao na i bata u koji ulazi lučni prozor, dakle verzijom sirijskog oblikovanje pseudoportika južne strane palače, sa serlija-

Jasenka Gudelj - Petar Strunje: Palladio i Dioklecijanova palača... Ars Adriatica 5/2015. (127-140)

6. Daniele Farlati, tlocrt Dioklecijanove palače (izvor: DANIELE FARLATI /bilj. 46/) Daniele Farlati, ground-plan of Diocletian’s palace

nama uz ugaone kule. Za razliku od Palladijeva, Farlatijev je poslužio i kao temelj Paterniju ili Camozziniju, odno- grafički prikaz bogatiji je detaljima te dijeli palaču na četi- sno, ponovno u kopiji, Fischeru i Farlatiju. ri kvadranta, mauzolej nema ni zvonik ni ulazno stubište, Škotski arhitekt Robert Adam u impozantnoj i prvoj vestibul pak ima niše a mali hram dvostruki red stupova u monografiji Dioklecijanove palače, objavljenoj 1764. go- pročelju. Razlike se mogu pripisati različitim interpretaci- dine, nigdje ne spominje starije crteže Dioklecijanove pa- jama oblikovanja hramova renesansnog arhitekta i onoga lače.50 Međutim, poznato je da je proučavao Palladijeve tko je priredio crteže za Farlatija, dakle Paternija ili pak studije termi iz zbirke lorda Burlingtona prigodom rada arhitekta Giovannija Battiste Camozzinija (akt. 1696. – u. na Dioklecijanovim i Karakalinim termama,51 stoga je vje- 1730.), kojem Farlati i izravno atribuira nacrt Salone koji rojatno da je njemu izravno u ruke došao i crtež palače. objavljuje u prvom tomu Illyricum sacrum 1751. godine.49 Adam je naravno splitske starine, u skladu sa zahtjevima Moguće je stoga pretpostaviti da je renesansni crtež svoga vremena, premjerio i drugačije interpretirao, no palače, u čiju je kopiju Palladio imao uvid u Venetu ka- moguće je da je kao polazište uzeo upravo crteže iz vičen- snih šezdesetih godina 16. stoljeća, ipak ostao u Splitu te tinčeve zbirke.

Jasno je stoga da su crteži iz Palladijeve zbirke kao i šezdesete godine 16. stoljeća (ako je vjerovati vodenom njihovi originali izvršili određen upliv na kasnije prika- žigu papira) govori u prilog kontinuiranom interesu za ze. Nadalje, vjerojatno je da su sadržavali i prikaz spo- splitsku antiku, od Ciriaca d’Ancone sredinom 15. preko menutog motiva sirijskog luka, koji je u renesansi dobio Marka Marulića i Dmine Papalića početkom 16. stoljeća novu interpretaciju s prekinutim arhivoltom u odnosu do upravo ovih crteža, čija su daljnja istraživanja svakako na bočne arhitrave te postao motiv poznat pod nazivom potrebna. Zanimljivo je pritom primijetiti račvanja i raz- serlijana, po popularnom traktatu Sebastijana Serlija, no dvajanja znanja o antičkom spomeniku i njegovim por- mogućem bi splitskom podrijetlu ovog elementa valjalo tretima, uvjetovana jezikom publikacija i dostupnošću posvetiti zasebnu studiju. Nadalje, analizirani crteži ne materijala i bibliografije, tj. prepreka koju humanističke dokazuju Palladijev posjet Splitu, no njihova datacija u discipline tek trebaju prevladati.

Bilješke

1 O Palladijevim crtežima, posebno onima antičkih spomenika, vidi Library of the Royal Institute of British Architects, u: Palladio barem GIANGIORGIO ZORZI, I disegni delle antichità di Andrea and His Legacy. A Transatlantic Journey, (ur. Charles Hind, Palladio, Vicenza, 1959.; HEINZ SPIELMANN, Andrea Palladio Irena Murray),Venice, 2010., XII-XIII. ANDREW HOPKINS, und die Antike: Untersuchung und Katalog der Zeichnungen aus Palladio and Scamozzi drawings in England and their Talman seinem Nachlass, München, 1966., HOWARD BURNS, I disegni, marks, The Burlington magazine, CLVII, ožujak 2015., 172-180. u: Mostra del Palladio (katalog izložbe), (ur. Renato Cevese, 3 O Johnu Talmanu kao kolekcionaru vidi CINZIA MARIA Erik Forsmann), Milano, 1973., 131-154; HOWARD BURNS, I SICCA, The making and unraveling of John Talman’s collection disegni del Palladio, Bolletino del Centro Internazionale di Studi of drawings, u: John Talman: an early-eighteenth Century di Architettura Andrea Palladio, XV (1973.), 161-191.; HOWARD Conoisseur, (ur. Cinzia Maria Sicca), London, 2009., 1-75. BURNS, Nota sui disegni cinquecenteschi dei monumenti antichi veronesi, u: Palladio e Verona (katalog izložbe), (ur. Paola Marini), 4 O lordu Burlingtonu vidi Lord Burlington : architecture, art and Verona, 1980., 83-84.; DOUGLAS LEWIS, The Drawings of Andrea life, (ur. Toby Barnard), London, 1996., s bibliografijom. Palladio, Washington, 1981.; DOUGLAS LEWIS, The Drawings of 5 JOHN HARRIS, The Palladian Revival: Lord Burlington, his villa Andrea Palladio, New Orelans, 2000.; PIERRE GROS, Palladio e and garden in Chiswick, London, 1994. l‘antico, Venezia, 2006.; LIONELLO PUPPI, Catalogo scientifico 6 Provenance (bilj. 2), XIII. delle collezioni 1, Gabinetto Disegni e Stampe dei Musei Civici di Vicenza. I disegni di Andrea Palladio, Vicenza, 2007.; GUIDO 7 RIBA VIII/2r, 41.7 x 26.8 cm, stileto, šestar, pero, tinta, sepija; BELTRAMINI, Thirty-one Palladio drawings: a self-portrait on vodeni žig: sidro u krugu sa zvijezdom (Charles-Moïse paper, u: Palladio and His Legacy. A Transatlantic Journey (katalog Briquet, Les filigranes, dictionnaire historique des marques izložbe), (ur. Charles Hind, Irena Murray), Venice, 2010., 22-25. de papier dès leur apparition vers 1282 jusqu‘en 1600, Genève, Referentna monografija o Andrei Palladiju: LIONELLO PUPPI - 1907., Br. 3488: Vicenza, 1565. – 1567.) Talmanova oznaka 54, DONATA BATTILOTTI, Andrea Palladio, Milano, 1999. crtež je u Englesku donio Inigo Jones cca. 1614. godine, usp. 2 ANTONY GRIFFITHS: The Talman Collection, Marks and GRIFFITHS (bilj. 2), 204; HOPKINS (bilj. 2), 179. Sales, The Walpole Society Journal, 59 (1997.), 181–252.;N.N., 8 O Dioklecijanovoj palači i mauzoleju/katedrali vidi barem: Provenance of the Palladio drawings in the British Architectural Tomislav Marasović, Dioklecijanova palača, Beograd,

Jasenka Gudelj - Petar Strunje: Palladio i Dioklecijanova palača... Ars Adriatica 5/2015. (127-140)

1982.; Kruno Prijatelj – NENAD GATTIN, Splitska 20 HEINZ SPIELMANN (bilj 1), 94-95., 127. katedrala, Zagreb/Split, 1991.; John J. Wilkes, Diocletian’s 21 Tomislav Marasović (bilj. 9, 1995.); JOŠKO BELAMARIĆ palace, Split: residence of a retired Roman emperor, Oxford, 1993.; (bilj. 9, 1997.) Tomislav Marasović, O hramovima Dioklecijanove palače, 22 JASENKA GUDELJ, Europska renesansa antičke Pule, Zagreb, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (Petriciolijev zbornik 1), 2014., 255-293. 35 (1995.) 89-103. JOŠKO BELAMARIĆ, Split, od palače do grada, Split, 1997.; GORAN NIKŠIĆ, Kor splitske katedrale, 23 Adriano Ghisetti Giavarina, Disegni di Michele Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40 (2003./2004.), 263- Sanmicheli e della sua cerchia: osservazioni e proposte, 305.; JOŠKO BELAMARIĆ, Gynaeceum Iovense Aspalathos Crocetta del Montello (Tv), 2013.; Paul Davies - DAVID Dalmatiae, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40 (2004.), HEMSOLL, Michele Sanmicheli, Milano, 2004.; Hubertus 5-42.; Ivan Basić, Prilozi proučavanju crkve Svetog Mateja u Günther, Werke Bramantes im Spiegel einer Gruppe von Splitu, Ars Adriatica, 1 (2011.), 67-96.; JOŠKO BELAMARIĆ, Zeichnungen der Uffizien in Florenz, Münchner Jahrbuch der Gaius Aurelius Valerius Diocletianus Pius Felix Invictus Augustus i bildenden Kunst, 33.1982., 77-108.; PAUL DAVIES, A Project njegova palača u Splitu (katalog izložbe), 2012., Split. Drawing by Jacopo Sansovino for the Loggetta in Venice, The Burlington Magazine, 136, 1097 (Aug. 1994.), 487-497. O 9 Ovi stupovi u promjeru su 45 cm, udaljeni jedni od drugih sačuvanim crtežima na istočnoj obali Jadrana vidi JASENKA 2,55 m, a deblo stupa je 3,94 m; kapitel 61 cm, arhitrav 60 cm, friz 40 cm, greda 78 cm, baze 25 cm, pijedestal 50 cm. Nadalje, GUDELJ, Radionice i klasični jezik u ranome novome vijeku: za širinu ambulatorija kaže 7 stopa (2 m), a za dužinu jedne traktati i crteži na istočnoj obali Jadranu, u: Zbornik Dana stranice oktogona da je duga 21 stopu i pola unce (6,38 m). Cvita Fiskovića 5. Majstorske radionice u umjetničkoj baštini Za portal mauzoleja piše da je širok 8 stopa i 8 unci (2,57 m), Hrvatske, (ur. Dino Milinović, Ana Marinković, Ana Munk), a pred ulazom piše da je visok 14 stopa i 2 unce (4,2 m); za Zagreb, 2014., 101-121. dubinu ulaza pak zapisuje 5 stopa i 3 unce (1,5 m). 24 ANDREA PALLADIO, I quattro libri di architettura, (anastatičko 10 Promjer osi stupa je 40 cm; (visina) debla 6,23 m; kapitela 84 izdanje prve edicije, Venezia 1570.), Milano, 1990.; HOWARD cm, arhitrava 74 cm, friza 30 cm, grede 67 cm. BURNS (bilj 1., 1973.b), 173. 11 Budući da rimska stopa iznosi približno 29,75 cm, stup donje 25 Andrea Palladio 1508-1580: The Portico and the Farmyard zone visok je približno 6,23 m, a gornji 2,5 m. Visina kapitela (katalog izložbe), (ur. Howard Burns, Lynda Fairbairn, Bruce iznosila bi 50 cm, a donjih dijelova arhitrava približno 30 cm, Boucher), London, 1975., 105 (Howard Burns, kat. jed. Plan dok je najviši također visok 50 cm. Visina reljefa gornje zone of Diocletian‘s Palace at Spalato. O Francescu Zamberlanu iznosi 69 cm, a širina niše 2,9 m. vidi Lucia Collavo, Per Francesco Zamberlan, architetto e ingegnere bassanese del Cinquecento: nuovi tracciati 12 Najpotpunije premjere izvršio je Georg Niemann, vidi documentali e riflessioni per un disegno storiografico e un GEORG NIEMANN, Dioklecijanova palača u Splitu, prijevod profilo biografico, Arte documento, 25 (2009.), 100-115.; s njemačkoga Mirjana Marasović; Katja Marasović, Split, 2005. Franco Barbieri, Francesco Zamberlan architetto de „La (prvo izdanje Beč, 1910.) Rotonda”, u: La Rotonda di Rovigo, Vicenza, 1967., 37-72. 13 RIBA IX/16, 38 x 30,1cm, stileto, šestar, pero, tinta, sepija; 26 Zbirka Devonshire, Chatsworth: „Heathen Temples/Plans and vodeni žig: sidro u krugu sa zvijezdom (Charles-Moïse Drawings” XXXVI/21; 36 x 29.3 cm; Tinta, naznake olovkom Briquet (bilj. 8), Br. 3488: Vicenza, 1565. – 1567.) u donjem lijevom uglu: 17 campi, 7 tavole (pertiche quadre), 9 14 Naslonjene su na luk lunete S. Francesca della Vigna, zenit luka piedi quadri. Vodeni žig: sidro u krugu sa zvijezdom, slovo B portala crkava Il Redentore, S. Giorgio Maggiore, a naći ćemo ih ispod (vidi Mošin 899); na versu oznaka Talman 49, crtež je u na istom mjestu na lukovima koji vode iz broda u kapele crkve Englesku donio Inigo Jones oko 1614. godine usp. GRIFFITHS Il Redentore. Kako se kod Palladijevih portala radi o lučnim (bilj. 2), 204; HOPKINS (bilj. 2), 179. otvorima usko flankiranima stupovljem, konzola je mogla biti 27 Slično piše DOUGLAS LEWIS (bilj. 1, 2000.), 58. smještena samo na vrh luka gdje pridržava gredu. 28 ANTONIO MAGRINI, Memorie intorno alla vita di Andrea 15 Ernest Hébrard - Jacques Zeiller, Spalato: le Palais Palladio, Vicenza, 1845., 312.; N.N. Drawings by Palladio, The de Dioclétién, Paris, 1912., 4, 5, 7. Artizan, 4 (1846.), 123-124. 16 FRANE BULIĆ (uz suradnju Ljube Karamana), Palača cara 29 BORIS LOSSKY (bilj. 18, 1940.) Dioklecijana u Splitu, Zagreb, 1927., 158. 30 HOWARD BURNS (bilj. 26), 105. 17 Boris Lossky, Splitske ruševine, Palladio i neoklasicizam, Umetnički pregled br. 3, Beograd, 1940., 32-35.; Boris Lossky, 31 DOUGLAS LEWIS (bilj. 1., 2000.), 58-59. Les ruines de Spalato, Palladio et le néoclassicisme. Essai sur 32 ERICA NAGINSKI, The Imprimatur of Decadence: Robert une migration de formes, Urbanisme et architecture. Études écrit Adam and the Imperial Palatine Tradition, u: Dalmatia and the et publiées en honneur de Pierre Lavedan, Paris, 1954., 245-252. Mediterranean, (ur. Alina Payne), Leiden, 2014., 79-111, 91-92. 18 Duško Kečkemet, Robert Adam: Dioklecijanova palača i 33 Palladio and His Legacy. A Transatlantic Journey (katalog klasicizam, Zagreb, 2003., 15-17. izložbe), (ur. Charles Hind, Irena Murray), Venice, 2010., p. 19 GIANGIORGIO ZORZI (bilj. 1), 106., dok u predgovoru piše 100-106 (Guido Beltramini, kat. jed. 34., 35, 36), s prethodnom da je Andrea Palladio četrdesetih godina 16. stoljeća bio čak do bibliografijom. Turn Severina da bi vidio Trajanov most preko Dunava. 34 ANDREA PALLADIO (bilj. 25), 39-40.

35 O pročeljima Palladijevih mletačkih crkava vidi ANDREA 44 Suzana i starci, 1585. -1588., ulje na platnu, 140x280 cm, Beč, GUERRA, Il tema progettuale e le sue variazioni : le facciate delle Kunsthistorisches museum; PAOLA MARINI (bilj. 44), 115. chiese di Andrea Palladio a Venezia, u: Architettura delle facciate: 45 Studija likova i arhitekture, crtež tušem i perom, akvarelirani le chiese di Palladio a Venezia; nuovi rilievi, storia, materiali, (ur. dijelovi, 32,5x22,6 cm, 1570. – 1589. (?), Kassel, Staatliche Malvina Borgherini), Venezia, 2010., 25-57., s bibliografijom. Kunstsammlungen, inv. GS 1121. O crtežu vidi Paolo Veronese. 36 O zidinama (i snimkama grada) u 17. i 18. stoljeću vidi Arsen L‘illusione della realtà, (katalog izložbe), (ur. Paola Marini, Duplančić, Splitske zidine u 17. i 18. stoljeću, Zagreb, 2007. Bernard Aikema), Milano, 2014., 148 (Giorgio Tagliaferro, 37 O maketi vidi TOMISLAV MARASOVIĆ, Prilog proučavanju kat. jed. 2.13 Studi di figure e architetture), s prethodnom slike Splita Girolama da Santacroce, Prilozi povijesti umjetnosti bibliografijom. u Dalmaciji, 36,1 (1998.), 223-243., bibliografijom. 46 DANIELE FARLATI, Illyricum sacrum, t. II, Venetiis, 1753, 38 Usporedi npr. Bratislav Lučin, Marulićev opis Splita, Split, 396-397.; Johann Bernhard Fischer von Erlach, 2005. Entwurff einer historischen Arhitektur, Beč, 1721., t. II, tabla X. 39 JASENKA GUDELJ (bilj. 23) 47 DUŠKO KEČKEMET, Crteži i grafike Dioklecijanove palače Fischer von Erlacha, Peristil, 30 (1987.), 127-138, 48. 40 O splitskim nadbiskupima Andrei i Marcu Cornaru vidi Kristoffer Neville, Fischer von Erlach‘s „Entwurff DANIELE FARLATI, Illyricum sacrum, t. III, Venetiis, 1765., einer historischen Architectur” before 1720, Wiener 435-458. Marca Cornara kao sudionika Tridentskog koncila Jahrbuch für Kunstgeschichte, 59 (2011), 87-101. O kolanju 1559. godine, uz Palladijeva prijatelja, pokrovitelja i naručitelja crteža Dioklecijanova mauzoleja početkom 18. stoljeća vidi Danielea Barbara i tu vrijeme gradnje vile u Maseru, spominje i FRANCESCO SANSOVINO, Venetia città nobilissima JASENKA GUDELJ, Progettare per la periferia cattolica: i et singolare, in Venetia, 1581., 276. O Cornarovima kao disegni romani per il mancato ampliamento settecentesco naručiteljima projekata Andree Sansovina, uz geneaološko della cattedrale di Spalato”, Il Capitale Culturale, 10 (2014.), stablo grane San Maurizio, vidi DEBORAH HOWARD, Jacopo 349-390, 379-381. Sansovino. Architecture and patronage i Renaissance Venice, New 48 O načinu i izvorima građe za Illyricum Sacrum vidi JOSIP Haven&London, 1987., 132-146. LUČIĆ, Daniele Farlati (1690. – 1773.): u povodu 200. godišnjice 41 Marco Cornaro knez je Splita 1543. – 1546; vjerojatno njegov smrti, Historijski zbornik, 25-26 (1972.-1973.), 229-241 istoimeni sin ili unuk 1575. – 1578., a Federico Cornaro 1578. 49 DANIELE FARLATI, Illyricum sacrum, t. I, Venecija, 1751., 278, GRGA NOVAK, Povijest Splita, knj. 2, Od 1420. god. do 1797. 495.; O Camozziniju vidi JOŠKO KOVAČIĆ, Mjernik i graditelj god., Zagreb, 1961. Giovanni Battista Camozzini, Kulturna baština, 24-25 (1994.), 42 O vili Cornaro vidi Branko Mitrović - Stephen R. 85-102.; DARKA BILIĆ, Inženjeri u službi Mletačke Republike – Wassell, Andrea Palladio: Villa Cornaro in Piombino Dese, Inženjeri i civilna arhitektura u 18. stoljeću u mletačkoj Dalmaciji New York, 2006., s prethodnom bibliografijom. O Palladiju i Albaniji. Split, 2013., 48, 155-159.; JASENKA GUDELJ (bilj. i Cornarovima u Veneciji vidi TRACY COOPER, Palladio‘s 24), 106-108. Venice: Architecture and Society in a Renaissance Republic, New 50 Robert Adam, Ruins of the palace of the Emperor Diocletian Haven&London, 2005., s genealoško-naručiteljskim tablicama at Spalatro in Dalmatia, London, 1764. O Robertu Adamu na str. 294. i splitskoj palači vidi barem Iain Gordon Brown, 43 O Veroneseovu odnosu prema arhitekturi s prethodnom Monumental reputation: Robert Adam & the Emperor’s palace, bibliografijom vidi PAOLA MARINI, Un ‚molto grande teatro: Edinburgh, 1992.; Alistair Rowan, „Bob the Roman”: Veronese e l‘architettura, u: Paolo Veronese. L‘illusione della heroic antiquity & the architecture of Robert Adam, London, realtà (katalog izložbe), (ur. Paola Marini, Bernard Aikema), The Soane Gallery, 2003.; DUŠKO KEČKEMET (bilj.19), Milano, 2014.,105-118., a za odnos Palladija i Veronesea vidi Ariyuki Kondō, Robert and James Adam, architects of the HOWARD BURNS, Andrea Palladio e le architetture dipinte age of Enlightenment, London, Pickering & Chatto: 2012. ERIKA di Veronese, u: Quattro Veronese venuti da lontano (katalog NAGINSKI (bilj.) s prethodnom bibliografijom. izložbe), (ur. Vittoria Romani), Milano, 2014., 29-35. 51 DUŠKO KEČKEMET (bilj. 19), 62, 177.

Jasenka Gudelj - Petar Strunje: Palladio i Dioklecijanova palača... Ars Adriatica 5/2015. (127-140)

Most read articles by the same author(s)

Similar Articles

1-10 of 17

You may also start an advanced similarity search for this article.