Skip to content
Arts of the Adriatic Search

Antonio Michelazzi and Francesco Cabianca: Newly Attributed Artworks in Italy and Croatia

DOI 10.15291/ars.3196

Download PDF

Vol. 10 (2020)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Damir Tulić Odsjek za povijest umjetnosti Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci Sveučilišna avenija 4 HR - 51000 Rijeka
  • Mario Pintarić Odsjek za povijest umjetnosti Filozofski fakultet Sveučilišta u Rijeci Sveučilišna avenija 4 HR - 51000 Rijeka
New scholarly insights about the sculptor and altar builder Antonio Michelazzi (Gradisca d’Isonzo, 1707 – Rijeka, 1771) have revealed him as a far more complex creative personality than it has been known so far. In this paper, the authors have attributed to him the marble statues of St John the Baptist and St Mark on the high altar of the parish church of San Biagio in Cinto Caomaggiore. Michelazzi’s authorship of the marble altar of the Holy Cross in the parish church of the Assumption of Mary in Rijeka has also been confirmed, based on a certificate from 1740 on the receipt of 150 gold coins for work on this altar. Besides Michelazzi’s statues in Cinto, there is a statue of Faith on the high altar, identified as work of the Venetian sculptor Francesco Cabianca (Venice, 1666-1737). A number of other sculptures have been attributed to him, including two marble angels in the parish church of Preganziol, which have been dated in 1697 and were originally located in the church of San Cristoforo in Udine. Cabianca is the author of four marble statues of the Evangelists (auction house), as well as of sculptural decoration on the high altar of the parish church of Sant’Andrea in Cereda. His catalogue of private commissions has been enriched with five newly attributed marble busts from the second decade of the 18th century. These include the busts of Flora and Apollo in the Winter Garden of Saint Petersburg, a bust of a girl (auction house) and two busts of girls from the convent of San Lazzaro degli Armeni in Venice. The marble relief of Ecce Homo in the church of Il Redentore in Venice and the angels on the altar of the Blessed Sacrament in the church of St Simeon in Zadar have also been attributed to Cabianca. Finally, a terracotta sculpture of St John the Evangelist (auction house) has been identified as the first model for a large marble statue of the same saint at the Scuola Grande di San Giovanni Evangelista in Venice.
Antonio Michelazzi, Cinto Caomaggiore, Rijeka, Francesco Cabianca, Udine, Preganziol, Saint Petersburg, Venice, marble sculpture, 18th century

znaje kako je 1738. Pietro Tremanini u svojoj oporuci ostavio Cabiancina boravka u Dalmaciji, odnosno Dubrovniku u 1702. određenu svotu novca za gradnju oltara Svetog Križa, ali je ona ili 1703. umjesto do tada navedenog podatka Tommasa Temena- utrošena na gradnju oltara svetog Antuna Padovanskog i naba- ze koji ga je u svojem Zibaldonu smještao oko 1698. godine. U vu šest srebrnih relikvijara za glavni oltar. Damir Tulić je oltar Dubrovniku je majstor izveo izgubljeni glavni mramorni oltar u Svetog Križa s anđelima na atici i likom svetog Damjana s desne benediktinskoj crkvi Svetog Jakova na Višnjici, a koji je ugovo- strane stupova uvrstio u opus Antonija Michelazzija, prihvativši ren u kolovozu 1703. godine. i sugestiju Mateja Klemenčiča kako su kipovi svetog Ivana i Ma- 21 MILOŠ MILOŠEVIĆ, Francesco Cabianca i njegovi suradnici u rije Magadalene na oltaru također njegov rad. Danko Šourek uz Kotoru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 11 (1959.), 118– Antonija Michelazzija povezuje altarističku opremu oltara. Me- 125; PAVLE VASIĆ, Scultori veneziani nelle Bocche di Cattaro, đutim, on samo skulpturu svetog Damjana pripisuje riječkom Arte Veneta, XIII-XIV (1959.-1960.), 121–122; TOMASO TE- kiparu. Kipove svetog Ivana i svete Marije Magdalene, međutim, MANZA, Zibaldon, ur. Nicola Ivanoff, Venezia-Roma, 1963., povezuje s venecijanskim kiparom Giovannijem Marchiorijem 42–46. (Caviola di Falcade, 1696. – Treviso, 1778.), a kip svetog Kuzme s nepoznatim Michelazzijevim suradnikom. Naposljetku, Damir 22 RADOSLAV TOMIĆ, Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Za- Tulić i Mario Pintarić na temelju arhivskih dokumenata rekon- greb, 1995., 81–90; isti, Novi doprinosi o oltarima i skulpturi 18. struiraju izvorni izgled oltara Svetog Križa iz 18. stoljeća. stoljeća u Dalmaciji, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38 (1999.-2000.), 281–290; isti, Umjetnost od XVI. do XX. stoljeća, u: 14 Državni arhiv u Rijeci (nadalje DAR), Kraljevski riječki gubernij, Zagovori svetom Tripunu. Blago Kotorske biskupije, (ur. Radoslav I. Publicum, busta 12, fascikl 442 M/2, str. 150–151. Tomić), Zagreb, 2009.,170–171; isti, Umjetnost od 16. do 19. sto- 27 „Item lego et jure legati lascio all’ Altare del Crocefisso esi- ljeća, u: Milost susreta. Umjetnička baština Franjevačke provincije stente nella Chiesa di questa’ Insigne Collegiata fiorini mille alle- sv. Jeronima, Zadar, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 2010, 132. mani in ajuto della spesa, che si farà per l’erezione dell’ Altare di Marmo, a beneficio della qual opera hò ricevuto dal Nob. Sigr. 23 MILOŠ MILOŠEVIĆ, Konte Stjepan Raković, mecena Cabian- Teodoro Bono, come da coerede della quondam sua Sigra. So- cina glavnog oltara u crkvi Sv. Josipa u Kotoru, Prilozi povijesti rella Benefatrice fiorini cento, e cinquanta allemani, qual Altare umjetnosti u Dalmaciji, 31 (1991.), 303–315; RADOSLAV TO- sempre che venisse prima erreto da qualche altro Benefattore dal MIĆ (bilj. 22, 2010.), 224–225. tempo, che si dovra eseguire questa mia disposizione voglio et 24 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 22, 1995.), 93–94; isti (bilj. 22, 1999.- ordino, in tal evento che convertiti detti f.150 in beneficio del su- 2000.), 291–295; isti, Zadar: The Center of Venetian Sculpture in detto Altare del Crocefisso a disposizione del Superiore Ecclesia- Dalmatia in the Seventeenth and Eighteenth Centuries, u: Fran- stica d’essere pagati dalla mia Eredita, o’ impieghino detti f. 1000 cesco Robba and the Venetian Sculpture of the Eighteenth Centu- nella fabrica d’un Altare di Marmo ad onore di Sant’ Antonio di ry, (ur. Janez Höfler), Ljubljana 2000., 211; isti, (bilj. 18), 35–36, Padova nella propria di lui Capella posta in questa Chiesa Colle- 133–137; BOJAN GOJA, Mramorna altaristika 17. i 18. stoljeća giata, e intanto che questo si faccia, sia dato il danaro a frutto in na području zadarske nadbiskupije, doktorski rad, Zagreb 2012., luogo sicuro a beneficio della medema opera pia, che voglio si 94–93, 559–560. faccia con consenso, et intervento delli sudetti miei Eredi.” 25 MASSIMO DE GRASSI, Francesco Cabianca e la prima attività 15 DAR, Kraljevski riječki gubernij, I. Publicum, busta 12, fascikl veneziana di Pietro Baratta u: Francesco Robba and the Venetian 442 M/2, str. 162. Sculpture of the Eighteenth Century, (ur. Janez Höfler), Ljubljana ”Piu attesa la già incominciata Fabrica dell’ Altare del Crocifisso 2000., 51–60; MATEJ KLEMENČIČ (bilj. 3), 17–35. furono restituiti li f.150 ritrovatisi in Deposito per detto Altare, 26 PAOLO GOI, Il paliotto di Valvasone e la prima produzione fri- legato dalla Sigra. Margarita Bono, come in detto 27., et appar ulana del Cabianca, u: Valvason, Udine, 1979., 221–230. quietanza del Scultore Antonio Michelazzi di 12 Settembre 1740.” 27 PAOLO GOI (bilj. 26), 228. 16 O izvornom izgledu oltara Svetog Križa vidjeti: DAMIR TULIĆ, MARIO PINTARIĆ (bilj. 1), 73–74. 28 Paolo Goi upozorava kako se Cabiancini anđeli ne mogu identi- ficirati s onima koji stoje na atikama bočnih oltara u San Cristo- 17 Za drukčije mišljenje o autorstvu ovih kipova vidjeti: DANKO foru jer su nastali sredinom 18. stoljeća. Također izražava nadu ŠOUREK (bilj. 12), 226–227. da će se jednom kipovi pronaći u nekoj crkvi zahvaljujući ugo- 18 RADOSLAV TOMIĆ, Kiparstvo II, Umjetnička baština Zadarske vorenim dimenzijama od 3,5 stopa. PAOLO GOI (bilj. 26), 220, nadbiskupije, Zadar, 2008., 133–137. bilj. 11. 19 M. DE VINCENTI, Panorama de la sculpture vénetienne du 29 ALVISE ZORZI, Venezia scomparsa, Milano, 2001., 351–353. XVIIIe siècle, u: Éblouissante Venise: Venise, les arts et l’Europe Crkva Svete Marte rekonstruirana je u 15. stoljeću, a u 17. sto- au 18. siècle, (ur. Catherie Loisel), Paris, 2018.,109–110. Za ki- ljeću je opremljena sa sedam mramornih oltara. Dva bočna ol- parevu biografiju i popis djela vidjeti: CAMILO SEMENZATO, tara je 1813. u ime crkve San Biagio u Lendinari nabavio po- La scultura veneta del Seicento e del Settecento, Venezia, 1966., znati preprodavač umjetnina Giacomo Florian. Župna zajednica 40–42, 108–109; SUZANNA ZANUSO, Francesco Cabianca, u: u Preganziolu je 1818. nabavila preostala četiri bočna te glavni La scultura a Venezia da Sansovino a Canova, ur. Andrea Bacchi, oltar za cijenu od 5310 lira. (http://www.parrocchiadipregan- Milano 2000., 711–712. ziol.it/Parrocchia/Storia/tabid/495/Default.aspx, posjećeno 25. 20 KRUNO PRIJATELJ, Cabiancin oltar u crkvi Sv. Jakova na Viš- 5. 2020.) Svi bočni oltari su istog oblika, odnosno slavolučni s njici u Dubrovniku, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 12-13 jednim parom stupova i jednostavnim lučnim zabatom bez ikak- (1988.-1989.), 247–249. Autor je argumentirano naveo početak vih skulptura. Tijekom montaže u Preganziolu oltari su rezani i

djela u Italiji i Hrvatskoj

povisivani su im postamenti stupova kako bi što bolje ispunili 41 SERGEJ ANDROSOV (bilj. 40), 360. bočne kapele prostrane setečentističke crkve. Glavni oltar ima 42 Ovu bistu visoku 92 cm je 1936. Jeannette Maculevič objavila četiri korintska stupa te dvostruku atiku. kao vjerojatni rad Pietra Baratte, a tu je atribuciju 1997. potvrdio 30 Prema važećim mjerama za dužinu venecijanska stopa (piede ve- Massimo De Grassi. Usp. MASSIMO DE GRASSI, Pietro Baratta neto) iznosi 0,3437 metara, preračunato u centimetre to iznosi per le corti del Nord, Arte Veneta, 51 (1997.), 56–57. Sergej An- 122 cm. Usp. MARIJA ZANINOVIĆ RUMORA, Hvarske komu- drosov upućuje na to kako na bisti nema nikakvih atributa pa nalne mjere za dužinu i površinu kroz stoljeća, Radovi Zavoda pod upitnik stavlja tradicionalnu identifikaciju s likom Flore. za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 50 (2008.), 105. Nadalje, točno upućuje na to kako skulptura premda je stilski 31 Mobili ed oggetti d’alta epoca provenienti dalla raccolta Girardini vrlo bliska Baratti, ne pokazuje posve njegovu ruku. Usp. SER- di Vicenza e da altre commitenze, Semenzato Casa d’aste, Vene- GEJ ANDROSOV (bilj. 40), 348. zia, 16. Dicembre 2000., Palazzo Correr, lot 118. Četiri evanđe- 43 SERGEJ ANDROSOV (bilj. 40), 178, 404, s prethodnom literatu- lista datirana su kao djela venecijanskog kipara iz 17. stoljeća, a rom. Mramorna je bista visoka 75 cm. visina im iznosi 114 cm. 44 DAMIR TULIĆ, Per Francesco Cabianca in Praesidium Veneto- 32 MASSIMO DE GRASSI, Giacomo Cassetti e l’eredità dei Ma- rum – Templum Apparitionis Beatae Mariae Viginis a Pellestrina, rinali, u: La scultura veneta del Seicento e del Settecento: nuovi Arte Documento, 25 (2009.), 190–193. studi, ur. Giuseppe Pavanello, Venezia, 2002., 356. 45 MATEJ KLEMENČIČ (bilj. 3), 17–35. 33 CLAUDIO SPAGNOL, La chiesa dei Santi Cosma e Damiano a 46 SERGEJ ANDROSOV, Pietro Baratta „scultore di Moscovia” e le Venezia: problemi cronologici, stilistici e ipotesi attributiva, u: sue opere in Russia, Antichità viva, XXXI, N. 2 (1992.), 32–39. La chiesa dei santi Cosma e Damiano a Venezia. Un tempio be- 47 MASSIMO DE GRASSI (bilj. 25), 54. nedittino „ritrovato” alla Giudecca, ur. Claudio Spagnol, Venezia, 48 Hampel Fine Art Auctions, Munich, 28. March 2014, lot 953. 2008., 98, 100. Bista je visoka 87 cm. (https://www.invaluable.com/auction-lot/ 34 FRANCO BARBIERI, Sant’Andrea di Cereda tra storia e arte, u: pietro-baratta-1686-mazza-1729-carrara-953-c-ae14d82fcb#, Sant’Andrea di Cereda, Cereda 2013., 9–33. posjećeno 10. 5. 2020.). 35 SIMONE GUERRIERO, Le alterne fortune dei marmi: busti, te- 49 Zahvaljujemo Maicholu Clementeu za sugestiju autorstva ovih ste di carattere e altre „scolture moderne” nelle collezioni vene- bista u korist Francesca Cabiance. ziane tra Sei e Settecento, u: La scultura veneta del Seicento e del 50 MONICA DE VINCENTI, Sui monumenti Manin del duomo di Settecento: nuovi studi, ur. Giuseppe Pavanello, Venezia, 2002., Udine, Venezia arti, 11 (1997.), 61–68. 73–149; isti: Il collezionismo di sculture moderne, u: Il collezi- 51 U kapucinskom su koru, iza glavnog oltara postavljena četiri onismo d’arte a Venezia. Il Seicento, ur. Linda Borean, Stefania ovalna drvena okvira s reljefima, koji se dimenzijama, ikono- Mason, Venezia, 2007., 42–61. grafijom te autorstvom ne mogu povezati u jedinstvenu cjelinu, 36 MAICHOL CLEMENTE, Tommaso Rues: contributo al catalo- već ih treba vidjeti kao devocionalne predmete. Uz Ecce Homo go, Zbornik za umetnosntno zgodovino, n. s. XLIX, 2013 (73–92); koji je najkvalitetniji, tu su mramorni reljefi s prikazom sv. Ma- isti: Tommaso Rues 1636 - 1703: a German Scupltor in Baroque rije Magdalene, svetog Jeronima pokajnika te alabasterni kipić Venice: Hercules and Antaeus: „un groppo d’Hercole e Anteo insi- Bezgrešnog začeća. Svi se mogu datirati u 18. stoljeće. DAVIDE eme ... alto quarte cinque circa”, Firenze, 2016. MARIA DA PORTOGRUARO, Il Tempio del Redentore eil con- 37 SIMONE GUERRIERO, Per un repertorio della scultura vene- vento dei cappuccini di Venezia, Venezia, 1930., 66; LINA SA- ta del Sei e Settecento. I, Saggi e memorie di storia dell’arte, 33 LERNI, Repertorio delle opere d’arte e arredo delle chiese e delle (2009.), 208. scuole di Venezia, Vicenza, 1994, 192. 38 MASSIMO DE GRASSI (bilj. 25), 57–58. 52 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 18), 149–150. 39 Atribuirao ih je Maichol Clemente koji o njima sprema za- 53 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana, vol I, Zara, 1877., sebnu studiju. Dražba Tableaux Dessins Sculptures 1300-1900 413; BOJAN GOJA (bilj. 24), 589–590. Svetohranište na oltaru održana je 30. lipnja 2020. u Parizu. (lot 62, 63). (https://www. nije njegov izvorni dio, ali se također nalazilo u ukinutoj domini- sothebys.com/en/buy/auction/2020/tableaux-dessins-sculptu- kanskoj crkvi, a izradili su ga tijekom 1754. i 1755. altaristi Pietro res-1300-1900/france-circa-1700-lucretia, posjećeno 5. 9. 2020.) i Giovanni Coste. Za spomenute biste važna je komparacija s poprsjem Djevojke 54 DAMIR TULIĆ (bilj. 44), 194. U radu je, uz određenu zadršku, u zbirci Liebighaus Skulpturen Sammlung u Frankfurtu, vidjeti: iznesena mogućnost Cabiancina autorstva velikih anđeoskih ki- GIUSEPPE PAVANELLO, Appunti da un viaggio in Germania: pova uz retabl oltara. sculture a Francoforte e Oldenburg, Arte in Friuli Arte a Trieste, 55 DAMIR TULIĆ, (bilj. 44), 193–194. Na oltaru Marijina uznesenja 28 (2008.), 313, 315. u katedrali u Esteu, Cabianca je između 1713. i 1716. izveo dva 40 SERGEJ ANDROSOV, Pietro il Grande e la scultura italiana, velika reljefna anđela u segmentnom luku oltarne pale, kao i dva Sankt-Peterburg, 2004., 192–198, 356–361. Za ruske naručite- putta te tri kerubina na atici. Ovaj kvalitetniji mramorni ukras ol- lje, najvjerojatnije grofa Raguzinskog, Cabianca je isklesao če- tara u Esteu također može poslužiti kao komparativni materijal tiri vrlo kvalitetna poprsja s prikazom antičkih filozofa, koja se za ukras oltara Presvetog Sakramenta u zadarskom Svetom Šimi. danas nalaze u Tempiettu parka carske palače Pavlovsk u pred- Usp. MATEJ KLEMENČIČ, Nekaj novosti o delu beneškega ba- građu Sankt-Peterburga. Za biste filozofa vidjeti: SIMONE GU- ročnega kiparja Jacopa Contierija (in notica o Francescu Cabian- ERRIERO (bilj. 35, 2002.), 81. ci), Acta artis historiae Slovenica, 15 (2010.), 40–43.

djela u Italiji i Hrvatskoj

56 TOMMASO TEMANZA (bilj. 21), 43–44; MASSIMO DE GRA- 2006, lot 148. (https://www.christies.com/lotfinder/lot/a-terra- SSI, L’antico nella scultura veneziana del Settecento, u: Antonio cotta-figure-of-st-john-the-4812327-details.aspx?from=salesum Canova e il suo ambiente artistico fra Venezia, Roma e Parigi, ur. mery&intObjectID=4812327, posjećeno 5. 4. 2020.). Giuseppe Pavanello, Venezia, 2000., 42. 69 A Private Collection of Sculpture & Works of Art, Hampel, 57 TOMMASO TEMANZA (bilj. 21), 72. München, 17. 9. 2010., lot 2222. (https://www.hampel-auctions. 58 TOMMASO TEMANZA (bilj. 21), 44. com/a/Italienischer-Bildhauer-des-17.html?a=82&s=231&id=86 735&g=Skulpturen, posjećeno 5. 4. 2020.). 59 GASTONE VIO, Francesco Cabianca nella chiesa di san Tomà in Venezia, Arte Veneta, XXXII (1979.), 166. 70 Do istog je zaključka neovisno došao i Maichol Clemente, koji o novim Cabiancinim djelima također sprema studiju. 60 PAOLO GOI (bilj. 26), 225. 71 Početci ove bratovštine bičevalaca – Fraternita dei frari battu- 61 MASSIMO DE GRASSI (bilj. 25), 53. Visina terakote iznosi 24 cm. ti sežu u 1261. godinu, kada je osnovana u venecijanskoj crkvi 62 MONICA DE VINCENTI, Storia del „fondo di bottega“ di Gi- Sant’Apollinare. Godine 1301. preselila se u crkvu San Giovanni ovani Maria Morlaiter nel Museo del Settecento Veneziano di Evangelista po kojoj je potom i dobila ime. U obližnjoj kući bra- Ca’Rezzonico, Bollettino dei Musei Civici Veneziani, 6, serija III tovština je uredila svoje prostore koje je s vremenom povećavala (2011.), 6–77. U zbirci se najvećim dijelom nalaze radovi Gio- i ukrašavala. Godine 1467. bratovština sv. Ivana Evanđelista po- vannija Marije Morlaitera, no ima i drugih terakota koje su izveli staje jedna je od sedam Scuola Grande čijem su iznimnom bogat- Giusto Le Court, Enrico Merengo, Francesco Cabianca, dok je stvu doprinijeli njezini brojni članovi, napose trgovci. Ukinuta je nekoliko modela određeno kao djela nepoznatih majstora. u vrijeme Napoleona 1806. godine. CHIARA VAZZOLER, The 63 PETER CANNON-BROOKES, A Modello by Francesco Ca’ Bi- Scuola Grande di San Giovanni Evangelista, Venezia, 2005., 9. anca and a Note Concerning His Artistic Origins, Arte Veneta, 72 ANTONIO MASSARI, Giorgio Massari. Architetto veneziano del XXX. (1976.), 189. Provenijencija modela je nepoznata, a di- Settecento, Vicenza, 1971., 48. menzije mu iznose 31 x 42 cm. 73 ANTONIO MASSARI (bilj. 72), 50, bilj. 14. Na postamentu 64 Za dalmatinske spomenike prepoznati su još pripremni mode- vanjskih stupova s desne je strane uklesana 1730. godina. li za dva anđela na glavnom oltaru benediktinske crkve Svete 74 MONICA DE VINCENTI, Nuovi contributi peri l catalogo di Marije u Zadru, rad Giovannija Marije Morlaitera. RADOSLAV Giovanni Maria Morlaiter, Saggi e Memorie di storia dell’arte, 23 TOMIĆ (bilj. 18), 44, 176–180. Po modelima za ove anđele koji (1999.), 59–61. su se čuvali u „fondo di bottega“ Gregorio Morlaiter, sin i na- sljednik je 1779. izveo dva monumentalna mramorna anđela za glavni oltar župne crkve u Ceregnanu u okolici Roviga. DAMIR TULIĆ – MARIO PINTARIĆ, Gli angeli zaratini a Ceregnano: una proposta per Gregorio Morlaiter, Ars Adriatica, 7 (2017.), 227–236. 65 SERGEJ ANDROSOV (bilj. 40), 356. Skulptura visoka 33 cm nalazi se u privatnoj zbirci te je više puta bila preprodavana na dražbama. 66 MASSIMO DE GRASSI (bilj. 25), 57–58. 67 MONICA DE VINCENTI, L’Adorazione dei Magi di Giovanni Bonazza. I rilievi della cappella del Rosario a Venezia: bozzetti, modelli e d’après, Milano, 2017., 71–76, 80–81. Jedini originalni terakotni modeli nastali za deset mramornih reljefa s prikazom života Bogorodice za Cappellu del Rosario jesu oni Poklonstva kraljeva Giovannija Bonazze i sinova te Odmora na putu u Egi- pat i Razgovora dvanaestogodišnjeg Isusa u Hramu s pismoznan- cima Giovannija Marije Morlaitera, danas u Ca’ Rezzonico. Kada su reljefi teško oštećeni u požaru koji je zahvatio kapelu 15. kolo- voza 1867., njihov je originalni izgled bio poznat samo s izvrsnih fotografija snimljenih dvije godine prije. Izradio ih je 1865. tada jedini venecijanski fotograf Carlo Naya. Kako je dugotrajni pro- ces obnove kapele izazvao veliku pozornost javnosti te još više brojnih zaljubljenika u umjetnost, potražnja za Nayinim foto- grafijama bila je golema. Kako bi doskočili komercijalnoj svrsi, drugi su fotografi naručili terakotne kopije slavnih reljefa, a nji- hove snimke su prodavali kao originale snimljene prije strašnog požara. Tako je danas poznato čak osamnaest kopija spomenutih reljefa nastalih u drugoj polovici 19. stoljeća. 68 Important European Furniture, Sculpture and Tapestries Including Three Private European Colletions, Christie’s, London, 9 November

Most read articles by the same author(s)

1 2 > >> 

Similar Articles

1-10 of 37

You may also start an advanced similarity search for this article.