The paper discusses on two angels-putti located laterally to the cartouche above the inner side of the triumphal arch in the church of Our Lady of Health (Kaštel) in Zadar. The statue to the right is signed with the initials of the Venetian sculptor Giuseppe Groppelli (Venice, 1675- 1735). The author has linked the statue to the former main altar at the church of St Donatus, which was erected around 1713 according to the last will of Zadar’s archbishop, Vittore Priuli. The altar’s appearance is unknown, but it may have been modelled after the former altar in the Venetian oratory of Madonna della Pace, known from a medal of Doge Alvise IV Mocenigo preserved in Plomin. Brothers Giuseppe and Paolo Groppelli have been credited with two large angels in the parish church in Concadirame near Treviso, as well as two angels next to the altar of the Holy Sacrament in the Venetian church of Santa Maria Formosa. On the basis of archival documents, the author presents new information about the altar erected in 1822 in the chapel of St Anastasia at Zadar’s cathedral by using fragments of older altars. It was designed by Zadar’s engineer and architect Petar Pekota and built by parish priest Giovanni Degano. The altarpiece has been attributed to painter Giovanni Rambelli from Forli. The altar was demolished in 1905, during a radical reconstruction of the chapel, and replaced by a new one, which would later be removed as well, with a bronze urn containing the saint’s relics. Archival documents reveal that the urn and the liturgical altar decoration were produced by the workshop of Nicholas Mund in Vienna.
1. Giuseppe Groppelli, Anđeli-putti, crkva Gospe od Zdravlja, Zadar (foto: D. Tulić) Giuseppe Groppelli, Angels-putti, church of Our Lady of Health, Zadar
gata redovnička crkva. Slično se dogodilo i sa samostani- ispod ruke desnog anđela nalaze sigle I. G., a koje ovdje ma Svetog Nikole i Svete Katarine te s brojnim sakralnim treba iščitati kao potpis kipara Giuseppea Groppellija zdanjima od kojih treba istaknuti crkvu Svete Marcele, (Venecija, 1675. – 1735.). Riječ je o verziji njegova ime- Svetog Silvestra, Svetog Roka te Svetog Antuna Opata.4 na IOSEPH GROPPELLI, kojeg je majstor uklesao pot- Ne treba smetnuti s uma ni traumu koju je Zadar pro- pisujući se na bazu kipa svetog Krševana, danas u Stal- šao 1943. – 1944. sustavnim bombardiranjem i rušenjem noj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru.6 Već je na prvi u II. svjetskom ratu. Tada su, također stradale brojne pogled jasno da ovi anđeli nisu izvorno napravljeni za umjetnine po gradskim crkvama, naročito u benediktin- sadašnju lokaciju nego da su doneseni i naknadno preo- skoj Svete Marije i crkvi Gospe od Zdravlja, a u potpuno- blikovani. To se može zaključiti iz njihova neprirodnog sti je srušena ranokršćanska krstionica Katedrale. položaja prilikom smještaja na ulazni luk svetišta, kao U ovom mozaiku, gdje brojne tesserae nedostaju, od- i činjenica da je desnom anđelu odrezano stopalo, lije- nosno gdje su zauvijek izgubljene, valja upozoriti na dvi- va je ruka, izvorno uzdignuta, otpiljena ispod ramena i je dosad nezamijećene skulpture iz 18. stoljeća. Riječ je spuštena na koljeno, a ujedno joj nedostaju i svi prsti. I o paru mramornih anđela – putta postavljenih na unu- lijevi je anđeo izgubio prste na nozi te su vidljiva prekra- trašnje tjeme luka koji vodi u svetište – rotondu zadar- janja na ruci omotanoj draperijom i položenoj na grudi, ske crkve Gospe od Zdravlja (Kaštela) na kraju Kalelarge a oštećene su mu usne i nos. (sl. 1). Oba su lika isklesana u poluležećem stavu te flan- S obzirom da je desni anđeo nedvojbeno djelo Gi- kiraju bogato isklesanu kartušu od žutog mramora s na- useppea Groppellija posve je opravdano pretpostaviti da knadno postavljenim natpisom, a koji spominje obnovu je krasio istu cjelinu kao i sveti Krševan zajedno s kipom crkve iz 1938. godine.5 Stilske karakteristike ovih skul- svete Stošije Antonija Corradinija (Venecija, 1688. – Na- ptura definiraju ih kao djela venecijanskog majstora te pulj, 1752.), odnosno nekadašnji glavni oltar u velebnoj se lako mogu datirati u prvu četvrtinu 18. stoljeća. No, zadarskoj crkvi Svetog Donata (sl. 2, 3).Valja upozoriti da ove kipove čini vrjednijim činjenica da se na draperiji su nedavno otkrivena i dva veća mramorna anđela sekun-
darno postavljena na zabat glavnog oltara u crkvi Gospe 18. stoljeća.8 Najstariji od njih Marino, u Dubrovniku je Loretske, također u Zadru.7 I oni su vidno prepravljeni i gradio antologijsku crkvu Svetog Vlaha (1706. – 1715.) oštećeni, a desni na draperiji ima uklesane inicijale I. G., zajedno s radionicom koja je izvela veći dio njezina glav- odnosno potpis kipara Giuseppea Groppellija (sl. 4). nog oltara.9 Njegova su i dva monumentalna anđela te Braća Marino (Venecija, 1662. – 1721.), Giuseppe i četiri anđela – putta kupljena u 19. stoljeću za župnu cr- Paolo (Venecija, 1677. – 1751.) pripadaju generaciji ki- kvu u Velom Lošinju, a koji su napravljeni 1691. – 1692. para djelatnih u Veneciji krajem 17. te u prvoj polovici za bivšu benediktinsku crkvu Santa Croce u Veneciji.10
2. Giuseppe Groppelli, Sveti Krševan, Stalna izložba crkvene umjetnosti, 3. Antonio Corradini, Sveta Stošija, Stalna izložba crkvene umjetnosti, Zadar (foto: M. Klemenčič) Zadar (foto: M. Klemenčič) Giuseppe Groppelli, St Chrysogonus, Permanent Exhibition of Religious Antonio Corradini, St Anastasia, Permanent Exhibition of Religious Art, Zadar Art, Zadar
Damir Tulić: Nepoznati anđeli Giuseppea Groppellija u Zadru... Ars Adriatica 6/2016. (155-174)
4. Giuseppe Groppelli, Anđeo, crkva Gospe Loretske, Arbanasi, Zadar (foto: D. Tulić) Giuseppe Groppelli, Angel, church of Madonna of Loreto, Arbanasi, Zadar
Mlađa braća udružila su se u zajedničku radionicu, do- lijepa Gospa od Ružarija iz 1708. u Velom Lošinju, koja se kumentiranu od 1708. kod venecijanske crkve San Bene- izvorno nalazila u zatvorenoj crkvi Santa Croce u Vene- detto. Formalno ju je vodio stariji brat Giuseppe, no braća ciji. Jedinio potpisano Giuseppeovo djelo zadarski je kip su djela uglavnom zajednički potpisivala. Od samostalnih svetog Krševana, kao i desni anđeo u Arbanasima.11 Stoga Paolovih djela, do bratove smrti 1735., poznata je tek pre- su ovdje njegovu opusu priključeni anđeli – putti važni u
5. Paolo Groppelli, Gospa od Ružarija, župna crkva, Veli Lošinj, detalj 6. Giuseppe Groppelli, Anđeo-putto, crkva Gospe od Zdravlja, Zadar, (foto: D. Tulić) detalj (foto: D. Tulić) Paolo Groppelli, Our Lady of the Rosary, parish church of Veli Lošinj, detail Giuseppe Groppelli, Angel-putto, church of Our Lady of Health, Zadar, detail
pokušaju razlučivanja radova dvojice braće. Ako se uspo- ju dataciju, vjerojatno u treće desetljeće Settecenta. Istoj redi glava desnog zadarskog anđela – putta s onom Dje- se radionici braće Groppelli mogu pripisati i dva mra- teta Isusa u naručju Gospe od Ružarija iz Velog Lošinja, morna anđela adoranta smještena uz tabernakul u kapeli tada se može uvidjeti njihova velika sličnost (sl. 5, 6). Ipak, sakramenta venecijanske crkve Santa Maria Formosa (sl. likovno i kvalitetom superiornija lošinjska Bogorodica 11, 12). Oba su lika oštećena, odnosno mramor je na po- ukazuje da je Paolov rukopis mekši i zaobljeniji prilikom vršini erodirao pa je kasnije premazivan lakovima koji klesanja fizionomija. Slično se može konstatirati ako se su dodatno oštetili njegovu površinu. Njihova tipizirana, pogleda Gospina draperija koja je složenija, pokrenutija te snena lica kao i znalački isklesana krila lako se uklapaju življa u usporedbi s bratovim zadarskim djelima.12 u slična djela Groppellijevih iz prve četvrtine Settecenta.15 Radionici braće Groppelli valja pripisati još nekoli- Moguće je pretpostaviti da je oltaru iz zadarske crkve ko djela visoke likovne razine na području Veneta. To Svetog Donata iz drugog desetljeća 18. stoljeća, prethodi- se odnosi na dva velika mramorna anđela postavljena lo jedno djelo, a koje dosad nije povezano uz Groppelli- uz tabernakul na glavnom oltaru župne crkve u mje- jeve. Bio bi to nadgrobni spomenik zadarskom plemiću stu Concadirame pokraj Roviga (sl. 7, 8). Dosad su oni konteu Šimunu Fanfogni što je oko 1708. podignut u bili povezani uz nepoznatog venecijanskog majstora iz benediktinskoj crkvi Svete Marije. U središtu kvadratnog 18. stoljeća bliskog Antoniju Bonazzi (Padova, 1698. – polja ukrašenog reljefnim ratničkim trofejima postavljena 1763.)13 No, dovoljno ih je usporediti s anđelima Paola i je Fanfognina bista.16 Ovalno lice s velikom perikom, po- Giuseppea Groppellija iz 1709. – 1710. na oltaru Marije mno izrađenih čuperaka putem žustrih poteza dlijeta i s Pomoćnice u transeptu ljubljanske katedrale, da se uvidi vidljivim ubodima svrdla, kao i krupne oči te meko klesa- kako su djela istih majstora14 (sl. 9, 10). Štoviše, impo- ni obrazi i nos, slični su nekim djelima Paola i Giuseppea stacija desnog venetskog anđela, posebice njegovih ruku, Groppellija. Tu treba upozoriti na idealizirane likove po- identična je onom kranjskom. Slično se može utvrditi i put anđela iz crkve Svetog Jakova te katedrale u Ljubljani za prepoznatljive fizionomije ljupkih lica i sanjivih očiju ili na lice Dijane iz Sankt Petresburga. Kako dosad nisu te valovite, energično klesane vijugave kose. Nešto jedno- poznate portretne biste Paola i Giuseppea Groppellija, stavnija draperija venetskih anđela upućivala bi na kasni- ovaj atributivni prijedlog zasada ostaje kao hipoteza.
Damir Tulić: Nepoznati anđeli Giuseppea Groppellija u Zadru... Ars Adriatica 6/2016. (155-174)
7. Giuseppe i Paolo Groppelli, Anđeo, župna crkva, Concadirame (foto: 8. Giuseppe i Paolo Groppelli, Anđeo, župna crkva, Concadirame (foto: Diocesi di Adria-Rovigo, Ufficio beni culturali) Diocesi di Adria-Rovigo, Ufficio beni culturali) Giuseppe and Paolo Groppelli, Angel, parish church of Concadirame Giuseppe and Paolo Groppelli, Angel, parish church of Concadirame
Međutim, potpisana zadarska djela Giuseppea mramorni oltar u crkvi Svetog Donata na čast Gospe od Groppellija povezuju se s oltarom podignutim prema Milosrđa (Madonna della Carità) te de se ispred sagradi oporučnoj želji nadbiskupa Vittorea Priulija (1688. – 5. njegova grobnica. Također, izričito nalaže da se taj oltar studenog 1712.).17Ovaj pobožni augustinac i pripad- izradi što je raskošnije moguće, a prema mišljenju nje- nik jedne od najuglednijih venecijanskih plemićkih i govih opunomoćenika, zadarskih kanonika Giovannija duždevskih obitelji, dao je obnoviti svoju zadarsku re- Grisogona i Giovannija Batistte Nicolija.20 U bilješkama zidenciju te je u njoj na drugom katu uredio i privat- o nadbiskupu Priuliju, Daniele Farlati 1775. navodi kako nu kapelu. Prilikom njegove smrti sastavljen je iscrpan je u svečanom sprovodu prelatovo tijelo bilo položeno u popis predmeta u palači.18 Na oltaru nalazilo se srebrno grob koji je za života sebi pripravio ispred glavnog ol- raspelo i četiri brončana svijećnjaka, a dva su pejzaža tara.21 Farlatijevo se pisanje ne podudara s odredbama visjela nad vratima koja su bila s lijeve i desne strane i kronologijom događaja kako proizlazi iz nadbiskupo- oltara. U kapeli su bile slike Izgon trgovaca iz Hrama ve oporuke. No, zasigurno je najvažniji podatak prije- te Uskrsnuće Lazara, potom slike Uzašašće i sveti Ivan pis epitafa s kasnije izgubljene nadbiskupove nadgrob- Evanđelist, a nad vratima malene sakristije, u kojoj je ne ploče, a koji su sljedeće godine postavili spomenuti bilo šest nadbiskupovih misnica, stajala je slika svetog izvršitelji oporuke.22 Uz pohvale pokojniku, uklesana su Antuna Opata.19 Nadbiskup Priuli u svojoj je oporuci imena kanonika Grisogona i Nicolija, spominje se ob- od 4. studenog 1712. izrazio želju da se podigne novi novljeni oltar i zaključuje se 1713. godinom. O sudbini
9. Giuseppe i Paolo Groppelli, Anđeo, Katedrala, Ljubljana (foto: D. Tulić) 10. Giuseppe i Paolo Groppelli, Anđeo, Katedrala, Ljubljana (foto: D. Tulić) Giuseppe and Paolo Groppelli, Angel, Ljubljana’s cathedral Giuseppe and Paolo Groppelli, Angel, Ljubljana’s cathedral
ovog oltara i inventara crkve Svetog Donata prije njezi- stva skinuta i postavljena na oltar svetog Donata. S tog ne profanacije 1798. najtemeljitije podatke iznosi Carlo je oltara 1622. nadbiskup Luca Stella izvadio mramornu Federico Bianchi.23 Autor, služeći se starim ispravama škrinju s relikvijama svetog zadarskog biskupa te ju je i vizitacijama, navodi kako je nekad izgledao interijer prenio u središnju apsidu i postavio nad menzu glavnog monumentalne rotonde Svetog Donata (sl. 13). U vri- oltara, odnosno ispod Gospine ikone. Od tada je glavni jeme vizitacije nadbiskupa Ottaviana Garzadorija 1627. oltar posvećen Bogorodici i svetom Donatu. Gospinu je crkva je bila podijeljena u dvije zone. Donja, glavna ikonu 1670. srebrom okovao zadarski arhiđakon Valerio crkva imala je tri oltara smještena u apsidama, a slič- da Ponte.25 Uz oltar je bila povezana i bratovština sve- no je bilo i u gornjoj crkvi na galerijama, takozvanom ćenika koja ga je uzdržavala. U crkvi se spominje i još Oratoriju Svetog Donata. U središnjoj apsidi donje cr- jedan oltar van apsida, onaj posvećen svetom Jakovu. kve bio je oltar Presvetog Trojstva, u desnoj oltar svetog Godine 1705. nadbiskup Priuli nanovo je popločao cr- Donata s njegovom urnom za relikvije, dok je u lijevoj kvu, a nakon njegove smrti podignut je novi raskošni stajao oltar svetog Luke. Kada je zbog gradnji novih zi- glavni oltar. Zavojitim stubištem koje se račvalo u dva dina porušena monumentalna crkva Svete Marije Velike, kraka pristupalo se gornjoj crkvi – Oratoriju. Tamo je na glavni je oltar crkve Svetog Donata 1570. prenijeta u središnjoj apsidi bio oltar posvećen Gospi od Snijega, stara romanička slika Bogorodice s Djetetom iz sredine u lijevoj svetom Osvaldu, a u desnoj svetoj Mariji Mag- 13. stoljeća.24 Istovremeno je s njega slika Svetog Troj- daleni, kasnije svetoj Margariti.26 Spominje se još jedan
Damir Tulić: Nepoznati anđeli Giuseppea Groppellija u Zadru... Ars Adriatica 6/2016. (155-174)
11. Giuseppe i Paolo Groppelli, Anđeo, crkva Santa Maria Formosa, 12. Giuseppe i Paolo Groppelli, Anđeo, crkva Santa Maria Formosa, Venecija (foto: D. Tulić) Venecija (foto: D. Tulić) Giuseppe and Paolo Groppelli, Angel, church of Santa Maria Formosa, Giuseppe and Paolo Groppelli, Angel, church of Santa Maria Formosa, Venice Venice
oltar, onaj posvećen svetom Martinu. Na zidu oratorija u kriptu katedrale da bi potom bila prenesena ispod stu- bio je podignut i nadgrobni spomenik Giustina da Rive, ba zvonika. Oltar nadbiskupa Priulija raskomadan je te generalnog providura Dalmacije između 1705. i 1708. je prenijet u katedralu da bi bio postavljen kao novi oltar godine. Na katu građevine, sjeverozapadno uz ulaz u u kapeli Svete Stošije gdje je porušen 1905. godine.28 Oratorij bila je podignuta monumentalna Scala Sancta. O kipovima svete Stošije, potpisanom djelu Antoni- Sagrađena je po uzoru na stubište u staroj Lateranskoj ja Corradinija i svetog Krševana Giuseppea Groppellija palači u Rimu, gdje je postavljeno dvadeset i osam stu- mnogo je pisano.29 Iako nema razloga sumnjati da oni ba donesenih iz Jeruzalema, a po kojima se, po predaji, doista potječu s raskošnog oltara nadbiskupa Priulija, do- Krist popeo u Pilatovu sudnicu. Zadarsku Scalu Sanctu, sad nije pronađen ni jedan arhivski izvor ili opis koji bi izrađenu od crvenog mramora iz Ferrare uredio je nad- to izričito potvrdio. Štoviše, ne zna se ni kako je izgledao biskup Vicko Zmajević 1733. godine. Sva ova raskoš Priulijev oltar ni koliko je skulptura moglo biti na njemu. nestala je 1798. kada je nova austrijska vlast crkvu kon- U promišljanju o mogućem izgledu spomenutog oltara, fiscirala i pretvorila u vojno skladište, dijeleći je drve- a oslanjajući se na Bianchijevo pisanje, Radoslav Tomić nim podnicama na katove.27 Potom je crkva izgubila svu pretpostavlja kako je na njemu stara Gospina ikona mo- svoju opremu. Demontirani su oltari, Gospina je ikona gla biti umetnuta u veću sliku, palu portante sukladno prenesena u Katedralu zajedno s relikvijama svetog Do- uobičajenoj baroknoj praksi.30 Na menzi bi bila urna s re- nata, kao i posmrtnim ostatcima nadbiskupa Priulija. likvijama svetog Donata, a sa strana kipovi svete Stošije i Demontirana je Scala Sancta te je privremeno odložena Krševana, dok su na segmentima zabata mogla sjediti dva
velika anđela, na sličan način kao što su sada postavljeni u crkvi u Arbanasima. Doista je moguće pretpostaviti da je nadbiskupov oltar mogao tako izgledati. To bi značilo da je on bio nedvojbeno slavolučnog tipa, s dva ili četiri mra- morna stupa vjerojatno s dvostrukom atikom te kipovima postavljenima s vanjske strane ili u interkolumniju, a ka- kav je primjerice Longhenin glavni oltar, dovršen 1672. u nedalekoj franjevačkoj crkvi. Doista, kanonici Grisogono i Nicoli mogli su se ugledati na sličnu ideju i u samome Za- dru. U crkvi Svetog Šime, u dnu južnog broda bio je 1641. podignut mramorni oltar s dva stupa koji je zatvarao luč- nu palu s čašćenim gotičkim triptihom Varoške Gospe.31 Tu je starija i dimenzijama manja slika prekrivena okovom i postavljena u svojevrsnu srebrnu palu portante s likovi- ma dvaju anđela u adoraciji.32 Još vjerojatniji uzor mogao im je biti oltar Bezgrešnog Začeća u dnu sjevernog bro- da iste crkve, podignut u zadnjem desetljeću Seicenta. On ima dva stupa i zabat, a uz bočne pilastre postavljeni su kipovi svetog Petra i Pavla, djela Giovannija Comina, dok se u lučnoj oltarnoj niši nalazi stari pozlaćeni mramorni reljef Bogorodice s Djetetom iz 13. stoljeća.33 Spisi vizitacija zadarskih crkava gotovo su posve pro- pali, a iz 18. stoljeća u Nadbiskupskom arhivu sačuvana je tek vizitacija nadbiskupa Vicka Zmajevića iz 1727. godine. Iz nje doznajemo šture, ali važne informacije o Priulijevom oltaru.34 Nadbiskup je vizitirao crkvu Sve- tog Donata 28. travnja, nakon posjeta Katedrali, te izvje- šćuje kako je pogledao oltar Očišćenja Blažene Djevice Marije koji je izrađen od mramora, a prema oporučnoj volji pokojnog nadbiskupa Priulija. Ističe kako oltar 13. Unutrašnjost crkve svetog Donata s pogledom na središnju apsidu nije posvećen, te ga je na molbu izvršitelja oporuke on (izvor: PAVUŠA VEŽIĆ /bilj. 3/, 94) odlučio posvetiti. Nadalje kaže kako se na oltaru nalazi Interior of the church of St Donatus with a view to the central apse mramorna urna s relikvijama svetog Donata, a nad nji- me je slika Blažene Djevice Marije prekrivena srebrnim pokrovom. Iz ovog opisa ne doznaje se mnogo, ne spo- San Giusto u Trstu gdje je preoblikovan u oltar Sakra- minju se stupovi ni kipovi, već samo mramorna urna i menta s tada postavljenim tabernakulom u sredini.36 Iz stara ikona pokrivena srebrnom košuljicom. Farlati za katedrale je prenesen 1952. i smješten u župnu crkvu u novi Priulijev oltar napominje da je „pretiosis marmo- tršćanskom predgrađu Barcole. Malo se zna o izvornom ribus, & opere eleganti construxit”.35Ako pretpostavimo obliku ovog oltara koji je podignut 1685., a kipovima da su izvršitelji oporuke, kanonici Grisogono i Nicoli su ga opremili Enrico Merengo i Giovanni Comin.37 željeli doista napraviti što raskošniji oltar sa skulptura- Međutim, njegov se izvorni oblik može rekonstruirati ma, tada bi se hipotetski moglo pomisliti da su dobar na temelju srebrne, neobjavljene medalje (osella) dužda predložak takvog oltara mogli vidjeti ili nabaviti upravo Alvisea IV. Moceniga iz 1764., koja se čuva u župnoj cr- u Veneciji. To je mogao biti oltar u oratoriju Madonna kvi Svetog Jurja u Plominu.38(sl.14) Na aversu je vjerni della Pace, a koji je također bio sagrađen da bi se na i minuciozni prikaz oltara sa svim detaljima: pravokut- njemu častila stara bizantska ikona Bogorodice s Djete- nim stipesom s reljefom čistilišta koji bočno flankiraju tom. Ovaj se je oratorij nalazio između Scuole Grande konkavno smješteni postamenti za kipove svetog Luke i di San Marco i prvog klaustra u blizini pročelja slavne svetog Mateja. Nesačuvani dio oltara sastoji se od oval- venecijanske crkve Santi Giovanni e Paolo. Oratorij je ne urne – relikvijara flankirane s dva putta i postavljene porušen u 19. stoljeću, a njegov raskomadani oltar tek na menzu. Potom se uzdiže središnji dio konkavnog re- je djelomično sačuvan jer je 1827. prenesen u katedralu tabla flankiran s dvije velike volute što podržavaju pro-
Damir Tulić: Nepoznati anđeli Giuseppea Groppellija u Zadru... Ars Adriatica 6/2016. (155-174)
14. Medalja (osella) dužda Alvisea IV. Moceniga s prikazom oltara iz 15. Giuseppe Breda, Fotografija iz 1873. glavnog oltara u crkvi Madonna oratorija Santa Maria della Pace, župna crkva, Plomin (foto: D. Tulić) delle Grazie, Este (izvor: BRUNO COGO /bilj. 39/, 135) Medal (osella) of Doge Alvise IV Mocenigo with a depiction of the altar Giuseppe Breda, photograph from 1873 showing the main altar in the from the oratory of Santa Maria della Pace, parish church of Plomin church of Madonna delle Grazie, Este
filirani vijenac nad kojim je poprsje Boga Oca s parom Ne treba dvojiti da je izgubljeni središnji dio veneci- stojećih anđela. Druga dva sjede na vijencu i drže veli- janskog oltara bio izrađen od raznovrsnog mramora, a ki zastor od mramora, koji bočno pridržavaju još dva njegova zavjesa od žutog mramora iz Siene, na isti način leteća anđela, flankirajući kvadratnu Gospinu ikonu u kakva je sačuvana na oltaru u Este. Upravo je ovakav sre- središtu. Da je oltar Madonne della Pace bio popularno dišnji dio oltara mogao inspirirati i Francesca Cabiancu rješenje za izlaganje starijih slika, ukazuje i monumen- za njegov glavni oltar u crkvi Svete Klare u Kotoru nastao talni glavni oltar crkve Santa Maria delle Grazie u gradu između 1704. i 1708. godine. Ubrzo nakon podizanja Este, a čiji predložak dosad nije povezan uz onaj vene- Priulijeva oltara, 1719. žuta je mramorna zavjesa raza- cijanski. (sl. 15) Oltar je podignut između 1692. i 1697. peta nad oltar Sakramenta upravo u zadarskoj katedrali. godine, a najveći dio njegovog kiparskog ukrasa izradio Neobičan, atektonski oltar bio je podignut oko 1725. za je Paolo Callalo (Venecija, 1655. – 1725.)39 Cjelina je ol- staru gotičku sliku Blaža Jurjeva na glavnom oltaru za- tara preoblikovana 1925., no sačuvana je fotografija iz darske crkve Gospe od Zdravlja (Kaštela), gdje je izostav- 1873. na kojoj se vidi njegov izvorni oblik. Nema sum- ljen uobičajeni slavolučni tip oltara umjesto kojeg dva nje da je on uz minimalna odstupanja, odnosno pojed- anđela pridržavaju Gospinu sliku. Istovremeno su tada nostavljenja, ponavljao oblik izgubljenog oltara iz vene- podignuta i dva oltara uz trijumfalni luk iste crkve, oba cijanskog oratorija, a što se da zaključiti usporedbom s mramornom zavjesom s ovalnim okvirom za sliku, a stare fotografije i medalje dužda Alvisea IV. Moceniga koji su nažalost uklonjeni prilikom obnove crkve nakon iz 1764. godine. II. svjetskog rata.40Ako je kojim slučajem Priulijev oltar
mogao izgledati slično ili biti varijacija onog u nekadaš- novi oltar i izradio nacrte, kao i altarista koji je ga je njem venecijanskom oratoriju, onda bi na postamentima podigao, klesajući nove komade i koristeći stare. Bili s lijeve strane bio sveti Krševan, a s desne sveta Stošija. su to zadarski majstori: arhitekt i inženjer Petar Pekota Anđeli putti mogli su stajati uz ili na mramornoj urni (Zadar, 1789. – 1846.) i altarist Giovanni Degan. Prvi je svetog Donata, ali i na vrhu oltara. Veći anđeli mogli su pohađao nastavu od 1809. u središnjem liceju u Zadru sjediti na vijencu ili na volutama uz Gospinu sliku. Takav gdje se tri godine specijalizirao za inženjera arhitekta, a bi se izgled oltara, sa zacijelo još anđeoskih skulptura i profesor mu je bio klasicistički arhitekt, Rimljanin Basi- putta ili skulpture Boga Oca, dobro uklapao u nadbisku- lio Mazzoli.47 Pekota je bio jedan od nagrađenih učenika povu želju za raskošnim, i vjerojatno dotad neuobičaje- 1809., a poslije je radio kao okružni inženjer u Zadru nim oltarom u Zadru. te je uz projektiranje i obnovu brojnih javnih zdanja, Treba se osvrnuti i na ponovnu montažu Priulijeva gradio groblja, ceste, mostove i vodovode. Već je 1814. oltara u 19. stoljeću u kapeli Svete Stošije u obližnjoj ka- ušao u komisiju za gradnju novog zadarskog groblja, a tedrali, a koji je 1905. porušen te nažalost do danas nije 1833. – 1834. nadzirao je i obnovu benediktinske crkve poznata njegova fotografija (sl. 16). Do tada se je u kapeli Svete Marije.48 Giovanni Degan, uz djeda Pietra (oko Svete Stošije nalazio oltar koji je dao podići nadbiskup 1707. – 1781.) i oca Niccolu (oko 1729. – 1814.) pripada Luca Stella 1622. prilikom rekognicije svetičinih relikvi- ja.41 Tom je prigodom Donatova urna sa Stošijinim reli- kvijama bila postavljena na menzu, a ispod oltarne slike s prikazom Svetice zajedno sa svetim Petrom i svetim Ma- urom. Taj je oltar također bio napravljen od vrsnog mra- mora, te je najvjerojatnije imao oblik jednostavne ediku- le s dva stupa koja zatvaraju spomenutu sliku.42 Bianchi piše kako je 1822. ovaj oltar ustupio mjesto Priulijevom koji je ponovno sastavljen, ali u reduciranoj i ne tako ra- skošnoj formi te je postao novi oltar svete Stošije. Na- dalje navodi kako ima menzu u obliku urne, a sa strana kipove svete Stošije i svetog Krševana te naslikanu palu. Na menzi između stupova, a ispod slike bila je napravlje- na niša sprijeda uokvirena žutim mramorom, a u nju je postavljena Donatova mramorna urna iz 9. stoljeća. Ona se mogla vidjeti iza srebrnih vratnica niše na kojima je bilo iskucan lik Krista sa svetom Stošijom i svetim Krše- vanom te natpisom: CINERES. S. ANASTASIAE. TITVL. ET. PATR. Ispred oltara nalazila se ograda od stupića po sredini zatvorena željeznim vratnicama.43 Šture podatke o oltaru indirektno navodi Ivan Kukuljević Sakcinski 1859., govoreći o kipovima svete Stošije i Krševana. Za njega su oba kipa rad Antonija Corradinija te navodi: „Moguće je, da i čitav oltar isti meštar načini, budući su glavice od stupovah, kao i gornji nakiti od oltara i dvie posude iz istog bijelog mramora iz kojeg su rečena dva kipa”.44 Giuseppe Bersa 1908., nedugo nakon uklanjanja oltara, pišući o kapeli Svete Stošije govori kako je demon- tirani oltar imao dva stupa od crvenog francuskog mra- mora te masivnu trabeaciju od žutog mramora iz Siene.45 Međutim, novopronađeni dokument baca drukči- je svjetlo na dosadašnje spoznaje o oltaru podignutom 1822. u kapeli Svete Stošije.46 Iz njega se razabire da se nije radilo o pukom prijenosu starog Priulijeva olta- ra, već da su samo neki arhitektonski elementi s njega 16. Kapela svete Stošije (2016.), Katedrala, Zadar (foto: D. Tulić) preuzeti. Saznajemo i ime arhitekta koji je projektirao Chapel of St Anastasia (2016), Zadar’s cathedral
Damir Tulić: Nepoznati anđeli Giuseppea Groppellija u Zadru... Ars Adriatica 6/2016. (155-174)
Dana 20. ožujka 1821. stanovnici Zadra Domenico Morović i Giovanni Giuseppe Filippi sklopili su ugovor s altaristom Giovannijem Deganom.51 Ugovor je imao devet stavki, a njima se određuje da će proto Degan od dijelova oltara iz svetog Donata, kao i od sadašnjeg oltara svete Stošije načiniti novi oltar, a sve prema potpisanom crtežu gospodina inženjera Pekote. Tom će se prilikom Degan trebati poslužiti samo onim komadima mramo- ra i kamena koje će mu odrediti Pekota, čijih se odredbi mora točno pridržavati, a posebno prilikom izradbe urne koju je inženjer zamislio. Proto Degan mora porušiti oltar svete Stošije, a njegove komade prenijeti na mjesto koje će mu biti pokazano u Katedrali ili uz nju, dok će zadr- žati one elemente koje je Pekota odredio da budu ugra- đeni u novi oltar. Proto Degan potom mora prilagoditi i postaviti ogradu od stupića pred oltar, a koja potječe iz crkve Svetog Donata. Na nju treba smjestiti anđele koje prethodno mora prepraviti kako bi se mogli smjestiti na ogradu. Degan mora popraviti i pod kapele, nadopuniti ploče gdje nedostaju ili su oštećene, posebno uz stražnju stranu korskih klupa koje treba pozlatiti. Proto je dužan o svom trošku sve komade mramora obraditi, očistiti, ula- štiti i ujednačiti, a ne može raspolagati s onim dijelovima koji preostanu od oltara iz Svetog Donata i oltara svete Stošije, kao i od spomenutih stupića. Oltar mora biti go- tov do blagdana svete Stošije 15. siječnja 1822. godine, u protivnom proto riskira da će izgubiti materijale koji će mu se prepustiti. Riječ je očito o velikoj količini mramo- ra i kamena iz zatvorenih gradskih crkava. Taj se mate- rijal nalazio u dvorištu s bunarom (Corte del pozzo) te uz apsidu i zvonik (Corte dei Morti), s tim da se izričito navodi što od toga Degan ne smije uzeti. Ne može prisvo- jiti mramore od Scale Sancte, kamene ploče s poda crkve Svetog Donata, kao i slične dijelove što potječu iz crkve Svete Marcele i Svetog Silvestra. Ne smije uzeti ništa osim preostataka neidentificiranog oltara te onih svetog Vinka i svetog Dominika koji mu se prepuštaju. Ne smije uzeti 17. Giuseppe Rambelli, Mučeništvo svete Stošije, Katedrala, Zadar (foto: ni nadbiskupovu nadgrobnu ploču, vjerojatno se misli na D. Tulić) onu Priulijevu. Ne smije uzeti dva komada kamena koji Giuseppe Rambelli, Martyrdom of St Anastasia, Zadar’s cathedral služe kao sjedište uz vrata sakristije, zatim postolja za svetu vodu, kao ni različite komade ni vrste mramora ni kamena. Proto ništa ne smije uzeti dok oltar u kapeli Sve- obitelji altarista koja je podigla impresivan broj oltara te Stošije ne bude dovršen. Majstor će primiti plaću u tri uglavnom na području zadarske nadbiskupije od druge navrata po sto trideset i tri srebrna fiorina, dakle ukupno četvrtine 18. pa sve do prve četvrtine 19. stoljeća.49 Gio- 399 fiorina. Prva rata bit će mu isplaćena u prvih deset vanni je 1802. zajedno s ocem gradio dva oltara u južnoj dana mjeseca travnja, druga kada inženjer Pekota potvr- lađi trogirske katedrale te je 1810. sudjelovao u izvedbi di da su oltar, urna, i ograda gotovi i da su preneseni u svetohraništa za župnu crkvu u Bokanjcu. Jedini njegov kapelu te ih još samo treba postaviti. Konačno, zadnju će dosad poznati i arhivski potvrđeni samostalni rad je sve- ratu primiti kada postavi novi oltar te kad inženjer Pekota tohranište u crkvi Svetog Ante u Suhovarama kod Polič- potvrdi da je sve onako kako je zamislio. U ugovoru se nika iz 1814., koji se nije sačuvao.50 ne spominju kipovi svete Stošije i svetog Krševana, već
samo anđeli za ograde ispred oltara. Također, nije jasno poluležećem stavu te je leđima okrenut promatraču. U je li urna koju je osmislio Pekota trebala biti nova urna za pozadini s desne strane dva su lika koji svjedoče doga- relikvije svete Stošije ili je riječ o stipesu oltara u obliku đaju. Na slici je značajno oštećen slikani sloj, prekriven sarkofaga kako izričito navodi Bianchi. Ne može se potvr- prljavštinom te slabo izvedenim naknadnim retušima. diti, s obzirom da nacrt i oltar nisu sačuvani, je li ugovor Bianchi navodi kako je palu izveo stanoviti Rambelli u potpunosti realiziran, no rekognicija svetičinih relikvija 1831. godine.52 Kada Giuseppe Sabalich 1906. govori o od 22. rujna 1822. ukazuje da je do tada oltar bio dovršen. slikama što se nalaze u katedrali, tada eksplicitno kaže Jedino što jest preostalo od ovog oltara njegova je da „neće govoriti o Rambellijevoj slici jer nema umjet- nova pala (sl. 17). Ona prikazuje mučeništvo svete Sto- ničku vrijednost”.53 Spomenutog majstora ovdje tre- šije, koje se zbilo u Sirmiumu (Srijemskoj Mitrovici) na ba identificirati sa slikarom Giuseppeom Rambellijem Božić 25. prosinca 304. godine kada je svetica spaljena na (Forli, 1797. – 1849.) djelatnim u Emiliji Romagni. On lomači. Stošija je prikazana u raskošnoj odjeći i u pokle- je 1817. otišao u Rim i školovao se kod klasicističkog klom stavu, ispruženih ruku lancima vezanih za dva de- slikara Gasparea Landija (Piacenza, 1856. – 1830.).54 U bla u obliku slova X. Svetičino okruglo lice gleda u nebo, Forli se vraća 1821. te podučava slikarstvo i crtanje u a vjenčićem cvijeća kruni ju maleni anđeo uz prisustvo gradskoj gimnaziji. Radi oltarne pale, primjerice mu- druge dvojice, od kojih lijevi svira frulu, a desni harfu. čeništvo svetog Valerijana u katedrali u Forliju, koje su Užarenu peć pod mučenicom pale dva robusna muška mnogo arhaičnije i s manje slikarske slobode odbrojnih lika, od kojih jedan donosi drva, a drugi je prikazan u portreta za lokalne naručitelje.55
18. Ćiril Metod Iveković, Nicholas Mund, Urna svete Stošije iz 1906., Stalna izložba crkvene umjetnosti (spremište), Zadar (foto: D. Tulić) Ćiril Metod Iveković, Nicholas Mund, St Anasthasia’s urn from 1906, Permanent Exhibition of Religious Art (deposit), Zadar
Damir Tulić: Nepoznati anđeli Giuseppea Groppellija u Zadru... Ars Adriatica 6/2016. (155-174)
Njegovo zadarsko platno posjeduje sve elemente pro- icima, a u apsidi će se izvesti lik svete Stošije, također u vincijskog, okasnjelog klasicizma. Među protagonistima mozaiku, a za što će biti pozvani majstori iz Venecije.60 nedostaje međusobna povezanost, pa čitava slika poma- Kada se krenulo s demontažom zida iza oltara, na apsidi lo izgleda kao kolaž sastavljen od različitih genre likova. su pronađeni ostaci fresaka iz 13. stoljeća.61 Tada je rea- Među naslikanim fizionomijama ističe se zaobljeno, kla- girala Centralna Komisija za zaštitu spomenika iz Beča sicizirajuće lice svete Stošije uokvireno pletenicama te i obustavila radove, uz prijedlog da se umjesto izvedbe kosom koja dijelom pada na ramena. Njega je Rambelli mozaika na novi oltar smjesti Carpacciova sveta Stošija mogao preuzeti sa slavne Rafaelove slike Ekstaza svete s Mladošićeva poliptiha ili da se napravi novi svetičin Cecilije nastale oko 1514. što se izvorno nalazila u crkvi kip.62 Međutim, donator Filippi nije pristao da se osi- San Giovanni in Monte, a danas u Pinacoteca Naziona- gurani novac prenamijeni za restauraciju fresaka, već le, također u Bologni. No, Stošijino lice u Rambellijevoj da se ispoštuje prvotni projekt, tako da je cijeli slučaj izvedbi djeluje poput porculanske maske s izrazito svije- završio na sudu u Zadru. U konačnici je stari oltar de- tlim koloritom. Njezine krupne i u nebo uperene oči odjek montirala i za 2000 kruna kupila radionica za mramor su dobro poznate tradicije bolonjskog baroknog slikarstva Cassani i Gasparini iz Zadra, koja je bila zaposlena na na čelu s Guidom Renijem. Valja upozoriti da su nabori obnovi kapele.63 Skulpture svetog Krševana i svete Stoši- na Stošijinim grudima i rukavima vrlo slični onima na tu- je predane su Narodnom muzeju. Ćiril Metod Iveković nikama dvostrukog portreta Luigija i Lodovica Albicinija izmijenio je stari projekt u jednostavniju varijantu bez iz 1837. u privatnoj zbirci u Forliju. Ukrasni vez na odjeći mozaika te je zamislio i novu neostilsku urnu za reli- zadarske svetice po načinu slikanja jarko žutom bojom s kvije svete Stošije.64 Urna počiva na četiri lavlje pandže naglašenim impastom usporediv je, primjerice, s onim na i ima oblik pravokutnog sarkofaga s dvoslivnim krovom slici Eba s Jupiterovim orlom iz 1841. u privatnoj zbirci. u čijem je središtu kvadratno postolje za oltarni križ (sl. Anđeo s vjenčićem cvijeća nad zadarskom mučenicom 18). Na prospektu urne tri su niše flankirane tordiranim jednostavnija je i slikarski slabija varijanta Djeteta Isusa na stupovima, a u njima figure svetog Donata, svete Sto- platnu Salvator Mundi, također u posjedu kolekcionara.56 šije i svetog Krševana, dok je u središnjem zabatu do- Nije jasno zašto je Bianchi naveo 1831. kao godinu nastan- pojasni lik Krista. Na bočnim su stranicama u nišama ka slike, ako je oltar trebao biti gotov već početkom 1822. smješteni sveti Zoilo te sveti Šime, a u zabatu dopojasni godine. Možda se potkrala pogreška ili se gradnja odu- lik Djevice. I dok su likovi zadarskih zaštitnika s urne žila, no Rambelli je svakako od 1821. i povratka u Forlì tipizirana historicistička Ivekovićeva kreacija, od njih se bio dostupniji Zadranima. Blizina njegova rodnog grada izdvaja sveti Šime za kojeg je preuzet predložak s jed- i luke Ancone s kojom su Zadrani imali neprekidne veze, nog zadarskog djela. Bio je to mramorni svečev kip po- zasigurno je bila važna prilikom narudžbe njegova djela za stavljen na vrh nadgrobnog spomenika vojnog inženjera nasuprotnu obalu Jadrana. Ovo dosad zanemareno Ram- Giovannija Francesca Rossinija iz 1764. u crkvi Svetog bellijevo zadarsko platno upotpunjuje slikarska ostvarenja Šime, djelo venecijanskog kipara Giovannija Marije druge četvrtine 19. stoljeća u glavnom gradu Dalmacije, Morlaitera. Arhivski izvori otkrivaju da je urna izrađena uz već poznata rana djela Franje Salghettija Driolija (Za- u Beču 1906. u radionici Nicholasa Munda.65 Računi za dar, 1811. – 1877.), Petra Zečevića (Split, 1807, – 1876.), obnovu kapele potvrđuju da je 6. srpnja 1906. Mundu Vicenza Poireta (Trst, oko 1813. – Torino, 1868.) i Jakova isplaćena svota od 6550 kruna za urnu, oltarne svijeć- Mianija (Zadar ili Venecija ? – ?).57 Ovom prilikom opus njake, raspelo, kanonske ploče i viseće električne lampe, potonjeg majstora treba dopuniti potpisanom palom Po- a sve za oltar svete Stošije. Novi je jednostavni oltar od duke mlade Bogorodice što se nalazi u crkvi Svetog Nikole mramora sa stipesom i menzom na koju je smještena (Svete Ane) u Velom Lošinju.58 brončana urna izvela također radionica Cassani i Gas- Konačno još jedan veliki zahvat preuređenja kapele parini. Kada je sve bilo dovršeno, izvršena je rekognicija Svete Stošije izveden je između 1903. i 1906. godine.59 relikvija svete Stošije te su položene u olovnu kutiju, a Bio je potaknut doprinosima dobročinitelja iz obitelji ona u novu brončanu urnu smještenu na oltar 23. rujna Filippi, napose Donata, savjetnika katedralne Fabbrice- 1906. godine. rije. Zahvat je započeo uklanjanjem sedam mramornih Giuseppe Bersa 1908. izrazio je nadu da je zahvat ploča s natpisima u čast važnih osoba iz zadarske crkve- okončan 1906. bio posljednji u nizu izmjena oltara u ka- ne prošlosti, a bile su postavljene na zidove kapele1822. peli Svete Stošije te je bio izričito protiv činjenice da su godine. Donator i Fabbriceria odlučili su se na „egzoti- svetičine relikvije nakon više od tisuću godina napustile čan” projekt, koji je osmislio arhitekt Ćiril Metod Iveko- Donatovu urnu i prešle u novu.66 Cjelokupni ovaj zahvat vić (1864. – 1933.): cijela će kapela biti pokrivena moza- u kapeli svete Stošije Ivo Petricioli ocijenio je „nepotreb-
nim”.67 No, nije to bio zadnji zahvat. Stošijine su relikvije kapeli Svete Stošije u zadarskoj katedrali, od uresa ostala kasnije vraćene u Donatovu urnu, a ona iz 1906. odlo- je samo Donatova mramorna škrinja i nad njom viseće žena je u spremište. Sto godina od dovršenja radikalne Rambellijevo platno. Svojim današnjim izgledom, odno- obnove s početka 20. stoljeća, napravljena je još jedna. sno liturgijskim uređenjem, Stošijina kapela više nalikuje Demontiran je mramorni oltar, a Svetičina je urna po- na nevještu improvizaciju, nego li na mjesto gdje počiva- stavljena na oltar od čelika i stakla, dok su u podu kapele ju relikvije Svetice o kojoj drevna himna pjeva da je ona izvedene grobnice za nadbiskupe. Nakon toliko stoljeća u „Dalmacije ures uzvišen”.68
Prilog
Ugovor o gradnji oltara u kapeli svete Stošije u zadarskoj dove si trovano gli attuali di Sant’Anastasia i quali veranno katedrali od 20. ožujka 1821. trasportati al termine della Capella. Državni arhiv u Zadru, Namjesništvo za Dalmaciju, Građevinski odjel 1820. -1918., vol 261 4to Zara li 20. Marzo 1821 Attesa la conformazione dei nuovi balaustri dovrá il Degan nell’ interno dei medesimi aggiungere nel falciato i Li SSignori Dn Domenico Morovich, e Gio: Giuseppe quadri che mancasero uniformi agli altri , e che pure dovrá Filippi che agiscono essi, e per altri divoti di Santa Anastasia eseguire nel punto dove sono gli attuali sedili che dovranno da una, ed il Proto Giovanni Degan Altarista dall’altra tutti eser dorati. domiciliati a Zara hanno convenuto come segue. 5to 1mo Sara dovere del Degan di rimettere a spese proprie Il Proto Giovanni Degan dai rimasugli dell’altare di San tutti i Marmi che mancasero di acomodare ogni pezzo , Donato, e dell’altare attuale di Sant’Anastasia formerà un di provedere a spese proprie ogni materiale ocorente, e di nuovo altare per Sant’Anastasia in questa Metropolitana, compiere, e ripulire il tutto con ogni uniformità ed esatezza, a tenor del disegno firmato dal Sig.r Ingegnere Pecota ben inteso, che il Degan non avrá alcun diritto sopra ciò che Dovendo però servirsi unicamente di qui pezzi di Marmo, rimanesse degli Altari di San Donato e Sant’Anastasia, e dai e di pietra, che sarano indicati da detto S.r Ingegnere, e rispettivi balaustri. dovendo attenersi alle sue istruzioni in ogni rapporto specialmente in quanto alla forma dell’urna che sarà da 6to detto Sig.r Pecota di nuovo particolarmente disegnata. Tutti i premessi lavori dovranno esser compiuti, e l’altare coi balaustri dovranno trovarsi eretti conogni 2do cosa relativa al più tardi che giorni prima della Festa di Dovrá il Proto Degan demolire l’altare attuale di Sant’Anastasia l’anno venuto 1822. in pena mancando di Sant’Anastasia, e ripore i materiali che lo compongono dove gli perder i materiali che rimaranno a suo vantaggio a tenor sará indicato nella Chiesa o sua adjacente, tranne quelli che del suseguente articolo, e fermo sempre l’obbligo di eser dal Sig.r Pecota fosero disegati per impiegarsi nel nuovo altare. costretto all’esecuzione delle cose convenute.
3zo 7to Dovrá il Proto Degan ridurre e piantare i balaustri I materiali che oggidi esistono nella Corte dei Morti, e [che] erano di San Donato con suoi Angioli che saranno nella Corte del pozzo rimaranno a vantaggio del Proto Degan, dal Degan acomodati. Detti balaustri saranno piantati esclusi però espressamente i materiali segnati vale a dove?!
Damir Tulić: Nepoznati anđeli Giuseppea Groppellija u Zadru... Ars Adriatica 6/2016. (155-174)
a) I marmi della Santa Scala. di Sant’ Anastasia, e quando il nuovo Altare con i balustri b) Il Salizzo di S. Donato. e conogni cosa relativa sará eretto, e quando il Sig.r Pecota c) I quadri, Fasce, ed altro dei Salizi di Santa Marcella, dichiarirá esser tutto a dovere, in allora il Degan conseguirá San Silvestro della Sacrestia, ed altro qualunque salizzo. a saldo fiorini Centotrentatre K… venti. d) Tuttociò che appartienne ad altari tranne però i rimasugli dell’altar e di due altari di San Vicenzo, e di San 9no. Domenico, che rimangono per il Degan. Quallora cosi piacesse ai sottoscritti che agiscono per e) La pietra del Mausoleo dell’Arcivescovo essi ed altri divoti il Degan signa.. verso il conseguimento f) Due pezzi di pietra, che servono di sedile ai due lati a fature fatte dell’attuale felciato di pietra bianca della della porta che dalla corte dei Morti conduce alla Sacrestia. Capella di Sant’Anastasia, delle pietre cotte che vi fossero al g) I modiglioni, ed i recipienti per acqua Santa dissotto del medesimo, e di fiorini trenta di fare compresi i h) I marmi di qualunque sorte, ed i sassi. materiali, e le spese i seguenti ulteriori lavori: Per il altro Degan non potrá levare alcuni di detti a) di pore in opera nella Capella di Sant’Anastasia il materiali se non dopocchè sara tutto compitto, e giá posto salizo ch’era nella Sacrestia premesso al disotto e l’opportuno in opera l’altare coi balaustri. inbunimento ben batutto. b) di porre in opera al termine della Capella il 8vo balaustro che oggidi e preso l’Altare ponendo in opera Verso Quietanza di Giovanni Decovich ritenute da sua previa opportuna riduzione al termine di detta Capella i garanzia per l’adempimento del contratto per parte del gradini che erano nella Capella di San Silvestro. Degan saranno contatti al Degan stesso fiorini d’argento c) Di levare senza rompere i sedili in detta Capella che Centotrentatre K… venti entro li primi dieci giorni del Mese sono attacati al Coro al disotto delli quali dovrà chiudersi di Aprile di quest anno. Quando il Sr Pecota dichiarirá che di pietrecotte sino all altezza di detti sedili onde raggiungere l’altare l’urna, e di balaustri sono compiti, e che manca lo schende del Coro sudetto. soltanto porli in opera allora il Degan riceverá altri fiorini Quali cose tutte vengono cosi patuite, e convenute. d’argento Centotrentatre K… Venti, con ciò per altro, che Segnati: Giovanni Degan ad oggetto degli opportuni rilievi per parte del Sig.r Pecota D. Morovich sia tutto l’altare, ed i balaustri trasportati, e ben disposti G. G. Filippi nel suolo della Capella. Finalmente quando sará demolito P (V) Pecota Testimonio e riposto nel luogo da designarsi come sopra l’altar attuale D. Schelini Testimonio
Bilješke
1 TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO ŠVELEC 4 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara Cristiana, I, Zara, 1877., – ŠIME PERIČIĆ, Zadar pod mletačkom upravom 1409. – 378-482. 1797., Prošlost Zadra III, Zadar, 1987., 550-554; RADOSLAV 5 Natpis je postavljen nad stari izbrisani tekst, koji se danas ne TOMIĆ, Zadar: The Center of Venetian Sculpture in Dalamtia može razabrati. Novi natpis izveden je reljefnim metalnim in the Seventeenth and eighteenth Centuries, Francesco Robba slovima i glasi: SACELLUM HOC/ NOVAM IN HANC and Venetian Sculpture of the Eighteenth Century, (ur. Janez FORMAM/ EX INTEGRO REDACTUM/ A. D. MCMXXXVIII. Höfler), Ljubljana, 2000., 206 – 215.; DAMIR TULIĆ, Dva kipa Ne može se sa sigurnošću tvrditi da je ova kartuša izvorno činila Giovannija Marchiorija u Zadru, Radovi Instituta za povijest cjelinu s anđelima – puttima. Ona je mogla pripadati i izvornoj umjetnosti, 31 (2007.), 167-174. opremi crkve Gospe od Zdravlja iz 18. stoljeća. Sama se crkva 2 ALVISE ZORZI, Venezia scomparsa, Milano, 2001. sastojala od starijeg kružnog dijela sagrađenog 1584., kojem je 3 O povijesti, gradnji i promjenama funkcije crkve Svetog Donata 1703. dodan jednobrodni prostor, tako da je starija centralna vidjeti: PAVUŠA VEŽIĆ, Sveti Donat, Rotonda Sv. Trojstva u građevina postala svetište pridodanog longitudinalnog dijela. Zadru, Split, 2002. Oko 1725. sagrađen je glavni oltar na čijem se stipesu, kao i
nad vratima uz njega te pjevalištu, također nalaze kartuše od Corradini. Dosada tradicionalno Corradiniju pripisane skulpture žutog mramora. Uz crkvu je u 18. stoljeću djelovao kapucinski na vrhu pročelja, odnosno Krist između Vjere i Nade, trebalo bi samostan sagrađen 1737., a redovnici su tu, uz prekide, boravili atributivno ponovno razmotriti te barem lik Nade s desne strane sve do II. svjetskog rata, kada je samostan većim djelom zabata pripisati ruci braće Groppelli. razoren. Zgrada je bila spojena sa svetišnim prostorom crkve 12 MATEJ KLEMENČIČ, Beneško baročno kiparstvo v Ljubljani, putem visećeg mosta preko ulice, a kako se može vidjeti na Ljubljana, 2013., 34. jednoj staroj fotografiji snimljenoj nakon razaranja crkvene lađe 13 VITTORIO SGARBI, Cattalogo dei Beni artistici e storici. Rovigo, 1944. godine. Natpis na ploči iz 1938. svakako bi se odnosio Lechiese, Venezia, 1988., 342. Nije u potpunosti jasno porijeklo na obnovu iz vremena kapucina. O crkvi i nekadašnjem bogatog inventara ove crkve. Naime župa je 1812. u Veneciji kapucinskom samostanu vidjeti: CARLO FEDERICO BIANCHI kupovala umjetnine iz tada ukinutih samostana i crkava. Tada su (bilj. 4), 372-378.; TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – nabavljena dva mramorna oltara izvorno posvećena svetoj Katarini FRANJO ŠVELEC – ŠIME PERIČIĆ (bilj. 1), 548; Sjaj zadarskih Sijenskoj te svetom Filipu Beniziju a potjecali su iz monumentalne riznica. Sakralna umjetnost na području Zadarske nadbiskupije gotičke crkve Santa Maria dei Servi. Vidjeti: GIULIANO PAVON, od IV. do XVIII. stoljeća, Katalog, Zagreb, 1990., 343. GRAZIELLA CAUZI, La memoria di un Tempio: I Servi di San 6 RADOSLAV TOMIĆ, Kiparstvo II. Od XVI. do XX. stoljeća, Marcilian ed il Canal Marovich, Venezia, 1988., 58-59. Ovaj potonji Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2008., 41, bio je obnovljen 1676. a na njemu se ističu dva prelijepa reljefna 123. s prethodnom literaturom. anđela adoranta, nesumnjivo djela mladog kipara Giovannija 7 RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 6), 26, 41, 124-126. Bonazze (Venecija, 1654. – Padova, 1736.). 8 Biografije kipara vidjeti u: MATEJ KLEMENČIČ, Marino, 14 Za ljubljanske anđele vidjeti: MATEJ KLEMENČIČ, Nuovi Giuseppe, Paolo Groppelli, La scultura a Venezia da Sansovino a contributi all’opera dei fratelli Paolo e Giuseppe Groppelli, Canova, (ur. Andrea Bacchi), Milano, 2000., 739-741. Francesco Robba and Venetian Sculpture of the Eighteenth 9 RADOSLAV TOMIĆ, Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Century, (ur. J. Höfler), Ljubljana, 2000., 116-119. Zagreb, 1995., 111-119. 15 Paolu Groppelliju i radionici može se pripisati i mramorna 10 SIMONE GUERRIERO, Sculture di Marino e Paolo Groppelli urna za relikvije smještena na oltar svetog Ljudevita Tuluškog a Lussingrande, Arte Veneta, 52 (1998.), 120-129.; MONICA u venecijanskoj crkvi Sant’Alvise. To je pravokutna mramorna DE VINCENTI, Scultori foresti alle dipendenze dai Manin (II): škrinja uz čije su krajeve prikazana dva kerubina s bokorom Agostino Testa, Francesco Bonazza, Francesco Bertos, Marino, cvijeća, dok je nad središnjim djelom postavljena manja lučna Giuseppe e Paolo Groppelli, Giacomo Casetti, Artisti inviaggio niša flankirana, također s dva vješto klesana kerubina. Prema 1600-1750. Presenze foreste in Friuli Venezia-Giulia, (ur. Maria natpisu na iskucanim bakrenim vratima nastala je 1739., dakle Paola Frattolin), Pianiga, 2005., 285-286. Ovom prigodom u trenutku kada Paolo, nakon Giuseppeove smrti, sam djeluje u Marinu bi se mogla pripisati i dva vrlo lijepa kerubina s obiteljskoj radionici. girlandama smještena na trećem desnom oltaru u venecijanskoj 16 RADOSLAV TOMIĆ, (bilj. 6), 120-122. Autor uz određene crkvi Santo Stefano. Krupne, no vrlo kvalitetne glavice bliske su ograde povezuje bistu s opusom Alvisea Tagliapietre (Venecija, jednom od njegovih najkvalitetnijih djela: liku anđela na reljefu 1670. – 1747.). Pobjeda na Dardanelima u sklopu nadgrobnog spomenika 17 CARLO FEDREICO BIANCHI, (bilj. 4), 71. dužda Valiera (Monumento Valier) nastalog između 1704. i 1707. u crkvi Santi Giovanni e Paolo u Veneciji. 18 LOVORKA ČORALIĆ – IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, Zadarska nadbiskupska palača u vrijeme nadbiskupa Vittorija 11 Valja primijetiti da su u oba slučaja, kada je riječ o anđelima iz Priulija (1688. – 1712.) i Vicka Zmajevića (1713. – 1745.), Građa Arbanasa i anđelima – puttima iz Gospe od Zdravlja, potpisani i prilozi za povijest Dalmacije, 16 (2000.), 152. O nadbiskupskoj samo desni kipovi. Lijevi anđeo i anđeo – putto ponešto se palači vidjeti: PAVUŠA VEŽIĆ, Nadbiskupska palača u Zadru, razlikuje od sličnih djela iz radionice braće Groppelli. Iako za Peristil, 22 (1979.), 17-36. sada nema dovoljno argumenata da bi se ove skulpture isključile iz Giuseppeova opusa, profil lijevog anđela iz Arbanasa podsjeća 19 LOVORKA ČORALIĆ – IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, (bilj. na neke radove kipara Antonija Corradinija, čija se potpisana 18), 198. sveta Stošija također nalazila na nekadašnjem oltaru u Svetom 20 LOVORKA ČORALIĆ – IVANA PRIJATELJ PAVIČIĆ, (bilj. Donatu. Dok se ne pronađe ugovor ili neki drugi dokument vezan 18), 170 – 171, 173. U oporuci se ne kaže koliki je novčani iznos uz izgradnju spomenutog oltara, ove dvije skulpture treba ostaviti ostavio nadbiskup za gradnju oltara. No, iz istog dokumenta unutar spomenutog opusa Giuseppa Groppellija. Klasicizirajuće znamo da je venecijanskoj crkvi San Salvador ostavio čak tisuću forme vidljive krajem prvog te u drugom i trećem desetljeću srebrnjaka za izradu dvaju procesijskih srebrnih svijećnjaka koji 18. stoljeća u opusima tada već zrelih kipara Giuseppea i Paola će se koristiti u svečanostima. Također sestri Ceciliji, redovnici Groppellija, poklapaju se s djelima venecijanskih kipara na prvom u Veroni, kao i šogorici Bulduini u samostanu Santa Catarina mjestu Giuseppea Torettija i Antonija Tarsije. Mlađi kipar, Antonio u Veneciji, ostavlja svakoj po sto srebrnjaka. Od nadbiskupove Corradini, koji se je ugledao na djela venecijanskih skulptora imovine izvršitelji oporuke trebali su osnovati zakladu za kasne renesanse 16. stoljeća, mogao je inspirirati i braću Groppelli, svećenike, ali i osigurati mise za pokojnika te, vjerovati je, ali daleko od toga da je riječ isključivo o jednosmjernom utjecaju. oploditi dani kapital da se skupi što više novca za gradnju U tom smislu valja upozoriti da se na pročelju crkve San Stae u raskošnog glavnog oltara. U kondicilu oporuke od 5. studenog Veneciji podignutom oko 1710. sreću braća Groppelli i Antonio ponovno se napominje da se podigne novi mramorni oltar na
Damir Tulić: Nepoznati anđeli Giuseppea Groppellija u Zadru... Ars Adriatica 6/2016. (155-174)
mjestu sadašnjeg posvećenog Gospi od Milosrđa, a da se stari 38 Na aversu je natpis SANTA MARIA DELLA PACE, a na reversu Gospin oltar, koji je također od mramora, premjesti gdje je sada ALOY. MOCENICO PRINCIPIS MUNUS A II. 1764. oltar svetog Luke te da mu se napravi nova pala. 39 BRUNO COGO, La Basilica di Santa Maria delle Grazie in Este. 21 ILLYRICI SACRI TOMUS QUINTUS. ECCLESIA JADERTINA Storia e Arte, Este, 2013., 134-142. CUM SUFFRAGANEIS, ET ECCLESIA ZAGRABIENSIS. 40 CARLO FEDERICO BIANCHI, (bilj. 4), 373-374.; RADOSLAV AUCTORE DANIELE FARLATO PRESBYTERO SOCIETATIS TOMIĆ, (bilj. 6), 156., BOJAN GOJA, (bilj. 26), 598-599. JESU. VENETIIS, MDCLXXV. APUD SEBASTIANUM COLETI. 41 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 4), 99, 140-142. SUPERIORUM PREMISSU, AC PRIVILEGIO. (Daniele Farlati, Illyrici sacri, V., Venecija, 1775.), 166. 42 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 4), 99, 140-142. 43 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 4), 104-107, 142. 22 D.O.M./ Victorii Prioli/ Facilitate morum, pietatis zelo/ Virtutum omnium specimine/ Vere Archipraesulis/ ex testamento/ Joannes 44 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Slovnik umjetnikah Chrysogonis, & Jo. Baptista Nicoli/ Canonici/ Post has renovatas jugoslavenskih, III., Zagreb, 1859., 197. Aras, Anno a Xpo nato/ Supra XVII. Saeculum XIII./ Cineres/ P. 45 GIUSEPPE BERSA, (bilj. 28), 11. 23 CARLO FEDERICO BIANCHI, (bilj. 4), 386 – 390. 46 Ugovor o podizanju oltara iz 1821. čuva se u Državnom arhivu u 24 O slici koja je danas izložena u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti Zadru u kutiji s građom vezanom uz obnovu zadarske katedrale u Zadru vidjeti: EMIL HILJE, RADOSLAV TOMIĆ, Slikarstvo. u 19. stoljeću. Ispisan je na nenumeriranom dvolistu. Državni Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2006., 100-101. arhiv u Zadru (nadalje DAZd), Namjesništvo za Dalmaciju, Građevinski odjel 1820. -1918., vol. 261. 25 CARLO FEDERICO BIANCHI, (bilj. 4), 108, 387; NIKOLA JAKŠIĆ, RADOSLAV TOMIĆ, Zlatarstvo, Umjetnička baština 47 STANKO PIPLOVIĆ, Djelovanje arhitekta B. Mazzolija u Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2004., 255-256. Dalmaciji, Peristil, 21 (1978.), 99-100. Središnji licej u Zadru imao je sedam studija, a među njima i trogodišnju specijalizaciju 26 Za oltar Gospe od Snijega, Bojan Goja pronašao je važne za inženjere i arhitekte. Započeo je s djelovanjem na početku dokumente iz kojih proizlazi da je taj mramorni oltar podigao francuske uprave 1806., a bio je raspušten 1812. godine. Arhitekt poznati mletački altarist Girolamo Garzotti oko 1675. godine. Mazzoli došao je na poziv vlade 1807. u Zadar i podučavao do BOJAN GOJA, Mramorna altaristika 17. i 18. stoljeća na području raspuštanja liceja kada se je vratio u Rim. zadarske nadbiskupije, (doktorski rad), sv. 1., Zagreb, 2012., 91-93. 48 MARIJA STAGLIČIĆ, Klasicizam u Zadru, Zagreb, 1996., 27; 27 CARLO FEDERICO BIANCH, (bilj. 4), 389. Graditeljstvo Zadra od klasicizma do secesije, Zagreb, 2013., 17, 25. 28 CARLO FEDERICO BIANCHI, (bilj. 4), 104,; GIUSEPPE 49 Brojne oltare ove obitelji identificirao je Bojan Goja donijevši BERSA, L’arca e la cappella di S. Anastasia nel Duomo di Zara, čitav niz važnih arhivskih podataka o njihovoj djelatnosti i Bullettino di archeologia e di storiadalmata, 31 (1908.), 11. životu. BOJAN GOJA, (bilj. 26), 187 – 209. 29 RADOSLAV TOMIĆ, (bilj. 6), 37-41, 123, 126-127, sa svom 50 BOJAN GOJA, (bilj. 26), 206-207. prethodnom literaturom. 51 DAZd,(bilj. 46) Namjesništvo za Dalmaciju, Građevinski odjel 30 RADOSLAV TOMIĆ, (bilj. 6), 40. 1820. -1918., vol. 261. 31 RADOSLAV TOMIĆ, (bilj. 6), 82-84. 52 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 4), 104. „La pala, 32 NIKOLA JAKŠIĆ, RADOSLAV TOMIĆ, (bilj. 25), 230-232. raffigurante la santa titolare, che legata a due pali subisce il 33 RADOSLAV TOMIĆ, (bilj. 6), 113-116. martirio del fuoco, fu dipinta nel 1831. da certo Rambelli”. 34 Nadbiskupski arhiv u Zadru, Kutija II, Zmajevich 21 53 GIUSEPPE SABALICH, I dipinti delle chiese di Zara, II, Zara, „Visitatio, die 28 Aprilis 1727, fol. 3b 1906., 11, bilj. 2. Istu informaciju o „nekom Rambelliju” prenosi Illmus ac Rmus Dom Archiepiscopus per soluta Visitatione i Giuseppe Bersa. GIUSEPPE BERSA (bilj. 28), 11. Metropolitanae ... acessit ad Ecclia Divi Donati in qua 54 GIORDANO VIROLI, Pittura dell’Ottocento e del Novecento a Visitavit Altare B. V. Purificationis Marmoreus constructus ex Forlì, Bologna,1997., 22 Testamentaria dispositione F. R. Illmi Prioli Archiepi Jader quod 55 GIORDANO VIROLI, (bilj. 54), 22. non est consacratus, et per Commisario dicti Presulis defuncti 56 GIORDANO VIROLI, (bilj. 54), 23. facta fuit Donationi sub? Illmus ac Revmus Instantia ipsus 57 O Petru Zečeviću, Franji Salghettiju Drioliju, Vicenzu Poiretu cosacrans cui benigne annuit. Sub. (super) ipsus Altare in Arca i Jakovu Mianiju te njihovim biografijama uz prethodne Marmorea recondita sunt ossa Divi Donati, et super ipsas adest bibliografske navode vidjeti u: RADOSLAV TOMIĆ, Slikarstvo imago depicta B. V. Marie Lamine argentea super induta. Estat ibi Zadarske nadbiskupije od kraja XV. do XX. stoljeća, Slikarstvo. Confraternitas duodecim Sacerdotes quorum ... perfactus Altare.” Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije, (ur. Nikola Jakšić), 35 DANIELE FARLATI, (bilj. 21), 166. Zadar, 2006., 58, 59, kataloške jedinice 136-140., 319-326. 36 PAOLO GOI, Dispersione e recupero delle opere plastiche e dell’ 58 Lučna je pala postavljena na stariji bočni, danas posve preslikani arredo monumentale, Opere d’arte di Venezia in Friuli, (ur. Gilberto drveni oltar iz 17. stoljeća. Na slici je prikazana sveta Ana kako Ganzer), Udine, 1987., 147 – 149.; ALVISE ZORZI, (bilj. 2), 200. podučava mladu Mariju, čitajući joj iz svitaka, a prati ju sveti 37 PAOLA ROSSI, Nota per la datazione delle sculture di Enrico Joakim s retorički uzdignutom desnicom i kažiprstom. Likovno Merengo e Giovanni Comin dell’ altare di Barcola, Venezia Arti, slaba oltarna slika, neuvjerljivog crteža i oporog kolorita, u 4 (1990.), 200. lijevom donjem uglu ponosno nosi slikarev potpis: MIANI.
59 GIUSEPPE BERSA, 11-13. Metropolitana di Zara. Anno 1906., strana 9. O spomenutoj 60 DAZd, Namjesništvo za Dalmaciju, Građevinski odjel 1820.- radionici doznajemo iz podsjetnica, odnosno službenih papira: 1918., vol. 261., Spis naslovljen „All’ I. R. Tribunale Provinciale, Cassani e Gasparini, Deposito di marmi e pietre, Monumenti, stavka 4 i 5. Altari, Decorationi in genere. 61 O freskama vidjeti: EMIL HILJE, RADOSLAV TOMIĆ, Slikarstvo, 64 GIUSEPPE BERSA, (bilj. 28) 25. Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije, Zadar, 2006., 86-88 65 DAZd, Namjesništvo za Dalmaciju, Građevinski odjel 1820.- 62 Izvješće Centralne komisije za zaštitu spomenika u Beču od 1918., vol. 261. Resconto degli Introiti ed lasiti spettanti al 8. travnja 1904., Mitteilungen der K. K. Zentral kommission ristauro radicale della Cappella di S. Anastasia nella Basilica Metropolitana di Zara. Anno 1906., strana 6. für Erforschung und Erhaltung der Kunst und Historischen Denkmale, 83/4 (1905.), 130. 66 GIUSEPPE BERSA, (bilj. 28), 25, 26. 63 DAZd, Namjesništvo za Dalmaciju, Građevinski odjel 1820. 67 IVO PETRICIOLI, Katedrala svete Stošije. Zadar, 1985., 22. -1918., vol. 261. Resoconto degli Introiti ed lasiti spettanti al 68 Za himnu svete Stošije vidjeti u: EDUARD PERIČIĆ, Sveta ristauro radicale della Cappella di S. Anastasia nella Basilica Stošija. Uz 1700. godišnjicu mučeništva, Zadar, 2005.,13.