Preskoči na sadržaj
Arts of the Adriatic Traži

Spomenik ninskom biskupu Francescu Grassiju u Chioggi: prilog najranijoj aktivnosti venecijanskog kipara Paola Callala

DOI 10.15291/ars.507

Preuzmi PDF

Svezak 4 (2014)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Damir Tulić Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet, Sveučilište u Rijeci nepostojeci221@gmail.com Korespondentni autor
Opus kipara Paola Callala (Venecija 1655. – 1725.) paradigmatski je primjer širenja, upotpunjavanja i revidiranja opusa mletačkih kipara XVII. i XVIII. stoljeća tijekom posljednjih dvadeset godina. Do temeljnog članka Simonea Guerriera iz 1997., majstor Paolo Callalo bio je gotovo nepoznata kiparska ličnost. Tragajući za najranijim Callalovim djelom, Simone Guerriero je predložio da je on autor stipesa oltara svetog Josipa s reljefom Bijega u Egipat, flankiranim dvama, gotovo slobodno stojećim puttima, a što je nastao između 1679. i 1685. u venecijanskoj crkvi San Giovanni Crisostomo. Dosadašnji se rani kiparev katalog može sada nadopuniti još jednom značajnom skulptorskom cjelinom. Riječ je o komemorativnom spomeniku ninskom biskupu Francescu Grassiju (Chioggia, 3. X. 1667. – Zadar, 29. I. 1677.) podignutom na lijevom zidu prezbiterija katedrale Santa Maria Assunta u Chioggi. Ovaj je spomenik uglednom članu chioggiotske patricijske obitelji dao postaviti pokojnikov nećak Paolo Grassi, kako stoji na komemorativnom natpisu. Obitelj Grassi (de Grassi) dala je čak tri biskupa Chioggie: Pasqualea (1618. – 1639.), Francesca (1639. – 1669.) i Antonija (1696. – 1715.), od kojih je ovaj posljednji bio brat ninskog biskupa i pranećak prve dvojice. Monumentalni se spomenik ninskog biskupa Francesca Grassija u prezbiteriju katedrale u Chioggi sastoji od pravokutnog mramornog polja zaključenog polukružnim zabatom s dva ležeća putta. Pod njim druga dva leteća putta rastvaraju zavjesu s ovalnom nišom gdje je smještena biskupova bista, komemorativni natpis te prelatov grb u vijencu lišća. Svi elementi ovog vrsnog djela upućuju na ruku Paola Callala. Biskupova bista, nastala najvjerojatnije posthumno prema portretu pokojnika, ima tipičan način formiranja blago kubičnog lica na kojem dominiraju živa, patetično otvorena usta i prodorne oči naglašenih zjenica. Ovo prelatsko lice nalazi izravnu poveznicu s onim svetog Mihovila Arkanđela iz 1686. u crkvi San Michele in Isola. Dva izrazito lijepa i spretno modelirana putta koja razgrću zastor, mogu se povezati s puttima na stipesu oltara svetog Josipa iz venecijanske crkve San Giovanni Crisostomo, kao i s puttom u ključnom kamenu niše na oltaru svete Tereze iz crkve I Scalzi iz 1684. godine. Da je Callalo pomno pratio kiparska strujanja i trendove u Veneciji, ukazuje primjer bogato nabrane mramorne zavjese koju razgrću dva leteća putta. U opusu Giusta Le Courta, najvažnijeg venecijanskog kipara druge polovice 17. stoljeća, Callalo je vrlo sličnu zavjesu mogao vidjeti na spomeniku Giorgiju Morosiniju iz 1677. u venecijanskoj crkvi San Clemente in Isola. Konačno, da ovakva dekoracija Callalu nije bila strana, pokazuje i kasnija narudžba, koja se nije sačuvala, a odnosila se na skulptorsku dekoraciju glavnog oltara stare venecijanske crkve La Pietà. Ondje se je Callalo 1692. godine obavezao da će za glavni oltar napraviti „zavjesu od žutog mramora iz Verone koju podržavaju putti“.Stilska analiza komemorativnog spomenika ninskog biskupa Francesca Grassija upućuje nas da je on bio podignut u relativnom kratkom roku nakon biskupove smrti 1677. godine. Čini se vrlo vjerojatno da bi njegovu izvedbu trebalo postaviti u početak osamdesetih godina ili najkasnije oko 1686., kada je Callalo isklesao kip svetog Mihovila u crkvi San Michele in Isola. Spomenik u čast ninskog biskupa Francesca Grassija u Chioggi prvi je s lijeve strane zida prezbiterija katedrale, prostora koji će s vremenom postati „mauzolej“ Grassijevih. Vjerojatno u to vrijeme, ili nešto kasnije, posthumno je podignut spomenik biskupu Chioggie istog imena, Francescu Grassiju s prelatovom bistom koja se pak može pripisati Giuseppeu Torrettiju (Pagnano, 1664. - Venecija, 1743.). Ovaj se niz biskupskih spomenika iz prezbiterija chiogggiotske katedrale zaključuje 1715. podizanjem grobnice za još živućeg biskupa Antonija Grassija, u izvedbi Alvisea Tagliapietre (Venecija, 1680. – 1747.). U Dalmaciji se relativno skroman opus dosada uočenih Callalovih sastoji od dva mramorna anđela postavljena uz glavni oltar u župnoj crkvi u Vodicama te četiri putta svirača smještena sa strane glavnog oltara, kao i onih na bočnom oltaru u župnoj crkvi u Sutivanu na otoku Braču. No, Callalovu ruku moguće je prepoznati i u jednoj skulpturi iz pozamašnog kiparskog programa na oltaru Presvetog Sakramenta u zadarskoj katedrali. Arhitekturu je 1719. izradio Antonio Viviani dok je bogatu kiparsku dekoraciju najvećim dijelom isklesao Francesco Cabianca (Venecija, 1666. - 1737.). U središnjoj niši oltara smješten je manji mramorni kip Žalosne Bogorodice s mrtvim Kristom u krilu. Mramorna zadarska Pietà teško se uklapa u katalog Francesca Cabiance, pogotovo ako se ima u vidu njegov kip istoimene tematike postavljen oko 1714. nad vrata u klaustru venecijanske crkve I Frari. Cabiancina venecijanska Pietà posjeduje oštrinu poteza dlijeta, određenu grubost izvedbe i robustnost tijela te drugačiju fizionomiju i draperiju od zadarskog djela. No, zadarska se Pietà može uključiti u katalog kipara Paola Callala. Pažljivo modelirani lik žalosne Majke te meko oblikovanu draperiju koja se oko stopala radijalno širi prema van možemo usporediti s kipovima Vjere i Nade na oltaru Sakramenta katedrale u Udine, nastalom nakon 1720. godine. Paralele u modeliranju Kristova tijela, a posebno lica suzdržane mimike, nalazimo na kipu Uskrslog na tabernakulu već spominjanog udineškog oltara, kao i u istovjetnom kipu na tabernakulu oltara župne crkve u Clauzettu, što ga također pripisujem Callalu, ali i na ranijim monumentalnijim primjerima, poput Krista s oltara Preobraženja nastalom 1708. za župnu crkvu u Labinu.Callalov spomenik ninskom biskupu Francescu Grassiju u Chioggi važan je pokazatelj razvoja osobnog stila majstora. Njegov se izričaj tako transformira iz ovog „mladenačkog djela“ punog siline i robusnosti u lirsku poetiku i mekoću vidljivu na njegovom kasnom djelu, skulpturi Pietà na oltaru Sakramenta u katedrali svete Stošije u Zadru. Vjerovati je kako će i buduća istraživanja u Veneciji, Dalmaciji i priobalju dodatno dopuniti kiparev bogati opus te potvrditi važno mjesto koje Paolo Callalo zauzima među protagonistima mletačke skulpture kasnog Seicenta i ranog Settecenta.
kipar Paolo Callalo, ninski biskup Francesco Grassi, Chioggia, Zadar, mramorna skulptura, 17. i 18. stoljeće
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke

The article attributes the marble monument to Francesco Grassi (1667-1677), located on the left wall of the presbytery of the Cathedral of Santa Maria Assunta at Chioggia, to the Venetian sculptor Paolo Callalo (Venice 1655-1725). Francesco Grassi was a bishop of Nin and immediately after his death at Zadar, Paolo Grassi set up this monument in the memory of his uncle who was originally from Chioggia. On the basis of comparative analysis the article attributes the monument to Paolo Callalo and compares it to Callalo’s earliest works: putti on the support of the altar of St Joseph in San Giovanni Crisostomo in Venice, produced between 1679 and 1685, as well as the 1686 statue of St Michael on the high altar at San Michele in Isola. Callalo borrowed the putti’s characteristic typology from Giusto Le Court, the most important sculptor in Venice during the second half of the seventeenth century, and adapted it to his own stylistic expression. Apart from the relatively early monument from Chioggia, the article argues that another piece, the Pietà group (1719) from the altar of the Blessed Sacrament in the Cathedral of St Anastasia at Zadar, is Callalo’s mature work. The Pietà group is close to the contemporary statues of Faith and Hope in Udine Cathedral and, in addition to that, it is similar to the somewhat earlier statues of Christ and a cherub from the Parish Church at Labin. The ever increasing oeuvre of Paolo Callalo confirms that he was one of the main protagonists of Baroque sculpture in Venice.

1. Paolo Callalo, Spomenik ninskom biskupu Francescu Grassiju, Santa Maria Assunta, Chioggia (foto: D. Tulić) Paolo Callalo, Monument to the Bishop of Nin Francesco Grassi, Santa Maria Assunta, Chioggia

katedrale u Gradisci d’Isonzo, jasno iskazujući svoju stilsku orijentaciju i korijene. Jedna od važnijih uporišnih točaka za razumijevanje ranih kiparovih djela svakako je dokumentirana skulptura Svetog Mihovila Arkanđela iz 1686. na glavnom oltaru istoimene venecijanske crkve, koji je podigao klesar Sante Trognon.8 U tom kipu, kao i u navedenim skulpturama iz crkve I Scalzi, Callalo uspostavlja svoj rani, ali prepoznatljivi idiom. Tako Sveti Mihovil ima specifičnu impostaciju tijela u obliku slova „S”, živu i vidno nervoznu kretnju te vrlo bogatu i oštro izlomljenu draperiju, izrazito plastičnih i pomalo „atektonskih” nabora. Na ovoj je skulpturi najupečatljivije lice arkanđela. Ono je energična izraza sa širom otvorenim očima naglašenih rubove te s plitko klesanim zjenicama u središtu. Usta su otvorena u teatralnoj gesti koju dodatno pojačavaju vijugavi i lepršavi uvojci kose i majstorski klesana kaciga s bogatom perjanicom. U obradi kiparske materije Callalo vješto balansira između oštrih poliranih ploha sjajna mramora i znalački, minuciozno izbrušenih detalja poput kose, perjanice ili kože zmaja pod arkanđelovim nogama. Na ovaj je oltar 1694. s lijeve strane postavljen kip Svetog Benedikta kipara Francesca Cabiance, a zdesna Callalov lik Svetog Romulada. 2. Paolo Callalo, Poprsje biskupa Francesca Grassija, Santa Maria Assunta, Chioggia (foto: D. Tulić) Paolo Callalo, the bust of Bishop Francesco Grassi, Santa Maria Assunta, Chioggia

u Bratovštini kamenoklesara, ali bez podataka kod koga je učio. Godine 1689. za svoju je radionicu unajmio vrt u blizini crkve La Carità.5 Još prije navedene godine Callalo je imao bottegu u kojoj je radio njegov prijatelj, kipar Giacomo Maldura, o kome se ne zna gotovo ništa. Prva dokumentirana Callalova djela odnose se na oltar Svete Tereze u venecijanskoj crkvi I Scalzi. Zabilježeno je, naime, da je kipar 1684. bio plaćen 20 dukata za „neke skulpture”, koje Guerriero identificira s dvama stojećim anđelima postavljenim na atiku oltara te puttom u ključnom kamenu luka koji flankiraju dvije skulpture anđela u segmentnim lukovima nad prostorom oltarne pale. Na tim se djelima jasno prepoznaje dominantan utjecaj Giusta Le Courta odnosno njegove kasne kiparske produkcije.6 Tako lijevi anđeo, ogrnut teškom vijugavom draperijom, zauzima jednak stav i nagib tijela s rukama prekriženim na prsima poput Le Courtova Svetog Petra iz prezbiterija venecijanske bazilike Santa Maria della Salute, nastala nakon 1670., ili pak poput desnog anđela na oltaru Presvetog Sakramenta u bazilici Santa Giustina u Padovi iz 1674. godine.7 Le Courtova 3. Paolo Callalo, Sveti Mihovil, San Michele in Isola, Venecija (foto: spomenutog Svetog Petra Callalo je doslovno kopirao u D. Tulić) liku istoimenog sveca postavljena 1690. na glavni oltar Paolo Callalo, St Michael, San Michele in Isola, Venice

Damir Tulić: Spomenik ninskom biskupu Francescu Grassiju... Ars Adriatica 4/2014. (335-346)

1667. ninskim biskupom.11 On je aktivno provodio svoju službu, posebno nakon završetka Kandijskog rata (1645.-1669.). Obnovio je katedralu i biskupski dvor, a svečanu je posvetu stolne crkve slavio 1673. godine.12 Od sultana Mehmeta IV. (1648.-1687.) dobio je 1672. ferman da može pohađati i vršiti službu u onim dijelovima ninske biskupije koji su bili pod turskom vlašću.13 Iste je godine iz Rima dobio i dopuštenje da može vršiti „duhovnu jurisdikciju” nad vjernicima i u zadarskoj nadbiskupiji. On je napisao monumentalno,

4. Paolo Callalo, Putto, Santa Maria Assunta, Chioggia (foto: D. Tulić) Paolo Callalo, Putto, Santa Maria Assunta, Chioggia

Tragajući za najranijim Callalovim djelom, Simone Guerriero predložio je da je on autor stipesa oltara Svetog Josipa s reljefom Bijega u Egipat, flankirana dvama gotovo slobodno stojećim puttima.9 Ovaj je oltar u venecijanskoj crkvi San Giovanni Crisostomo dao podići Giuseppe Civran između 1679. i 1685., a oltarna je pala pripisana udomaćenom slikaru bavarskog podrijetla, Johannu Carlu Lothu (München, 1632. – Venecija, 1698.). Dosad poznati rani kiparov katalog može se ovdje nadopuniti još jednom značajnom skulptorskom cjelinom. Riječ je o komemorativnome spomeniku ninskom biskupu Francescu Grassiju (1667.-1677.) podignutu na lijevom zidu prezbiterija katedrale Santa Maria Assunta u Chioggi. Ovaj je spomenik uglednom članu chioggiotske patricijske obitelji dao postaviti pokojnikov nećak Paolo Grassi, kako stoji na komemorativnom natpisu.10 Papa Klement IX. (1667.- 5. Paolo Callalo, Putto, San Giovanni Crisostomo, Venecija (foto: D. Tulić) 1669.) imenovao je Francesca Grassija 3. listopada Paolo Callalo, Putto, San Giovanni Crisostomo, Venice

no neobjavljeno djelo o povijesti ninske crkve – Liber Rubeus.14 Biskup Francesco Grassi često je boravio u Zadru, gdje je i umro 29. siječnja 1677. godine. Obitelj Grassi (de Grassi) dala je čak tri biskupa Chioggie: Pasqualea (1618.-1639.), Francesca (1639.-1669.) i Antonija (1696.-1715.), od kojih je ovaj posljednji bio brat ninskog biskupa i pranećak prve dvojice.15 Monumentalni se spomenik u prezbiteriju katedrale u Chioggi sastoji od profilirana pravokutnog mramornog okvira s polukružnim zabatom na pozadini od crnog mramora. U donjem dijelu, među simetrično postavljenim volutama i vegetabilnim motivima, duhovito je isklesan pod biskupskim šeširom raskriljen orao koji na prsima drži štit s likom baziliska i šesterokrake zvijezde, heraldički znak Grassijevih. Iznad komemorativnog natpisa u ovalnoj niši postavljena je biskupova bista u jednostavnu koralnom ruhu. Nišu flankira velik, bogato nabran zastor od žutog mramora koji živahnom gestom pridržavaju dva leteća putta. Isti se zaigrani anđeoski par ponovno javlja na polukružnom zabatu iznad prelatske biste. Svi elementi ovog vrsna djela upućuju na ruku Paola Callala. Biskupova bista, nastala najvjerojatnije posthumno prema portretu pokojnika, ima tipičan način formiranja blago kubična lica na kojem dominiraju živa, patetično otvorena usta i prodorne oči naglašenih zjenica. Ovo prelatsko lice nalazi izravnu poveznicu s onim Svetog Mihovila Arkanđela iz 1686. u crkvi San Michele in Isola. Dva 6. Giusto Le Court, Dijete Isus, glavni oltar, Santa Maria della Salute, izrazito lijepa i spretno modelirana putta koja razgrću Venecija (foto: D. Tulić) zastor, mogu se povezati s puttima na stipesu oltara Giusto Le Court, Christ Child, high altar, Santa Maria della Salute, Venice Svetog Josipa iz venecijanske crkve San Giovanni

7. Komemorativni spomenici biskupima iz obitelji Grassi, Santa Maria Assunta, Chioggia (foto: D. Tulić) Memorial monuments to the bishops from the Grassi family, Santa Maria Assunta, Chioggia

Damir Tulić: Spomenik ninskom biskupu Francescu Grassiju... Ars Adriatica 4/2014. (335-346)

8. Paolo Callalo, Pietà, katedrala Svete Stošije, Zadar (foto: D. Tulić) Paolo Callalo, Pietà, Cathedral of St Anastasia, Zadar

a b opusu tek nekoliko putta pokazuje izrazitu bliskost s onima kakve kleše Callalo. Na prvom mjestu treba upozoriti na glavni oltar u bazilici Santa Maria della Salute, nastao između 1670.-1674., i to na reljefe putta svirača na postamentima kipova Svetog Marka i Lorenza Giustinianija te posebice na lik Djeteta Isusa, blago namrgođena lica, kojeg pridržava Bogorodica u središnjoj kompoziciji istog oltara. Čini se da je i lik žalosnog putta, koji podupire stup u rukama velikog anđela na zabatu Le Courtova oltara Svetog Križa u venecijanskim Frarima iz 1672., zbog svoje neobične grimase mogao inspirirati Callala u njegovim ranijim djelima. No, kada je o Callalovim uzorima riječ, treba skrenuti pažnju i na četiri putta na tabernakulu oltara Sakramenta što su isklesana 1674., a za padovansku ih je baziliku Santa Giustina izradio Michele Fabris zvan Ongaro (Bratislava, oko 1644. – Venecija, 1684.).16 Njegovi su putti ponešto grublje izvedbe, s bogato nabranom draperijom, a na licima im se javlja blago karikaturalan osmijeh te živ i nervozan pogled. Godine 1685. nastaje oltar u oratoriju crkve Santa Maria della Pace, nekada u sklopu dominikanske crkve Santi Giovanni e Paolo u Veneciji, koji je nakon rušenja u 19. stoljeću najprije dospio u tršćansku katedralu te potom u župnu crkvu u mjestu Barcole pokraj Trsta.17 Ondje 9. Paolo Callalo, Nada, Katedrala, Udine (a); Paolo Callalo, Vjera, Katedrala, Udine (b) (foto: D. Tulić) Paolo Callalo, Hope, Udine Cathedral (a); Paolo Callalo, Faith, Udine Cathedral (b)

Crisostomo, kao i s puttom u ključnom kamenu niše na oltaru Svete Tereze iz crkve I Scalzi iz 1684. godine. I par putta, nešto skromnije izrade, na polukružnom zabatu Grassijeva spomenika, predstavljaju minijaturne verzije, napose u tipologiji i grotesknu izrazu lica, anđele u segmentnim lukovima niše s likom Svete Tereze na svetičinu oltaru u venecijanskim Scalzima. Vješto i fluidno klesan vegetabilni ukras uokolo grba, kao i orao nad njime, mogu se povezati s načinom na koji je Callalo isklesao zmaja pod nogama Svetog Mihovila u istoimenoj mletačkoj crkvi. No gdje je tipološko izvorište najranijih Callalovih putta, bilo da je riječ o onima u Chioggi ili pak u crkvi San Giovanni Crisostomo? Na prvi pogled moglo bi se zaključiti da se ono nalazi isključivo u sličnim djelima Giusta Le Courta. Callalo modelira zaobljeno i pomalo izduženo dječačko tijelo lomeći oko njega bogato nabranu, ali klesarski usitnjenu draperiju. Izraz lica njegovih putta bliži je groteski i grimasi negoli ozarenoj i herojskoj dječačkoj fizionomiji, kako 10. Paolo Callalo, Krist, katedrala Svete Stošije, Zadar (foto: D. Tulić) je interpretira Le Court. No u veliku Fiammingovu Paolo Callalo, Christ, Cathedral of St Anastasia, Zadar

Damir Tulić: Spomenik ninskom biskupu Francescu Grassiju... Ars Adriatica 4/2014. (335-346)

su Enrico Merengo (Rheine, 1638.? – Venecija, 1723.) i Giovanni Comin (Treviso, oko 1644. – Venecija, 1695.) isklesali putte čije je ishodište nedvosmisleno u djelima Giusta Le Courta, međutim zamjetna je manja dramatika u prikazu razigranih dječačića, kao i ljupkost nesvojstvena Fiammingu. Moglo bi se stoga zaključiti da je krajem sedamdesetih godina 17. stoljeća i u prvoj polovici idućeg desetljeća Callalo formirao specifičan način i tipologiju u klesanju ove teme koju će daljnjim radovima modificirati i pojednostaviti imajući novi kiparski uzor – Enrica Merenga, jednog od najboljih Le Courtovih učenika. Da je Callalo pomno pratio kiparska strujanja i trendove u Veneciji, ukazuje primjer bogato nabrane mramorne zavjese koju razgrću dva leteća putta na spomeniku biskupa Grassija u Chioggi. U Le Courtovu opusu Callalo je vrlo sličnu zavjesu mogao vidjeti na spomeniku Giorgiju Morosiniju iz 1677. u venecijanskoj crkvi San Clemente in Isola. Konačno, da ovakva dekoracija Callalu nije bila strana, pokazuje i kasnija narudžba koja se nije sačuvala, a odnosila se na skulptorsku dekoraciju glavnog oltara stare venecijanske crkve La Pietà. Ondje se Callalo 1692. godine obvezao da će za glavni oltar napraviti „zavjesu od žutog mramora iz 11. Paolo Callalo, Krist, župna crkva, Labin (foto: D. Tulić) Verone koju podržavaju putti”.18 Paolo Callalo, Christ, Parish Church, Labin Stilska analiza komemorativnog spomenika ninskog biskupa Francesca Grassija upućuje nas da je on bio podignut u relativno kratku roku nakon biskupove smrti oltaru Presvetog Sakramenta u zadarskoj katedrali. 1677. godine. Čini se vrlo vjerojatnim da bi njegovu Arhitekturu je 1719. izradio Antonio Viviani, dok je izvedbu trebalo postaviti u početak osamdesetih godina bogatu kiparsku dekoraciju najvećim dijelom isklesao ili najkasnije oko 1686., kada je izveden kip Svetog Francesco Cabianca (Venecija, 1666.-1737.).22 U Mihovila u crkvi San Michele in Isola. Spomenik u čast središnjoj niši oltara smješten je manji mramorni ninskog biskupa Francesca Grassija u Chioggi prvi je s kip Žalosne Bogorodice s mrtvim Kristom u krilu. lijeve strane zida prezbiterija katedrale, prostora koji će Mramorna zadarska Pietà teško se uklapa u katalog s vremenom postati „mauzolej” Grassijevih. Vjerojatno Francesca Cabiance, pogotovo ako se ima u vidu u to vrijeme, ili nešto kasnije, posthumno je podignut njegov kip istoimene tematike postavljen oko 1714. spomenik biskupu Chioggie istog imena, Francescu nad vrata u klaustru venecijanske crkve I Frari. Grassiju s prelatovom bistom koja se pak može pripisati Cabiancina venecijanska Pietà posjeduje oštrinu poteza Giuseppeu Torrettiju (Pagnano, 1664. – Venecija, dlijeta, određenu grubost izvedbe i robustnost tijela te 1743.).19 Ovaj se niz biskupskih spomenika iz prezbiterija drugačiju fizionomiju i draperiju od zadarskog djela. chioggiotske katedrale zaključuje 1715. podizanjem Međutim, zadarska se Pietà može uključiti u katalog grobnice za još živućeg biskupa Antonija Grassija, u kipara Paola Callala.23 Pažljivo modeliran lik žalosne izvedbi Alvisea Tagliapietre (Venecija, 1680.-1747.).20 Majke te meko oblikovanu draperiju koja se oko U Dalmaciji je, za sada, relativno skroman opus stopala radijalno širi prema van možemo usporediti s Paola Callala prepoznao Radoslav Tomić atribuiravši kasnim kipovima Vjere i Nade na oltaru Sakramenta mu dva mramorna anđela postavljena uz glavni oltar katedrale u Udinama, a koje je majstor isklesao nakon u župnoj crkvi u Vodicama, kao i četiri putta svirača 1720. godine. Paralele u modeliranju Kristova tijela, smještena sa strane glavnog oltara i one na bočnom a posebno lica suzdržane mimike, nalazimo na kipu oltaru u župnoj crkvi u Sutivanu na otoku Braču.21 Uskrslog na tabernakulu već spominjanog udineškog No Callalovu ruku moguće je prepoznati i u jednoj oltara, kao i u istovjetnu kipu na tabernakulu oltara skulpturi iz pozamašna kiparskog programa na župne crkve u Clauzettu, što ga također pripisujem

Callalu, ali i na ranijim monumentalnijim primjerima, lirsku poetiku i mekoću vidljivu na njegovu kasnom poput Krista s oltara Preobraženja nastalu 1708. za ostvarenju, skulpturi Pietà na oltaru Sakramenta u župnu crkvu u Labinu. katedrali Svete Stošije u Zadru. Vjerovati je kako će i Callalov spomenik ninskom biskupu Francescu buduća istraživanja u Veneciji, Dalmaciji i priobalju Grassiju u Chioggi važan je pokazatelj razvoja osobnog dodatno dopuniti kiparov bogat opus te potvrditi važno stila majstora. Njegov se izričaj tako transformira iz mjesto koje Paolo Callalo zauzima među protagonistima ovoga „mladenačkog djela” puna siline i robusnosti u mletačke skulpture kasnog Seicenta i ranog Settecenta.

Bilješke

* Ovaj je rad dio šireg istraživanja što se provodi u okviru s girlandom, u kojima se također može prepoznati Callalova projekta Umjetnička baština srednjeg i ranog novog vijeka u ruka. Na središnjem postamentu nad oltarom postavljen je Rijeci, na Kvarneru i u Istri voditeljice prof. dr. sc. Nine Kudiš, kip Arkanđela zaštitnika, dok menzu flankiraju postamenti sa potpomognutog sredstvima Sveučilišta u Rijeci. skulpturom Svetog Benedikta, kipara Francesca Cabiance i s 1 SIMONE GUERRIERO, Paolo Callalo. Un protagonista della desne strane kipom Svetog Romualda Paola Callala. Usporedi: scultura barocca a Venezia, Saggi e Memorie di storia dell’ arte, VITTORINO MENEGHIN, San Michele in Isola di Venezia, 21 (1997.), 35-83. Venezia 1962., 342. 2 GIANANTONIO MOSCHINI [1815.], GUIDA PER LA CITTA’ 9 SIMONE GUERRIERO (bilj. 1), 56. DI VENEZIA ALL’ AMICO DELLE BELLE ARTI OPERA DI 10 Natpis je uklesan u pozlaćenoj kapitali na podlozi od crnog GIANNANTONIO MOSCHINI VOLUME I., II. VENEZIA mramora i glasi: NELLA TIPOGRAFIA DI ALVISOPOLI MDCCCXV. „La D. O. M./ FRANCISCO GRASSIO PAVLI F./ AENONAE magnifica facciata, tutta di marmo d’Istria, si eresse con la EPISCOPO, PATRVI EPISC. CLODIENS./ CVIVS soprantendenza di Giambattista Fatorretto. E piena tutta di ARCHIPRESB. ET VICARIVS FUERAT,/ CLARISSIMAS statue, che si travagliarono da parecchi scarpelli. ... Paolo Callalo VIRTVTES ADEPTO,/ ET DE CLEMENTIBVS IX, ET il s. Simeone nell’ alto...”., 661-662. X PAPIS/ OB PONTIFICATVM FATIDICO AFFLATV 3 SIMONE GUERRIERO, ’Di tua Virtù che infonde i spirito a i PRAEDICTVM/ BENE MERITO/ A QVORVM VNO sassi.’ Per la prima atitvità veneziana di Giusto del Court”, Arte PONTIFICALI INFVLA ADAVCTO CENSV/ AB ALTERO Veneta, 55 (2001.), 49-71, 49-54. VISITATORIS IN DALMATAS, ET ALBANOS/ APOSTOLICI 4 SIMONE GUERRIERO (bilj.1), 35-36. MVNERE DECORATVS/ SVBIECTAS TVRCARVM IMP. ILLYRICAS TERRAS,/ (PE)RMITTENTE PER LITTERAS 5 SIMONE GUERRIERO (bilj.1), 35-36. REGIO SIGILLO MVNITAS,/ SVLTANO MEHEMETE IV,/ 6 SIMONE GUERRIERO (bilj.1), 36. Prvog anđela s lijeve MAGNO CHRISTIANORVM BONO PERLVSTRASSET,/ NISI strane izradio je kipar Giovanni Carati, a prvog s desne IMMATVRO FATO, ANNO AETATIS XLIII/ EPISCOPATVS Tommaso Rues. X, CESSISSET./ PAVLVS GRASSIVS NEPOS P. C. / OBIIT 7 ANDREA BACCHI, ‘Le cose più belle e principali nelle chiese M.DC. LXXVII. Treba napomenuti da je prijepis epitafa, premda di Venezia sono opere sue’: Giusto Le Court a Santa Maria delle s nekoliko pogrešaka, donio: IGINIO TIOZZO, La Cattedrale di Salute (e altrove), Nuovi Studi, XI/12 (2006.), 145-158, 152. Za Chioggia, notizie storiche, Chioggia, 1929., 31. ove skulpture Bacchi navodi: „un’ esuberanza drammatica e un 11 DANIELE FARLATI [1769.], ILLYRICI SACRI TOMUS incessante tormento del marmo che riflette in modo discontinuo QUARTUS. ECCLESIAE SUFFRAGANEAE METROPOLIS a luce...” SPALATENSIS, AUCTORE DANIELE FARLATO, 8 Spomenuti je oltar podignut na pet mramornih stuba. Stipes se PRESPYTERO SOCIETATIS JESU, VENETIIS MDCCLXIX sastoji od geometrijskih inkrustacija od raznobojna mramora APUD SEBASTIANUM COLETI SUPERIORUM PERMISSU na čije su bočne rubove postavljene vrlo lijepe kerubinske glave AC PRIVILEGIO, 231-233.

Damir Tulić: Spomenik ninskom biskupu Francescu Grassiju... Ars Adriatica 4/2014. (335-346)

12 Na početku Kandijskog rata u strahu da se Turci ne bi utaborili 19 DAMIR TULIĆ, Per un recupero artistico della chiesa scomparsa u Ninu, providur Leonardo Foscolo zapovjedio je 1. svibnja dei Servi a Venezia: un Giovanni Marchiori ritrovato e l’altare 1645. da se grad poruši i zapali. Tada je porušena katedrala della Cappella dei Luchesi, Zbornik za umetnostno zgodovino, Svetog Anselma od koje je ostala sačuvana samo kapela Svete XLVIII (2012.), 109-122, 110., bilj. 5. Marcele. ZVJEZDAN STRIKA, “Catalogus episcoporum 20 DAMIR TULIĆ, Fragmenti aktivnosti Alvisea Tagliapietre ecclesiae Nonensis” zadarskog kanonika Ivana A. Gurata, i njegove radionice, Zbornik za umetnostno zgodovino, XLV Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 49 (2009.), 88-110, 95. (2007.), 59-150, 141. 21 RADOSLAV TOMIĆ, Anđeli u Vodicama, Sutivanu i 13 ZVJEZDAN STRIKA (bilj. 12), 142. Glavotoku, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 41 (2005.- 14 DANIELE FARLATI (bilj. 11), 233. „Monumenta ecclesiae 2007.), 353-374, 363-368. Čini mi se, koliko je to moguće vidjeti cathedralis None ex antiquis & recentioribus scripturis & na fotografiji, da se dva lijepa klečeća putta, očito naknadno documentis canonice, & in forma probante, decerpta ab postavljena na atiku glavnog oltara u crkvi Svete Eufemije u Illustrissimo & Reverendissimo Domino Francesco de Grassis Sutomišćici na otoku Ugljanu, također trebaju ubrojiti među ejusdem cathedralis Episcopo ano 1675.” djela Paola Callala. Za fotografiju oltara vidjeti: RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština zadarske nadbiskupije – Kiparstvo 15 ANGELO PADOAN, Il Vescovi dell’ epoca, u La cattedrale di II (od XVI. do XX. stoljeća), Zadar, 2008., 32, T. XXII. Chioggia (ur. N. N.), Chioggia,1992., 71-88, 73-82. 22 RADOSLAV TOMIĆ, Novi doprinosi o oltarima i skulpturi 18. 16 Za biografiju Michelea Fabrisa zvanog Ongara vidjeti: ANDREA stoljeća u Dalmaciji, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38 BACCHI, Michele Fabris detto l’Ongaro, u La scultura a Venezia (1999.-2000.), 281-303, 291, 296; RADOSLAV TOMIĆ (bilj. da Sansovino a Canova, (ur.) Andrea Bacchi, Milano, 2000., 21 2008.), 132-137, kat. br. 36. Autor ističe vrlo vjerojatno 731-732; FLAVIANA CAMULLI, Michele Fabris Ongaro, sudjelovanje određenog broja pomoćnika tijekom izvedbe Arte Veneta, XXXIX (1985.), 87-100. Ongarovi anđeli na kiparskog ukrasa. Navodi i mogućnost postojanja grafičkog zabatu glavnog oltara u kapeli Vendramin (oko 1666.-1686.) predloška za skulpturu Pietà koja je mogla imati model u venecijanske bazilike San Pietro in Castello mogli su biti bakrorezu Johana Sadelera I. (1550.-1600.), a on je nastao po inspiracija za slična kasnija Callalova djela, posebice u tipologiji skulpturi nizozemskog kipara Huberta Gerharda. titrave i gusto nabrane draperije. 23 Ovaj sam atributivan prijedlog iznio u sklopu doktorskog 17 PAOLO GOI, Dispersione e recupero delle opere plastiche e dell’ praktikuma na Sveučilištu u Zagrebu u rujnu 2009. Do istog arredo monumentale, u Opere d’arte di Venezia in Friuli (ur.) je zaključka došao i Bojan Goja pišući o zadarskom oltaru Gilberto Ganzer, Udine, 1987., 116-126 (Paolo Goi kat. br. 21, Sakramenta u svojoj doktorskoj disertaciji. Zahvaljujem kolegici 147-149); PAOLA ROSSI, Nota per la datazione delle sculture Silviji Banić Goja koja me upozorila na slične spoznaje navedenog di Enrico Merengo e Giovanni Comin dell’altare di Barcola, autora. Usporedi: BOJAN GOJA, Mramorna altaristika 17. i 18. Venezia Arti, 4 (1990.) 200. stoljeća na području zadarske nadbiskupije (doktorska disertacija), 18 SIMONE GUERRIERO (bilj.1), 50. 2. dio (katalog), Zagreb, 2010., 560., kat. br. 163.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

1 2 > >> 

Slični članci

1-10 od 92

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.