Skip to content
Arts of the Adriatic Search

Further Contributions on the Expansion of Renaissance Sculpture in the Kvarner Gulf

DOI 10.15291/ars.534

Download PDF

Vol. 6 (2016)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Marijan Bradanović Department of Art History, Faculty of Humanities, University of Rijeka nepostojeci246@gmail.com Corresponding author

The catalogue of Renaissance sculpture in the Kvarner Gulf is here enlarged with some hitherto unevaluated contributions, while those already known are considered in a different context. The paper provides a description of the process of reception of Renaissance stone sculpture in this region, including the dispersion of individual workshops. The author also proposes a hypothesis concerning the workshopof Master Franjo as the dominant workshop of the region, primarily based on its prolonged activity and widespread presence in the Kvarner Islands and the nearby mainland.

stone sculpture, Kvarner Gulf, Master Franjo, Petar Radov, 15th and 16th centuries
Sections
  1. Abstract
  2. Uvod
  3. Bilješke

Uvod

dupina renesansne, a ne antičke provenijencije. Uz njih, naravno, treba istaknuti i Rab kao tradicionalno snažno Kamenu renesansnu skulpturu na području sjever- urbano središte u kojem je tijekom 15. i ranog 16. sto- noga Jadrana, preciznije, širem području Kvarnera, tj. ljeća bilo gospodarske osnove za uspostavu i trajanje kvarnerskih otoka i susjednoga kopna, uobičajeno je po- radionice iz koje su se, zatim, proizvodi distribuirali na vezivati uz dva lokalna emitivna središta. Prvo je pred- susjedne otoke. Regiji susjedno središte, preko kojega su stavljao grad Senj u kojem je, usprkos njegovoj teškoj također rano barem naviješteni znaci novih dotoka, bila sudbini izazvanoj dugotrajnom militarizacijom, od kon- su gradilišta Novog Paga, kao rasadnik ideja i oblikovnih ca 15. stoljeća povezanoj s rastom opasnosti od Osmanli- rješenja koja su kolala prema kvarnerskim otocima. ja, do danas preostao značajan sloj renesansne skulpture, pripisane majstorima pristiglima s budimskoga dvora. Drugo je bilo Osor, također staro biskupsko sjedište, an- Radionica majstora Franje tička civitas, još slavnije srednjovjekovne prošlosti i još dramatičnijeg smiraja urbane kulture, ubrzanoga upravo Već se raspravljalo o relativnoj konzervativnosti te na izmaku srednjovjekovlja i u počecima ranog novog bliskosti dijelova apsidalnih zona osorske katedrale i paš- vijeka.1 Gradove povezuju i stradanja u bombardiranji- ke zborne crkve.2 U svemu ostalom, kod osorske crkve ma tijekom Drugog svjetskog rata, koja su dodatno za- koja je zamijenila ranokršćansku prvostolnicu smještenu trla tragove, u oba slučaja podjednako pionirskoga rene- podalje od preostaloga urbaniziranog područja nekoć sansnog udjela na kvarnerskom području. Osobito ovo znatno većeg grada, od raspona prozračne kolonade do vrijedi za Senj, u kojem su pabirci gotičke i renesansne dekorativnog repertoara pročelja, raspoznajemo direk- skulpture razasuti gradom te skriveni u različitim zbirka- tni mletački utjecaj, koji je dosad isticao niz istraživača.3 ma mjesnih muzeja, od one sakralne, do antičkog odjela Vjerojatno se upravo na gradilištu nove osorske katedrale gradskog muzeja, gdje među antičkim reljefima nailazi- začela radionica koja je nastojala slijediti ondje razvijeni mo i na karakterističnu skulpturu s reljefnim prikazima mletački model figuralnoga i ornamentalnog repertoara.

Marijan Bradanović: Još jednom o širenju renesansne skulpture... Ars Adriatica 6/2016. (121-138)

1. Merag na Cresu, crkva sv. Ivana Krstitelja, Bogorodica s Djetetom, sv. Ivanom Krstiteljem i sv. Sebastijanom, (foto: D. Krizmanić) Merag on the island of Cres, church of St John the Baptist, Madonna with the Child, St John the Baptist, and St Sebastian

Zahvaljujući povoljnim prilikama u susjednom, upravo cvatućem gradu Cresu, smjestila je svoje sjedište, od dru- ge polovice osamdesetih do u prvo desetljeće 16. stoljeća, jasno opstajući, raspoznajući se velikim brojem realiza- cija i brzo se šireći Kvarnerom.4 Zadovoljavajući potre- be lokalne sredine, baš poput sličnih situacija na otoku Braču u doba renesanse,5 naši su se majstori okušali i u oltarnoj produkciji. Najljepši sačuvani primjer ovog obi- čaja, proistekao iz creske radionice majstora Franje (vje- rojatno 1491. godine) i kao narudžba creske patricijske obitelji Bochina, jest in situ sačuvani, oslikani kameni oltar crkve u Mergu, selu na sjeveroistočnom dijelu oto- ka Cresa, skrivenom u brdima iznad današnje trajektne luke i nekadašnjeg pristaništa iz kojega se plovilo prema Glavotoku (krčkom pandanu creskog Belog) i drugim pristaništima na susjednoj obali otoka Krka. Već smo opsežnije pisali o disperziji realizacija i karakteristikama rada radionice Franje Marangonića (Francesco Maran- gon), primjerice preuzimanju ornamentalnih motiva s istaknutih drvorezbarskih djela iz sredine u kojoj je dje- lovala, posebno istakavši motiv perli u žljebovima školjki, kao predložak možda inspiriran korskim klupama rapske katedrale i drugih umjetnina u regiji povezanih s njima, kao i motiv šišarke ljuskaste površine (sl. 1).6 Primjeru iz 2. Dragozetići na Cresu, župna crkva Uznesenja Bl. Dj. Marije, Merga sličan reljef, koji je izvorno vjerojatno također bio Bogorodica s Djetetom, (foto: D. Krizmanić) u funkciji kamenog oltara, sačuvan je u župnoj crkvi u Dragozetići on the island of Cres, parish church of the Assumption of the Dragozetićima, na sjevernom dijelu otoka Cresa, odakle Blessed Virgin Mary, Madonna with the Child

je dospio s prvotne župne, danas grobljanske crkve ovoga sela. Na pročelju spomenute nove crkve sela Dragozetići nespretno je nad vijencem portala uzidan reljef Bogoro- dice s Djetetom, koji je nekad vjerojatno krasio lunetu prvotne crkve (sl. 2). Oba su reljefa vjerojatno kasnijeg postanka od onoga iz Merga, što smo procijenili teme- ljem izostanka ili nespretne redukcije (kasetirani svod s rozetama) dotad prisutnih, tipično renesansnih deko- rativnih elemenata koji su daleko spretnije primijenjeni na pregradi kora krčke katedrale, kao i unosa konzer- vativnih dekorativnih shema poput fijala i izmjeničnih zubaca, vjerojatno zbog konzervativnog ukusa mjesnih naručitelja. Dio nespretnih rješenja poput cjevastih na- bora draperije oko svetačkih nogu, omogućio nam je da majstora nekadašnjeg kamenog oltara iz Dragozetića, prepoznamo kao jednog od slabijih iz Franjine radionice a njegov rad jasno raspoznamo i na reljefu s nadgrobne ploče arhiprezbitera Antuna Schinelle iz krčke katedrale, datiranom u 1494. godinu (sl. 3).7 Ono što je posebno zanimljivo kod reljefa s pročelja današnje crkve u Drago- zetićima, jest okolnost da je majstor i cjelokupnu kom- poziciju motiva neposredno preuzeo iz blizine, opona- šajući prikaz Bogorodice s Djetetom iz gornjeg registra poliptiha koji su Antonio i Bartolomeo Vivarini izradili za glavni oltar crkve sv. Bernardina, samostana Sv. Eufe- mije u Kamporu, na Rabu (sl. 4).8 Primjetna je i sličnost oblikovanja muških fizionomija pa tako sv. Ivan Krstitelj iz Merga dosta duguje Ivanu Krstitelju i sv. Bernardinu račvasto oblikovane brade iz Kampora. Neobjavljeni re- ljef Bogorodice s Djetetom iz Osora predstavlja još sla- biji, vjerojatno nedovršeni rad, tek sumarno izvedenih fizionomija i nespretno klesanog ornamenta astragala i ljiljana na okviru, koji je ipak, već i zbog karakteristične impostacije likova, lako povezati uz Franjin krug (sl. 5.) Na prijelazu osamdesetih u devedesete godine 15. st. vrlo opsežna djelatnost radionice, o kojoj smo već pisa- li, zabilježena je i na susjednom Krku, gdje su Franjo i njegovi pomoćnici ponajprije prema zamislima krčkih providura žustro „venecijanizirali” izgled donedavne 3. Krk, katedrala Uznesenja Bl. Dj. Marije, nadgrobna ploča arhiprezbitera Schinelle, (foto: J. Kliska) prijestolnice Ivana VII. Mlađeg Frankapana, nizom re- Krk, cathedral of the Assumption of the Blessed Virgin Mary, tombstone alizacija koncentriranih na glavnim gradskim vratima i of Archpriest Schinella pripadajućem dijelu gradskih zidina, glavnom gradskom trgu (poput rušenja tamošnje crkve Sv. Stjepana i radi- kalne preinake glavnih gradskih vrata), gradskom kašte- ske luke na ušću tadašnje Rečine a današnje Dubračine i lu, katedrali, u biskupskoj palači, te na glavnoj, Velikoj podno naselja Kotor, neki od njezinih klesara vjerojatno (danas Strossmayerovoj) ulici koja ih je spajala, kao i re- bili angažirani u radovima na pavlinskoj crkvi. Crkva je prezentativnijim dijelovima pokrajnjih ulica, položenih posve barokizirana,10 no spolij ugrađen visoko na vanj- na trasama antičkih karda.9 Tek na prvi pogled pomalo skom zidu njezina svetišta (reljef Imago pietatis) jasno iznenađujuće, na trag radionice majstora Franje nailazi- otkriva rukopis Franjine radionice. Na balkonu jedne od mo i izvan mletačkog područja, u susjednom Vinodolu, kuća današnje Crikvenice, u sekundarnoj poziciji nala- gdje su u tad posve pustom krajoliku ponad frankapan- zimo renesansno oblikovane stupiće, koji ukazuju na

Marijan Bradanović: Još jednom o širenju renesansne skulpture... Ars Adriatica 6/2016. (121-138)

mogućnost da je prema uzoru na pregradu kora krčke katedrale i ondje, u vinodolskoj redovničkoj crkvi, prije opsežne barokizacije postojala slična instalacija.11 Prepoznatljiv tip bradate fizionomije, poznat nam iz Merga (glava Ivana Krstitelja) i s crikveničke, nekoć pavlinske crkve, glave okrunjene karakterističnom, per- spektivno izvedenom aureolom, vrlo sličnom (s identično oblikovanim križem) onoj koja se javlja kod Djeteta Kri- sta nad portalom creske zborne crkve (sl. 6), jednostavno prepletene trnove krune identične onoj s crikveničkog reljefa Imago pietatis, naglašene čeone kosti i očnih ka- paka, karakterističnih dugih prstiju, muskulature torza, perizome, te istih, kratkih, zdepastih nogu u kontrapostu (kakve ima sv. Sebastijan s reljefa u Mergu), nalazimo i na senjskoj kući Živković iz 1487. godine, smještenoj na vrlo istaknutom mjestu, nasuprot pročelja krčke katedra- le (sl. 7).12 Riječ je o liku Bolnoga Krista, možda izve-

5. Osor, Bogorodica s Djetetom, privatno vlasništvo, (foto: D. Krizmanić) Osor, Madonna with the Child, private collection

denom prema nekom predlošku sjevernjačkoga podrije- tla, koji se izdiže nad superponiranim polustupom, tako svojstvenim elementom arhitekture majstora Franje, sa- čuvanom na jednoj od znatnijih kuća na osorskoj Placi, kao i na nizu kuća u gradu Cresu, creskoj zbornoj crkvi, glavnim gradskim vratima u Krku a u kasnom, reducira- nom obliku i na pročelju krčke crkve ženskog benedik- tinskog samostana Gospe od Anđela.13 Ne treba čuditi nazočnost majstora s mletačkoga područja Kvarnera na susjednom kopnu. Nije to iznenađujuće, osobito u kon- tekstu tadašnjih povijesnih prilika. Međusobne veze ko- pna i kvarnerskih otoka bile su tradicionalno jake i Ve- necija ih, usprkos određenim naporima u tom pravcu, ne samo godinama već i desetljećima po preuzimanju vlasti nad otokom Krkom 1480. godine, nije uspijevala suzbiti. Na gradnjama u krčkim kaštelima često su se u to doba a i tijekom 16. stoljeća ponosno potpisivali majstori pori- 4. Kampor na Rabu, crkva sv. Bernardina franjevačkog samostana sv. Eufemije, detalj poliptiha glavnog oltara (foto: M. Braun) jeklom iz Vinodola. Krčke su bratovštine primale člano- Kampor on the island of Rab, church of St Bernardino at the Franciscan ve iz Vinodola a senjski su građani, pa i sam spomenuti monastery of St Euphemia, detail of the polyptych at the main altar zlatar Živković, u susjednoj Baški i Dragi Bašćanskoj na

6. Cres, Bogorodica s Djetetom, luneta portala Zborne crkve sv. Marije Snježne, (foto: D. Krizmanić) Cres, Madonna with the Child, lunette at the portal of the collegiate church of Our Lady of Snow

mletačkom području, posjedovali velika zemljišta, što statka lunete prvotnoga portala na pročelju, do zazida- nam otkrivaju relacije mletačkih providura otoka Krka nih monofora zida orijentirana prema ulici, oblikovanih i isprave mjesnoga glagoljskoga notarijata. Situacija se prema uzoru na one creske zborne crkve. Danas crkva usprkos negodovanju providura zadržala i duboko u 16. ima veliku baroknu, polukružno istaknutu apsidu, no na stoljeću, kada je čak zabilježena i vijest o dnevnoj brod- poznatom košljunskom prikazu grada Krka u rukama sv. skoj vezi između Senja i Baške.14 Kvirina, prikazana je s pravokutnim svetištem, uobičaje- Gradska crkva Gospe od Anđela za krčke benediktin- nim za ovo razdoblje i podneblje kvarnerskih otoka. U ke zidana na mjestu starijeg, vjerojatno romaničkog zda- dvorištu samostana sačuvan je reljef Bogorodice s Djete- nja15 i ladanjska trećoredska crkva na Glavotoku, sjeve- tom, također proizišao iz radionice majstora Franje, kao rozapadnoj granici krčkoga gradskoga područja, po svoj znatno slabija inačica onoga s glavnoga portala creske prilici pripadaju posljednjim cjelovitijim realizacijama zborne crkve. I on je izvorno vrlo vjerojatno krasio lune- radionice majstora Franje. Obje su podignute polovinom tu crkvenog portala. prvog desetljeća 16. stoljeća. Crkva Gospe od Anđela Još nam je zanimljivija trećoredska crkva, položena u smještena je u gornjem, sjeverozapadnom dijelu grada nekadašnjoj pustoši krčkoga Šotoventa, sjeverozapadno- Krka, podno Trga sv. Mihovila, danas Trga krčkih glago- ga, tada izrazito pošumljenoga dijela otoka, zaklonjena ljaša, gdje su bili koncentrirani svi samostani smješteni od bure. Svojom nepravilnom orijentacijom, smještajem unutar krčkih gradskih zidina. Prije desetak godina, bez sračunato usmjerenim prema morskom kanalu i susjed- demantiranja klasicističkoga i baroknoga sloja, ovoj smo noj creskoj obali, za mjesne prilike izrazito kićenoga crkvi vratili i njezino pretežito renesansno oblikovanje, u pročelja, podignutoga nad samom morskom obalom, s detaljima od rekonstrukcije okulusa i prezentacije preo- namjerom zrcaljenja na morskoj površini ali i svojevr-

Marijan Bradanović: Još jednom o širenju renesansne skulpture... Ars Adriatica 6/2016. (121-138)

Rodinis. Ovaj detalj dobro karakterizira smiraj djelatno- sti radionice, koja je izgubila svježinu pa i predloške s kojima je raspolagala i suvereno baratala prije petnaestak godina, dakle koncem osamdesetih godina 15. stoljeća. Otkriva nam i podrijetlo klesara pročelja i trijumfanoga luka trećoredske crkve u Glavotoku, koje 1505. godine nalazimo na datiranom portalu creske palače Rodinis i u creskom pučkom predgrađu Varožina, te na nizu omišaljskih renesansnih ostvarenja, poput renesansnih monofora opremljenih motivom izmjeničnih zubaca. Atipični ornament imposta trijumfalnog luka glavotoč- ke crkve, samo je nespretna kopija ukrasa portala rap- ske palače Nimira. Treba napomenuti da je čitava gornja zona pročelja sa zvonikom na preslicu rezultat barokne pregradnje kao i da trećoredska tradicija spominje kako se nad svetištem nalazila neka vrsta kule, tako da su da- nas dobrim dijelom nestali važni elementi renesansnoga oblikovanja njezine vanjštine. Uz prototip iz mletačkih laguna glavotočka crkva ima jedan neposredniji uzor, koji se ogleda u oblikovanju šiljasto-bačvastoga svoda svetišta i kompoziciji pročelja a to je bila trećoredska cr- kva Sv. Frane na Komrčaru, nadomak rapskih zidina.16

O problemu preciznijeg utvrđivanja opusa Petra Radova

Iako se na Komrčaru, strateškom položaju nadomak rapskih zidina, crkva spominjala od 13. stoljeća, podiza- nje današnjega zdanja zacijelo možemo povezati s 1490. godinom koja se spominje na njezinu portalu.17 Čini se 7. Senj, Kuća Živković, Bolni Isus, (foto: D. Krizmanić) da je danas uglavnom prihvaćeno razmišljanje Mila- Senj, Živković house, Vir dolorum na Pelca, kako je na Komrčaru riječ o ostvarenju Petra Radova, pri čemu iznimnu kvalitetu glasovitog vijenca portala, ukrašenog suptilno izvedenim, mekano povije- snog pomorskog orijentira na trajektoriju između Cresa nim festonom, valja pripisati posebnom naporu kojim i Krka, podsjeća nas na ideju pročelja glasovite kamaldo- se majstor htio predstaviti sredini u koju je pristigao.18 ljanske crkve San Michele in Isola. Rustiku pročelja s ve- Sagledavajući, ponajprije zahvaljujući temeljnom radu necijanskoga otočića ovdje je odmijenila, zbog stoljetnog Cvita Fiskovića, ukupno mu pripisani poprilično velik djelovanja sunca i kiše, znatno prigušena koloristička opus, ostaje iskazati da je ipak teško zamisliti kako bi i igra dvaju mjesnih sivaca različitih tonaliteta, crvenka- u najpovoljnijim okolnostima rad takve vrsnoće mogao ste krčke breče i mramornoga portala, kao ponajboljega proizaći od dlijeta majstora radova pripisanih Petru Ra- dijela dekorativne plastike, izvedenoga od manjih segme- dovu. Zanimljivo je pritom razmišljanje I. Fiskovića koji, nata, po svoj prilici isklesanih u obližnjem Cresu, morem podsjećajući na majstora Duknovićeva kruga, karakteri- dopremljenih i montiranih na Glavotoku. Mramorne stično zvanog Luka della Festa, otvara mogućnost nje- su grede portala ukrašene precizno klesanim motivom gova udjela na komrčarskom pročelju, koji bi se ogledao astragala i lovorova svežnja. Preostala renesansna plasti- upravo u izvedbi ovog vijenca.19 ka pročelja otkriva slabije izražajne mogućnosti majstora Kod crkve na Komrčaru treba podsjetiti i na zapaža- koji su djelovali na samom gradilištu, te nerazumijeva- nje C. Fiskovića, da je ipak riječ o naknadno pregrađe- nje zadataka poput izrade jonskih glavica, jer namjesto nom ali i izvorno mletački akcentuiranom pročelju, na voluta, ukrašene su prečkama kotača. Isti majstor već ih kojem ornamentalni akroteriji u stvari zamjenjuju figu- je klesao pri izradi grba u luneti portala creske palače ralnu plastiku, što je pak prezahtjevan zadatak za naše

majstore.20 Upravo ondje nižu se mramorni elementi, poput lepezasto isklesanih školjki žljebova ukrašenih karakterističnim perlama. Mramor kod ovoga spome- nika sasvim sigurno nije, kako se zna interpretirati, možda preuzet s antičkih ruševina,21 već je bila riječ o materijalu koji je upravo creska radionica, okupljena oko majstora Franje, na području Kvarnera, sustavno i uobičajeno koristila pri klesanju dekorativnih akcenata, kao što su i humanistička gesla također inovacija koja su na komrčarsku crkvu mogla dospjeti nakon što ih je već koristila Franjina radionica, bez obzira na to tko je od učenih naručitelja poput osorskoga biskupa Marca Ni- grisa, krčkoga providura Antonija Vinciguerre ili nekoga iz redova rapskoga patricijata više inzistirao na takvim rješenjima.22 Šiljci koji krune pročelje crkve na Komr- čaru, zaključeni pupoljcima možda su preuzeti s vrha okvira spomenutoga kamporskoga poliptiha, koji smo već istakli kao jedan od neposrednih uzora repertoaru radionice majstora Franje (Dragozetići). Astragal je dru-

9. Krk, Monofora u Strossmayerovoj ulici, (foto: D. Krizmanić) City of Krk, single lancet window in Strossmayerova Street

gačije izveden negoli na realizacijama koje se pripisuju Petru Radovu. Mramorna je i na način blizak Franjinoj radionici ukrašena na Rabu i ploča s natpisom koji spo- minje izgradnju kapele Sv. Šimuna i Jude iz 1492. godine i njezina donatora Šimuna Šegotu, doseljenika iz Bušana u Lici.23 Prilog je mogućem djelovanju radionice potekle iz Cresa, na povijesnom području grada Raba, tj. širenja njezinih realizacija, i vrlo karakteristični reljef Bogorodi- ce s Djetetom iz Novalje na otoku Pagu (sl. 8). Nije tu kraj evidentne suradnje i cirkuliranja naših majstora osorskih (mletačkih) i senjskih (budimskih, tj. toskanskih) iskustava koje smo okupili oko dva imena. Petru Radovu, relativno vještom u klesanju renesansnog ornamentalnog repertoara, bliskoga onome što ga nalazi- mo na senjskim spomenicima renesanse i naprotiv, posve nevještom u figuralnim prikazima, pripisuje se niz ka- rakterističnih monofora s rapskoga Kneževa dvora, kuće Vale i palače Dominis.24 No majstor tih monofora, koje se značajno izdižu iznad prosjeka opusa vezanoga uz Pe- tra Radova (ali ne toliko kao što je to slučaj s komrčar- skim vijencem), ukrašenih karakterističnim svežnjićima plodina ovješenim na karikama ovijenim vrpcama, zatim 8. Novalja, Bogorodica s Djetetom, (foto: D. Krizmanić) ljiljanima i karakterističnim dupinima, perlama i astra- Novalja, Madonna with the Child galom, predvidljivo, okušao se i u Krku, na glavnoj ulici,

Marijan Bradanović: Još jednom o širenju renesansne skulpture... Ars Adriatica 6/2016. (121-138)

10. Rab, ciborij nekadašnje katedrale Uznesenja Bl. Dj. Marije, (foto: D. Krizmanić) City of Rab, ciborium in the former cathedral of the Assumption of the Blessed Virgin Mary

koju su tadašnji Krčani zvali Velikom (danas Strossmaye- 11). Te reljefe karakterizira i česta uporaba karakteristično rova ulica), pridodavši repertoaru i harpije, drugačije od stilizirana, oštro rezana friza ljiljana kao i krupnog, „cje- onih koje susrećemo na kapitelima paške zborne crkve vastog” astragala, drugačijega od onoga kojeg susrećemo poteklima od Andrijića (sl. 9). Svežnjevi plodina na kari- na radovima radionice majstora Franje ali i drugačijega i čicama u slabijoj su inačici zatim i u Krku ponovljeni na to slabijega od onoga s poznatih rapskih bifora i monofo- jednoj fragmentarno sačuvanoj monofori obližnje krčke ra, kojima smo pridodali krčku monoforu. Motiv školjke Vele place, svjetovnoga središta renesansnog Krka. zrakasto je koncipiran a nalazimo ga u luneti portala rap- Za način rada koji pripisujemo Petru Radovu karakte- ske katedrale i njezinoj unutrašnjosti. Različit je od onoga ristični su od spomenutih monofora i bifora slabije izve- iz repertoara Franjine radionice no, spomenimo to kao deni, kruto klesani festoni izvedeni u vrlo visokom relje- ilustraciju isprepletenosti, blizak je uresu crkvene unu- fu, na karike ovješeni i nanizani rogovi obilja, koji kao trašnjosti creskoga samostana franjevaca konventualaca. da su proizašli iz skica majstora padovanskog slikarskog Karakterističan je i motiv rogova obilja koji u sekundar- kruga. U slabijim i boljim inačicama pratimo ih na broj- noj poziciji nalazimo na dvostrano obrađenom impostu nim rapskim spomenicima a znatniji, nedavno objavljeni (možda nekog nekadašnjeg portala ili trijumfalnog luka) primjer predstavljaju oni koje se pružaju duž pilastara, u u dvorištu Glazbene škole pokraj ostataka kompleksa sa- sekundarnoj poziciji iskorištenih u unutrašnjosti zgrade mostana Sv. Ivana. Ovdje pripadaju i specifični kapiteli s rapskoga Prekršajnog suda.25 Majstor ih je izvodio i na rozetama na uglovima i središnje postavljenim florealnim prerađenom ciboriju, tom reprezentativnom dijelu opre- i vegetabilnim motivima, pupoljaka, ljiljana i grančica s li- me katedrale. (sl. 10). Značajan rad iste ruke predstavlja šćem iz dvorišta velike palače Dominis. Što se tiče rapske osmerostrana krstionica sada smještena u katedrali (sl. figuralne plastike, pripisane i arhivski povezane s Petrom

Radovom, treba istaknuti da je i tehnički detalji poput ko- malo nakon najboljih ostvarenja potonjega majstora, kon- rištenja svrdla (npr. kod lika Krstiteljeva na krsnom zden- centriranih na posljednje godine osamdesetih i sam poče- cu) približavaju kapitelima dvorišta velike rapske palače tak devedesetih godina 15. stoljeća. U red najboljih ostva- Dominis. Problem slabašne kvalitete figuralne skulpture renja koje je C. Fisković pripisao Petru Radovu, na koji- teško je tumačiti uobičajenim relacijama poput staračke ma majstor spretno koristi karakteristike podatne rapske nemoći, jer činjenica jest da takva nije samo Bogorodica breče, popularne i na gradilištu šibenske katedrale, ulaze s mrtvim Kristom u krilu s pročelja katedrale (1514.) već nadgrobne ploče Primiceriusa Bizze (1497.) prezentirane i Ivan Krstitelj sa spomenutoga krsnog zdenca, na čiju se na sjevernom zidu katedrale i Andrije Chimalarche (kla- izradu za crkvu Sv. Ivana Petar Radov ugovorno obvezao ustar u Kamporu). Vješto na njima majstor koristi motiv 1497. godine.26 Kada smo kod godina djelovanja, valja vijorećih nabranih vrpci zaključenih izdancima s perla- zapaziti i to da se Petar Radov pojavljuje i djeluje u raz- ma. Treba istaknuti i da su patricijski grbovi s trijumfal- doblju pada kvalitete a zatim i smiraja radionice Franje, nog luka svetišta komrčarske kapele također opremljeni

11. Rab, krstionički zdenac crkve sv. Ivana Evanđelista, danas u nekadašnjoj katedrali, (foto: D. Krizmanić) City of Rab, baptistery fount at the church of St John the Evangelist, presently in the former cathedral

Marijan Bradanović: Još jednom o širenju renesansne skulpture... Ars Adriatica 6/2016. (121-138)

13. Senj, konzola lavljeg dvora, (foto: D. Krizmanić) Senj, console of the Lion’s Court

12. Senj, portal južnog broda katedrale Uznesenja Bl. Dj. Marije, (foto: D. Krizmanić) Senj, portal of the southern nave, cathedral of the Assumption of the Blessed Virgin Mary

vijorećim vrpcama. O duljoj nazočnosti ovih motiva, pa dakle vjerojatno i majstora poniklih pod okriljem Petra Radova, svjedoče nam dvije nadgrobne ploče iz krčkog franjevačkog samostana. Na jednoj, datiranoj u 1522. go- dinu, sačuvan je izvorni natpis koji spominje pokojnika Petra Craiu, dok je druga preklesana novim epitafom An- tuna Franje Mitisa 1718. godine, koji je još uvijek smje- šten u izvornom okviru, onom koji u pojednostavljenom obliku slijedi način Petra Radova. Na pločama nema više dijela izvornog ornamentalnog repertoara, no grbovi su ovješeni o karike a iz njih, na isti način kao i kod Petrovih radova, proizlaze ipak znatno pliće i kruće svijene vijoreće vrpce, koje završavaju parovima niti zaključenih perlama. Potražimo li izvorišta načina rada Petra Radova, u or- namentalno znatno bogatijoj i vještije izvedenoj inačici od netom opisanih rapskih primjera, ipak kruće i ne tako dobro izvedenoj kao na meko povijenom komrčarskom 14. Rab, lapidarij u nekadašnjoj crkvi sv. Kristofora, konzola, (foto: vijencu, susrećemo ih na južnom, bočnom portalu senj- D. Krizmanić) ske katedrale. Kapiteli ovog portala također podsjećaju City of Rab, console in the lapidarium of the former church of St Christopher

15. Senj, klupčica devastirane monofore na kući Posedarić, (foto: D. Krizmanić) Senj, sill of the demolished single lancet window at the Posedarić house

na one iz unutrašnjosti creske franjevačke crkve. Senjski lavljim glavama, no vrlo je blizak uresu monofore kuće portal južnog katedralnog broda inače predstavlja kom- Posedarić, vrlo kvalitetne, no na žalost devastirane rene- poziciju renesansne plastike sekundarno postavljenu na sansne gradnje, smještene na Pavlinskom trgu u Senju. pročelje katedrale. Dovratnici, kapiteli i vijenac vjerojat- Klupčica monofore urešena je karakterističnim krupni- no predstavljaju dijelove jednoga portala a geometrijski jim zupcima i specifično rezanim i stiliziranim motivom profilirani nadvratnik kasniji je rad visokorenesansnih ljiljana. Nose je lavovi karakterističnih razjapljenih čelju- karakteristika (sl. 12).27 sti, pokrenutih glava koje „odmahuju” u stranu a i detalji U prethodnoj je raspravi otvoreno pitanje sudjelo- klesarske stilizacije vrlo su bliski rapskim lavovima (sl. vanja Petra Radova u ukrašavanju Lavljega dvora, pre- 15). Primjerice, tik podno ravnog dijela konzole na koji ostatka senjske patricijske kuće, radikalno pregrađene u naliježe klupčica proviruju uši s djelićem grive što je sa- 19. stoljeću.28 Povezane su konzole u obliku lavljih glava svim različito od detalja lavova s Lavljeg dvora na kojima s rapskog Kneževa dvora, s onima iz Lavljeg dvora, uz su pojedini dijelovi plastike stereometrijski naglašeno zapažanje da je u Rabu riječ o nešto slabijem radu.29 Ipak, razdvojeni. Nešto je slabije ondje izveden obiteljski grb izvrsno stilizirane glave iz Lavljega dvora različite su od pripisan Posedarskima, obrubljen renesansnom girlan- njihovih naturalističkih, donekle i karikaturalnih rapskih dom koju pridržava par dupina.30 Fragment renesansnog sestara. Senjske konzole u obliku lavljih glava ne samo da friza koji je između glagoljičnih epigrafskih natpisa dio su različite od jednoličnih rapskih, već su i daleko kvali- stalnog postava Gradskog muzeja u Senju, nizom deta- tetnije klesane, međusobno se sustavno razlikujući nizom lja obrade i to na razini iste majstorske ruke, blizak je detalja kojima je zadatak bio naglasiti vještinu majstora kapitelima dvorišta velike rapske palače Dominis. Karak- koji ih je izradio (sl. 13). Rapskim lavljim glavama s teristični su ljiljani, rozete oštrih vrhova latica kao i one Kneževa dvora povezanih s Petrom Radovom lako je pri- povijenih latica. družiti niz vrlo sličnih radova iz lapidarija u nekadašnjoj Ostatak rapskog dvorišta velike palače Dominis arhi- crkvi Sv. Kristofora (sl. 14) kao i onih manjeg formata, tektonski i dekorativno možemo tumačiti i kao svojevr- karakteristično rastvorenih čeljusti a često i široka jezika snu imitaciju, pojednostavljeni odjek Lavljeg dvora. Spo- koji oblizuje njušku, na koje još nailazimo na pročelji- menut ću karakteristično korištenje bočnih površina stu- ma kuća duž rapske Donje ulice. Petrov način rada ne ba kao mjesta za reljefni ukras. Senjske je školjke u Rabu možemo direktno uočiti na Lavljem dvoru i tamošnjim zamijenio češći, vegetabilni motiv. Karakteristično stili-

Marijan Bradanović: Još jednom o širenju renesansne skulpture... Ars Adriatica 6/2016. (121-138)

ziranoj konzoli Lavljeg dvora, izduljene njuške životinje, Postoji rješenje i za mahom slabiju kvalitetu tih ra- razdvojene od snažne lubanje i ravno isplažena uža jezika, dova, možda temeljenu na velikoj produktivnosti i maj- ipak nalazimo blizak odjek i to u Baški, za koju smo već storovoj procjeni da ih, zbog ne baš zahtjevne sredine u naglasili da je funkcionirala kao ladanje grada Senja.31 kojoj je već bio etabliran, u većoj mjeri može povjeriti Napokon, izrazito nevješte odjeke voluta, dupina i pomoćnicima. Čak i u samom Rabu velik dio ove kasno- girlandi na karičicama, bliske rapskim spomenicima, na- gotičke skulpture još je neprepoznat i nekatalogiziran. lazimo i na neobičnim polukapitelima koji su nekoć po- Ovdje spominjemo jedan slabiji no cjelovitije sačuvan dupirali pojasnice svoda pavlinske crkve na Ospu, uzvi- rad, kustodiju crkve ženskog benediktinskog samostana sini podno Novog Vinodolskog a iznad novljanske luke. Sv. Andrije. Na vrh kvalitete ovoga rapskoga opusa mož- Očito je riječ o nekoj mjesnoj, vinodolskoj radionici, da bi valjalo postaviti poznate konzole klesane u obliku vjerojatno nastaloj pod okriljem pavlinskoga reda. Ovdje ljudskih glava koje je već M. Domijan pripisao radionici se izrazito renesansni ornamentalni repertoar isprepliće A. Alešija. Njima valja pridružiti reljef profila glave bra- s kasnogotičkom naracijom u funkciji pavlinske ikono- datog muškarca sa šeširom, također sekundarno uzidan grafije.32 Na tragu je rapskih konzola s lavljim glavama i na istoj kući Bolković u Gornjoj ulici, gdje se nalaze i jedan par konzola koje u sekundarnoj poziciji nalazimo konzole.36 Poput spomenutih konzola on odskače kvali- uzidane unutar bakarskoga kaštela. tetom. Vjerojatno je nastao temeljem nekog dobrog crte- ža a načinom obrade kose i brade blizak je inače nespret- nije izvedenom liku sv. Petra koji kruni ogradu kapele na Umjesto zaključka kraju južnog broda rapske katedrale. M. Domijan istakao je i kvalitetu portala rapske crkve ženskog benediktin- Vratimo li se kronološki na začetke problema pripre- skog samostana Sv. Andrije (sl. 16) kao i njegovu izrazi- ma za recepciju renesanse u produkciji kamene skulpture tu sličnost s portalom franjevačke crkve Sv. Bernardina na Kvarneru, složenoj slici možemo pridodati zapažanje u Kamporu, oba oprezno pripisujući Jurju Dimitrovu. da na plitkim južnim pobočnim kapelama krčke kate- Tako je postupio, čini se, ponajprije temeljem njegova ar- drale u oscilirajućoj kvaliteti skulpture, kod one ponaj- hivski zasvjedočena udjela u izgradnji kamporske crkve. bolje možemo prepoznati način rada vrlo nalik rapskom U poglavlju o kamporskoj franjevačkoj crkvi Sv. Bernar- opusu Andrije Alešija, što se uočava i na dijelu kapitela dina ističe pak samo kiparski rad A. Alešija na njezinoj malog klaustra creskog samostana franjevaca konventu- dekorativnoj plastici.37 Potonje je razmišljanje ipak bliže alaca.33 Temeljno arhitektonsko oblikovanje ovih krčkih kvaliteti kerubinskih glavica s portala rapske crkve Sv. kapela anticipira renesansni način oblikovanja, dok je Andrije, vidljivoj usprkos teškim oštećenjima mekane plastika kasnogotički oblikovana. Trijumfalni lukovi krč- breče u kojoj su isklesani. Primjer donosimo i zbog vr- kih katedralnih kapela u reduciranom obliku oponašaju snoće klesanja rubnog tordiranog užeta, izvedbom slič- portal rapske kuće Cernotta a osobito je karakterističan nog onome s nadgrobne ploče biskupa Scaffe. Motiv se reljef Boga Oca nad trijumfalnim lukom Kapele Sv. Križa udomaćio na Rabu pa je zatim dulje vrijeme korišten, (nekoć Pohođenja Marijina) čije poprsje počiva na ka- čak i pri ukrašavanju početkom 16. stoljeća nastalih re- rakteristično perforiranom lisnatom ornamentu, pozna- nesansnih monofora opremljenih medaljonima s grbo- tom iz rapskog Alešijeva opusa.34 Otvara se tu problem vima plemićkih obitelji. Taj se tip monofora zatim širio rapskog Alešijeva opusa. Već je C. Fisković otvorio pita- Kvarnerom potrajavši u manjim sredinama još duboko nje Alešijeve nazočnosti na Rabu, pretpostavljajući da su u polovinu 16. stoljeća, pa ga u tako kasnim inačicama česte narudžbe bile plod njegovih povremenih dolazaka nalazimo u Vrbniku, minijaturnim formatom prilago- i ugovaranja poslova, dok je većinu klesarskih radova đenom dimenzijama tamošnjih kuća, samo što su patri- mogao izvoditi u splitskoj radionici, od kamena bračkih cijske grbove u medaljonima vrbničkoga „veloga” puka kamenoloma. To ne mijenja okolnost izrazite prisutno- zamijenile rozete.38 sti radova iz njegova kruga na Rabu. Kada su Rabljani Uz pitanje ne posve raspoznata opusa A. Alešija po- upoznali i zavoljeli radove Alešija i njegovih pomoćnika najprije na Rabu ali i na drugim kvarnerskim otocima, kojih je za završne radove zidanja i ugradbe dekorativne otvara se tu i ono utjecaja paških gradilišta i majstora arhitektonske plastike morao biti adekvatan broj, što je koji su ondje djelovali. Ono je, naravno otvoreno već pri- također izvorima dokumentirano, mogao je postati tra- sutnošću spomenutoga J. Dimitrova na Rabu, mada se žen i u susjednim urbanim sredinama Krka, Cresa i Oso- njegovu pojavu može tumačiti i u smislu već postojeće i ra, gdje nailazimo na fragmente reljefa bliske njegovom posve razumljive tradicije djelovanja zadarskih majstora, načinu rada.35 tako jasno vidljive na polju drvorezbarene polikromirane

skulpture. Vratimo se utjecaju paških gradilišta na prilike u Rabu. Za razliku od obilježja rada Alešija i pomoćnika, jasno vidljivih na spomenicima poput portala rapske pa- lače Cernotta ili dijelova opreme porušenih kapela obite- lji Scaffa i Cernotta iz nekadašnje crkve Sv. Ivana Evađe- lista, te niza drugih spomenika,39 poteškoće se otvaraju u pokušaju pripisivanja portala palače Nimira. Već na prvi pogled jasno je da je riječ o radu koji osnovnim obliko- vanjem slijedi etablirani Alešijev rapski opus, ali istovre- meno, u figuralnim i ornamentalnim rješenjima lunete mnogo duguje portalu Kneževa dvora u Pagu iz 1467. godine, pripisanom Ivanu Pribislavljiću.40 Treba istaknuti da je portal palače Nimira, iako općenito kićeniji, znatno kruće, slabije izvedbe u pokušaju slijeda figuralnih i or- namentalnih rješenja lunete paškoga Kneževa dvora. Da se na kvarnerskim otocima može očekivati još na- laza koji dodatno šire problematiku, svjedoči nam mali reljef od karakterističnog žućkastog kamena, koji je vje- rojatno bio u funkciji pila.41 Čuva se u jednom od dvori- šta biskupove rezidencije u Krku. Iako izrazito erodirana, skulptura upućuje na Andrijiće, što ne treba predstavljati iznenađenje, pogotovo s obzirom na njihovu pašku dje- latnost. Tu je karakteristični ornamentalni repertoar a i prikaz Gospe s Djetetom, iako malih dimenzija, bliži Andrijićima nego li bilo kojoj poznatoj grupi skulpture s kvarnerskoga područja.42 Spomena radi, u Cresu po- stoji i jedna relativno velika grupa kvalitetne skulpture ranog 16. stoljeća, ponajprije izrazito voluminoznih re- ljefa, koju je teško povezati s tada izrazito opadajućom kvalitetom radionice majstora Franje. Predočeni primjeri prikazuju svu isprepletenost sje- vernojadranskih kulturnih krugova i suradnju naših maj- stora različitoga prethodnoga iskustva. Ovaj materijal s rubova povijesnog prostora sjeverne Dalmacije a i preko njih, izuzevši ishodišnu skulpturu Osora i Senja, ne isti- če se kvalitetom, no posve je usporediv s onim iz sličnih povijesnih prostora, smještenih na periferiji kulturnih 16. Rab, portal crkve ženskog benediktinskog samostana Sv. Andrije, središta, za usporedbu spominjemo, primjerice, područje (foto: D. Krizmanić) nedalekog Friulija. Osobito impresionira kvantiteta i ra- City of Rab, portal of the church at the Benedictine nunnery of St Andrew sprostranjenost produkcije radionice majstora Franje, kao jedne od rijetkih sposobnijih za izvedbu figuralne plastike na ovom području. Radionica ju je, barem u prvo vrijeme izvođenjem ukrasa u obliku školjki s perlama unutar žlje- zamaha kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina bova, čestoj uporabi mramora, kod koje se nije radilo o 15. stoljeća, rješavala rutinirano, mada su već za to doba branju s antičkih ruševina, već okolnosti da je bio organi- uočljive poteškoće u koje su njezini klesari zapadali, kada zirano pribavljan kroz dulje vrijeme djelovanja. Izvorno, nisu imali dobar crtani predložak. Uz opadanje kvalitete, mletačko iskustvo njezina voditelja, ogleda se i u rutinira- osobito primjetno u vrijeme prvoga desetljeća 16. stoljeća, nom kombiniranju različitih vrsta kamena, lokalnih siva- ipak impresionira snalažljivost njezinih majstora u preu- ca, krčkog i rapskog mandolata te mramora, radi postiza- zimanju ornamentalnih rješenja, pa i figuralnih predloža- nja kolorističkih efekata.43 Utjecaj njezina rada bio je velik, ka između ostaloga i s drvorezbarskih i slikarskih djela iz pogotovo s obzirom na veliku disperziju zasad uočenih ra- neposredna okoliša. Radionica se afirmirala i rutiniranim dova, od Cresa i Osora, preko malih sela creskoga ladanja,

Marijan Bradanović: Još jednom o širenju renesansne skulpture... Ars Adriatica 6/2016. (121-138)

poput Merga i Dragozetića, do grada Krka (spominjemo klesanja ljudskoga lika, tako izrazito kod reljefa s prika- samo jedan neobjavljeni reljef s prikazom stigmatizacije zom Ivana Krstitelja na krsnom zdencu rapske katedrale. sv. Franje koji se nalazi na zgradi nekadanjeg franjevačkog Kao ugledni građanin i poduzetnik angažirao je pomoć- hospicija na poljani Kamplin), krčkoga područja (Glavo- nike. I njegov je krug postupno preuzimao iz neposredna tok, Punat – neobjavljeni reljef Bogorodice s Djetetom i okoliša, ne samo figuralne kompozicije s primjeraka dr- svetaca) današnje Crikvenice (nekadašnje frankopanske vorezbarene plastike (Pietà iz katedrale), već i ornamen- luke na ušću Rečine, današnje Dubračine), Senja (dakle talna rješenja, pa su tako konzole u obliku lavljih glava i izvan područja mletačke vlasti) pa sve do Novalje kao iz rapskoga lapidarija ukrašene i geometrijskim motivom rapskoga teritorija. Kada je riječ o širenju djelatnosti, ovdje vjerojatno preuzetim s okvira poliptiha kamporskoga glav- valja istaknuti i okolnost da je istočna Istra preko nekoliko nog oltara ili nekog sličnog, izgubljenog djela. Zbog tog trajektorija a osobito veze između Porozine i Rapca tradi- preuzimanja a i ugađanja lokalnom ukusu dolazilo je do cionalno bila vrlo povezana s cresko-lošinjskim arhipela- stilske inverzije, baš kao i kod kasnijega rada Franjine ra- gom pa su se na djelatnost creskih radionica mogla nado- dionice. S druge strane, ne treba zanemariti ni mogućnost vezati renesansna gradilišta u istočnoj Istri, od Mutvorana svježih dotoka kolanjem crtanih predložaka. Što se tiče ne- i Svetvinčenta do pročelja franjevačke crkve u Pazinu.44 Ne što tek na prvi pogled daljih uzora, kod radova grupiranih tako čest motiv Davidove zvijezde, na isti način klesan u oko imena Petra Radova (rogovi obilja) a i kod radionice medaljonu, nalazimo na monofori kuće Moise u Cresu, majstora Franje (motiv nanizanih dukata na portalu kuće datirane na početak 16. stoljeća45 ali u grubljoj izvedbi i Perossa s Vele place u gradu Krku), kao i na nadgrobnoj na renesansnoj kući smještenoj sučelice pročelja crkve Sv. ploči arhiprezbitera A. Schinelle 1494. godine izvedenoj Marije Magdalene u Mutvoranu. Creski majstori možda su u prezibiteriju krčke katedrale), ne bi bilo neobično da je se, iscrpivši otočka, okušali i na ovim gradilištima, kao što došlo i do posve neposrednih odjeka s gradilišta šibenske su u prethodnoj generaciji gotičke crkve Labinštine utjeca- katedrale prema kojoj se odašiljao materijal za gradnju.46 le na slična oblikovna rješenja razasuta creskim ladanjem. Krene li se korak nazad u prošlost od naših dviju glavnih S obzirom na materijal koji se pripisuje njegovu opu- udomaćenih radionica, nezaobilazan je opus Andrije Ale- su, sličan Franjinom bio je i put Petra Radova. Prvotnu šija, u postupnom oblikovanju ukusa i pripremi za recep- je svježinu sve više mijenjala potraga za predlošcima iz ciju renesanse a vjerojatno i nekih drugih majstora Jurjeva neposredna a vjerojatno i daljega okoliša, s tim da valja kruga, koji su mogli utjecati na daljnje širenje prepoznat- naglasiti njegovo očito nesnalaženje u rješenjima zadataka ljiva lisnata ukrasa na kvanerskim otocima.

Bilješke

1 O problemu uvodno upućujemo na temeljne suvremene sinteze: i krugovi njegove djelatnosti, Međunarodni znanstveni skup PREDRAG MARKOVIĆ, Arhitektura renesanse u Hrvatskoj, u: u Splitu od 27. do 28. rujna 2010. (knjiga sažetaka), Split, Hrvatska renesansa, M. Jurković, A. Erlande-Brandenburg (ur.), 2010., 50 (u referatu je upozorio na Bellandijev rad i izlagao Zagreb, 2004. str. 98-100, MILAN PELC, Renesansa, Zagreb, o opusu u posljednje vrijeme pripisanom Gregoriu di Lorenzu 2007., 132-133, 142-143, 188-190. U radu kojim će se ponajprije i radionici koji se nalazi u Senju i Vinodolu, pridruživši mu nastojati valorizirati produkciju mjesnih radionica kvarnerskih dva neobjavljena reljefa iz Baške, IVAN BRAUT, Skulptura 15. otoka nema mjesta posvetiti se problemu same pojave renesansne i 16. stoljeća na području Vinodola, Criquenicza 1412. Život i skulpture u Senju i na području Vinodola. To je zasebna tema s umjetnost Vinodola u doba pavlina, Crikvenica, Muzej Grada već povećom bibliografijom. Upućujemo na noviju, vrlo opsežnu, Crikvenice, 2012., 81-90. Terenski dio ovoga rada sufinancirala bogatim katalogom opremljenu studiju: ALFREDO BELLANDI, je Hrvatska zaklada za znanost projektom Croatian Medieval Il maestro delle Madonne di marmo, Selective art edizioni, Heritage in European Context: Mobility of Artists and Transfer 2010., osobito poglavlje L’ attivitá tra Viségrad e Buda per of Forms, Functions and Ideas (6095, CROMART) i Sveučilište Mattia Corvino e in Croazia, 235-267. Usp. IVAN MATEJČIĆ, u Rijeci projektom Umjetnička baština kasnog srednjeg i ranog Opraštajući se od Majstora mramornih Madona, Ivan Duknović novog vijeka u Rijeci, na Kvarneru i u Istri.

2 Usp. SAMO ŠTEFANAC, O arhitekturi i kiparskim ukrasima 6 MARIJAN BRADANOVIĆ, (bilj. 4), 2008., 180, bilj. 32., ISTI, osorske katedrale, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, (bilj. 4), 2011., bilj. 23. 26, 1986.-1987., 263-286. JASENKA GUDELJ, Zborna crkva sv. 7 ISTI, (bilj. 4), 2008., 169-170, 175-176. Marije Snježne u Cresu, u: Renesanse i renesanse u umjetnosti 8 O kamporskom poliptihu usp. GORDANA SOBOTA MATEJČIĆ, Hrvatske, Zbornik radova sa znanstvenih skupova „Dani Antonio i Bartolomeo Vivarini, slika, Franciscus Morozenus, okvir cvita Fiskovića” održanih 2003. i 2004, P. Marković, J. Gudelj (Murano 1440. – 1476./84; Venecija, oko 1430. – nakon 1491.) 2. (ur.), Zagreb, 2008., 158-159. Novogradnje u Novom Pagu i Polipitih na glavnom oltaru, 1458., u: Tizian, Tintoretto, Veronese, Osoru svakako su predstavljale snažne arhitektonske uzore za veliki majstori renesanse, R. Tomić (ur.), Galerija Klovićevi dvori, svoje sredine, mada je znatno raniji poticaj širenju toga tipa Zagreb, 2011., 67-70. pravokutnoga svetišta svođenog križno-rebrastim svodom na području Kvarnera predstavljalo svetište crkve sv. Franje u Krku. 9 Dok opsežne zahvate na naknadno radikalno pregrađivanoj stambenoj arhitekturi grada Krka ponajviše možemo uočiti 3 SAMO ŠTEFANAC (bilj. 2), 263-286, ISTI, Le sculture di pri konzervatorskom nadzoru ili detaljnom potragom za Giovanni Buora a Ossero, Venezia arti, 3, 1989., 41-45, ISTI, karakterističnom dekorativnom arhitektonskom plastikom, Začetki arhitekture „all’antica” na obalah Jadrana v 15. stoletju, često u sekundarnim pozicijama razasutom pročeljima, Annales, Ser. hist. sociol., 23, 2013., 1, 55-70., BRANKO FUČIĆ, dvorištima, stubištima i hodnicima krčkih kuća, javne je zahvate Apsyrtides, Mali Lošinj, 1995., 119. PREDRAG MARKOVIĆ lako zapaziti, ponajprije zbog izvanredno preciznih naredbi (bilj. 1), 98-100. Inicijalni import iz Mletaka, skulpturu osorske providura A. Vinciguerre koje su postale sastavnim dijelom katedrale S. Štefanac je prije 30 godina pripisao G. Buori. Krčkoga statuta. Primjerak tih odredbi, koji se čuvao u arhivu 4 O genezi radionice usp. PREDRAG MARKOVIĆ, (bilj. 1.) 99, krčkog biskupskog ordinarijata, komentirao je a dijelom kao izvorištima njezinih figuralnih motiva općenito; JOHN Mc prijepis i objavio I. Žic Rokov, držeći ga ranim prijepisom ANDREW, Venetian architecture oft the early Renaissance, The izvornoga dokumenta iz 1489., s dodacima iz 1493. i 1508., Massachusetts Institute of Technology, 1980., ciljano o tome: koji je mogao nastati polovinom 16. stoljeća. Usp. IVAN ŽIC IVAN MATEJČIĆ, Prilozi za katalog renesansne skulpture ROKOV, Kompleks katedrala – Sv. Kvrin u Krku, Rad JAZU, u Hrvatskoj, u: Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 33, knjiga 360, Zagreb, 1971., 155 (Dokumenti, 2. Dokumenat „Iz 1992., 9, creskoj djelatnosti - GIANNA DUDA MARINELLI, glavotočkog rukopisa”), ISTI, Gradske zidine i ulice u Krku. Il Quattrocento a Cherso: Considerazioni sul Duomo, u: Atti e Povijesna istraživanja, Krčki zbornik, 2, Krk, 1971., 179-191. memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, n. Usp. MARIJAN BRADANOVIĆ, (bilj. 4), 2008., 178, bilj. s. 42, Trieste, 1986., 49-75, JASENKA GUDELJ, LARIS BORIĆ, 6, JASENKA GUDELJ, (bilj., 4), 163. Pomak je omogućilo Gotičko-renesansna kuća Marcello-Petris u Cresu, u: Peristil, istraživanje K. Majer Jurišić koja je u povijesnoumjetničku 45, 2002., 97-106 i JASENKA GUDELJ, (bilj. 2), 149-166. O nizu raspravu unijela dio Vinciguerrinih odredbi sačuvanih u Franjinih realizacija u gradu i na otoku Cresu, gradu Osoru, Crnčićevom prijepisu Krčkoga statuta, što nas je uputilo na ovaj kao i na području drugih kvarnerskih otoka, osobito Krka, te izvor i omogućilo njegovo cjelovito čitanje. Usp. KRASANKA u Vinodolu usp. MARIJAN BRADANOVIĆ, Šesterostrana MAJER JURIŠIĆ, Izgradnja i održavanje upravnih građevina kruna cisterne krčkog providura Angela Gradeniga, Prilozi u Krku od Vinciguerrine obnove iz godine 1489. do kraja 18. povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40, Split, 2003. – 2004.., 239, stoljeća, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 35, 2011., bilj. 1, ISTI, Arhitektura i urbanizam renesanse na otoku Krku, 7-22, Arhivski prilog 1. Ordine delle fariche della citta… Arhiv Sveučilište u Zadru, Odjel za povijest umjetnosti, Zadar, 2007., HAZU, Kodeksi, II b 130, 87-89. Vinciguerrine upute odmah doktorski rad, knjiga 1., 196-198, ISTI, Prvi krčki renesansni su rezultirale obnovom kule glavnih vrata i pripadajućeg dijela klesari, u: Renesanse i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Zbornik zidina do ”bradate kule” (tj. poligonalne lučke kule Nikole IV. radova sa znanstvenih skupova „Dani cvita Fiskovića” održanih Frankapana), uređenjem trga pokraj glavnih gradskih vrata, 2003. i 2004, P. Marković, J. Gudelj (ur.), Zagreb, 2008.,167- izgradnjom lučkog pristana i zahvatom na gradskom kaštelu, 182., ISTI: Graditeljstvo Dubašnice u razdoblju renesanse, obnovom svetišta katedrale, dok ambiciozni plan akcentuiranja u: TOMISLAV GALOVIĆ (ur.), „Az grišni diak Branko zapadnog gradskog predgrađa stupom sa skulpturom sv. Marka, pridivkom Fučić”, Radovi međunarodnoga znanstvenog skupa kojim bi krčki borgo sa zanatskim radionicama i zapuštenom o životu i djelu akademika Branka Fučića (1920. – 1999.), benediktinskom crkvom Sv. Lovre postao novo lice grada Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Institut za povijest okrenuto prema luci, nikad nije realiziran. Na katedrali je umjetnosti, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Zagrebu, odmah kasnih osamdesetih i ranih devedesetih godina 15. Staroslavenski institut, Sveučilišna knjižnica Rijeka, Općina stoljeća preuređen prezbiterij a dobila je i pregradu kora Malinska-Dubašnica, Malinska-Rijeka-Zagreb, 2011., 231-258., ponajprije prema „političkom” uzoru na ikonostas bazilike Sv. ISTI, Prilog poznavanju stambenog graditeljstva na sjevernom Marka a naravno i prema drugim, suvremenijim predlošcima Jadranu, Peristil, 46, 2013., 71-80. Predstavnik obitelji poput pregrade u Frarima ili barca crkve S. Michele in Isola. Iako Marangonić na gradilištu creskih gradskih zidina spominje se je već nepuno stoljeće kasnije pregrada dijelom demontirana 1518. Usp. LARIS BORIĆ, Arhitektura i urbanizam grada Cresa zahvatom reformskoga biskupa P. Bemba, u katedrali kao i u od 1450. do 1610. godine, magistarski rad, Filozofski fakultet providurovom opisu ostalo je dovoljno elemenata za zamišljanje Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2002., 42. njezina izvornoga izgleda. Dijelovi su intaktno preostali in situ ili 5 Usp. MILAN PELC, (bilj. 1), 297-302., SAMO ŠTEFANAC, su presloženi i ponovno korišteni u reduciranoj inačici pregrade. Kiparstvo Nikole Firentinca i njegovog kruga, Književni krug Neke nalazimo sekundarno ugrađene kao pragove portala i u Split, 2006., 138, 139. različitim depoima katedralnoga sklopa (trenutno se nalaze u

Marijan Bradanović: Još jednom o širenju renesansne skulpture... Ars Adriatica 6/2016. (121-138)

prizemlju biskupske palače). Na izvorni izgled upućuje par malih 14 O ovoj specifičnoj situaciji, snažnoj tradiciji relacija Senja i renesansnih kapitela iznad propovjedaonica ugrađenih na abake Baške (kao senjskoga ladanja), vjerojatno s kontinuitetom još i pete lukova kapitela kolonade. Vjerojatno su uz druge sada iz razdoblja antike usp. MARIJAN BRADANOVIĆ, Arhitektura nepoznate nosače nosili završnu gredu pregrade koja je mogla i urbanizam renesanse na otoku Krku, disertacija, Sveučilište biti i drvena a nad kojom se uzdizalo raspelo. Zvonik je, također u Zadru, Odjel za povijest umjetnosti, Zadar, 2007., 162-168, prema Franjinom nacrtu koji spominje providur Vinciguerra ISTI, Vrbnik, grad, ljudi i spomenici, Zagreb, 2015., 155-166, izveden nešto kasnije, početkom 16. stoljeća. Vinciguerrine ISTI, Otok Krk u srednjem vijeku, Muzej hrvatskih arheoloških zahvate u Krku, temeljem rukopisa koji navodi pod naslovom spomenika, Split, 2016., 25-30. Cronica di Veglia koji se čuva u Marciani, analizirala je I. Brusić, 15 MARIJAN BRADANOVIĆ, Grad Krk u srednjem vijeku, Muzej na žalost bez temeljitijeg poznavanja prethodne rasprave. Usp. hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2016., 26. IVA BRUSIĆ, Antonio Vinciguerra: the Ideological Initiator of 16 MARIJAN BRADANOVIĆ, (bilj. 4.), 2011., 231-258. Paralele the Venetian Appearance oft the City of Krk, Ikon, 5, 2012., 345- se možda čine pretjeranima no treba napomenuti da je fra 350. Cjelokupni Vinciguerrin tekst iz 1489. godine inkorporiran Bošnjakov projekt širenja trećoredaca Kvarnerom, što je u Krčki statut nije samo zbir naredbi i uputa za urbanističke izvorima dokumentirano, bio snažno podupiran od središnjih preinake grada Krka već je istovremeno i podatcima bogata slika mletačkih vlasti, osobito u kontekstu preuzimanja opustjelih stanja koje je na administrativno složenom području grada Krka i strateških točaka koje su odreda i ranije funkcionirale kao otočkih kaštela s njihovim teritorijima (Ordines et Reformationes mjesta kontrole pomorskih komunikacija (vrlo su karakteristični Civitatis et Insulae Veglae) zatekla rana mletačka uprava. Usp. primjeri Porozine, Martinšćice i uvale Bijar, kao jednog od Arhiv HAZU, Kodeksi, II b 130, Statut otoka Krka prepisan u osorskih sidrišta pa i samog Glavotoka). Podupirala se izgradnja Gorici od Ivana Crnčića, 80-91. Opsežnije s historiografskoga cisterni unutar klaustra a sami su samostani redovito bili stajališta o složenoj problematici Krčkoga statuta i njegovih djelomično fortificirani. O Glavotoku usp. STJEPAN IVANČIĆ, prijepisa usp. TOMISLAV GALOVIĆ, Krčki statut na latinskom Povjestne crte o samostanskom III. Redu sv. O. Franje po jeziku iz 16. stoljeća, Krčki kalendar 2014, 82-87, ISTI, Teme iz Dalmaciji, Kvarneru i Istri i poraba glagoljice u istoj redodržavi, povijesti otoka Krka u opusu Nade Klaić, Nada Klaić i njezin Zadar, 2010., 217-227. znanstveni i nastavni doprinos razvoju historiografije. Zbornik 17 MILJENKO DOMIJAN, Rab. Grad umjetnosti, Zagreb, 2001., radova sa znanstvenog skupa s međunarodnim sudjelovanjem 201-209. održanog u Zagrebu, 29. – 30. studenog 2013., T. Galović, D. Agičić (ur.), Zagreb, 2014., 429-448. O Vinciguerrinoj Krčkoj 18 MILAN PELC, (bilj. 1), 199. kronici: ISTI, Krčka kronika (La Cronaca di Veglia) Antonija 19 IGOR FISKOVIĆ, Jadranska Hrvatska – Ugarska kralja Matije Vinciguerre iz 15. stoljeća, Krčki kalendar, 2016., 137-142. Korvina, Hrvatska-Mađarska-Europa, J. Damjanov (ur.), Zagreb, 10 MARIJAN BRADANOVIĆ, Graditeljstvo Vinodola u doba 2000., 81, referirajući se na inicijalno razmišljanje C. Fiskovića koji je, istakavši vrsnoću vijenca, vrlo oprezno razmišljao o Pavlina, Criquenicza 1412. Život i umjetnost Vinodola u doba mogućem udjelu samog Duknovića, naglašavajući podrijetlo pavlina, Crikvenica, Muzej Grada Crikvenice, 2012. 61-80. ovoga djela iz Duknovićeva kruga. Usp. CVITO FISKOVIĆ: 11 U Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu čuva se jedan stupić Prilog poznavanju kiparstva i graditeljstva 15. i 16. stoljeća neke pregrade koja se nekoć vjerojatno nalazila u župnoj crkvi u Rabu, u: Mohorovičić A., (ur.), Rapski zbornik, JAZU – Sv. Filipa i Jakova u Novom. Urešen je florealnim motivom koji Skupština Općine Rab, Zagreb, 1987., 321-332. proizlazi iz kantarosa, nalik načinu kako je Franjina radionica 20 CVITO FISKOVIĆ, Andrija Aleši i ostali majstori u Rabu, u: koristila ovaj motiv na Krku i Cresu. Fisković C., Prijatelj K., Albanski umjetnik Andrija Aleši u Splitu 12 O kući senjskoga zlatara Martina Živkovića usp. MILAN PELC, i u Rabu, Konzervatorski zavod za Dalmaciju u Splitu, 1948., 2007., 132. O zlataru M. Živkoviću usp. IVO LENTIĆ, Zlatarski 5-44., ISTI, (bilj. 19), 321-332. predmeti iz XV. i XVI. stoljeća u riznici senjske katedrale, Senjski 21 MILAN PELC, (bilj. 1), 199-200. zbornik, 17, 1990., 113-124. 22 MARIJAN BRADANOVIĆ, (bilj. 4,) 2008., 179., bilj. 19, ISTI, 13 Analizirao ga je I. Braut temeljem naše atribucije postavljene (bilj. 4) 2011., 238-239. Za primjer nekoliko desetljeća kasnijega u izlaganju održanom na Međunarodnom znanstvenom skupu portala osorske kuće s citatom iz Ciceronova opusa usp. ISTI, „Ivan Duknović i krugovi njegove djelatnosti” 28. rujna. (bilj. 4), 2011., 76, bilj. 21. Sudeći prema grbovima nanizanim 2010. godine i pripadajućeg rukopisa priređenog za objavu u na intradosu trijumfalnog luka komrčarske trećoredske crkve istoimenom, još neobjavljenom zborniku, koji smo mu ustupili gotovo da i nema znatnijega rapskoga roda koji nije sudjelovao za potrebe rada na izložbi i katalogu. Usp. IVAN BRAUT, u njezinom podizanju. Usp. MILJENKO DOMIJAN, Rab – Grad Skulptura 15. i 16. stoljeća na području Vinodola, Criquenicza umjetnosti, Zagreb, 2001., 206. 1412. Život i umjetnost Vinodola u doba pavlina, Crikvenica, 23 CVITO FISKOVIĆ, (bilj. 20), 8, MILJENKO DOMIJAN, (bilj. Muzej Grada Crikvenice, 2012., 81-90. O drugoj je plastici 22), 68., MARIJAN BRADANOVIĆ, (bilj. 4) 2008., 178., bilj. 17. kuće Živković teško donijeti konkretnije mišljenje. Lepezasto oblikovana luneta obilježje je radionice majstora Franje mada 24 CVITO FISKOVIĆ, (bilj. 19), 325-327, MILJENKO DOMIJAN, ova nije izvedena na način koji bi je bez sumnje povezao s (bilj. 22) 190, 199. creskom radionicom. Kao opće mjesto „all’antica” skulpture 25 MARIJAN BRADANOVIĆ, Rab i recepcija renesanse u arhi- nije nepoznata ni u toskanskoj tradiciji iz koje proizlazi tzv. tekturi i skulpturi na sjevernom Jadranu, Rapski zbornik II, Rab, budimski krug renesansnih majstora. 2012., 451-459.

26 CVITO FISKOVIĆ, (bilj. 20), 12, ISTI, (bilj. 19), 328. kamenim blokovima izrađenim za gospodina Kolana iz Raba. 27 Usp. MELITA VILIČIĆ, Arhitektonski spomenici Senja – Prilog Usp. EMIL HILJE, (bilj. 33), 45-46, 53, bilj. 47. Dolaske na Rab dokumentaciji, Rad JAZU, knjiga 360, Zagreb, 1971.,103. Već a vjerojatno i na Krk majstor je mogao koristiti i za pribavljanje je I. Fisković ovaj portal pripisao Petru Radovu. Usp. IGOR rumene breče koja se brala, koristila i izvozila s oba otoka. FISKOVIĆ, (bilj. 19), 81. Konačno, na isti način otočke sredine i danas opskrbljuju 28 O arhitekturi sklopa usp. BORIS DUNDOVIĆ, PIA SOPTA, specijalizirani majstori s kopna. ALAN BRAUN, Kuća Petrovski u Senju. Povijesno-prostorni 36 MILJENKO DOMIJAN (bilj. 17), 28, 29. razvoj patricijske kuće s renesansnim lavljim dvorištem, Prostor, 37 ISTI, (bilj. 17), 125, 216. 23, 2015., 223-234. 38 Ondje je arhivski dokumentirana tradicija doseljavanja klesara 29 MILAN PELC, (bilj. 1), 96-97, 131-132. Što se tiče prethodne s Raba. Usp. MARIJAN BRADANOVIĆ, Vrbnik. Grad, ljudi i rasprave, ove lavlje glave C. Fisković nije zasebno analizirao. U prepoznavanju karakterističnog rapskog opusa koji potječe iz spomenici, Hrvatska sveučilišna naklada Zagreb, 2016, 74, 155-162. Duknovićeva kruga koncentrirao se na motive reljefnog vijenca 39 CVITO FISKOVIĆ, (bilj 20), 5-44, MILJENKO DOMIJAN, s cvijećem i voćem obješenim o vrpcu i naborane vijugave (bilj. 17), 66-67, 102-103, 179-183, 194-195. vrpce završene kuglicama. CVITO FISKOVIĆ, (bilj. 19), 311, 40 Usp. EMIL HILJE, Spomenici srednjovjekovnoga graditeljstva na 325. Kao rad iz kruga radionice P. Radova lavlje glave spominje Pagu, Zadar, 1999., 111-114, MILAN PELC, (bilj. 1), 97. Domijan. MILJENKO DOMIJAN, (bilj. 22), 191. 41 Na njegovo postojanje upozorio nas je kolega Danijel Ciković 30 E. Ljubović grb pripisuje obitelji doseljenoj krajem 16. stoljeća kojem na tome i ovim putem srdačno zahvaljujemo. Temeljno no stilski je, kao i kod drugih sačuvanih dijelova dekorativne arhitektonske plastike a i cjelokupne devastirane kuće zidane o Andrijićima u Pagu usp. EMIL HILJE, Marko Andrijić sa klesancima, riječ o ranijem, renesansnom ostvarenju. Usp. ENVER suradnicima, u: Nikola Jakšić, Emil Hilje, Umjetnička baština LJUBOVIĆ, Gradski i plemićki grbovi Senja, Senj, 1998., 131-132. Zadarske nadbiskupije. Kiparstvo I od IV. do XVI. stoljeća, 262-267. 31 Na ovoj paraleli zahvaljujemo kolegi Ivanu Brautu. 42 Prema mišljenju I. Matejčića iz radionice Andrijića i od korču- lanskoga kamena izvedena je karakteristična bifora s tordiranim 32 Usp. ZORISLAV HORVAT, Srednjovjekovna pavlinska arhitektura na području Senjske i Modruško-krbavske biskupije, Senjski razdjelnim stupom prvoga kata porečke palače Zuccato. zbornik, 26, 1999. 143-158, MARIJAN BRADANOVIĆ, (bilj. 10), 43 Općenito usp. WOLFGANG WOLTERS, Architettura e orna- 74, IVAN BRAUT, (bilj. 13), 85, 159, 160. Stilski promatrano, ovi mento – La decorazione nel rinascimento veneziano, Cierre edi- polukapiteli teško da su mogli nastati prije 1500. godine. Njihovu zioni, 2007., 21-32, 50-79. pojavu možemo razriješiti kao perifernu reakciju na klesarstvo 44 O renesansnim zahvatima u istočnoj Istri usp. PREDRAG koje se u regiji, osobito na nedalekom Rabu, odvijalo tijekom MARKOVIĆ, (bilj. 1), 100-101, MILAN PELC, (bilj. 1), 46-51, prvoga desetljeća 16. stoljeća, pa bi tako onda, bez obzira na povijesne podatke o utemeljenju 1453. ili 1463., valjalo datirati i 134-135, 197-198, 227-230, O biskupu Averoldiju kao jednom cjelokupnu izvedbu ili vrlo radikalnu obnovu pavlinske crkve na od inicijalnih promicatelja all’antica ukusa: JASENKA GUDELJ, Ospu, znanu nam iz tlocrta i s nekoliko fotografija. Pulski biskup Altobello Averoldi – naručitelj umjetničkih djela, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 41, 2008., 315-339. 33 Temeljno za potrebe ove rasprave o Alešijevoj djelatnosti na Kvarneru usp. CVITO FISKOVIĆ, (bilj. 20), 5-44., MILJENKO Fokusirano na problem arhitekture i arhitektonske dekorativne DOMIJAN, (bilj. 17) 66, IGOR FISKOVIĆ, Figuralne umjetnosti plastike usp. SAMO ŠTEFANAC, (bilj. 3), 2013, 65-66. O renesansna doba u Hrvatskoj, u: Jurković, M. i Erlande- mutvoranskoj crkvi kao jednom od ključnih spomenika pri Brandenburg A. (ur.), Hrvatska renesansa, Galerija Klovićevi dvori, analizi recepcije arhitekture i arhitektonske plastike u istočnoj 2004., 174, EMIL HILJE, Andrija Aleši i stambeno graditeljstvo u Istri: Sofija Lovrić, Vanja Trojak, Crkva sv. Marije Magdalene Splitu sredinom 15. stoljeća, Radovi insituta za povijest umjetnosti, u Mutvoranu: problem stilskog određenja i vremena izgradnje, 29, 2005., 43-56., MILAN PELC, (bilj. 1), 342-345. Zagreb, 2013., studentski rad izrađen pod mentorstvom 34 MARIJAN BRADANOVIĆ, (bilj. 4), 2007., Knjiga I., 61-62., ISTI, Predraga Markovića, 30. (bilj. 15), 20-21, 29. Ne treba na tome inzistirati no uzgred valja 45 TEA SUŠANJ PROTIĆ, Renesansna kuća Moise u Cresu – re- spomenuti da se začetak radova na kapelama prizidanim uz južni zultati konzervatorskih istraživanja 2011. Godine, Ars Adriatica, brod katedrale vezuje uz Elizabetu, ženu Ivana VII. Frankapana 4, 2014., 283-298. Mlađeg, mletačku plemkinju. Oblikovanjem su one bile u izrazitoj opreci s kontinentalno koncipiranom frankapanskom kapelom 46 C. Fisković tragom rapskih arhivskih dokumenata sjajno rekon- koja je vjerojatno nastala po prvoj podjeli frankapanskih posjeda struira cirkuliranje majstora a osobito je zanimljiv podatak o 1449. godine. Usp. MARIJAN BRADANOVIĆ, IVAN BRAUT, Jurju Brankoviću koji 1499. godine na Krku preuzima mandolat, La capella Frangipane della cattedrale di Veglia, Hortus artium tj. breču namijenjenu gradnji šibenske katedrale. Usp. CVITO medievalium, 21, 2015., 421-429. FISKOVIĆ, (bilj. 20), 9. Markovićeva izvrsno sistematizirana i 35 CVITO FISKOVIĆ, (bilj. 20), 14, 17, 20. Slično zaključuje K. opremljena monografska objava šibenske katedrale zorno nas, Prijatelj. KRUNO PRIJATELJ, Andrija Aleši u Splitu, Albanski nizom mogućih predložaka, podsjeća na takvu mogućnost. umjetnik Andrija Aleši u Splitu i u Rabu, Konzervatorski zavod Usp. PREDRAG MARKOVIĆ, Katedrala sv. Jakova u Šibeniku za Dalmaciju u Splitu, 1948., 47. Karakteristična je vijest o – Prvih 105 godina, Zagreb, 2010., 297-302.

Marijan Bradanović: Još jednom o širenju renesansne skulpture... Ars Adriatica 6/2016. (121-138)

Most read articles by the same author(s)

Similar Articles

1-10 of 60

You may also start an advanced similarity search for this article.