Preskoči na sadržaj
Internationale Zeitschrift für vergleichende Studien zur Geschichte der bildenden Künste, der sakralen und profanen Architektur, der städtebaulichen Entwicklung sowie der materiellen und immateriellen Kulturerbe-Überlieferung entlang der östlichen und westlichen Küsten des Adriatischen Meeres unter besonderer Berücksichtigung dalmatinischer, istrischer und venezianischer Verflechtungen vom frühen Mittelalter bis in die Gegenwart Traži

Idejne granice modernosti

Gamulin, Babić, Focht i Lisinski u Izrazu 1959.

DOI 10.15291/ars.4982

Preuzmi PDF

Svezak 15 (2025)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Dragan Čihorić Univerzitet u Istočnom Sarajevu, Akademija likovnih umjetnosti u Trebinju dragancihoric@gmail.com Korespondentni autor

Izraz, sarajevski časopis za književnu i umjetničku kritiku, tijekom 1959. prolazi kroz napetu fazu, obilježenu odgovorom Grge Gamulina na napad sovjetskog kritičara V. Skaterčikova. Navedena obrana dala je Gamulinu priliku da podcrta i učini nužnim dijalektičke kapacitete modernizma. Reagirao je Ljubo Babić, nastavljajući raniji sukob i odbijajući prihvatiti modernizmom propisano degradiranje forme i sadržaja. I jedno i drugo, i forma i sadržaj, sada iskazani kroz vještinu crtanja, bili su novi jamci kolektivne percepcije i etnički kodiranog identiteta. Varijacija na raniju Babićevu tezu o „našem izrazu” neugodno je podsjetila uredništvo Izraza da je konzervativistička inercija i dalje prisutna i dobro pozicionirana, što je značilo da su dobro odmjereni odgovori bili neizbježni. Oslonjeni na teze nekonvencionalna marksizma i Henrija Lefebvrea, oni će, svaki na svoj način, biti afirmativni pred hermeneutičkim nazorom Gamulinova priloga. Ivan Focht inzistirao je na osobnosti apstrakcije, dok je Hrvoje Lisinski na neuobičajen način spojio freudističke teze i Rembrandtovu sliku, a sve u namjeri da u problemsko središte modernosti stavi egzistencijalni strah i na njemu osovljenu dijalektiku forme i narativnih implikacija.

časopis Izraz, modernizam, antimodernizam, apstrakcija, socijalistički realizam, likovna kritika pedesetih

1 Opći i pojedinačni povijesni pregledi od interesa za tekst: zacijska koncepcija, kultivirana na istaknutim američkim sveu- MARI–ŽANIN ČALIĆ, Istorija Jugoslavije u 20. veku, Beograd, čilištima (idejnim se nositeljima smatraju Talcott Parsons, Walt 2013., 234–252; ZDENKO RADELIĆ, Hrvatska u Jugoslaviji Rostow), također je negirala kulturne trenutke modernosti inzi- 1945. – 1991.: od zajedništva do razlaza, Zagreb, 2006., 269–328; stirajući na tome da k cilju, industrijskoj modernosti, istodobno DEJAN JOVIĆ, Hrvatska u Jugoslaviji, Reč, 75 (2007.), 61–98; i ravnomjerno vode dva pravca, kapitalistički i komunistički, i NEVEN ANĐELIĆ, Bosna i Hercegovina: Između Tita i rata, Be- da njihove uočljive razlike nisu suštinska prepreka niti pokaza- ograd, 2005., 37–58. telj kvalitativno drukčijeg poretka. Opširnije u: NILS GILMAN, Mandarins of the Future: Modernization Theory in Cold War 2 O deklaracijama i njihovim posljedicama vidjeti opsežnije u: America, Baltimore, 2003., 12–23. SVETOZAR RAJAK, Yugoslavia and the Soviet Union in the Early Cold War: Reconciliation, comradeship, confrontation, 6 Upravo bi Kardeljev odgovor mogao biti promatran kao stožer- 1953–1957, New York, 2013. na ideološka primjedba usmjerena k Moskvi i njezinoj aktualnoj pretenziji. Za Kardelja, u tome opasnom, a po logici zbivanja 3 O navedenim epizodama i općim idejnim tijekovima: JEŠA spasonosnom obratu slabosti sovjetskog modela sezale su dalje DENEGRI, Pedesete: Teme srpske umetnosti, Novi Sad, 1993., i dublje od Staljina i njegove vlasti. SVETOZAR RAJAK (bilj. 2), 5–19; LIDIJA MERENIK, Umetnost i vlast: Srpsko slikarstvo 189–190. 1945–1968., Beograd, 2010., 60–71; LJILJANA KOLEŠNIK, Iz- među Istoka i Zapada: Hrvatska umjetnost i likovna kritika 50-ih 7 Primjer angažiranja jugoslavenskih umjetnika na Venecijan- skom bijenalu znakovit je trenutak u kojem se pokretao cjelo- godina, Zagreb, 2006., 11–26. kupni državni mehanizam. O načinima i detaljima povodom 4 SVETOZAR RAJAK (bilj. 2), 151–161. jugoslavenskog sudjelovanja 1956. i 1958. vidjeti u: ANA EREŠ, 5 Opću poziciju jugoslavenskog modela težom je činila istovreme- Jugoslavija na Venecijanskom bijenalu (1938 – 1990.): Kulturne na negacija kulturnih nanosa s druge strane Atlantika. Moderni- politike i politike izložbe, Beograd, 2020., 132–172.

Gamulin, Babić, Focht i Lisinski u Izrazu 1959.

8 Pod uredništvom Ota Bihalji-Merina, broj je bio posvećen ju- nje i unutarnje odnose između umjetničkih grupa i pojedinaca. goslavenskom slikarstvu i pažljivo podijeljen na tematske odjelj- Odbacivši akademska zastranjenja i realizam starijih aktera, kao ke, na način da je sve bilo dijalektički uklopljeno u dugačkom nešto anakrono ili nedostatno, Trifunović je s dužnom pažnjom rasponu od tradicije do suvremene apstrakcije. Suradnički tim ispratio ono što su ponudili talijanski umjetnici mlađe generacije, činili su: Momčilo Stevanović, Aleksa Čelebonović, Zoran Kr- a posebno njihovo odvajanje od svijeta prirode u svijet likovnog žišnik, Mića Bašićević, France Šijanec i Miodrag B. Protić. Osim istraživanja. Njegovo prihvaćanje asocijativnosti, a posebno čiste što je cjenovnik naveden u impresumu (od američkog dolara do apstrakcije u djelima Vedove i Santomasa više je nego upadljiv sovjetske rublje) pokazivao osnovnu svrhu magazina, zamjetno znak kulturnog profila vodećih ljudi Izraza. LAZAR TRIFUNO- je i odsustvo stručnih suradnika iz Bosne i Hercegovine. VIĆ, Izložba savremene italijanske umjetnosti, Izraz, 2 (1957.), 9 Pokrenut u siječnju 1957., časopis je u podnaslovu definiran kao 175–177. O Trifunoviću kao kritičaru na prijelazu pedesetih u Časopis za književnu i umjetničku kritiku. Funkciju glavnog i šezdesete vidjeti u: VESNA KRULJAC, Lazar Trifunović: Protago- odgovornog urednika obnašao je Midhat Begić, uz asistenciju nist i antagonist jedne epohe, Beograd, 2009., 67–70. dvojice urednika, Ivana Fochta i Slavka Leovca. Načinom na 19 GRGO GAMULIN, Jesen u Zagrebu: Likovna kronika, Izraz, 1 koji je koncipiran i reprezentiran u široj jugoslavenskoj javnosti (1958.), 55–62. svjedočit će o ambiciji koja je znatno premašivala svijet lokalno 20 Uredništvo Izraza provelo je tijekom 1957. (od ožujka do ko- kodiranih inicijativa. lovoza) opsežnu anketu među suradnicima, postavljajući im 10 Činilo se funkcionalnim i u potpunosti primjerenim posegnu- pitanje: „Šta je moderno i gdje ga vidite?” Odgovori su varirali ti za suradnicima, likovnim kritičarima iz Beograda i Zagreba. intenzitetom prihvaćanja modernističkog jezika, ne samo i is- Takvom će radnom strukturom, i nikako ne samo u stvarima ključivo onoga likovnog podrijetlom, a mogući presjek nudilo je likovne umjetnosti, Izraz odraziti stajalište Ivana Lovrenovića o stajalište Fadila Hadžića. Oprezan, ako ne i odbojan pred činje- Bosni i Hercegovini kao „unutarnjoj zemlji”. Diskutabilan i opte- nicama dodira umjetnosti i tehnologije, Hadžić je inzistirao na rećen nepovoljnim balastom, taj se termin ovdje ukazuje u smi- polaganom prihvaćanju novih načina i uopće moderniziranja, slu potrebe koju su slična društva imala u odnosu na susjede i ostajući povezan s lokalnim kodovima i nadgradnjom onoga što one koji su u nekom segmentu društvene pojavnosti prednjačili. je već bilo usvojeno i iskustveno provjereno. FADIL HADŽIĆ, IVAN LOVRENOVIĆ, Unutarnja zemlja: Kratki pregled kulturne Anketa, Izraz, 3 (1957.), 256. povijesti Bosne i Hercegovine, Zagreb, Sarajevo, 2017. 21 Rekonstruirajući sukobe oko tipa i prirode aktualne umjetnosti 11 MALIK MULIĆ, Sovjetski književni časopisi, Izraz 1 (1957.), u Hrvatskoj, Ljiljana Kolešnik za stožerni motiv uzima „bor- 93–95. bu mišljenja”, započetu u prosincu 1953. polemičkim prilogom 12 O sovjetskoj poststaljinističkoj likovnoj umjetnosti vidjeti u: Rudija Supeka u Pogledima. Praktično manifestiranje njegova MATTHEW BOWN, 1954–1964, u: Socialist Realisms: Soviet obraćanja reprezentiralo se u formi sukoba između umjetničkog Painting 1920–1970 (ur. Matthew Bown), Milano, 2012., 97–113. establishmenta (Babić, Hegedušić) i umjetnosti koja je svojom vi- 13 ALEKSANDAR FLAKER, Dvije slikarske izložbe. Vercors u Mo- talnošću bila posvećena modernizmu i suvremenim kretanjima. skvi, Izraz, 6 (1957.), 608–612. Sučelili su se institucionalizirani akteri i nekonvencionalne osob- 14 Prije no što će kritički razmotriti Vercorsovo gostovanje, pažljivo nosti likovnog života (Putar, Bašićević, Gamulin), posljedice su je prikazao izložbu nove zvijezde moskovskih galerija, Ilje Gla- bile neizbježne i prelomile su se na onima koji nisu bili stavljeni zunova. Izložene slike stajale su kao tematski isječci svakodnev- pod zaštitu sustava. Grgo Gamulin izgubit će mjesto predavača nog života, ali su Flakerovu pažnju privukli njegovi grafički listo- na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu, a početak pada, za vi. „A naročito dva velika portreta Glazunovljevih ruskih ljudi Jasnu Galjer, označio je trenutak u kojem se angažirao u javnoj – odlučno lice čovjeka-borca i napaćeno, ali samopouzdano lice raspravi, replicirajući Hegedušiću i kadrovskoj politici Instituta ruske žene. U tim je portretima Glazunov posve nacionalan i za likovne umjetnosti JAZU. Teorijski oslonac angažiranoj kriti- duboko istinit.” Bila je to platforma za ono što će o sovjetskom ci priskrbit će Radoslav Putar analizirajući prve značajke grupe realizmu uskoro progovoriti i sam Henri Lefebvre. ALEKSAN- EXAT 51. Ono što je intrigantno, promatrajući iz povjesničar- DAR FLAKER (bilj. 13), 609. skog kuta, Putar nije dao jedinstvenu ocjenu. Povodom prve 15 ALEKSANDAR FLAKER (bilj. 13), 612. izložbe spomenute grupe konstatirao je da će budućnost odvesti 16 HENRI LEFEBVRE, O socijalističkom realizmu, Izraz, 11 (1957.), hrvatsku umjetnost k „realnom apstrahiranju fizičkih aspekata 490. stvari”, a da bi u naknadnim analizama promovirao sintezu kao djelatni termin, zaklanjajući se iza nasljeđa Bauhausa i njegove 17 HENRI LEFEBVRE (bilj. 16), 190. Tekst je preuzet iz francu- mješavine različitih likovnih disciplina. Moguće je da će takva skog književnog časopisa La Nouvelle Revue Francaise, broj za rastresitost i pogodovati gipkosti i trajanju nonkomformne stru- listopad 1957., čineći samo segment kompleksnog razmatranja je u hrvatskoj i jugoslavenskoj javnosti. Za detalje vidjeti u: LJI- fenomena koji bi, modernošću i pod nazivom novog romantizma mogao odbiti akademiziranu pretenziju neoklasicizma. Francu- LJANA KOLEŠNIK (bilj. 3), 219–234. skog, koliko i onog sovjetskog, pseudomarksističkog. HENRI 22 Gamulin je reagirao na tvrdnje Danila Pejovića iznesene u prika- LEFEBVRE, Twelfth Prelude: Towards a New Romanticism?, u: zu osnovnih problema Hegelove estetike. Njegovu tvrdnju da će Introduction to Modernity: Twelve Preludes September 1959–May osnovni tijek Hegelova razumijevanja umjetnosti slijediti i sam 1961, London, 2011., 239–388. Marx, Gamulin je odbacio kao netočnu. GRGO GAMULIN, 18 Lazar Trifunović nastupio je već u veljači 1957. prikazom „Izlož- Hoće li umjetnost umrijeti?, Krugovi, 4 (1953.), 336–342. ba savremene italijanske umetnosti”, osvrćući se na aktualno sta- 23 GRGO GAMULIN (bilj. 22), 342.

Gamulin, Babić, Focht i Lisinski u Izrazu 1959.

24 GRGO GAMULIN (bilj. 22), 342. venskog modela. Međutim, opća razina unutarkomunističkih 25 Gamulinova kritika pomiče u travanj 1953. početak „borbe mi- odnosa zahtijevala je radikalizaciju odnosa. Staljinova smrt, a šljenja”, ne napadajući neku od odgovornih figura establishmen- još više posljedice forsirane destaljinizacije nakon 20. kongresa ta, nego se usmjeravajući na novostečeni karakter suvremenoga KPSS-a (veljača 1956.), uvjetovali su ozbiljan nemir među sta- likovnog jezika – emancipatorski i u intelektualnom, koliko i u ljinistički modeliranim liderima istoka. Službeni Peking, igrajući vizualnom smislu nemimezisni odnos spram referenta i poželj- dvostruko kodiranu igru, u komunističku je javnost pustio činje- na modela. nice vlastite preneraženosti nemarom i nepoštovanjem Staljinova lika i djela. Ali, u jeku industrijalizacije i već ozbiljnog oslanjanja 26 LJUBO BABIĆ, O progresu i tradiciji na likovnom području, Re- na zapadnu tehnologiju, Mao Zedong pažljivo u prednji plan po- publika, 5 (1954.), 370. stavlja pitanja morala i moralnih nedostataka. Odbaciti Staljinovo 27 Tekst iz Nove Evrope nije zavrijedio ozbiljniji pogled povjesniča- nasljeđe u potpunosti bilo je znak slabosti i moralnog nemara, na ra. Ipak, promatramo li ga u sklopu općeg sazrijevanja Babićeve što Kina i njezina komunistička partija nisu bile spremne. Moral- ideje o „našem izrazu”, onda je njegov kontekst vrijedno potra- na izvrsnost sada je bila ulog kojim je Peking pojačao svoju pozi- žiti na nekoliko mjesta. Na primjer: MARIJAN ŠPOLJAR, „Ne- ciju, nudeći sigurnost ugroženim liderima na istoku, istovreme- zavisnost našeg izraza”: Od likovnog do ideološkog konstrukta, no imajući adekvatan materijal u ideološkom ekonomiziranju sa u: Doprinos Ljube Babića hrvatskoj umjetnosti i kulturi (ur. Li- sovjetskim liderima i njihovim ideološkim modelom. Jugoslavija buše Jirsag, Petar Prelog), Zagreb, 2013., 29–35; LJUBO BABIĆ, je tu zauzela visoko mjesto, simbolizirajući negativnu stranu sla- Umjetnička nastava: Kratak predgovor jednom referatu, Nova bosti, defetizma i kontrarevolucionarnog ophođenja. Sve to po- Evropa, 14 (1921.), 554–561. pisano je i obrazloženo u anonimnom tekstu (pisao ga je vodeći 28 LJUBO BABIĆ (bilj. 26), 372. ideolog, Chen Boda), tiskanom 29. prosinca 1956., u partijskom 29 LJUBO BABIĆ (bilj. 26), 372. glasilu Renmin Ribao. U drugoj polovini pedesetih upravo će na tom mjestu postavljene teze govoriti u prilog pravovjernosti ili 30 LJUBO BABIĆ (bilj. 26), 373. otpadanju od nje. Kina je permanentno pritiskala, a jedan od tih 31 HENRI LEFEBVRE, Prema revolucionarnom romantizmu, Izraz, pritisaka ili sama pretpostavka da se spram Jugoslavije i njezine 1 (1959.), 112–127. kulture treba držati ozbiljno i na distanciji i razlogom je Skaterči- 32 HENRI LEFEBVRE (bilj. 31), 113. kovljeva teksta u Iskustvu. O navedenim tendencijama detaljnije 33 HENRI LEFEBVRE (bilj. 31), 113. u: SERGEY RADCHENKO, To Run the World: the Kremlin Cold 34 HENRI LEFEBVRE (bilj. 31), 113. War Bid for Global Power, Cambridge, 2024., 176–181; SVETO- ZAR RAJAK (bilj. 2), 191–199. 35 HENRI LEFEBVRE (bilj. 31), 114. 43 GRGO GAMULIN (bilj. 41), 164. 36 Venecijanski bijenale 1958. ostavit će određene, ne do kraja ra- zumljive tragove u hrvatskoj likovnoj kritici. Jedan od njih, mož- 44 GRGO GAMULIN (bilj. 41), 170. da i najmanje razumljiv, bio je onaj Radoslava Putara, kojim je, 45 GRGO GAMULIN (bilj. 41), 170. uglavnom nepovoljno, ocijenjeno mjesto i vrijednost jugoslaven- 46 Protićeva teza, izuzev općega dijalektičkog karaktera cjeline, ske selekcije. Izdvojivši „(s)eriozni i vrlo uvjerljivi izbor dijela iz vjerojatno je i ciljana tekstom sovjetskog kritičara, premda je novijeg opusa” Gabrijela Stupice, ostale sudionike nije smatrao izrečena oprezno i ne bez potrebne ograde. I sam nesiguran u kvalitativno dostatnim ili je, u slučaju Olge Jevrić, izloženo do- dubinu i stabilnost njezinih temelja, Protić je aktualnu apstrak- živio kao nezrelo i u cjelini bespotrebno. Imajući u vidu da su ciju na različitim jugoslavenskim prostorima označio kao nešto njezine skulpture reprezentirale usamljeni primjer jugoslaven- što je, neminovnošću orijentacije priloga na kubizam i njegovo ske apstrakcije, može se smatrati neobičnim izostanak Gamuli- nasljeđe, bilo nemoguće zanemariti. Izdvojeni su Edo Murtić, nove ili reakcije Lazara Trifunovića, koji je, još u ožujku 1957., Stane Kregar, Mario Maskareli, Dragoslav Stojanović-Sip, Du- u tekstu o suvremenoj srpskoj skulpturi akcentirao apstraktne šan Ristić i Rašica, Picelj i Srnec kao članovi grupe Exat 51. MI- tendencije kao ono što je u danom trenutku po namjeri i vri- ODRAG B. PROTIĆ, Od kubizma do apstrakcije, u: Jugoslavija: jednosnim posljedicama bilo besprijekorno. Možda je izostanak Savremeno jugoslovensko slikarstvo, (ur. Oto Bihalji-Merin), Be- reakcije, makar bi ona bila post festum karakterom (Putar tekst ograd, 1957., 155–188. objavljuje tijekom 1959.), dokaz o drukčijoj, dominantno ekster- 47 LJUBO BABIĆ, Problem izraza u crtežu, Izraz, 3 (1959.), 267 – noj usmjerenosti idejno-kritičkog fokusa Izraza. RADOSLAV 270. PUTAR, Likovne kritike, studije i zapisi 1950–1960., (ur. Ljiljana Kolešnik), Zagreb, 1998., 321–323. 48 LJUBO BABIĆ (bilj. 47), 267. 37 JOHN BERGER, The Biennale, u: Landscapes: John Berger on Art, 49 LJUBO BABIĆ (bilj. 47), 268. London, 2016., 155–158. 50 LJUBO BABIĆ (bilj. 47), 268. 38 JOHN BERGER (bilj. 37), 156. 51 Vrijedno je spomenuti neobičnu koincidenciju. John Berger pi- 39 JOHN BERGER (bilj. 37), 157. sat će o crti 1960., i njegov pogled na stvar pokazuje određenu konvergenciju koja bi mogla poslužiti boljem razumijevanju Ba- 40 JOHN BERGER (bilj. 37), 157. bićeva gledišta, ali i općem stanju odnosa u svijetu marksističke 41 GRGO GAMULIN, Tragedija bez stila, Izraz, 2 (1959.), 160–171. estetike. „Opće je poznata činjenica u likovnom odgoju da u sre- 42 Naizgled paradoksalno, Skaterčikov insistira na vrijednosti kul- dištu umjetničke zadaće počiva specifičan proces promatranja. turne produkcije, posredno dajući za pravo ideolozima jugosla- Crta, područje tonske kompetencije, nije odista značajna stoga

Gamulin, Babić, Focht i Lisinski u Izrazu 1959.

što bilježi ono što vidite, već stoga što će vas upravo ona vo- funkcionaliziranom kulturom, Baudelaire „interpretira ovu dvoj- diti u promatranju. Slijedeći elementarnu logiku provjeravanja, nost na potpuno drugačiji način, koristeći je u namjeri raspozna- nalazite potvrdu ili nijekanje na samom objektu ili u vlastitom vanja dalekih odjeka već odavno izgubljene ljepote u trivijalnim sjećanju istoga... konture koje ste ocrtali ne označavaju više rub i svakodnevnim stvarima, poput odjeće, vozila ili ljudskih masa.” onoga što ste promatrali, nego rub onoga što ste sami postali.” HENRI LEFEBVRE, Eleventh Prelude: What is Modernity?, u: Zastavši na trenutak, Berger se osvrnuo i gotovo Babićevim jezi- Introduction to Modernity: Twelve Preludes September 1959 – May kom okončao: „Moguće je da sve ovo zvuči nepotrebno metafi- 1961, London, 2011., 171. zički.” JOHN BERGER, The Basis of all Painting and Sculpture is 55 MIDHAT BEGIĆ, Moderno i klasično: Uz anketu o moder- Drawing, u: Permanent Red: Essays on Seeing, London, 2025., 23. nom, Izraz, 10 (1957.), 361. 52 LJUBO BABIĆ (bilj. 47), 270. 56 IVAN FOCHT, Apstraktno slikarstvo pod udarima, Izraz, 7–8 53 Zanimljivo je da se Babić, posuđujući termine geometrijske pra- (1959.), 20–26. vilnosti i muzikalnosti, koristio suvremenim jezikom pri tuma- 57 IVAN FOCHT (bilj. 56), 25. čenju vrhunskih, likovno apstraktnih primjera modernističke 58 IVAN FOCHT (bilj. 56), 25. umjetnosti. Čini se da je, u neobičnom preokretu elemenata, za 59 IVAN FOCHT (bilj. 56), 25. kolektivni jezik jedne zajednice potražio istu onu autentičnost i neponovljivost, i da je, dubokom namjerom vođen, stao uz bok 60 IVAN FOCHT (bilj. 56), 25–26. Bergerovoj primjedbi o metafizičkom aberiranju crte i crteža. 61 IVAN FOCHT (bilj. 56), 26. „Istina, to kolektivno slikovno pismo bilo je uglavnomu većini 62 Hrvoje Lisinski (1935. – 1971.), hrvatski filmski kritičar i publi- ukrasne prirode i po svojim dimenzijama sitno, ali u svojim po- cist. Pripadao novom valu hrvatske filmske kritike, baziranom najboljim primjerima bilo je osobito i skladno, i po formi, i po na idejnom uvažavanju američkoga žanrovskog filma (tzv. hič- boji, a nada sve po crtežu, koji je u svom živom toku nosio bo- kokovci). Suosnivač i dugogodišnji urednik III. programa Radija gatstvo i punoću karakterističnog ritma i bio u biti muzikalan, Zagreb. HRVOJE LISINSKI, Slikarstvo kao obrt i kao umjetnost, kao što je to svaka prava likovna kreativnost.” LJUBO BABIĆ Izraz, 10 (1959.), 279–286. (bilj. 47), 269–270. 63 HRVOJE LISINSKI (bilj. 62), 279. 54 Služeći se mogućnostima koje je nudio alegorizirani svijet ne- 64 HRVOJE LISINSKI (bilj. 62), 279. konvencionalne ljevice, Lefebvre ističe upravo Baudelaireov 65 HRVOJE LISINSKI (bilj. 62), 279. primjer i bazičnu strukturu njegove vrlo osobne, životnim sti- lom realizirane hermeneutike. I dok je Marx odlučno kritizirao 66 HRVOJE LISINSKI (bilj. 62), 284. podvojenost modernog života i rasijecanje njegove prirodnosti 67 HRVOJE LISINSKI (bilj. 62), 283.

Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 54

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.