##plugins.themes.oapBasic.skip##
Internationale Zeitschrift für vergleichende Studien zur Geschichte der bildenden Künste, der sakralen und profanen Architektur, der städtebaulichen Entwicklung sowie der materiellen und immateriellen Kulturerbe-Überlieferung entlang der östlichen und westlichen Küsten des Adriatischen Meeres unter besonderer Berücksichtigung dalmatinischer, istrischer und venezianischer Verflechtungen vom frühen Mittelalter bis in die Gegenwart Suchen

Kasnoantički kameni relikvijari s područja istočnojadranskog priobalja – forma, smještaj i liturgijska uloga

DOI 10.15291/ars.3191

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Bd. 10 (2020)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Nikolina Maraković Odsjek za povijest umjetnosti Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 HR - 10000 Zagreb
  • Kristina Kos Odsjek za povijest umjetnosti Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu Ivana Lučića 3 HR - 10000 Zagreb
Forma i dekoracija spremnika za svetačke moći, njihov smještaj unutar crkve i kontekst njihova nalaza od iznimnog su značenja za razumijevanje običaja pohranjivanja i štovanja relikvija, kao i shvaćanje njihove simboličke uloge za uspostavu i organizaciju liturgijskog prostora. U ovoj ćemo kratkoj komparativnoj studiji stoga razmotriti ranokršćanske kamene relikvijare pronađene na području od Istre (Pula, Samager), preko Kvarnera (Rab, Cres), do srednje Dalmacije (Split, Brač), sagledavajući ih u kontekstu pozamašnog korpusa nama poznatih predmeta slične namjene pronađenih diljem kasnoantičkog svijeta, kako bismo neke od prepoznatih i problematiziranih praksi čuvanja i štovanja relikvija tijekom ranokršćanskog razdoblja predočili i protumačili na reprezentativnim primjerima pronađenim u istočnojadranskom priobalju.
kameni relikvijari, relikvije, kasna antika, rano kršćanstvo, Istra, Dalmacija, Pula, Samager, Rab, Cres, Split, Brač

1 Literatura je iznimno obimna te ju na ovome mjestu nema smisla 4 Ovo nije cjeloviti korpus. Posljednjih je godina pronađeno još pojedinačno navoditi. Neki od relikvijara pronađenih na istočno- nekoliko ranokršćanskih kamenih relikvijara koji, međutim, još jadranskom prostoru navode se i u sinteznim studijama i kata- nisu objavljeni, pa stoga neće ni biti dijelom ove kratke studije. lozima na koje se ovdje često referiramo: JOSEPH BRAUN, Der 5 Vidi MILJENKO DOMIJAN, Rab u srednjem vijeku, Split, 2004., christliche Altar in seiner geschichtlichen Entwicklung, sv. 1 - Arten, 19–20; MILJENKO DOMIJAN, Rab – grad umjetnosti, Barbat- Bestandteile, Altargrab, Weihe, Symbolik, München, 1924., 559, Zagreb, 2007., 157–158; MIRJA JARAK, Starokršćanska i rano- 636–637 i JOSEPH BRAUN, Die Reliquiare des christlichen Kultes srednjovjekovna skulptura otoka Raba, Starohrvatska prosvjeta und ihre Entwicklung, Freiburg im Breisgau: Herder & Co. Gmbh III/37 (2010.), 77–109; MIRJA JARAK, Studije o kasnoantičkoj Verlagbuchhandlung, 1940., passim; HELMUT BUSCHHAU- i ranosrednjovjekovnoj skulpturi s otoka Raba, Zagreb: FF-press, SEN, Die spätrömischen Metallscrinia und frühchristlichen Re- 2017., 48–50, kat. 14 (s pregledom starije literature). liquiare, I. Teil, Katalog, Wiener Byzantinistische Studien Bd. IX, 6 Uobičajene dimenzije ranokršćanskih kamenih relikvijara bile Beč: Österreichische Akademie der Wissenschaften; Wien - Köln su oko 15 x 30 cm, iako su neki te dimenzije premašivali, a re- - Graz: Hermann Böhlaus Nachfolger, 1971., passim; ANJA KA- likvijari čije dulje stranice premašuju 50, pa i 100 centimetara, LINOWSKI, Frühchristliche Reliquiare im Kontext von Kultstra- nalazimo, primjerice, na području Sirije. Njihova je reprezenta- tegien, Heilserwartung und sozialer Selbstdarstellung, Spätantike tivnost povezana i s činjenicom da su bili postavljani tako da – Frühes Christentum – Byzanz, Kunst im ersten Jahrtausend, Bd budu vidljivi. Vidi ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), 74; Treasures 32, Reichert Verlag Wiesbaden, 2011., passim. of Heaven. Saints, Relics and Devotion in Medieval Europe, kata- 2 Kako je većina kamenih spremnika s istočnojadranske obale log izložbe, The British Museum Press, 2011., passim. Za kataloš- svoje prve objave doživjela tek u posljednjih desetak ili petna- ki pregled vidi HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. 1). estak godina, u starijim pregledima kasnoantičke umjetnosti ili 7 Vidi MILJENKO DOMIJAN (bilj. 5, 2007.), 158. katalozima i studijama upravo ove vrste artefakata oni uglavnom 8 MILJENKO DOMIJAN (bilj. 5, 2004.), 19–20, MILJENKO DO- izostaju. U kataloškom pregledu H. Buschhausena navode se MIJAN (bilj. 5, 2007.), 157–158. Dataciju prihvaća i MIRJA JA- samo onaj iz Samagera kod Pule te iz Lovrečine na otoku Braču. RAK (bilj. 5, 2010.), 83; MIRJA JARAK (bilj. 5, 2017.), 48–50. Vidi HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. 1), kat. B 10, C 24. 9 Za načine ukrašavavanja relikvijara vidi ANJA KALINOWSKI 3 Vidi, primjerice, CYNTHIA HAHN, What Do Reliquaries Do for (bilj. 1), 129–185, osobito 129–134; za pregled vidi također Relics?, Numen 57 (2010.), 284–316. Autorica među ostalim kaže: HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. 1). „… they also, from the beginning, carry messages about the signi- 10 MIRJA JARAK (bilj. 5, 2010.), 83; MIRJA JARAK (bilj. 5, 2017.), ficance, authenticity and meaning of the relics… reliquaries are in 50. Za relikvijar iz Istanbula vidi HELMUT BUSCHHAUSEN their essence a mediation between relics and their audiences. We (bilj. 1), 307–308, T. 23 (kat. C 55). Dimenzije relikvijara su 32,5 are thus engaged, it would seem, in the study of a sort of object x 14 x 14 cm. that resists most of the categories of conventional art history.” Za pitanje simboličke uloge i smještaja kasnoantičkih relikvijara te 11 Vidi FRANCESCA SOGLIANI, Scultura di Verona alla fine della posredničke uloge između svetačkih moći i vjernika vidi ANN tarda antichità. L’urnetta marmorea del Museo di Castelvecchio, MARIE YASIN, Sacred Installations. The Material Conditions u: XLII Corso di cultura sull’arte ravennate e bizantina, Semina- of Relic Collections in Late Antique Churches, te HOLGER A. rio internazionale sul tema: „Ricerche di Archeologia Cristiana e KLEIN, Materiality and the Sacred. Byzantine Reliquaries and the Bizantina”, Ravenna, 14-19 maggio 1995, Ravenna, Edizioni del Rhetoric of Enshrinement, u: Saints and Sacred Matter. The Cult of Girasole, 1996., 875-900; Felix Ravenna. La croce, la spada, la vela: Relics in Byzantium and Beyond (ur. C. Hahn, H. A. Klein), Dum- l’alto Adriatico fra V e VI secolo (ur. A. Augenti, C. Bertelli), Ra- barton Oaks Research Library and Collection, 2015., 133–151, venna: Skira, 2007., 106–107, n. II.7. Dimenzije su mu 35 x 27 x 24 (visina) cm, a predložena datacija je 6. stoljeće ili čak kasnije. 231–252. Za proučavanje kamenih relikvijara i njihova smještaja osobito su zanimljive recentne studije ANJA KALINOWSKI (bilj. 12 Objavljuju ga u svojim studijama ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), 1), JOHN CROOK, The Architectural Setting of the Cult of Saints passim, sl. 91 te HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. 1), kat. C 56. in the Early Christian West c. 300-1200, Oxford: Clarendon Pre- Kako je navedeno na internetskoj stranici muzeja, dimenzije su ss, 2003. te MARIE-CHRISTINE COMTE, Les reliquaires proto- mu 38,74 x 56,52 x 30,48 cm. byzantins du Proche-Orient et de Chypre à la période protobyzan- 13 GEORGI ATANASOV – ZDRAVKO DIMITROV, About the tine (IVe-VIIIe siècles) : forme, emplacements, fonctions et cultes, Dating and History of the Urn-Sarcophagus with Relics of St. Bibliothèque de l’Antiquité tardive 20, Brepols, Turnhout, 2012. Za Dassius from Durostorum (+ 20 November 303 AD), Pontica osvrt na pitanje proučavanja relikvijara u povijesnim znanostima i XLVII (2014.), 97–110. Autori pretpostavljaju da je nastao po stariju bibliografiju vidi također CAROLYNE WALKER BYNUM uzoru na maloazijske sarkofage ili pak da je izrađen u nekoj od – PAULA GERSON, Body-Part Reliquaries and Body Parts in the maloazijskih radionica. Dimenzije škrinje su 102 x 50 x 44 cm, a Middle Ages, Gesta 36/1 (1997.), 3–7. Zanimljivo je da se u svojoj poklopac je naknadno dodan jer izvorni nije sačuvan. doista monumentalnoj studiji o kršćanskim relikvijarima J. Bra- 14 Primjeri su brojni. Mogla bi se spomenuti poznata srebrna škri- un uopće ne dotiče onih kamenih; vidi JOSEPH BRAUN (bilj. 1, njica iz crkve San Nazaro u Milanu (Milano, Katedralna riznica), 1940.). Spominje ih, međutim, kada piše o oltarnom grobu i prak- srebrna Capsella iz Brivija (Pariz, Muzej Louvre), tzv. Capsella si pohranjivanja relikvija, a naziva ih spremnicima („Behälter”); Africana i Capsella Vaticana (Vatikan, Muzej sakralne umjetno- vidi JOSEPH BRAUN (bilj. 1, 1924.), 635–640. sti), srebrne pikside iz Grada (Riznica Sv. Eufemije), kao i srebrna

Kristina Kos istočnojadranskog priobalja – forma, smještaj...

piksida iz Novalje na Pagu (Zadar, Arheološki muzej), koje imaju jari iz Arheološkog muzeja u Sivasu, Muzeja Louvre u Parizu stranice oivičene sličnim motivima tordirane vrpce ili pletenice – ili Etnografskog muzeja u Beratu, sa simboličkim biljnim i ži- vidi HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. 1), kat. B 11, B 14, B 15, B votinjskim motivima. Ornamentalna je dekoracija češća, a lijepi 16, B 18/19; BORIS ILAKOVAC, Ranokršćanski relikvijari kesen- primjeri su sirijski relikvijar-sarkofag iz Arheološkog muzeja u ske (Cissa) biskupije iz Novalje na otoku Pagu, Vjesnik Arheološ- Istanbulu ili maloazijski relikvijar-sarkofag iz Državnih muzeja kog muzeja u Zagrebu 26-27 (1993.-94.), 47–65. Sličan ukras po- u Berlinu (vidi HELMUT BUSCHHAUSEN /bilj. 1/, kat. C 37, stoji i na kamenom sarkofagu iz Dračevice na otoku Braču (rano C 50, C 51, C 58, C 65; ANJA KALINOWSKI /bilj. 1/, passim, sl. 4. st.) te fragmentu sarkofaga iz Arheološkog muzeja u Zadru; vidi 89, 90, 139a-d, 140a-d). NENAD CAMBI, Sarkofazi lokalne produkcije u rimskoj Dalma- 23 Donosimo fotografije aukcijske kuće koja je relikvijar proda- ciji (od II. do IV. stoljeća) = Die Sarkophage lokaler Werkstätten la 2019. godine (TimeLine Auctions, UK), ali prema pravilima in römischen Dalmatien (2. bis 4. Jh. n. Chr.), Biblioteka Knjiga aukcijske kuće nismo mogli dobiti informaciju o njegovu trenu- Mediterana 60, Split: Književni krug, 2010., kat. 3, kat. 186. tačnom vlasniku. 15 MIRJA JARAK (bilj. 5, 2010.), 83; MIRJA JARAK (bilj. 5, 2017.), 24 Vidi dva relikvijara-sarkofaga s područja Nonsberga, relikvijare iz 48–50. Pergine, Schloss Tirola, Chura, Paspelsa, Kanzianiberga, Hemma- 16 Za tipove ukrašavanja ranokršćanskih sarkofaga vidi GUNTRAM berga; relikvijar iz Hemmaberga i Pergine Kalinowski smatra im- KOCH, Frühchristliche Sarkophage, Handbuch der Archäologie, portom. Vidi ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), 77–78, sl. 14, 16a, München: Verlag C. H. Beck oHG, 2000. te FABRIZIO BISCON- 81, 82, 96, 97, 98, 116. Neke od spomenutih relikvijara objavio je TI – HUGO BRANDENBURG (ur.), Sarcofagi tardoantichi, paleo- i HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. 1), kat. C 5, C 8, C 9, C 10. christiani e altomedievali, Atti della giornata tematica dei Seminari Krajnje pojednostavljenu izradu pokazuju relikvijar iz Schloss Ti- di Archeologia Cristiana (École Française de Rome – 8 maggio rola, Chura, Paspelsa i Kanzianiberga, a onaj iz Paspelsa, iako ima 2002), Monumenti di antichità cristiana/Serie 2, Città del Vatica- utore za fiksiranje poklopca, zapravo više i ne sliči sarkofagu. no, 2002. Tipologiju dalmatinskih sarkofaga u navedenoj publika- 25 „Die Kammer im Altar war gewissermaßen ein Mausoleum, eine ciji donosi NENAD CAMBI, I sarcofagi dalla tarda antichità in Grabkapelle”. Vidi JOSEPH BRAUN (bilj. 1, 1924.), 207. Autor Istria e Dalmazia, 75–96. Autor naglašava potrebu razlikovanja veliki dio studije posvećuje upravo oltarnom grobu – nazivima sarkofaga sa strigilima od onih s ravnim vertikalnim žljebovima, i tipovima, vrstama pokrova, njegovu sadržaju (relikvijama i kakvi se izrađuju i u lokalnim radionicama. kamenim spremnicima za relikvije, dotičući se i njihove forme 17 Za sarkofage ukrašene na ovaj način vidi NENAD CAMBI (bilj. 14), sarkofaga), porijeklu oltarnoga groba i njegovoj povezanosti s 26–27, 31; kat. 164 (sarkofag u peripteru splitske katedrale), kat. 5 oltarom itd. (525–661). U svojoj kasnijoj studiji o relikvijarima (fragmenti sarkofaga iz Potirne na otoku Korčuli), kat. 37 (fragmenti u potpunosti izostavlja one izrađene od kamena. Razrađujući ti- koji se čuvaju u zbirci u Solinu), kat. 129, 130, 140 (fragmenti iz pove relikvijara s obzirom na njihovu formu, navodi i onaj u for- Salone pohranjeni u Arheološkom muzeju u Splitu). Vidi također mi sarkofaga, ali se ovdje bavi mnogo kasnijim primjerima i ne NENAD CAMBI, Antika (Povijest umjetnosti u Hrvatskoj 2), spominje kamene spremnike toga oblika. Vidi JOSEPH BRAUN Zagreb: Naklada Ljevak, Institut za povijest umjetnosti, 2002., 167. (bilj. 1, 1940.), 196–198. 18 M. Jarak također zaključuje da je relikvijar izrađen u lokalnim 26 „At a fundamental level, the arrangements of the reliquaries tur- radionicama, ali mu pretpostavlja italske predloške; vidi MIRJA ned them into a kind of tomb… They bear the recognizable form JARAK (bilj. 5, 2010.), 83. of a tomb, but cannot be tombs. They are, rather, representations of tombs.” Vidi ANN MARIE YASIN (bilj. 3), 150. 19 MILJENKO DOMIJAN (bilj. 5, 2007.), 158. 27 Literatura na temu translacije i fragmentacije svetačkih tijela, 20 Vidi NENAD CAMBI (bilj. 14), 27–28. stvaranja kontaktnih relikvija, kao i odnosa groba i oltara (oltar- 21 HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. 1) navodi: „… denn die meisten nog stola) je obimna. Važno je i razumijevanje različitih praksi, Steinkisten gleichen kleinen Sarkophagen, und ihre Deposition im osobito po pitanju premještanja svetačkih tijela, u istočnom i Altargrab erfolgte auch nach stereotypem Schema” (10). Ranokr- zapadnom kršćanskom svijetu. Među zanimljivim studijama su šćanske kamene relikvijare A. Kalinowski dijeli u dva osnovna tipa: ALAN THACKER, Rome of the Martyrs Saints, Cults and Re- onaj koji imitira formu sarkofaga te onaj koji izgleda poput škrinje lics, Fourth to Seventh Centuries te CAROLINE J. GOODSON, s ravnim poklopcem; tomu nadodaje i one koji oblikom oponaša- Building for Bodies The Architecture of Saint Veneration in Early ju židovske osuarije. Autorica također tumači vezu između forme Medieval Rome, u: Roma Felix – Formation and Reflections of Me- i funkcije relikvijara različitih tipova; vidi ANJA KALINOWSKI dieval Rome (ur. É. Ó. Carragáin, C. N. de Vegvar), Routledge, (bilj. 1), 74–78, 101–106. Tipologiju ranokršćanskih relikvijara na 2008., 13–49, 51–79; zatim ROBIN M. JENSEN, Saints’ Relics and primjerima pronađenim na području Bugarske razrađuje ALEK- the Consecration of Church Buildings in Rome, Studia Patristi- SANDAR MINCHEV, Early Christian reliquaries from Bulgaria ca LXXI (ur. J. Day, M. Vinzent), Leuven – Paris – Walpole, MA (4th-6th century AD), Varna Regional Museum of History, 2003., (2014.), 153–169. Vidi također već prije citirane studije JOHN osobito 7–13. Dijeli ih prema obliku (sarkofaga, škrinje /s podtipo- CROOK (bilj. 3), osobito 6–39; Treasures of Heaven (bilj. 6). Za vima/, posude, i one nedefiniranog oblika), te materijalu od kojeg pitanja uređenja mjesta kulta i njegove dostupnosti vidi također su izrađeni (zlato, srebro, bronca, olovo, mramor, vapnenac i glina). BEAT BRENK, Der Kultort, seine Zugänglichkeit und seine Be- Vidi također JOSEPH BRAUN (bilj. 1, 1924.), 525–661. sucher, u: Akten des XII. Internationalen Kongresses für christliche 22 Kasnoantički kameni spremnici vrlo su rijetko ukrašeni figural- Archäologie (Bonn 1991.) (ur. E. Dassmann, J. Engemann), Mün- nim prikazima. Među rijetkima su mramorni relikvijar s biblij- ster, 1995., 69–122. Za problematiku svetačkih kultova i njihova skim prizorima iz Nadbiskupskog muzeja u Ravenni ili relikvi- razvoja vidi također PETER BROWN, The Cult of the Saints. Its

Kristina Kos istočnojadranskog priobalja – forma, smještaj...

Rise and Function in Latin Christianity, The University of Chicago 39 Vidi gore, bilj. 6. Press, 1981.; JEAN-CHARLES PICARD, Les saints dans les églises 40 Zaključuje to i A. Duplančić te donosi pregled literature o sar- latines des origines au IXe siècle, Dictionnaire de spiritualité, as- kofazima lokalne salonitanske produkcije. Vidi ARSEN DU- cétique et mystique, 14, Pariz, 1990. (1988.), c. 203-212, u: Évêques, PLANČIĆ (bilj. 37), 210. Među najvažnijim naslovima valjalo saints et cités en Italie et en Gaule. Études d’archéologie et d’histoire, bi istaknuti IGOR FISKOVIĆ, Ranokršćanski sarkofazi s oto- Rim, École Française de Rome, 1998., 337–348 (Publications de ka Brača, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku LXXV l’École française de Rome, 242) i dr. (1981.), 105–135; IGOR FISKOVIĆ, Solinski tip ranokršćan- 28 Za pitanje simboličke uloge i smještaja kasnoantičkih relikvi- skih sarkofaga, Arheološki radovi i rasprave 12 (1996.), 117–140; jara vidi ANN MARIE YASIN (bilj. 3). Među ostalim autorica NENAD CAMBI, Sarkophage aus salonitanischen Werkstäten, navodi (141): „The ritual encasing, sealing, and burying of the Akten des Symposiums „125 Jahre Sarkophag-Corpus” (Marburg, reliquary transformed it from a portable object into something 4.-7. 10. 1995.) (Sarkophag-Studien) (ur. G. Koch i drugi), Ma- fundamentally architectural. It now became immobile, rooted, inz am Rhein 1998., 169–181; NENAD CAMBI, Sarcofagi con la and physically integral to the church structure.” Pitanje poveza- croce nel centro della cassa, Akten des Symposiums „Frühchris- nosti oltarnoga groba i oltarnog stola problematizirano je već u tliche Sarkophage” (ur. G. Koch), Mainz am Rhein, 2002, 47–56; FRANZ WIELAND, Altar und Altargrab der christlichen Kirchen NENAD CAMBI (bilj. 16); NENAD CAMBI (bilj. 14); NENAD im 4. Jahrhundert. Neue Studien über den Altar der altchristlichen CAMBI, Bilješke o kasnoj antici na Braču, Brački zbornik 22 Liturgie, Leipzig, 1912. Za pitanje podrijetla oltarnoga groba, (2007.), 87–125. Za novija istraživanja vidi također IVAN BA- smisla pohranjivanja relikvijara u oltarni grob u podu crkve, kao SIĆ, Ranokršćanski sarkofag iz Trevisa i njegova grupa, Radovi i simboličku povezanost oltarnoga groba, odnosno u njemu po- Instituta za povijest umjetnosti 39 (2015.), 7–20. hranjenih relikvija i oltara vidi JOSEPH BRAUN (bilj. 1, 1924.), 41 Primjerice, sarkofag iz Lovrečine ima dvostrešni poklopac s 557–661. Pitanje povezanosti oltarnoga groba, odnosno relikvi- akroterijima, s reljefno istaknutim križem s proširenim krakovi- ja, oltara i euharistije otvara i JOHN CROOK (bilj. 3), 12–14, ma na bočnoj strani poklopca i na bočnoj strani sanduka. Vidi 65–68, te ROBIN M. JENSEN (bilj. 27). NENAD CAMBI (bilj. 40, 2007.), 122, sl. 14; IGOR FISKOVIĆ 29 ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), 186. (bilj. 40, 1981.), 110, T. XXII, sl. 5. Križ koji se proteže čitavom 30 Kako navodi JEAN-CHARLES PICARD (bilj. 27), 340: „Cette dužinom poklopca imaju, primjerice, dva sarkofaga iz Supetra. virtus est conçue de façon très matérielle, comme un rayonne- Vidi IGOR FISKOVIĆ (bilj. 40, 1981.), 120, T. XXIII, sl. 3, T. ment qui émane du dépôt sacré et dont la puissance diminue XXIV, sl. 3; IGOR FISKOVIĆ (bilj. 40, 1996.), sl. 5 i 6. à mesure qu’on s’en éloigne : il importe de s’approcher le plus 42 Vidi Salona I. Recherches archéologiques franco-croates à Salone. possible du corps saint, et si possible de le toucher. La virtus du Catalogue de la sculpture architecturale paléochrétienne de Salo- saint procure la santé aux vivants, le salut éternel aux défunts, ne /Katalog starokršćanske arhitektonske skulpture Salone/ (ur. N. deux notions qu’exprime le mot latin salus. La virtus du saint Duval, E. Marin, C. Metzger), Collection de l’École française de procure la vie éternelle aux défunts.” Rome 194, Arheoloski muzej-Split - Centar A. Merlin (C.N.R.S. 31 ANN MARIE YASIN (bilj. 3) 146–148; HOLGER A. KLEIN (bilj. - Paris-Sorbonne) - E.F.R., Split-Rim, 1994., osobito 1, T. IX, X, 3), 239 i dalje. Različitu praksu na području Sirije, Jordana i Svete XI, XV, XVI, XVII; također PASCALE CHEVALIER, Les dispo- Zemlje objašnjava i ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), 43–47, a pitanja sitif liturgique des églises de Dalmatie et d’Istrie, u: Radovi XIII. kreiranja kontaktnih relikvija dotiče se i BEAT BRENK (bilj. 27). međunarodnog kongresa za starokršćansku arheologiju (Split-Po- reč 25. 9. – 1. 10. 1994.) (ur. N. Cambi, E. Marin), vol. 2, Arhe- 32 Relikvijar je dimenzija 38,1 x 17,8 x 30,5 cm, a rupica na po- ološki muzej, Split, 1998., 975–996. Za definiranje tipa križa kao klopcu svjedoči o tome da je istočne provenijencije te da je bio „solinskog” IGOR FISKOVIĆ (bilj. 40, 1996.), 130. dostupan za kreiranje sekundarnih relikvija. Trenutačno je na galerijskoj aukciji. 43 Upravo takvu dataciju predlaže ARSEN DUPLANČIĆ (bilj. 37), 212–213. 33 Vidi Treasures of Heaven (bilj. 6), 10. Kao i kod prethodnog pri- mjera, rupica pri dnu škrinje govori o istočnoj provenijenciji re- 44 Jedini ukras relikvijara mogu biti i jednostavni uklesani križevi likvijara. Dimenzije su mu 39,5 x 18 x 30,5 cm. vrlo tankih krakova, kakve na duljoj stranici škrinje i bočnim stranama poklopca ima, primjerice, kameni relikvijar-sarko- 34 MILJENKO DOMIJAN (bilj. 5, 2004.), 21. fag iz Hersonesa (6./7. ili 9./10. st., Kijev, Muzej Teološke aka- 35 I Mirja Jarak spominje da je rapski relikvijar bio dio ranokršćan- demije). Vidi ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), sl. 88; HELMUT ske opreme crkve Sv. Ivana Evanđelista, iako ne razmatra njegov BUSCHHAUSEN (bilj. 1), kat. C 30. izvorni smještaj. Vidi MIRJA JARAK (bilj. 5, 2010.), 83; MIRJA 45 Smatra se da je relikvijar nastao po modelu tzv. ravenskih sarko- JARAK (bilj. 5, 2017.) 48–50. faga, a u literaturi se navodi različit materijal te ponešto različite 36 Vidi MILJENKO JURKOVIĆ, Oratorij-relikvijarij i deambulato- dimenzije (mramor/vapnenac /?/; 16 x 20 x 12 cm; 15 x 15 x 17,3 rij crkve Sv. Ivana u Rabu, Radovi Instituta za povijest umjetnosti cm; 11,8 x 14,3 x 17,4 cm). Vidi Splendori al Museo Diocesano. 14 (1990.), 81–91. Arte ambrosiana dal IV al XIX secolo, katalog izložbe (ur. P. Bis- 37 Objavljuje ga ARSEN DUPLANČIĆ, Dva starokršćanska reli- cottini, kataloška jedinica G. A. Vergani), Milano 2000., 34–35; kvijara iz Splita, Vjesnik za arheologiju i povijest dalmatinsku 106 Museo Diocesano di Milano (ur. P. Biscottini), Milano, 2005., 67; (2013.), 205–229. Museo Diocesano (ur. P. Biscottini, kataloška jedinica E. Gagetti), 38 Precizne dimenzije 20,2 x 13,3 x 18,6 cm navodi ARSEN DU- Milano, 2011., 300–301. PLANČIĆ (bilj. 37), 207. 46 Vidi ALEKSANDAR MINCHEV (bilj. 21), kat. 19.

Kristina Kos istočnojadranskog priobalja – forma, smještaj...

47 HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. 1), kat. C 71, sl. 14. To je jedi- nje relikvija i ispravan odnos prema relikvijama (koji je različit na ni kameni relikvijar s polukružnim poklopcem koji se navodi u Zapadu i na Istoku), uključujući i njihovo dodirivanje, vidi CYNT- studiji, ali autor donosi samo crtež, ne i fotografiju. HIA HAHN (bilj. 3), 305–309; te više radova objavljenih u zbor- 48 Unatoč pokušajima kontaktiranja Arheološkog muzeja u Bursi, niku Rannochristijanski macenici i relivki i tjachnoto pocitane na nismo uspjeli dobiti nikakve informacije o relikvijaru, pa nam iztok i zapad. Mezdunarodna konferencija. Varna 20-23 noemvrii čak ni njegova datacija nije poznata. Polukružni poklopac s ista- 2003 g. / Early Christian Martyrs and Relics and their Veneration in knutom profilacijom na prvi će nas pogled podsjetiti na goleme East and West. Proceedings of the International Conference, Varna, likijske sarkofage s visokim, blago zašiljenim bačvastim poklop- November 20th-23th 2003, Acta Musei Varnaensis IV, Varna 2006. cima zaključenim istaknutom profilacijom, iako to, dakako, ne (LUCREZIA SPERA, Distribution and Monumental Typologies mora značiti i direktne uzore. of the Sanctuaries in the Suburbs of Rome in Late Antiquity and 49 Poznat je i njegov smještaj u oltarnom grobu s pristupnim stubi- in the Early Medieval Period, 7-24, YORAM TSAFRIR, On the štem. Dimenzije su mu 46 x 42 x 35 cm, a u njemu je pronađeno Location of Relics in the Churches of Palestine and Arabia in the i nekoliko srebrnih relikvijara koji su nažalost izgubljeni. Vidi Early Byzantine Period). Pitanje smještaja relikvijara unutar crkve La chiesa longobarda di San Pietro a Tignale, Storia e archeo- i pristupa relikvijarima dotiče i ALEKSANDAR MINCHEV (bilj. logia, Comune di Tignale (prema: G.-P. Brogiolo, ur., Archeolo- 21), 8–9. O praksi polaganja jednog relikvijara u drugi piše već J. gia e storia della chiesa di San Pietro di Tignale, Mantua 2005.) Braun (one vanjske, kamene, naziva spremnicima), kao i o ulozi http://www.comune.tignale.bs.it/include/mostra_foto_allegato. oltarnoga groba u istočnom ritusu. Vidi JOSEPH BRAUN (bilj. php?servizio_egov=ev3&idBlocco=22&idTesto=1 1, 1924.), 635–640, 646–650. Dakako, tretman relikvija, odnosno 50 IGOR FISKOVIĆ (bilj. 40, 1981.), 129. Tip poklopca autor tako- odnos prema relikvijarima bio je drukčiji u javnom i privatnom đer tumači prizivanjem oblika nebeskog svoda u IGOR FISKO- prostoru. Dok su one u javnim prostorima bile vezane za jedno VIĆ (bilj. 40, 1981.), 119; IGOR FISKOVIĆ (bilj. 40, 1996.), 125; mjesto, skrivene i ne-osobne, u privatnoj su sferi one bile mobilne, NENAD CAMBI (bilj. 17), 271; NENAD CAMBI (bilj. 14), 26. vidljive i u osobnom vlasništvu. Posebnu kategoriju čine ad sanctos relikvijari koji su polagani u grob uz pokojnika. Vidi ANJA KALI- 51 Iz opisa mučeništva svetog Polikarpa iz Smirne doznajemo kako su za njegove učenike svečeve kosti bile „dragocjenije od dra- NOWSKI (bilj. 1), osobito 29–30, 42, 43–47, 75. Autorica donosi i gog kamenja i finije od čistoga zlata”. Preneseno iz HOLGER A. brojne vrijedne rekonstrukcije izvornog smještaja relikvijara. KLEIN (bilj. 3), 236. 60 Vidi HEINRICH SWOBODA, Früchristliche Reliquiarien des 52 PAWEŁ NOWAKOWSKI, Cult of Saints, E01085 - http://csla.hi- K. K. Münz- und Antiken- Cabinetes, Mitteilungen der K. K. story.ox.ac.uk/record.php?recid=E01085 (pristup: 4. lipnja 2020.). Central-Commission zur Erforschung und Erhaltung der Kunst- und Historischen Denkmale, Neue Folge, 16 (1890.), 1–22. Autor 53 Vidi u ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), passim; osobito 80 (bilj. navodi da nije točno zabilježeno je li piksida bila unutar kuti- 428), sl. 127a-d; HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. 1), kat. B 4. je s pregradama ili pokraj nje, kao i da su brojni nalazi nakon Dimenzije s poklopcem su mu svega 9,8 x 4 x 7,6 (visina) cm. istraživanja nestali. Nažalost, ne postoje ni crteži pronađenih 54 Vidi u GALIT NOGA-BANAI, Trophies of the Martyrs. An Art kamenih spremnika. JOSEPH BRAUN (bilj. 1, 1924.), 636–637; Historical Study of Early Christian Silver Reliquaries, Oxford Uni- HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. 1), kat. B 20. Za rekonstruk- versity Press, 2008., passim; osobito 106, 127, 161–162 (kat. 13) ciju nalaza vidi JOSIPA BARAKA, A proposito dei reliquiari pa- (autorica upravo objašnjava kako nije uobičajeno da relikvijari tipa leocristiani di Pola e di Novalja, Il cristianesimo in Istria fra tarda sarkofaga imaju tako elaborirane prikaze); ANJA KALINOWSKI antichità e alto Medioevo: novità e riflessioni. Atti della giornata (bilj. 1), passim, osobito 80; sl. 110a-c; HELMUT BUSCHHAU- tematica dei Seminari di archeologia cristiana (Roma, 8 marzo SEN (bilj. 1), kat. B 21. Dimenzije su mu 13,4 x 8,5 x 11,5 cm. 2007) (ur. E. Marín, D. Mazzoleni), Città del Vaticano, Pontificio 55 O pogodnosti forme sarkofaga za kamene spremnike piše i JO- Istituto di Archeologia Cristiana, 2009., 187–207 (sl. 2). SEPH BRAUN (bilj. 1, 1924.), 635–640. Za još par srebrnih reli- 61 Slična je situacija bila zatečena u Gradu, gdje su srebrni relikvijari kvijara čijim je poklopcem diskretno sugerirana forma sarkofaga bili pohranjeni u jednostavnu, neukrašenu kamenu škrinju. Mra- vidi ALEKSANDAR MINCHEV (bilj. 21), kat. 8 i 9. morna je škrinja štitila vapnenački relikvijar-sarkofag iz Hemma- 56 Za spomenute primjere vidi ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), passim; berga, a jednostavna kamena škrinja štitila je i relikvijare od sre- sl. 77, 110, 127, 145; HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. 1), passim. bra i jelenjeg roga iz Paspelsa. Vidi ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), 57 Vidi ARSEN DUPLANČIĆ (bilj. 37), 208–209; ARSEN DU- 29–32, 99–100. Vidi također HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. PLANČIĆ, Opis oltara Sv. Staša u splitskoj katedrali iz dvade- 1), kat. C 5. Za fenomen polaganja jednog relikvijara u drugi vidi setih godina XVIII. stoljeća, Kulturna baština 28-29 (1997.), bilj. 58. Relikvijari s pregradama često su omogućavali spremanje i 75–94; MILAN IVANIŠEVIĆ, Liturgijski opisi oltara svetog razdjeljivanje manjih relikvijara ili samih relikvija u njihovoj unu- Staša u splitskoj prvostolnoj crkvi, Prilozi povijesti umjetnosti u trašnjosti (vidi ANJA KALINOWSKI /bilj. 1/, 91-93). U ovome se Dalmaciji 28/1 (1989.), 33–50. kontekstu možemo prisjetiti i nalaza iz Novalje na Pagu koji tako- 58 Vidi Treasures of Heaven (bilj. 6), 38–39; ANN MARIE YASIN đer svjedoči o praksi pohranjivanja manjih relikvijara u one veće, (bilj. 3), 148–150; HOLGER A. KLEIN (bilj. 3), 239; HELMUT iako, kako pokazuju istraživanja, novaljsko tajno spremište nije BUSCHHAUSEN (bilj. 1), 263–265, T. 1-3, fig. 10 (kat. C1). bilo u direktnoj vezi s oltarom u svetištu crkve. Vidi ANĐELKO 59 Za pitanje vidljivosti relikvijara vidi ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), BADURINA, Ranokršćanski relikvijar iz Novalje, Materijali XII, osobito 69–72. Za fenomen skrivanja relikvija i polaganja jednog IX. kongres arheologa Jugoslavije (Zadar 1972.) (1976.), 283–295; relikvijara u drugi („nested containers”) vidi ANN MARIE YASIN IVO FADIĆ, Novaljski relikvijari, Diadora 15 (1993.), 157–174; (bilj. 3), 135, 150; Treasures of Heaven (bilj. 6), 212–213; za skriva- BORIS ILAKOVAC (bilj. 14); JOSIPA BARAKA (bilj. 60), sl. 3.

Kristina Kos istočnojadranskog priobalja – forma, smještaj...

62 Upravo zbog toga ispod oltara-stola uglavnom nisu postojali nici otoka Brača (ur. J. Belamarić), Split, 1994., 28–41; NENAD otvori koji bi omogućavali kontakt s relikvijom. Oltari tipa san- CAMBI (bilj. 40, 2007.), 96; PASCALE CHEVALIER, Salona II: duka (šuplji i s otvorom zatvorenim fenestellom) ili stipes-oltari recherches archéologiques franco-croates à Salone : ecclesiae dal- u tom su smislu bili sigurniji pa su omogućavali vizualni kontakt matiae : l’architecture paléochrétienne de la province romaine de s oltarnim grobom i posredni kontakt s relikvijom kroz male- dalmatie (IV-VIIes.), École Française de Rome, 1996., 287, 289. ne otvore, a posljedično i kreiranje sekundarnih relikvija; vidi Autorica predlaže dataciju u drugu polovicu 6. stoljeća. ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), 33–35. Autorica objašnjava tipo- 72 Za sarkofage bračko-salonitanskih radionica vidi gore, bilj. 40. ve pohrane relikvija u oltare. 73 Tako zaključuje i NENAD CAMBI (bilj. 40, 2007.), 95, bilj. 39. 63 Relikvijar je prvi put objavljen u ANTONIO GNIRS, Frühchris- 74 Vidi ANNE O’CONNOR, An Early Christian Reliquary in the tliche Denkmäler in Pola, Kunstgeschichtliches Jahrbuch der K.-K. Shape of a Sarcophagus in the University of Wisconsin-Milwau- Zentral-Kommission für Erforschung und Firhaltung der Kunst und kee Art Collection, MA, The University of Wisconsin-Milwaukee, historischen Denkmale 4 (1906.), 229–256 (II. S. Hermagoras in 2013. Porijeklo relikvijara zapravo nije poznato, zna se jedino da Samagher /Valle lunga/). Bibliografija o bjelokosnom relikvijaru ga je 1985. godine Sveučilištu poklonio Charles Bolles Rogers. je obimna pa ovdje nema smisla navoditi pojedinačne naslove. I Vodi se pod brojem 1985.034.12. kameni spremnik i bjelokosni relikvijar u svojoj studiji navodi A. 75 Više je nego dvostruko manjih dimenzija – 19 x 11 x 15 (visina) Kalinowski te donosi i kratak pregled istraživanja bjelokosnog re- cm. Vidi ANNE O’CONNOR (bilj. 74), 2. likvijara. Vidi ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), 30–31, 99, 143–147. Vidi također HELMUT BUSCHHAUSEN (bilj. 1), kat. B 10. 76 Vidi IGOR FISKOVIĆ (bilj. 71), passim; PASCALE CHEVALIER (bilj. 71), 287; PASCALE CHEVALIER (bilj. 68), 262; DAVOR 64 JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ, The Early Christian Topography DOMANČIĆ i JASNA JELIČIĆ-RADONIĆ (bilj. 71), 30, 35. of the Archipelago of Cres and Lošinj, Radovi XIII. Međunarod- nog kongresa za starokršćansku arheologiju III, VAHD supl. vol. 77 DAVOR DOMANČIĆ i JASNA JELIČIĆ-RADONIĆ (bilj. 71), 87-89 (ur. N. Cambi, E. Marin) (1998.), 209–232; JASMINKA 30, 35; PASCALE CHEVALIER (bilj. 68), 262. ĆUS-RUKONIĆ, Ranokršćanska skulptura grada Cresa, Histria 78 Vidi PASCALE CHEVALIER (bilj. 68), 262–264; PASCALE Antiqua 18-2 (2009.), 307–313. CHEVALIER (bilj. 42), 978–979. Konfesija u Lovrečini pripada 65 Već smo spominjali kamene relikvijare relativno grube obrade tipu s pristupnim stubištem, kakve su uobičajene na egejskom i bez dekoracije, s jednostavnim niskim dvoslivnim ili blago području. Takvom tipu pripadaju i konfesije bazilika u Povlji na zakrivljenim poklopcima, kao što su oni iz Paspelsa, Kanziani- Braču (križnog oblika), Postirama na Braču („L” oblika) ili Sa- berga, Chura, ili Schloss Tirola. Vidi HELMUT BUSCHHAU- loni (Basilica orientalis; pravokutnog oblika). Za rekonstrukciju SEN (bilj. 1), kat. C 5, C 9, C 10; ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), konfesije u Postirima vidi RADOSLAV BUŽANČIĆ, Rekon- 77–78, sl. 16a, 82, 96a, 116b. strukcija konfesije ranokršćanske crkve u Postirima na Braču, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji 34 (1994.), 39–50. Više 66 JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ (bilj. 64, 1998.), 217; JASMINKA o pitanju položaja svećenika tijekom liturgije u kasnoantičkom ĆUS-RUKONIĆ (bilj. 64, 2009.), 311. i srednjovjekovnom razdoblju, koji se uvijek mora razmatrati 67 Za fotografije mjesta za pohranu relikvija i relikvijara te izvornog u kontekstu lokalne tradicije i specifičnosti misnog slavlja vidi položaja nekih relikvijara, kao i za rekonstrukcije podoltarnih pro- JEAN-PIERRE CAILLET, L’image cultuelle sur l’autel et le po- stora za smještaj relikvija vidi ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), pa- sitionnement du célébrant (IXe – XIVe siècles), Hortus Artium ssim. Nazive za oltarni grob i njegove tipove prvi je sustavno pro- Medievalium 11 (2005.), 139–148. učavao i razradio J. Braun. Također raspravlja o pojmu confessio 79 ANJA KALINOWSKI (bilj. 1), 32–33. Pronađene metalne spoj- („Unter Confessio verstand man in älterer Zeit ein Heiligengrab mit nice u Schloss Tirolu pokazuju da je prostor nakon posvete bio einer über ihm angebrachten Kammer, oder genauer die Kammer, zatvoren. Za vizualizaciju izvorne situacije u Lovrečini zanimlji- in deren Boden oder unter der das Grab angelegt war, also nicht das vo je pogledati rekonstrukcije koje autorica donosi u svojoj stu- Heiligengrab selbst. Die Confessio war gewissermaßen Ersatz für diji (Säben – sl. 21; Ampass – 32, sl. 17, Imst – 32, sl. 20). eine Grabkirche, ein sog. Martyrium /martyrium = confessio/.”), a s obzirom na odnos confessio-sepulcrum, dijeli ih u četiri tipa. Vidi 80 I P. Chevalier navodi da su ovakve konstrukcije premalene da bi JOSEPH BRAUN (bilj. 1, 1924.), osobito 192, 549–599. ih se smatralo pravim kriptama, jer ne dopuštaju prohod vjerni- ka. Vidi PASCALE CHEVALIER (bilj. 68), 262; PASCALE CHE- 68 Vidi PASCALE CHEVALIER, Les fosses d’autel paléochréti- VALIER (bilj. 42), 978–979. ennes en Dalmatie, Diadora 13 (1991.), 251–267. 81 Tek od kraja 6. stoljeća grade se kripte u koje se normalno ulazi, 69 Za uobičajene dimenzije kasnoantičkih kamenih relikvijara vidi a primjer je anularna kripta Sv. Petra u Rimu; vidi ANJA KA- gore, bilj. 6. LINOWSKI (bilj. 1), 32–33. Za pitanje pristupa mjestima kulta 70 FRANE BULIĆ, Ritrovamenti antichi cristiani a Lovrešćina di vidi također BEAT BRENK (bilj. 27). Postire sull’isola Brač (Brazza), Bullettino di archeologia e storia 82 Vidi PASCALE CHEVALIER (bilj. 68), 264–265. dalmata XXXII (1909.), 37–39. 83 PASCALE CHEVALIER (bilj. 68), 264–265. 71 Vidi IGOR FISKOVIĆ, O ranokršćanskoj arhitekturi na otoci- ma Braču i Šolti, Arheološki radovi i rasprave VIII-IX (1982.), 84 Tako zaključuju i raniji istraživači. Vidi NENAD CAMBI (bilj. 159–216 (autor donosi i osvrt na starija istraživanja crkve u Lo- 40, 2007.), 95. vrečini te samog relikvijara, kao i podatak da dimenzije relikvi- 85 Vidi IGOR FISKOVIĆ (bilj. 71), 178–179, 202–203. jara odgovaraju dimenzijama konfesije); DAVOR DOMANČIĆ 86 Dimenzije relikvijara svete Stošije su 103 x 57 x 77 cm, a relikvi- i JASNA JELIČIĆ-RADONIĆ, Lovrečina, Ranokršćanski spome- jara svetih Maura i Eleuterija 223 x 100 x 134 cm.

Am häufigsten gelesenen Artikel dieser/dieses Autor/in

Ähnliche Artikel

1-10 von 60

Sie können auch eine erweiterte Ähnlichkeitssuche starten für diesen Artikel nutzen.