##plugins.themes.oapBasic.skip##
Tidskrift för adriatisk konsthistoria Sök

Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) u samostanu Sv. Duje u Kraju na Pašmanu

DOI 10.15291/ars.497

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Vol 4 (2014)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Bojan Goja Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu kulturne baštine nepostojeci204@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##
U franjevačkom samostanu Sv. Duje u Kraju na otoku Pašmanu čuva se inkunabula „O državi Božjoj“ (De Civitate Dei) Sv. Aurelija Augustina koju je 1475. godine u Veneciji tiskao Nicolas Jenson. Inkunabula je na f. 17 (kako je naknadno označena paginacija grafitnom olovkom, tj. stranici incipita – liber primus) kao i na više drugih stranica ukrašena lijepim višebojnim iluminacijama renesansnih stilskih karakteristika izrađenih temperom, zlatnim listićima, zlatnim prahom, sepijom, tintom i akvarelom. Iluminacije f. 17 sastoje se od dva fitomorfna inicijala, dekorativnog okvira i slobodnih figurativnih prizora tj. minijatura, dok su pojedine druge stranice ukrašene fitomorfnim i brojnim inicijala tipa littera notabilior visine dva retka izrađenima u crvenoj ili plavoj boji. Dekorativni ornamentirani okvir zaključen trolistima ispunjava gornju i lijevu marginu početne stranice. Osnovu dekoracije čini traka sastavljena od pet tankih linija koja se spiralno povija i tvori kružnice koje su ispunjene cvjetovima, listovima i bobicama u plavoj i zelenoj boji i boji ciklame te stiliziranim zlatnim cvjetovima čička (lat. Arctium lappa; pojedini autori nazivaju ove ukrasne motive bottoni dorati ili gold dots). U gornjem lijevom uglu okvira naslikan je češljugar. Na mjestu gdje započinje tekst lijevog stupca naslikan je unutar pravokutnog polja na zlatnoj pozadini inicijal „I“ sastavljen od fitomorfnih motiva plave, zelene i boje ciklame s osjenčanjima u različitim nijansama. Unutar dekorativnog okvira, na sredini visine inicijala, nalazi se medaljon unutar kojeg je naslikano poprsje Sv. Aurelija Augustina. Dekorativni ornamentirani okvir koji ispunjava gornju marginu ukrašen je na isti način kao i onaj uz desnu ali skromnije. Ime tiskara dodatno je naznačeno tako da je sa gornje i donje strane okvira ukrašeno sa po jednim stiliziranim zlatnim cvijetom čička sa gornje i češljugovine (lat. Dipsacus fullonum) sa donje strane. U prostoru donje margine simetrično su naslikana dva anđela koja kleče na tlu. Anđeli imaju slične fizionomijske osobine kao i lik Sv. Aurelija Augustina. Između sebe pridržavaju lovorov vijenac. U vijencu je kružno polje unutar kojega je naslikan renesansni grb. Polje štita u obliku konjske glave vodoravno je podijeljeno na gornju tamnoplavu i donju polovicu crvene boje. U njemu je prikazan uspravljeni zlatni lav razjapljenih čeljusti okrenut udesno koji se prednjim šapama drži za stablo. Drugi je stupac početne stranice ukrašen sa inicijalom „G“ kojim započinje prva knjiga (liber primus). Inicijal je sastavljen od fitomorfnih motiva plave, zelene, žute i boje ciklame s osjenčanjima izvedenim u različitim nijansama i žutoj boji. Osim opisanih iluminacija i dvaju inicijala na f. 17 inkunabula je na pojedinim idućim stranicama, tj. na početku svake od sljedeće dvadeset i jedne knjige ukrašena sa još isto toliko inicijala sastavljenih od fitomorfnih motiva plave, zelene i boje ciklame na zlatnoj pozadini unutar pravokutnog okvira obrubljenog tankom crnom linijom. To su inicijali „S“ na f. 27r; „I“ na f. 38v; „D“ na f. 49r; „Q“ na f. 60v; „Q“ na f. 72v; „D“ na f. 79r; „N“ na f. 91v; „E“ na f. 103v; „O“ na f. 110r; „C“ na f. 125v; „A“ na f. 137v; „E“ na f. 147r; „D“ na f. 158v; „D“ na f. 170v; „P“ na f. 185v; „P“ na f. 202r; „D“ na f. 216v; „Q“ na f. 236r; „D“ na f. 250r; „C“ na f. 269v i „S“ na f. 284v. Iluminacije inkunabule De Civitate Dei pripadaju sjevernotalijanskoj i venecijanskoj renesansnoj minijaturi a pokazuju brojne i izrazite sličnosti sa radovima koji se u literaturi povezuju sa znamenitim venecijanskim iluminatorom poznatim kao Maestro del Plinio di Giovanni Pico della Mirandola (Maestro del Plinio di Pico ili skraćeno Maestro di Pico). Atribuciju iluminacija inkunabule Maestru di Pico , uz moguću suradnju radionice i pomoćnika poglavito u izradi dekorativnog okvira i inicijala, u prvom redu omogućuje prikaz Sv. Aurelija Augustina te likovi dvaju anđela grbonoša karakterističnih tipologija koje pronalazimo u brojnim majstorovim radovima. Istovjetni likovi anđela pojavljuju se u donjoj margini djela Il Tesoro Brunetta Latinija (Gerardus de Lisa, Treviso, 1474.; Cambridge, Mass, Harvard, Houghton Library, Inc. 6459, c. 7). Lik Sv. Aurelija Augustina pokazuje izrazite sličnosti sa likom dominikanskog redovnika, umetnutog unutar inicijala „O“ na način littera historiata u djelu Supplementum Nicolausa de Auximo (Franciscus Renner et Nicolaus de Frankofordia, Venecija, 1474.; Biblioteka Marciana, Inc. Ven. 494, c.2). Istovjetni se anđeli i putti mogu pronaći i u donjim marginama Strabonove Geografije (Minneapolis, Univ. of Minnesotta Library, Ms. 1460/f St., c.1), te u dvije Plinijeve Historije Naturalis (Venecija, N. Jenson, 1472., Pariz, Bibliothèque Nationale, Vèlins 498 i Venecija, N. Jenson, 1472., San Marino, CA, Huntington Library, n. 2289). Lijep primjer za usporedbu je i Biblia Latina (Franciscus Renner & Nicolaus de Frankfordia, 1475., Dallas, Texas, Southern Methodist University, Bridwell Library) jer ima naslovnu stranicu oblikovanu na sličan način kao inkunabula iz Kraja. U liku Sv. Jeronima koji je prikazan unutar littera historiata pronalazimo sve one brojne i karakteristične morellijanske detalje bitne za atribuciju oslika inkunabule iz Kraja Maestru di Pico. Izrazite sličnosti u oblikovanju svetačkih likova, fitomorfnih inicijala i dekorativnih okvira nalazimo i u iluminacijama dvaju Psaltira (Venecija, Biblioteca Querini Stampaglia, Inc. 6 i Siena, Biblioteca S. Bernardino del Convento dell'Osservanza) i naslovnicu Psaltira iz jednog Brevijara (Pariz, Bibliothèque Ste-Geneviève, OE XV 147 Rés). Svecima i anđelima karakterističnih tipologija ukrašena su i tri primjerka iz serije Commissioni rađena za dužda Agostina Barbariga (Commissione del doge Agostino Barbarigo a Girolamo Capello, 1487., Venecija, Bib. Del Museo Correr, MS Cl. III. 33 (sl. 15); Commissione del doge Agostino Barbarigo a Paolo di Canale, 1489., Pariz, Bibliothèque Nationale, Lat. 4729, c.2, te Commissione del doge Agostino Barbarigo a Tommaso Loredano, 1490., Pariz, Bibliothèque Nationale, Lat. 4730, c.1). Podudarnosti se mogu pronaći i u iluminacijama Brevijara (oko 1480., Augsburg, Universitätsbibl., Cod. I.2.2o 35) gdje je prvoj stranici lettera istoriata sa umetnutim likom Sv. Pavla karakteristične fizionomije kakvu ima i lik Sv. Aurelija Augustina, te istovjetni likovi anđela u sredini donje margine. Za usporedbu su važne i tri inkunabule iz Padove (Biblioteca del Seminario Vescovile) opremljene iluminacijama koje su pripisane Maestru di Pico. Njihove minijature u izvedbi anđela, puttta i svetačkih likova karakterističnih tipologija i pojedinosti kao i tipa dekoracije na marginama također pokazuju izrazite sličnosti sa iluminacijama inkunabule iz Kraja. To su Lattanzijeva Opera (Giovanni da Colonia i Johannes Manthen, Venecija, 1478.; Forc. M. 3.2), Jacopo da Varagine, Legenda aurea (Gabriele di Pietro, Venecija, 1477., uz moguće sudjelovanje radionice; Forc. M. 2.22) i Cipriano, Opera (Vindelino da Spira, Venecija, 1471.; Forc. K. 2.12). Na temelju iznesenih usporednih analiza i uočenih sličnosti može se zaključiti da je iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei Sv. Aurelija Augustina (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) koja se čuva u samostanu Sv. Duje u Kraju izradio znameniti venecijanski renesansni iluminator Maestro di Pico, pa su one, bez obzira na moguću suradnju radionice i pomoćnika, poglavito u izradi dekorativnog okvira i inicijala, dopuna katalogu njegovih djela ali i dragocjen prilog sveukupnoj slikarskoj baštini iz vremena renesanse u Dalmaciji.
Maestro di Pico, iluminacije, inkunabula, De Civitate Dei, Nicolas Jenson, Venecija, samostan Sv. Duje, Kraj
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Abstract
  2. Bilješke

Bojan Goja Izvorni znanstveni rad Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu kulturne baštine Original scientific paper Konzervatorski odjel u Zadru Primljen / Received: 7. 1. 2014. Ilije Smiljanića 3 Prihvaćen / Accepted: 12. 5. 2014. HR - 23 000 Zadar UDK: 75.056 Maestro di Pico:093(497.5 Pašman)

The Franciscan Monastery of St Domnius at Kraj on the island of Pašman houses an incunable edition of Augustine’s The City of God (De Civitate Dei) which is decorated with illuminations. The incunable was printed in Venice by Nicolas Jenson in 1475. This article attributes these illuminations to the well-known Renaissance painter of miniatures who is known in the scholarly literature as Maestro di Pico, and argues that his workshop and assistants may also have contributed to its production.

1. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. Jenson, 1475., Samostan Sv. Duje, Kraj, Ink. 4), f. 17r (foto: B. Goja) St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, Monastery of St Domnius, Kraj, Ink. 4), f. 17

nijansama plave boje u donjem dijelu. Svetac je odjeven u bijelu halju i crven plašt s crnom kapuljačom. Na glavi ima bijelu mitru s ukrštenim trakama koje su ukrašene zlatnim prahom. Sjene i pregibi na odjeći naznačeni su crnim i bijelim linijama. U visini grudi naslikana je knjiga otvorenih stranica na koju pokazuje izduženim tankim prstima desne ruke. Iza svečeve glave naslikana je zlatna aureola s lijeve strane obrubljena bijelom, a s desne crnom linijom. Svetac je pogled usmjerio uvis. Na svečevoj glavi ističu se okrugle oči izraženih bjeloočnica, malen nos, zasjenjeni podočnjaci te lučno nacrtane obrve koje se prema vani stanjuju kao i prema dolje povijena usta. Volumen lica i inkarnat dodatno su naglašeni nijansama bijele i ružičaste. Kratka tamna brada oblikovana je kratkim crtama u svjetlijim i tamnijim nijansama. Dekorativan ornamentirani okvir koji ispunjava gornju marginu ukrašen je na jednak način kao i onaj uz desnu, ali skromnije jer je

2. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. Jenson, 1475., Samostan Sv. Duje, Kraj, Ink. 4), f. 17r, detalj (foto: B. Goja) St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, Monastery of St Domnius, Kraj, Ink. 4), f. 17, detail

Dekorativan ornamentirani okvir (227 x 152 x 19 mm), obrubljen plavom trakom i tankom linijom crne boje iscrtanom s vanjske strane, ispunjava gornju i lijevu marginu početne stranice. Okvir se na krajevima sužava, a zaključen je trolistima. Osnovu dekoracije čini traka sastavljena od pet tankih linija koja se spiralno povija i tvori kružnice koje su ispunjene cvjetovima, listovima i bobicama u plavoj, zelenoj i boji ciklame te stiliziranim zlatnim cvjetovima čička. Slobodne površine iscrtane su zavojitim viticama. U gornjem lijevom uglu okvira naslikan je češljugar10 u desnom profilu (sl. 2). Na mjestu gdje započinje tekst lijevog stupca naslikan je unutar pravokutna polja na zlatnoj pozadini inicijal „I”, sastavljen od fitomorfnih motiva plave, zelene i boje ciklame s osjenčanjima koja su izvedena u različitim nijansama od tamnije do sasvim bijele. Unutar dekorativnog okvira, na sredini visine inicijala, nalazi se medaljon (promjer medaljona iznosi 16 mm) unutar kojeg je naslikano poprsje Sv. Aurelija Augustina, smješteno u otvoren prostor s nebom i 3. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. izduženim bijelim oblacima bez drugih detalja (sl. 3). Jenson, 1475., Samostan Sv. Duje, Kraj, Ink. 4), f. 17r, detalj (foto: B. Goja) Dojam dubine prostora postignut je postupnim tonskim St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, gradacijama neba od tamnijih u vrhu prema svjetlijim Monastery of St Domnius, Kraj, Ink. 4), f. 17, detail

Bojan Goja: Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate... Ars Adriatica 4/2014. (235-250)

4. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. Jenson, 1475., Samostan Sv. Duje, Kraj, Ink. 4), f. 17r, detalj (foto: B. Goja) St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, Monastery of St Domnius, Kraj, Ink. 4), f. 17, detail

minijaturist ime tiskara i oznaku da se radi o prvom lavljeg krzna.12 Štit je s desne strane obrubljen bijelom, svesku integrirao rotulusima, pa su dekoracijom a s lijeve trakom crne boje. ispunjeni tek početni i krajnji dijelovi okvira. Ime Drugi je stupac početne stranice ukrašen inicijalom tiskara dodatno je naznačeno tako da je s gornje i donje „G”. Njime započinje prva knjiga (liber primus) djela strane okvira ukrašeno po jednim stiliziranim zlatnim „O državi Božjoj”. Inicijal je sastavljen od fitomorfnih cvijetom čička s gornje i češljugovine11 s donje strane. U motiva plave, zelene, žute i boje ciklame s osjenčanjima prostoru donje margine (visina margine iznosi 60 mm) izvedenim u različitim nijansama i žutoj boji kako bi simetrično su naslikana dva anđela koja kleče na tlu dočaranu nijansama zelene i smeđe boje (sl. 4). Anđeli imaju slične fizionomijske osobine kao i lik Sv. Aurelija Augustina. Na oblim glavama naslikane su male oči i nos, zasjenjeni podočnjaci i lučno nacrtane obrve. Tanka usta naglašenih završetaka dodatno su pod donjom usnom istaknuta točkicom. Kratka kosa oker boje oblikovana je u kratkim pramenovima i ukrašena zlatnim prahom. Raširena krila obojana su plavom bojom s dodatnim tamnijim i svjetlijim sjenama. Scena je ukrašena dvjema debljim crvenim viticama koje se simetrično povijaju u visini struka anđela, a iz njih se povijaju vijugave vitice i stilizirani zlatni cvjetovi češljugovine. Anđeli između sebe pridržavaju lovorov vijenac (promjer 37 mm). Unutar vijenca je kružno polje boje ciklame. Unutar polja po čitavoj je visini naslikan renesansni grb, a ostatak površine ispunjen je tankim vijugavim bijelim viticama s lisnatim zadebljanjima. Polje štita u obliku konjske glave vodoravno je podijeljeno na gornju 5. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. tamnoplavu i donju polovicu crvene boje. U njemu Jenson, 1475., Samostan Sv. Duje, Kraj, Ink. 4), inicijal „S” na f. 27v je prikazan uspravljen zlatni lav razjapljenih čeljusti (foto: B. Goja) okrenut udesno. Prednjim se šapama drži za stablo. St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, Vrlo tankim potezima naznačena je kratka griva i dlake Monastery of St Domnius, Kraj, Ink. 4), initial S on f. 27v

Pojedine rečenice dodatno su istaknute i brojnim inicijalima tipa littera notabilior visine dvaju tiskanih redaka izrađenima u crvenoj ili plavoj boji. Kako bi izgledala inkunabula iz Kraja da neznani naručitelj nije odlučio ukrasiti je iluminacijama, lijepo se vidi na istoj stranici drugog primjerka ovoga Jensonova izdanja koje se čuva u Znanstvenoj knjižnici Zadar (Inc. 25). Vidi se prazan prostor predviđen za eventualno naknadno oslikavanje inicijala i tiskani reprezentant „g” kao uputa iluminatoru (sl. 13). Usporedbom minijatura kojima je ukrašena inkunabula iz Kraja s kritički obrađenim korpusom venecijanske renesansne minijature može se zaključiti da one pokazuju izrazitu sličnost s brojnim radovima koji se u literaturi povezuju s minijaturistom poznatim kao Maestro del Plinio di Giovanni Pico della Mirandola (Maestro del Plinio di Pico ili skraćeno Maestro di Pico; 6. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. aktivan od oko 1460. do oko 1505.). Ime je dobio Jenson, 1475., Samostan Sv. Duje, Kraj, Ink. 4), inicijal „D” na f. 49v prema svojem najpoznatijem djelu – minijaturama (foto: B. Goja) St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, kojima je ukrasio rukopis Naturalis Historia Plinija Monastery of St Domnius, Kraj, Ink. 4), initial D on f. 49v Starijeg (Venezia, Biblioteca Marciana, Cod. Lat. VI,

se dobio volumen. Tijelu slova u gornjem i lijevom uglu s lijeve strane dodana su dva zelena listića. Poput grba i inicijal je dodatno ukrašen elegantnim povijenim bijelim viticama s lisnatim zadebljanjima i zlatnim prahom. Pozadina je inicijala zlatna, a pravokutan okvir obrubljen je tankom crnom linijom iz koje se po desnom rubu i uglovima simetrično od središnjeg lista zelene boje izvijaju zavojite vitice i stilizirani zlatni cvjetovi češljugovine. Osim opisanih iluminacija i dvaju inicijala na f. 17r inkunabula je na pojedinim idućim stranicama, tj. na početku svake od sljedeće dvadeset i jedne knjige (od ukupno dvadeset i dvije knjige od kojih se sastoji ovo djelo) ukrašena s još jednako toliko dekorativnih inicijala sastavljenih od fitomorfnih motiva plave, zelene i boje ciklame na zlatnoj pozadini unutar pravokutna okvira obrubljena tankom crnom linijom. Plastičnost i ovih inicijala dodatno je postignuta osjenčanjima u različitim nijansama i žutoj boji, a inicijali su ukrašeni zlatnim prahom i povijenim tankim bijelim viticama sa zadebljanjima. To su inicijali „S” na f. 27v (sl. 5); „I” na f. 38r; „D” na f. 49v (sl. 6); „Q” na f. 60r (sl. 7); „Q” na f. 72r; „D” na f. 79v; „N” na f. 91r (sl. 8); „E” na f. 103r (sl. 9); „O” na f. 110v (sl. 10); „C” na f. 125r; „A” na f. 137r; „E” na 7. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. Jenson, 1475., Samostan Sv. Duje, Kraj, Ink. 4), inicijal „Q” na f. 60r f. 147v; „D” na f. 158r; „D” na f. 170r; „P” na f. 185r; „P” (foto: B. Goja) na f. 202v (sl. 11); „D” na f. 216r; „Q” na f. 236v; „D” na f. St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, 250v; „C” na f. 269r (sl. 12) i „S” na f. 284r. Monastery of St Domnius, Kraj, Ink. 4), initial Q on f. 60r

Bojan Goja: Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate... Ars Adriatica 4/2014. (235-250)

8. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. 9. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. Jenson, 1475., Samostan Sv. Duje, Kraj, Ink. 4), inicijal „N” na f. 91r Jenson, 1475., Samostan Sv. Duje, Kraj, Ink. 4), inicijal „E” na f. 103r (foto: B. Goja) (foto: B. Goja) St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, Monastery of St Domnius, Kraj, Ink. 4), initial N on f. 91r Monastery of St Domnius, Kraj, Ink. 4), initial E on f. 103r

245, coll. 2976), što ga je cijenjeni ferarski kaligraf su bili ukrašeni tzv. Commissioni (isprave kojima se Niccolò Mascarino 17. kolovoza 1481. godine dovršio pripadnicima venecijanskog plemstva u ime dužda za znamenita venecijanskog filozofa Pica della dodjeljuje neka državna služba).16 Put prema otkrivanju Mirandolu u vrijeme kada je ovaj pohađao studij i pripisivanju mnogih novih djela Maestru di Pico bio filozofije u Padovi.13 Za njegovo uvođenje u znanstvenu je moguć proširivanjem područja proučavanja slikanih literaturu pod tim umjetničkim imenom najzaslužnija minijatura od onih iz rukopisa na one u tiskanim djelima je Lilian Armstrong koja je prva detaljno analizirala (što su prethodna istraživanja donekle zanemarila), i to i kronološki objedinila pozamašan opus ovog još nakon što je ustanovljeno da su minijature inkunabule uvijek neidentificirana majstora.14 No treba reći da je Plinijeve Naturalis Historia, koju je u Veneciji 1472. Angela Dillon Bussi istovremeno s nastankom njezine godine tiskao Nicolas Jenson, slične onima u istoimenome temeljne studije također uočila uzajamnu sličnost niza Mirandolinu rukopisu iz 1481. godine.17 U literaturi iluminacija, povezala ih s iluminatorom koji je oslikao je bilo prijedloga i da se mnoge iluminacije pripisane navedeni rukopis Naturalis Historia Plinija Starijeg te ranom Maestru di Pico smjeste u okruženje iluminatora ga po njemu također nazvala Maestro del Plinio di Pico, Bartolomea del Tintorea, kao i da se njih dvojica, zajedno a isto ime usporedno s njima dvjema upotrebljava i s Bartolomeom di Benincàom, ujedine u istu osobu, što Gino Castiglioni.15 Još prije, Giordana Mariani Canova je otklonjeno kasnijim analizama i dokumentima.18 Sve prva je ustvrdila da se iluminacije rukopisa Naturalis navedeno upućuje na složenost problematike s kojom Historia odlikuju tipično venetskim stilskim govorom se susreću istraživači iluminacija te ostavlja otvorenom s ferarskim utjecajima, prepoznajući u njima zbog živa mogućnost daljih preispitivanja i preslagivanja ovog kolorita i načina slikanja arhitekture ruku venecijanskog ogromna opusa. majstora. Da je rukopis iluminiran upravo u Veneciji, Zbog njegove istaknute uloge u sjevernotalijanskom zaključila je usporedivši ove iluminacije s onima kojima slikarstvu iluminacija druge polovice 15. stoljeća važno

je također kazati da je Maestro di Pico prepoznat i kao autor iluminacija Epistolara i Misala koje je 1479. i 1480. godine dao izraditi opat zadarskog samostana Sv. Krševana Deodat Venier (opat od 1459. do 1488.).19 Istom su majstoru nedavno pripisane i iluminacije kojima je ukrašen Drugi vrbnički misal20 te iluminacije inkunabule Carmina Valerija Katula (Venecija, 1488.) koja se čuva u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.21 U nastojanju da opus Maestra di Pico temeljito prouči sa svih gledišta Lilian Armstrong je, na temelju majstorova ključnog djela – dekoracija Plinijeve Naturalis Historia (1481.) – najprije definirala tehničke i stilske osobine njegova slikarskog rukopisa. One su joj poslužile kao polazište za daljnje atribucije, grupiranje i kronološko nizanje ostalih minijatura. Okvirno je utvrdila kako je majstor kompozicije najprije skicirao olovnom olovkom, a potom ih nanovo prelazio smeđom tintom. Scene su poslije obojane akvarelom i temperom. Pozlata je korištena ponajviše za inicijale kao i za poneki dekorativni detalj. Načelno je uočila da njegovi ljudski likovi imaju izražene podočnjake i vretenaste izdužene prste na rukama. Putti su nježni, imaju male zaobljene glave, poluzatvorene oči i svijetlu kosu oblikovanu u pramenove. Raspon upotrebljavanih 10. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. Jenson, 1475., Samostan Sv. Duje, Kraj, Ink. 4), inicijal „O” na f. 110v boja raznolik je kao i renesansni dekorativni motivi. (foto: B. Goja) Zaključila je da je majstor bio briljantan kolorist, St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, ali nikada i vrhunski crtač. Takve karakteristike Monastery of St Domnius, Kraj, Ink. 4), initial O on f. 110v uočavamo i na iluminacijama inkunabule iz Kraja. U

11. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. 12. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. Jenson, 1475., Samostan Sv. Duje, Kraj, Ink. 4), inicijal „P” na f. 202v Jenson, 1475., Samostan Sv. Duje, Kraj, Ink. 4), inicijal „C” na f. 269r (foto: B. Goja) (foto: B. Goja) St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, Monastery of St Domnius, Kraj, Ink. 4), initial P on f. 202v Monastery of St Domnius, Kraj, Ink. 4), initial C on f. 269r

Bojan Goja: Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate... Ars Adriatica 4/2014. (235-250)

daljoj analizi majstorov je opus kronološki i tematski historiata26 i grb vlasnika u sredini donje margine. podijelila u četiri grupe.22 Zbog velike produkcije Takvim tipom dekoracije i organizacijom naslovne iluminacija i manjih odstupanja u njihovoj kvaliteti stranice ukrašena je i inkunabula iz Kraja s tom ostaje otvorena i pretpostavka kako je Maestro di Pico razlikom da je kod nje prostor za prvi inicijal umjesto bio na čelu dobro organizirane iluminatorske radionice s littera historiata ispunjen fitomorfnim inicijalom. sa sjedištem u Veneciji u kojoj je djelovalo nekoliko ili No treba ipak napomenuti da dekorativni okviri niti makar dvojica ili trojica pomoćnika.23 Ukupno mu je, kada je u pitanju posvemašnja sličnost ne mogu biti zajedno s drvorezima, pripisano više od stotinu radova, jedini i pouzdan oslonac za atribuciju pojedinom a smatra se da je samo tijekom osmoga i devetog majstoru, pa taj oprezan pristup treba biti uvažen i u desetljeća 15. stoljeća u njegovoj radionici oslikano ovom slučaju. U izradi takvih tipiziranih okvira čije stotinjak inkunabula.24 Podatak da je u ranom periodu je oslikavanje zahtijevalo i nemalen utrošak vremena često ilustrirao upravo Jensonova izdanja25 također je naročito su mogli sudjelovati i pomoćnici. Atribuciju jedan od argumenata koji govore u prilog tomu da je minijatura inkunabule iz Kraja Maestru di Pico, uz upravo Maestro di Pico izradio iluminacije u inkunabuli isti tip dekoracije, u prvom redu omogućuju likovi Sv. iz Kraja. Te su iluminacije mogle biti oslikane netom Aurelija Augustina te anđela grbonoša koji pokazuju nakon tiskanja, a svakako nisu nastale mnogo kasnije. izrazite sličnosti s brojnim djelima iz prvog majstorova Za atribuciju minijatura inkunabule iz Kraja Maestru razdoblja. Istovjetni melankolični likovi anđela di Pico – s obzirom na njezinu dataciju i izdavača te pojavljuju se i u donjoj margini djela Il Tesoro Brunetta vrstu dekoracije – mogu poslužiti ponajprije djela iz Latinija (Gerardus de Lisa, Treviso, 1474.; Cambridge, prvog razdoblja majstorove karijere te njihova stilska i tipološka analiza kako ju je obavila L. Armstrong. U tom razdoblju majstor upotrebljava dva tipa oslika. Prvi je karakterističan po upotrebi friza s okvirima ispunjenima povijenim bijelim stabljikama vinove loze (bianchi girari ili white vine-stem), zatvorena tankim crnim, crvenim i zlatnim trakama unutar kojih su ubačeni medaljoni s monokromnim ljudskim glavama, svetačkim i životinjskim likovima, mitološkim bićima, figurama all’ antica i drugim scenama, dok su u dnu obiteljski grbovi koje često pridržavaju anđeli ili putti. U prvom razdoblju majstor upotrebljava i drugi tip osnovne dekoracije koji je bio raširen u Ferrari 1450-ih godina, a koristili su ga majstori koji su oslikali bibliju Borsa d’Este (Modena, Biblioteca Estense Universitaria, Lat. 422 = Ms. V.G. 12 i Lat. 423 = Ms. V.G. 13) koja predstavlja vrhunac ferarske renesansne minijature. Ovaj se tip dekoracije sastoji od crvenih i plavih cvjetnih motiva i stiliziranih zlatnih cvjetova čička okruženih vijugavim viticama. Ti se ukrasni motivi poput friza mogu prilagodljivo protezati uz čitave margine ili njihove dijelove. Anđeli i putti nacrtani su olovkom i tintom te dodatno oblikovani akvarelom. Glave su im okrugle, lica nacrtana precizno, a poze simetrične i uravnotežene. Lica su svetačkih likova tankoćutna, očni kapci spušteni te im oči izgledaju kao da su poluzatvorene, a prsti su tanki i pokazuju u knjigu otvorenih stranica koju drže u rukama. Odjeća je slikana jarkim bojama koje su u kolorističkom skladu 13. Sv. Aurelije Augustin, O državi Božjoj (De Civitatis Dei; Venecija, N. Jenson, 1475., Znanstvena knjižnica Zadar, Inc. 25) (izvor: Znanstvena s dekoracijom. S obzirom na visoku cijenu ilustriranih knjižnica Zadar) knjiga u tom razdoblju najzastupljenije su bile one St Augustine, The City of God (De Civitate Dei; Venice, N. Jenson, 1475, koje su uključivale naslovnicu ukrašenu s littera Research Library Zadar, Inc. 25)

of Minnesotta Library, Ms. 1460/f St., c.1) te u dvjema Plinijevim Naturalis Historia (Venecija, N. Jenson, 1472., Pariz, Bibliothèque Nationale, Vèlins 498 i Venecija, N. Jenson, 1472., San Marino, CA, Huntington Library, n. 2289).28 Na svim navedenim djelima, u donjoj margini ili uklopljene u dekorativne okvire, nalazimo i identične lovorove vijence čiji su rubovi i vrhovi lišća radi postizanja plastičnosti dodatno modelirani nijansama svjetlije i tamnije zelene boje. Budući da, kako je primijetila L. Armstrong, Maestro di Pico pri oblikovanju ljudskih likova i putta tijekom čitave karijere primjenjuje istu tipologiju i stil, usporedbe se mogu pronaći i u brojnim figuralnim minijaturama iz drugih razdoblja majstorove karijere. Lijep primjer za usporedbu je i Biblia Latina (Franciscus Renner & Nicolaus de Frankfordia, 1475., Dallas, Texas, Southern Methodist University, Bridwell Library)29 jer ima naslovnu stranicu oblikovanu na sličan način kao inkunabula iz Kraja (sl. 14). Dekorativni okvir ispunjen

14. Biblia Latina, Franciscus Renner & Nicolaus de Frankfordia, 1475., Dallas, Texas, Southern Methodist University, Bridwell Library (izvor: www.smu.edu; preuzeto: 14. prosinca 2013.) Biblia Latina, Franciscus Renner & Nicolaus de Frankfordia, 1475, Dallas, Texas, Southern Methodist University, Bridwell Library

Mass, Harvard, Houghton Library, Inc. 6459, c. 7). Lik Sv. Aurelija Augustina pokazuje izrazite sličnosti s likom dominikanskog redovnika, umetnutim unutar inicijala „O” na način littera historiata u djelu Supplementum Nicolausa de Auxima (Franciscus Renner et Nicolaus de Frankofordia, Venecija, 1474.; Biblioteka Marciana, Inc. Ven. 494, c.2). Vidimo iste zasjenjene podočnjake, malen nos, lučno nacrtane obrve i prema dolje povijena usta. Oba prethodno navedena djela ukrašena su na marginama istim tipom dekoracije koja se sastoji od crvenih i plavih cvjetnih motiva te zlatnih cvjetova čička okruženih vijugavim viticama. Likovi imaju isti tip aureola naslikanih kao pune kružnice s lijeve strane obrubljene bijelom, a s desne crnom linijom. Iza likova nalazimo identičan otvoreni prostor s nebom i izduženim bijelim oblacima.27 Jednaki se anđeli i putti mogu pronaći i u drugim djelima iz prvog razdoblja, 15. Commissione del doge Agostino Barbarigo a Girolamo Capello, 1487., Venecija, Bib. Del Museo Correr, MS Cl. III. 33 (izvor: www. onima ukrašenim prvim tipom dekoracije (bianchi nuovabibliotecamanoscritta.it; preuzeto: 14. prosinca 2013.) girari ili white vine-stem). Nalazimo ih u donjim Commissione del doge Agostino Barbarigo a Girolamo Capello, 1487, marginama Strabonove Geografije (Minneapolis, Univ. Venice, Bib. Del Museo Correr, MS Cl. III. 33

Bojan Goja: Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate... Ars Adriatica 4/2014. (235-250)

je cvjetovima, listovima i bobicama u karakterističnoj 4729, c.2, te Commissione del doge Agostino Barbarigo a plavoj, zelenoj i boji ciklame te zlatnim cvjetovima čička Tommaso Loredano, 1490., Pariz, Bibliothèque Nationale, i češljugovine sa zavojitim viticama. Na krajevima se Lat. 4730, c.1).31 Na temelju kritičke analize i katalogizacije sužava, a zaključen je trolistima. Istom je dekoracijom njegova opusa, kako ga je ustanovila L. Armstrong, ukrašen i lovorov vijenac u sredini donje margine. Maestru di Pico pripisali su drugi istraživači i nova djela.32 Uz podudarnosti izvedbe dekorativnog okvira, na Za usporedbu navodim iluminacije Brevijara (oko 1480., čijoj je izradi mogao sudjelovati i neki od majstora iz Augsburg, Universitätsbibl., Cod. I.2.2o 35). Na prvoj je radionice, upravo u liku Sv. Jeronima koji je prikazan stranici lettera istoriata s umetnutim likom Sv. Pavla, unutar littera historiata pronalazimo sve one brojne i karakteristične fizionomije kakvu ima i lik Sv. Aurelija karakteristične morellijanske detalje bitne za atribuciju Augustina, te istovjetni likovi anđela koji u sredini donje oslika inkunabule iz Kraja Maestru di Pico. Svetac je margine pridržavaju grb obitelji Orsini. Gornja i bočne naime smješten u otvoren prostor s nebom po kojem margine ukrašene su istim tipom dekoracije koja se plove izduženi bijeli oblaci, dojam dubine prostora sastoji od crvenih i plavih cvjetnih motiva te stiliziranih postignut je postupnim tonskim gradacijama neba, zlatnih cvjetova čička. Unutar dekoracije uklopljeni su sjene i pregibi na svečevoj odjeći naznačeni su crnim životinjski likovi (među kojima je prikazan i češljugar) i bijelim linijama, u visini grudi naslikana je knjiga te medaljoni sa scenama Navještenja (arkanđeo Gabrijel otvorenih stranica na koju lik pokazuje desnom rukom, i Bogorodica) na bočnim te lik sveca karakteristične prsti su izduženi, zlatna aureola naslikana je kao fizionomije naslikan u sredini gornje margine.33 Mogle bi puna kružnica, s lijeve strane obrubljena bijelom, a s se pronaći još mnoge analogije, a za ovaj su rad važne desne crnom linijom; glava mu je lagano nakrivljena, i dvije inkunabule iz Padove (Biblioteca del Seminario ima okrugle oči izraženih bjeloočnica, malen nos, Vescovile) opremljene iluminacijama koje su pripisane zasjenjene podočnjake i lučno nacrtane obrve te prema Maestru di Pico.34 Pojedina djela izrazito bliska njegovu dolje povijena usta, volumen lica i inkarnat naglašeni stilu pripisana su majstorovoj radionici, pri čemu nije su nijansama bijele i ružičaste, brada je oblikovana isključeno da je Maestro di Pico pri njihovoj izradi ipak kratkim crtama u svjetlijim i tamnijim nijansama. imao odlučujuću ulogu te da je oblikovao stil i nadgledao Inicijal je ukrašen i elegantnim povijenim bijelim radove podređenih mu iluminatora.35 Nizanje sličnosti viticama s lisnatim zadebljanjima – ukrasnim motivom s drugim majstorovim djelima može se zaključiti koji se također ponavlja na majstorovim djelima. iluminacijama kojima je ukrašen Drugi vrbnički misal Izrazite sličnosti u oblikovanju svetačkih likova, u kojem nalazimo brojne istovjetne svetačke likove, fitomorfnih inicijala i dekorativnih okvira nalazimo inicijale ukrašene lisnatim motivima i dekorativne i u iluminacijama dvaju Psaltira (Venecija, Biblioteca okvire ispunjene cvjetovima, listovima i bobicama u Querini Stampaglia, Inc. 6 i Siena, Biblioteca S. plavoj, zelenoj i boji ciklame te stiliziranim zlatnim Bernardino del Convento dell’Osservanza) i naslovnice cvjetovima čička i češljugovine. Na temelju iznijetih Psaltira iz jednog Brevijara (Pariz, Bibliothèque Ste- usporednih analiza i uočenih podudarnosti može se Geneviève, OE XV 147 Rés), koje je tiskao Nicolas ustvrditi da je iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei Jenson, a oslikao Maestro di Pico.30 Svecima i anđelima Sv. Aurelija Augustina (Nicolas Jenson, Venecija, 1475.), karakterističnih tipologija ukrašena su i tri primjerka iz koja se čuva u samostanu Sv. Duje u Kraju, izradio serije Commissioni rađena za dužda Agostina Barbariga znamenit venecijanski renesansni iluminator Maestro (Commissione del doge Agostino Barbarigo a Girolamo di Pico pa su one, bez obzira na moguću suradnju Capello, 1487., Venecija, Bib. Del Museo Correr, MS Cl. radionice i pomoćnika, dopuna katalogu njegovih djela, III. 33 (sl. 15); Commissione del doge Agostino Barbarigo a ali i dragocjen prilog sveukupnoj slikarskoj baštini iz Paolo di Canale, 1489., Pariz, Bibliothèque Nationale, Lat. vremena renesanse u Dalmaciji.

Bilješke

1 Iskreno se zahvaljujem fra Vladi Jajalu, gvardijanu samostana 5 Smatram da bi zlatni okrugli i suzoliki ukrasni motivi okruženi Sv. Duje u Kraju, na iskazanom povjerenju, ljubaznosti i bodljikama, koje inozemni autori nazivaju bottoni dorati ili susretljivosti. gold dots, mogli predstavljati stilizirane cvjetove čička (lat. 2 JOSIP BADALIĆ, Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj, Arctium lappa) i češljugovine (lat. Dipsacus fullonum), a u Zagreb, 1952., br. 137, 9, 60; ŠIME JURIĆ - VATROSLAV vezi su s prikazom češljugara (lat. Carduelis carduelis) koji se FRKIN, Katalozi inkunabula crkvenih ustanova u Hrvatskoj. vrlo često prikazuje na minijaturama. Naime, sjemenke ovih IV. Zbirka inkunabula u knjižnicama Franjevačke provincije sv. biljaka, uz plodove češljike ili češljine (lat. Scandix), omiljena su Jeronima. II dio, Croatica Christiana Periodica, Vol. 15, No. 27 hrana te ptice. Budući da se bodljikavo raslinje smatra slikom (1991.), 182-261, 235. Kristove trnove krune i češljugar je postao omiljenim simbolom Kristove muke. O simbolici češljike i češljugara vidjeti: 3 Zanimanjem zlatar i graver, N. Jenson (Sommevoire, Bar- MARIJAN GRGIĆ, Češljika, u: Leksikon ikonografije, liturgike i sur-Aube, Aube, Troyes, Champagne, oko 1420.; u nekim simbolike zapadnog kršćanstva, (ur.) Anđelko Badurina, Zagreb, izvorima 1430./1440. – Venecija, 1480.) vještinu tipografije 1979., 187-188 i MARIJAN GRGIĆ, Češljugar, u: Leksikon upoznao je u Mainzu. Krajem 1469. godine stiže u Veneciju ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, (ur.) gdje otvara radionicu i 1470. započinje tiskati svoje prve Anđelko Badurina, Zagreb, 1979., 188. knjige. Njegova su izdanja na ovom zahtjevnu tržištu bila naročito popularna i cijenjena zbog ljepote tiskarskog sloga 6 Inkunabula ima ukupno 303 lista. U radu se orijentiram prema paginaciji kako je obilježena grafitnom olovkom. s lako čitljivim elegantnim slovima, ujednačenim proredom i širokim marginama. Oblikovanje novog tipa slova po uzoru 7 Za izradu minijatura korištene su razne slikarske i crtačke tehnike na rimska smatra se njegovim najznačajnijim doprinosom – zlatni listići, tempera, tinta, sepija nanošena perom ili finim na području tipografije. O N. Jensonu opširnije vidjeti: kistom i akvarel te pripremne radnje koje su ubrzavale posao HORATIO F. BROWN, The Venetian printing press 1469- (skiciranje pomoću metalne igle, kopiranje uobičajenih motiva 1800, Amsterdam, 1969. (pretisak izvornika iz 1891.), 11-23, punciranjem ili izrađivanje obrisa za ukrasne motive u vrijeme 46-48; CARLO CASTELLANI, La stampa in Venezia dalla samog tiskanja inkunabula koji bi se potom oslikavali i višekratno sua origine alla morte di Aldo Manuzio seniore, Trst, 1973. koristili). LILIAN ARMSTRONG (bilj. 3, 1994.), 36-38. (pretisak izvornika iz 1889.), 21-26, 85-92; LEONARDAS 8 O nekim tipovima inicijala vidjeti: MICHELLE P. BROWN (bilj. VYTAUTAS GERULAITIS, Printing and publishing in 4), 68, 81, 97; ANĐELKO BADURINA, Iluminirani rukopisi u fifteenth-century Venice, London, 1976., 10-11, 13-14, 22- Hrvatskoj, Zagreb, 1995., 112. 23, 25-27, 29, 50, 72, 95; NERI POZZA, L’editoria veneziana 9 MICHELLE P. BROWN (bilj. 4), 81. da Giovanni da Spira ad Aldo Manuzio, u: La stampa degli 10 Vidjeti bilješku br. 5. incunaboli nel Veneto, (ur.) Neri Pozza, Vicenza, 1984., 9-36, 10-12, 14, 16-17, 20-21, 30; ANGELLO COLLA, Tipografi, 11 Vidjeti bilješku br. 5. editori e libri a Padova, Treviso, Vicenza, Verona, Trento, u: La 12 Na temelju navedene literature nisam uspio utvrditi komu stampa degli incunaboli nel Veneto, (ur.) Neri Pozza, Vicenza, pripada grb, no izvorni vlasnik inkunabule i nije morao biti 1984., 37-80, 39, 41, 44, 46, 50, 51, 54, 57-58; MARTIN s područja mletačke države. VINCENZO M. CORONELLI, LOWRY, Venetian Printing. Nicolas Jenson and the Rise of the Blasone Veneto, Venecija, 1706.; CASIMIRO FRESCHOT, La Roman Letterform, Herning, 1989.; LILIAN ARMSTRONG, Nobiltà Veneta O’sia Tutte le Famiglie Patrizie con le figure de The Hand-Illumination of Printed Books in Italy 1465-1515, suoi Scudi & Arme, Venecija, 1707.; EUGENIO MORANDO u: The Painted Page, Italian Renaissance Book Illumination DI CUSTOZZA, Libro d’arme di Venezia, Verona, 1979. U 1450-1550, (ur.) Jonathan J. G. Alexander, Munich – New priloženoj literaturi postoji nekoliko sličnih primjera, ali ti se York, 1994., 35-47, 35; LILIAN ARMSTRONG, Nicolaus grbovi sa sigurnošću ipak ne bi mogli povezati s grbom kojim je Jenson’s ”Breviarium romanum”, Venice, 1478: Decoration ukrašena inkunabula iz Kraja budući da heraldička znanost pri and Distribution, u: Incunabula: studies in fifteenth-century njihovu sastavljanju primjenjuje strogo određena pravila. printed books presented to Lotte Hellinga, (ur.) Martin Davies, 13 BEATRICE BENTIVOGLIO-RAVASIO, Il Maestro del Plinio di London, 1999., 421-467. Pico: un artista tra codici e incunaboli, Alumina-pagine miniate, 4 Renesansni firentinski minijaturisti preuzeli su ukrasni motiv Anno 4, n. 12, gennaio-febbraio-marzo (Venecija, 2006.), 24- povijenih bijelih stabljika vinove loze (tal. bianchi girari ili eng. 31, 24; SARAH BLAKE McHAM, Erudition on Display: The white vine-stem) iz toskanskih iluminiranih rukopisa 11. i 12. ”scientific” Illustrations in Pico della Mirandola’s Manuscript stoljeća. Izrađivani su najčešće na način da je podloga ostavljana of Pliny the Elder’s Natural history, u: Visualizing medieval neoslikana. MICHELLE P. BROWN, Understanding illuminated medicine and natural history, 1200 - 1550, (ur.) Jean A. Givens, manuscripts: a guide to technical terms, Malibu, 1994., 19, 125; Karen M. Reeds, Alain Touwaide, Bodmin, Cornwall, 2006., 83- GIORDANA MARIANI CANOVA, The Italian Renaissance 114, 88-114. Miniature, u: The Painted Page, Italian Renaissance Book 14 LILIAN ARMSTRONG, Il maestro di Pico: un miniatore Illumination 1450-1550, (ur.) Jonathan J. G. Alexander, Munich veneziano del tardo Quattrocento, Saggi e memorie di storia – New York, 1994., 21-34, 21. dell’arte, 17(1990.), 7-39, Tabla (dalje: T.) 215 – T. 253, 9-10.

Bojan Goja: Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate... Ars Adriatica 4/2014. (235-250)

15 ANGELA DILLON BUSSI, I libri decorati di Girolamo KOLANOVIĆ, Liturgijski kodeksi svetokrševanskog opata Rossi. Illustrazione libraria a Venezia nella seconda metà Deodata Veniera, Radovi Zavoda JAZU u Zadru, 29-30 (1983.), del Quattrocento, Verona illustrata, Rivista del Museo di 57-84. U citiranim bibliografskim jedinicama navedena je i Castelvecchio, 2 (Verona, 1989.), 29-51, 36-41, obratiti pozornost ostala relevantna literatura o zadarskim kodeksima. na bilješku 1 na str. 36; GINO CASTIGLIONI, »Frixi et figure 20 FEDERICA TONIOLO, Manoscritti miniati di area veneta e et miniadure facte de intajo« Tra silografia e miniatura in alcuni padana nelle biblioteche della Croazia: alcuni esempi dal XII incunaboli veneziani, Verona illustrata, Rivista del Museo di al XVI secolo, u: Književnost, umjetnost, kultura između dviju Castelvecchio, 2 (Verona, 1989.), 19-27, 25-27. obala Jadrana: zbornik radova s međunarodnog znanstvenog 16 GIORDANA MARIANI CANOVA, La miniatura veneta del skupa, Zadar – Nin, 3.-4. studenoga 2006. = Letteratura, arte, Rinascimento: 1450-1500, Venezia, 1969., 74, 76, kataloška cultura tra le due sponde dell’Adriatico: atti delle giornate jedinica 83, 157. di studio, Zara, Nona, 3-4 novembre 2006., (ur.) Guido 17 LILIAN ARMSTRONG (bilj. 14), 9-10. Baldassarri, Nikola Jakšić, Živko Nižić, Zadar, 2008., 201- 218, 212-214. Na temelju njezine je atribucije o iluminacijama 18 O ovoj problematici vidjeti: MASSIMO MEDICA, Un problema Drugog vrbničkog misala kao djelu Maestra di Pico iscrpno pisao di pittura bolognese della metà del Quattrocento, Arte a I. Ferenčak koji je obavio detaljnu formalnu i stilsku analizu Bologna, bolletino dei musei civici d’arte antica, 4 (Bologna, iluminacija, uočio na njima niz karakterističnih morellijanskih 1997.), 64-73; SUSY MARCON, kataloška jedinica 52. Kyriale, u: detalja te posebno razmotrio i pitanje narudžbe misala. IVAN Calligrafia di Dio: la miniatura celebra la Parola, (ur.) Giordana FERENČAK, Iluminacije Drugog vrbničkog misala, Sveučilište Canova Mariani, Paola Ferraro Vettore, Modena, 1999., 206- u Zagrebu, Filozofski fakultet, Zagreb, 2012.). Tekst rada koji 207; ULRIKE BAUER-EBERHARDT, Et hi tres unum sunt: je izrađen pod vodstvom dr. sc. Predraga Markovića i predan Bartolomeo del Tintore, Bartolomeo di Benincà da Ferrara und na natječaj za dodjelu Rektorove nagrade u akademskoj godini der ‘Maestro di Pico’, Rivista di storia della miniatura, 5 (Firenca, 2011./2012., dostupan je na: http://www.unizg.hr/rektorova/ 2000.), 109-118; LILIAN ARMSTRONG, The Pico Master: A upload/ILUMINACIJE%20II.%20VRBNI%C4%8CKOG%20 Venetian Miniaturist of the Late Quattrocento, u: Studies of MISALA%20-%20faks.pdf; preuzeto: 21. siječnja 2013.. Renaissance miniaturists in Venice, Vol. I, London, 2003., 233- 21 MILAN PELC (bilj. 19), 118-119. U navedenom se radu M. 338, 338; BEATRICE BENTIVOGLIO-RAVASIO, Maestro del Pelc osvrnuo i na iluminacije Časoslova Horae Beatae Mariae Plinio di Giovanni Pico della Mirandola/Maestro del Plinio Virginis (Znanstvena knjižnica u Zadru, Sign. 1555 / Ms. 8) di Pico/Maestro di Pico, u: Dizionario biografico dei miniatori odredivši njegove minijature bliskima venecijanskom stilu italiani: secoli IX-XVI, (ur.) Milvia Bolatti, Milano, 2004., 635- kasnoga XV. ili ranog XVI. stoljeća. ISTI (bilj. 19), 118. O 642, 636; DANIELE GUERNELLI, Qualche nota sulla miniatura iluminacijama zadarskog časoslova pisao je u novije vrijeme i bolognese del terzo quarto del Quattrocento: interazioni tra E. Hilje koji smatra da je njihov autor nepoznati minijaturist decorazione libraria, letteratura e stampa, Il carrobbio, Vol. s kraja 15. stoljeća. EMIL HILJE, Kataloška jedinica 066. XXXV (Bologna, 2009.), 61-91, 65-73. Nepoznati minijaturist, Časoslov blažene djevice Marije, 19 Da se iluminacije Misala mogu smatrati djelom Maestra del u: Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Slikarstvo, Plinija di Pico, prva je pretpostavila Susy Marcon analizirajući (ur.) Nikola Jakšić, Zadar 2006., 195-197. No treba reći da stranicu s likom Sv. Krševana na konju. SUSY MARCON su iluminacije zadarskog Časoslova otprije dobro poznate (bilj. 18), 206-207. Njezina je atribucija prihvaćena u i detaljno analizirane u talijanskoj stručnoj literaturi, pri kasnijoj literaturi. BEATRICE BENTIVOGLIO-RAVASIO čemu su izražena različita razmišljanja o njihovu autoru (bilj. 18), 636. Iluminacije naslovnice Epistolara Maestru di kao i o mogućem udjelu pomoćnika i radionice pri njihovoj Pico prva je pripisala Lilian Armstrong ne donoseći tom izradi. Gino Castiglioni pripisao ih je Benedettu Bordonu prigodom detaljnu analizu i usporedbe s drugim njegovim i njegovoj radionici i datirao u prvo desetljeće 16. stoljeća. radovima. LILIAN ARMSTRONG (bilj. 18), 331. Nakon GINO CASTIGLIONI (bilj. 15), 23, T. I i II, T. 6, T. 7, T. 9 i T. navedenih radova o iluminacijama zadarskih kodeksa pisalo 10. Susy Marcon zbog određenog manjka kvalitete, posebno se i u domaćoj literaturi. E. Hilje detaljno opisuje iluminacije u izradi okvira, smatra da je u slikanju ovih minijatura Epistolara i Misala te ih pripisuje nepoznatim minijaturistima. sudjelovao i pomoćnik napominjući da bi taj mogao biti (EMIL HILJE, Kataloška jedinica 063. Nepoznati minijaturisti, Alberto Maffei. SUSY MARCON, Una aldina miniata, u: Epistolar opata Deodata Veniera i Kataloška jedinica 064. Aldo Manuzio e l’ambiente veneziano 1494-1515, (ur.) Susy Nepoznati minijaturisti, Misal opata Deodata Veniera u: Marcon i Marino Zorzi, Venecija, 1994., 107-133, 125. O B. Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Slikarstvo, (ur.) Bordonu i minijaturama Časoslova od iste autorice vidjeti i: Nikola Jakšić, Zadar 2006., 192-195). O iluminacijama SUSY MARCON, Benedetto Bordon, u: Dizionario biografico Epistolara i Misala kao djelu Maestra di Pico ponovno je pisao dei miniatori italiani: secoli IX-XVI, (ur.) Milvia Bolatti, i M. Pelc. MILAN PELC, Picov majstor i kodeksi zadarskog Edizioni Sylvestre Bonnard, Milano, 2004., 121-125, 123. opata Deodata Veniera, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, O iluminacijama zadarskog Časoslova naposljetku je pisala 36 (2012.), 113-124, 113-119. Od starije literature koja se i Federica Toniolo koja ih ne smatra vlastoručnim djelom zanimala za Venierove kodekse treba navesti opsežan rad Benedetta Bordona, već njihova tvorca traži u krugu majstora J. Kolanovića koji se pobliže bavio i utvrđivanjem vremena ovisnih o njegovoj radionici predlažući kao autora majstora nastanka kodeksa utemeljeno iznijevši pretpostavku da su oba koje se u literaturi naziva Secondo Maestro del Canzoniere kodeksa dovršena za života opata Deodata Veniera. JOSIP Grifo. FEDERICA TONIOLO (bilj. 20), 216-218.

22 U prvoj polovici 1470-ih godina ponajviše ilustrira klasična djela 28 LILIAN ARMSTRONG (bilj. 14), 11, 13, 31-32, T. 3 na str. 217, koja tiskaju najznačajniji venecijanski tipografi toga vremena T. 9 i T. 10 na str. 222-223; ISTA (bilj. 18), 241-243, T. 3 na str. Vindelino da Spira i N. Jenson. Njegov tadašnji stil odaje snažan 277, T. 9 i T. 10 na str. 282-283. utjecaj ferarske minijature i iluminatora koji se u literaturi naziva 29 LILIAN ARMSTRONG, The hand illumination of Venetian Maestro dei Putti, a naslovnice su redovito opremljene grbovima bibles in the incunable period, u: Incunabula and their readers: vlasnika. Tijekom druge polovice istoga desetljeća i početkom printing, selling and using books in the fifteenth century, (ur.) 1480-ih godina (1476.-1486.) njegovo je stvaralaštvo na vrhuncu Kristian Jensen), London, 2003., 83-113, 98, 100, T. 8. na str. 96. te minijaturama s raskošnim arhitektonskim naslovnicama 30 LILIAN ARMSTRONG, (bilj. 3, 1999.), 455-458, T. 12, T. 13 i T. oprema djela iz područja prava, religije i klasike. U tom periodu 14 na str. 440-442. (1477.-1483.) oslikava i mnogobrojne Biblije koje predstavljaju posebnu skupinu djela. Treće razdoblje obuhvaća djela iz kasnih 31 LILIAN ARMSTRONG (bilj. 14), 24-26, 35-36, T. 38 i 39 na str. 1480-ih godina (1487.-1490.) među kojima se ističu spomenuti 248-249; ISTA (bilj. 18), 264-269, 326-327, T. 38 i T. 39 na str. Commissioni rađeni za dužda Agostina Barbariga (1487.-1501.), 308-309. što ukazuje na njegov visok status među tadašnjim iluminatorima 32 Kataloški broj 122, u: I manoscritti medievali della Biblioteca i blizak odnos s duždevom kancelarijom. U prvoj polovici Comunale di Trento, (ur.) Adriana Paolini, Provincia Autonoma posljednjeg desetljeća 15. stoljeća (oko 1489.-1494.) pretežno di Trento, Soprintendenza per i Beni Librari e Archivistici, radi drvoreze (ksilografije) kojima se ukrašavaju tiskane knjige. Firenca, 2006., 78-79, T. CXXII; LAURA L. BLOM, Illustrating LILIAN ARMSTRONG (bilj. 14), 10-16, 30; ISTA (bilj. 18), 234- Boccaccio. The Pico Master and the 1492 Decameron, 247, 315; ISTA, The Impact of Printing on Miniaturists in Venice Immediations, Vol 1, No. 3, (2006.), 24-39. after 1469, u: Studies of Renaissance miniaturists in Venice, 33 ULRIKE BAUER-EBERHARDT, Unknown Renaissance Vol. I, London, 2003., 406-434, 421; GIORDANA MARIANI miniatures from Lombardy and the Veneto in Bavarian CANOVA, La miniatura in Veneto, u: La miniatura in Italia, II collections, u: Arte cristiana, Fasc. 772, Vol. LXXXIV, Gennaio- Dal tardogotico al manierismo, (ur.) Antonella Putaturo Donati Febbraio (1996.), 20-30, 25-28. Murano, Alessandra Perriccioli Saggese, Napoli, 2009., 331-371, 34 Njihove minijature u izvedbi anđela, puttta i svetačkih likova 356-357. karakterističnih fizionomija i pojedinosti kao i tipa dekoracije na 23 LILIAN ARMSTRONG (bilj. 14), 23-24; ISTA (bilj. 18), 262- marginama također pokazuju izrazite sličnosti s iluminacijama 264; ISTA, Two cycles of ”uomini famosi” illuminated by the inkunabule iz Kraja. To su Lattanzijeva Opera (Giovanni da Pico Master in 1476, Rivista di storia della miniatura, 12 (2008.), Colonia i Johannes Manthen, Venecija, 1478.; Forc. M. 3.2) i 23-33, 23. Jacopo da Varagine, Legenda aurea (Gabriele di Pietro, Venecija, 24 LILIAN ARMSTRONG (bilj. 18), 316-333; ISTA, Venetian 1477., uz moguće sudjelovanje radionice; Forc. M. 2.22). incunables in Cambridge collections: modes of hand- FEDERICA TONIOLO, Miniatori veneti, lombardi, fiorentini illumination, u: The Cambridge Illuminations, the conference e ferraresi negli incunaboli della Biblioteca del Seminario papers, (ur.) Stella Panayotova, London, 2007., 233-243, 236. Vescovile di Padova, u: Storie di artisti, storie di libri: l’editore che inseguiva la bellezza. Scritti in onore di Franco Cosimo Panini, 25 LILIAN ARMSTRONG (bilj. 3, 1999.), 455-457. Modena-Rim, 2008., 363-376, 364-367, T. 301-306. 26 Raskošno ukrašen višebojni inicijal koji u sebi sadrži neku 35 ELISA BELLESIA, Il ”De Civitate Dei” correggese: un nuovo scenu ili lik, ponekad u vezi s tekstom. Ukrasni okviri također codice per il Maestro del Plinio di Pico?, Taccuini d’arte, 2 mogu biti ukrašeni figuralnim i drugim scenama. ANĐELKO (Reggio Emilia, 2007.), 127-131; FABRIZO LOLLINI – STELLA BADURINA (bilj. 8), 112; MICHELLE P. BROWN (bilj. 4), 68. MONTANARI, Bibbia, u: Corali miniati di Faenza, Bagnacavallo 27 LILIAN ARMSTRONG (bilj. 14), 13-14, 32, T. 11 i T. 12 na str. e Cotignola. Tesori dalla diocesi, (ur.) Fabrizio Lollini, Faenza, 224-225; ISTA (bilj. 18), 242-243, T. 11 i T. 12 na str. 284-285. 2000., 185-187, T. XXIII.

Bojan Goja: Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate... Ars Adriatica 4/2014. (235-250)

Mest lästa artiklar av samma författare

Liknande artiklar

1-10 av 242

Du kanske också starta en avancerad sökning efter liknande artiklar för den här artikeln.