##plugins.themes.oapBasic.skip##
Tidskrift för adriatisk konsthistoria Sök

Kaštelina – vila obitelji Bebija

DOI 10.15291/ars.2921

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Vol 9 (2019)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Miljenko Jurković Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu
  • Tin Turković Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet, Sveučilišta u Zagrebu
Rad je osvrt na rezultate dosadašnjih istraživanja na poluotoku Kaštelina na otoku Rabu. Poslije dovršenih četiriju arheoloških kampanja, rad je prvi pokušaj kontekstualizacije prikupljenih podataka, a koji se odnose u najvećemu dijelu na antičku fazu organizacije života na poluotoku. Istraživanja su pokazala da se na vrhu poluotoka nalazila antička vila čije je dvije faze izgradnje moguće datirati u 1. stoljeće n. e., pa čak i povezati s nadgrobnim spomenikom obitelji Bebija pronađenim nedaleko vile.
rimska vila, Kaštelina, otok Rab, nadgrobni spomenik obitelji Baebius
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Abstract
  2. BILJEŠKE

1. Plan širega područja oko poluotoka Kaštelina s naznačenim položajem nepokretnih arheoloških nalaza i toponima po Ž. Tomičiću (Ž. TOMIČIĆ, 1990.) Map of a wider area around the Kaštelin peninsula, with the indicated location of immovable archaeological finds and toponyms after Ž. Tomičić

ili na najpovoljnijim točkama nalaze sakralne građevine kao što su to Korintija ili utvrda Sv. Mihovila na Ugljanu. Niti su bizantske zidine opasavale poluotok u duljini od 380 metara, kako je to dosad bilo navođeno, niti su pratile prirodnu konfiguraciju terena jer je on vrlo očito bio umjetno oblikovan. Štoviše, tragovi mogućih ranobizantskih bedema mogli bi se raspoznati tek na istočnome dijelu sklopa gdje se mjestimično i danas raspoznaju ostatci zida koje je Ž. Tomičić vjerno opisao. Uz ovaj su bedem pak, po njegovim zapažanjima, bile vezane dvije kule, prostranija poligonalna i manja kvadratna.13 Unatoč tim zapaža- njima, valja napomenuti da ovaj istočni bedem također nikada nije bio istraživan te se uglavnom nalazi pod nanosom zemlje.14 No, na temelju ovakvih zapažanja izrodili su se i dodatni zaključci stvoreni na temelju analogija s drugim utvrdama 6. stoljeća i iz želje da se razluči organizacija utvrde. Tako se primjerice čita da se glavni ulaz u pretpostavljenu utvrdu „nalazio” na sjevernoj strani „utvrde”, na mjestu na kojemu je tijekom arheoloških istraživanja zaključeno da se nalazilo stepenište za koje dosad nije razjašnjeno kamo je točno vodilo. Štoviše, zamišljalo se da je ovaj „glavni ulaz” u utvrdu bio smišljeno tako postavljen kako bi mu se osigurala ponajbolja zaštita od napadača koji su, pristupajući mu s kopna, morali proći pored čitavoga pote- za „sjevernog bedema”. Danas pak znamo da je prolaz vrlo vjerojatno bio izgrađen otprilike pet stoljeća prije no što se pretpostavljalo. Uz prolaz se pak nalaze ostatci oveće cisterne čija je veličina također poslužila kao predmet spekulacija, pa se tako na temelju nje čak i zamišljala veličina „bizantske” vojne posade. No, i ona je nesum- njivo pripadala znatno ranijoj regulaciji terase na kojoj se nalazila, pa se ni nju ne bi trebalo rabiti kao argument za dataciju sklopa u 6. stoljeće.

Tin Turković

Iz rečenoga proizlazi da jedina indicija kako je na poluotoku bila oblikovana utvrda u 6. stoljeću potječe iz zapažanja da je sklop bio ograđen bedemom s dvjema, naoko ranobizantskim kulama. Ona pak nalazi potvrdu u nizu pronađenih ulomaka „bizantskih” posuda. Međutim, bez obzira na više posve pogrešnih pretpostavki, činjenica da istočni bedemi, te sama činjenica da je poluotok bio utvrđen, navode na zaključak da je doista u određenome trenutku, najvjerojatnije u 6. stoljeću, Ka- štelina bila ograđena bedemom s kulama. S obzirom na antičke ostatke zabilježe- ne u Kamporskoj drazi, te s obzirom na položaj područja sa zabilježenim grobnim nalazima, izgleda pak da je ranobizantska pregradnja u suštini zahvatila tek manji, branjivi dio većega i već prije izgrađenoga područja, što će biti predmetom naših budućih istraživanja. S ovim posljednjim zapažanjem zapravo se načinju stvarna pitanja u vezi s Ka- štelinom, podjednako zasnovana na rezultatima arheoloških istraživanja koliko i na usputnim zapažanjima zabilježenima tijekom proteklih stotinu godina.15 Ponajpri- je, to su pitanja karaktera i vremena nastanka sklopa koji je tijekom 6. ili, manje vjerojatno, nekoga kasnijeg stoljeća bio ograđen bedemom od ostatka otoka. Na- dalje, postavlja se pitanje veze između onoga što je dosad zvano vilom rustikom u Kamporskoj drazi koja posve sigurno ne bi trebala biti, s obzirom na zabilježene ostatke i pretpostavljenu veličinu, zvana terminom koji se u novijoj literaturi rabi za označavanje proizvodnih zdanja što su se nalazila u satelitskome odnosu prema središtima imanja u antičko i u kasnoantičko doba.16 Naposljetku, iznenađuje i da položaj područja s grobnim nalazima, a neki od najraskošnijih su antički, nije po- nukao dosadašnje istraživače da dodatno promisle kako su se odnosile strukture na Kaštelini prema tim grobnim nalazima pronađenima na Miralu. Dodatno pak izne- nađuje da dosad nije zamijećeno da se s obzirom na nalaze iz ranijih razdoblja, te s obzirom na svoj položaj, Kaštelina uvelike izdvaja iz uobičajene sheme smještanja bizantskih utvrda 6. stoljeća. Na neka je od ovih pitanja pak moguće jasno odgovo- riti na temelju rezultata arheoloških istraživanja koje je proveo MIC za kasnu antiku i srednji vijek.

Rimska vila – rezultati dosadašnjih arheoloških istraživanja Kako je prije opisano17 istraživanja MIC-a za kasnu antiku i suradnih institu- cija bila su prije svega usmjerena na područje vrha poluotoka i na njegovu najvišu točku gdje se pretpostavljalo postojanje crkve. Kako su se kampanje odvijale, dono- šeni su i zaključci o stratigrafskim odnosima zidova te su na temelju njih doneseni i određeni sudovi o kronološkome razvoju sklopa na Kaštelini. Tako je na temelju istraživanja provedenih na krajnjemu zapadnom dijelu poluotoka, dakle na prostoru gdje je evidentirana antička vila, prepoznato čak pet razvojnih faza sklopa, od kojih su u biti prve dvije bile formativne, a preostale tri bile su obilježene destrukcijom i dekonstrukcijom. Prvoj je fazi, kako je to već objašnjeno u dosadašnjim radovima,18 pripisana izgradnja nekoliko struktura čiji su ostatci pronađeni u unutarnjemu dijelu rta. To su prije svega zid označen kao 2046, prostorije F i J te kanalizacijski sustav koji je obuhvaćao kanal 2071 s usmjerenjem sjever-jug (sl. 2), smješten zapadno od prepoznatih prostorija i kanal 2100 s usmjerenjem zapad-istok, smješten sjeverno od zida 2046 (sl. 3). Međutim, nakon toga obavljeno je i geomagnetsko snimanje ovoga dijela Kašteline te snimanje georadarom.19 Snimanja su urodila nizom novih spo- znaja o obliku i veličini već prepoznatih prostorija prve faze, ali su također uputila na dosad neistražene prostorije koje su se zapadno i istočno nadovezivale u nizu na prostorije F i J. Sve su te prostorije sa sjevera bile ograničene zidom numeriranim kao 2120, koji je s južne strane, također, omeđivao hodnik širok 3,2 m koji je sa sjevera bio zatvoren zidom 2046. Nadalje, kako su snimke pokazale, prostorija J u biti nije bila jedinstveni prostor, već je riječ o dvjema prostorijama, većoj zapadnoj i

Tin Turković

2. Sektor 2000, kanal 2071 (foto: A. CHAVARRIA ARNAU) Sector 2000, Canal 2071

3. Sektor 2000, kanal 2100 (foto: A. CHAVARRIA ARNAU) Sector 2000, Canal 2100

4. Tegula s oznakom radionice Kvinta Klodija Ambrozija pronađena u kanalu 2071 (foto: A. CHAVARRIA ARNAU) Tegula with the mark of Quintus Claudius Ambrose’s workshop, found in Canal 2071

manjoj istočnoj. Istočno od ove manje, raspoznatljiva je pak još jedna prostorija koju sada možemo označiti kao G. Zapadno pak od prostorije F zamijećena je još jedna prostorija (H) čiji obrisi svojom pravilnošću sugeriraju da je bila dijelom iste faze kao i prije spomenute prostorije. Naposljetku, valja istaknuti da su argumenti za dataciju istraženih zidova u istu fazu ovisili o istovjetnosti orijentacije zidova, odnosno prostorija, ali i o istovjetnosti tehnike gradnje. Cjelokupna je faza pak datirana prije svega prema nalazu žigovima označenih tegula u kanalu 2071 koje su nesumnjivo bile proizvedene u akvilejskoj radionici Kvinta Klaudija Ambrozijana tijekom druge polovice 1. stoljeća ili nepo- sredno početkom 2. stoljeća (sl. 4). Druga faza prepoznata je u dogradnji struktura smještenih sjeverno od već posto- jećega hodnika i zida 2046. Riječ je očito o cjelovitome preuređenju prostora koji se, sudeći prema zabilježenim kotama, nalazio na istoj razini kao i već postojeće struk- ture. Dogradnja je uključivala cisternu (C) ovećih dimenzija, kriptoportik u kojemu se nalazilo osam pilona (pilastara) koji su svojim usmjerenjem pratili dograđeni zid 2043, debljine 0,9 m. Istočno od cisterne otkriven je i prolaz (B) popločen u tehnici opus signinum kojom je bio pokriven i pod nad kanalom 2100. No, kanal 2100 očito je dosad ostao najsporniji element pri razvrstavanju dijelova sklopa prema fazama.20

Tin Turković

Ovu drugu fazu istraživači su razdijelili u dvije podfaze te su u prvu svrstali još i prostranu prostoriju A koja je s istočne strane graničila s prolazom, odnosno pro- storijom B. U drugu su podfazu pak svrstali prostorije L, M i I koje se nalaze na suprotnoj, zapadnoj strani dograđenoga kriptoportika. Naposljetku, istraživanja su uputila i na dodatne elemente koji bi valjali biti pri- pisani drugoj fazi jer se logično nadovezuju na strukture povezane s njome. Riječ je, naime, o prepoznatim ostatcima zida koji se nastavljao na pravac protezanja zida 2043 (odnosno 2044) te je uokruživao sam vrh rta. Zapadno od jasno prepoznatih struktura otkriven je i maleni ostatak zida koji je možda poprečno presijecao rt, od- nosno odsijecao sam njegov vrh. Druga faza dosad je bila preliminarno datirana u drugu polovinu 3. stoljeća ili 4. stoljeće, ponajprije zbog iznimne količine numizmatičkih nalaza pronađenih na prostoru pretpostavljenih struktura druge faze. Manji dio novčića dosad je očišćen i analiziran te je ustanovljeno da oni doista mahom pripadaju tomu periodu. Među šesnaest očišćenih i analiziranih novčića nalazi se jedan novčić iz doba cara Alek- sandra Severa, pet iz Galijenova doba, sedam novčića iz doba vladavine Klaudija II., jedan s likom Otacilije Severe, žene cara Filipa Arabljanina, te dva s likom Julije Kornelije Salonine, Galijenove žene.21 Međutim, valja imati na umu da je riječ o vrlo malenome uzorku s obzirom na iznimnu količinu pronađenoga novca, ali i činjenicu da nije zabilježena ni jedna situacija povezana s numizmatičkim nalazima koja bi mogla potvrditi dataciju druge faze u doba iz kojega novčići potječu. Ostale faze dosad su opisivane kao faze degradacije, a s obzirom na parcijalno istraživanje, nikakve konkretnije datacije nisu mogle biti ponuđene. Razlikovanje faza moguće je samo u vezi s istraživanim sklopom na samome vrhu poluotoka. Ostatci bedema na istočnome dijelu otoka, njihova tehnika gradnje, oblik i moguć- nost postojanja kula, ali i njihov karakteristični položaj, snažno sugeriraju, kao i mnogi pokretni nalazi, da je sklop bio dograđen i doveden u funkcionalno stanje tijekom 6. stoljeća. Uostalom, i arheološka istraživanja i geomagnetsko, odnosno ge- oradarsko istraživanje uputilo je na niz struktura koje imaju posve drukčiju orijenta- ciju, a ni oblikom ne slijede raspodjelu prostora koja je karakteristična za strukture prve ili druge faze.

Pitanja datacije i namjene Istraživanja provođena od 2005. do 2008. godine pokazala su, dakle, da sklop na Kaštelini nipošto ne može biti poiman prije svega kao bizantska utvrda, već je daleko primjerenije govoriti o znatno ranije građenome i vrlo elaboriranome sklopu koji je postao predmetom kasnijega preuređenja. Nekoliko je različitih ter- mina dosad upotrijebljeno za određivanje naravi struktura otkrivenih na vrhu po- luotoka. Po mišljenju terenske ekipe riječ je o ostatcima dijela vile koji je služio za smještaj radne snage ili proizvodnju (pars rustica vile).22 Iako je takvo prepoznavanje relativno neobično s obzirom na to da se istraživane prostorije nalaze na vrhu rta, a ne bliže polju na kojemu je ta ista radna snaga morala raditi, čini se da se u go- tovo modularno oblikovanim prostorima smještenima uza zid 2120 mogu zamisliti prostorije koje bi služile za smještaj robova ili nekih drugih radnih snaga, kako se u ovoj fazi istraživanja čini. Kako je istaknula A. Marzano, ovakvi prostori odolijevaju jednostavnomu prepoznavanju, pa bi u slučaju Kašteline vrlo lako mogla biti riječ i o skladišnim prostorima vezanima uz znatno veću vilu.23 Stoga bi pogrešno bilo zami- šljati da je sklop na vrhu poluotoka funkcionirao kao izdvojena cjelina. Štoviše, kako će biti objašnjeno, postoji niz indicija da su otkrivene strukture u biti preostatak podgradnji u kojima bi se, po očekivanome rasporedu, i mogao očekivati smještaj skladišnih i proizvodnih prostora.

Tin Turković

Faze izgradnje Kako je istaknuto u kratkome pregledu dosadašnjih pretpostavki o dataciji pr- voga sklopa na Kaštelini, jedan od oslonaca za dataciju bila je tegula sa žigom Q. Claudius Ambrosius koja je, uz još jednu tegulu neidentificiranoga žiga, bila dijelom popločenja kanala koji je presijecao poluotok u smjeru sjever-jug. Na temelju toga nalaza koji je pronađen in situ, iznesena je pretpostavka da je kanal 2071, a tako i ostatak struktura pripisanih najranijoj fazi na temelju razlika u tehnici gradnje i orijentaciji spram ostalih okolnih zidova, nastao krajem 1. ili početkom 2. stoljeća. Činjenica jest da je kanal bio izrađen prije zida 2043 koji ga je presjekao na nje- govu najsjevernijemu dijelu te bi se stoga valjalo pretpostaviti da je on doista pret- hodio nekoj sljedećoj fazi. Međutim, samoj dataciji izgradnje kanala valja pristupi- ti s nešto više opreza. Naime, iako se u domaćoj literaturi ustalio navod da tegule proizašle iz akvilejske radionice Kvinta Klodija Ambrozija pripadaju razdoblju kraja 1. stoljeća ili početka 2. stoljeća, više je autora ipak upozorilo na dvojbe u vezi s da- tacijom proizvoda ove radionice, ali i drugih koje su izvozile svoje proizvode širom Jadrana. Konkretno, proizvodi Ambrozijeve radionice zabilježeni su na vrlo široko- me području i u priličnome vremenskom rasponu. Naposljetku, kako je istaknuo M. Buora, uzimajući upravo tu radionicu kao primjer, postoji niz problema povezanih s proizvodnjom tegula, počevši od datacijskih pitanja, preko ubiciranja radionica i ustanovljavanja njihova radnoga vijeka, do opsega izvoza proizvoda pojedinih radi- onica.24 Tako i u slučaju Ambrozijeve radionice postoje određene nedoumice. Zasad nije pouzdano utvrđeno kada je ona točno započela s radom ni kada je prestala s radom. Znamo gdje je izvozila svoje proizvode, ali ostatci njezinih proizvodnih po- gona nisu točno locirani.25 U znanstvenoj literaturi posvećenoj proizvodnji tegula na sjevernome Jadranu, uglavnom se ustalila Slapšakova datacija početka rada Ambro- zijeve radionice oko sredine 1. stoljeća n. e.26 Istoga je mišljenja i R. Matijašić koji je vrijeme njezina početka rada također svrstao oko sredine 1. stoljeća, odnosno neko- liko desetljeća nakon što se pojavio žig Pansiana (drugo desetljeće 1. stoljeća n. e.).27 Valja stoga revidirati dosadašnju pretpostavku da je kanal 2071 nastao i bio po- pločen krajem 1. ili početkom 2. stoljeća jer je on jednako tako mogao nastati i bitno prije, tijekom 1. stoljeća. Naravno, pod uvjetom da tegula pronađena u kanalu nije bila prenamijenjena u nekome kasnijem razdoblju.28 Pa ako se s izradom kanala po- vezuju i strukture tzv. prve faze, hodnik omeđen zidovima 2046 i 2120 i prostorije F, G, H i J, onda bi, slijedeći dosad korištene argumente, valjalo zaključiti da su i oni mogli nastati u jednako širokome vremenskom rasponu, odnosno tijekom 1. stolje- ća, a ne tek krajem 1. ili krajem 2. stoljeća. Nakon prvih triju istraživačkih kampanja na Kaštelini zaključeno je, također, da je prvoj fazi pripadao i drugi kanalizacijski kanal (2100) koji se nalazio sjeverno od svih ostalih struktura pripisanih prvotnome sklopu.29 Poslije je pak, posve oprav- dano, to mišljenje izmijenjeno te je kanal pripisan drugoj fazi.30 Revidiranje je pak bilo posve nužno jer je kanal 2100 funkcionalno bez sumnje bio vezan uz cisternu (prostorija C) do koje je dovodio vodu sakupljanu dalje pri vrhu rta, odnosno pored zida 2128 o koji je bio oslonjen pilastar s polukružnim žlijebom za dovod vode s više razine, a svi su ovi elementi vrlo jasno pripadali nekoj kasnijoj fazi.31 Kanal je bio pokriven drvenim pločama nad kojima se nalazio pod kriptoportika izrađen u opus signinum. Međutim, jedan je detalj u vezi s kanalom 2100 ipak dosad ostao zanemaren. Naime, i kanal 2100 bio je popločen tegulama sa žigom iste radionice kao i kanal 2071. Na zabilježenim snimkama jasno su vidljive tegule proizašle iz ove radionice koje su jednako uredno poslagane kako bi činile dno kanala (sl. 5). No, Ambrozijeve tegule očito nisu jedine kojima je ovaj oduži kanal bio popločen. Naime, u njemu su

Tin Turković

5. Popločenje kanala 2100, sektor 2000 (foto: A. CHAVARRIA ARNAU) Paving of Canal 2100, Sector 2000

6. Kanal 2100 s ulomcima tegula radionice SOLONAS (foto: A. CHAVARRIA ARNAU) Canal 2100 with fragments of tegulas made by the SOLONAS workshop

pronađeni i ostatci tegula sa žigom SOLONAS, proizvodi radionice koja je datirana u prvu polovinu 1. stoljeća n. e. (sl. 6).32 Nažalost, te su tegule očito bile slomljene u trenutku kada je kanal bio zatrpan i kada je izgubio svoju funkciju. Ukratko, sudeći po tegulama, čini se da je i ovaj kanal nastao oko sredine 1. stoljeća.33 Međutim, ovaj zaključak načinje novi datacijski problem. Ako je kanal uistinu nastao oko sredine 1. stoljeća, onda je u isto doba nastala i cisterna čiji je on bio funkcionalni dodatak. Nadalje, to bi značilo da je i pod kriptoportika bio uređen u isto doba, a to pak implicira da su i pilastri kriptoportika i sjeverni zid (2043) nastali u to doba. Naposljetku, sve navodi na zaključak da je čitav sklop struktura datiranih u 3. ili početak 4. stoljeća na temelju dosadašnjih arheoloških istraživanja, u biti nastao oko sredine 1. stoljeća. Naposljetku, valja još napomenuti da je i pri reambu- laciji terena u studenome 2009. pronađen i ulomak tegule s prilično rijetkim žigom akvilejske radionice M. Albija Makra kakve su rijetke na istočnoj obali Jadrana, ali i šire (sl. 7).34 Stoga se čini da tegule pronađene u kanalu 2100 donekle mijenjaju dosadašnje pretpostavke o dataciji prvih dviju faza izgradnje sklopa. Kako je relativno izgled- no da kanal 2100 nije prethodio gradnji cisterne, kriptoportika s njegovim podom te pilastara, čini se da je on bio dijelom sveobuhvatnoga preuređenja cjelokupnoga oboda postojeće građevine na vrhu rta. No, to bi pak značilo da su se prve dvije faze dogodile s vrlo kratkim vremenskim razmakom, očito oko sredine 1. stoljeća. Nadalje, postavlja se i pitanje zbog čega je poduzeta takva pregradnja, ali i čemu su služile dogradnje. U tome smislu, indikativnima se čine debljina zida 2043, ali i dogradnja osam pilona (pilastara) koji su očito bili sagrađeni kako bi ponijeli odre- đeni znatniji teret koji je na njima počivao. U kontekstu antičkih vila ovakvo nas 7. Ulomak tegule sa žigom radionice rješenje uvelike podsjeća na kriptoportike prisutne na nizu raskošnih vila s prostora Marka Albija Makra Italije prvih dvaju stoljeća. Prizivamo tako u sjećanje slavne vile poput Plinijeve lau- (foto: T. TURKOVIĆ) rentinske vile s nizom kriptoportika koji su omogućavali složene sheme ambulacije,35 Fragment of a tegula with the mark Hadrijanove vile u Tivoliju, Domicijanov Albanum gdje je prostorije najniže tera- of Marcus Albius Macrus’ workshop se povezivao kriptoportik, a ponajviše Domicijanovu vilu u Castelgandolfu gdje je

Tin Turković

kriptoportik služio kao temelj jednoj od terasa.36 Kako svi bitni primjeri pokazuju, kriptoportici su bili sjajan i veoma popularan izum učestalo rabljen u raskošnoj la- danjskoj arhitekturi tijekom prvih dvaju stoljeća naše ere radi niza pogodnosti koje ostvaruju. Kao multifunkcionalni prostori prije svega su omogućavali komunikaciju među pojedinim dijelovima ladanjskoga zdanja, ali su pri tomu korišteni i kako bi regulirali kvalitetu zraka koji stiže do viših terasa. Izvrstan je primjer Hadrijanova vila gdje su kriptoportici funkcionirali u suradnji s bazenima hladeći zrak kanalizi- ran prema višim etažama. Upravo zbog takvih svojstava korišteni su kao svojevrsna rashladna rješenja nužna za skladištenje roba što su pristizale u vile s imanja. Naime, iako su u luksuznijim vilama kvadriportici često bili raskošno uređeni, kao primje- rice u slučaju bogato ukrašene „Kuće kriptoportika” u Pompejima, kako bi koristili kao promenada bogatim vlasnicima vila, još češće su služili i kao višenamjenski pro- stori za poslugu, skladištenje, kuhinje, za čuvanje robova (ergastulum) i služinčadi, te za proizvodnju, primjerice vina kao u slučaju tzv. „Horacijeve vile” u Grotte di Voco- ne. U njima su se mogli nalaziti i modularno oblikovani stambeni prostori za obitelji koje su radile na imanju. U svakome slučaju, moguće je zaključiti da kriptoportici ovakove namjene nisu bili bogato ukrašeni, već su bili vrlo skromni i grubo građeni. Oni su, dakle, bili, kako je suditi prema Plinijevu kazivanju, dio ladanjske kulture koja je počivala na komoditetu i prilagodbi ladanjskih zdanja različitim vremenskim prilikama tijekom godine. No, istodobno, oni su mogli služiti i nizu različitih funk- cija. S obzirom na to da su uglavnom bili smješteni pod reprezentativnim dijelovima 8. vila, bili su pogodni za čitav raspon djelatnosti koje se nisu mogle odvijati na katu. Plan sektora 2000, stanje 2008. godine (BENEDETTI, PAVAN) U slučaju više nego razložno pretpostavljenoga kriptoportika na Kaštelini čini se da je on odgovarao nekima od navedenih funkcija (sl. 8). Ponajprije, piloni i deblji- Map of Sector 2000, situation in 2008 na perimetralnoga zida građevine upućuju da je rapski kriptoportik poput onoga u

Tin Turković

Castelgandolfu i niza drugih služio kao temelj onomu što se nalazilo na katu. Kada bismo spekulirali na temelju usporedbi sa sličnim zdanjima, mogli bismo zaključiti da je za očekivati kako su se na prvome katu nalazili reprezentativni i rezidencijalni prostori. U svakome slučaju, količina tesera (bijelih, crnih i raznobojnih) nađenih 2008. u sondama na krajnjemu jugoistoku sektora 2000, ujedno i najvišemu dijelu sjeverozapadnoga dijela poluotoka, sugerira da su se na uzvisini nalazile prostorije s raskošnijim mozaicima. Kriptoportik s ojačanim zidovima bez sumnje je, dakle, bio dio supstrukcija čiji je cilj bio stvoriti zaravnatu platformu na kojoj su počivale reprezentativne prostorije. Naposljetku, valja zaključiti da se očito tijekom sredine 1. stoljeća, ubrzo nakon što je izgrađen sam vrh rta, ukazala potreba za dodatnim proširenjem sklopa čije su supstrukcije vrlo vjerojatno, kao i u nizu sličnih slučajeva, služile kao radni, smje- štajni i skladišni prostor. Po količini numizmatičkih nalaza, pak, poteklih iz druge polovine 3. i početka 4. stoljeća, moglo bi se zaključiti da su prostorije smještene oko kriptoportika i prostranoga hodnika i dalje služile kao ostave ili prostori na kojima se događao prekrcaj robe. Preostaje, naravno, pitanje što je točno dograđeno u drugoj fazi. Čini se, naime, da su prostorije L, M i I uistinu bile dograđene skoro istodobno, baš kao što je to i bilo zaključeno u dosadašnjim radovima. Njihova je pretpostavljena funkcija kuhinje posve u skladu s pretpostavkama oko namjene či- tavoga ovog dijela sklopa.

Vila obitelji Baebius Sada kada je nešto jasnije da je prva faza antičke vile na Kaštelini bila sagrađena tijekom 1. stoljeća n. e., opravdano se postavlja pitanje komu je pripadalo prostrano ladanjsko zdanje, i tko je i kada naručio njegove pregradnje. U kontekstu povijesnih okolnosti, valja istaknuti da je, baveći se antičkom uprav- nom elitom grada Arbe, M. Glavičić uočio kako je u blizini Kašteline na lokalite- tu Miral u Kamporskoj drazi pronađen nadgrobni spomenik obitelji Baebius koji bi zasigurno trebalo povezati sa zdanjem na Kaštelini (sl. 9).37 Međutim, Glavičić, dakako, nije imao mogućnosti povezati Bebije s Kaštelinom, jer je tada na raspola- ganju imao tek zabilješke iz radova objavljenih prije provedenih istraživanja na rtu Kaštelina, a koji su govorili isključivo o bizantskoj utvrdi. Kada uzmemo u obzir da se na poluotoku, u biti, tijekom antičkoga doba nalazila razmjerno velika i raskoš- na vila, podatak o Bebijima pokopanima u njezinoj neposrednoj blizini, a očito na imanju koje je zauzimalo prostor drage u sjeverozapadnome dijelu središnje flišne zone otoka, nužno se mora dovesti u vezu s vlasništvom nad vilom i imanjem što ga je okruživalo. Kako Glavičić izvještava, nadgrobni spomenik ocu i majci nađen u Kamporskoj drazi najvjerojatnije je dao postaviti T. Baebius T. f. Iustus ili Iustinus, najvjerojatnije dekurion u municipalnoj upravi grada Arbe. Ni Justo ni njegova bliža rodbina nisu bili prosječni stanovnici Raba u antičko doba, preciznije tijekom 1. stoljeća n. e. Riječ je, naime, o jednoj od vodećih obitelji autohtonoga podrijetla na otoku, a vjerojatno i jednoj od bogatijih obitelji, poput italske obitelji Trebija, čiji su članovi bili uključeni u municipalnu upravu.38 Bebiji su, kako je smatrao Alföldy, bili liburnska obitelj čiji je kognomen zabilježen na širemu liburnskom području tijekom ranocarskoga peri- oda.39 Jednako tako, posve je jasno da su Bebiji igrali jednu od bitnijih uloga u poli- tičkome, a shodno tomu i gospodarskome životu otoka Raba tijekom 1. Stoga se Be- biji čine vrlo izglednim vlasnicima zdanja koje je, kako je rečeno, sagrađeno tijekom 1. stoljeća n. e., odnosno u doba kada su članovi obitelji Bebija bili otočki uglednici. Društveni položaj Justa, pripadnika druge ili treće generacije romanizirane obitelji, bez sumnje je bio utemeljen na posjedništvu nad određenim imanjem na Rabu, što

Tin Turković

9. Nadgrobni spomenik obitelji dekuriona Tita Baebija Justa (M. GLAVIČIĆ, 2009.) Tombstone of the family of Decurion Titus Baebius Justus

mu je priskrbljivalo legitimitet pri sudjelovanju u municipalnome vijeću Arbe, pa se ponovno nameće zaključak da je to imanje obuhvaćalo okolinu proizvodnoga sredi- šta, odnosno prostor Kamporske drage. Pri postavljanju pretpostavki o vlasništvu nad vilom na Kaštelini valja posebice imati na umu da je otočna sredina tijekom antičkoga doba, kako je pokazala B. Ned- ved, bila relativno zatvorena, sudeći po frekvenciji ponavljanja istih gentilnih imena i izostanku oslobođeničkih gentilicija.40 Stoga je posve logično zaključiti da je vila na Kaštelini morala pripadati jednoj od važnijih i bogatijih otočkih obitelji. Kako su Bebiji jedini čiji se kognomen može povezati, i to na temelju relativno čvrstih argumenata, s ovim dijelom otoka, izgleda da je doista riječ o obitelji zaslužnoj za gradnju prostrane priobalne vile. Nadalje se postavlja pitanje opsega posjeda u doba kada su Bebiji započeli s grad- njom svoje vile. Šture podatke na temelju kojih bi se moglo zaključivati o gospo- darskoj slici otoka u antičko doba sistematizirala je B. Nedved ponudivši uvjerljivu usporedbu s gospodarskom slikom otoka s kraja 19. stoljeća.41 Prema dosad zabilje- ženim nalazima, a posebice s obzirom na nalaze s Kašteline, nameće se zaključak da su rapskim udolinama poput Kamporske drage ili Supetarske drage tijekom prvih triju stoljeća naše ere gospodarile obitelji poput spomenutih Bebija ili drugih liburn- skih aristokratskih obitelji s otoka Raba. U svakome slučaju, gospodarska je osnova na kojoj se zasnivala gradnja vile na Kaštelini morala biti dovoljno široka, pa nije ishitreno pretpostaviti da je imanje obuhvaćalo i znatniji dio Kamporske drage. Sličnu situaciju mogli bismo naslutiti i u sjevernijoj Supetarskoj dragi gdje su kod opatije Sv. Petra pronađeni ostatci ziđa i mozaika što upućuju na postojanje još jed- noga ladanjskog zdanja.42 Kako dosad nisu zabilježeni ostatci ribnjaka ili postrojenja za proizvodnju soli uz građevinu na Kaštelini, valja pretpostaviti da je posjed kojim se upravljalo iz ove pozamašne vile bio usmjeren na tradicionalne gospodarske gra- ne na otoku Rabu, odnosno na stočarstvo s proizvodnjom sira i preradom vune, dok buduća arheološka istraživanja širega prostora ne pokažu eventualno suprotno.

Tin Turković

Zaključci Prema nalazima na Kaštelini čini se da su vila i imanje koje joj je bilo pridruženo proživjeli najmanje dva zlatna razdoblja. Prvo je bilo doba izgradnje vile ugledne i bogate otočke obitelji 1. stoljeća koja je očito sagradila i dogradila vilu tijekom prve polovine 1. stoljeća. Čini se da su razne generacije Bebija dograđivale sklop u skladu s rastom obiteljske financijske i društvene afirmacije. Iako je nezahvalno nagađa- ti, moglo bi se pretpostaviti da su prvi dijelovi vile na vrhu poluotoka izgrađeni u prvim desetljećima 1. stoljeća te da su pregradnje uslijedile tijekom sljedećih deset- ljeća. Moguće je da su za njih zaslužni upravo dekurion Justo ili njegov najvjerojat- nije istoimeni sin. U svakome slučaju, ostatci tegula ne ostavljaju mnogo prostora za dvojbu da je cjelokupno područje vrha poluotoka bilo podvrgnuto sveobuhvatnoj gradnji tijekom ovoga doba. Obilni numizmatički nalazi iz druge polovice 3. i početka 4. stoljeća djelomice nadopunjuju sliku o prosperitetu otočkih imanja o kojemu je već pisala B. Nedved. Međutim, s obzirom na količinu pronađenoga novca, čini se da je imanje na Kašteli- ni bilo i mnogo više felix nakon vladavine Septimija Severa čija je vojska možda bila primorana pristati na Rabu.43 Naposljetku, niz je pregradnji uslijedio tijekom stoljeća. Neke od njih mogle bi se prepoznati iz istraživanja. Orijentacija struktura prema unutrašnjosti poluotoka bitno odudara od onih zatečenih na njegovu vrhu. Očito je da je riječ o ostatcima građevina čiji graditelji nisu marili za naslijeđenu prostornu organizaciju. Najbitniji i najuočljiviji je pak dodatak bedema koji je vrlo vjerojatno zagradio branjive ostatke antičkoga sklopa tijekom 6. stoljeća. Međutim, sve navedene pretpostavke morat će biti podvrgnute daljnjemu preis- pitivanju zasnovanomu na sustavnim istraživanjima Kašteline. Istraživanja svih triju sektora (1000, 2000 i 3000) nedvojbeno su nužna kako bi se napokon razotkrilo što se sve nalazilo na poluotoku, ali i na području Mirala gdje se najvjerojatnije nala- zio najreprezentativniji dio antičke vile. U očekivanju daljnih istraživanja moguće je jedino zaključiti da je sklop na Kaštelini znatno složeniji no što se prije pretpo- stavljalo. No, čini se da se obrisi njegove prve faze, vile obitelji Baebius, nešto jasnije raspoznaju.

Tin Turković

BILJEŠKE

1 MILJENKO JURKOVIĆ, IVA MARIĆ, Kaštelina, Hrvatski ar- 6 x 9 m, sačuvani su mjestimično i do 2 m visine, dok zidovi heološki godišnjak, 2 (2005.), 264–266; ID., Kaštelina, Hrvatski prostorije 3 dosežu visinu od jednog metra. Iako ih je moguće arheološki godišnjak, 3 (2006.), 292–294; ID., Kaštelina, Hrvatski povezati s tipom arhitekture ranobizantskih utvrda, tek će dalj- arheološki godišnjak, 4 (2007.), 338–341; ID., Kaštelina, Hrvatski nja arheološka istraživanja potvrditi ili opovrgnuti tu hipotezu. arheološki godišnjak, 5 (2008.), 416–418; MILJENKO JURKO- Kontrolna sondiranja uz obje prostorije pokazala su da su obje VIĆ, GIAN PIETRO BROGIOLO, JAVIER ARCE, IVA MARIĆ, strukture bile izgrađene na sloju koji sadrži ulomke grube ke- ALEXANDRA CHAVARRIA ARNAU, Ricerche archeologiche a ramike i fragmente žbuke, te da su obje bile vezane uz podove Kaštelina (isola di Rab). Campagne 2005-2007, Hortus Artium od nabijene zemlje. Ipak, kako je riječ o strukturama zidanim Medievalium, 14 (2008.), 283–292. različitim konstruktivnim tehnikama, moglo bi se pretpostaviti 2 MILJENKO JURKOVIĆ, TIN TURKOVIĆ, Kaštelina, Hrvatski da nisu nastale istodobno.”, MILJENKO JURKOVIĆ, GIAN PIE- arheološki godišnjak 6 (2009.), 436–439. TRO BROGIOLO, JAVIER ARCE, TIN TURKOVIĆ, IVA MA- RIĆ, ALEXANDRA CHAVARRIA ARNAU (bilj. 4), 10. 3 ŽELJKO TOMIČIĆ, Arheološka svjedočanstva o ranobizant- skom vojnom graditeljstvu na sjevernojadranskim otocima, 15 Već su Schleyer i Brusić, a pogotovo O. Badurina govorili o plo- Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 5/6 (1990.), 29–53; hama mozaika, koje se na prvi pogled mora pripisati klasičnoj ŽELJKO TOMIČIĆ, Auf der Spur der Reconquista Iustiniana: antici, a ne Justinijanovu dobu. WILHELM SCHLEYER, Arbe spätantike Befestingungsanlagen an der Nordküste Kroatiens, Stadt und Insel, Wiesbaden 1914., 45; VLADISLAV BRUSIĆ, Prilozi Instituta za arheologiju u Zagrebu 10 (1993.), 103–116; Otok Rab, vlastita naklada, Rab, 1926., 176. ZDENKO BRUSIĆ, Kasnoantička utvrđenja na otocima Rabu i 16 Doista se u hrvatskoj, ali i inozemnoj literaturi uvriježio termin Krku, Arheološka istraživanja na otocima Krku, Rabu i Pagu i u koji je vrlo proizvoljno rabljen, a izveden je iz Plinijevih, Varo- hrvatskom primorju, Izdanja HAD-a, 13, Zagreb, 1989., 111–119; novih, Kolumelinih i Vitruvijevih pisanja. Očito je da konsenzus BARTUL ŠILJEG, Vojna arhitektura Justinijanovog doba na sje- oko značenja termina nije postignut. No, posve ga je pogrešno vernom hrvatskom primorju, magistarski rad, Filozofski fakultet upotrebljavati za svaku vilu smještenu podalje od urbanih središta Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb, 2001. i podalje od mora, te se oslanjati na tradicionalne raspodjele na 4 MILJENKO JURKOVIĆ, GIAN PIETRO BROGIOLO, JAVIER rustične (seoske), suburbane i maritimne vile. Položaj ili nedo- ARCE, IVA MARIĆ, ALEXANDRA CHAVARRIA ARNAU (bilj. statak podataka o karakteristikama i funkciji pojedinoga zdanja 1, 2008.); MILJENKO JURKOVIĆ, GIAN PIETRO BROGIOLO, u svakome slučaju ne bi trebali biti nadomještani terminom koji J. ARCE, TIN TURKOVIĆ, IVA MARIĆ, ALEXANDRA CHA- odolijeva jednostavnoj definiciji u vezi s položajem, vlasništvom, VARRIA ARNAU, Kaštelina na otoku Rabu – od rimske vile do funkcijama, ulogama unutar većih imanja itd. No, kojoj god se in- ranobizantske utvrde, Rapski zbornik II. (ur. J. Andrić, R. Lonča- terpretaciji priklonili, u slučaju ostataka u Kamporskoj drazi, vrlo rić) 2012., 1–14. je izgledno da nipošto nije riječ o ostatcima vile rustike. Sudeći po skromnim ostatcima koje je objavio Tomičić, a koji uključuju i 5 ŽELJKO TOMIČIĆ (bilj. 3), 32–34. ostatke stupa i njegove baze, što se pak ne zatječe na rtu, mnogo je 6 ŠIME BATOVIĆ, Prapovijesni ostaci otoku Rabu, Rapski zbornik izvjesnije da je riječ o reprezentativnome dijelu golemoga sklopa, (ur. A. Mohorovičić), Zagreb – Rab, 1987, 163. a ne o proizvodnome dijelu. Uistinu, valja se u potpunosti složiti 7 ŽELJKO TOMIČIĆ (bilj. 3, 1990.), 49, T. 9. s Tomičićevom konstatacijom da bi područje Mirala trebalo pod- 8 ŽELJKO TOMIČIĆ (bilj. 3, 1990.), 37, bilj. 5. vrgnuti temeljitomu istraživanju. Vidjeti: ŽELJKO TOMIČIĆ (bilj. 3 1990)., 37, bilj. 5. O terminološkim pitanjima vidjeti ALEXAN- 9 Vidjeti radove citirane u bilješkama 1 i 4. DER GORDON McKAY, Houses, villas, and palaces in the Roman 10 Vidjeti MILJENKO JURKOVIĆ, JURKOVIĆ, GIAN PIETRO world, JHU Press, 1998., 100–110; GUY P. R. METRAUX, Villa BROGIOLO, JAVIER ARCE, TIN TURKOVIĆ, IVA MARIĆ, rustica alimentaria et annonaria, u: The Roman villa: villa urba- ALEXANDRA CHAVARRIA ARNAU (bilj. 4). na (ur. A. Frazer), Penn Museum of Archaeology, 1998., 1–19; 11 Vidjeti bilješku 1. PIERRE GROS, L’architecture romaine: du début du IIe siècle av. 12 Za posve nove arhitektonske snimke Sv. Damjana vidi u: MI- J.-C. à la fin du Haut-Empire, Paris, 2001., 265–379; ANNALISA LJENKO JURKOVIĆ, TIN TURKOVIĆ, Utvrda Sv. Kuzme i Da- MARZANO, Roman Villas in Central Italy. A Social and Economic mjana u Barbatu na otoku Rabu – revizijska istraživanja, Rapski History, Leiden-Boston, 2007., 82–101. zbornik II. (ur. J. Andrić, R. Lončarić) 2012., 15–36. 17 Vidi MILJENKO JURKOVIĆ, GIAN PIETRO BROGIOLO, JA- 13 ŽELJKO TOMIČIĆ (bilj. 3, 1990.), 33; vidjeti i naša zapažanja u VIER ARCE, TIN TURKOVIĆ, IVA MARIĆ, ALEXANDRA MILJENKO JURKOVIĆ, GIAN PIETRO BROGIOLO, JAVIER CHAVARRIA ARNAU (bilj. 4). ARCE, TIN TURKOVIĆ, IVA MARIĆ, ALEXANDRA CHA- 18 Vidjeti bilješke 1, 2 i 4. VARRIA ARNAU (bilj. 4). 19 MILJENKO JURKOVIĆ, GIAN PIETRO BROGIOLO, JAVIER 14 „Najbolje očuvane zidane strukture nalaze se u sektoru 3000 koji ARCE, TIN TURKOVIĆ, IVA MARIĆ, ALEXANDRA CHA- zauzima istočni dio poluotoka. Ondje su dobro očuvane dvije VARRIA ARNAU (bilj. 4), 8, 12, sl. 12., 17. građevine, koje su u dosadašnjoj literaturi bile protumačene kao 20 U prethodnome priopćenju koje je objavljeno 2008. godine ka- kule ranobizantske utvrde povezane segmentom obrambenog nal je, na temelju tada poznatih podataka, tretiran kao dio prve zida (slika 1). Zidovi istočnije kvadratne prostorije 2, dimenzija faze izgradnje sklopa, no u izvještaju treće i četvrte kampanje

Tin Turković

objavljenome u Hrvatskome arheološkom godišnjaku on je pak tiče, zatječemo ih u najsjevernijim dijelovima u blizini Istre, ali uvršten u drugu fazu, na što su upućivali novi podatci iz arhe- i u Zadru. U posljednje su doba na njihovu rasprostranjenost oloških istraživanja. Vidjeti MILJENKO JURKOVIĆ, IVA MA- južno od Zadra upozorili i drugi istraživači. Primjerci potječu s RIĆ (bilj. 1, 2008.); MILJENKO JURKOVIĆ, GIAN PIETRO Bribirske glavice, makarskoga primorja i Narone. IVAN PEDI- BROGIOLO, JAVIER ARCE, IVA MARIĆ, ALEXANDRA CHA- ŠIĆ, EMIL PODRUG, Antički opekarski pečati iz fundusa Mu- VARRIA ARNAU (bilj. 1). zeja grada Šibenika, Opuscula archaeologica, 31 (2007.), 95–96; 21 Novčići su preliminarno analizirani. Očekuje se i pomna analiza, SANJA BOŽEK, Nalazi antičkih krovnih opeka na lokalitetu Sv. i publikacija svih, do danas oko stotinjak novčića. Martin u Gornjim Tučepima, Opuscula archaeologica, Vol. 23-24 No.1 (1999.), 511–516; JAGODA MARDEŠIĆ, Tegule s pečatima 22 MILJENKO JURKOVIĆ, GIAN PIETRO BROGIOLO, JAVIER iz starog fonda arheološke zbirke u Vidu kod Metkovića, Vjesnik ARCE, IVA MARIĆ, ALEXANDRA CHAVARRIA ARNAU za arheologiju i povijest dalmatinsku, 99/1 (2006.), 101. (bilj. 1), 288. 33 U kanalu su, usputno rečeno, zabilježeni i brojni drugi ulomci 23 U svakome slučaju, blizina prolaza B i količina novca nađenoga na tegula, mahom s kružno oblikovanim poljima žigova. ovome području mogli bi biti pokazatelji da su doista na samome vrhu rta bile smještene prostorije za pretovar i skladištenje robe 34 Pronađen je ulomak tegule na kojoj su očuvana slova (MA) koja je ili napuštala imanje ili na njega stizala. Za sukladne primje- LBIMAC(RI) na površini sloja zemlje kojim je sektor 2000 po- re vidjeti: ANNALISA MARZANO (bilj. 16), 125–153. kriven po svršetku kampanje 2008. godine. Zahvaljujemo kolegi Kreši Karlu iz Konzervatorskoga odjela u Bjelovaru koji je pro- 24 MAURIZIO BUORA, Sul commercio di laterizi tra Aquileia e la našao ovaj ulomak. Inače, žig je utisnut u tegulu i nije okviren Dalmazia, Aquileia, la Dalmatia e l’Illirico, Antichità Altoadria- kartušom. Slova su iznimno uredna i pravilna, pisana latinskom tiche Aquileia, la Dalmazia e l’Illirico Vol. I, 26–1 (1985.), 209– kapitalom. Vidjeti: ROBERT MATIJAŠIĆ, La produzione ed il 226; ID., I bolli laterizi dell’agro Aquileiese: alcuni problemi, u: commercio di tegole ad Aquileia, Antichità Altoadriatiche 29/2 I laterizi di età romana nell’area nordadriatica (ur. C. Zaccaria), (1987.), 495–531; ALFREDO FURLAN, Censimento dei bolli la- Roma, 1993., 181–186. terizi di un’area campione a nord–est di Aquileia, I laterizi di età 25 Matijašić je istaknuo da su tegule ove radionice iz okolice Akvi- romana nell’area nordadriatica (ur. C. Zaccaria), Roma, 1993., leje bile uvožene širom zapadne Istre, priobalne Liburnije, a 200; IVAN PEDIŠIĆ, EMIL PODRUG (bilj. 32), 100. posebice južnijega dijela skardonitanskoga konventa te Salone. 35 PIERRE DE LA RUFFINIERE DU PREY, The villas of Pliny from Trag im se gubi na liburnskim otocima, pa su rapski primjerci antiquity to posterity, University of Chicago Press, 1994., 25–28, svojevrsne iznimke u slici rasprostranjenosti tegula Ambrozijeve radionice. Vidjeti ROBERT MATIJAŠIĆ, Rimske krovne opeke 36 ANNALISA MARZANO (bilj. 16), 150–153. s radioničkim žigovima na području sjeverne Liburnije, Izdanja 37 MIROSLAV GLAVIČIĆ, Nadgrobni spomenik obitelji Baebi- HAD-a, 13 (1988.), Zagreb, 64. us iz Arbe, Senjski zbornik, 30 (2003.), 83–96; ID., Magistrati i 26 BOŽIDAR SLAPŠAK, Tegola Q. Clodi Ambrosi, Situla, 14–15 uglednici Arbe, Senjski zbornik, 36 (2009.), 57–66. (1974.), 173–181. 38 Glavičić piše: „Dekurion T. Baebius T. f. Iustus i na natpisu drugi 27 Matijašić je također istaknuo da ipak nema pouzdanih eleme- navedeni muški član iste porodice, tj. njegov sin T. Baebius T. f. nata za precizniju dataciju početka rada ove radionice. Prema Iustus ili Iustinus za kojega pretpostavljamo da je komemorator, difuziji tegula poteklih iz ove radionice te onih iz konkurentske članovi su dekurionske i magistratske porodice Baebius, ali ne radionice s oznakom Pansiana čini se, napominje Matijašić, da pripadaju istoj porodičnoj grani kao ranije spomenuti magistrat su se dvije radionice nadmetale za tržište, pa se proizvodi rje- L. Baebius Opiavi f. Oplus Malavicus. Zaključujemo to prema ra- đe zatječu na istome području. Vidjeti: ROBERT MATIJAŠIĆ, zličitim prenomenima i filijacijama, a uz to moramo primijetiti Cronografia dei bolli laterizi della figulina pansiana nelle regioni i da u imenovanju dekuriona Justa i njegova sina više nema tra- adriatiche, Mélanges de l’Ecole française de Rome. Antiquité, T. gova domaćeg onomastikona. Oni su, dakle, minimalno drugi 95, br. 2, Roma, 1983., 987–988. ili treći naraštaj domaće porodice koja je toliko romanizirana da se samo prema imenskom obrascu ne može odrediti domaće 28 Ovo je manje vjerojatno s obzirom na stanje očuvanosti tegule i podrijetlo, a vezu s romaniziranim peregrinima sugerira filijaci- način na koji je pažljivo uzidana u dno kanala. ja dekurionove žene i komemoratorove majke: Tettia [Volso]nis 29 MILJENKO JURKOVIĆ, GIAN PIETRO BROGIOLO, JAVIER filia.” MIROSLAV GLAVIČIĆ (bilj. 37, 2009.), 60–61. ARCE, IVA MARIĆ, ALEXANDRA CHAVARRIA ARNAU 39 BRANKA NEDVED, Felix Arba, Izdanja HAD-a, 13 (1988.), Za- (bilj. 1), 288–289. greb, 30. 30 MILJENKO JURKOVIĆ, IVA MARIĆ (bilj. 1, 2008.), 417. 40 BRANKA NEDVED (bilj. 39), 34–35. 31 MILJENKO JURKOVIĆ, GIAN PIETRO BROGIOLO, JAVIER 41 BRANKA NEDVED (bilj. 39), 34–35. ARCE, IVA MARIĆ, ALEXANDRA CHAVARRIA ARNAU (bilj. 4), 8. 42 B. Nedved upozorava i na ostatke zidova, rimske opeke, novca i stakla na Punti Zidine kod Lopara i sličnih nalaza na položaju 32 Kako je Matijašić pojasnio, radionica čiji se žigovi pojavljuju Ivin vrtal u loparskome polju. Ostatci zidova, mozaika i natpis u nekoliko varijanti, kao Solon, Solonas, Solonate ili Solonates, pronađeni su i na lokalitetu Grcerija te ostatci zidova i mozaika municipalna je radionica s područja Emilije. Radionica je dje- u Supetarskoj drazi. BRANKA NEDVED (bilj. 39), 33. lovala u prvoj polovici ili oko sredine 1. stoljeća, a njezini su proizvodi bili rasprostranjeni u velikome broju u Akvileji, Istri, 43 BRANKA NEDVED (bilj. 39), 33. Venetu, Emiliji, Picenu i Dalmaciji. Što se liburnskih područja

Mest lästa artiklar av samma författare

Liknande artiklar

1-10 av 34

Du kanske också starta en avancerad sökning efter liknande artiklar för den här artikeln.