1. U ovom se radu tematizira specifičan način ukrašavanja ranosrednjovjekovne a - plutej iz crkve Svetog Benedikta kamene skulpture, s posebnim osvrtom na nekoliko predromaničkih pluteja pro- u Malsu, b - glavno polje pluteja iz crkve Svetog Mihovila u Banjolama nađenih u Istri. Riječ je o inačici centrične kompozicije o kojoj se u posljednje vri- kraj Vodnjana, Arheološki muzej jeme već pisalo, no iz prethodnih je rasprava izostavljen određeni broj zanimljivih Istre, Pula, c - plutej iz bazilike primjera iz istarskoga korpusa. Cilj ovoga rada jest predstaviti spomenike koji zbog u Concordiji Sagittariji, Museo fragmentarne sačuvanosti dosad nisu bili prepoznati kao dio razmatrane skupi- Civico Archeologico di Concordia Sagittaria ne te ih povezati s cjelovitije sačuvanim istovrsnim reljefima na poluotoku, ali i onim umjetničkim središtima iz kojih su u Istru mogle biti donesene takve sheme, a - Pluteus from the church of St Benedict in Mals; b - main field of drukčije od uobičajenog predromaničkog linearnog nizanja jednostavnih tropru- the pluteus from the church of St tih geometrijskih oblika. Premda ikonografska komponenta ne može biti jedina u Michael in Banjole near Vodnjan, definiranju klesarske produkcije, povezivanje lokalnih primjera centrično kompo- Archaeological Museum of Istria, niranih pluteja, na temelju morfoloških i izvedbenih osobina, s preostalim sačuva- Pula; c - pluteus from the basilica in Concordia Sagittaria, Museo Civico nim ulomcima kamenog namještaja iz istih crkvi i iz istog vremenskog razdoblja Archeologico di Concordia Sagittaria upućuje na to da je početkom 9. stoljeća u južnoj Istri postojala barem jedna vr- hunska klesarska radionica čiji su majstori bili vrsni poduzetnici, sposobni nabaviti najnovije likovne predloške, besprijekorno ih reproducirati na plohama kamenog namještaja te ih plasirati i na područja susjednih biskupija. Promatrani unutar šireg europskog konteksta, razmatrani dijelovi skulpture svjedoče o snažnoj povezano- sti Istre s Rimom i Venetom te istovremenu uključenost poluotoka u suvremena umjetnička kretanja. Dizajniranje ukrasnog polja kod većine je predromaničkih pluteja zasnovano na strogom smislu za red i simetriju, pri čemu se razlikuju dvije tendencije u na- činu raspoređivanja elemenata unutar naznačenog okvira: sukcesivno ponavljanje apstraktnih geometrijskih modula u osno simetričnim horizontalnim ili vertikal- nim nizovima i centrična kompozicija čije osi usmjeravaju pogled prema središ- njem motivu, najčešće križu.1 Razlikuju se dvije skupine pluteja naglašene centrične kompozicije. Prvoj pripadaju ploče kod kojih se sukcesivno nižu planovi načinjeni kombinacijama upisanih kvadrata i/ili krugova,2 a koje su u suvremenoj literatu- ri često opisane kao „motiv dna košare” ili Korbboden-motif (sl. 1 a–b).3 Druga je skupina znatno malobrojnija, a čine je pluteji kod kojih se kao osnovni dekorativni raster pojavljuje dijagonalni križ načinjen od usporednih troprutih traka što se iz uglova ploče pružaju prema središtu i u okretima vraćaju prema sredini haste, čine-
a b c
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
ći po dvije kružne petlje nasuprotno otvorenih krajeva, najčešće povezane dvjema većim upletenim kružnicama (sl. 1 c). U središtu takve kompozicije uglavnom se nalazi križ jednakih krakova, dok su u segmentne međuprostore smještene ptice, stilizirani ljiljani ili rozete. Za takve kompozicije ne postoji izdvojeni naziv te se nji- hovo kategoriziranje redovito zasniva na sažetom opisu, čak i u djelima onih autora koji se sveudilj koriste terminom Korbboden-motif. Zanimljivo je i to da se pluteji centričnih kompozicija prve skupine pojavljuju na širem području srednje Europe (primjerice u crkvi Svetog Benedikta u Malsu u južnom Tirolu (sl. 1 a), Svetom Pe- tru i Pavlu u Reichenau ili Svetom Sebastijanu u Schänisu)4, dok one iz druge sku- pine pronalazimo samo u Rimu i na relativno uskom priobalnom pojasu istočnoga Jadrana, od Venecije do Dubrovnika. U nedavno objavljenom radu o ploči pronađenoj u mjestu Kalima na otoku Ugljanu,5 I. Josipović i A. Magaš Mesić nabrojili su i opisali desetak hrvatskih i talijanskih primjera reljefa razmatrane centrične kompozicije s naglašenim dija-
2. a - ulomci pluteja iz nekadašnje katedrale u Novigradu, Muzej- lapidarium Novigrad, b , c - ulomci pluteja iz bazilike Svete Marije Velike kraj Bala, lapidarij u kripti župne crkve u Balama, d - plutej, nepoznato nalazište u Puli, Arheološki muzej Istre, Pula, e - ulomak pluteja iz crkve a Svete Margarete kraj Kirmenjaka, b Zavičajni muzej Poreštine, Poreč, f - plutej iz Marčane, Arheološli muzej Istre, Pula, g - ulomak pluteja iz katedrale Svete Marije u Krku, jugozapadna kapela katedrale, Krk a - fragments of the pluteus from the former cathedral in Novigrad, c Museum Lapidarium in Novigrad; b, c - fragments of the pluteus from the basilica of St Mary Major near Bale, lapidarium in the crypt of the parish church in Bale; d - pluteus from an unknown site in Pula, Archaeological Museum of Istria, Pula; e - fragment of the pluteus from the church of St d Margaret near Kirmenjak, Regional Museum Poreč; f - pluteus from Marčana, Archaeological Museum d of Istria, Pula; g - fragment of the pluteus from the cathedral of St Mary in Krk, southwest chapel, Krk
f g
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
3. a - ulomci pluteja iz crkve Santa Maria in Sylvis u Sesto al Regheni, Museo Abbazia Benedettina Santa Maria in Sylvis, b - plutej iz bazilike u Concordiji Sagittariji, Museo Civico Archeologico di Concordia Sagittaria, c - ulomak pluteja iz bazilike Santa Maria in Cosmedin u Rimu, Museo dell’ Alto Medioevo, Roma, d, e - pluteji iz bazilike Santa Maria in a Trastevere u Rimu, atrij bazilike, f - Plutej iz katedrale Svetog Justa u Trstu, Museo Diocesano, Trieste (MARIA LINDA CAMMARATA b /bilj. 40/, kat. 15). a - fragments of the pluteus from the church of Santa Maria in Sylvis in Sesto al Regheni, Museo Abbazia Benedettina Santa Maria in Sylvis; b - pluteus from the basilica in Concordia Sagittaria, Museo Civico Archeologico di Concordia Sagittaria; c - fragment of the pluteus from the basilica of Santa Maria Cosmedin in Rome, Museo dell’Alto Medioevo, Roma; d, e - pluteus from the basilica of Santa c d Maria in Trastevere in Rome, atrium; f - pluteus from the cathedral of St Justus in Trieste, Museo Diocesano, Trieste (MARIA LINDA CAMMARATA /n. 40/, cat. 15).
e f
gonalnim osima, nastalih u razdoblju od kraja 8. do druge polovine 11. stoljeća.6 Povezujući kaljsku ploču s djelatnosti Majstora koljanskog pluteja autori su uputi- li na njezino izvorno porijeklo povezano s crkvom Svetog Bartula u Tršcima kraj Galovca, čime su opovrgnuli i dosad uvriježeno mišljenje da su hrvatski primjeri sličnih ili gotovo identično ukrašenih pluteja povezani isključivo s većim gradskim središtima na obali.7 Među plutejima bliskim kaljskoj ploči istaknuta su i tri istar- ska. Recentnim istraživanjem ukupnoga korpusa predromaničke kamene skulpture poluotoka tim su istarskim primjercima pridružena još dva fragmenta iz Bala, jedan plutej iz Novigrada i jedan ulomak iz katedrale u Krku, čije se porijeklo također može dovesti u vezu s klesarskom produkcijom južnog dijela poluotoka. Anali- zom komparativnog materijala s Apeninskog poluotoka uočeno je još šest pluteja ukrašenih reljefom centrične dijagonalne osnove (tri iz Rima te po jedan iz Sesto
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
4. Shematski prikaz osnovnih pleternih elemenata složenije i jednostavnije inačice centrične kompozicije s dijagonalnim osima i kružnim petljama na krajevima Schematic presentation of the basic braided elements in the complex and simple versions of centric composition, with diagonal axes and circular loops at the ends
al Reghene, Venecije i Trsta). Pridruživanjem tih novozapaženih spomenika onim prije opisanima udvostručen je ukupan broj poznatih primjeraka unutar skupine, no ona je i dalje ostala malobrojna u odnosu na druge predromaničke kompozi- cije. Ta je spoznaja bila polazištem daljnjem istraživanju kojim je ustanovljeno da se na istarskim lokalitetima razmatrana shema učestalo pojavljuje usporedno s ne- kolicinom drugih karakterističnih motiva jednakih izvedbeno-tehničkih osobina, čime je postavljen temelj prepoznavanju i definiranju jedne klesarske produkcije, prigodno nazvane Istarskom internacionalnom klesarskom radionicom.8 Budući da se Istra istaknula kao mikroregija s najvećom zastupljenošću pluteja ukrašenih opi- sanom kompozicijom, u nastavku ovoga rada više će se pozornosti posvetiti upravo istarskim primjercima, njihovim stilskim i izvedbenim specifičnostima, vremenu nastanka, mogućem porijeklu i migraciji predložaka ili klesara koji su ih izradili, kao i likovno-morfološkim posebnostima čitave skupine ulomaka slijedom kojih je radionica i identificirana. Najsjeverniji poznati istarski primjer pluteja centrične kompozicije s dijagona- lama i krugovima u okretima pronađen je u nekadašnjoj katedrali Svete Marije i Svetog Pelagija u Novigradu (sl. 2 a). Sačuvana su dva fragmenta koja se ne spajaju u lomu, ali su bez sumnje činila istu ploču. Zbog neujednačenog načina klesanja i rahlog raspoređivanja traka uz veće segmente vidljive pozadine, kao i rustičnog oblikovanja ptica, plutej je pripisan Majstoru kapitela iz Bala, čija je radionica u zadnjim desetljećima 8. stoljeća sudjelovala u izgradnji i opremanju nove karolinške biskupske crkve.9 Za razliku od pluteja iz Sesto al Reghene10 (sl. 3 a) i Concordije Sagittarije11 (sl. 3 b), koji se nameću kao teritorijalno najbliži, premda nešto mlađi analogni primjeri, osnovna geometrijska struktura novigradskog ulomka znatno je jednostavnija. Nedostaje joj velika vanjska kružnica, a sudeći po razmacima između troprutih traka, izostao je i mali istokračni križ u središtu (sl. 4). Taj važni kršćan- ski simbol i fokus silnica čitave kompozicije ne bi mogao biti izostavljen zbog puke prilagodbe složene sheme ograničenim izvedbenim sposobnostima priučenih klesa- ra12 pa se čini da su baš takav, gotov predložak na gradilište novigradske katedrale donijeli majstori iz Rima.13 Naime, izvan područja Furlanije, Veneta i istočne obale Jadrana jedino su još u Rimu pronađeni primjerci reljefa opisane centrične osnove. Shema koja se prepoznaje na novigradskim fragmentima najbliža je ulomku mra- mornog pluteja (sl. 3 c)14 kojemu je sačuvan samo dio lijeve strane ukrasnoga po- lja, no ipak dovoljan da se raspozna karakteristična geometrijska osnova koju čine dva para ukriženih dijagonalno postavljenih paralelnih traka šireg srednjeg prutka (tzv. fettuccia bizantina). Takve se trake, poznate sa skulpture bizantskih područja,15 na rimskim reljefima pojavljuju u vrlo kratkom razdoblju krajem 8. i početkom
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
a b
g f e c d
5. 9. stoljeća, a znatniji poticaj njihovoj ponovnoj afirmaciji na sjevernom Jadranu, a-e - ulomci skulpture iz crkve uglavnom ograničenoj na mletačka područja, tek će u 10. stoljeću iznova pružiti Svete Marije Velike kraj Bala, lapidarij u kripti župne crkve u importirani bizantski reljefi.16 Spomenuti rimski ulomak činio je dio iste liturgijske Balama, f - dio pilastra ugrađenog opreme crkve Santa Maria in Cosmedin,17 kao i arhitrav s natpisom koji spominje kao spolij u zid crkve Svetog papu Hadrijana I. (772. – 795.).18 Taj je papa poznat i po intervenciji u slučaju po- Antuna Opata u Galižani, g - dio pilastra ugrađenog kao spolij u stavljanja biskupa Mauricija na čelo novigradske dijeceze,19 pa ne bi bilo neobično zid crkve Svetog Petra i Pavla u da je, osim odredbe o obavezi prihvaćanja novog franačkog prelata, u Novigrad Marčani odaslao i klesare koji su sudjelovali u opremanju katedrale. Budući da je riječ o spe- a-e - fragments of sculpture from cifičnoj kompoziciji, posve novoj na istarskim predromaničkim reljefima, možemo the church of St Mary Major near zaključiti da su krajem 8. stoljeća u Novigrad došli predlošci kojim su se koristili i Bale, lapidarium in the crypt of the domaći klesari. parish church in Bale; f - part of a pilaster built in as a spolium in the Druga dva rimska pluteja (sl. 3 d, e) ugrađena su u zid predvorja crkve Santa Ma- wall of the church of St Anthony ria in Trastevere i datirana su u nešto kasnije razdoblje,20 kojemu odgovara i razra- the Abbot in Galižana; g - part of a đenija inačica izvedenih reljefa. Naime, središnje je polje obaju pluteja dizajnirano pilaster built in as a spolium in the pomoću dvaju kvadrata (modula) u kojima se nalaze centrične kompozicije s dija- wall of the church of St Peter and Paul in Marčana gonalama, čije su velike vanjske kružnice međusobno povezane malim čvorom. Na isti su način učvorene i kružne petlje na krajevima dijagonala unutar pojedinačnih modula. Za razliku od novigradskog pluteja, na kojemu se paralelne dijagonale kri- žaju, u navedenim se rimskim primjercima trake na sredini lome pod pravim kutom, formirajući tako prazninu u obliku središnjeg dijagonalnog križa jednakih krakova. Unatoč razlici u veličini ploča, dimenzije izvedenih kompozicija približno su jed- nake na obama plutejima, s tim da su u preostali prostor između pleterne sheme i okvira glavnog polja šire ploče (sl. 3 e) umetnuti stilizirani florealni elementi ispune. Takva podudarnost rezultat je korištenja istog radioničkog predloška, u istom mjeri- lu ili po istom rasteru, za skiciranje budućih reljefa na različitim pločama.21 Među brojnim sačuvanim ulomcima s lokaliteta Sveta Marija Velika kod Bala koji su pohranjeni u kripti župne crkve u Balama, nalaze se i dva fragmenta razli- čitih pluteja na kojima se raspoznaje dio razmatrane centrične kompozicije (sl. 2 b, c). Iako je veći dio skulpture iz spomenute Marijine bazilike pripisan Majstoru kapitela iz Bala, ova dva ulomka ne pokazuju rukopisne odlike klesara te radionice.
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
a b c
d e f g
6. Raster njihovih geometrijskih osnova složeniji je od novigradskoga, izvedba pletera Usporedba trozonski podijeljenih sigurnija je i urednija, zoomorfni su elementi proporcionalniji, a znatna je i razlika arhitrava; a - Sveta Marija Velika kraj Bala, lapidarij u kripti župne u količini vidljive neukrašene pozadine, koje na djelima Majstora kapitela iz Bala crkve u Balama, b - Sveti Pelagije ima znatno više. U međuprostorima dijagonalnih traka većeg ulomka iz Bala (sl. 2 (?) kraj Poreča, lapidarij u Biskupiji b) sačuvani su ostatci tijela jedne i repa druge ptice, po čijim se položajima zaklju- Eufrazijane u Poreču; c - Sveta Margareta kraj Kirmenjaka, čuje da je ulomak činio donji dio pluteja. Unatoč oštećenju površine reljefa mogu Zavičajni muzej Poreštine, Poreč; se razaznati krupni kljun, svrdlom načinjeno oko i linije kojima su naznačeni obrisi d - Pula, nepoznato nalazište, krila i repa ptica. Smjer preplitanja traka manjeg ulomka (sl. 2 c), smještaj golubice Arheološki muzej Istre, Pula; u međuprostoru i sačuvani dio pera za spoj s pilastrom određuju njegov izvorni e - Sveti Ivan kod Nimfeja u Puli, Arheološki muzej Istre, Pula); f - položaj na sredini desne strane drugog pluteja. Površinski sloj toga ulomka bolje Sveti Vid na Kaštelu, Arheološki je sačuvan pa je naglašenija razlika u razini planova, a vidljiviji su i oštri presje- muzej Istre, Pula; g - Sveti Ivan u ci troprutih traka kojima su oblikovani čak i zoomorfni elementi. Oba su ulomka Biskupiji kraj Pomera, Arheološki morfološki bliska pluteju iz Concordije Sagittarije, čije se ptice izraženim plastici- muzej Istre, Pula tetom još uvijek oslanjaju na bizantinizirajuće naturalističke tendencije,22 upućujući Comparison of three-zone na nešto ranije vrijeme njegova nastanka.23 Za razliku od talijanskog primjera, u architraves: a - St Mary Major near Bale, lapidarium in the crypt oblikovanju ptica s plutejâ iz Bala, čija su tijela kruta, bez naznaka volumena i nalik of the parish church in Bale; na okolni pleter, već je učinjen korak dalje u procesu tranzicije prema apstrakciji i b - St Pelagius (?) near Poreč, stilizaciji, u skladu sa suvremenim likovnim tendencijama zrele predromanike, što lapidarium in the Euphrasian ih datira u početak 9. stoljeća. Vrsnoćom izrade opisani ulomci iz Bala srodni su Episcopal Palace in Poreč; c - St Margaret near Kirmenjak, Regional besprijekorno klesanim i vrlo složenim kompozicijama (obilježenim strogim geo- Museum Poreč; d - Pula, unknown metrizmom i snažnim svjetlosnim kontrastima postignutim dubokim uklesavanjem site, Archaeological Museum of pozadine i na nju okomitih, oštrih bridova troprutih traka) na komadima liturgij- Istria, Pula; e - St John near the Nymphaeum in Pula, Archaeological skog namještaja (sl. 5 a–e) kojim je bazilika Svete Marije Velike opremljena na- Museum of Istria, Pula; f - St Vitus in knadno, nekoliko desetljeća nakon izgradnje, pri čemu je angažirana druga skupina Kaštel, Archaeological Museum of klesara.24 Znakovito je da se u taj opus ubrajaju i arhitravi karakteristične trozonske Istria, Pula; g - St John in Biskupija podjele prednje strane (sl. 6 a), kakvi su česti na pulskom području, nešto rjeđi na near Pomer, Archaeological Museum of Istria, Pula porečkome,25 a na Apeninskom se poluotoku susreću još jedino u Rimu (krajem 8. stoljeća) i u Venetu (krajem 8. i početkom 9. stoljeća),26 jednako kao i pluteji cen- trične kompozicije s dijagonalnim osima, što govori u prilog migraciji predložaka iz Rima i međusobnom usvajanju utjecaja između dviju obala sjevernoga Jadrana.
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
Izneseno promišljanje potvrđuje i dobro poznati plutej iz Pule (sl. 2 d).27 Pri dizajniranju njegova glavnog polja primijenjeno je neobično i zanimljivo rješenje kombinacije jednog i pol kvadrata, odnosno modula, kojem je osnova centrična kompozicija s dijagonalnim osima, krugovima i pticama. Besprijekorna izvedba komplicirane sheme, neuobičajen način njezine prilagodbe dimenzijama zadane plohe,28 kao i vješto povezivanje segmenata modula kontinuiranim trakama koje iz jednog modula prelaze u drugi lomeći se pod pravim kutom u vrhu i dnu plu- teja, upućuju na majstora izrazitih dizajnerskih sposobnosti. Njegova visoka zanat- ska razina ogleda se u općem dojmu reljefa, nalik na tehniku a-jour, postignutom dubokim pozicioniranjem pozadine u odnosu na osnovnu plohu, obrađenu plićim utorima te u mekom oblikovanju ptica vretenastih tijela, koje vrlo vješto prilago- đava skraćenim odsječcima polumodula, a detalje krila i repa naglašava paralelnim ili koncentričnim brazdicama. Već je na prvi pogled zamjetna vrlo velika sličnost pulskog pluteja s kompozicijom izvedenom na jednoj stranici mramorne bunarske krune iz Venecije, koja se čuva u muzeju Louvre (sl. 7).29 Temeljna razlika među njima objašnjiva je prilagodbom kompozicije zadanom obliku plohe, a odnosi se na elemente pridružene centričnom rasteru: u pulskom je slučaju to polumodul na lijevoj strani pluteja, a u venecijanskome bočni nizovi velikih povezanih petlji u obliku broja osam. Sličnosti navedenih reljefa puno su veće, a osim kompozicijske podudarnosti obuhvaćaju niz jednako izvedenih detalja, poput izgleda i linijskog oblikovanja dijelova tijela te impostacije ptica (sl. 8), koji nadilaze opću radioničku srodnost u rješenjima i kopiranju predložaka, zbog čega se valja zapitati je li možda oba spomenika načinio isti majstor.30 Opisana složena shema u Istru je vrlo vje- rojatno prenesena s područja sjevernog Jadrana, ali ne s prvim valom karolinške 7. izgradnje, već u doba pune afirmacije predromaničkoga likovnog sloga na polu- Bunarska kruna iz Venecije, otoku. Moguće je da su je donijeli klerici, svjetovni naručitelji ili putujući trgovci, Musée du Louvre, © Département des Sculptures du Moyen Age, možda su je nabavili sami istarski klesari koji su naukovali ili boravili u Venetu, pa de la Renaissance et des temps čak i majstori koji su migrirali prema Istri. Jednako tako, ne treba potpuno odba- modernes, Paris citi ni mogućnost izvoza gotovih proizvoda iz Istre prema Veneciji u kojoj su, baš Well crown from Venice, Musée du početkom 9. stoljeća, u punom zamahu bili izgradnja i opremanje brojnih profanih Louvre i sakralnih zdanja.
a b
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
8. Usporedba detalja stranice bunarske krune iz Venezije (a) i pluteja iz Pule (b) Comparison of details on the side of the well crown from Venice (a) and the pluteus from Pula (b)
a b
Za razliku od većine poznatih pluteja ukrašenih razmatranom centričnom she- mom, na pluteju iz Pule male kružne petlje na dijagonalama križa povezene su tri- ma, a ne dvjema koncentričnim kružnicama. Taj se detalj raspoznaje još jedino na ulomku iz crkve Svete Margarite kraj Kirmenjaka31 (sl. 2 e), koji, osim identične pleterne osnove i sigurnog duktusa klesanja, s pulskim plutejom dijeli jednak na- čin obrade detalja repa ptica te oblik i položaj njihovih nogu, što upućuje na to da su oba nastala pod dlijetom istog klesara. Osim navedenog, među malobrojnim su ulomcima skulpture iz Kirmenjaka sačuvani dio arhitrava trilobne horizontalne podjele prednje strane (sl. 6 c) i jedan fragment čije je lice bilo ukrašeno nizom razmaknutih, ali povezanih velikih čvorova nalik na broj osam (sl. 9 c), izvedenih u zamjetno visokom profilu, koji je možda pripadao istom pluteju kao i ulomak s dijagonalama i pticama.32 Oblik i način klesanja kuka i pletenice na komadu arhi- trava iz Kirmenjaka izrazito su slični prije spomenutim dijelovima anepigrafskih greda iz Bala (sl. 6 a), arhitravu iz Poreča (sl. 6 b),33 ali i istovrsnim ulomcima s još nekoliko lokaliteta u Puli (sl. 6 d–g).34 Nadalje, motiv niza osmica, koji je izveden i na stranici bunarske krune iz Venecije, u Istri se susreće na pilastrima iz Bala (sl. 9 b), pulske crkve Svetog Ivana kod Nimfeja (sl. 9 a), ali i na pluteju ugrađenom kao jedan od spolija u južni zid crkve Svetog Antuna Opata u Galižani (sl. 9 d). Ti su spoliji na temelju izvedbenih osobina reljefa već prije dovedeni u vezu s vrhun- ski klesanim kamenim namještajem izrazito složenih geometrijskih osnova iz crkve Svete Marije Velike kraj Bala,35 čime promišljanje o tome da istoj radioničkoj sku- pini valja pridodati i centrično komponirane pluteje iz Pule i Kirmenjaka dodatno dobiva na uvjerljivosti. Osnovnom centričnom shemom, dubokim uklesavanjem pozadine i načinom uokvirivanja središnjeg polja glatkom letvicom pulskom je pluteju blizak ulomak istovrsne ploče iz Marčane36 (sl. 2 f). Za razliku od svih dosad poznatih primjeraka ovako komponiranih reljefa, na pluteju iz Marčane kružni su obrati na dijagonala- ma međusobno isprepleteni i nejednake veličine, čime je kompozicija postala zbi- jenija, a prostori na sredini stranica kvadrata su smanjeni, no pritom nisu narušeni preglednost i simetrija. Umjesto ptica, u intervale dijagonala smješteni su stilizirani
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
ljiljanovi cvjetovi, dok su u međuprostore vanjskih, većih, krugova dodane po dvije manje virovite rozete (ukupno 8). Unatoč zavidnoj razini vještine dizajniranja ge- ometrijske osnove, kojom se odlikuju i ostala djela okupljena u opus ove klesarske produkcije, na marčanskom se reljefu zamjećuju izvjesne slabosti u duktusu klesa- nja i razini kvalitete izvedbe florealnih elemenata, odajući nešto lošiji majstorski rukopis od onoga koji je izradio pluteje iz Pule, Bala i Kirmenjaka. Ostatci spojnih petlji velikih kružnica i donjeg para manjih kvazikružnica na desnom rubu ploče dokazuju da je i u ovom slučaju riječ o ponavljanju modula (u odnosu 1:1 ili 1:0,5). Zbog tih je spojeva, kao i odnosa dimenzija reljefa, I. Matejčić pretpostavio da je plutej iz Marčane mogao biti načinjen kao pandan onomu iz Pule te da su oba pri- padala istoj nepoznatoj crkvi.37 U tom je smislu svakako važno napomenuti da su u zidove barokne župne crkve Svetog Petra i Pavla na groblju u Marčani ugrađeni spoliji koji su, sudeći prema stilskim obilježjima, mogli biti dio iste oltarne ograde s opisanim plutejom.38 Dekoracija pilastra u apsidalnom zidu (sl. 5 g) odabirom motiva, fakturom i kvalitetom izvedbe u skladu je s prije spomenutim istovrsnim komadima liturgijske skulpture iz Bala (sl. 5 b–e) i Galižane (sl. 5 f), što otvara mo- gućnost da su i marčanski ulomci, neovisno o tome koju su crkvu izvorno krasili, dio iste klesarske produkcije. Uzimajući u obzir sve istarske lokalitete na kojima su dosad pronađeni ulomci ove stilskim i rukopisnim osobinama koherentne skupine skulpture,39 razvidna je njihova najgušća koncentracija na južnom dijelu poluotoka, odnosno na teritoriju srednjovjekovne Pulske biskupije (KARTA), zbog čega se može pretpostaviti da se jezgra radionice nalazila u blizini nekog od brojnih kamenoloma u okolici Pule. Jedini zasad poznati primjerak slične složene kompozicije pronađen sjeverno od Poreča pa sve do Grada jest plutej iz Trsta40 (sl. 3 f). Za razliku od djela iz prethod- no spomenutih istarskih crkvi, smisao za red i simetriju motiva na tom su pluteju narušeni povezivanjem velikih vanjskih kružnica manjim čvorovima na mjestima gdje se uobičajeno nalaze simbolički elementi, reljef djeluje nemirno i zgusnuto, a vidljive su i pogreške u tijeku i preplitanju traka, zbog čega ga valja povezati s ne- kom drugom, manje vještom produkcijom. S obzirom na teritorijalnu rasprostranjenost istarskih primjera centrične kom- pozicije s dijagonalnim osima i činjenicu da se najbliže analogije opisanim djelima pronalaze na kamenim fragmentima priobalnog dijela Veneta, napose lagunarnih biskupija i njihova neposrednog zaleđa, može se pretpostaviti da je upravo Pula imala važnu ulogu u prenošenju i širenju modernih predložaka između suprotnih obala sjevernoga Jadrana. U prilog tomu govori činjenica da se, osim nešto starijeg i jednostavnije dizajniranog reljefa novigradskih fragmenata, čija rustična izrada potvrđuje da je predložak kopirao priučeni klesar, svi ostali istarski pluteji ukrašeni drugom, složenijom varijantom razmatrane centrične sheme, odlikuju iznimnom vrsnoćom izrade, pa čak i razrađenijim, kompliciranijim prepletima od sjeverno- talijanskih primjera. Iznenadna afirmacija takvih novih motiva i kompozicija, uz izrazito uredno i ujednačeno klesanje, bez pojednostavljivanja pleterne osnove, ne svjedoči samo o vrhunskim radioničkim potencijalima Istre, već i o visokoj platež- noj moći naručitelja, kao i o snažnoj uklopljenosti južnoistarskog područja u suvre- mene europske trendove u ukrašavanju liturgijskog namještaja. Može se pretposta- viti da su ponajbolje istarske radionice održavale plodne kulturne veze sa susjednim područjima, bilo da je riječ o pribavljanju zanimljivih predložaka, realizaciji na- rudžbi ili prekomorskim migracijama već formiranih majstora, osobito početkom 9. stoljeća (u koje se i datiraju razmatrani pluteji), kada je status Pule kao istarske metropole, važne trgovačke luke i jedne od najutjecajnijih istarskih biskupija potvr- đen i prisustvom patrijarha.41
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
9. Usporedba motiva “osmica”; a - Sveti Ivan kod Nimfeja u Puli, Arheološki muzej Istre, Pula; b - Sveta Marija Velika kraj Bala, lapidarij u kripti župne crkve u Balama; c - Sveta Margareta kraj Kirmenjaka, Zavičajni muzej Poreštine, Poreč, d - spoliji na crkvi a b c Svetog Antuna Opata u Galižani Comparison between variants of the “figure eight” motif: a - St John near the Nymphaeum in Pula, Archaeological Museum of Istria, Pula; b - St Mary Major near Bale, lapidarium in the crypt of the parish church in Bale; c - St Margaret near Kirmenjak, Regional Poreč, d - spolia built in the church of St Anthony the Abbot in Galižana
d
Naime, već je prije N. Jakšić uočio da bi pojava i širenje pojedinih karakteri- stičnih motiva i kompozicija s područja povijesne regije Venetia et Histria u Istru, pa dalje u Dalmaciju i Panoniju, mogli biti povezani s djelovanjem gradeškog pa- trijarha Fortunata (803. – 821.),42 čije je sjedište od 806. do 810. bilo privremeno premješteno u Pulu. Da je taj patrijarh zaista imao veze s određenim migracijama majstora ili obrtničkih skupina, potvrđuje podatak iz njegove oporuke, koji kaže da je u Grado doveo magistros di Francia,43 ali i činjenica da je oko 815. iskusne zidare i klesare poslao donjopanonskom knezu Ljudevitu,44 pa se i u okolici Siska susre- ću slično klesani ulomci arhitrava trilobno podijeljenih lica i dijelovi liturgijskog namještaja ukrašeni naglašeno složenim i uredno klesanim pleternim mrežištima. Iako ne možemo sa sigurnošću govoriti o patrijarhovoj involviranosti u dovođenju klesara u Pulu, svijest o preseljenju stolnice te mogućim većim investicijama u njoj mogla je kod obrtnika sa suprotne obale stvoriti sliku prostora privlačnog za nove poslove. Grad i okolica pružali su pritom idealne uvjete klesarskoj djelatnosti, s obzirom na dostupnost sirovine i neprekinutu tradiciju obrade kamena uz koju su rasli budući majstori, prometnu povezanost te brojnost naručitelja u Pulskoj, ali i susjednim biskupijama.45 Ne iznenađuje stoga što se među ulomcima oltarne ograde iz krčke katedrale nalazi jedan fragment pluteja46 na čijoj se desnoj polovini raspoznaje ostatak cen- trične kompozicije nalik na one prethodno opisane (sl. 2 g). Između pleternih traka dijagonala i krugova vidljiv je ostatak cvijeta čiji je oblik usporediv s ljiljanima plu- teja iz Marčane, ali je način klesanja čitavog ulomka drukčiji, što se može objasniti činjenicom da je krčki reljef izrađen od mramora, koji je tvrđi pa je klesanje teže i pliće, ali je moguća minucioznija obrada detalja. Iako među prethodno spomenu- tim istarskim komadima liturgijskog namještaja koji smo ovdje objedinili u opus iste radionice, nema ni jednog mramornog komada, valja imati na umu da je od tog materijala načinjena spomenuta bunarska kruna koja se čuva u Louvreu, a kojoj
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
10. KARTA – Brojevima su označena mjesta nalaska ulomaka pluteja centrične kompozicije s dijagonalnim osima, a crvenom bojom lokaliteti s kojih potječu ulomci skulpture pripisani istom radioničkom opusu kao i razmatrani pluteji. MAP - Numbers indicate the locations where fragments of plutei with the centric composition with diagonal axes have been found, with the locations of sculptural fragments attributed to the same workshop as the plutei analysed here indicated in red.
je krčki fragment srodan ikonografskim sadržajem, ali i pojedinim morfološkim elementima. Osim spomenute centrične kompozicije na desnoj polovini, na lijevoj je strani istog fragmenta sačuvan dio „Rajskog prikaza”, kakav se nalazi i na jed- noj od stranica bunarske krune (sl. 7 b). Na obama je spomenicima arkada lišena uobičajenog niza kuka na obodu i ukrašena besprijekorno klesanom dvotračnom pletenicom, pravilnih okruglastih segmenata, dok su križevi pod njima identični oblikom, glatkim stranicama stepenasto profiliranih rubova i blago proširenim kra- jevima hasti koje vrhovima dodiruju arkadu.47 Rozete u međuprostorima razlikuju se, no obje se mogu dovesti u vezu s južnoistarskim radionicama. Ona krčka mi- nijaturna je verzija ukriženih ljiljanovih cvjetova iz kutova jedne od arkada mra- mornog ciborija iz krstionice pulske katedrale,48 dok se one virovite s venecijanske krune, u reduciranom obliku pojavljuju kao ispuna međuprostora centrične kom- pozicije s pluteja iz Marčane. Premda su potonji motivi dio uobičajenog repertoara koji se u različitim kombinacijama pojavljuju diljem Mediterana, znakovito je da se u vrlo sličnim kombinacijama pojavljuju upravo na skulpturi južne Istre, odakle su
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
često nabavljani gotovi dijelovi kamene liturgijske opreme i arhitektonske plastike za izgradnju i uređenje crkvi na obližnjim kvarnerskim otocima.49 Pridruživanjem novozapaženih ulomaka na kojima se raspoznaje centrična she- ma s dijagonalnim osima i krugovima primjerima poznatim iz ranije objavljenih tekstova, Istra se istaknula kao regija s najvećim brojem tako ukrašenih pluteja. Morfološka analiza reljefa pokazala je da se razmatrana kompozicija pojavljuje u dvije inačice. Jednostavnijoj varijanti, kakvom je bio ukrašen plutej iz Novigrada, najbliže se analogije nalaze u Rimu, u vrijeme pape Hadrijana I., a u domaćoj je sredini, prema suvremenim donesenim predlošcima, izrađuje Majstor kapitela iz Bala. Složenije varijante iste kompozicije u Istri se pojavljuju koje desetljeće poslije, a njihovi su komparativni primjerci povezani sa sakralnim građevinama50 uskog priobalnog područja Veneta i Furlanije, uređivanim na samom kraju 8. ili u prvim godinama 9. stoljeća. No, u izvedbi istarskih pluteja ove skupine ne naslućuju se po- jednostavljivanja, prilagodbe, pogreške u dizajniranju i tijeku pleternih traka, svoj- stvene nevještom kopiranju viđenih djela, već su od trenutka pojave na poluotoku, također početkom 9. stoljeća, jednake kvalitete, pa čak i morfološki razrađeniji od sjevernojadranskih. To potvrđuje da je južnoistarsko područje u razdoblju predro- manike bilo u fokusu suvremenih umjetničkih (i obrtničkih) gibanja te da je imalo vrhunske klesare, sposobne vrlo uspješno prenijeti moderne likovne predloške na plohe kamenog namještaja. Moguće je da je bila riječ o uobičajenom kolanju skica i nacrta, ali ne treba odbaciti ni mogućnost tranzicije koncepcijski dovršenih motiva, kao ni migracije klesara koji su već prethodno usvojili tehnike izrade takvih kom- pozicija u Istru ili iz Istre. Premda je teško utvrditi ikonografsko značenje centrične kompozicije s dija- gonalama i krugovima, dinamika pojave i elaboracija sheme koja se događala s preseljenjem od Rima na sjeveroistok, bar donekle daju naslutiti njezino izvorno porijeklo u tradiciji ranoga kršćanstva, napose justinijanskih modela zasnovanih na strogoj osnoj simetriji, odnosno poznatom prikazu krizmona ili križa unutar meda- ljona ili vijenca, sada (re)interpretiranom novim stilskim jezikom predromaničkih beskonačnih prepleta troprutih traka. U postjustinijanskom razdoblju, kad zapad Europe tek prihvaća kršćanstvo i njemu imanentan likovni govor, inkorporirajući ga u „barbarsko” nasljeđe gustih i nemirnih prepleta vrpci, kuglica i životinjskih glava, jasna i pregledna centrična kompozicija zadržala se na istočnom dijelu Medi- terana te u onim predjelima sjevernojadranskog bazena koji su duže bili pod vlašću Bizanta.51 Njezinu razvojnu liniju teško je ustanoviti, jer nam nije poznat ni jedan sličan primjer iz Konstantinopola ili Ravenne, ali u prilog prethodnim tvrdnjama govori činjenica da je najranija poznata jednostavna inačica razmatrane kompozicije na Apeninskom poluotoku načinjena trakama šireg srednjeg prutka, a pronađena je u Rimu, i to upravo među fragmentima crkve koju su uz privolu pape Hadrijana I. uredili redovnici koji su s istoka bježali pred ikonoklastičkim progonima. Niz doga- đanja na crkvenom i političkom planu, među ostalim i uklapanje područja nekadaš- njeg Ravenskog egzarhata u sastav Papinske Države u zadnjoj četvrtini 8. stoljeća, omogućili su veću cirkulaciju svećenstva, majstora, predložaka i ideja između Rima i sjevernojadranskog bazena,52 gdje je provedena daljnja elaboracija izvorne sheme udvostručenjem broja kružnih obrata na dijagonalama, umnažanjem velikih kruž- nica i pridodavanjem kršćanskih simbola. Vidljivo je to na ulomcima pluteja iz Se- sto al Reghene, na kojima je vrpca već transformirana u prepoznatljive predroma- ničke troprute, no veliki segmenti neukrašene pozadine, unatoč prisustvu virovite rozete u međuprostoru glavnog geometrijskog rastera, asociraju na jednostavnost i ogoljenost primjerka iz crkve Santa Maria in Cosmedin. Za razliku od njih, na ploči iz Concordije Sagittarije učinjen je korak dalje u „pleterizaciji” reljefa pa se tropruta
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
traka pojavljuje kao supstitut glatkoj okvirnoj letvici, a očigledno je i jačanje straha od praznog prostora, izraženo sve manjim segmentima vidljive pozadine. Na izvedbenoj osnovi istarski se ulomci mogu povezati s djelatnosti dviju radio- nica. Novigradski je već prije pridružen opusu Majstora kapitela iz Bala, djelatnom na više istarskih gradilišta u prvom valu karolinške prisutnosti u Istri, krajem 8. stoljeća, dok su pluteji složenije geometrijske osnove, slijedom morfoloških i izved- benih osobina, ali i komparativnom analizom ostalih fragmenata pronađenih na istim lokalitetima, pripisani skupini klesara koja je djelovala početkom 9. stoljeća. Prostorna dispozicija lokaliteta na kojima su pronađeni dijelovi liturgijskog namje- štaja potonje radionice pokazuje najveću zastupljenost na teritoriju Pulske bisku- pije, ali i povremeni „izvoz” proizvoda na okolna područja. S obzirom na to, ali i na društvene i ekonomske prilike područja, pretpostavljamo da se jezgra (kamp ili sjedište) produkcije nalazila u okolici Pule, no zbog vrhunske izvedbe i višestru- ko potvrđenih veza sa suprotnom stranom Jadrana i naručiteljima iz dijeceza na području drugih političkih suverena, ne možemo je smatrati samo domaćom, već Istarskom internacionalnom klesarskom radionicom. Iako zasad ne postoje dokazi koji bi potvrdili ulogu gradeškog patrijarha Fortu- nata u dovođenju klesara sa zapadne obale u Istru, neosporno je da se za njegova episkopata događa drugi veliki val predromaničkog preuređenja istarskih crkvi. U idućem razdoblju graditeljska i klesarska djelatnost u Istri znatno je opala, a razma- trana centrična kompozicija s dijagonalama i krugovima, kao i neki drugi motivi svojstveni spomenutoj istarskoj radionici s početka 9. stoljeća, pojavit će se na re- ljefima Dalmacije i srednjovjekovne hrvatske države.53 Izdvojeni krčki plutej jedan je od onih primjera koji dokazuju važnu ulogu Istre, osobito njezina južnog dijela, u prenošenju i usvajanju suvremenih likovnih tendencija, neovisnom o političkim ili crkvenim granicama.
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
BILJEŠKE 1 ŽELJKO RAPANIĆ, Predromaničko doba u Dalmaciji, Split, 8 Reljefi obrađeni u ovom članku samo su manji dio opusa imeno- 1987., 91–93; MARINA VICELJA, Ranosrednjovjekovna plastika vane klesarske radionice, koji još nije objavljen, a definiran je ti- u Istri – spona između kasne antike i srednjeg vijeka, (magistar- jekom istraživanja u svrhu izrade moje doktorske disertacije pod ski rad, FFZg – neobjavljeno), Zagreb, 1990. a, 84–85; MARINA naslovom Predromanička kamena liturgijska skulptura na po- VICELJA, Prilog analizi ranosrednjovjekovne plastike u Istri, dručju Pulske biskupije, obranjene 12. veljače 2019. na Sveučilištu Dometi, 11, (1990. b), 771–776; MARINA VICELJA, Utjecaj u Zadru. Budući da je spomenutim istraživanjem ustanovljena bizantskog faktora u formiranju kompozicijskih shema na spo- djelatnost više predromaničkih klesarskih produkcija u Istri, u menicima ranosrednjovjekovne plastike u istri, u: Zbornik rado- naziv predstavljene, s obzirom na opseg njezina djelovanja i u va Vizantološkog instituta, 30 (ur. Božidar Ferjančić), Beograd, svrhu razlikovanja od ostalih istarskih radionica, uključen je i 1991., 25; MARINA VICELJA, Centric Compositional Scheme pridjev „internacionalna”. U članku su predstavljeni samo oda- of the Early Medieval Slabs in Istria, u: Umjetnost na istočnoj brani primjeri reljefa pa se on znatno razlikuje od puno opsežni- obali Jadrana u kontekstu europske tradicije (ur. Nina Kudiš, Ma- jeg poglavlja disertacije. rina Vicelja), Rijeka, 1993., 168. 9 VEDRANA DELONGA – NIKOLA JAKŠIĆ – MILJENKO JUR- 2 ŽELJKO RAPANIĆ (bilj. 1), 155–156, T-X; MARINA VICELJA KOVIĆ, Arhitektura karolinškog doba, u: Arhitektura, skulptura (bilj. 1, 1990. b), 775; (bilj. 1, 1991.) 24–26. i epigrafika karolinškog doba u Hrvatskoj (ur. Ante Milošević), Split, 2001., 9–17; MILJENKO JURKOVIĆ, Le ‘Maitre des chapi- 3 Iako kompozicija, osim radijalnog i/ili zrakastog širenja od teaux de Bale’, Hortus artium medievalium, 8 (2002.), str. 349– središta prema krajevima plohe, u osnovi nema puno realnih 360; MILJENKO JURKOVIĆ – IVAN MATEJČIĆ – JERICA sličnosti s dnom košare, naziv se ustalio još od ranih istraživa- ZIHERL, Monumentalni pejzaž Novigrada nekoć i sad, u: No- ča germanskog porijekla, odakle je u različitim inačicama (kor- vigradski lapidarij, Muzej – Museo Lapidarium, Novigrad, 2006., ppboden, korpboden, korboden motif) prihvaćen i u hrvatskoj 16; MILJENKO JURKOVIĆ – IVA MARIĆ – IVAN BASIĆ, Novi znanstvenoj bibliografiji, često i u hrvatskom prijevodu (motiv fragmenti ambona iz Gurana - prilog opusu ‘Majstora kapitela iz košarastog dna, motiv dna košare, košarasti motiv), a susrećemo Bala’, Peristil, 50 (2007.), 7–20. ga i u francuskoj varijanti (fond de corbeille). Čini se da se tali- janska bibliografija češće koristi opisnom kategorijom u smislu 10 CHIARA LAMBERT, I frammenti dell’aredo liturgico altomedie- kombinacije kvadrata i/ili krugova, dok se referencija na dno ko- vale dell’abbazia di Sesto al Reghena, u: I frammenti scultorei alto- šare rjeđe susreće, ali ne u prijevodu, već u njemačkoj varijanti. medievali dell’Abbazia di Sesto al Reghena. Studio e conservazione Važno je da se u suvremenoj njemačkoj literaturi izbjegava ko- (ur. Chiara Lambert), Pordenone, 2004., 75–80, sl. 1–18; SILVIA rištenje tradicionalne i očito neprimjerene nomenklature pa se LUSUARDI SIENA – PAOLA PIVA, Da Pemmone a Paolino d’ za opisani motiv pojavljuju prikladniji nazivi poput Kreis-Raute- Aquileia: appunti sull’arredo liturgico e la scultura in Friuli tra Kreuz-Motiv. Vidi: KATRIN ROTH-RUBI, Neu und doch nicht VIII e IX sec., Hortus artium medievalium, 8 (2002.), 295–323. fremd. Zum Motiv eines unlängst in Mals entdeckten Pfostens 11 PIERANGELA CROCE DA VILLA, Concordia dal VI al IX se- mit Flechtwerkdekor und zur Schranke in St. Benedikt, u: An- colo, u: La chiesa Concordiese 389-1989, vol. I. (ur. Carlo Gui- tiquitates Tyrolenses. Festschrift für Hans Nothdurfter (ur. Paul do Mor, Pietro Nonis), Pordenone, 1989., 239–240; ROBERTO Gleirscher, Leo Andergassen), Innsbruck, 2015. b, 95–108. GARGIULO, Storia di Sesto al Reghena, Pordenone, 2009., 16–20. 4 KATRIN ROTH-RUBI, Die frühmittelalterlichen skulpierten 12 Radionica Majstora kapitela iz Bala okupljena je u trenutku re- Architekturstücke aus Windisch-Oberburg (Komplex Haus alizacije velikih karolinških investicija, a kao jedno od osnovnih Schatzmann), Jahresbericht / Gesellschaft Pro Vindonissa 2015, njezinih obilježja izdvojena je tendencija kreativnog prilagođa- (2015.), 15–51; KATRIN ROTH-RUBI (bilj. 4), 95–108; GUI- vanja poznatih modela novom vokabularu, o čemu najjasnije DO FACCANI, Geflecht mit Gewürm: Karolingische Bauplastik svjedoči izvedba kapitela kolonade iz crkve Svete Marije Velike und ihr dekor, u: Die Zeit Karls des Großen in der Schweiz (ur. kraj Bala, izrađenih po uzoru na kasnoantičke kapitele bazilika u Markus Riek, Jürg Goll, Georges Descoeudres), Zürich, 2013., Poreču i Puli. MILJENKO JURKOVIĆ, Le ‘Maitre des chapitea- 128–145. ux de Bale’, Hortus artium medievalium, 8 (2002.), str. 349–360; MILJENKO JURKOVIĆ, Les chapiteaux de Sveta Marija Velika 5 Ploča je pronađena okrenuta naopako, u funkciji menze oltara, a pres de Bale (Istrie); la tradition de l’Antiquite Tardive a l’epoque autori teksta pretpostavljaju da je izvorno bila dijelom parapeta carolingienne, u: Mémoires et témoignages de l’antiquité tardive krsnog zdenca koji je stajao ispod šesterostranog krstioničkog (ur. Catherine Balmelle, Pascale Chevalier, Gisela Ripoll), Turn- ciborija. hout, 2004., 165–174; IVAN MATEJČIĆ – SUNČICA MUSTAČ, 6 IVAN JOSIPOVIĆ – ANASTAZIJA MAGAŠ MESIĆ, Predroma- Kiparstvo 1 – Od 4. do 13. stoljeća, Umjetnička baština istarske nički plutej iz Kali na otoku Ugljanu, Radovi IPU, 37 (2013.), Crkve 1, Poreč, 2014., 174–180 (kat. 54). 23–36. Autori donose i popis relevantne literature za sve spome- 13 IVAN MATEJČIĆ, kataloške jedinice, u: Hrvati i Karolinzi – ka- nute primjere. talog (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 48–49, (kat. I.36); MI- 7 Usporedi: NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE, Umjetnička baština LJENKO JURKOVIĆ – IVAN MATEJČIĆ – JERICA ZIHERL, Zadarske nadbiskupije – Kiparstvo I (od IV. do XVI. stoljeća), Za- (bilj. 9), 17; IVAN BASIĆ – MILJENKO JURKOVIĆ, Prilog opu- dar, 2008., 109, 116; ANTE PITEŠA, Ranosrednjovjekovni kame- su Splitske klesarske radionice kasnog VIII. stoljeća, Starohrvat- ni spomenici u Arheološkome muzeju u Splitu, Split, 2012., 84–85 ska prosvjeta, ser. 3, 38 (2011.), 172; IVAN MATEJČIĆ – SUN- (kat. 40). ČICA MUSTAČ (bilj. 12), 207–214 (kat. 72-75).
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
14 ALESSANDRA MELUCCO VACCARO, Corpus della scultura bina pronađeni su i na još nekim lokalitetima, primjerice crkvi altomedievale VII. La diocesi di Roma. Tomo terzo – La II regione Svetog Tome kraj Rovinja. IVAN MATEJČIĆ, Dvije crkve, kata- ecclesiastica, Spoleto, 1974., 151–152, (T XLI/105). log izložbe Dvije srednjovjekovne crkve, istraživanje i obnova. Sv. 15 FULVIO ZULIANI, I marmi di San Marco, u: Arte altomedieva- Marija Mala kod Bala i Sv. Toma kod Rovinja, Rijeka – Rovinj, le, Venezia, 1974., 33–34. 1997., 18 (kat. 18 i nekoliko neobjavljenih ulomaka). 16 ALESSANDRA MELUCCO VACCARO, (bilj. 14), 151–152; NI- 25 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 13), 59–60 (kat. I.48); IVAN MATEJČIĆ KOLA JAKŠIĆ, Klesarstvo u službi evangelizacije: studije iz pre- – SUNČICA MUSTAČ (bilj. 12), 225–226 (kat. 86); NIKOLA dromaničke skulpture na Jadranu, Split, 2015., 448–449. JAKŠIĆ (bilj. 16), 78. 17 ANDREAS MÜLLER, Die Christianisierung staatlicher Wohl- 26 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 16), 78, 287–289; IVAN MATEJČIĆ – fartsinstitutionen im spätantiken Rom am Beispiel von S. Ma- SUNČICA MUSTAČ (bilj. 12), 225. ria in Cosmedin, Zeitschrift für Kirchengeschichte, 120 (2009.), 27 Taj je plutej jedan od prvih spomenika koji su nabavljeni za pul- 160–186. ski gradski muzej. Podatci o mjestu njegova nalaska nisu pozna- 18 GIANCLAUDIO MACCHIARELLA, Note sulla scultura in ti, a u dosadašnjoj se literaturi zbog prilično velikih dimenzija, marmo a Roma tra VIII e IX secolo, u: Roma e l’età Carolingia, ali i zbog vrlo kvalitetne izvedbe reljefa uglavnom povezivao s Atti delle Giornate di studio 2-8 maggio 1976., Roma, 1976., 268; pulskom katedralom. Upravo je vrsnoća izrade bila razlog zbog ALESSANDRA MELUCCO VACCARO, (bilj. 14), 142–154, T kojega su pojedini istraživači taj plutej datirali u prilično kasno XLI/ 103–105, T XLII/ 106. O mogućem pomicanju datacije još razdoblje. GIUSEPPE CAPRIN, L’Istria nobilissima 1, Trieste, nekih ulomaka iz ove crkve, kojom bi se oni pridružili opisanoj 1905., 64 – donosi crtež pluteja, opisuje ga i datira u 9. stolje- skupini vidi u: IVAN BASIĆ – MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 13), će; NIKOLA JAKŠIĆ, Predromaničko kiparstvo, u: 1000 godina 169–170. hrvatske skulpture (ur. Igor Fisković), Zagreb, 1991., 20–25 – da- tira plutej u 10. stoljeće; NIKOLA JAKŠIĆ, Predromaničko ki- 19 MILJENKO JURKOVIĆ, Il ciborio di Novigrad (Cittanova parstvo, u: 1000 godina hrvatskog kiparstva (ur. Igor Fisković), d’Istria), Hortus artium medievalium, 1 (1995.), 141–149. Zagreb, 1997., 30, 33 – datira u 8/9. stoljeće; MARINA VICELJA 20 Pluteji su pronađeni ispod povišenog dijela poda zapadnog di- (bilj. 1, 1991.), 25–26, sl. 3 – datira ga u 9. stoljeće; MARINA jela crkve Santa Maria in Trastevere, tijekom arheoloških istra- VICELJA, Južnoistarska grupa spomenika ranosrednjovjekovne živanja 1865., kada su izvađeni i ugrađeni u zidove predvorja. skulpture, Radovi IPU, 16 (1992.), 10, 14, sl. 4 – datira ga u 9./10. GIOVANNI BATTISTA DE ROSSI, Notizie. Roma. Basilica di stoljeće; IVAN MATEJČIĆ (bilj. 13), 65 (kat. 1.55a) – datira ga S. Maria in Trastevere, Bullettino di archeologia cristiana, vol. III u 9. stoljeće; IVAN MATEJČIĆ – SUNČICA MUSTAČ (bilj. 12), (1865.), 24; GIOVANNI BATTISTA DE ROSSI, Notizie. Roma – 206, (kat. 71) – datiraju ga u 9. stoljeće. Scoperte nella basilica di S. Maria in Trastevere, Bullettino di ar- 28 Pojedini autori smatraju da je reljefna dekoracija konstruira- cheologia cristiana, vol. IV (1866.), 76. Pretpostavlja se da su svi na po principu zlatnog reza što je vrlo rijedak slučaj ne samo tada pronađeni pluteji izvorno činili dio oltarne ograde svetišta kod ovakve sheme već općenito u predromaničkoj skulpturi. Na koje je dao preurediti papa Grgur IV. (828. – 844.). Iste je pluteje mogućnost takvog konstruiranja uputila je Fina Juroš Monfar- Inocent II. (1130. – 1143.) ugradio u scholu cantorum, da bi u din na primjeru pluteja iz Valbandona, što su poslije prihvatili 16. stoljeću bili reupotrijebljeni (licem okrenutim prema dolje) i drugi istraživači. FINA JUROŠ-MONFARDIN, Pitanje likov- za opločenje poda zapadnog dijela crkve. DALE KINNEY, Exca- nog kontinuiteta u Istri na primjeru pluteja iz Valbandona, u: vations in S. Maria in Trastevere, 1865-1869: A Drawing by Ves- Starohrvatska spomenička baština. Rađanje prvog hrvatskog kul- pignani, Römische Quartalschrift für christliche Altertumskunde turnog pejzaža. (zbornik radova znanstvenog skupa, listopad, und Kirchengeschichte, 70, (1975.), 42–53; CLARA DI FAZIO 1992.), (ur. Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić), Zagreb, 1996., – SERENA GUIDONE, Disiecta membra nella basilica di Santa 107–110; NIKOLA JAKŠIĆ, Klesarstvo u službi evangelizacije, u: Maria in Trastevere, Archeologia Classica, 65 (2014.), 227–254. Hrvati i Karolinzi – Rasprave i vrela (ur. Ante Milošević), Split, 21 O upotrebi „standardiziranih kartona” među skupinama kle- 2000., 198; IVAN MATEJČIĆ – SUNČICA MUSTAČ (bilj. 12), sara koje su izrađivale predromaničke reljefe za rimske crkve, 155–159 (kat. 46). s navedenim analognim primjerima iz bazilike Santa Maria in 29 https://collections.louvre.fr/en/ark:/53355/cl010094815 Trastevere vidi: GIANCLAUDIO MACCHIARELLA (bilj. 18), 289–299. 30 Postavljeno pitanje otvara niz problema na koje zasad ne mo- žemo ponuditi odgovor, ali ih valja istaknuti kao smjernice za 22 MARINA VICELJA (bilj. 1, 1991.), 24. buduća istraživanja. Prva pomisao jest uvriježeni pristup prema 23 Kompozicijska ravnoteža bizantizirajućega plastičkog senzibili- kojemu su ti proizvodi uvezeni gotovi sa zapada, dakle iz Veneta teta i novog leksika apstraktnih prepleta bila je uobičajena poja- u Istru. Čini nam se da moramo razmišljati drukčije, a u okviru va kod lokalnih radionica neposrednog zaleđa Aquileje i Grada šireg kontekstnog razmatranja načina organizacije rada, trgovine na samom kraju 8. i početku 9. stoljeća, u koje je datiran i plutej kamenom i općih ekonomskih prilika na gornjojadranskom pro- iz Concordije. SILVIA LUSUARDI SIENA – Paola PIVA (bilj. storu. Venecijanska laguna oskudijeva kamenom pa je za opre- 10), 307. mu crkvi bio nužan uvoz sirovina ili gotovih proizvoda, često 24 PASCAL CHEVALIER – MILJENKO JURKOVIĆ – IVAN MA- iz obližnjih prekomorskih krajeva. Cave Romane u okolici Pule TEJČIĆ, Velika Gospa pres de Bale (Istrie), vol. 2, Zagreb, 2009., još su od antičkih vremena bile poznate po izvozu kvalitetnog 9–11, 17–40; IVAN MATEJČIĆ – SUNČICA MUSTAČ (bilj. materijala, ali i gotovih klesarskih proizvoda na Apeninski polu- 12), 191–192 (kat. 62). Ulomci liturgijskog namještaja istih oso- otok. Novovjeke palače i crkve današnje Venecije izgrađene su ili
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
obložene istarskim kamenom (bianco Istriano), a isti je materijal 39 Osim crkvi i lokaliteta koji su u ovome tekstu spomenuti kao dovožen u lagunu i tijekom izgradnje modernog sustava podi- mjesta nalaska pluteja složenije inačice centrične kompozicije znih brana MOSE. U skladu s tim, ne vidimo razloga za prekid s dijagonalnim osima (Bale, Pula, Kirmenjak, Marčana), kao kontinuiteta tijekom ranog srednjeg vijeka, tim više što je u od- i onih s kojih potječu povezani istarski primjeri (Poreč, Sveti nosu na tek nastajuću Veneciju početkom 9. stoljeća, Pula bila Antun Opat u Galižani, Sveti Vid na Kaštelu i Sveti Ivan kod razvijeni urbani centar. Brojnost lokaliteta na kojima su prona- Nimfeja u Puli, Sveti Ivan u Biskupiji kod Pomera), reljefi koji đeni ulomci skulpture koji se mogu dovesti u vezu s opusom ra- pokazuju iste morfološke i rukopisne karakteristike na ostatku dionice koja je izradila opisani pulski plutej, upućuje na njezinu poluotoka pronađeni su u Dvigradu i u crkvi Svetog Tome kraj znatnu aktivnost na istarskom području, što bi značilo da je riječ Rovinja. BRANKO MARUŠIĆ, Kompleks bazilike Sv. Sofije u o domaćoj produkciji. Ako je bunarska kruna rad istog majstora Dvogradu (Bazilikakomplex der I-Il. Sophia in Dvograd), Hi- kao i plutej iz Pule, onda svakako treba promišljati o migraciji stria Archeologica, 1 (1971.), 9, 23–27; IVAN MATEJČIĆ, Dvije klesara između Veneta i Istre, a možda čak i o izvozu klesarskih crkve, katalog izložbe Dvije srednjovjekovne crkve, istraživanje i uradaka iz Istre u Veneto. obnova. Sv. Marija Mala kod Bala i Sv. Toma kod Rovinja, Rijeka 31 ANTE ŠONJE, Slavenska cesta u Poreštini (Istra) u svjetlu arhe- – Rovinj, 1997., 18, (kat. 18); http://www.ppmi.hr/hr/patrimo- oloških nalaza i drugih podataka, RAD JAZU, knj. 360 (1971.), nio/katalog-predmeta/item/106/ 35–37 (T-1/3); ANTE ŠONJE, Crkvena arhitektura zapadne Istre, 40 MARIA LINDA CAMMARATA, Scultura altomedievale della Pazin, 1982., 102–103, (T – XLII, sl. 54 c); IVAN JOSIPOVIĆ – diocesi di Trieste, Atti dei Civici Musei di storia ed arte di Trieste, ANASTAZIJA MAGAŠ MESIĆ (bilj. 6), 25–26. 10 (1978/1979), 75, (kat. 15). 32 Zbog rubne letvice sačuvane s jedne strane, Šonje je pretpostavio 41 JADRAN FERLUGA, L’Istria tra Giustiniano e Carlo Magno, da bi taj ulomak mogao biti dio pilastra, no njegova je debljina Arheološki vestnik, 43 (1992.), 185; MAURIZIO LEVAK, Prima- jednaka ulomku pluteja s dijagonalama i pticama pa se čini izgled- tes Populi Istrie Provincie na Rižanskom saboru, Acta Histriae, nijim da je činio vijenac ili bočni rub toga ili nekog drugog pluteja 13 (2005.), 91–93; MAURIZIO LEVAK, Slaveni vojvode Ivana: iz iste crkve. ANTE ŠONJE /bilj. 31, 1971./, 36, T-1/1, sl. 1. Kolonizacija Slavena u Istri u početnom razdoblju franačke upra- 33 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 13), 59–60 (kat. I.48); IVAN MATEJČIĆ ve, Zagreb, 2007., 83–86; NEVEN BUDAK, Hrvatska povijest od – SUNČICA MUSTAČ (bilj. 12), 225–226 (kat. 86); NIKOLA 500. do 1100., Zagreb, 2018, 190. JAKŠIĆ (bilj. 16), 78. 42 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 28), 199–200, 206–207; VEDRANA DE- 34 Jednaku podjelu prednje strane imaju i dijelovi arhitrava (sl. 6 LONGA – NIKOLA JAKŠIĆ – MILJENKO JURKOVIĆ, Klesar- e–g) iz crkvi Svetog Ivana kod Nimfeja, Svetog Vida na Kaštelu stvo u službi evangelizacije, u: Arhitektura, skulptura i epigrafika u Puli i Svetog Ivana u Biskupiji kod Pomera, koji su arhitravu iz karolinškog doba u Hrvatskoj(ur. Ante Milošević), Split, 2001., Poreča bliski načinom izrade kuka i oblikom slova u natpisu, ali 32–44; NIKOLA JAKŠIĆ, Reljefi Trogirske klesarske radionice se od njega razlikuju utoliko što je uobičajena tropruta pletenica iz crkve Sv. Marte u Bijaćima, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, 26 kod pulskih ulomaka zamijenjena motivom šahovskih polja. (1999.), 265–286; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 16), 93–94, 267–294. Jakšićeve zaključke prihvatio je i nadopunio I. Josipović (vidi: 35 IVAN MATEJČIĆ – SUNČICA MUSTAČ (bilj. 12), 192–913 IVAN JOSIPOVIĆ, Prilog ‘Trogirskoj klesarskoj radionici’, Ars (kat. 63 1-3). Adriatica, 1 (2011.), 97–108; IVAN JOSIPOVIĆ, Predromanički 36 Plutej je krajem 19. stoljeća slučajno zapažen na mjesnom trgu reljefi na teritoriju Sklavinije Hrvatske između Zrmanje i Krke u Marčani, gdje su ga mještani čuvali kao spomen na neku dav- do kraja 9. stoljeća, (doktorska disertacija, FFZg), Zagreb, 2013., no uništenu crkvu del luogo, no njegova je izvorna ubikacija ne- 85–102), a na njih se oslanjaju i I. Basić i M. Jurković, usvaja- poznata. (ŽELJKO UJČIĆ, Predromanički plutej iz Marčane, u: jući Jakšićev naziv i zaključke o karakterističnoj klesarskoj pro- Marčanski zbornik, Zbornik radova sa znanstvenog skupa u po- dukciji. Vidi: IVAN BASIĆ – MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 13), vodu 750. obljetnice postojanja Marčane i 100. obljetnice osnutka 170–177. hrvatske čitaonice, Marčana, 18. travnja 1993. (ur. Goran Fili- 43 Tim su terminom u oporuci patrijarha Fortunata označeni maj- pi), Pula, 1994., 19–23) Prema objavama starijih istraživača čini stori klesari koji su na njegov poziv došli u Grado, kako bi ta- se da je ploča najprije bila prenesena u Poreč (G. Caprin 1905. mošnje crkve opremili modernom skulpturom, različitom od donosi crtež pluteja, za koji piše da se nalazi u porečkome mu- one koju su prethodno klesali „grčki majstori”. CARLO GA- zeju (GIUSEPPE CAPRIN (bilj. 27), 69–70), zatim u Pulu (BER- BERSCEK, La scultura dell’alto Medioevo a Grado, Antichità Al- NARDO SCHIAVUZZI, Attraverso l’agro colonico di Pola, Atti toadriatiche, 17/2 (1980.), 395–398; MAURIZIO BUORA – SER- e Memorie della Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, GIO TAVANO – CARLO GABERSCEK – MARIA WALCHER, 24 (1908.), 109–110.) pa u vodnjanski lapidarij, da bi nakon La scultura in Friuli dall’epoca romana al gotico - vol. 1, Pordeno- Drugog svjetskog rata bila smještena u Arheološki muzej Istre ne, 1983., 233–234; SILVIA LUSUARDI SIENA – PAOLA PIVA u Puli (BRANKO MARUŠIĆ, Djelatnost srednjovjekovnog odje- (bilj. 10), 295–323. la Arheološkog muzeja Istre u Puli 1956. – 1958., Starohrvatska 44 MLADEN ANČIĆ, U osvit novog doba. Karolinško carstvo i prosvjeta, ser. 3, 8–9 (1963.), 256) gdje se i danas nalazi. IVAN njegov jugoistočni obod, u: Hrvati i Karolinzi – Rasprave i vrela MATEJČIĆ – SUNČICA MUSTAČ (bilj. 12), 204–206 (kat. 70). (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 81–82, 88; MIROSLAV BER- 37 IVAN MATEJČIĆ – SUNČICA MUSTAČ (bilj. 12), 204–206 TOŠA, Istra od 6. do 15. stoljeća, u: Povijest Hrvata – srednji (kat. 70, 71). vijek (ur. Franjo Šanjek), Zagreb, 2003., 123; STANKO JOSIP 38 BERNARDO SCHIAVUZZI (bilj. 36), 109, 142. ŠKUNCA, Prošlost Crkve u Istri, Pazin, 2014., 71.
identifikaciju nove klesarske radionice u Istri
45 MARINA VICELJA (bilj. 1, 1990. a), kat. 9, 10, 17, 18, 21, 22, 24, 35. i neprekinutu klesarsku tradiciju južnoistarskog područja, koje 46 MAGDALENA SKOBLAR, Prilog proučavanju ranosrednjovje- je od Krka udaljeno samo dan plovidbe, a kao dodatni argument kovne skulpture na otoku Krku, Starohrvatska prosvjeta, ser. 3, porijeklu krčkih kapitela navode analogne primjerke iz spremi- 33 (2006.), 69–70 (sl. 31). šta Arheološkog muzeja Istre u Puli. MARIJAN BRADANOVIĆ – DANIJEL CIKOVIĆ, The church of St. Lawrence outside the 47 Jednako oblikovan križ nalazi se i na pluteju naknadno ugrađe- town ealls of Krk, Hortus artium medievalium, 19 (2013.), 183– nom u lunetu portala crkve Svete Marije u Omišlju, dok se na 196. Na povezanost pojedinih dijelova predromaničke skulpture susjednim područjima susreće na još jednom ulomku iz Pule. otoka Krka, osobito one iz krčke katedrale, s istarskim spomeni- MILJENKO JURKOVIĆ, kataloške jedinice, u: Hrvati i Karolinzi cima iz istog razdoblja uputio je i M. Jurković. Vidi: MILJENKO – katalog (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 130, (kat. III.13); JURKOVIĆ (bilj. 47), 125–126 (kat. III.8 a-c). MAGDALENA SKOBLAR (bilj. 46), 63, 81 (sl. 3); ŽELJKO UJČIĆ (bilj. 36), T-II/3; MARINA VICELJA, La scultura del 50 DIEGO CALAON, L’intreccio della nascente Venezia. Sculture periodo postgiustiniano nell’Istria meridionale, Hortus artium e marmi dei primi Dogi conservati presso i Musei di Piazza San medievalium, 1 (1995. a), 136–137, sl. 4; MARINA VICELJA, Marco, u: Dalla catalogazione alla promozione dei beni archeo- La scultura dell’alto medioevo nell’Istria meridionale: scelte logici. I progetti europei come occasione di valorizzazione del pa- formali e motivi iconografici. (Influssi e legami con la scultura trimonio culturale Veneto (ur. Giulio Bodon, Francesco Ceselin, altomedievale in Friuli-Venezia Giulia), Atti e Memorie della Giovanna Gambacurta), Padova, 2014., 235–236. Società Istriana di Archeologia e Storia Patria, n.s. 45 (1995. b), 51 MARINA VICELJA (bilj. 1, 1991.), 24; MARINA VICELJA, The 42, sl. 9. order and its interpretation in early medieval sculpture in Istria, 48 PAVUŠA VEŽIĆ, kataloške jedinice, u: Hrvati i Karolinzi - kata- Art and Symbolism in Medieval Europe - Papers of the’ Medieval log (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 62, (kat. I.51). Europe Brugge 1997’ Conference – Volume 5 (ur. Guy De Boe, Frans Verhaeghe), Brugges, 1997., 102–106. 49 Na uvoz gotovih klesarskih proizvoda iz južne Istre na kvarner- ske otoke, osobito Krk, osvrnuli su se M. Bradanović i D. Ciković, 52 IVAN BASIĆ – MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 13), 175. koji su utvrdili da su kapiteli iz crkve Svetog Lovre izvan zidina 53 IVAN JOSIPOVIĆ – ANASTAZIJA MAGAŠ MESIĆ (bilj. 6), grada Krka također načinjeni u okolici Pule. Autori naglašavaju 25–28.