Preskoči na sadržaj
Искусство Адриатики: журнал истории искусства Traži

Svjetlosni oblici Vojina Bakića

DOI 10.15291/ars.470

Preuzmi PDF

Svezak 3 (2013)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
Tekst razmatra odlike opsežna ciklusa Svjetlosni oblici, nastajala između 1963. i 1970., hrvatskog kipara Vojina Bakića u kojemu je autor, među ostalim, dokazao vještinu mijenjanja jednoga temeljnoga plastičkog problema u brojne uvjerljive i relevantne inačice, doprinoseći tako proširenju skulptorske leksike i u konačnici procesu korjenite transformacije kiparskog mišljenja u hrvatskoj umjetnosti druge polovice 20. stoljeća. Bakić je došao do rješenja skulpture kao serije naizmjence konkavnih i konveksnih, visokoispoliranih i do potpune zrcalnosti izglačanih kružnih diskova pravilna oblika. Funkcionalni i gradbeni činitelj Svjetlosnih oblika jest disk i Bakić objekte stvara adiranjem diskova u različitim međusobnim odnosima. Bakić je iznašao oblikovna sredstva kojima na najdjelotvorniji način posreduje između vlastitih stvaralačkih iznašašća (objekta), odzivne (responzivne) okoline, svjetla te motriteljeva sustvaralačkog reagiranja, čija uloga sve pobrojene čimbenike čini međuovisnima. Kipar precizno postavlja polazišta ciklusa: serijska proizvodnja/tehnološka obrada; udubljenje/ravan; ispupčenje/neravan; prostor/prostorni postav; pattern/shematika rastera; svjetlost; optika/efekt te kinetika/pokret.  U tekstu je riječ i o korespondenciji ovog ciklusa s ideologijom Novih tendencija. Bakić očituje da shvaća novu društvenu ulogu svojih ostvarenja, i to ne samo u oblikovanju internih arhitektonskih prostora, nego i u stvaranju novoga plastičko-prostornog karaktera gradova budućnosti
disk, serijska proizvodnja, tehnološka obrada, prostor, prostorni postav, shematika rastera, svjetlost, optika, pokret
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke

The paper explores the features of the extensive cycle titled Luminous Forms by Croatian sculptor Vojin Bakić, created between years 1963 and 1970, in which the artist proved, among other things, the craft of transformation of a basic plastic problem into numerous convincing and relevant variants, thus enriching the sculptural lexis and the overall process of an utmost transformation of the sculptural thought in Croatian art of the second half of the 20th century. Bakić has found the answer in sculpture as a series of alternately concave and convex utterly furbished mirror-like regular round discs. Functional and forming factor of the Luminous forms is a disc and Bakić creates his objects through their addition in various interrelations. He was able to find the means to a most efficient end of mediation between his own creative inventions, the responsive environment, the light and the viewer’s co-creative reactions. The latter’s role makes all of the mentioned elements inter-dependent. The sculptor precisely sets his starting positions: serial production/technological treatment; convexity/unevenness; space/ambient setting; pattern/schematics of the raster; light; optics/effect and kinetics/movement. Paper also investigates the correspondence of the cycle with the ideology of New Tendencies. Bakić indicates the understanding of the new social role of his works, and not only in the formation of interior architectural ambiances, but also in the formation of a novel plastic-spatial character of future towns.

Bilješke

1 Objekti iz ciklusa, primjerice, izlagani su na 32. venecijanskom izrade, stroga logička i racionalistička načela, znanstvenost, bijenalu – suvremena umjetnost u muzejima, Središnji paviljon, egzaktnost, matematička točnost i proračunata efektnost te 1964.; 2e Salon international de Galeries pilotes, Musee cantonal navlastito ekonomičnost u izričaju, ali i odanost oblikovnoj des beaux-arts, Lausanne, 1966.; Tendencije 4, Gradska galerija konstanti, a perciptivni procesi koji dovode do rada važniji od suvremene umjetnosti, Zagreb, 1969.; Suvremeno jugoslavensko njegova kontemplativnog i estetskog područja. Oni su, drugim kiparstvo, Brno, 1969.; Moderna umjetnost u Hrvatskoj, Rathaus, riječima, djelo rješavali svake metafizičke nadgradnje i uvažavaju Mainz, 1977.; Akvizicije 20, Galerija suvremene umjetnosti, jedino njegovu predmetnu stvarnost. Zagreb, 1982.; U susret Muzeju suvremene umjetnosti – 30 4 S tim u svezi zanimljiva su i znakovita razmišljanja mr. Marijana godina Galerije suvremene umjetnosti, Muzejski prostor, Susovskog: „Nove tendencije polaze od točne matematičke Zagreb, 1986. Jedan objekt iz ciklusa, nastao 1968., godinama zasnovanosti umjetničkog djela, permutacije brojeva, gotovo je stajao na ulaznom stubištu Galerije suvremene umjetnosti na znanstvenih metoda koje omogućuju preciznu manipulaciju Katarininu trgu. gradivnih elemenata djela, od mogućnosti stvaranja multipla, 2 Dakako, kao i mnogo puta u umjetnosti druge polovice 20. kinetičnosti i optičkog doživljavanja bezbroja varijanti ili stoljeća, nije riječ o ničemu novome, nego o „podgrijanim” segmenata djela”, opisuje Susovski novotendencijašku filozofiju, idejama povijesne avangarde. „Pri svakom pokretu promatrača u a o naravi minimalističkih radova piše: „Oni su rezultat prostoru mijenja se učinak zidova… Tako nastaje, kao posljedica intuitivnijeg pristupa autora, osobnijeg doživljavanja formi te su čovjekova hoda, optička dinamika. Ta igra čini promatrača ponajprije usmjereni na senzacije koje proizlaze iz sučeljavanja aktivnim”, piše još 1926. godine El Lisicki. kontrastnih oblika, boja i ploha”. MARIJAN SUSOVSKI, 3 Novotendencijašima su od samoga artefakta ili umjetničkog djela Predgovor u katalogu izložbe Minimalizam u Jugoslaviji, u tradicionalnom smislu važniji bili mehanizmi i logika njegove Galerija suvremene umjetnosti, Zagreb, 1983., 16.

5 Danas, šezdesetak godina nakon njegova nastanka, formalnu preferirala onaj objekt u prostoru koji se u osnovi sagledava konstelaciju diskova u ciklusu Svjetlosni oblici, promatrajući je statički, s jednog idealnog mjesta, s kojega se sve bitne osobitosti iz očišta današnje kulture tehnološke superiornosti, možemo određene skulpture mogu sagledati jednim pogledom. S te tumačiti kao umjetničke transkripte logike integriranih krugova, pozicije razvoj modernističke skulpture može se razumjeti tj. informatičke umreženosti svijeta koja odavno besprijekorno kao postepeni rast dominacije oka nad tijelom, kao ključnog funkcionira na svim komunikacijskim razinama! instrumenta u percepciji kipa. Promjena koju prije svih uvode 6 Henry Moore 1952. piše: „Možda nije više potrebno zatvarati američki umjetnici, bila je, dakle, vezana za povratak tijelu skulpturu i ograničavati je na jednu jedinu statičku jedinicu kao perciptivnom polju, ali ne tako da se u postojeću kiparsku oblika, nego je moguće ostvariti, povezati i kombinirati nekoliko paradigmu uvedu tek novi materijali na primjer – kako je to oblika raznih veličina, presjeka i pravaca u jednu organsku učinjeno u Hrvatskoj 80-ih – nego da se kip ovremeni, učini cjelinu”. HENRY MOORE, Sculptures and Drawings, London, pojavom čija se svojstva mijenjaju svakim našim pokretom, 1952., 67. svakim našim razlikovnim sredstvom u odnosu na druga tijela 7 „U jednoj me fazi uhvatilo da crtam i crtao sam kompozicije ili druge galerijske ili ne-galerijske prostore”, zaključuje o tom krivulja. Kako sam tada bio u obradi plohe, počeo sam te problemu Klaudio Štefančić. KLAUDIO ŠTEFANČIĆ, Nika polukružne krivulje urezivati u plohu, rezati one polukrugove Radić. Pokrenuti pokretač, Kontura art magazin, 81, svibanj koji su, de facto oslobođeni, dobili mogućnost da se pokrenu 2004., 35. u prostor. Bio sam u prilici da vidim mikroskopske snimke 11 JERKO DENEGRI, Skulptura Vojina Bakića poslije 1960. godine, dijeljenja stanice nekog mikroorganizma. Prije nego se odvoje, u: Izraz, 2-3, Sarajevo, 1966., 98. stanice se u jednoj razvojnoj etapi drže povezano. To mi je dalo ideju da moj element, ovaj put čisti krug, može biti vezan sa 12 JEŠA DENEGRI, Situacija vizuelnih i kinetičkih istraživanja kod svojim susjedima slično kao i u prirodi”, tumači Bakić povijest nas, u: Polja, 113-114, Novi Sad, siječanj-veljača 1968., 56. nastajanja ovog ciklusa. BRIGITA PEKO, Vojin Bakić (intervju), 13 Dok znanstvene metode teže ukloniti dvosmislenost, objasniti u: Start, 543, 23. svibnja 1980., 9. i precizno se primiti nepoznatog, umjetnost nema namjeru 8 Od 1950-ih nadalje u kiparstvu se, na temelju umjetnikova ukidati neodređenosti i, dapače, često teži povećati nesigurnosti osobnog odabira, rabe i različiti industrijski materijali od kako bi preispitala naše iskustvo stvarnosti. kakvih skulptura nikada prije nije bila ostvarivana. Nerijetko 14 U katalogu izložbe Kinetizam od početaka do danas, Umjetnički su to bili razni industrijski materijali koje kipar pronalazi na paviljon, Zagreb, 9. listopada – 11. studenog 2007., 8. otpadu ili skladištima, što je ponukalo Herberta Reada da, upravo na osnovi takve naravi materijala poslijeratne skulpture, 15 „Pojavom apstraktne umjetnosti, i u spomeničkoj plastici pojavio o civilizaciji u kojoj ta skulptura nastaje govori kao o „novom se šifrirani jezik koji šira publika nije u mogućnosti dešifrirati, željeznom dobu”. Po Readu, „ne uzimajući u obzir ideološke a zahtjev da masovna publika uočava i prima značenje jedne motive koji mogu uticati na skulptora da izabere metal (gvožđe poruke putem novih (apstraktnih) plastičkih znakova, da prihvati i drugo, kao materijal s izvesnim simboličkim značenjem), jezik, razumijevanje kojega pretpostavlja razvijeno vizualno glavni razlog za takav razvoj dvojak je: 1. pristupačnost mišljenje i visok stupanj perciptivne spoznajne sposobnosti, gotovog materijala, 2. lakoća konstruisanja”. HERBERT READ, čini se posve utopijskim. Štoviše, pokazala se problematičnom Moderna skulptura, Jugoslavija, Beograd, 1966., 145. i ona vrsta rješenja koja se jednim dijelom temelji na podacima 9 Primjerice, Tony Smith je 1962. dao napraviti Crnu kutiju od nove vizualne realnosti i nove (istina nerijetko hermetičke) čelika, dužine stranice 183,4 cm i takvim odbijanjem da sudjeluje simbologije, za kolektivnu svijest neprihvatljive i nerazumljive”. u izvedbi umjetničkog djela, svojom nezainteresiranošću za VERA HORVAT PINTARIĆ, Spomenička skulptura Dušana umjetničko djelo kao predmetom koji treba napraviti, postavio Džamonje, u: Kritike i eseji 1952.-2002., Biblioteka Artishistoria, je temelje novom poimanju umjetnosti. EPH, Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti, Gliptoteka, 10 ROSALIN KRAUSS, The Originality of the Avant-Garde and Zagreb, rujan 2012., 239. Other Modernist Myts, The MIT Press, 1995., 267. „To znači 16 JERKO DENEGRI, Umjetnost konstruktivnog pristupa, EXAT 51 da je tradicija europske renesansne i modernističke skulpture i Nove tendencije, Horetzky, Zagreb, 2000., 234.

Ivica Župan: Svjetlosni oblici Vojina Bakića Ars Adriatica 3/2013. (209-226)

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.