Preskoči na sadržaj
Revista de História da Arte Adriática Traži

Dalmatinski trikonhosi

DOI 10.15291/ars.428

Preuzmi PDF

Svezak 1 (2011)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
Autor raspravlja o fenomenu ranokršćanskih i srednjovjekovnih trikonhosa na istočnoj obali Jadrana, pretežno u Dalmaciji. Prema formi, funkciji i vremenu nastanka razvrstava ih u pet skupina. Prvu tvore relativno rane, malene cellae trichorae koje prvotno bijahu funerarne memorije na privatnome posjedu. Nastale su, čini se, pretežno do sredine 5. stoljeća. Drugu tvore nešto složeniji triconchosi koji za razliku od prethodnih cela imaju ispred svetišta dugi naos. Nalaze se na području antičke Dalmacije po čemu ih autor i naziva dalmatinskim trikonhosima. Oni sadržajem i množinom predstavljaju problemsko težište članka koji je po njima i naslovljen. Nastali su uglavnom poslije sredine 5. ili početkom 6. stoljeća. Treću skupinu tvore oni primjeri iz prve i druge grupe koji su od prvotne memorije naknadno postali trikonhosi kao kompleksne bazilike. Poput ostalih tipova prvotnih memorija koje su naknadno preuređene u kongregacijske crkve i oni su prepravljeni uglavnom poslije sredine 6. stoljeća. Četvrtu skupinu tvore predromanički trikonhosi, morfološki vrlo zanimljiva skupina centralnih građevina, ali i dviju longitudinalnih, koje su nastale pretežno tijekom 9. stoljeća, međutim s primjerima već u 8. stoljeću (rotonda Sv. Trojstva u Zadru), te još u 10. stoljeću (rotonda u Ošlju). Konačno, petu skupinu tvore romanički trolisti nastali pretežno u 12. stoljeću.
Dalmacija, trikonhos, rano kršćanstvo, predromanika, romanika
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Zaključak
  3. Literatura
  4. Reference

Autor raspravlja o fenomenu ranokršćanskih i srednjovjekovnih trikonhosa na istočnoj obali Jadrana, pretežno u Dalmaciji. Prema formi, funkciji i vremenu nastanka razvrstava ih u pet skupina. Prvu tvore relativno rane, malene cellae trichorae koje prvotno bijahu funerarne memorije na privatnome posjedu. Nastale su, čini se, pretežno do sredine 5. stoljeća. Drugu tvore nešto složeniji triconchosi koji za razliku od prethodnih cela imaju ispred svetišta dugi naos. Nalaze se na području antičke Dalmacije po čemu ih autor i naziva dalmatinskim trikonhosima. Oni sadržajem i množinom predstavljaju problemsko težište članka koji je po njima i naslovljen. Nastali su uglavnom poslije sredine 5. ili početkom 6. stoljeća. Treću skupinu tvore oni primjeri iz prve i druge grupe koji su od prvotne memorije naknadno postali trikonhosi kao kompleksne bazilike. Poput ostalih tipova prvotnih memorija koje su naknadno preuređene u kongregacijske crkve i oni su prepravljeni uglavnom poslije sredine 6. stoljeća. Četvrtu skupinu tvore predromanički trikonhosi, morfološki vrlo zanimljiva skupina centralnih građevina, ali i dviju longitudinalnih, koje su nastale pretežno tijekom 9. stoljeća, međutim s primjerima već u 8. stoljeću (rotonda Sv. Trojstva u Zadru), te još u 10. stoljeću (rotonda u Ošlju). Konačno, petu skupinu tvore romanički trolisti nastali pretežno u 12. stoljeću. Ključne riječi: Dalmacija, trikonhos, rano kršćanstvo, predromanika, romanika

Fenomen ranokršćanskih trikonhalnih građevina na jadranskome prostoru, čini mi se opravdanim ponovo ih Jadranu već je uočen u stručnoj i znanstvenoj literaturi. razmotriti kao zasebnu tipološku skupinu građevina koje O njima je napisano više članaka u zasebnim studijama su prvotno bile kapele funerarnoga karaktera, ali su neke i općim pregledima u nas i u inozemstvu. Zasebnu među njima poslije pregrađene u složene kongregacijske studiju pod naslovom “Le basiliche cruciformi nell’area crkve. K tome, među trolistima moguće je odvojeno adriatica” posvetio im je Sandro Piussi 1978. godine, te promotriti vrstu malene cele u obliku trihore bez naosa, potom Nenad Cambi s radom pod naslovom “Triconch ali katkada s narteksom ispred svetišta, kao formu različitu churches on the Eastern Adriatic” 1984. godine.1 No, oba od srodnih kapela s naosom, dugim ulaznim krakom autora uključuju trikonhose u širu tipološku skupinu ispred svetišta. Shodno takvoj razlici među njima možda kultnih građevina koje prvi svrstava pod pojam “križne je dobro primijeniti i terminološku razliku po kojoj bi cella bazilike”, a drugi tretira kao crkve s tri grupirane konhe trichora, makar u ovoj raspravi, mogao biti naziv za prvi, na začelju zajedno s onima koje imaju tri razmaknute jednostavniji tip malenih trolista, a triconchos izraz za apside po obodu naosa. Unutar te široke grupe, tipološki drugi, nešto složeniji i veći tip trolista. Oba se odnose na ipak raznorodnih primjera, pokušao sam izdvojiti užu, formalno srodne građevine koje se tek donekle tipološki strukturom strogo obilježenu skupinu koju karakteriziraju razlikuju. Naime, cela trihora nema dugi ulazni krak ispred tri konhe okupljene oko kvadratnog traveja na začelnoj traveja među konhama već se njima prilazi neposredno strani kapele. Pažnju sam poklonio i činjenici da većina iz vanjskog prostora. Takav tip građevine svojstven njih ima osobit prostorni i funkcionalni razvoj što seže od je osobito akvilejsko-ravenatskom kulturnom krugu. prvotne memorije, u obliku slobodno stojećeg trikonhosa, Celama možemo pribrojiti i primjere s kratkim ulaznim do kasnije kongregacijske crkve, u obliku kompleksne krakom ili narteksom. Trikonhos, pak, podrazumijeva bazilike.2 Zbog specifične morfološke odlike koju čine sličnu građevinu, ali s relativno dugim ulaznim krakom upravo grupirane konhe i množina takvih primjera na koji vodi do traveja među konhama. Takav tip memorije

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

1. Grobne kapele apsidalnoga oblika na Manastirinama u Saloni, tlocrt, drugo desetljeće 4. st. (izvor: EGGER, R., 1926.) Funeral chapels with apses at Manastirine in Salona, ground plan, 2nd decade of the 4th century

karakterističan je upravo za kasnoantičku Dalmaciju. aglomeracija grobišnih kapela generički povezane za Ovaj rad je naslovljen upravo po tim građevinama koje antičku tradiciju u poganskoj i ranoj kršćanskoj funerarnoj generiraju iz cele trihore. Stoga u uvodnome dijelu arhitekturi (sl. 1). Pritom valja ukazati i na činjenicu da su razmatram primjere takvih cela na Jadranu i njihove antičke villae rusticae katkada u svojim sklopovima imale pojave u relaciji s funerarnim tradicijama općenito na triklinije u obliku trihore, što se prenijelo i na dvorske Mediteranu.3 O počecima kršćanske grobne arhitekture na komplekse kasne antike, te da i u njihovoj formi i funkciji tlu Dalmacije svjedoče na primjer aglomeracije “grobišnih možemo prepoznati utjecaj poganske tradicije u obli- kapela apsidalnog oblika” na Manastiranama u Saloni, o kovanju ranokršćanske funerarne arhitekture.6 S druge čemu je pisao Noël Duval,4 ili na primjer grupiranje konha strane, ranokršćanski trolisti u najvećem broju primjera uz memoriju u Mulinama, o čemu je pisao Mate Suić.5 stoje upravo uz rustičke vile, što već dispozicijom govori o Držim da ranokršćanski trolisti nastaju kristaliziranjem karakteru privatne grobne kapele. Stoga je važno naglasiti forme iz takvih procesa u kojima su se uokolo kultne da cele trihore i trikonhosi u svom začetku predstavljaju dvorane “namnožile kapele u obliku vijenca” (N. Duval). ranokršćansku slobodno stojeću memoriju, a da su neke Cella trichora, dakle, nastaje kao jednostavniji oblik, a od njih tek s naknadno prigrađenim aneksima postale triconchos kao složeniji. Međutim, obje vrste su preko jezgra veće liturgijske cjeline.

Muline Memorija u Mulinama na otoku Ugljanu dio je većeg cemeterijalnog sklopa. On je do sada najšire istražena cjelina ranokršćanskih kultnih građevina podignutih uz neku rimsku rustičku vilu u Dalmaciji. Pored sličnoga primjera na Brijunima,7 predstavlja zapravo ključni kompleks za razmatranje i tumačenje začetaka i razvoja kršćanske religije u kasnoantičkim ruralnim sredinama na hrvatskoj strani Jadrana. Odraz je kršćanstva razvijenoga u urbanoj sredini Iadera. Vlasnik vile očito je bio bogati građanin koji je na svome imanju podigao memoriju nekome pokojniku o kome ne znamo ništa. Lađa u memoriji je pačetvorinasta. Na začelju je imala dvije duboke polukružne apside. U južnoj se nalazio jedan sarkofag, a drugi je bio ukopan u podu lađe. Uz pročelje se nalazio protiron, predvorje s trijemom 3. Arheološki ostaci memorije u Mulinama, 4./5. st. (foto: P. Vežić) oslonjenim na dva stupa. Ispred pročelja je naknadno Archeological remains of memorial chapel at Muline, 4th/5th century prigrađeno dvorište s dodatnim celama oko njega. Prema analizi građevinskih struktura koju je proveo istraživač Ipak, genezu trikonhosa općenito valja dovoditi i u Mate Suić, čini se da je prvi sloj memorije nastao već u 4. vezu s razvojem kršćanske funerarne arhitekture. Već je stoljeću.8 Tada nije imao formu nešto mlađih trikonhosa na Rudolf Egger ukazao na skupine grobnih cela u Saloni na Jadranu. Dvije prvotne apside na začelnoj strani ipak stoje ranokršćanskoj nekropoli u Manastirinama, datiravši cele malo razmaknute u odnosu jedne prema drugoj. Treća cela u prva desetljeća 4. stoljeća.10 Pojedinačno, svaka od njih do začelja naknadno je prislonjena uz sjeverni zid. K tome zapravo je zasebni mauzolej koji obilježava prednji travej ima i pravokutan tlocrt, poput onih prigrađenih uokolo i stražnja obla apsida. Tom tipu grobnica Noël Duval je dvorišta. Sve to govori o postupnom množenju cela uokolo pridodao spoznaju o zrakastim celama, vijencu grobnih prvotne memorije, o procesu srodnom onome na groblju u kapela na cemeterijalnim bazilikama koje je proučavao u Saloni (sl. 2 i 3). Tunisu.11 Čini se da takvim začecima kršćanske funerarne Pišući raspravu o ranokršćanskim crkvama križne arhitekture valja pripisati i razvoj malenoga memorijalnog osnove na području Jadrana, Sandro Piussi je među sklopa u Mulinama. Memorija je izrasla na području hramove križnoga tlocrta uvrstio i dva naša trolista te tako rustičke vile, dvjestotinjak metara udaljena od profanih ideju o ranokršćanskom trikonhosu u Dalmaciji povezao zgrada. Dio je ovećeg sakralnog kompleksa kome pripada i s idejom o križu u tlocrtnoj osnovi trolista.9 Takva i jedan izdvojeni mauzolej te bazilika s krstionicom.12 tipološka karakterizacija formalno se čini ispravnom. Cjelina memorije u Mulinama sastoji se od ograđenog dvorišta i grobnih komora s jedne strane kompleksa i same memorijalne kapele s druge strane. Posebno je zanimljiva njena arhitektura. Sačuvana je, naravno, tek u niskim ostacima ziđa, kao i ostali dijelovi sklopa. Ipak, tragovi su dovoljni za cjelovitu interpretaciju građevine na razini tlocrtne organizacije prostora. Riječ je o zgradi pravokutnog tlocrta. Prag portala smještenog u osi kapele i danas se nalazi na ostatku pročelnog zida. Pred njim je bio protiron s parom stupova na pročelju te vjerojatno dvostrešnim krovom nad trijemom. Na suprotnoj strani, u dnu kapele bila je apsida istaknuta u prostoru na začelnoj strani. Izdužena je u tlocrtu i zatvorena oblinom polukružnog zida. Istog je oblika i veličine bila i cela na boku s južne strane do začelja memorije. Na sjevernoj pak strani prvotno nije bilo cele, ali je naknadno prigrađena. Nije poput prethodnih polukružna u tlocrtu već bijaše pačetvorinasta. Primaknuta je začelju memorije, te skupa 2. Memorija u Mulinama, tlocrt, 4./5. st. (izvor: Suić, M., 1981., 341) s oblim apsidama tvori prostornu kompoziciju srodnu Memorial chapel at Muline, ground plan, 4th/5th century karakterističnoj križnoj osnovi dalmatinskih trikonhosa.

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

Cella trichora na Jadranu Concordia Sagittaria U Concordiji su očuvani ostaci zanimljivog sklopa Cela s tri apside i bez dugoga ulaznog kraka svojstvena ranokršćanske trobrodne crkve prozvane Basilica je ranokršćanskoj funerarnoj arhitekturi.13 Stječe se dojam Apostolorum i uz nju prigrađene memorije. Bazilika da je nastala razvojem kršćanske grobne arhitekture kako to je nastala potkraj 4. stoljeća, a cela do nje čini se na sugeriraju cele okupljene na groblju u Saloni ili Mulinama. samom prijelazu 4. u 5. stoljeće. Cela ima tri oble apside Stoga takvu građevinu kao tipičnu grobnu kapelu nalazimo okupljene oko kvadratne jezgre među njima. Zapravo je u cemeterijalnim i memorijalnim ambijentima širom jedna apsida obla iznutra i izvana, a dvije su oble iznutra Mediterana. Njihovu jednostavnu prostornu strukturu i poligonalne izvana - jedna s plaštom lomljenim u četiri tvori kvadratni travej koji s triju strana zatvaraju oble niše, plohe, a druga s plaštem od pet ploha. Ukopan u tlu a s četvrte je otvoren prolaz bez pristupnog kraka. Konhe posred cele nalazi se loculus u obliku križa, za čuvanje su namijenjene pohranjivanju sarkofaga. Neke cele trihore relikvija. Ispred trihore nalazi se ograđeni peristil. kao već kristalizirani oblik trolisne memorije sačuvane su Pretpostavlja se da je nastao istovremeno s celom. U u većim ili manjim ostacima na više mjesta uz istočnu njemu su dva reda stupova u sredini tvorila nepokriveni jadransku obalu, od one u Concordiji Sagittariji, nedaleko izduženi prostor. Peristil je naknadno pretvoren u od Akvileje, ili Betiki nedaleko od Pule, do one u Gatima malenu baziliku kojoj je na pročelnoj strani prigrađen nedaleko od Salone ili, pak, u Doljanima nedaleko od narteks i pred njim izduženi atrij, sve skupa prislonjeno Docleje. Starije primjere autori datiraju pretežno u prvu uz bok prvotne bazilike (sl. 4).14 polovinu 5. stoljeća što je vjerojatno vrijeme nastanka samoga tipa takve kršćanske memorije. Karakteristični primjeri celâ trihorâ na Jadranu nalaze se u Concordiji i u Betiki. U oba slučaja riječ je o relativno skromnim arheološkim ostacima trihorâ koje su postale svetištem prigrađene bazilike. Za razliku od prethodnih, treća trihora, ona u Poreču, posve je sačuvana. Skromni ostaci četvrte trihore na Jadranu nalaze se u Dalmaciji, u Gatima. Čini se da je kao kultno mjesto postala nukleusom nešto mlađe kompleksne crkve. Ostaci pete nalaze se u Cisti Velikoj iza Biokova. Čini se da je i ona postala jezgra kasnije kompleksne građevine. Narteks slično postavljen kao onaj u Poreču nalazio se i pred ulazom u treću celu trihoru na tlu Dalmacije, onu u Doljanima kod Dokleje u današnjoj Crnoj Gori. Složeniji je od prethodnoga, prožet 5. Cela trihora u Invillinu, tlocrt, prva polovina 5. st. (izvor: malenim kapelama u dnu bočnih krila. Bierbrauer, V., 1988., 145) Cella trichora at Invillino, ground plan, 1st half of the 5th century

Invillino U mjestu Ibligo-Invillino (Friuli), na lokalitetu Colle di Zuca, očuvani su ostaci prostrane ranokršćanske crkve s velikom celom trihorom. Sklop je datiran u prvu polovinu 5. stojeća. Ulazni krak trihore prislonjen je uz ugao crkve na sjevernoj strani. U prednjem je dijelu uži, a u stražnjem širi. Tu se nadovezuje na samu jezgru u središtu trihore. Ona je, za razliku od ostalih primjera, pravokutna. Oko nje su grupirane apside. Srednja je šira od bočnih i poligonalna je, s oplošjem slomljenim u šest ploha. Neobično je što iznutra nije obla već je šesterostrana kao izvana. Dvije ostale su oble 4. Cela trihora u Concordiji Sagittariji, tlocrt, 4./5. st. (izvor: te znatno uže od srednje. K tome, južnoj apsidi dvije Bertacchi, L., 1980., 310) lezene raščlanjuju oplošje izvana. Cela se dovodi u vezu Cella trichora at Concordia Sagittaria, ground plan, 4th/5th century s krstioničkom funkcijom (sl. 5).15

6. Cela trihora u Betiki, tlocrt, početak 5. st. (izvor: Marušić, B., 1978.) Cella trichora at Betika, ground plan, beginning of the 5th century

Betika Pretpostavlja se da je cela u Betiki kod Pule izgrađena početkom 5. stoljeća. Nema tragova prilaznome trijemu. Tri apside okupljene su oko kvadratne jezgre kao u Concordiji. Međutim, apside su oble iznutra i izvana, a vanjsko oplošje raščlanjuju lezene, što je rješenje srodno nekim trikonhosima u Dalmaciji. U drugoj fazi gradnje memorija je sva uklopljena u tijelo prostrane bazilike podignute tijekom prve polovine 5. stoljeća i posvećene 8. Cela trihora u Poreču, tlocrt, 6. st. (izvor: PRELOG, M., 1986., 13) Sv. Andriji.16 Pretpostavlja se da je bazilika bila u funkciji Cella trichora in Poreč, ground plan, 6th century samostana (sl. 6 i 7).

Predaja uz nju povezuje također i kult Sv. Andrije, a izneseno je i mišljenje da je izgrađena kao mauzolej za biskupa Eufrazija (P. Deperis),19 ili da je podignuta za čuvanje relikvija mučenika (G. Bovini).20 Sarkofag u njoj potječe iz 13. stoljeća. Kapela ima oblik trihore s ovalnim narteksom u prednjem dijelu.21 Proteže se okomito postavljen na uzdužnu os kapele. Ulaz u narteks je na zapadnome zidu. U njemu se nalazi s lijeve i desne strane po jedna polukružna apsida, iznutra obla a izvana poligonalna. Natkrivaju ih polukalotasti svodovi. Sučelice ulazu u narteks prolaz je u celu. Posred nje je kvadratna jezgra, travej oko koga su okupljene tri oble apside natkrivene polukalotnim svodom. Iznad traveja 7. Arheološki ostaci cele trihore u Betiki, početak 5. st. (foto: P. Vežić) se diže također kvadratni tambur s ugrađenom kupolom. Archeological remains of cella trichora at Betika, beginning of the 5th century Vanjsku formu cele oblikuju ravne plohe poligonalno složene oko unutrašnjih oblina apsida. Svaku od njih tvori plašt slomljen u četiri plohe. Po dvije na svakoj Poreč apsidi imaju jednostavne pravokutne prozore koji se Između svih cella trichora ona u Poreču ima posebnu ljevkasto šire iz sredine prema van i prema unutra. Visok vrijednost za ovu raspravu. Riječ je o memorijalnoj kapeli stupanj sačuvanosti izvornog oblika, posebno u zoni namijenjenoj, čini se, kultu prvoga porečkog biskupa, Sv. tambura, te očita funkcija cele kao memorijalne kapele, Maura. Živio je u drugoj polovini 3. stoljeća.17 Kapela je važni su za razumijevanje prvotnog oblika i namjene izgrađena kao aneks u sklopu katedrale koju je podigao dalmatinskih trikonhosa. Građevina je znatno mlađa biskup Eufrazije u 6. stoljeću. Prigrađena je uz baziliku u od trihore u Concordiji ili Betiki, ali kao memorija služi drugoj polovini 6. stoljeća, ili čak početkom 7. stoljeća.18 istoj funkciji (sl. 8 i 9).

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

dva prstena. To je kao problem uočila i J. Jeličić te piše da “nije poznato na koji način se ulazilo iz ophodnog hodnika u glavni crkveni prostor”. Međutim, sve analogije na koje se poziva svojom prostornom strukturom zorno svjedoče upravo povezanost jezgre i deambulatorija.24 Drugu komponentu čini način raščlanjivanja vanjskog oplošja trihore s oblim nišama upisanim u debljinu zida. Naime, u ostacima ziđa južnoga kraka sačuvane su dvije takve niše. Jedna je na južnome zidu kraka, a druga se nalazi na istočnom zidu istog kraka, ali nije ucrtana u objavljenoj dokumentaciji. One zajedno upućuju na mogućnost da su se niše nalazile pored svakog ugla na krakovima trihore, zapravo na mjestima velike zidne mase koja se rasterećivala upravo uz pomoć upisanih niša. Vanjske niše poznati su elemenat u ranokršćanskoj arhitekturi. Po njemu, ukoliko je moje zapažanje ispravno, cela u Gatima je srodna oktogonu u Filipima,25 zatim katedrali u Bosri,26 te crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Gerasi,27 a niše utopljene u debljinu zida s vanjske strane ima i krstionica u Zadru, ali posred svake stranice oplošja, napravljene također radi smanjivanja mase ziđa.28 Nažalost, nisu sačuvani tragovi ostalih niša na uglovima trihore u Gatima. Vjerojatno su stradale u radikalnom zahvatu prigrađivanja prstena novih prostorija uokolo nje.29 Stoga pretpostavljam da je prvotno trihora bila slobodno stojeća memorija, te kao cela u Betiki, ili crkva u Gerasi, naknadno postala jezgrom nove kompleksne 9. Cela trihora u Poreču, 6. st. (foto: P. Vežić) građevine. Izvana je bila križna, iznutra s tri oble apside. Cella trichora in Poreč, 6th century Ulazni krak nije sačuvan. Prostornu jezgru činilo je

Gata Nedavno su u Gatima, na prostoru antičkog nase- lja Gedate, to jest na poljičkom području u zaleđu Omiša, otkriveni ostaci rustičke vile te uz njih dijelovi ranokršćanske centralne građevine. Ruine se nalaze podno barokne crkve Sv. Ciprijana na mjesnom groblju. Riječ je o nekadašnjoj kompleksnoj crkvi s trikonhalnom jezgrom utopljenom u niz okolnih prostorija. Sklop je temeljito istražila i monografski obradila J. Jeličić.22 Cijeli je sustav protumačila kao istovremeno nastalu građevinu, tipološki određenu po modelu tzv. “dvostruke ljuske”, cjeline koja ima dva prstena pa “pripada centralnim crkvama s ophodnim hodnikom” te je “očita njena pripadnost tom tipu”.23 Datirala ju je u 6. stoljeće. No, dvije komponente ukazuju na mogućnost da je cela prvotno ipak bila samostalna memorija uz koju su naknadno prigrađene okolne prostorije. One su međusobno povezane, te zaista tvore deambulatorij uokolo trihore. Njeno ziđe, pak, sudeći po stvarnim ostacima i grafičkoj rekonstrukciji tlocrta, nije bilo otvoreno prema hodniku, kako bi trebalo biti da je 10. Cela trihora u Gatima, 5. st., grafička rekonstrukcija tlocrta izvorno zamišljena i ostvarena po modelu građevine s Cella trichora at Gata, 5th century, drawing of the reconstructed ground plan

11. Arheološki ostaci prigrađenih prostorija uz celu trihoru u Gatima, 6. st. (foto: P. Vežić) Archeological remains of the subsequently constructed buildings to cella trichora at Gata, 6th century

kvadratno polje. Uokolo njega tri kraka su imala upisanu sitni liturgijski predmeti, u prvom redu staklo.33 Držim, oblinu zasigurno natkrivenu polukalotom. Nad jezgrom dakle, da je nastala u predjustinijanovskome razdoblju se vjerojatno dizao tambur s kupolom (sl. 10 i 11). te potom preuređena i opremljena novim namještajem, Dakle, sve navedeno ukazuje na strukturu samo- pretvorena u kompleksnu crkvu s deambulatorijem. stalne cele trihore križnog tlocrta. Takva prostorna Obuhvaćena je složenom strukturom prigrađenih kompozicija srodna je nizu sličnih kapela ravenatskoga prostora. Sličan je razvoj pratio i ostale memorije. kulturnog kruga, od memorije Sv. Lovre pored crkve Sv. Križa u Raveni, poznatije pod imenom mauzoleja Cista Velika Galle Placidije,30 preko krstionice u Puli, do memorija Na lokalitetu Crkvine u Cisti iza Biokova, nakon prigrađenih uz baziliku Sv. Marije Formoze u istome stradanja prve ranokršćanske crkve, nastala je nešto gradu.31 No, za razliku od njih, koje nemaju trolisno mlađa i manja također ranokršćanska, ali prostorno građen prostor u nutrini zgrade, cela u Gatima upravo složenija od prethodne. S njom u sklopu bijaše je troapsidalna u svojoj nutrini, te po tome slična celi podignuta i cela trihora. Apside u celi okupljene su trihori u Poreču. Uslijed svega toga, pretpostavljam da uokolo kvadratne jezgre, jednako kao i na prethodnim je jezgra građevine otkrivene u Gatima bila zapravo primjerima srodnih memorija. Polukružne su iznutra prvotna memorija izgrađena vjerojatno u 5. stoljeću. Na i izvana. Na ostacima ziđa neme tragova eventualnog takav karakter građevine ukazuje i konfesija u glavnoj raščlanjivanja oplošja. Poput cele trihore u Gatima, u apsidi, a možda i ulomci nadgrobne ploče obilježene Cisti su također ostali skromni tragovi ulaznoga kraka, križem i znakovima α i ω.32 Na tu dataciju ukazuju i te je naša spoznaja o njemu nedorečena (sl. 12).34

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

Ranokršćanski trikonhosi u Dalmaciji

Za razliku od navedenih cela trihora, koje u prvotnome obliku nemaju dugi ulazni krak što poput naosa prethodi apsidama grupiranim uokolo svetišta, trikonhose o kojima je u nastavku riječ karakterizira upravo taj elemenat u prednjem dijelu kapele. Stoga su oni utoliko prostorno razvijeniji od osnovnoga tipa cele trihore, svojim modelom složeniji od njega, te vjerojatno nešto mlađi, zapravo njegova nova tipološka varijanta. Čini se da ni jedan trikonhos na tlu Dalmacije nije nastao prije druge polovine 5. stoljeća.36

Pridraga Crkva je posvećena Sv. Martinu. Nalazi se u selu Pridraga u Ravnim kotarima nedaleko od Zadra, na 12. Cela trihora u Cisti Velikoj, tlocrt, 6. st. (izvor: Maršić, D. - području između Novigrada i Karina. U povijesnim Gudelj, Lj. - Lozo, M., 2000.) izvorima navodi se pod imenom Dolac, ili, po crkvi, Cella trichora at Cista Velika, ground plan, 6th century

Doljani U Doljanima, nedaleko od antičke Docleje, nalaze se ostaci ranokršćanske bazilike s narteksom i pastoforijama, te do nje odvojena memorija u obliku cele trihore također s narteksom. Narteks je trotravejni prostor okomito postavljen na os trihore. Na sjevernoj i južnoj strani na njega se nadovezuju malene kvadratne prostorije za koje se pretpostavlja da su bile pastoforije. Sjeverna je naknadno pretvorena u krstionicu, vjerojatno u funkciji obližnje bazilike. U trihori lijevo i desno do ulaza nalaze se dvije malene oble niše, a zatim slijede tri polukružne konhe grupirane uokolo središnjeg, čini se u ovome slučaju, kružnoga prostora (sl. 13).35

14 . Trikonhos u Pridragi, tlocrt, 5. st. (izvor: VEŽIĆ, P., 2005., 141) Triconchal church at Pridraga, ground plan, 5th century

Martindol ili Sutmartindol.37 Crkva je nastala u vremenu kasne antike kao ranokršćanski trikonhos. Tijekom prošlosti bila je mjesna župna crkva. U stručnoj literaturi primjerenu pažnju poklanjali su joj mnogi autori, još od vremena Carla Federica Bianchija i Frana Radića preko Luke Jelića i Ljube Karamana do danas. Ipak, posebnu vrijednost ima citirani rad Stjepana Gunjače, u kome je autor prvi kategorično prosudio da je crkva “starokršćanska građevina”.38 Veliku pažnju poklonila joj je Ksenija Radulić pokrenuvši, putem redovitih programa službe zaštite spomenika kulture, opsežan zahvat konzervatorskih istraživanja te zaštite 13. Cela trihora u Doljanima, tlocrt, 5. st. (izvor: KORAĆ, V., 1959.) i prezentacije crkve. Tako su 1971. godine otkriveni Cella trichora at Doljani, ground plan, 5th century skromni ostaci krstionice za koju se s istraživanjima

1995. godine utvrdilo da pripada aneksima, uz trikonhos Turcima i u Domovinskom ratu),42 do danas je sačuvan naknadno prigrađenim liturgijskim prostorima.39 u prostoru i liturgijskim funkcijama. Nalazi se nekih Za mletačko-turskih ratova crkva bijaše spaljena, a s dvjesto metara južnije od vile. Njezin vlasnik zacijelo je obnovom života nakon turskih vremena, te izgradnjom bio bogati zemljoposjednik, poput vlasnika ostalih vila groblja oko crkve bijahu joj porušeni aneksi. Brojni oko antičkih gradova. U doba kasne antike na njegovu ulomci arhitektonske plastike i kamenog namještaja, imanju podignuta je memorija nekome pokojniku, ili ranokršćanskog i ranosrednjovjekovnog, dospijevali su grupi njih, o čemu ne znamo ništa, kao ni na primjeru s naknadnim uređivanjem crkve u novije konstrukcije i Mulina, ili ostalih vila s memorijama na zadarskome nasipe. U okviru ove rasprave važno je spomenuti ulomke području. Međutim, dispozicija građevine u odnosu koji potječu, čini se, od sarkofaga. Među fragmentima na sklop vile, te sam oblik kapele, sugeriraju prvotnu posebno je vrijedan dio obilježen znakom križa širokih namjenu trikonhosa kao funerarne kapele na privatnome krakova. Riječ je o ulomku poklopca sarkofaga.40 posjedu, memorije (sl. 14).43 Nedaleko od trikonhosa nalaze se konzervirani ostaci Trikonhos je podignut, poput memorije u Mulinama, rustičke vile. Na njoj je tijekom ranoga srednjeg vijeka na manjoj udaljenosti od profanih građevina rustičke podignut šesterolisni oratorij posvećen Sv. Mihovilu, vile, a na mjestu neke starije građevine. Od te je, s južne po čemu je uži predio s porušenim građevinama i strane trikonhosa, otkriven ostatak tek manjeg dijela zatrpanim ostacima vile kasnije nazvan Miovilovac.41 jednog zida koji stoji koso položen u odnosu na pravac Međutim ranokršćanski trikonhos unatoč svim ziđa trikonhosa. Nije moguće pretpostaviti čemu je stradanjima u prošlosti (osobito u vrijeme ratova s zgrada služila.

15. Trikonhos u Pridragi, 5. st., vanjština (foto: P. Vežić) Triconchal church at Pridraga, 5th century, exterior

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

16. Trikonhos u Pridragi, 5. st., unutrašnjost (foto: P. Vežić) Triconchal church at Pridraga, 5th century, interior

Sam trikonhos najbolje je sačuvan primjer dijelu građevine i široko razmaknutim na stražnjemu, ranokršćanskih memorija u Dalmaciji. Sastoji se od na oblinama apsida gdje su lezene međusobno povezane relativno dugog ulaznog kraka i trolista na njegovoj istočnoj slijepim lukovima. Vjerojatno su i one na ziđu ulaznog strani. U tlocrtnoj organizaciji riječ je o tri kvadratna kraka bile, ili po nekom izvornom projektu trebale biti, traveja. Među njima su plitki pilastri s impostima. U povezane sa slijepim lukovima koji skupa s lezenama prednjem traveju nalaze se i maleni kutni pilastri, koji sa zatvaraju uske i plitke niše. No, ostaje upitno je li takva susjednima nose široke slijepe lukove i s njima zatvaraju ideja ikada ostvarena. Ukupno su četiri lezene na pročelju, plitke niše. U drugom traveju takvih niša nema mada po sedam na bočnim zidovima kraka i po četiri na oplošju bi, po rasporedu sljedećih pilastara trebale biti. Štoviše, svake konhe. Raspored onih na zidovima ulaznog kraka uredno zidane bočne stranice srednjih pilastara visinom vrlo dobro korespondira s travejima u njemu. Četiri lezene sežu iznad razine imposta do vrha jednoga i drugog i tri niše među njima odgovaraju širini jednoga traveja. bočnog zida na mjestu gdje bi se trebao nalaziti sljedeći Jasni tragovi bočnih stranica i rasteretnih lukova nad luk. To ukazuje zapravo na promjenu prvotnoga projekta. njima, sagrađenih od sedre, svjedoče da su uzdužni zidovi Međutim, nezavisno od toga, prednji i srednji travej tvore izvorno bili proviđeni visoko postavljenim biforama, zapravo ulazni krak, odnosno naos memorije, a stražnji je parom dvojnih prozora. Jedan se nalazio i na pročelju. njezino svetište oko koga su okupljene, kao kod trihora, Na njemu se u podnožju bifore do posljednjeg rata tri oble apside. Promjerom su uže od širine svetišta. Široke čuvala in situ prozorska klupčica, horizontalno položena su 4,80 metara. Svijetla širina kraka je 5,80 metara što kamena ploča s jednostavnim profilom na vanjskoj strani. skupa s debljinom zidova daje ukupnu širinu pročelja od Zacijelo je svaka bifora imala takvu klupčicu. Posred nje preko 7 metara. Puna dužina građevine je 21,50 metara. na svakom je prozoru bio stupić s impost-kapitelom na Zidovi trikonhosa visoki su oko 6 metara. S vanjske strane koji se oslanjaju dva obla luka, nadvoji bifore. Stupići su raščlanjeni su lezenama, gusto poredanim na prednjem kvaderasti. Na prednjoj plohi imaju uklesan latinski križ

s trokutasto proširenim hastama. Takav križ je uklesan i literaturi napravio je Zlatko Gunjača.50 I sâm sam imao na prednjoj kosoj plohi impost-kapitela. Bočne strane na prilike pisati o tome trikonhosu i njegovu sklopu, te radi njima imaju utore za ulaganje tranzena. Ulomci stupića opće sličnosti s onim u Pridragi, od dispozicije prema vili i kapitela otkriveni su naknadno, ugrađeni u novije do dimenzija i arhitektonske artikulacije, pretpostaviti da konstrukcije, kao spolije. Jedan je cjelovito sačuvan. Bio je su oba prvotno bila slobodno stojeće građevine, memorije ugrađen u stranicu groba u crkvi. Na pročelju se nalazio i na privatnome posjedu.51 portal u osi trikonhosa. Tragovi svjedoče da je bio nadvijen Poput trikonhosa u Pridragi i ovaj se sastoji od relativno rasteretnim lukom zidanim također od radijalno složenih dugog ulaznog kraka i trolisnog stražnjeg dijela. U tlocrtnoj blokova sedre, ovdje u kombinaciji s poravnavajućim organizaciji nutrine prostora riječ je također o tri traveja. slojem, složenim od reda tankih blokova sedre. Sačuvani Oni nisu kvadratni već su pravokutni i to različite dužine: su i skromni ulomci okvira portala, upravo dovratnika prednji 4,20 metara, srednji 4,50 metara, stražnji 4,80 koji bijaše ukrašen klesanim ornamentima. Tragova metara. Među njima su plitki pilastri. U prednjemu bijahu prozorima na oblim zidovima apsida nije bilo. Stoga valja također i oni kutni pa valja zamisliti sličan raspored slijepih pretpostaviti da se iznad konha dizao tambur s prozorima lukova na oplošju, te poprečni luk ispred svetišnog traveja i koji su osvjetljavali stražnji travej i konhe oko njega. S tim tambur nad njim. Dakle, prednji i srednji travej tvore naos valja zamisliti i poprečni luk koji bi trebao nositi četvrti memorije, a stražnji je sakrarij uokolo koga su grupirane zid tambura, onaj na zapadnoj strani. tri polukružne apside nešto užega promjera od širine Dakle, prostorna struktura s ulaznim krakom od svetišta, te uže od onih u Pridragi. Valja pretpostaviti da dva traveja i trećim u svetištu, oko koga su okupljene tri su kao i tamo bile natkrivene polukalotastim svodovima te oble apside te nad njim kvadratni tambur, predstavlja da se iznad svetišta dizao pravokutni tambur. Puna dužina arhitektonski predložak po kome su podizani vjerojatno i građevine je 19,40 metara. Svijetla širina kraka je 5,40 ostali karakteristični dalmatinski trikonhosi (sl. 15 i 16). metara, što s debljinom zidova daje širinu pročelja od 6,80 metara. Promjer bočnih apsida je 3,40 metara, a promjer Bilice središnje 4 metra. Vanjsko oplošje zidova raščlanjivale Tome bi u prilog govorili sačuvani dijelovi ziđa su lezene i plitke niše među njima. Bile su raspoređene trikonhosa na Dedića Punti u Bilicama nedaleko Skradina, otprilike istom gustoćom na oplošju ulaznoga kraka i na na istočnoj obali Prokljanskog jezera. Tu se, u prostornoj oblinama apsida. Ukupno su bile tri niše na pročelju, po dispoziciji upravo jednakoj kao u Mulinama i Pridragi, pet na bočnim zidovima kraka, po tri na oplošju sjeverne i čuvaju ostaci profanih građevina rustičke vile te stotinjak južne apside, te čak pet na oplošju glavne. Raspored lezena i metara dalje i memorije. Ostaci njenih zidova bili su niša među njima na zidovima ulaznoga kraka nije sukladan dovoljni za pouzdano čitanje tlocrtne organizacije prostora, s rasporedom traveja u kraku kako je to na primjeru koja bijaše napravljena, makar na razini tlocrta, upravo po memorije u Pridragi. Od otvora na trikonhosu u Bilicama istom modelu kao i opisani trikonhos u Pridragi. zna se samo za položaj portala na pročelju (sl. 17). Prva istraživanja memorije u Bilicama izveo je Petar Kaer tijekom 1908. i 1909. godine. Rukopis njegova izvje- štaja nikada nije objavljen, ali je većim dijelom sačuvan. Iz toga se vidi da je P. Kaer razumijevao višeslojnost cjeline trikonhosa. Samu jezgru je datirao u 4.-5. stoljeće.44 Kratak osvrt na istraživanja ipak je objavljen u Mittheilungen der Zentral Komission za 1909. godinu. Važno je napomenuti da se tu spominju i ulomci dvaju sarkofaga otkrivenih u blizini crkve.45 Ćiril Metod Iveković svoja zapažanja u vezi s oblikom i vremenom nastanka trikonhosa u Bilicama obja- vio je 1910. godine. Pretpostavio je da crkva potječe iz 8. stoljeća. Priložio je i tlocrt iz koga se vidi da luči trikonhos od aneksâ oko njega, ali se o fazama gradnje nije izjasnio.46 Upravo tome je veliku pažnju posvetio Luka Jelić koji na- glašava da je najprije izgrađen trikonhos, po njemu u 6. stoljeću, a potom su uz memoriju prigrađeni aneksi, i to u dvije faze.47 Miloje Vasić nekritički je datirao trikonhos u 9. stoljeće,48 a potom Ljubo Karaman u 5.-6. stoljeće.49 17. Trikonhos u Bilicama, tlocrt, 5. st. (izvor: VEŽIĆ, P., 2005., 141) Opširniju studiju s kritičkim odnosom prema svoj ranijoj Triconchal church at Bilice, ground plan, 5th century

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

Sutivan Korintija Srodan prethodnima bio je i trikonhos u Sutivanu na Ostaci trikonhosa u Korintiji na Krku, na sjeveru Braču, na lokalitetu Mostir, uz crkvu Sv. Ivana Krstitelja Dalmacije, nalaze se uz ruine nekadašnjeg utvrđenog iz 17. stoljeća. Skromni ostaci nisko sačuvanog ziđa antičkog naselja. Riječ je o skromnim ostacima ziđa dovoljni su tek za spoznaju osnovnog tlocrta memorije. koje svjedoči o trolisnoj građevini bez artikulacije Inače, o njoj su izvještavali Mihovil Abramić, Cvito oplošja na ulaznom kraku i apsidama.53 Dakle, za Fisković i Dasen Vrsalović, ali je najinstruktivniji članak razliku od prethodnih trikonhosa, ovaj nema lezene Davora Domančića.52 On je temeljito istražio i objavio koje bi raščlanjivale vanjske plohe njegovih zidova, a ostatke. Trikonhos se sastojao od tri traveja, odnosno čini se niti pilastre koji bi odvajali svetište od traveja dugoga ulaznog kraka i svetišta. S vanjske strane oplošje u ulaznome kraku. K tome, dužina kraka nije poznata, zidova raščlanjivale su lezene, nešto gušće poredane na te je upitno je li on imao proporcijski odnos s već ulaznome kraku, a šire razmaknute na oblinama apsida. opisanim trikonhosima. Svijetla širina kraka približno Redoslijedom nisu sukladne s rasporedom unutrašnjih je 4,40 metara, a debljina zidova oko 0,60 metara. To pilastara između traveja u naosu. Prvi travej je pravokutan. Kraći je od drugoga i trećeg koji su bliski kvadratu. Uokolo trećega grupirane su tri polukružne, upravo potkovaste apside. Srednja je promjerom uža od bočnih. Očuvana je tek u niskim ostacima zida, ipak dovoljnim za spoznaju širine. Od sjeverne nisu sačuvani ni najmanji tragovi, ali se o njoj može govoriti uz pomoć ostataka južne apside. Od nje, pak, očuvana je jedna trećina obline, ali i maleni dio subselija koji je zacijelo naknadno prislonjen uz nju s unutrašnje strane. Sve tri apside zacijelo su bile natkrivene s polukalotastim svodovima. Nad svetištem se vjerojatno i ovdje dizao tambur. U cjelini, za razliku od bočnih apsida na trikonhosu u Bilicama, koje su promjerom uže od glavne, u Sutivanu su one šire od srednje apside. K tome je memorija u Sutivanu tlocrtnim omjerima slična onima u Pridragi i Bilicama, ali je u mjerama manja od njih, srodna trikonhosu u Korintiji na otoku Krku. U cjelini je, skupa 19. Trikonhos u Korintiji na Krku, tlocrt, 5.-6. st. (izvor: VEŽIĆ, P., s debljinom zidova, bila duga oko 14 metara, te ulaznim 2005., 141) krakom široka oko 5,50 metara (sl. 18). Triconchal church at Korintija on the island of Krk, ground plan, 5th- 6th century

daje ukupnu širinu zamišljenom pročelju od približno 5,60 metara. Središnja apsida na njemu promjerom je jednaka širini kraka, a dvije su bočne uže, pa svetište ima pravokutni, a ne kvadratni oblik. Promjer bočnih apsida je oko 2,80 metara. Sve tri apside zacijelo su natkrivali polukalotasti zidani svodovi, a ulazni krak možda drvena krovna konstrukcija (sl. 19).

Cim Trikonhos se nalazio u jezgri kompleksne bazilike na lokalitetu Crkvine u Cimu kod Mostara.54 Skromne ostatke cjeline sklopa otkrio je, temeljito istražio i opsežno opisao Tomo Anđelić, koji analizom nije izlučio iz njega prvobitni trolist, ali jest zapazio “da se u Cimu radi o dvije bazilike” te “da bi prvobitna crkva mogla potjecati iz druge pol. 4. ili prve pol. 5. stoljeća”.55 Ostaci 18. Trikonhos u Sutivanu na Braču, tlocrt, 5. st. (izvor: VEŽIĆ, P., 2005., 141) trikonhosa zaista svjedoče o tlocrtu koji je oblikom i Triconchal church at Sutivan on the island of Brač, ground plan, 5th century mjerama srodan prethodnima, ali za razliku od memorija

izvještajima nazvanoj Založje II. Riječ je o trikonhosu koji se sastojao od ulaznog kraka, troapsidalnog svetišta te vjerojatno naknadno prigrađenog narteksa i bočnih prostorija. Krak je u proporcijama kraći i širi od onoga u Cimu. Uokolo svetišta grupirane su tri oble apside, u tlocrtu nešto pliće od punog polukruga. K tome, srednja je promjerom uža od bočnih. Vjerojatno su ih natkrivali polukalotasti svodovi, a valja pretpostaviti da je iznad svetišta bio pravokutni tambur. Od otvora zna se samo za položaj vrata na pročelju (sl. 21).58

* * * Konačno, sve govori u prilog pretpostavci da su dalmatinski trikonhosi nastali kao slobodno stojeće sakralne građevine uz obližnje rustičke vile, te da su bili u funkciji memorija nepoznatih kršćanskih pokojnika 20. Trikonhos u Cimu, tlocrt, 5. st. (izvor: VEŽIĆ, P., 2005., 141) Triconchal church at Cim, ground plan, 5th century

u Pridragi, Bilicama i Sutivanu, u naosu nema jasnih tragova artikulaciji ziđa koja bi krak dijelila u traveje. Oplošja apsida, pak, s vanjske strane podupirali su snažni kontrafori. Tragovi lezena nisu uočeni. Trikonhos se sastojao od dugoga ulaznog kraka i svetišta uokolo kojega su grupirane tri polukružne apside. Njih su natkrivali polukalotasti svodovi, a valja pretpostaviti da je iznad bio pravokutni tambur. Od otvora zna se tek za položaj portala na pročelju. Ukupnom dužinom memorija je gotovo jednaka onima u Pridragi i Bilicama, ali je širinom ulaznoga kraka uža od njih (sl. 20). Radi naravi i vremena nastanka trikonhosa u Cimu valja istaknuti daljnja zapažanja Tome Anđelića. On za kamene ulomke uočava “da manji dio plastike pripada starijem vremenu”. Među njima su i ulomci mramorne menze. Uz to “posebno je potrebno istaknuti sepulcrum reliquiarium (grob za moći) koji je otkriven ispod četvrtaste 21. Trikonhos u Založju, tlocrt, 5.-6. st. (izvor: VEŽIĆ, P., 2005., 141) kamene ploče u centralnoj apsidi”. Tu su pronađena četiri Triconchal church at Založje, ground plan, 5-6th century relikvijara: dva od bjelokosti, jedan u obliku kružne pikside i drugi u obliku kvadraste kutijice, te dva srebrna, oba u među kojima nije bilo mučenika, pa se na primjerima obliku kocke. Za one od bjelokosti autor pretpostavlja da navedenih kapela ne može govoriti o martirijima. Da- su stariji i veže ih uz raniju crkvu, a srebrne datira u 5. pače, ostala su nam nepoznata imena vlasnika rustičkih stoljeće uz pomoć srodnih iz Pule i Grada (Italija). Sve vila uz koje su podignuti trikonhosi, te je u načelu to govori u prilog pretpostavci da je starija crkva zapravo moguće pretpostaviti da su bili bogati zemljoposjednici trikonhos u jezgri kasnije nastale kompleksne bazilike u iz dalmatinskih gradova. Trikonhosi su vjerojatno Cimu. U primarnoj namjeni vjerojatno je i ovaj, poput njihove memorije i ukopi članova njihovih porodica. prethodno navedenih, bio samostalna memorija na Ulomci sarkofaga otkriveni uz ostatke memorija upućuju području neke rustičke vile.56 na takvu mogućnost. Povijesne okolnosti i stilske odlike arhitekture trikonhosa ukazuju na kasno 5. i rano 6. Založje stoljeće kao vrijeme njihova vjerojatnog podizanja, Čini se da isti prostorni i liturgijski razvoj ima i to jest na doba koje je više ili manje prethodilo epohi kompleksna bazilika u Založju kod Bihaća.57 Radi bizantskoga cara Justinijana i njegove obnove Carstva i se o građevini sačuvanoj u skromnim ostacima te u Crkve na Jadranu.

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

Trikonhosi kao kompleksne bazilike njim su brojne starije crkve, pa tako i mnogi trikonhosi, postale jezgrom novih kompleksnih cjelina. Upravo na Uklapanjem u prsten naknadno prigrađenih primjerima takvoga razvoja bilo je moguće utemeljeno prostorija neki su trikonhosi pretvoreni u kompleksne govoriti o predjustinijanovskom porijeklu prvotnoga bazilike, te tako od prvotne privatne memorije, postali oblika dalmatinskih trikonhosa. kongregacijske crkve kršćanske zajednice, opremljene U literaturi postoji nekoliko naziva i tumačenja liturgijskim aneksima među kojima i krstionicom. O fenomena kompleksnih bazilika na našim prostorima. naravi tako preuređenih trikonhosa i novonastalih Dvojbeno je treba li takve građevine uopće nazivati sklopova, s trolistom u prostornoj jezgri, posebno bazilikama budući da u nutrini prostora nemaju arkature svjedoče upravo krstionice. One govore o valu većeg ni kolonade. Njihov naos dvoranski je jednobrodni pros- pokrštavanja ljudi što je vjerojatno i bio razlog za tor, quadratum populi, bogomolja vratima i prolazima izgradnju takvih cjelina. Dakako, sličan su razvoj imali i povezana s okolnim aneksima namijenjenim za posebne ostali tipovi ranijih privatnih kapela u vrijeme podizanja liturgijske funkcije. U njima su narteks, katekumeneion, crkava po modelu kompleksnih bazilika. Međutim, na baptisterij, pastoforije i sl. S njima tlocrt ima izgled složene području Dalmacije nema primjera takvih građevina građevine, ili kompleksne crkve. Ipak, njen izvanjski oblik prije justinijanovskoga razdoblja, ne prije druge trećine srodan je fizionomiji bazilike. Bočni prostori pokriveni 6. stoljeća. Zacijelo tada dolazi do spomenutoga vala. S su zajedničkim jednostrešnim krovom, a središnji među

22. Kompleksna bazilika u Pridragi, tlocrt, 6. st. (izvor: VEŽIĆ, P., 2005., 87) A compound basilica at Pridraga, ground plan, 6th cenutry

njima dvostrešnim krovom. Taj je razinom viši od bočnih. Pod njim su prozori koji naosu daju tzv. bazilikalno svjetlo. Stoga mi se čini da naziv kompleksne bazilike za takav tip građevine u nas nije pogrešan i da se može koristiti ravnopravno s ostalima. Tom tipu bazilikolike građevine, posebno onima na području Bosne i Hercegovine, prvi je veću pažnju posvetio Đuro Basler i nazvao ih “bosanskim” crkvama.59 Potom je Nenad Cambi ukazao na mogućnost nastanka i širenja tog tipa kompleksne crkve, iz Narone kao regionalnoga centra. No, važnije od toga jest njegovo ukazivanje na egejski prostor kao ishodište samog tipa crkve.60 To govori o grčkim utjecajima koje je moguće povezivati s naporima za obnovom carske i crkvene vlasti na području kasnoantičke Dalmacije u vrijeme cara Justinijana.61 Upravo u tim prilikama, vjerujem, kriju se razlozi izgradnje relativno brojnih građevina takve vrste na tom prostoru, ali i pretvaranja starijih manjih crkava, pa s njima i trikonhosa, u kompleksne bazilike.62 Oni su bili možda posebno pogodni za antifonijsko pjevanje u liturgiji ranoga kršćanstva i ranobizantskog vremena.63 Za spoznaju pretvaranja privatne memorije u crkvu zajednice vjernika važno je saznanje o naknadno prigra- đenim aneksima uz raniju kapelu. Posebno su važne prigrađene pastoforije te s njima baptisterij. Upravo po tome možemo “čitati” prerastanje prvotne memorije u potonju župnu crkvu, sjedište seoske zajednice, odnosno 23. Arheološki ostaci krstionice u Pridragi, 6. st. (foto: P. Vežić) ecclesiae, koju predvodi lokalni klerik, arhiprezbiter ili Archeological remains of the Pridraga baptistery, 6th century korepiskop, koga imenuje biskup iz obližnjeg grada.64 Uz ostatke trikonhosa u Korintiji na Krku, ili onoga ulazu, koji je vodio u narteks. Uz bokove su prislonjeni u Sutivanu na Braču, nisu otkriveni značajniji tragovi aneksi i prolazi koji ih povezuju s narteksom. Zidovi su aneksa, pa za njih nije moguće sa sigurnošću kazati jesu sačuvani nešto bolje na sjevernoj strani negoli na južnoj. li naknado postale kongregacijske crkve za okupljanje šire Mjestimično su očuvani i preko 0,5 metara nad temeljima, zajednice kršćana na području rustičke vile. Međutim, ali nije sigurno do koje su mjere ukupno sezali u visinu. za ostale primjere ranokršćanskih trikonhosa na tlu Nije isključena mogućnost da su bili visoki i tako u punom kasnoantičke Dalmacije, posebno onih u Pridragi i volumenu zatvarali prigrađene prostore. Međutim, jedna- Bilicama, bjelodano je da su s naknadnim prigradnjama ko je tako otvorena i mogućnost da su bili niski, možda postali župne crkve okolnih sela. tek kao parapeti za stupove bočnih trijemova, te skupa s narteksom funkcionirali kao svojevrstan vanjski ophod, Pridraga deambulatorij za procesije u zasebnim liturgijskim čini- Možda najbolje argumente za razumijevanje prera- ma.66 Za komunikaciju s aneksima otvorena su nova vrata stanja trikonhosa kao privatne memorije u kompleksnu na boku sjeverne i južne apside. Ona su omogućila kružni baziliku kao javnu crkvu, već tijekom ranokršćanskog tok kretanja uokolo memorije, u kojoj su možda i nadalje razdoblja, pruža kasnoantička slojevitost upravo crkve Sv. njegovane funerarne tradicije stare memorije. Prag vra- Martina u Pridragi.65 Tamo se jasno vidi kako je izvor- ta na sjevernoj apsidi i ulomak onoga na južnoj očuvani ni trolist s triju strana naknadno obgrljen prigrađenim su još uvijek in situ. Njihova prednja ploha oblinom prati prostorijama. Njihovo ziđe ni na jednome mjestu nije or- oblinu apside. Uz prostoriju na sjevernoj strani ziđe uka- ganski povezano sa zidovima trikonhosa. Svugdje je tek zuje na daljnje širenje sklopa u predjelu koji još nije do prislonjeno uz njegovo oplošje. Stoga između trikonhosa kraja istražen. Ipak, tamo je ustanovljena pastoforija koja i prislonjenih zidova aneksa stoje dilatacije. Uz pročelje je se širi na sjevernu stranu. Uz prostoriju na južnoj, pak, prigrađen narteks. Očuvan je tek u najnižem sloju temelja otvara se predvorje baptisterija, tzv. prothyron, prilaz kr- dovoljnom samo za ocrtavanje perimetra i to bez tragova stionici. Baptisterij je složenija prigradnja oktogonalnog

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

tlocrta s ulazom na sjevernoj strani. Tu su do danas saču- probijena nova vrata, kao i u Pridragi, a radi komunikacije vani prag vrata i ulomak lijevog dovratnika, oba u trošnu pastoforije sa svetištem crkve. Slično se dogodilo na južnoj stanju. Posred krstionice stoji šesterostrana piscina, krsni strani gdje je prigrađen baptisterij s kružnom piscinom zdenac sa zidanim parapetom donekle izdignutim iznad ukopanom u podu. Zidovi jednoga i drugog kraka imaju razine poda i bazenom ukopanim u dubinu poda. S unu- vanjsko oplošje raščlanjeno lezenama. S tako postavljenim trašnje strane zdenac ima u cijelome opsegu jednu stubu prigradnjama prvotni je trikonhos stekao križnu formu.69 za silaženje na dno piscine. Na istočnoj strani uz krstio- Međutim, naknadno su do krakova prislonjene nove nicu je naknadno prigrađena malena polukružna apsida prostorije povezane s narteksom na pročelju te se naos, (sl. 22 i 23).67 poput onoga u Pridragi, našao posve obuhvaćen u prstenu prigradnja. Ipak, one nisu tvorile deambulatorij, makar ne Bilice u punome krugu. Naime, tek je baptisterij vratima povezan Trikonhos u Bilicama također je stekao prsten novih s prigrađenom prostorijom na zapadnoj strani, a preko nje prigradnja, izgleda čak u dva maha, kako je to uočio već s narteksom i prostorom na sjevernoj strani, ali pastoforija Luka Jelić.68 Naime, čini se da su najprije prigrađeni bočni na toj strani nije bila otvorena prema njima pa se ne može krakovi, a tek potom prostorije zapadno do njih i narteks na govoriti o ophodnome hodniku u punome opsegu uokolo pročelju. Sjeverni krak je pastoforija trapezoidnoga tlocrta naosa.70 Ipak, cjelina je stekla izgled i sadržaje posve srodne prislonjena uz bok sjeverne apside. U njoj su na boku onima u kompleksu crkve Sv. Martina u Pridragi (sl. 24).

24. Kompleksna bazilika u Bilicama, tlocrt, 6. st. (izvor: Gunjača, Z., 1978., 72) Complex basilica at Bilice, ground plan, 6th century

Sutivan Tek skromni ostaci zidova izvan perimetra izvornoga trikonhosa i dio spomenutih subselija prigrađenih uz oblinu južne apside ukazuju na mogućnost naknadnog korištenja i tog trolista kao kompleksne bazilike, možda u funkciji nekog samostana, na što ukazuje naziv lokaliteta: Mostir (sl. 25).71

Cim Na razini tlocrtne organizacije prostora, nastale s prigrađenim strukturama opisanih sklopova, neobično je sličan izgled trikonhosa otkrivenog u Cimu kod Mostara. Po svemu sudeći i tamo je trikonhos naknadno pretvoren u kompleksnu baziliku. Nažalost, u izvještaju koji govori o ostacima građevine nije posvećena posebna pažnja 25. Trikonhos u Sutivanu na Braču, tlocrt, 6. st. (izvor: Domančić, D., 1994., 66) dilatacijama između starijeg i novijeg sloja zidova u cjelini građevine. Ipak, poput prethodnih primjera čini se Triconchal church at Sutivan on the island of Brač da je i trikonhos u Cimu stekao prsten novih prigradnja

26. Kompleksna bazilika u Cimu, tlocrt, 6. st. (izvor: Anđelić, T., 1980., 259) Complex basilica at Cim, ground plan, 6th century

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

koje su s vanjske strane obgrlile naos. Ispred pročelja podignut je narteks. Zanimljivo je da kontrafori s vanjske strane podupiru zidove narteksa i aneksa.72 Narteks ima relativno uzak prolaz postavljen točno u osi s portalom na ulaznome kraku. Uz bokove naosa, u punoj dužini s njegove jedne i druge strane, prigrađen je niz liturgijskih prostorija povezanih s narteksom. Baptisterij s ovalnom piscinom, ukopanom u pod, izgrađen je na sjevernoj strani, a pastoforije su na južnoj.73 Zacijelo su tada radi veze sa svetištem na boku južne apside otvorena nova vrata. Valja pretpostaviti da je isto bilo i na sjevernoj strani, te da na primjeru Cima, jednako kao u Pridragi, imamo prsten no- vih međusobno prohodnih prostorija koje omogućavaju kružni tok uokolo memorije, nešto poput deambulatorija. U njoj su uz nove liturgijske funkcije kongregacijske crkve vjerojatno i nadalje njegovane stare funerarne tradicije iz vremena prvotne memorije (sl. 26). 74

Založje Srodnu opću prostornu strukturu imala je i kompleksna bazilika otkrivena u skromnim ostacima u Založju kod 28. Kompleksna bazilika u Gatima, tlocrt, 6. st. (izvor: Jeličić, J., Bihaća, tzv. Založje II. Ni u tom slučaju nije poklonjena 1994., 46) pažnja mogućoj kronološkoj razlici u nastanku pojedinih Complex basilica at Gata, ground plan, 6th century dijelova građevine.75 Ipak, indicije upućuju na isti zaključak, mada je na ostacima građevine dokumentirano manje tragova. Ponajviše sama prostorna struktura, sa Gata svetištem uz koje su grupirane tri polukružne apside, Čini se da je i cela trihora u Gatima naknadno stekla ukazuje na prvotnu memoriju. Pritom je važan i podatak prsten prostorija uokolo prvotne jezgre. One skupa s koji donosi Đuro Basler po kome je i ova crkva imala narteksom zatvaraju pravokutni perimetar približne “kasnije dozidanu krstionicu” 76, što ukazuje na naknadno veličine 17,50 x 15 metara, pojačan kontraforima s vanjske stečen status kongregacijske crkve s kojom je mogla dobiti strane. Bez narteksa sklop bi imao kvadratni perimetar. narteks i bočne prostorije (sl. 27). U njemu je u svakom kvadrantu među krakovima prvotne cele prigrađena po jedna prostorija sa zidanim stupom u sredini, i maleni hodnik među prostorijama. Taj ih povezuje u zajednički prsten, te tako tvori svojevrstan deambulatorij. On je zacijelo bio povezan s narteksom. Narteks, pak, u dnu s jedne i druge strane ima malenu kvadratnu prostoriju. S južne vanjske strane prigrađene su stepenice, malo odvojene od narteksa. Za njih Jasna Jeličić pretpostavlja da su vodile na galeriju crkve. No, čini se da je riječ o stubištu koje vodi na kat profane građevine s južne strane crkve. Druga profana građevina nalazila se sa sjeverne strane. Zanimljivo je da su obje naprosto sraštene sa sakralnim sklopom te izravno povezane s njim kroz upravo spomenute prostorije u narteksu. S preuređenjem prvotne cele u njenom je svetištu postavljena nova menza s konfesijom u stipesu,77 ali iznad grobića koji se tu nalazio vjerojatno i prije pregrađivanja prvotne memorije, slobodno stojeće 27. Kompleksna bazilika u Založju, tlocrt, 6. st. (izvor: Basler, Đ., trihore, u potonju kompleksnu crkvu (sl. 28).78 1972., 22) Complex basilica at Založje, ground plan, 6th century

PreDromanički polikonhosi Sv. Donat u Zadru Crkva Sv. Donata dugo je predmet interesa povjesničara Izgradnjom kompleksnih bazilika sa starijim umjetnosti i arhitekture. Od 19. stoljeća do sada napisana trikonhosom u jezgri crkve na većem broju opisanih je zaista opsežna literatura o njoj.81 Međutim, tek su novija građevina u Dalmaciji zamrla je prvotna funkcija privatne konzervatorska istraživanja pokazala ukupnu prostornu memorije. Tek se za spomenuti trikonhos u Korintiji na slojevitost njezine strukture. Začetak u njoj činila je Krku, možda i onaj u Sutivanu na Braču, može nagađati da je ipak donekle nastavio funkciju prvotne kapele, vjerojatno do ranoga srednjeg vijeka. No, to ne znači da je u Dalmaciji nestala ideja o trikonhalnoj memoriji u vremenima koja su slijedila. Naime, tri apside grupirane uza svetište imaju i neke rotonde iz ranoga srednjeg vijeka. Naravno, one se tipološki bitno razlikuju od ranokršćanskih trolista. Ipak, možda je moguće i u njihovim oblicima, makar uvjetno, preko grupacije apsida uz svetište i kroz samu funkciju građevine, prepoznavati tradiciju ranijih cella trichora. Najpoznatija među rotondama monumentalna je crkva Sv. Donata u Zadru, ali jednaku formu svetišta s tri grupirane apside imaju i dalmatinski šesterolisti te osmerolist u Ošlju.79 Pritom je važno naglasiti da sve one, kao ni ranokršćanski trikonhosi u prvotnom obliku, nisu imale funkciju kongregacijske crkve nego privatne memorije ili mauzoleja.80 Drugu skupinu predromaničkih trikonhosa u Dalmaciji čini crkva Sv. Spasa na Vrelu Cetine i crkva na Lopuškoj glavici kod Knina. Jednu i drugu karakteriziraju obli kontrafori raspoređeni s vanjske strane po obodu građevine. Dakle, tijekom ranoga srednjeg vijeka u Dalmaciji i na tlu hrvatske države i dalje je bila živa ideja o trolisnim svetištima, iskazana na osebujan način u primjerima morfološki različitih crkava koje čine spomenute dvije grupe.

30. Rotonda Sv. Donata u Zadru, 8. i 9. st. (izvor: Vežić, P., 2002a., 86) Rotunda of St. Donatus in Zadar, 8th and 9th centuries

prvotna slobodno stojeća rotonda. Nju tvori složena prostorna kompozicija s kružnom jezgrom i prstenastim ophodom uokolo, te tri polukružne, točnije potkovaste apside, radijalno postavljene i grupirane na istočnoj strani ophoda. Nad središnjim prostorom vjerojatno se trebala uzdizati kupola, ali je isto tako mogao stajati i samo tambur s drvenom krovnom građom. Čini se da su zidani obli svod i drvena krovna konstrukcija nad njim prekrivali prstenasti ophod, to jest deambulatorij rotonde. O drvenoj konstrukciji svjedoče njezine ponovno upotrijebljene grede koje su otkrivene u podu kasnije izgrađenoga matroneja (galerije) u preuređenoj rotondi. Kameni 29. Rotonda Sv. Donata u Zadru, tlocrt, druga polovina 8. st. (izvor: polukalotasti svodovi nad apsidama, pak, sačuvani su do Vežić, P., 2002a., 70) danas. Sačuvan je i obli zid vanjskoga prstena na koji se Rotunda of St. Donatus in Zadar, ground plan, second half of the 8th century nadovezuju tri apside. Zid je iznutra raščlanjen nizom

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

od jedanaest polukružnih niša, a izvana lezenama koje zajedničke tipološke odlike,84 prostornu strukturu koja slijede raspored niša. Lezene su i na vanjskome oplošju ih čini neobično sličnima s unutrašnjim prostorom apsida. Unutrašnji prsten nije sačuvan. Glavna vrata ranokršćanskoga baptisterija u Zadru. Najviše ih je stoje sučelice svetištu, a bočna su lijevo i desno do njega. i okupljeno upravo oko Zadra.85 Međutim, grupa se Prema odlikama arhitekture čini se da je rotonda nastala rasprostire na području današnje Dalmacije, i to od Zadra tijekom druge polovine 8. stoljeća.82 Potom je, vjerojatno do Splita, po čemu ih i nazivam dalmatinskima. Tek je u vrijeme zadarskoga biskupa Donata, za prvih desetljeća jedan izvan toga područja, na tlu Bosne, u Rogačićima 9. stoljeća, pretvorena u kompleksnu rotondu s galerijom. nedaleko Sarajeva.86 Prostornu strukturu svih šesterolista Na njoj je ponovljen radijalni raspored triju apsida nad karakterizira kružna jezgra oko koje su okupljene radijal- onima u donjem dijelu rotonde (sl. 29 i 30).83 no postavljene apside, njih šest. Tri prednje funkcioniraju kao lađa, a tri stražnje kao svetište. Između lađe i svetišta Dalmatinski šesterolisti stajala je ograda, u tragovima sačuvana kod većine Riječ je o skupini koju su tvorile oblikom i veličinom šesterolista. Apside su natkrivali polukalotasti svodovi, međusobno vrlo srodne građevine, njih desetak, od dok se nad jezgrom dizao tambur s kupolom. Svetište kojih je u većim ili manjim ostacima očuvano ziđe njih po svojim morfološkim odlikama podsjeća na svetište u sedam, a osma je gotovo u cijelosti sačuvana. Sve imaju rotondi Sv. Donata u Zadru. Dodatnu srodnost s njom

31. Dalmatinski šesterolisti, 9. st. (izvor: Vežić, P., 1991., 21) Dalmatian hexaconhal churches, 9th century

s trikonhosima. Ipak, to je dovoljno da se i o njima može govoriti također kao o trikonhalnim memorijama, ali, u odnosu na ranokršćanske, u posve novoj arhitektonskoj kompoziciji koju čine šesterolisne građevine. Dakako, ni one nisu izgrađene sve u istom trenu, ali morfološke odlike njihova prostora i artikulacije, srodne zadarskim predlošcima, ukazuju da je taj oblik nastao vjerojatno potkraj 8. ili početkom 9. stoljeća, a i stilske odlike kamene plastike iz većine šesterolista (i trikonhosa s oblim kontraforima o kojima će u nastavku biti riječi), govore o 9. stoljeću kao vremenu njihova podizanja i opremanja.94 Valja naglasiti da šesterolisti općenito predstavljaju karakterističan arhitektonski oblik kapele svojstvene gradovima bizantske Dalmacije (Zadar, Trogir, Split), te da su očito s kulturnim utjecajima, kao zaseban tip sakralne građevine, preneseni iz njih na tlo hrvatskog dukata u zaleđu romanskih gradova.

Rotonda u Ošlju U skupinu s opisanim centralnim građevinama mogu- će je pribrojiti i rotondu u Ošlju. Riječ je o poznatome osmerolistu u kome je oko kružne jezgre radijalno raspoređeno osam potkovastih apsida. Zacijelo su bile natkrivene polukalotastim svodovima, a jezgra među njima kružnim tamburom s kupolom. Tri apside grupirane su uz svetište na istočnoj strani. Sučelice njemu su vrata, 32. Crkvica Sv. Trojice u Splitu, 8./9. st. (foto: P. Vežić) a njima s lijeve i desne strane po jedna obla niša upisana Church of St. Trinity in Split, 8th/9th century u debljinu zida. U tjemenome dijelu svake apside nalazi se po jedan uski prozor. U izvornome obliku čini se da je tvore lezene s plitkim nišama na vanjskom oplošju četiri pred vratima memorije bio polukružni vestibul. Oplošje šesterolista: Sv. Mihovil u Pridragi,87 šesterolist u Kašiću,88 s vanjske strane ziđa raščlanjuju lezene s plitkim nišama. Sv. Marija u Trogiru89 i Sv. Trojica u Splitu.90 Potonja je Čini se da je memorija nastala u prvim desetljećima 10. uz sva stradanja, ali i popravljanja tijekom stoljeća, ipak stoljeća (sl. 33 i 34).95 sačuvana, čak ponovno u liturgijskim funkcijama. Osim nje dokumentacijom bijaše zabilježena kao cijela u prostoru i crkva Sv. Marije u Trogiru.91 O ostalima govore veći ili manji fizički ostaci koji čuvaju zapravo tek njihovu tlocrtnu veličinu i oblik (sl. 31 i 32). Uz svekoliki interes za morfološkim odlikama šeste- rolista istraživači su relativno kasno postavili i problem njihovih liturgijskih funkcija. Prvi je Igor Fisković pretpostavio da su neki među njima zapravo memorije.92 Zasebnu studiju na tu temu izradio je Miljenko Jurković zaključujući kako se funkcije u šesterolistima “jasno iskazuju kao memorijalne, u različitim varijantama … mauzoleja, dakle funerarnih funkcija, i memorijalnih kapela, do samostanskih oratorija i privatnih kapela”.93 Na takvom tumačenju moguće je graditi daljnju pretpostavku da su dalmatinski šesterolisti, unatoč svim tipološkim razlikama u odnosu na ranokršćanske trikonhose, zapravo novi prostorni oblik za staru funkciju memorijalne kapele 33. Rotonda u Ošlju, tlocrt, 10. st. (izvor: Vežić, P., 2002b., 225) s tri apside grupirane uz svetište. Samo po tome su srodne Rotunda at Ošlje, ground plan, 10th century

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

34. Arheološki ostaci rotonde u Ošlju, 10. st. (foto: P. Vežić) Archeological remains of the Ošlje rotunda, 10th century

Trikonhosi s oblim kontraforima je uočio i naglasio Miljenko Jurković,100 a ne pod pravim Za razliku od opisanih centralnih građevina koje tvore kutom kako je to na ranokršćanskim primjerima. Ipak, posve originalne arhitektonske kompozicije s troapsi- genezu je, uvažavajući te razlike, prihvatio i Ivo Petricioli.101 dnim svetištem, po čemu se tek donekle mogu uspoređivati Oba trikonhosa nedavno su u opsežnoj zajedničkoj studi- s ranokršćanskim trikonhosima, dva predromanička ji obradili Ante Milošević i Željko Peković.102 trikonhosa predstavljaju također originalnu prostornu kompoziciju, ali na prvi pogled srodnu upravo ranokršćanskima. Ipak, pomnijom analizom pokazuju se različitima u odnosu na njih, prije svega rasponom naosa koji je znatno širi od promjera srednje apside. Prva je Ivanka Nikolajević ukazala na mogućnost ranokršćanskoga uzora u oblicima crkve Sv. Spasa na Vrelu Cetine i crkve nepoznata titulara s Lopuške glavice kod Knina.96 Zatim su o tome pisali Tomislav Marasović, Zlatko Gunjača i Željko Rapanić.97 Gunjača je ukazao na sličnosti i razlike u oblikovanju troapsidnog svetišta kod ranokršćanskih i ranosrednjovjekovnih građevina.98 Oba trikonhosa imaju oble kontrafore po vanjskome opsegu, odliku koja ih čvrsto veže uz širu skupinu stilski srodnih 35. Trikonhos Sv. Spasa u Vrh Rici kod Knina, tlocrt, 9. st. (izvor: građevina koje je Ivo Petricioli utemeljeno datirao u 9. Katalog, 1992., kat. jed. 18) stoljeće.99 K tome, predromanički trikonhosi imaju bočne Triconchal chruch of Holy Saviour at Vrh Rika near Knin, ground plan, konhe radijalno postavljene u odnosu na uzdužnu os, što 9th century

Sv. Spas na vrelu Cetine Crkva ima naglašenu longitudinalnost koju tvori po uzdužnoj osi složeni westwerk s protironom, tornjem i narteksom u prednjemu dijelu građevine, te naosom i troapsidnim svetištem u stražnjemu. Pritom se protiron i toranj nalaze ispred narteksa i znatno su uži od njega i naosa. Iznad narteksa je loža rastvorena prema naosu. Ona se skupa s narteksom i naosom nalazila pod zajedničkim krovom crkve. Pred njom se, srašten s narteksom i ložom, diže visoki toranj sačuvan do danas. Naos je zidanim pilastrima podijeljen u prednji i stražnji travej. Prednji 37. Trikonhos na Lopuškoj glavici kod Knina, tlocrt, 9. st. (izvor: je kraći, a stražnji je duži. Ograda svetišta odvajala je Katalog, 1992., kat. jed. 10) naos od trolisnoga prezbiterija u kojem su apside bile Triconchal chruch at Lopuška glavica near Knin, ground plan, 9th century natkrivene polukalotama. Međutim, teško je pretpostaviti kako je bio natkriven svetišni prostor među apsidama i gdje je bio začelni zid crkve. Po izvanjskome oplošju ziđa Crkva na Lopuškoj glavici u Biskupiji kod Knina raspoređeni su masivni obli kontrafori (sl. 35 i 36).103 Crkva je bila znatno manja od Sv. Spasa. Sačuvana je tek Važnu mogućnost za daljnja proučavanja te građevine, u temeljima. U prednjem je dijelu imala narteks jednako ali i ove teme, predstavlja pretpostavka da je crkva Sv. Spasa širok kao i naos, a u stražnjemu trolisno svetište s glavnom nastala zapravo kao privatna crkva sagrađena na imanju apsidom znatno užom od širine naosa (sl. 37).105 vrličkog župana Gostihe (Gastica) koji je s crkvom dao podići i ogradu svetišta u njoj, o čemu svjedoči kamena greda te natpis s imenom župana.104 Romanički trolisti

Novu skupinu troapsidnih građevina tvore romanički trolisti na području nekadašnje Donje Dalmacije i stare hrvatske države. Riječ je o malenim kapelama koje tipološki možemo tumačiti kao vrstu polikonhosa, ili, pak, građevina križne osnove (čak rotonda, kao što ponekad nazivamo predromaničke šesteroliste ili osmeroliste). Ipak, naziv trolist možda ponajbolje ocrtava suštinu njihova oblika i naše predodžbe o njemu. Riječ je o kapelama koje imaju stvarno križni tlocrt, ali su u njemu, kao i na spomenutim ranokršćanskim celama, zaista tri oble apside okupljene uokolo kvadratne prostorne jezgre. Na primjeru crkvice Sv. Nikole kod Nina već je Dušan Jelovina uočio kako je njena “tlocrtna osnova trolist, a svodovi oblikuju četverolist”.106 U prednjem dijelu kratki je pačetvorinasti ulazni krak s vratima na pročelju, a u stražnjem su tri oble apside. U osi svake je maleni prozor. Plitke lezene s impostom u vrhu raščlanjuju čeone plohe ziđa među apsidama. One su natkrivene polukalotama. Nad jezgrom, pak, diže se kupola u kružnom tamburu. Pod njom su u križ postavljene pojasnice oslonjene na imposte te svojim blokovima ugrađene u svod, kao i lezene pod njima u zid. Pojasnice, zapravo rebra sraštena sa svodom, prekrivaju pandative pod kupolom.107 Pravokutni ulazni krak pokriva dvostrešni krov, oble apside polustožasti krov, a kružni tambur pokriva stožasti krov. Stilske odlike na 36. Arheološki ostaci trikonhosa Sv. Spasa u Vrh Rici, 9. st. (foto: P. Vežić) tim građevinama govore o ranim oblicima romaničke Archeological remains of the triconchal church of the Holy Saviour at Vrh arhitekture 12. stoljeća. Istraživači na njih ukazuju i kada Rika, 9th century je u pitanju forma srodnih građevina na području Gornje

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

Dalmacije, u srednjem vijeku već Duklje. O dva najpoznatija romanička trikonhosa, crkvici Sv. Krševana na Krku i crkvici Sv. Nikole ispred Nina, postoji opsežna literatura. Najvažniju studiju o njima, s razradom pitanja stilske i vremenske pripadnosti, izradio je Ivo Petricioli smjestivši uvjerljivo oba u romaničku arhitekturu i datiravši ih u 12. stoljeće.108 Ipak, time sam fenomen njihove forme i funkcije nije tretiran u širem krugu sličnih starijih građevina koje se na jadranskim prostorima, vidjeli smo, pojavljuju gotovo kontinuirano od vremena kasne antike do srednjeg vijeka.

Sv. Krševan kod Glavotoka na Krku Crkvica se nalazi nedaleko rta Glavotok na zapadnom dijelu otoka Krka, ponad uvale Čavlena i podno sela Milohnići, na užem predjelu koga domaći svijet naziva Mamuci ili Žigulje.109 Čini se da je već u 12. stoljeću bila u vlasništvu benediktinskog samostana Sv. Mihovila u Krku.110 Na tlu uokolo nje naziru se ostaci zidova davno 39. Trolist Sv. Krševana na Krku, 12. st. (foto: P. Vežić) porušenih zgrada koje mnoštvom ulomaka rimskih tegula Trefoil church of St. Chrysogonus on the island of Krk, 12th century ukazuju na drevno gospodarstvo, rustičku vilu uz koju je u srednjem vijeku prigrađen trolist Sv. Krševana. Slično se tijekom ranoga srednjeg vijeka dogodilo u Pridragi ili su apside natkrivene polukalotama. Nad središnjim Kašiću nedaleko od Zadra, gdje su upravo uz rustičke vile prostorom diže se kupola u kružnome tamburu. Uz čeone sagrađeni šesterolisti.111 Trag instalacija koje su s krovova plohe pilona među apsidama nalaze se plitke pravokutne trolista sabirale vodu ukazuje na obližnju cisternu. Unatoč lezene sraštene s pilonima. Povrh njih su imposti s dugotrajnoj zapuštenosti crkvica Sv. Krševana dobro je profilacijom izvedenom samo na čeonoj strani. Na njih očuvana te je privlačila pažnju većeg broja istraživača od se oslanjaju ukriž postavljene pojasnice. Na njihovom Antona Gnirsa do Branka Fučića.112 križištu, pak, ugrađena je rozeta koja bijaše u obliku Oblik crkvice tvore četiri kraka raspoređena uokolo patere. Njena ljuska, nažalost, nije sačuvana. Ostaci kvadratne jezgre. Ulazni je pravokutnog tlocrta, natkriven ukazuju da je imala perforirani ornament sličan onima u poluvaljkastim svodom. Tri ostala kraka polukružne crkvi Sv. Donata u Zadru.113 U podgledu se vidi utor za kuku o koju je vješana svjetiljka. U cjelini, riječ je zapravo o ukrašenom dijelu ključnoga kamena kome je korijen vrlo dubok, seže kroz punu debljinu svoda. Vrata na pročelju ulaznog kraka imaju romaničke stilske odlike. Tvore ih bočne stranice zidarskoga otvora bez dovratnika. U gornjem je dijelu nadvratnik, fino klesana kamena greda oslonjena na bočne stranice. Posred čeone plohe uklesan je grčki križ s trokutasto proširenim hastama na kraju krakova. S lijeve i desne strane odozgor su uklesani plitki ležaji za pete slijepog luka, koji nadvija vrata. Građen je od fino klesanih i radijalno složenih kamenih blokova klinastog oblika. Pod lukom je plitko upisana polukružna luneta. Iznad je maleni prozor oblikovan kao uski prorez križnoga oblika. Srodni su i prozori na apsidama, različiti utoliko što su viši te imaju dvije horizontalne haste poput dvostrukog križa, crux gemina, ali su one znatno razmaknute. Prozore 38. Trolist Sv. Krševana na Krku, tlocrt, 12. st. (izvor: Planoteka križnog oblika u naslijeđu Dalmacije ima još samo crkva Konzervatorskog odjela na Rijeci) Sv. Donata u Zadru, a imala ih je u vrhu zabata na začelju Trefoil church of St. Chrysogonous on the island of Krk, ground plan, i bazilika Sv. Ivana (Sv. Nediljica) u Zadru što je crtežom 12th century zabilježio Giovanni Smirich.114

Ivo Petricioli je prvi upozorio kako trikonhos na Krku, jednako kao i onaj ispred Nina, izražava odlike romaničke arhitekture. Pritom mu je glavni oslonac križni svod s rebrima-pojasnicama nad prostorijom prvog kata zvonika Sv. Marije Male u Zadru, tornja datiranog natpisom na vijencu između drugoga i trećeg kata. Tu je uklesana 1105. godina. Slično građene pojasnice u trikonhosima mogle su nastati samo nakon toga.115 Miljenko Jurković crkvicu na Krku datira u drugu polovinu 12. stoljeća, njezin oblik, stil i titular smješta u vrijeme nakon što je Krčka biskupija postala sufraganska Zadarskoj nadbiskupiji.116 Štoviše, Branko Fučić pojasnice u trikonhosu Sv. Krševana dovodi u vezu i s pojasnicama na križnome svodu u donjem dijelu crkve Sv. Kvirina u Krku pa tako dataciju pomiče prema kraju 12. stoljeća.117 Taj svod također odražava veze sa Zadrom. Riječ je, naime, upravo o križnome svodu kao što je i onaj u zvoniku Sv. Marije Male. Međutim, svodovi u tamburima trikonhosa su kupole. One skupa 40. Trolist Sv. Nikole ispred Nina, tlocrt, 12. st. (izvor: Planoteka s pojasnicama predstavljaju zapravo vrlo neobičan Konzervatorskog odjela u Zadru) spoj kalote (samonosive konstrukcije!) i rebara koji su Trefoil church of St. Nicholas in front of Nin, ground plan, 12th century svojstveni križno-rebrastim svodovima. Osim Sv. Krševana na Krku se nalazi već spomenuti ranokršćanski trikonhos, na lokalitetu Korintija-Bosar prozračni zvonik”, zacijelo preslicu. Posred crkvice pored Male luke nedaleko Baške na sjevernoj strani nalazio se “okrugli nizki stup”, zapravo podnožje oltara, otoka.118 Branko Fučić je upozorio kako je “… vjerojatno stipes.121 trolistan tlocrt imala i jedna porušena crkva u samom U to doba građevina je bila u ruševnu stanju pa je gradu Krku” (sl. 38 i 39).119 popravljena već u 19. stoljeću. Vjerojatno je tada izgubila zabat i krov nad pročeljem i spomenuti zvonik. Sljedeći Sv. Nikola u Prahuljama ispred Nina zaštitni zahvati na njoj obavljeni su tijekom 20. stoljeća, Crkvica se nalazi na predjelu Prahulje ispred najprije 1953., potom 1963. godine. Radove je vodio Grga Nina. Smještena je ponad tumula koji se diže posred Oštrić. Dokumentacija je pohranjena u Konzervatorskom prostranoga ninskog i zatonskog polja, u prošlosti uredu u Zadru. Ured je organizirao i nedavne poslove intenzivno obrađivanog vinogradima. Na tlu uokolo konzervacije i prezentacije, obavljene u razdoblju od tumula ne naziru se tragovi porušenih zgrada, ali tumul 1997. do 1999. godine. Imao sam priliku biti voditeljem sam po sebi kao građevina grobnog karaktera govori o tog zahvata te organizirati s njim i arheološka istraživanja toposu koji je očito, kao funerarni sadržaj u tom prostoru, u tlu crkvice, to jest na tjemenu tumula. Proveo ih je bio štovan od prethistorije do srednjeg vijeka. Izgradnja Arheološki muzej u Zadru pod nadzorom Radomira trolista na tjemenu tumula nadopunila je i proslijedila Jurića. Posred crkvice otkriven je grob.122 Konzervatorskim samo trajanje tog štovanja, kontinuitet digniteta prema istraživanjima na samoj crkvici ustanovljeni su tada kultnom mjestu. U 15. stoljeću crkvica je poslužila kao ostaci nekadašnje okapnice na tamburu, točnije podno malena utvrda s koje se osmatrao krajolik radi dojave tambura.123 Tragova nije bilo na zapadnoj strani gdje o kretanju Turaka. Tada je porušeno izvanjsko oplošje se dizao dvostrešni krov nad ulaznim krakom crkvice. tambura, a nad sačuvanom kupolom izgrađena je Upravo ta činjenica pružila je mogućnost za spoznaju osmerostrana kula-izvidnica s kruništem. Godine 1603. profila i razine dvostrešnog krova, zapravo istovjetnog Priulijev vizitator Franciscus Grisonius bilježi da je rješenja kao i nad ulaznim krakom trikonhosa na Krku. crkvica služila vjernicima Zatona i Zlošana koji su se tu Prva i zadnja točka okapnice skupa s razinom bočnih naselili u novije vrijeme, došavši iz Morlakije. Župnik zidova pouzdano su odredili nagib kosinâ pokrova, a je obavljao službu na narodnom jeziku (“all’Illirico”), a time oblik i veličinu zabata na pročelju. Stoga je zahvatom uz crkvicu je bila vezana i bratovština Sv. Duha.120 Ivan obnovljen krov kao i okapnica podno tambura, a izvršena Kukuljević Sakcinski navodi sredinom 19. stoljeća kako je sanacija zidova i krovnih vijenaca s pojedinim novim mještani u “novije doba sagradiše nad ulazom maleni konzolicama te pokrov od kamenih ploča na apsidama.

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

41. Trolist Sv. Nikole ispred Nina, 12. st. (foto: P. Vežić) Trefoil church of St. Nicholas in front of Nin, 12th century

Unatoč stradavanju u prošlosti crkvica Sv. Nikole samo na čeonoj strani. Na njih se oslanjaju ukriž ipak je dobro očuvana te je privlačila pažnju većeg broja postavljene pojasnice. Na njihovom križištu ugrađena je istraživača od Ivana Kukuljevića Sakcinskog do Ive patera, nažalost uništene ljuske. U podgledu se vidi utor Petriciolija.124 Njen oblik tvore četiri kraka raspoređena za kuku o koju je vješana svjetiljka. uokolo kvadratne jezgre. Ulazni je pravokutnog tlocrta, Vrata na pročelju ulaznog kraka imaju romanički natkriven polukalotastim svodom oslonjenim na ugaone oblik. Tvori ga okvir s pragom, dovratnicima i nad- trompe. Tri ostala kraka polukružne su apside natkrivene vratnikom na kojem je s lijeve i desne strane pod petama također polukalotama. Nad središnjim prostorom diže se luka po jedna konzolica. One su skupa s nadvratnikom kupola u kružnome tamburu. Uz čeone plohe pilona među obnovljene konzervatorskim zahvatima dok su dovratnici apsidama nalaze se plitke pravokutne lezene sraštene s i luneta originalni. Slijepi luk građen je od fino klesanih pilonima. Povrh njih su imposti s profilacijom izvedenom i radijalno složenih kamenih blokova klinastog oblika,

jednako kao i onaj na crkvici Sv. Krševana. Pod njim se trikonhalnoj crkvi.130 Sa svim tim nisu precizno očišćeni nalazi plitko upisana luneta. Izgled portala crtežom je ni dokumentirani ostaci, pa je ostao nepoznat točan dokumentirao William Gerber početkom 20. stoljeća.125 obris i tlocrtna veličina građevine. Procjenjujući opseg Iznad lunete nema pročelnog prozora. Razlog tome njenog tlocrta pretpostavio sam da je riječ o sličnome je polukalotasti oblik svoda u ulaznom kraku, a ne tipu i dimenzijama kao što je trikonhos ispred Nina i onaj poluvaljkasti kao što je u trikonhosu na Krku. Međutim, na Krku.131 Potom je Radomir Jurić u sklopu programa maleni prozori i ovdje se nalaze u osi svake apside. Oni Arheološkog muzeja u Zadru organizirao sustavna nemaju križni oblik ni onako uzak svijetli otvor kao na istraživanja ostataka, njihovu konzervaciju i prezentaciju, apsidama Sv. Krševana. pri čemu sam i sâm imao prilike surađivati.132 Precizan Izvanjska oplošja crkvice su ravna, bez plastike zida. Tek arhitektonski snimak ostataka ziđa i temelja izradio je se pod krovnim vijencima apsida nalaze nazubljene kon- tada Jakov Vučić. zolice. Srodne vijence, ili pojedinačne konzolice, ima niz Dakle, crkvica je centralna građevina polikonhnoga ranoromaničkih građevina u Dalmaciji, na primjer zabat tipa. U jezgri ima kvadratnu osnovu na koju se nadovezuju na prigrađenoj sakristiji crkve Sv. Petra u Osoru, ili pročelje tri oble apside i četvrti pačetvorinasti krak te je tipološki bazilike Sv. Petra u Supetarskoj Dragi na Rabu, ili pročelje slična građevinama križne osnove. Prostor je zacijelo bio bazilike Sv. Andrije u Rabu, ili, pak, toranj crkve Gospe od natkriven sa sustavom svodova srodnih onima u crkvici Zvonika u Splitu. Konzolice su se nalazile i na tamburu Sv. Nikole u Prahuljama ispred Nina. U nutrinu je vodio šesterolista Sv. Marije u Trogiru. Pouzdano datirani primjer ulazni krak. Ostala tri su oble apside. Skromni ostaci tvore ostaci in situ sačuvanoga vijenca pod krovom na ziđa pokazuju neuslojenu tehniku zidanja. Tek jedan bočnim zidovima srednje lađe na bazilici Sv. Marije Male red uredno složenih blokova u glavnoj apsidi ukazuje u Zadru izgrađene nakon 1066. i posvećene 1091. godine. na uslojeno zidanje unutrašnjeg lica njenog zida. Nad Konzolice su postojale i na zadarskoj katedrali prije njezina kvadratnom jezgrom zacijelo se dizala kupola. Fino preuređenja u 12. stoljeću.126 Podno negdašnjeg tambura obrađeni kameni blokovi otkriveni tijekom arheoloških bila je spomenuta okapnica. Rekonstruirana je 1997. istraživanja pripadali su vjerojatno pilastrima koji su godine. Nad njom je poligonalna kula-izvidnica podignuta nosili pretpostavljene ukrižene pojasnice pod kupolom, iznad kupole u 15. stoljeću (sl. 40 i 41). poput onih u crkvici Sv. Nikole ispred Nina, ili crkvici Sv. Krševana na Krku. Na ostatku pročelnoga zida na Sv. Toma kod Vrsi nedaleko od Nina ulaznom kraku nazire se ležaj praga, trag negdašnjeg Skromni ostaci crkvice nalaze se na lokalitetu Sv. Toma u predjelu srednjovjekovnoga sela koje je u povijesnim izvorima zabilježeno kao: Sutmia, Sotomia, Sottomia i Sutmijan.127 Naselje se prostiralo jugoistočno od današnjeg sela Vrsi nedaleko od Nina. Na tlu uokolo negdašnje crkvice nailazi se na rimske ostatke koji ukazuju na rustičku vilu uz koju je, u srednjem vijeku, izgrađen trolist Sv. Tome, slično kao što se tijekom ranoga srednjeg vijeka dogodilo sa šesterolistima u Pridragi ili Kašiću, ili s izgradnjom trolista Sv. Krševana na Krku. Godine 1603. vizitator Michiel Priuli bilježi da je u selu Surnie (!?), zacijelo krivo zapisanom toponimu Sutmia, vidio u polju crkvicu Sv. Tome koja bijaše presvođena, ali bez pokrova “… fornicata sine tecto …”.128 Kako je oblikom i mjerama u tlocrtu posve jednaka s trikonhosom Sv. Nikole ispred Nina, tako spomenuti navod svjedoči da je i konstrukcijama u visini bila slično građena te početkom 17. stoljeća još gotovo cjelovito sačuvana. Potom je počela znatno propadati i s vremenom posve nestala, sačuvana tek u najnižim ostacima ziđa i temelja, a ispod plitkoga humka nastalog od obrušene građe. Mjesto je otkrio i djelomično istražio Šime Batović 1961. godine.129 42. Trolist Sv. Tome u Vrsima kod Nina, tlocrt, 12. st. (izvor: Planoteka Desetak godina kasnije manju reviziju obavili su Marijan Arheološkog muzeja u Zadru) Grgić i Vladimir P. Goss i ustanovili da je riječ o maloj Trefoil church of St. Thomas at Vrsi near Nin, ground plan, 12th century

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

specifičan dijalekat, prepoznatljiv u formi uskih prozora križnoga oblika i nazubljenih konzolica krovnoga vijenca, te osobito u križ postavljenih rebara-pojasnica pod svodom. Upravo one, ali i arhitektura portala, samu leksiku dovode u vrijeme nakon 1105. godine. Dakle, nije moguće datirati ih prije prve polovine 12. stoljeća. Dapače, kada je u pitanju krčki primjer, možda ni prije druge polovine 12. stoljeća, vremena u kome je zadarski nadbiskup 1154. godine postao metropolit otočkim biskupijama Kvarnera. Tome razdoblju pripada utjecaj romaničke arhitekture u Zadru na crkvene građevine osobito u Rabu i Krku, ali i prenošenje kulta zadarskih svetaca na kvarnerske otoke (Sv. Anastazija, Sv. Krševan, Sv. Donat), kao i kult ninskog Sv. Ambroza. Tijekom srednjega vijeka taj hagiografski sloj naplavljivao je obale tih otoka. No, ma koliko romanički jezik arhitekture govori o već kasnom srednjem vijeku, sam trolisni oblik tih crkvica ukazuje na srodne primjere iz duge tradicije građenja privatnih memorija ili mauzoleja na seoskim imanjima, koja potječe iz ranoga srednjeg vijeka pa i kasne antike. Tragovi ziđa svjedoče o rustičkim zgradama na mjestu crkvice Sv. Krševana na Krku ili crkvice Sv. Tome kod Vrsi. To govori o davnim vilama, koje bijahu još živi organizmi u 12. stoljeću, kada iz njihova tla izrastaju memorije morfološki srodne starim funerarnim celama. Njihov oblik trikonhosa i funkcija memorije svjedoči da su podignute iz duha drevne tradicije koja je u kontinuitetu 43. Arheološki ostaci trolista Sv. Tome u Vrsima kod Nina, 12. st. (foto: trajala u Dalmaciji od kasne antike do romanike. P. Vežić) Archeological remians of the trefoil chruch of St. Thomas at Vrsi near Nin, 12th century

portala. Krovne vijence tvorili su, kao i na trolistu Sv. Nikole, nizovi nazubljenih konzolica od kojih je nekoliko otkriveno i pohranjeno u Arheološkom muzeju u Zadru. Osim Sv. Nikole ispred Nina i Sv. Tome kod Vrsi, na širem zadarskom području vidjeli smo, nalazi se i spomenuti ranokršćanski trikonhos, crkva Sv. Martina u Pridragi, te na lokalitetu Bilice, nedaleko od Skradina i drugi. Sve to, kao i na Krku, potvrđuje pretpostavke o dugotrajnom građenju trikonhosa, tradiciji koja na području Dalmacije vuče porijeklo još iz kasnoantičke prakse (sl. 42 i 43). Tri opisana trikonhosa pokazuju zajedničke morfolo- ške i stilske odlike koje ih oblikom i veličinom svrstavaju u istu tipološku skupinu. Konstruktivna rješenja i propor- cijski odnosi tek se malo razlikuju između Sv. Krševana i Sv. Nikole. Nad ulaznim krakom u prvoj je poluvaljkasti svod, a u drugoj polukalota oslonjena na ugaone trompe. U proporcijskim odnosima prva je donekle viša od druge, a sve tri u tlocrtnoj veličini pokazuju tek minimalne razlike. Grupa u cjelini ukazuje na romanički jezik arhitekture i 44. Trolist u Cimu, tlocrt (izvor: Basler, Đ., 1972., 122) zadarsku kulturnu sredinu u kojoj se oblikovao njegov Trefoil church at Cim, ground plan

Cim je ona mogla nastati. Potkovaste apside ukazuju na Ostaci manjeg trolista, odnosno memorije, nalaze se predromaničku tradiciju (sl. 45). pored ostataka spomenutog trikonhosa u Cimu. Memorija je sačuvana u skromnim dijelovima koji svjedoče tek Sv. Ivan u Zatonu o troapsidnom tlocrtu. Tomo Anđelić naglašava da Morfološki znatnije odstupanje od prethodnih su takve crkve zastupljene na jadranskome području. građevina pokazuje crkva Sv. Ivana u Zatonu, na Limu kod Čini se da pretpostavlja kako je memorija nastala pod Bijeloga Polja. Njezin ulazni krak je pilastrima podijeljen u utjecajima s dalmatinske obale. Međutim, ne izjašnjava se dva kratka traveja. Na njih se nadovezuje svetišni kvadrat preciznije o vremenu njene izgradnje, osim što kaže da u jezgri kapele. Oko njega su grupirane tri potkovaste “mlađi predstavnik tipa građevina, kao što je memorija u apside. Njihovi piloni neobično duboko zalaze u prostor, Cimu, jest crkva sv. Nikole u Ninu”.133 Zanimljivo je zaista sužavajući znatno svetišni kvadrat u odnosu na širinu da dimenzije kapele približno odgovaraju veličinama lađe i promjer apsida. K tome, po jedna je mala i obla opisanih romaničkih trolista. Ipak, za razliku od njih niša ugrađena u bočnim konhama, te znatno podsjeća na imala je nešto duži ulazni krak te promjerom širu glavnu slično rješenje u crkvi Sv. Klementa u Ohridu koja ima apsidu od bočnih. Po tome se može zaključiti da je prostor bizantska stilska obilježja (sl. 46).135 među apsidama u jezgri cele bio pačetvorinast. Prema Govoreći o trolistima u Zatonu i Drivostu, Vojislav tim razlikama ona se pokazuje donekle drukčijom od Korać je upozorio da o njihovu postanku “nema nikavih navedenih romaničkih primjera (sl. 44). podataka”. Stoga oprezno ukazuje na dvije različite mogućnosti. Po jednoj te su kapele “nastale po uzoru na male crkve na Ohridu i Prespi”, a po drugoj one u prostornoj organizaciji imaju “veoma bliske paralele u poznim srednjevekovnim trikonhosima”. 136 Pritom misli na Sv. Nikolu ispred Nina i Sv. Krševana na Krku. Za obje drži da su mlađe od dukljanskih primjera. Ipak, ne treba od- baciti obrnutu mogućnost po kojoj bi potonji trikonhosi bili odraz oblika iz priobalja Dalmacije na njezino zaleđe, procesa koji je vrlo dobro poznat upravo na području Duklje. Čini mi se da u prilog tome govore i određeni romanički oblici na crkvi Sv. Petra u Bijelome Polju, građevini koju je potkraj 12. stoljeća podigao Nemanjin brat Miroslav.137 Možda crkvu Sv. Ivana u obližnjem Zatonu na Limu valja dovoditi u vezu s takvim kretanjima, naravno, ne zanemarujući ni bizantske utjecaje koji su na cijelome području drevne Dalmacije prisutni zajedno s onima romaničkim.

45. Trolist u Drivostu, tlocrt (izvor: Korać, V., 1987., 28) Trefoil church at Drivost, ground plan

Trolist u Drivostu Drivost je mjesto nedaleko Skadra na tlu srednjo- vjekovne Duklje, na samome jugu antičke Dalmacije. U njemu se nalaze ostaci trikonhosa koji je mjerama približno jednak spomenutim srednjovjekovnim građe- vinama. Nepoznata je tek dužina ulaznoga kraka koji je bio pačetvorinast. Na njega se nadovezuje kružna jezgra i tri duboke, upravo potkovaste apside grupirane oko jezgre. U tjemenu one središnje dokumentiran je prozor.134 Čini se da crkvu treba dovoditi u vezu s 46. Trolist Sv. Ivana u Zatonu na Limu, tlocrt (izvor: Korać, V., dalmatinskim trikonhosima, ali na sadašnjem stupnju 1987., 28) istraženosti nije izvjestan odgovor na pitanje kada Trefoil church of St. John at Zaton on Lim, ground plan

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

Zaključak

Na kraju ove rasprave, nezavisno od svih srodnih oblika kao izravna replika ranokršćanskih trihora ili trikonhosa, sličnih prostorija u antičkim i kasnoantičkim profanim već prije kao sadržaj i oblik izrastao iz obnoviteljskoga građevinama, valja ukazati na genezu cela trihora i duha velike crkvene reforme u romaničkome razdoblju. trikonhosa koji su kao kršćanske memorije vjerojatno nas- Dalmatinski trikonhosi svjedočanstvo su kontinuirane po- tali kristaliziranjem arhitektonske forme iz aglomeracija trebe za privatnom memorijom tijekom stoljeća, naravno, starijih grobnih kapela na ranokršćanskim nekropolama. ne samo trikonhalnom, ali ovdje je riječ upravo o takvome Trikonhalni oblik grobnih kapela generira iz takvih obliku građevine. Neki su trikonhosi već u starokršćan- nakupina i ostaje uvijek u relaciji s njihovim funerarnim skom razdoblju prerasli iz porodične kapele u crkvu šire i memorijalnim karakterom. Moguće je zaključiti da su zajednice. Stoga su opremljeni dodatnim liturgijskim i trikonhosi u sakralnoj arhitekturi Dalmacije nastajali sadržajima i aneksima nužnim za funkcije redovničke u vezi s tim karakterom i tom relacijom, te da su, poput ili većinom župne crkve. Na taj način preobraženi su konstante, ustrajno prisutni u cijeloj povijesnoj vertikali u kompleksne bazilike s dodatnim prostorima, među od ranokršćanskih vremena do zreloga srednjeg vijeka. kojima je prvotni trikonhos u jezgri sklopa postao izravno Pritom bi možda naivno i pogrešno bilo tumačiti morfo- bogomolja, quadratum populi. Katkada, pak, prigrađeni loške odlike mlađih građevina kao izravan utjecaj oblika prostori bili su međusobno povezani te su funkcionirali sa starijih. Dapače, predromaničke rotonde variraju ujedno i kao ophodni hodnik, deambulatorij. To bi arhitektonske forme trihora kakve nisu bile poznate u ukazivalo na mogućnost da su, u nekim slučajevima, stare ranokršćanskoj arhitekturi Dalmacije (osim šesterolista u funerarne funkcije prvotne memorije možda nastavile vijek nutrini zadarske krstionice). Ipak, polikonhalni prostori skupa s novim liturgijskim službama u sklopu novonastale memorija ranoga srednjeg vijeka opremljeni su svetištem kompleksne bazilike kao kongregacijske crkve. Takvih trikonhalnoga oblika poput onih u ranokršćanskim promjena na srednjovjekovnim memorijama nije bilo, trikonhosima, te bivaju svjedočanstvo upravo funerarnih mada su neki šesterolisti, i osmerolist u Ošlju, relativno sadržaja i funkcija u preromaničkome razdoblju. S roma- brzo nakon prvotnog oblika stekli nove prigradnje, a ničkim trolistima, pak, obnavlja se prvotni tip, ali ne rotonda Sv. Donata u Zadru i nadogradnju s galerijom.

Bilješke 1 PIUSSI, S., 1978., 472 i 479; CAMBI, N., 1984., 94; CAMBI, N., 39 VEŽIĆ, P., 2005., 89-94. 2002., 241. 40 Ulomci su pohranjeni u depou Arheološkog muzeja u Zadru. 2 VEŽIĆ, P., 2005., 140-143. Nisu objavljeni. 3 TESTINI, P., 1980., 89-90. 41 GUNJAČA, S., 1963., 28-39. 4 DUVAL, N., 1991., 417-426. 42 DOMIJAN, M., 1998.-1999., 157-158. 5 SUIĆ, M., 1957., 233-235; (= SUIĆ, M., 1996., 663-665); SUIĆ, 43 VEŽIĆ, P., 2005., 85-94. M., 1976., 224; (= SUIĆ, M., 2003., 367); SUIĆ, M., 1981., 338. 44 O tome vidi u: GUNJAČA, Z., 1978., 71, bilj. 14, 16 i 47. 6 S tim u vezi koristan je članak C. Rizzardi o mozaicima u trikliniju 45 GUNJAČA, Z., 1978., 71, bilj. 16. Tedorikove palače u Raveni. (vidi: RIZZARDI, C., 1994., 354.) 46 IVEKOVIĆ, Ć. M., 1910., 17. 7 MARUŠIĆ, B., 1967., 6-8. 47 JELIĆ, L., 1912., 64-65 i 69-80. 8 SUIĆ, M., 1957., 246 (= SUIĆ, M., 1996., 685). 48 VASIĆ, M., 1922., 11-13. 9 PIUSSI, S., 1978., 472. 49 KARAMAN, LJ., 1922., 139. 10 EGGER, R., 1926. 50 GUNJAČA, Z., 1978., 71-73. 11 DUVAL, N., 1991., 417-426. 51 VEŽIĆ, P., 2005., 94. 12 SUIĆ, M., 1957., 230-249. 52 DOMANČIĆ, D., 1999., 64-66. 13 KRAUTHEIMER, R., 1986., 24. 53 FABER, A., 1986.-1987., 124. 14 CARTELLI, F., 1977., 354; BERTACCHI, L., 1980., 310-331; 54 BASLER, Đ., 1972., 73-75; BASLER, Đ., 1986., 68. MIRABELLA ROBERTI, M., 1987., 102. 55 ANĐELIĆ, T., 1980., 257-262. 15 BIERBRAUER, V., 1988.; BIERBRAUER, V., 1990., 144-145. 56 VEŽIĆ, P., 2005., 143. 16 MARUŠIĆ, B., 1978., 566; ENCIKLOPEDIJA, 1995., 84 (Branko 57 BASLER, Đ., 1972., 122; BASLER, Đ., 1986., 79. Marušić, Betika kod Barbarige); MARUŠIĆ, B. - ŠAŠEL, J., 1986., 37. 58 VEŽIĆ, P., 2005., 143. 17 ŠONJE, A., 1971., 225; BOVINI, G., 1974., 90; CAMBI, N., 1998., 59 BASLER, Đ., 1972., 139. 79-86. 60 CAMBI, N., 1983.-1984., 43. 18 BALDINI, M., 1997., 195. 61 GOLDSTEIN, I., 1992., 60-75. 19 DEPERIS, P., 1898., 434-436. 62 VEŽIĆ, P., 2005., 154. 20 BOVINI, G., 1960., 27. 63 ENCIKLOPEDIJA, 1971., 58. (Albe Vidaković, Antifona i 21 MOHOROVIČIĆ, A., 1957., 490; PRELOG, M., 1986., 29. Antifonijsko pjevanje); CAMBI, N., 2002., 241. 22 JELIČIĆ, J., 1994., 15-70. 64 JEDIN, H., 1972., 383 i 406; JEDIN, H., 1995., 632. 23 JELIČIĆ, J., 1994., 45 i 63. 65 VEŽIĆ, P., 2005., 87-94. 24 JELIČIĆ, J., 1994., 41-67. 66 Čini se da je takve vanjske ophode (deambulatori laterali) u obliku trijemova (porticati) imala crkva Sv. Križa u Raveni. (vidi: 25 JELIČIĆ, J., 1994., 51, bilj. 30. RIZZARDI, C., 1994., 196.) Na sličnu mogućnost upućuju i rezultati 26 MANGO, C., 1978., 50, sl. 67 i 68. istraživanja u Lepurima. (vidi: JAKŠIĆ, N., 2000., 189-200.) 27 MANGO, C., 1978., 21, sl. 22. 67 VEŽIĆ, P., 2005., 85-94 i 140-145. 28 VEŽIĆ, P., 1991b., 13-23; VEŽIĆ, P., 2005., 41-43. 68 JELIĆ, L., 1912., 64-74. 29 VEŽIĆ, P., 2005., 143. Ć. M. Iveković prigrađene prostorije naziva sakristijama. 69

30 MANGO, C., 1978., 71-74. 70 VEŽIĆ, P., 2005., 94, 140-143. 31 Za građevine u Puli vidi: MARUŠIĆ, B., 1967., 52-53; VEŽIĆ, P., 71 DOMANČIĆ, D., 1999., 64-66. 2002c. 72 ANĐELIĆ, T., 1980., 257-262. 32 JELIČIĆ, J., 1994., 47-48 i 93. 73 ANĐELIĆ, T., 1980., 257, crtež 1. 33 FADIĆ, I., 1994., 215-219. 74 VEŽIĆ, P., 2005., 140-143. 34 MARŠIĆ, D. - GUDELJ, LJ. - LOZO, M., 2000., 121-122. 75 BASLER, Đ., 1972., 122. 35 KORAĆ, V., 1959., 383-385; MIJOVIĆ, P., 1978., 672-674. 76 BASLER, Đ., 1972., 125. 36 VEŽIĆ, P., 2005., 85-89. 77 JELIČIĆ, J., 1994., 47-50. 37 GUNJAČA, S., 1963., 9-21. 78 Važan primjer za raspravu na temu memorijalne crkve s 38 GUNJAČA, S., 1963., 25-26. trikonhalnim svetištem, doduše izvan jadranskoga prostora

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

(ali ipak na tlu Italije), predstavlja trobrodna bazilika koja je 101 PETRICIOLI, I., 1995., 21-25. naknadno prigrađena uz cemeterijalni kompleks, tzv. martyrium 102 MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ž., 2009. Tu je navedena opsežna Sv. Felixa u mjestu Cimitile (Nola) nedaleko od Napulja. Bazilika literatura koja se odnosi na njih. je podignuta već početkom 5. stoljeća (vidi: KRAUTHEIMER, 103 Crkvi Sv. Spasa u cijelosti je posvećen jedan svezak Starohrvatske R., 1986., 223). Analiza opisanih dalmatinskih trikonhosa prosvjete. Tamo je grupa autora obradila sveukupnu problematiku ukazuje na njihovu srodnost s celama trihorama na Jadranu, fenomena te građevine, njezine povijesti, arhitekture, inventara, njihovu zajedničku funerarnu funkciju, te naknadno prerastanje istraživanja i sl., te za svu literaturu upućujem na knjigu: Sv. Spas većine trikonhosa u kongregacijske crkve opremljene potrebnim na Vrh Rici, 1995., (= Starohrvatska prosvjeta, ser.III., sv. 22., Split). aneksima među kojima su posebno sugestivne krstionice. Vidi ujedno: KATALOG, 2000., 248-250 (Miljenko Jurković, kat. Tragovi baptisterija do sada nisu uočeni tek na lokalitetu Mostir u Sutivanu na Braču, što ukazuje na mogućnost da trikonhos nije br. IV. 116.). Opsežnu monografiju o toj crkvi, razmatranoj u svim naknadno postao župnom već možda samostanskom crkvom. problemskim aspektima, popraćenu opsežnom arhitektonskom i fotografskom građom, te dokumentacijom o povijesnim 79 Na temu tih građevina postoji brojna literatura uz ostalo citirana izvorima i svim prethodnim zahvatima na crkvi i oko nje, i u četiri moja rada koja problemski govore o tim rotondama nedavno su izradili A. Milošević i Ž. Peković. Vidi: MILOŠEVIĆ, (vidi: VEŽIĆ, P., 1985.; VEŽIĆ, P., 1991a., 323-383; VEŽIĆ, P., A. - PEKOVIĆ, Ž., 2009. 2002a.; VEŽIĆ, P., 2002b., 220-231). 104 V. DELONGA, 1996., 86-89; MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ž., 80 FISKOVIĆ, I., 1984., 41-43. VEŽIĆ, P., 1991a., 366-367; 2009., 24. JURKOVIĆ, M., 1995., 234-238. 105 GUNJAČA S., 1954., 7; MARASOVIĆ, T., 1978., 61; KATALOG, 81 Pregled literature vidi u: VEŽIĆ, P., 1985., 3-4; KATALOG, 2000., 1992., (Miljenko Jurković, kat. br. 10.); RAPANIĆ, Ž., 1999., 83- 155-162, (Pavuša Vežić, III. 48.); VEŽIĆ, P., 2002a., 57-59. 90; KATALOG, 2000., 240 (Miljenko Jurković, kat. br. IV. 106.); 82 VEŽIĆ, P., 1985., 11-13; KATALOG, 2000., 155-159 (Pavuša MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ž., 2009., 277-289. Vežić, III. 48.); VEŽIĆ, P., 2002a, 69-80 i 121-125. 106 GUNJAČA, S. - JELOVINA, D., 1976., 114; VEŽIĆ, P., 1991a., 83 VEŽIĆ, P., 1985., 14-17; KATALOG, 2000., 159-164 (Pavuša 344-350. Vežić, III. 48. i III. 49.); VEŽIĆ, P., 2002a, 80-106 i 121-125. 107 Pandative je na crkvici Sv. Nikole ispred Nina zamjetio već W. 84 Zajedničkim tipološkim odlikama dalmatinskih šesterolista u Gerber (vidi: GERBER, W., 1912., 114). literaturi je poklonjena zaista velika pozornost. Vidi: BIANCHI, 108 PETRICIOLI, I., 1969., 327-329; PETRICIOLI, I., 1990., 80-81; C. F., 1883., 33-42; JACKSON, T. G., 1887., 116 i T. 2. (sv. 1.) PETRICIOLI, I., 2002., 368-373; KLAIĆ, N. - PETRICIOLI, I., te 72-74 i 144-145 (sv. 2.); MARASOVIĆ, T., 1958.; KLAIĆ, N. 1976., 253. - PETRICIOLI, I., 1976., 117-146; MARASOVIĆ, T., 1978., 31- 39; MARASOVIĆ, T., 1994., 56-60; MARASOVIĆ, T., 1984., 109 Za taj podatak zahvalan sam mještanima Milohnića, gospodinu 135-138; PETRICIOLI, I., 1990., 20-22; VEŽIĆ, P., 1991b., 21- Dragi Jurasiću i Antonu Mršiću. 23; VEŽIĆ, P., 1991a., 331-344; JURKOVIĆ, M., 1995., 225-240; 110 O toj pretpostavci pišu M. Polonijo 1939. godine, V. Štefanić JURKOVIĆ, M., 2000., 185-186; JURKOVIĆ, M., 2001., 27-28; 1945. godine (vidi: ENCIKLOPEDIJA, 1945., 352), I. Ostojić VEŽIĆ, P., 2002a., 127-129. 1964. godine, I. Žic Rokov 1974. godine. 85 VEŽIĆ, P., 1991a., 331-344; VEŽIĆ, P., 1991b., 21-23. 111 GUNJAČA, S., 1963., 7-66; DELONGA, V., 1988. (1990.), 39-89; 86 ČREMOŠNIK, I., 1953., 303-315. VEŽIĆ, P., 1996., 94-97. 87 GUNJAČA, S., 1963., 35-38. 112 KARAMAN, LJ., 1930., 12; POLONIJO, M., 1939., 32-34; ŠTEFANIĆ, 88 DELONGA, V., 1988. (1990.), 39-89. V., 1945., 352; MOHOROVIČIĆ, A., 1957., 500; OSTOJIĆ, I., 1964., 191-192; PETRICIOLI, I., 1969., 327-329; PETRICIOLI, I., 1990., 89 MARASOVIĆ, T., 1963., 83-100; MARASOVIĆ, T., 1966., 101-108. 80-81; PETRICIOLI, I., 1990a., 18; PETRICIOLI, I., 2002., 368-373; 90 MARASOVIĆ, J. T. i M., 1971. ŽIC ROKOV, I., 1974., 3 i dalje; MARASOVIĆ, T., 1978., 27; GOSS, 91 MARASOVIĆ, T., 1966., 101-108; RAPANIĆ, Ž., 1998., 43-62. V., 1987.; VEŽIĆ, P., 1991a., 348-349; JURKOVIĆ, M., 1993., 179- 92 FISKOVIĆ, I., 1984., 45. 180; FUČIĆ, B., 1998., 247-248.; VEŽIĆ, P., 2011., 215-218. 93 JURKOVIĆ, M., 1995., 238. 113 VEŽIĆ, P., 2002a., 116. 94 JAKŠIĆ, N., 1997., 41-54. 114 VEŽIĆ, P., 2002a., 85, sl. na str. 140; VEŽIĆ, P., 1999., 8. 95 Za rotondu u Ošlju i svu literaturu vezanu uz nju vidi: VEŽIĆ, P., 115 PETRICIOLI, I., 2002., 372. 2002b., 220-231. 116 JURKOVIĆ, M., 1993., 179-180. 96 NIKOLAJEVIĆ, I., 1967., 114. 117 FUČIĆ, B., 1998., 247-248. 97 MARASOVIĆ, T., 1978., 57-61; MARASOVIĆ, T., 1994., 74, T. 118 POLONIJO, M., 1941., 26-27; FABER, A., 1986.-1987., 124. XXVIII; RAPANIĆ, Ž., 1999., 83-90. 119 FUČIĆ, B., 1998., 248. 98 GUNJAČA, Z., 1984., 253-256. 120 FILIPI, A. R., 1969., 572-573. 99 PETRICIOLI, I., 1980., 114-115; PETRICIOLI, I., 1984., 221-226. 121 KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, I., 1857., 12; KUKULJEVIĆ 100 JURKOVIĆ, M., 1986.-1987., 69; KATALOG, 1992., (Miljenko SAKCINSKI, I., 1873.; KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, I., 1997., Jurković, kat. br. 18.). 436-437.

122 Prikupljena dokumentacija nije objavljena. 126 Za konzolice na sakristiji Sv. Petra u Osoru, vidi: BULLY, S. - 123 Slične okapnice karakterističan su detalj na zabatima i JURKOVIĆ, M. - ČAUŠEVIĆ-BULLI, M. - MARIĆ, I., 2007., 441- tamburima. Grade se radi zaštite od vode na mjestima gdje se 456. Za konzolice na rapskim bazilikama Sv. Petra u Supetarskoj krovne plohe sudaraju sa zidom. Na zabatima prate kosine krova, Dragi i Sv. Anrdija u Rabu, vidi: DOMIJAN, M., 2001., slika na str. 122 a na tamburima se poput prstena pružaju ponad krova donjih i 234. Za konzolice iz bazilike Sv. Marije Male vidi: PETRICIOLI, I., dijelova građevine. Dobar primjer predstavlja okapnica pri dnu 2002., 370. Za konzolice iz katedrale u Zadru vidi: VEŽIĆ, P., 1991a., tambura na rotondi Sv. Donata u Zadru (vidi: VEŽIĆ, P., 2002a., 365-366. Za konzolice na šesterolistu u Trogiru vidi: MARASOVIĆ, 48 i 140). Shodno tome možda i na primjeru crkvice Sv. Trojice T., 1966., 101-108. Za konzolice na crkvi Gospe od Zvonika u Splitu u Splitu ostatke najnižeg vijenca na tamburu valja tumačiti kao vidi: BELAMARIĆ, J., 1991., sl. na str. 27. okapnicu, poput one na šesterolistu Sv. Marije u Trogiru, a ne kao 127 Podatke o tome objavio je Š. Batović (vidi: BATOVIĆ, I. i Š., niski krovni vijenac u nekoj fazi šesterolista (vidi: MARASOVIĆ, 1993., 224). T., 1966., 101-108; MARASOVIĆ, J. T. i M., 1971., 30). 128 FILIPI, A. R., 1969., 567. 124 BIANCHI, C. F., 1879., 267; JACKSON, T. G., 1887., 342, Pl. XI; 129 BATOVIĆ, I. i Š., 1993., 224. IVEKOVIĆ, Ć. M., 1910., tab. V; MONNERET DE VILLARD, 130 GOSS, V., 1987., 159-160. U., 1910., 59-60; GERBER, W., 1912., 13-15; KARAMAN, LJ., 1930., 14; SUBOTIĆ, G., 1963, 14.; BELOŠEVIĆ, J., 1968., 60; 131 VEŽIĆ, P., 1991a., 348. GVOZDANOVIĆ, V., 1968., 25; I. PETRICIOLI (radovi citirani 132 JURIĆ, R., 2002., 309-310.; VEŽIĆ, P., 2011., 223-225. u bilješci br. 112); GUNJAČA, S. - JELOVINA, D., 1976., 114; 133 ANĐELIĆ, T., 1980., 257-258. MARASOVIĆ, T., 1978., 27; MARASOVIĆ, T., 1994., 54-55; GOSS, 134 KORAĆ, V., 1987., 28-30. V., 1978., 141-147; GOSS, V., 1987., 159; GOSS, V., 1996., 169-170; GOSS, V., 2006., 197; KATALOG, 1990., 314 (kat. br. 72); VEŽIĆ, P., 135 SUBOTIĆ, G., 1963., 14; KORAĆ, V., 1987., 27. 1991a., 347-348; JURKOVIĆ, M., 1993.; VEŽIĆ, P., 2011., 218-223. 136 SUBOTIĆ, G., 1963., 14; KORAĆ, V., 1987., 27-30. 125 GERBER, W., 1912., 115. 137 ČANAK-MEDIĆ, M., 1989., 47.

Literatura

ANĐELIĆ, T., 1980. - Tomo Anđelić, Neki objekti BIANCHI, C. F., 1877. - Carlo Federico Bianchi, Zara kasnoantičke sakralne arhitekture u okolini Mostara, Cristiana, I., Tipografia Woditzka, Zara. Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg BIANCHI, C. F., 1879. - Carlo Federico Bianchi, Zara vijeka, Izdanja HAD-a, 6, Split, 257-266. Cristiana, II., Tipografia Woditzka, Zara. BALDINI, M., 1997. - Marino Baldini, Parentium - Topografia BIANCHI, C. F., 1883. - Carlo Federico Bianchi, Un antica, Atti, vol. XXVII., Trieste - Rovigno, 53-212. tempietto antico cristiano scoperto in Zara nel 1883 sullo BASLER, Đ., 1972. - Đuro Basler, Arhitektura kasnoanti- stradale Francissco Giuseppe presso Riva Nuova, Antichità čkog doba u Bosni i Hercegovini, Veselin Masleša, Sarajevo. romana e medioevali di Zara, Zara, 33-42. BASLER, Đ., 1986. - Đuro Basler, Kršćanska arheologija, BIERBRAUER, V., 1988. - Volker Bierbrauer, Invillino- Crkva na kamenu, Mostar. Ibligo in Friuli II. Die Spätantiken und Frűhmittelalter- BATOVIĆ, I. i Š., 1993. - Ivan i Šime Batović, Zemljopisni lichen Kirchen-bauten, Műnchen Beiträge zur Vor-und i kulturno-povijesni pregled Vrsi, Zadarska smotra, XLII- Frűhgeschichte, 34. 16., Zadar, 203-258. BIERBRAUER, V., 1990. - Volker Bierbrauer, Un castrum BELAMARIĆ, J., 1991. - Joško Belamarić, Gospe od d’età longobarda: Ibligo-Invillino, I Longobardi, (ur.) Gian Zvonika u Splitu, Društvo konzervatora Hrvatske - Carlo Menis, Electa, Milano, 143-150. Monumenta Croatica 1, Zagreb. BOVINI, G., 1960. - Giuseppe Bovini, Il complesso delle BELOŠEVIĆ, J., 1968. - Janko Belošević, Nin u srednjem basiliche paleocristiane di Parenzo, VII Corso di cultura vijeku, Nin, problemi arheoloških istraživanja, Arheološki sull’arte ravennate e byzantina, fas. II., Ravenna, 13-39. muzej Zadar, Zadar. BOVINI, G., 1974. - Giuseppe Bovini, Le antichità BERTACCHI, L., 1980. - Luisa Bertacchi, Architettura e cristiane della fascia costiera istriana da Parenzo a Pola, mosaico, Da Aquileia a Venezia, Milano, 99-336. Archeologia cristiana, Bologna.

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

BULLY, S. - JURKOVIĆ, M. - ČAUŠEVIĆ-BULLY, M. - DUVAL, N., 1991. - Noël Duval, Razmišljanja o arhitekturi MARIĆ, I., 2007. - Sébastien Bully - Miljenko Jurković - sa zrakastim tlocrtom i njezinim odnosima s kultom muče- Morana Čaušević-Bully - Iva Marić, L’église du monastère nika u vezi Manastirina (Salona), Kalibije i Uppene (Tunis), Saint-Pierre d’Osor (île de Cres): première campagne Antička Salona, (ur.) Nenad Cambi, Split, 417-426. d’étude, Hortus artium medievalium, 13/2., Zagreb - DYGGVE, E., 1951. - Ejnar Dyggve, History of Saloni- Motovun, 441-456. tan Christianity, Instituttet for Sammenlignende CAMBI, N., 1983.-1984. - Nenad Cambi, Arhitektura Kulturforskning, Oslo. Narone i njezina teritorija u kasnoj antici, Radovi DYGGVE, E., 1996. - Ejnar Dyggve, Povijest salonitanskog Filozofskog fakulteta u Zadru, 24., Zadar, 33-59. kršćanstva, Književni krug, Split. CAMBI, N., 1984. - Nenad Cambi, Triconch churches DYGGVE, E - EGGER, R., 1939. - Ejnar Dyggve - on the Eastern Adriatic, Actes du X congres international Rudolf Egger, Der altchristliche Friedhof Manastirine, d’archeologie chretienne, vol. II., Città del Vaticano - Forschungen in Salona III., Wien. Thessalonique, 45-54. EGGER, R., 1926. - Rudolf Egger, Der altchristliche CAMBI, N., 1998. - Nenad Cambi, Ideo in honore Friedhof Manastirine, Forschungen in Salona II, Wien. duplicatus est locus, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, ENCIKLOPEDIJA, 1971. - Muzička enciklopedija I 36 (23), Zadar. 79-86. (A-Goz), Jugoslavenski leksikografski zavod, (ur.) CAMBI, N., 2002. - Nenad Cambi, Umjetnost na tlu Krešimir Kovačević, Zagreb. Hrvatske - Antika, Naklada Ljevak, Zagreb. ENCIKLOPEDIJA, 1995. - Enciklopedija hrvatske umjet- nosti 2 (A-Nove), (ur.) Žarko Domljan, Zagreb. CARTELLI, F., 1977. - Fiordelisa Cartelli, Apsidi poligonali nell’alto Adriatico, “Atti e Memorie” della Società Istriana ENCIKLOPEDIJA, 1945. - Hrvatska enciklopedija V di Archeologia e Storia Patria, 25., Trieste, 351-359. (Dilatacija - Elektrika), (ur.) Mate Ujević, Zagreb. ČANAK-MEDIĆ, M., 1989. - Milka Čanak-Medić, FABER, A., 1986-1987. - Aleksandra Faber, Osvrt na neka Arhitektura Nemanjinog doba - II, Republički zavod za utvrđenja otoka Krka od vremena prethistorije do antike i zaštitu spomenika kulture SR Srbije, Beograd. srednjega vijeka, Prilozi, 3-4, Zagreb, 113-140.

ČREMOŠNIK, I., 1953. - Irma Čremošnik, Izvještaj o FADIĆ, I., 1994. - Ivo Fadić, Kasnoantičko staklo u Gatima, u: J. JELIČIĆ RADONIĆ i suradnici, Gata - Crkva Justinijanova iskopinama u Rogačićima kod Blažuja, Glasnik ZMBH, doba, (ur.) Joško Belamarić, Regionalni zavod za zaštitu Sarajevo, 303-315. spomenika kulture Split, Split, 213-226. DELONGA, V., 1988. (1990.) - Vedrana Delonga, FILIPI, A. R., 1969. - Amos Rube Filipi, Ninske crkve u Starohrvatska crkva na “Mastirinama” u Kašiću kod Zadra, dokumentima iz 1579. i 1603., Radovi Instituta JAZU u Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 18., Split, 39-89. Zadru, 15-16, (= Povijest grada Nina), Zadar, 549-595. DELONGA, V., 1996. - Vedrana Delonga, Latinski epigrafički FISKOVIĆ, I., 1984. - Igor Fisković, O grobnim spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split spomenicima u srednjovjekovnoj Dalmaciji, Dometi, 5, DEPERIS, P., 1898. - Paolo Deperis, Parenzo cristiana, Rijeka, 33-54. “Atti e Memorie” della Società Istriana di Archeologia e FUČIĆ, B., 1998. - Branko Fučić, Terra incognita, Storia Patria, XIV., Trieste. Kršćanska sadašnjost, Zagreb. DOMANČIĆ, D., 1994. - Davor Domančić, Sutivan, u: GERBER, W., 1912. - William Gerber, Altchristliche J. BELAMARIĆ - R. BUŽANČIĆ - D. DOMANČIĆ - Kultbauten Istriens und Dalmatiens, Verlag Gerhard J. JELIČIĆ RADONIĆ - V. KOVAČIĆ, Ranokršćanski Kuhtmann, Dresden. spomenici otoka Brača, (ur.) Joško Belamarić, Regionalni GOLDSTEIN, I., 1992. - Ivo Goldstein, Bizant na Jadranu, zavod za zaštitu spomenika kulture Split, Split, 64-66. Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta - Latina DOMIJAN, M., 2001. - Miljenko Domijan, Rab - Grad et Graeca, Zagreb. umjetnosti, Barbat, Zagreb. GOSS, V., 1978. - Vladimir Goss, Značaj starohrvatske DOMIJAN, M., 1998.-1999. - Miljenko Domijan, Obnova arhitekture za opću povijest evropske predromanike, Prilozi graditeljske baštine na području djelovanja Konzervator- istraživanju starohrvatske arhitekture, Split, 131-148. skog odjela u Zadru, Godišnjak zaštite spomenika kulture GOSS, V., 1987. - Vladimir Goss, Early Croatian Architecture Hrvatske, 24-25, Zagreb, 151-170. - A study of the Pre-Romanesque, Duckworth, London.

GOSS, V., 1996. - Vladimir Goss, Predromanička na otoku Krku, u: Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u arhitektura u Hrvatskoj, Andrija Mutnjaković, Zagreb. kontekstu europske tradicije, (ur.) Nina Kudiš i Marina GOSS, V., 2006. - Vladimir Goss, Predromanička Vicelja, Rijeka, 177-187. arhitektura u Hrvatskoj, Art studio Azinović, Zagreb. JURKOVIĆ, M., 1995. - Miljenko Jurković, Predromanički GUNJAČA, S., 1963. - Stjepan Gunjača, Srednjovjekovni šesterolisti Dalmacije - problemi funkcije, Prilozi povijesti Dolac kod Novigrada, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. umjetnosti u Dalmaciji, 35 (Petriciolijev zbornik I), Split, 8-9., Zagreb, 7-66. 225-240.

GUNJAČA, S. - JELOVINA, D., 1976. - Stjepan Gunjača JURIĆ, R., 2002. - Radomir Jurić, Novija istraživanja - Dušan Jelovina, Starohrvatska baština, Grafički zavod srednjovjekovnih groblja na zadarskom području, Histria Hrvatske, Zagreb. antiqua, 8, Pula, 295-312.

GUNJAČA, Z., 1978. - Zlatko Gunjača, Rezultati KARAMAN, LJ., 1922. - Ljubo Karaman, O nekim neobjavljenih i najnovijih istraživanja antičkih i novijim publikacijama o historiji umjetnosti u Dalmaciji, srednjovjekovnih lokaliteta na šibenskom području, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, XLV, Split, Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji, Izdanja 105-152. HAD-a, 3, Split, 69-82. KARAMAN, LJ., 1930. - Ljubo Karaman, Iz kolijevke GUNJAČA, Z., 1984. - Zlatko Gunjača, O pojavi hrvatske prošlosti, Matica hrvatska, Zagreb. elemenata kasnoantičke graditeljske tradicije na nekim KATALOG, 1990. - Sjaj zadarskih riznica, (ur.) Tugomir ranosrednjovjekovnim sakralnim objektima, Cetinska Lukšić, Muzejsko-galerijski centar, Zagreb. krajina od prethistorije do dolaska Turaka, Izdanje HAD-a, KATALOG, 1992. - Od Nina do Knina, (ur.) Margarita 8, Split, 253-262. Šimat, Tugomir Lukšić, Ivana Čukman Nikolić, izdavač: GVOZDANOVIĆ, V., 1969. - Vladimir Gvozdanović, Muzej Mimara, Zagreb. Starohrvatska arhitektura, Izdavačka djelatnost Saveza KATALOG, 2000. - Hrvati i Karolinzi - Katalog, (ur.) arhitekata Hrvatske, Zagreb. Ante Milošević, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika IVEKOVIĆ, Ć. M., 1910. - Ćiril Metod Iveković, Die Split, Split. Entwicklung der Mittelalterlichen Baukunst in Dalmatien, KLAIĆ, N. - PETRICIOLI, I., 1976. - Klaić Nada - Petricioli Kunstverlag Anton Schroll, Wien. Ivo, Zadar u srednjem vijeku do 1409. (Prošlost Zadra II), JACKSON, T. G., 1887. - Thomas Graham Jackson, Dalmatia, izdavač: Filozofski fakultet Zadar, Zadar. the Quarnero and Istria, vol. 1., Clarendon Press, Oxford. KORAĆ, V., 1959. - Vojislav Korać, Doljani kod Titograda, JAKŠIĆ, N., 2000. - Nikola Jakšić, Arheološka istraživanja Starinar, 9-10., Beograd. razorene crkvice Sv. Martina u Lepurima kod Benkovca, KORAĆ, V., 1987. - Vojislav Korać, Između Vizantije i Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 27, Split. 189-200. Zapada, Prosveta, Beograd. JEDIN, H., 1972. - Hubert Jedin, Velika povijest Crkve, I, KRAUTHEIMER, R., 1986. - Richard Krautheimer, Kršćanska sadašnjost, Zagreb. Architettura paleocristiana e bizantina, izdavač: Einaudi, JEDIN, H., 1995. - Hubert Jedin, Velika povijest Crkve, II, Torino. Kršćanska sadašnjost, Zagreb. KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, I., 1857. - Ivan Kukuljević JELIĆ, L., 1912. - Luka Jelić, Contributo alla storia d’arte Sakcinski, Izvjestje o putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i in Dalmazia, Supplemento al Bullettino d’archeologia e Rim, s osobitim obzirom na slavensku književnost, umjetnost storia Dalmata, XXXV, Spalato. i starine, Narodna tiskarnica Dra. Ljudevita Gaja, Zagreb. JELIČIĆ, J., 1994. - Jasna Jeličić, Gata - Crkva Justinijanova KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, I., 1873. - Ivan Kukuljević doba, (ur.) Joško Belamarić, Regionalni zavod za zaštitu Sakcinski, Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, spomenika kulture Split, Split. Arbanije, Krfa i Italije, Zagreb. JURKOVIĆ M., 1986.-1987. - Miljenko Jurković, Crkve KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, I., 1997. - Ivan Kukuljević s westwerkom na istočnom Jadranu, Prilozi povijesti Sakcinski, Izabrana djela, (priredio Nikola Batušić), umjetnosti u Dalmaciji, 26, Split, 61-86. Matica hrvatska, Zagreb. JURKOVIĆ, M., 1993. - Miljenko Jurković, Uloga Zadra, MANGO, C., 1978. - Cyril Mango, Architettura Bizantina, Cluniya i kneževa Frankopana u promociji romanike Electa Editrice, Milano. 61

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

MARASOVIĆ, T., 1958. - Tomislav Marasović, Šesterolisni Cetina, izdavač: Omega engineering Dubrovnik - Centar tip u arhitekturi ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji, Studia mediterranea pri Filozofskom fakultetu u Splitu, doktorska disertacija, Zagreb. Dubrovnik - Split. MARASOVIĆ, T., 1963. - Iskapanje ranosrednjovjekovne MIRABELLA ROBERTI, M., 1987. - Mario Mirabella crkve Sv. Marije u Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, ser. Roberti, La basilica paleocristiana di Concordia, Anichità III., 8-9., Split, 83-100. Altoadriatiche, XXXI, Udine, 93-106. MARASOVIĆ, T., 1966. - Tomislav Marasović, Izvorni MOHOROVIČIĆ, A., 1957. - Andre Mohorovičić, izgled ranosrednjovjekovne crkve sv. Marije u Trogiru, Problem tipološke klasifikacije objekata srednjovjekovne Razprave Dissertationes Hauptmanov zbornik V, arhitekture na području Istre i Kvarnera, Ljetopis JAZU, Ljubljana, 101-108. 62, Zagreb, 486-536. MARASOVIĆ, T., 1978. - Tomislav Marasović, Prilog MONNERET DE VILLARD, U., 1910. - Ugo Monneret morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture de Villard, L’Architettura romanica in Dalmazia, Alfieri e u Dalmaciji, Prilog istraživanju starohrvatske arhitekture u Lacroix, Milano. Dalmaciji, Split, 5-129. NIKOLAJEVIĆ, I., 1967. - Ivanka Nikolajević, Beleške o MARASOVIĆ, T., 1984. - Tomislav Marasović, Regionalizam nekim problemima ranohrišćanske arhitekture u Bosni i u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, Starohrvatska Hercegovini, Zbornik radova Vizantološkog instituta, X, prosvjeta, ser. III., 14, Split, 135-158. Beograd, 95-119. MARASOVIĆ, T., 1994. - Tomislav Marasović, Gradi- OSTOJIĆ, I., 1964. - Ivan Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj teljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug, II, izdavač: Benediktinski priorat Tkon, Split. Split. PIUSSI, S., 1978. - Sandro Piussi, Le basiliche cruciformi MARASOVIĆ, T., 2009. - Tomislav Marasović, Dalmatia nell’area adriatica, Antichità Altoadriatiche, XIII, Udine, preromanica 2, Književni krug, Split - Muzej hrvatskih 437-480. arheoloških spomenika, Split - Arhitektonski fakultet PETRICIOLI, I., 1969. - Ivo Petricioli, Osvrt na ninske Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb. građevine i umjetničke spomenike srednjega i novoga MARASOVIĆ, J. T. i M., 1971. - Jerko, Tomislav i vijeka, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 15-16. (Povijest Mirjana Marasović, Crkva Svete Trojice u Splitu, izdavač: grada Nina), Zadar, 299-356. Urbanistički zavod Dalmacije Split - Zavod za zaštitu PETRICIOLI, I., 1980. - Ivo Petricioli, Oko datiranja spomenika kulture Split, Split. umjetničkih spomenika ranoga srednjeg vijeka, Gunjačin MARŠIĆ, D. - GUDELJ, LJ. - LOZO, M., 2000. - Dražen zbornik, (ur.) Ivan Erceg... <et al.> Izdavački odbor, Maršić - Ljubo Gudelj - Marijan Lozo, Crkvine, Cista Velika Zagreb, 113-120. - Izvješće o arheološkim istraživanjima 1992.-1999. godine, PETRICIOLI, I., 1984. - Ivo Petricioli, Prilog diskusiji o Starohrvatska prosvjeta, ser. III., 27, Split, 115-127. starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima, Izdanja MARUŠIĆ, B., 1967. - Branko Marušić, Kasnoantička i HAD-a, 8, Split, 221-226. ranobizantska Pula, Arheološki muzej Istre, Pula. PETRICIOLI, I., 1990. - Ivo Petricioli, Od Donata do MARUŠIĆ, B., 1978. - Branko Marušić, Kršćanstvo i Radovana, Književni krug, Split. poganstvo na tlu Istre u 4. i 5. st., Arheološki vestnik, 29, PETRICIOLI, I., 1990a. - Ivo Petricioli, Od ranog Ljubljana, 549-572. kršćanstva do baroka, u: Sjaj zadarskih riznica, katalog MARUŠIĆ, B. - ŠAŠEL, J., 1986. - Branko Marušić - Jaroslav izložbe, (ur.) Tugomir Lukšić, Zagreb, 15-28. Šašel, De la cella trichora au complexe monastique de S. PETRICIOLI, I., 1995. - Ivo Petricioli, Crkva Sv. Spasa na André à Betika entre Pula et Rovinj, Arheološki vestnik, vrelu Cetine, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 22., Split, 37, Ljubljana, 307-342. 19-28. MIJOVIĆ, P., 1978. - Pavle Mijović, Ranohrišćanski PETRICIOLI, I., 2002. - Ivo Petricioli, Stilska pripadnost spomenici Praevalisa, Arheološki vestnik, 29, Ljubljana, crkve Sv. Nikole kraj Nina i crkve Sv. Krševana na otoku 641-678. Krku, Zbornik Tomislava Marasovića, (ur.) Ivo Babić, Ante MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ž., 2009. - Ante Milošević Milošević, Željko Rapanić, Split, 367-373. - Željko Peković, Predromanička crkva Svetog Spasa POLONIJO, M., 1939. - Mate Polonijo, Čuvajmo naše u Cetini / La chiesa preromanica di San Salvatore a starine, Krčki kalendar, Zagreb, 32-37.

POLONIJO, M., 1941. - Mate Polonijo, Još jedna “grčka” VASIĆ, M., 1922. - Miloje Vasić, Arhitektura i skulptura u crkvica na Krku, Krčki kalendar IV., Zagreb. Dalmaciji, Izdavačka knjižnica Gece Kona, Beograd. PRELOG, M., 1986. - Milan Prelog, Eufrazijeva bazilika u VEŽIĆ, P., 1985. - Pavuša Vežić, Crkva sv. Trojstva (sv. Poreču, Grafički zavod Hrvatske i ostali udruženi izdavači, Donata) u Zadru, Mala biblioteka Godišnjaka zaštite Zagreb. spomenika kulture, Zagreb. RAPANIĆ, Ž., 1998. - Željko Rapanić, Sancta Maria de Platea u Trogiru. De ecclesiis datandis - dissertatio (1), VEŽIĆ, P., 1991a. - Pavuša Vežić, O centralnim građe- Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 25, Split, 43-62. vinama Zadra i Dalmacije u ranom srednjem vijeku, Diadora, 13, Zadar, 323-375. RAPANIĆ, Ž., 1999. - Spomenici nepotpune biografije. De ecclesiis datandis (2), Prilozi Instituta za arheologiju u VEŽIĆ, P., 1991b. - Pavuša Vežić, Krstionica u Zadru, Zagrebu, 13-14/1996.-1997., Zagreb, 83-90. Peristil, 34, Zagreb, 13-23. RIZZARDI, C., 1994. - Clementina Rizzardi, L’architettu- VEŽIĆ, P., 1996. - Pavuša Vežić, Ninska Crkva u ranom ra a Ravenna durante il regno di Galla Placidia: Proble- srednjem vijeku - Problem kontinuiteta i rezultati matiche ed influenze artistiche, Ravenna Studi e ricerche I, arheoloških istraživanja, u: Starohrvatska spomenička Ravenna, 189-202. baština - Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža, (ur.) RIZZARDI, C., 1996. - Clementina Rizzardi, I mosaici Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić, Zagreb, 87-99. del triclinio del Palatium di Teodorico a Ravenna, Atti del III Colquio dell’Associazione Italiana per lo Studio e la VEŽIĆ, P., 1999. - Pavuša Vežić, Bazilika Sv. Ivana Conservazione del Mosaico, Bordighera, 353-362. Krstitelja (Sv. Nediljica) u Zadru, Radovi Instituta za SUBOTIĆ, G., 1963. - Gojko Subotić, Arhitektura i povijest umjetnosti, 23, Zagreb, 7-16. skulptura srednjeg veka u Primorju, izdavač: Zavod za VEŽIĆ, P., 2002a. - Pavuša Vežić, Sveti Donat - Rotonda Sv. izdavanje udžbenika Socijalističke Republike Srbije, Trojstva u Zadru, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika Beograd. Split - Arheološki muzej Zadar, Split. SUIĆ, M., 1957. - Mate Suić, Arheološka istraživanja u Mulinama na otoku Ugljanu, Ljetopis JAZU, 64, Zagreb, VEŽIĆ, P., 2002b. - Pavuša Vežić, Rotonda u Ošlju, u: Zbornik 230-249. Tomislava Marasovića, (ur.) Ivo Babić, Ante Milošević, Željko SUIĆ, M., 1976. - Mate Suić, Antički grad na istočnom Rapanić, Sveučilište u Splitu i Muzej hravtskih arheoloških Jadranu, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb. spomenika u Splitu, Split, 220-230. SUIĆ, M., 1981. - Mate Suić, Zadar u starom vijeku VEŽIĆ, P., 2002c. - Pavuša Vežić, Krstionica i ciborij u (Prošlost Zadra I), Filozofski fakultet Zadar, Zadar. Puli i Poreču, u: Novigrad Cittanova 599-1999, (ur.) Jerica SUIĆ, M., 1996., - Mate Suić, Arheološka istraživanja u Ziherl, Novigrad-Cittanova, 75-87. Mulinama na otoku Ugljanu, Odabrani radovi iz stare VEŽIĆ, P., 2005. - Pavuša Vežić, Zadar na pragu kršćanstva povijesti Hrvatske, (ur.) Šime Batović, Zadar, 659-688. - Arhitektura ranoga kršćanstva u Zadru i na zadarskome SUIĆ. M., 2003., - Mate Suić, Antički grad na istočnom području, izdavač: Arheološki muzej u Zadru, Zadar. Jadranu, Golden Marketing, Zagreb. VEŽIĆ, P., 2011. - Pavuša Vežić, Tri romanička trikonhosa, Sv. Spas na Vrh Rici, 1995., - Starohrvatska prosvjeta, ser. u: Az grišni dijak Branko pridivkom Fučić - I, the Errant Pupil III., sv. 22., Split. Branko, Surnamed Fučić, (ur.) Tomislav Galović, Hrvatska ŠONJE, A., 1971. - Ante Šonje, Predeufrazijevske bazilike akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Institut za u Poreču, Zbornik Poreštine I, (ur.) Josip Milićević, Umag, povijest umjetnosti u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet 219-264. Sveučilišta u Zagrebu, Staroslavenski institut u Zagrebu, TESTINI, P., 1980. - Pasquale Testini, Archeologia Sveučilišna knjižnica Rijeka i Općina Malinska - Dubašnica, cristiana, Edipuglia, Bari. Malinska - Rijake - Zagreb, 213-230. TOMIČIĆ, Ž., 1989. - Željko Tomičić, Arheološka svjedočanstva o bizantskom graditeljstvu na sjeverno- ŽIC ROKOV, I., 1974. - Ivan Žic Rokov, Romanička jadranskim otocima, Prilozi Instituta za arheologiju, sv. 5-6., crkva Majke Božije od Zdravlja u Krku, Bulletin Instituta Zagreb. likovnih umjetnosti JAZU, XV(XXII), 1-3, Zagreb, 13-40.

Pavuša Vežić: Dalmatinski trikonhosi Ars adriatica 1/2011. (27-66)

ANĐELIĆ, T., 1980. - Tomo Anđelić, Neki objekti

kasnoantičke sakralne arhitekture u okolini Mostara,

Dolina rijeke Neretve od prethistorije do ranog srednjeg

vijeka, Izdanja HAD-a, 6, Split, 257-266.

BALDINI, M., 1997. - Marino Baldini, Parentium - Topografia

antica, Atti, vol. XXVII., Trieste - Rovigno, 53-212.

BASLER, Đ., 1972. - Đuro Basler, Arhitektura kasnoantičkog

doba u Bosni i Hercegovini, Veselin Masleša, Sarajevo.

BASLER, Đ., 1986. - Đuro Basler, Kršćanska arheologija,

Crkva na kamenu, Mostar.

BATOVIĆ, I. i Š., 1993. - Ivan i Šime Batović, Zemljopisni

i kulturno-povijesni pregled Vrsi, Zadarska smotra, XLII-

, Zadar, 203-258.

BELAMARIĆ, J., 1991. - Joško Belamarić, Gospe od

Zvonika u Splitu, Društvo konzervatora Hrvatske -

Monumenta Croatica 1, Zagreb.

BELOŠEVIĆ, J., 1968. - Janko Belošević, Nin u srednjem

vijeku, Nin, problemi arheoloških istraživanja, Arheološki

muzej Zadar, Zadar.

BERTACCHI, L., 1980. - Luisa Bertacchi, Architettura e

mosaico, Da Aquileia a Venezia, Milano, 99-336.

BIANCHI, C. F., 1877. - Carlo Federico Bianchi, Zara

Cristiana, I., Tipografia Woditzka, Zara.

BIANCHI, C. F., 1879. - Carlo Federico Bianchi, Zara

Cristiana, II., Tipografia Woditzka, Zara.

BIANCHI, C. F., 1883. - Carlo Federico Bianchi, Un

tempietto antico cristiano scoperto in Zara nel 1883 sullo

stradale Francissco Giuseppe presso Riva Nuova, Antichità

romana e medioevali di Zara, Zara, 33-42.

BIERBRAUER, V., 1988. - Volker Bierbrauer, Invillino-

Ibligo in Friuli II. Die Spätantiken und Frűhmittelalterlichen

Kirchen-bauten, Műnchen Beiträge zur Vor-und

Frűhgeschichte, 34.

BIERBRAUER, V., 1990. - Volker Bierbrauer, Un castrum

d’età longobarda: Ibligo-Invillino, I Longobardi, (ur.) Gian

Carlo Menis, Electa, Milano, 143-150.

BOVINI, G., 1960. - Giuseppe Bovini, Il complesso delle

basiliche paleocristiane di Parenzo, VII Corso di cultura

sull’arte ravennate e byzantina, fas. II., Ravenna, 13-39.

BOVINI, G., 1974. - Giuseppe Bovini, Le antichità

cristiane della fascia costiera istriana da Parenzo a Pola,

Archeologia cristiana, Bologna.

BULLY, S. - JURKOVIĆ, M. - ČAUŠEVIĆ-BULLY, M. -

MARIĆ, I., 2007. - Sébastien Bully - Miljenko Jurković -

Morana Čaušević-Bully - Iva Marić, L’église du monastère

Saint-Pierre d’Osor (île de Cres): première campagne

d’étude, Hortus artium medievalium, 13/2., Zagreb -

Motovun, 441-456.

CAMBI, N., 1983.-1984. - Nenad Cambi, Arhitektura

Narone i njezina teritorija u kasnoj antici, Radovi

Filozofskog fakulteta u Zadru, 24., Zadar, 33-59.

CAMBI, N., 1984. - Nenad Cambi, Triconch churches

on the Eastern Adriatic, Actes du X congres international

d’archeologie chretienne, vol. II., Città del Vaticano -

Thessalonique, 45-54.

CAMBI, N., 1998. - Nenad Cambi, Ideo in honore

duplicatus est locus, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru,

(23), Zadar. 79-86.

CAMBI, N., 2002. - Nenad Cambi, Umjetnost na tlu

Hrvatske - Antika, Naklada Ljevak, Zagreb.

CARTELLI, F., 1977. - Fiordelisa Cartelli, Apsidi poligonali

nell’alto Adriatico, “Atti e Memorie” della Società Istriana

di Archeologia e Storia Patria, 25., Trieste, 351-359.

ČANAK-MEDIĆ, M., 1989. - Milka Čanak-Medić,

Arhitektura Nemanjinog doba - II, Republički zavod za

zaštitu spomenika kulture SR Srbije, Beograd.

ČREMOŠNIK, I., 1953. - Irma Čremošnik, Izvještaj o

iskopinama u Rogačićima kod Blažuja, Glasnik ZMBH,

Sarajevo, 303-315.

DELONGA, V., 1988. (1990.) - Vedrana Delonga,

Starohrvatska crkva na “Mastirinama” u Kašiću kod Zadra,

Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 18., Split, 39-89.

DELONGA, V., 1996. - Vedrana Delonga, Latinski epigrafički

spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split

DEPERIS, P., 1898. - Paolo Deperis, Parenzo cristiana,

“Atti e Memorie” della Società Istriana di Archeologia e

Storia Patria, XIV., Trieste.

DOMANČIĆ, D., 1994. - Davor Domančić, Sutivan, u:

J. BELAMARIĆ - R. BUŽANČIĆ - D. DOMANČIĆ -

J. JELIČIĆ RADONIĆ - V. KOVAČIĆ, Ranokršćanski

spomenici otoka Brača, (ur.) Joško Belamarić, Regionalni

zavod za zaštitu spomenika kulture Split, Split, 64-66.

DOMIJAN, M., 2001. - Miljenko Domijan, Rab - Grad

umjetnosti, Barbat, Zagreb.

DOMIJAN, M., 1998.-1999. - Miljenko Domijan, Obnova

graditeljske baštine na području djelovanja Konzervatorskog

odjela u Zadru, Godišnjak zaštite spomenika kulture

Hrvatske, 24-25, Zagreb, 151-170.

DUVAL, N., 1991. - Noël Duval, Razmišljanja o arhitekturi

sa zrakastim tlocrtom i njezinim odnosima s kultom mučenika

u vezi Manastirina (Salona), Kalibije i Uppene (Tunis),

Antička Salona, (ur.) Nenad Cambi, Split, 417-426.

DYGGVE, E., 1951. - Ejnar Dyggve, History of Salonitan

Christianity, Instituttet for Sammenlignende

Kulturforskning, Oslo.

DYGGVE, E., 1996. - Ejnar Dyggve, Povijest salonitanskog

kršćanstva, Književni krug, Split.

DYGGVE, E - EGGER, R., 1939. - Ejnar Dyggve -

Rudolf Egger, Der altchristliche Friedhof Manastirine,

Forschungen in Salona III., Wien.

EGGER, R., 1926. - Rudolf Egger, Der altchristliche

Friedhof Manastirine, Forschungen in Salona II, Wien.

ENCIKLOPEDIJA, 1971. - Muzička enciklopedija I

(A-Goz), Jugoslavenski leksikografski zavod, (ur.)

Krešimir Kovačević, Zagreb.

ENCIKLOPEDIJA, 1995. - Enciklopedija hrvatske umjetnosti

(A-Nove), (ur.) Žarko Domljan, Zagreb.

ENCIKLOPEDIJA, 1945. - Hrvatska enciklopedija V

(Dilatacija - Elektrika), (ur.) Mate Ujević, Zagreb.

FABER, A., 1986-1987. - Aleksandra Faber, Osvrt na neka

utvrđenja otoka Krka od vremena prethistorije do antike i

srednjega vijeka, Prilozi, 3-4, Zagreb, 113-140.

FADIĆ, I., 1994. - Ivo Fadić, Kasnoantičko staklo u Gatima, u:

J. JELIČIĆ RADONIĆ i suradnici, Gata - Crkva Justinijanova

doba, (ur.) Joško Belamarić, Regionalni zavod za zaštitu

spomenika kulture Split, Split, 213-226.

FILIPI, A. R., 1969. - Amos Rube Filipi, Ninske crkve u

dokumentima iz 1579. i 1603., Radovi Instituta JAZU u

Zadru, 15-16, (= Povijest grada Nina), Zadar, 549-595.

FISKOVIĆ, I., 1984. - Igor Fisković, O grobnim

spomenicima u srednjovjekovnoj Dalmaciji, Dometi, 5,

Rijeka, 33-54.

FUČIĆ, B., 1998. - Branko Fučić, Terra incognita,

Kršćanska sadašnjost, Zagreb.

GERBER, W., 1912. - William Gerber, Altchristliche

Kultbauten Istriens und Dalmatiens, Verlag Gerhard

Kuhtmann, Dresden.

GOLDSTEIN, I., 1992. - Ivo Goldstein, Bizant na Jadranu,

Zavod za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta - Latina

et Graeca, Zagreb.

GOSS, V., 1978. - Vladimir Goss, Značaj starohrvatske

arhitekture za opću povijest evropske predromanike, Prilozi

istraživanju starohrvatske arhitekture, Split, 131-148.

GOSS, V., 1987. - Vladimir Goss, Early Croatian Architecture

- A study of the Pre-Romanesque, Duckworth, London.

GOSS, V., 1996. - Vladimir Goss, Predromanička

arhitektura u Hrvatskoj, Andrija Mutnjaković, Zagreb.

GOSS, V., 2006. - Vladimir Goss, Predromanička

arhitektura u Hrvatskoj, Art studio Azinović, Zagreb.

GUNJAČA, S., 1963. - Stjepan Gunjača, Srednjovjekovni

Dolac kod Novigrada, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv.

-9., Zagreb, 7-66.

GUNJAČA, S. - JELOVINA, D., 1976. - Stjepan Gunjača

- Dušan Jelovina, Starohrvatska baština, Grafički zavod

Hrvatske, Zagreb.

GUNJAČA, Z., 1978. - Zlatko Gunjača, Rezultati

neobjavljenih i najnovijih istraživanja antičkih i

srednjovjekovnih lokaliteta na šibenskom području,

Novija i neobjavljena istraživanja u Dalmaciji, Izdanja

HAD-a, 3, Split, 69-82.

GUNJAČA, Z., 1984. - Zlatko Gunjača, O pojavi

elemenata kasnoantičke graditeljske tradicije na nekim

ranosrednjovjekovnim sakralnim objektima, Cetinska

krajina od prethistorije do dolaska Turaka, Izdanje HAD-a,

, Split, 253-262.

GVOZDANOVIĆ, V., 1969. - Vladimir Gvozdanović,

Starohrvatska arhitektura, Izdavačka djelatnost Saveza

arhitekata Hrvatske, Zagreb.

IVEKOVIĆ, Ć. M., 1910. - Ćiril Metod Iveković, Die

Entwicklung der Mittelalterlichen Baukunst in Dalmatien,

Kunstverlag Anton Schroll, Wien.

JACKSON, T. G., 1887. - Thomas Graham Jackson, Dalmatia,

the Quarnero and Istria, vol. 1., Clarendon Press, Oxford.

JAKŠIĆ, N., 2000. - Nikola Jakšić, Arheološka istraživanja

razorene crkvice Sv. Martina u Lepurima kod Benkovca,

Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 27, Split. 189-200.

JEDIN, H., 1972. - Hubert Jedin, Velika povijest Crkve, I,

Kršćanska sadašnjost, Zagreb.

JEDIN, H., 1995. - Hubert Jedin, Velika povijest Crkve, II,

Kršćanska sadašnjost, Zagreb.

JELIĆ, L., 1912. - Luka Jelić, Contributo alla storia d’arte

in Dalmazia, Supplemento al Bullettino d’archeologia e

storia Dalmata, XXXV, Spalato.

JELIČIĆ, J., 1994. - Jasna Jeličić, Gata - Crkva Justinijanova

doba, (ur.) Joško Belamarić, Regionalni zavod za zaštitu

spomenika kulture Split, Split.

JURKOVIĆ M., 1986.-1987. - Miljenko Jurković, Crkve

s westwerkom na istočnom Jadranu, Prilozi povijesti

umjetnosti u Dalmaciji, 26, Split, 61-86.

JURKOVIĆ, M., 1993. - Miljenko Jurković, Uloga Zadra,

Cluniya i kneževa Frankopana u promociji romanike

na otoku Krku, u: Umjetnost na istočnoj obali Jadrana u

kontekstu europske tradicije, (ur.) Nina Kudiš i Marina

Vicelja, Rijeka, 177-187.

JURKOVIĆ, M., 1995. - Miljenko Jurković, Predromanički

šesterolisti Dalmacije - problemi funkcije, Prilozi povijesti

umjetnosti u Dalmaciji, 35 (Petriciolijev zbornik I), Split,

-240.

JURIĆ, R., 2002. - Radomir Jurić, Novija istraživanja

srednjovjekovnih groblja na zadarskom području, Histria

antiqua, 8, Pula, 295-312.

KARAMAN, LJ., 1922. - Ljubo Karaman, O nekim

novijim publikacijama o historiji umjetnosti u Dalmaciji,

Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, XLV, Split,

-152.

KARAMAN, LJ., 1930. - Ljubo Karaman, Iz kolijevke

hrvatske prošlosti, Matica hrvatska, Zagreb.

KATALOG, 1990. - Sjaj zadarskih riznica, (ur.) Tugomir

Lukšić, Muzejsko-galerijski centar, Zagreb.

KATALOG, 1992. - Od Nina do Knina, (ur.) Margarita

Šimat, Tugomir Lukšić, Ivana Čukman Nikolić, izdavač:

Muzej Mimara, Zagreb.

KATALOG, 2000. - Hrvati i Karolinzi - Katalog, (ur.)

Ante Milošević, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika

Split, Split.

KLAIĆ, N. - PETRICIOLI, I., 1976. - Klaić Nada - Petricioli

Ivo, Zadar u srednjem vijeku do 1409. (Prošlost Zadra II),

izdavač: Filozofski fakultet Zadar, Zadar.

KORAĆ, V., 1959. - Vojislav Korać, Doljani kod Titograda,

Starinar, 9-10., Beograd.

KORAĆ, V., 1987. - Vojislav Korać, Između Vizantije i

Zapada, Prosveta, Beograd.

KRAUTHEIMER, R., 1986. - Richard Krautheimer,

Architettura paleocristiana e bizantina, izdavač: Einaudi,

Torino.

KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, I., 1857. - Ivan Kukuljević

Sakcinski, Izvjestje o putovanju kroz Dalmaciju u Napulj i

Rim, s osobitim obzirom na slavensku književnost, umjetnost

i starine, Narodna tiskarnica Dra. Ljudevita Gaja, Zagreb.

KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, I., 1873. - Ivan Kukuljević

Sakcinski, Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije,

Arbanije, Krfa i Italije, Zagreb.

KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, I., 1997. - Ivan Kukuljević

Sakcinski, Izabrana djela, (priredio Nikola Batušić),

Matica hrvatska, Zagreb.

MANGO, C., 1978. - Cyril Mango, Architettura Bizantina,

Electa Editrice, Milano.

MARASOVIĆ, T., 1958. - Tomislav Marasović, Šesterolisni

tip u arhitekturi ranog srednjeg vijeka u Dalmaciji,

doktorska disertacija, Zagreb.

MARASOVIĆ, T., 1963. - Iskapanje ranosrednjovjekovne

crkve Sv. Marije u Trogiru, Starohrvatska prosvjeta, ser.

III., 8-9., Split, 83-100.

MARASOVIĆ, T., 1966. - Tomislav Marasović, Izvorni

izgled ranosrednjovjekovne crkve sv. Marije u Trogiru,

Razprave Dissertationes Hauptmanov zbornik V,

Ljubljana, 101-108.

MARASOVIĆ, T., 1978. - Tomislav Marasović, Prilog

morfološkoj klasifikaciji ranosrednjovjekovne arhitekture

u Dalmaciji, Prilog istraživanju starohrvatske arhitekture u

Dalmaciji, Split, 5-129.

MARASOVIĆ, T., 1984. - Tomislav Marasović, Regionalizam

u ranosrednjovjekovnoj arhitekturi Dalmacije, Starohrvatska

prosvjeta, ser. III., 14, Split, 135-158.

MARASOVIĆ, T., 1994. - Tomislav Marasović, Graditeljstvo

starohrvatskog doba u Dalmaciji, Književni krug,

Split.

MARASOVIĆ, T., 2009. - Tomislav Marasović, Dalmatia

preromanica 2, Književni krug, Split - Muzej hrvatskih

arheoloških spomenika, Split - Arhitektonski fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.

MARASOVIĆ, J. T. i M., 1971. - Jerko, Tomislav i

Mirjana Marasović, Crkva Svete Trojice u Splitu, izdavač:

Urbanistički zavod Dalmacije Split - Zavod za zaštitu

spomenika kulture Split, Split.

MARŠIĆ, D. - GUDELJ, LJ. - LOZO, M., 2000. - Dražen

Maršić - Ljubo Gudelj - Marijan Lozo, Crkvine, Cista Velika

- Izvješće o arheološkim istraživanjima 1992.-1999. godine,

Starohrvatska prosvjeta, ser. III., 27, Split, 115-127.

MARUŠIĆ, B., 1967. - Branko Marušić, Kasnoantička i

ranobizantska Pula, Arheološki muzej Istre, Pula.

MARUŠIĆ, B., 1978. - Branko Marušić, Kršćanstvo i

poganstvo na tlu Istre u 4. i 5. st., Arheološki vestnik, 29,

Ljubljana, 549-572.

MARUŠIĆ, B. - ŠAŠEL, J., 1986. - Branko Marušić - Jaroslav

Šašel, De la cella trichora au complexe monastique de S.

André à Betika entre Pula et Rovinj, Arheološki vestnik,

, Ljubljana, 307-342.

MIJOVIĆ, P., 1978. - Pavle Mijović, Ranohrišćanski

spomenici Praevalisa, Arheološki vestnik, 29, Ljubljana,

-678.

MILOŠEVIĆ, A. - PEKOVIĆ, Ž., 2009. - Ante Milošević

- Željko Peković, Predromanička crkva Svetog Spasa

u Cetini / La chiesa preromanica di San Salvatore a

Cetina, izdavač: Omega engineering Dubrovnik - Centar

Studia mediterranea pri Filozofskom fakultetu u Splitu,

Dubrovnik - Split.

MIRABELLA ROBERTI, M., 1987. - Mario Mirabella

Roberti, La basilica paleocristiana di Concordia, Anichità

Altoadriatiche, XXXI, Udine, 93-106.

MOHOROVIČIĆ, A., 1957. - Andre Mohorovičić,

Problem tipološke klasifikacije objekata srednjovjekovne

arhitekture na području Istre i Kvarnera, Ljetopis JAZU,

, Zagreb, 486-536.

MONNERET DE VILLARD, U., 1910. - Ugo Monneret

de Villard, L’Architettura romanica in Dalmazia, Alfieri e

Lacroix, Milano.

NIKOLAJEVIĆ, I., 1967. - Ivanka Nikolajević, Beleške o

nekim problemima ranohrišćanske arhitekture u Bosni i

Hercegovini, Zbornik radova Vizantološkog instituta, X,

Beograd, 95-119.

OSTOJIĆ, I., 1964. - Ivan Ostojić, Benediktinci u Hrvatskoj

II, izdavač: Benediktinski priorat Tkon, Split.

PIUSSI, S., 1978. - Sandro Piussi, Le basiliche cruciformi

nell’area adriatica, Antichità Altoadriatiche, XIII, Udine,

-480.

PETRICIOLI, I., 1969. - Ivo Petricioli, Osvrt na ninske

građevine i umjetničke spomenike srednjega i novoga

vijeka, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 15-16. (Povijest

grada Nina), Zadar, 299-356.

PETRICIOLI, I., 1980. - Ivo Petricioli, Oko datiranja

umjetničkih spomenika ranoga srednjeg vijeka, Gunjačin

zbornik, (ur.) Ivan Erceg... Izdavački odbor,

Zagreb, 113-120.

PETRICIOLI, I., 1984. - Ivo Petricioli, Prilog diskusiji o

starohrvatskim crkvama s oblim kontraforima, Izdanja

HAD-a, 8, Split, 221-226.

PETRICIOLI, I., 1990. - Ivo Petricioli, Od Donata do

Radovana, Književni krug, Split.

PETRICIOLI, I., 1990a. - Ivo Petricioli, Od ranog

kršćanstva do baroka, u: Sjaj zadarskih riznica, katalog

izložbe, (ur.) Tugomir Lukšić, Zagreb, 15-28.

PETRICIOLI, I., 1995. - Ivo Petricioli, Crkva Sv. Spasa na

vrelu Cetine, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 22., Split,

-28.

PETRICIOLI, I., 2002. - Ivo Petricioli, Stilska pripadnost

crkve Sv. Nikole kraj Nina i crkve Sv. Krševana na otoku

Krku, Zbornik Tomislava Marasovića, (ur.) Ivo Babić, Ante

Milošević, Željko Rapanić, Split, 367-373.

POLONIJO, M., 1939. - Mate Polonijo, Čuvajmo naše

starine, Krčki kalendar, Zagreb, 32-37.

POLONIJO, M., 1941. - Mate Polonijo, Još jedna “grčka”

crkvica na Krku, Krčki kalendar IV., Zagreb.

PRELOG, M., 1986. - Milan Prelog, Eufrazijeva bazilika u

Poreču, Grafički zavod Hrvatske i ostali udruženi izdavači,

Zagreb.

RAPANIĆ, Ž., 1998. - Željko Rapanić, Sancta Maria de

Platea u Trogiru. De ecclesiis datandis - dissertatio (1),

Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 25, Split, 43-62.

RAPANIĆ, Ž., 1999. - Spomenici nepotpune biografije.

De ecclesiis datandis (2), Prilozi Instituta za arheologiju u

Zagrebu, 13-14/1996.-1997., Zagreb, 83-90.

RIZZARDI, C., 1994. - Clementina Rizzardi, L’architettura

a Ravenna durante il regno di Galla Placidia: Problematiche

ed influenze artistiche, Ravenna Studi e ricerche I,

Ravenna, 189-202.

RIZZARDI, C., 1996. - Clementina Rizzardi, I mosaici

del triclinio del Palatium di Teodorico a Ravenna, Atti

del III Colquio dell’Associazione Italiana per lo Studio e la

Conservazione del Mosaico, Bordighera, 353-362.

SUBOTIĆ, G., 1963. - Gojko Subotić, Arhitektura i

skulptura srednjeg veka u Primorju, izdavač: Zavod za

izdavanje udžbenika Socijalističke Republike Srbije,

Beograd.

SUIĆ, M., 1957. - Mate Suić, Arheološka istraživanja u

Mulinama na otoku Ugljanu, Ljetopis JAZU, 64, Zagreb,

-249.

SUIĆ, M., 1976. - Mate Suić, Antički grad na istočnom

Jadranu, Sveučilišna naklada Liber, Zagreb.

SUIĆ, M., 1981. - Mate Suić, Zadar u starom vijeku

(Prošlost Zadra I), Filozofski fakultet Zadar, Zadar.

SUIĆ, M., 1996., - Mate Suić, Arheološka istraživanja u

Mulinama na otoku Ugljanu, Odabrani radovi iz stare

povijesti Hrvatske, (ur.) Šime Batović, Zadar, 659-688.

SUIĆ. M., 2003., - Mate Suić, Antički grad na istočnom

Jadranu, Golden Marketing, Zagreb.

Sv. Spas na Vrh Rici, 1995., - Starohrvatska prosvjeta, ser.

III., sv. 22., Split.

ŠONJE, A., 1971. - Ante Šonje, Predeufrazijevske bazilike

u Poreču, Zbornik Poreštine I, (ur.) Josip Milićević, Umag,

-264.

TESTINI, P., 1980. - Pasquale Testini, Archeologia

cristiana, Edipuglia, Bari.

TOMIČIĆ, Ž., 1989. - Željko Tomičić, Arheološka

svjedočanstva o bizantskom graditeljstvu na sjevernojadranskim

otocima, Prilozi Instituta za arheologiju, sv. 5-6.,

Zagreb.

VASIĆ, M., 1922. - Miloje Vasić, Arhitektura i skulptura u

Dalmaciji, Izdavačka knjižnica Gece Kona, Beograd.

VEŽIĆ, P., 1985. - Pavuša Vežić, Crkva sv. Trojstva (sv.

Donata) u Zadru, Mala biblioteka Godišnjaka zaštite

spomenika kulture, Zagreb.

VEŽIĆ, P., 1991a. - Pavuša Vežić, O centralnim građevinama

Zadra i Dalmacije u ranom srednjem vijeku,

Diadora, 13, Zadar, 323-375.

VEŽIĆ, P., 1991b. - Pavuša Vežić, Krstionica u Zadru,

Peristil, 34, Zagreb, 13-23.

VEŽIĆ, P., 1996. - Pavuša Vežić, Ninska Crkva u ranom

srednjem vijeku - Problem kontinuiteta i rezultati

arheoloških istraživanja, u: Starohrvatska spomenička

baština - Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža, (ur.)

Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić, Zagreb, 87-99.

VEŽIĆ, P., 1999. - Pavuša Vežić, Bazilika Sv. Ivana

Krstitelja (Sv. Nediljica) u Zadru, Radovi Instituta za

povijest umjetnosti, 23, Zagreb, 7-16.

VEŽIĆ, P., 2002a. - Pavuša Vežić, Sveti Donat - Rotonda Sv.

Trojstva u Zadru, Muzej hrvatskih arheoloških spomenika

Split - Arheološki muzej Zadar, Split.

VEŽIĆ, P., 2002b. - Pavuša Vežić, Rotonda u Ošlju, u: Zbornik

Tomislava Marasovića, (ur.) Ivo Babić, Ante Milošević, Željko

Rapanić, Sveučilište u Splitu i Muzej hravtskih arheoloških

spomenika u Splitu, Split, 220-230.

VEŽIĆ, P., 2002c. - Pavuša Vežić, Krstionica i ciborij u

Puli i Poreču, u: Novigrad Cittanova 599-1999, (ur.) Jerica

Ziherl, Novigrad-Cittanova, 75-87.

VEŽIĆ, P., 2005. - Pavuša Vežić, Zadar na pragu kršćanstva

- Arhitektura ranoga kršćanstva u Zadru i na zadarskome

području, izdavač: Arheološki muzej u Zadru, Zadar.

VEŽIĆ, P., 2011. - Pavuša Vežić, Tri romanička trikonhosa,

u: Az grišni dijak Branko pridivkom Fučić - I, the Errant Pupil

Branko, Surnamed Fučić, (ur.) Tomislav Galović, Hrvatska

akademija znanosti i umjetnosti u Zagrebu, Institut za

povijest umjetnosti u Zagrebu, Katolički bogoslovni fakultet

Sveučilišta u Zagrebu, Staroslavenski institut u Zagrebu,

Sveučilišna knjižnica Rijeka i Općina Malinska - Dubašnica,

Malinska - Rijake - Zagreb, 213-230.

ŽIC ROKOV, I., 1974. - Ivan Žic Rokov, Romanička

crkva Majke Božije od Zdravlja u Krku, Bulletin Instituta

likovnih umjetnosti JAZU, XV(XXII), 1-3, Zagreb, 13-40.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

1 2 > >> 

Slični članci

1-10 od 64

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.