Skip to content
Revista de História da Arte Adriática Search

St Francis in Zadar: Architecture of the Church and the Monastery during the Gothic and Renaissance Periods

DOI 10.15291/ars.2753

Download PDF

Vol. 8 (2018)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Pavuša Vežić
The author discusses the architecture of the church and the monastery of St Francis in Zadar in their original form, and their transformation during the Gothic and Renaissance periods. Based on an analysis of published historical sources and the preserved architectural elements, it has been concluded that the extant structure of the complex emerged between the mid-13th and the early 14th century, when the church and the sacristy were built, as well as the monastery wings and the original cloister. An important typological feature of the church is its three-apse rear structure, which the author brings into connection with the Gothic architecture of Franciscans and Dominicans from Umbria and Veneto during the 13th century. The sacristy, in which the Peace of Zadar was signed in 1358, was also a chapel of St Louis and the chapter hall. Its significant rearrangement, with the furnishing of the choir and the sanctuary, took place at the end of the 14th century, when the General Chapter in Cologne proclaimed the monastery the seat of the Franciscan province of St Jerome for Dalmatia in 1393. The choir rebuilding was completed by the mid-15th century with the construction of Giorgio da Sebenico’s podium on the site of the presumed earlier railing.
Franciscans, monastery, church, sanctuary, choir, sacristy, chapel, cloister

1. Vrijeme gotike Zadar u 15. stoljeću Godine 1249. koludrice spomenutoga benediktinskog samostana Sv. Nikole daro- (izvor: I. Petricioli) vale su vrt pored svoje opatije franjevačkim redovnicima za izgradnju njihova samo- Zadar in the 15th century stana.5 Vrt bijaše dug 33 m (22 koraka) i širok 19,50 m (13 koraka). U blizini se nalazio

samostana u doba gotike i renesanse

2. Kompleks samostana sv. Frane u Zadru, prizemlje – stanje 1969. godine (izradio: V. Donassy) Monastic complex of St Francis in Zadar, ground floor – the situation in 1969

navodno i hospicij Sv. Antuna opata te crkvica Sv. Jeronima.6 Podizanje franjevačkog sklopa svojim je nastojanjima znatno pomagao zadarski nadbiskup Lovre Perijander, stoga je bulom pape Aleksandra IV iz 1258. godine proglašen braniteljem franjevaca.7 Ključnu građevinu samostana tvori crkva Sv. Frane. Čini se da je posvećena 13. listopada 1280. godine.8 Taj je datum uklesan na pilonu, u koru iza glavnoga oltara, gdje stoji: ANNO · D(omi)NI · MCCLXXX · DIE · XIII · OCT(obris) · DEDICAT . BASILICAE · S . FRANCISCI · IADRAE.9 (sl. 3) Tu je uklesan u 17. st. kada je redovnički kor smješten iza glavnog oltara, građenog 1672. godine, ali očito je da natpis prenosi stariju predaju te svjedoči datum prvotne posvete i sam titular crkve. Općenito posvete bilježe trenutak u kome je neka građevina, ili njen dio, dovršena. To znači da je sama gradnja započela ranije, u ovom slučaju sigurno nekoliko deset- ljeća prije navedene godine. Naime, spomenuti nadbiskup navodi izgradnju samo- stana već 1249. godine.10 Međutim, zanimljivo je da građenje crkve traje i kasnije, sve do početka 14. stoljeća. O tome govori podatak koga donosi L. Benevenia, a odnosi se na ostavštinu Lovre Civalellija. On je 1304. godine odredio da se produži crkva i poveže s korom.11 Zaista, na tijelu zgrade, na oplošju sjevernoga zida, prepo-

3. Natpis s datumom 13. 10. 1280. uklesan u 17. stoljeću na pilonu u koru crkve (foto: P. Vežić) Inscription with the date October 13, 1280 carved during the 17th century on a column in the church choir

samostana u doba gotike i renesanse

4. Pogled na sjeverni zid crkve (foto: P. Vežić) View to the northern wall of the church

5. Fotogrametrijski crtež začelnoga dijela sjevernoga zida crkve (izradio: V. Donassy) Photogrammetric drawing of the rear section in the northern wall of the church

znaju se dva donekle različita načina građenja. Oba pokazuju finu klesarsku tehni- ku, dobar zidarski slog s uredno obrađenim klesancima složenim u pravilne redove. Ipak, struktura začelne polovine zgrade malo je sitnija, bliža romaničkim uzorima, a struktura pročelne malo krupnija. To svjedoči da je crkva građena u dva maha. Prvo je zidana istočna polovina sa začeljem i apsidama te svetištem i redovničkim korom pred njima, a potom zapadna s naosom i pročeljem. Dovršenjem istočnog dijela sve- tište je zaista moglo biti posvećeno 1280. godine i već tada namijenjeno liturgijskim

samostana u doba gotike i renesanse

službama. Pročelni dio, pak, gradio se i u prvim godinama 14. stoljeća.12 (sl. 4) Za- nimljivo je da se slična slojevitost građevine, razlika u načinu zidanja prednjeg i stražnjeg dijela zgrade, vidi i na oplošju bočnih zidova crkve Sv. Dominika u Zadru. Tamo je uvjetovana možda i uklapanjem starijih kuća u strukturu nove crkve.13 Arhitektonski oblik zgrade, od jednostavne prostorne organizacije do skromne arhitektonske plastike, svjedoči o primjeni karakterističnog tipa franjevačke ili do- minikanske crkve 13. stoljeća. Taj tip je proizašao iz zasebnog načina života i rada tzv. prosjačkih zajednica i specifične propovjedničke liturgije koju su one provodile. Njihovu praksu pratili su i odgovarajući propisi pri izgradnji crkava. Tako papa Ho- norije III. pismom iz 1219. godine, na molbu samoga svetog Franje Asiškog, pre- poručuje biskupima da se franjevačke građevine trebaju odlikovati siromaštvom, a crkve moraju biti malene i skromne. Dapače, franjevački generalni kapitul iz 1220. godine donosi zabranu građenja svodova i lukova u crkvama, osim u apsidi.14 To je ponovljeno i na kapitulu iz 1260. godine, u francuskome gradu Narbonni, gdje su potvrđeni propisi o gradnji crkava. One (...) ne smiju imati svodove koji odražavaju raskoš, osim u svetištu, zabranjuje se gradnja tornjeva i oslikanih prozora (...)15 Iz ta- kve ideološke podloge proizašle su osobite tipološke odlike propovjedničke sakralne arhitekture koju karakterizira znatno izdužen jednobrodni prostor crkve s lađom i apsidom. Lađa je u osnovi izduženi pravokutnik. Krov nad njom u podgledu otvo- rena je drvena konstrukcija. Apsida je kvadratne ili pravokutne osnove, rijetko poli- gonalne, a natkriva je križnorebrasti svod. Tome tipu hrama odgovara i naša crkva. Spomenuta struktura na oplošju njena sjevernog zida pokazuje još jedan zani- 6. mljiv trag, a taj ukazuje na izvorni oblik začelnoga sklopa. Naime, u donjem dijelu Pogled na začelni zid crkve s na istočnoj strani zid seže u prostoru dalje od crte začelja. (sl. 5) Ta činjenica kores- lukovima nekadašnjih bočnih pondira s rasporedom od tri lučna otvora u nutrini crkve, u njenom svetištu, gdje u kapela uz glavnu apsidu crkve donjoj zoni začelnoga zida stoji svojevrstan tribelon koji tri apside rastvara prema (foto: P. Vežić) naosu. (sl. 6) Takav način otvaranja apsida prema lađi dobro je sačuvan u crkvi Sv. View to the rear wall of the church Franje u Puli16, ali i crkvi Sv. Dominika u Dubrovniku.17 Kod slično oblikovanih with the arches of former lateral chapels along the main apse začelnih sklopova srednja apsida veća je i viša od bočnih. Tako je bilo i u Zadru. Visoki križnorebrasti svod tu je sačuvan do danas, ali je razoreno bočno ziđe pod 7. njim. (sl. 7) Kapele do glavne apside bile su znatno manje, u prostoru niže i kraće. Pogled na sačuvani Njihovi stražnji zidovi nažalost nisu očuvani. Porušeni su skupa s bočnim zidovima križnorebrasti svod glavne glavne apside kada je na njihovome mjestu u 17. stoljeću izgrađen novi redovnič- apside (foto: P. Vežić) ki kor smješten iza glavnog oltara podignutog 1672. godine. Oltar je prekrio otvor View to the preserved cross- srednje apside, njen slavoluk.18 Dva bočna luka sačuvana su slobodna u prostoru do ribbed vault of the main apse

samostana u doba gotike i renesanse

8. Grafička rekonstrukcija tlocrta začelne polovine crkve izgrađene do 1280. godine (crtež: P. Vežić) Graphic reconstruction of the ground plan, the rear half of the church, built before 1280

danas, ali kapele iza njih nisu. Ipak, spomenuti produžetak sjevernog zida (a zacijelo je sačuvan i onaj na južnome), skupa s dva bočna luka neupitno govore o izvornom rješenju začelne strane crkve Sv. Frane.19 (sl. 8) Takvo rješenje poznato je na nekolicini umbrijskih, venetskih i istarskih propo- vjedničkih crkava 13. stoljeća. Sv. Frane u Zadru jedini je primjer takve artikulacije u redovničkoj arhitekturi Dalmacije.20 Među umbrijskima osobito su dobre analogije crkva San Domenico u Cortoni, iz druge polovine 13. stoljeća, i crkva San Domenico u Arezzu iz 13. stoljeća. Uz naglašenu izduženost lađe karakterizira ih činjenica da je raspon lađe jednak ukupnoj širini triju apsida u svetištu. Tu odliku ima i crkva San Francesco u gradu Trevi koja je podignuta prije 1285. godine. Međutim, glavna apsida u njoj poligonalna je na svom začelju. (sl. 9) Među venetskim usporedbama srodne odlike s njom imaju dvije crkve u Padovi: Santa Maria dei Servi i Chiesa degli Eremitani. Potonja je podignuta prije 1281. godine. Obje imaju glavnu apsidu s po- ligonalnim začeljem. No, njima su po bokovnima dvotravejne kapele. Za razliku od njih crkva Santa Giustina u mjestu Monselice, koja nije redovnička, ima začelni sklop oblikovan poput onoga na crkvama Sv. Dominika u Cortoni i Arezzu. Podignuta je ti- 9. Usporedni crtež tlocrta crkava jekom trećeg desetljeća 13. stoljeća. Na svoj način anticipira srodna rješenja na začelju San Domenico u Cortoni, jednobrodnih crkava uopće. (sl. 10) Već istarski primjeri: crkva Sv. Frančiška u Kopru San Domenico u Arezzu i San i crkva Sv. Franje u Puli, jedna i druga iz druge polovine 13. stoljeća, pokazuju važnu Francesco u Trevi, sve tri su iz 13. razliku. Začelni sklop na njima svojom je ukupnom mjerom širi od raspona lađe što stoljeća (crtež: P. Vežić) je originalna inačica u cijeloj skupini tretiranih građevina.21 (sl. 11) Comparative drawing of the ground Dakle, po svom izvornom obliku crkva Sv. Frane jednobrodni je hram izduženog plans: churches of San Domenico in Cortona, San Domenico in Arezzo, tlocrta s tri apside istaknute u prostoru na začelnoj strani. Od pročelja do začelja and San Francesco in Trevi, all from duga je 32 m, a široka 13,5 m. Na tu se osnovu nadovezuju tri spomenute apside. the 13th century Srednja je veća i viša od bočnih. U osnovi je pravokutna, natkrivena križnorebrastim svodom. Pod njim je na začelnom zidu apside kružni prozor, rozeta. Bočne kapele su u osnovi kvadratne. Zacijelo bijahu natkrivene također križnorebrastim svodom. Na ostatku bočnoga zida sjeverne kapele nazire se mjesto omanjeg izvornog pro- zora. U nutrini crkve apside su prema lađi otvarene svaka sa svojim lukom. Oni na bočnim kapelama sačuvani su do danas. Uži su i niži od srednjega. Imaju oblik prolaza nadvijenog prelomljenim gotičkim lukom. Pod njegovim su petama jedno-

samostana u doba gotike i renesanse

10. Usporedni crtež tlocrta crkava Santa Giustina, Monselice te Santa Maria dei Servi i Chiesa degli Eremitani u Padovi, sve tri su iz 13. stoljeća (crtež: P. Vežić) Comparative drawing of the ground plans: churches of Santa Giustina in Monselice, Santa Maria dei Servi and Chiesa degli Eremitani in Padua, all from the 13th century

11. Usporedni crtež tlocrta crkve Sv. Frane u Zadru te crkava Sv. Frančišeka u Kopru i Sv. Franje u Puli, sve su tri iz 13. stoljeća (crtež: P. Vežić) Comparative drawing of the ground plans: churches of St Francis in Zadar, St Francis in Koper, and St Francis in Pula, all from the 13th century stavno profilirani imposti. Nisu poznati titulari kojima su bile posvećene te kapele. Srednji luk, širok i visok slavoluk glavne apside, do danas je zastrt zazidom uz koji je s prednje strane prigrađen spomenuti oltar iz 1672. godine, a na stražnjoj je plohi slika Apoteoza mrtve supruge, ulje na žbuci što je 1861. godine izradio zadarski slikar Franjo Salghetti Drioli.22 Oba uzdužna zida crkvene lađe u gornjoj su zoni proviđena s četiri prozora, četiri visoke monofore. (sl. 12) Većina među njima restaurirana je temeljem autentičnih tragova i analogija sa sačuvanih monofora. Međusobno su od- vojene jedna od druge širokim zidnim plohama. To svjedoči o još uvijek izraženom romaničkom načinu građenja i rastvaranja zidnih ploha. Prozori su relativno uski s ljevkastim proširenjem bočnih stranica s vanjske i unutrašnje strane zida te nadvije- ni gotičkim slomljenim lukom. Bočne stranice oblikuju krupni fino obrađeni klesan- ci koji prema svijetlom otvoru imaju istaknuti profil za prislanjanje prozorske stola-

12. Restaurirane monofore na sjevernome zidu crkve (foto: P. Vežić) Restored single-light windows in the northern wall of the church

samostana u doba gotike i renesanse

13. rije. Pod lunetom profil se izvija u tzv. uha koja u vrhu svijetlog otvora na prozoru Tragovi bočnog portala na tvore trilobatnu formu. U donjoj zoni, približno na sredini crkve, oba uzdužna zida sjevernome zidu crkve (foto: P. Vežić) imaju bočne ulaze, vrata s gotičkim lukom, koja su na sjevernoj strani vodila pre- ma vanjskom slobodnom prostoru, a na južnoj prema klaustru. Okviri vrata odavno Traces of a side portal in the northern wall of the church nisu sačuvani, ali jesu njihovi građevinski otvori. (sl. 13) Posred pročelja u njegovoj srednjoj zoni nalazi se visoki prozor u obliku elegantne bifore građene istom tehni- 14. kom kao što su i opisane monofore. Pod lunetom restaurirana rozeta oslonjena je na Bifora na pročelju crkve uske lukove u vrhu bifore. Nosi ih visoki stupić koji po sredini biforu dijeli u dvije (foto: P. Vežić) monofore. (sl. 14) Široka platna zida s lijeve i desne strane rastvarali su maleni pro- Mullioned window in the main zori nepoznatog oblika, zapisani tek u povijesnoj građi kao pichole finestre.23 Glavna façade of the church vrata na pročelju nisu sačuvana. Današnji portal, zapravo su vrata iz 18. stoljeća. Izgrađena su podno bifore u osi crkve. Međutim, s njihove južne strane nalazi se oti- sak nekog starijeg otvora koji ukazuje na dovratnik s lukom. U odnosu na os crkve taj je asimetrično postavljen. Ukoliko je riječ o tragu prvotnog portala, onda njego- va asimetričnost otvara mogućnost za pretpostavku o dvostrukim vratima. Na prvi pogled to se čini neuvjerljivim. No, upravo takav portal nalazi se na crkvi Sv. Frane u Asissu24, a kako i tipološke odlike zadarske crkve, makar na razini tlocrta, najviše ukazuju na umbrijske paralele to se i mogućnost o sličnom obliku portala ne čini nemogućom već ukazuje na potrebu dodatnih istraživanja. U vrhu pročelja nalazi se kružni otvor, a lijevo i desno podno njega naziru se tragovi nečega što se nekad nala- zilo podno zabata možda kao ukras koji nije sačuvan, patere npr. Međutim, sačuvani su tragovi zabata na pročelju i začelju. Oni su u izvornome obliku crkve bili znatno viši i strmiji od sadašnjih. K tome, bili su u prostoru istaknuti iznad kosina krova. (sl. 15) Iz začelnog zabata izdizao se i zvonik u obliku preslice sa zvonom. Razoren je gromom 1839. godine, ali je srećom prije toga zabilježen na crtežima Grada iz 18. i 19. stoljeća.25 Sa zvonika potječe još uvijek sačuvano zvono koga su 1328. godine izradili majstori Belo i Vevencije. O tome svjedoči natpis izliven na samom zvonu: + MAGISTER ∙ BELO ∙ ET ∙ VEVENCIUS ∙ ME ∙ FECIT ∙ ANNO ∙ DNI ∙ M ∙ C ∙ C ∙ C ∙ X ∙ X ∙ VIII ∙ CHE ∙ DIO ∙ VENE ∙ I ∙ S ∙ MARIA ∙.26 Natpis dokumentira vrije-

samostana u doba gotike i renesanse

15. me konačnog dovršenja svih radova na izgradnji crkve. Izvorna krovna konstrukcija Fotogrametrijski crtež pročelja vjerojatno je bila visulja. Međutim, potkraj 14. i tijekom 15. stoljeća neke su zadarske crkve (izradio: V. Donassy) crkve stekle krovnu građu s podgledom u obliku trilobatnog stropa, tzv. brodske Photogrammetric drawing of the kobilice, te pokrov složen od olovnih limova.27 Za takav pokrov na crkvi Sv. Frane, main façade of the church svojom je oporukom iz 1387. godine Magdalena, supruga Danijela Varikaša, nami- jenila 200 dukata. Stoljeće potom novi je pokrov postavljen i 1488. godine.28 Krov je zabilježen na crtežu Zadra s početka 18. stoljeća.29 Demontiran je 1779. godine kada je olovo prodano u Veneciju i kada je izgrađen današnji krov crkve.30 U nutrini crkve lađa je pregradom kora bila podijeljena na prednji prostor nami- jenjen vjernicima, naos, i stražnji namijenjen redovnicima, chorus, u ovom slučaju redovničkom koru. Iz vanjskog prostora izravno u kor vodila su vrata na bočnim zidovima. Jedna i druga sačuvana su tek u spomenutim tragovima. Sjeverna vode iz slobodnog gradskog prostora, iz ulice po boku crkve, a južna iz zatvorenog samo- stanskog, iz klaustra. Prvotna pregrada nije sačuvana ni u materijalnim ostacima ni u arhivskim izvorima. Ipak, valja pretpostaviti da je već u 14. stoljeću postojala, kao što se u to doba i u crkvi Sv. Dominika u Zadru nalazio ballatorij.31 Iza te pregrade stajale su korske klupe koje je 1394. godine izgradio Ivan Jakovljev, mletački rezbar rodom iz toskanskoga grada Borgo San Sepolcro. Sjedala su bila složena u dva reda sa sjeverne i dva reda s južne strane kora. Na svakoj strani jedan je red bio visok, onaj do zida, a drugi nizak. U svakom redu bilo je čini se petnaestak sjedala, ukupno njih šezdesetak. To govori o približnoj veličini fratarske zajednice na prijelazu 14. u 15. stoljeće. (sl. 17) Uz sve likovne vrijednosti na sjedalima posebno valja izdvojiti grbove zadarske patricijske porodice Matafaris koja bijaše prisno vezana uz samo- stan, uz ostalo i kao donator pri izradi korskih sjedala.32 Namještaju kora pripadali su također stalci za nošenje antifonara i graduala, velikih iluminiranih knjiga za za- jedničko čitanje i pjevanje redovnika pri liturgiji.33 Nažalost, nisu sačuvani, ali su s klupama zacijelo pripadali istom programu uređenja kora u 14. i 15. stoljeću. Njemu valja pripisati i dva vrijedna drvena kipa koja predstavljaju kompoziciju Navještenja, lik Bogorodice i lik arhanđela Gabrijela. Čini se da ih je samostanu poklonio izvjesni

samostana u doba gotike i renesanse

16. Francolus de Portinaris, a preneseni su u crkvu 22. travnja 1408. godine, uz veliku Grafička rekonstrukcija tlocrta svečanost, upravo procesiju Gradom s učešćem nadbiskupa, cijelog klera i mnogih crkve izgrađene do 1304. godine (crtež: P. Vežić) građana te uz pjesmu i svirku crkvenih skladbi, cum magnis cantionibus ecclesiasticis et musicis instrumentis.34 Možda ih je najlogičnije povezivati s ciborijem koji bijaše Graphic reconstruction of the ground plan, church built before napravljen od drva i pozlaćen.35 Postavljen je nad glavnim oltarom 1417. godine, a 1304 taj bijaše posvećen sv. Antunu Padovanskom.36 Iza njega, u dubini glavne apside, nalazio se poliptih koga je za veliki oltar 1432. godine izradio rezbar Petar de Ri- boldis iz Brianze, pallam ponendam ad altare maius.37 Desetak godina kasnije tu su 17. Grafička rekonstrukcija tlocrta se, s desne strane oltara, našle još i orgulje, djelo mletačkoga orguljara Marka degli crkve izgrađene do 1449. godine Organi.38 Tako do 1443. godine bijaše do kraja uređeno svetište u crkvi. (crtež: P. Vežić) Međutim, već 1444. godine fratri su od Jurja Dalmatinca naručili novi podium Graphic reconstruction of the ispred kora, vjerojato na mjestu pretpostavljene starije pregrade. Novu je Dalmatinac ground plan, church built before gradio do 1449. godine. Sastojala se od konstrukcije slobodne u prostoru, postavlje- 1449 ne poprijeko lađe, od jednoga do drugog bočnog zida, in medio ecclesiae. Imala je tri luka, ili bolje rečeno tri niše (tri kapele, tres Cappelas lapideas, kako stoji u ugo- voru o izgradnji, podium cum tribus Capellis siue cuuis).39 Nad njima je bio podest zacijelo s propovjedaonicama. Čini se da je bila široka oko jednog metra. Naime, tek tolika je širina prostora između bočnog portala na sjevernom zidu te istočne arkade na kasnije prigrađenoj kapeli Detrico koja se sa svojim lukovima otvarala prema crkvi zacijelo do tog podiuma. Nažalost, ništa od njega nije sačuvano, osim možda samo ostaci temelja ispod poda. (sl. 17) O pregradi svjedoči tek spomenuti ugovor, ali i dvije kamene konzole ukrašene akantusovim listovima razigrane forme slične upravo jurjevskim kapitelima. Uz konzole su i dijelovi starijih arkada. Oni su u segmentima naknadno ugrađeni u nove široke lukove podno svoda glavne apside preuređene u barokni kor iza glavnog oltara u crkvi. Konzole i segmente arkada I. Petricioli pripisao je arhitekturi Jurjeve pregrade.40 (sl. 18) Sakristija je podignuta 1304. godine u vrijeme kada je produžena crkva.41 Izgra- đena je s južne strane po boku kora. U povijesti je ostala zabilježena kao prostor u kome je zaključen Zadarski mir, poznati ugovor koji je potpisan 18. veljače 1358. godine, in sacristia ecclesie sue, te u prisutnosti hrvatsko-ugarskoga kralja Ludovi- ka Anžuvinskog i poslanika Mletačke Republike, kako o svemu tome svjedoči tekst ugovora.42 No, čini se da je potkraj 14. stoljeća opsežno preuređena i to o trošku spomenute porodice Matafar po kojoj bijaše potom i nazivana njihovim imenom, kapela Matafar.43 Izgleda da je tada velikim lukom posred prostora podijeljena u dva traveja.44 (Takvu podjelu stekla je krajem 14. st. i sakristija zadarske katedrale. Tamo

samostana u doba gotike i renesanse

18. Konzola i segmenti lukova s podiuma ugrađeni naknadno u arkade pod svodom gavne apside (foto: P. Vežić) Corbel and segments of arches from the podium, subsequently built into the arcades under the vault of the main apse

je svećenik Luka Ivanov izgradio dva gotička križnorebrasta svoda s pojasnicom među njima. O tome svjedoči ugovor iz 1398. godine.45) Zahvat kod franjevaca valja dovoditi u vezu s opsežnim programom uređenja svetišta i kora s novim sjedalima, a možda i sa samim statusom koji su crkva i samostan stekli osnivanjem Provincije sv. Jeronima 1393. godine. Međutim, povijesni izvori svjedoče da je sakristija bila ujedno i kapela posvećena sv. Ludoviku, biskupu iz Toulousa i osnivaču trećega franjevačkog reda.46 Njegov lik prikazan je na medaljonu emajliranog raspela iz 14. st., kao i na stranici spomenutih korskih sjedala.47 To ukazuje na znatno poštivanje toga sveca u crkvi Sv. Frane što je možda i bio razlog odabiru mjesta za potpisivanje spomenutoga Zadarskog mi- ra.48 No, sakristija bijaše posvećena i kultu Nevine dječice. O tome govori bilješka iz obiteljskog arhiva Matafarijevih. Ona svjedoči o grobu Jakova de Cesanisa admirala kralja Ludovika Anžuvinca. Za grob se kaže da je in yesia de san Francischo deli frati minori in la capella de inocenti.49 Natpis na grobu spominjao je admiralove zasluge u borbi Zadrana protiv Mlečana pa ga je kasnije dao otući mletački knez u Zadru Ivan Loredan, 1443. godine. U kapeli se nalazio i oltar Nevine dječice. U vizitaciji iz 1579. godine naveo ga je biskup A. Valier.50 Sakristije su općenito često bile posvećene nekome svecu ili svetici te su funkcio- nirale i kao zasebne kapele. Tako povijesni izvori sakristiju do katedrale u Zadru na- vode kao kapelu, čak crkvu(!) Sv. Barbare, ecclesia sive capella Sancte Barbare, kako je navodi jedan dokumenat iz 1398. godine, ili, pak, drugi iz 1448. godine in capella s. Barbare, quae est Sacristia Ecclesiae Metropolotanae s. Anastasiae.51 Sakristija u sa- mostanu Sv. Platona, pak, bila je ujedno kapela Sv. Katarine i Sv. Jelene.52 K tome, u sakristiji crkve Sv. Frane u Zadru redovito su se odvijala zasjedanja franjevačkog kapitula pa je ona ujedno bila i kapitularna dvorana, capella sancti Lu- dovici ubi solet capitulum congregari, kako to navodi isprava iz 1384. godine.53 Sa- kristije su i inače služile kao prostori za važne skupove, posebno u samostanima za redovničke kapitule, ili u episkopalnim kompleksima za kanoničke kapitule.54 Neke sakristije bile su komunalnim statutom registrirane kao mjesta za čuvanje općinskih isprava. Među ostalima to je bila i sakristija u samostanu Sv. Frane. Za- darski statut uz nju navodi još četiri sakristije u kojima se, osim u komori općinskog

samostana u doba gotike i renesanse

19. prokuratora, trebalo čuvati oporuke. Sve su u samostanima. Dakle, osim uz crkvu Sv. Konzola prvotnoga klaustra u Frane također uz crkvu Sv. Platona, uz crkvu Sv. Nikole i uz crkvu Sv. Marije Male, samostanu (foto: P. Vežić) te uz crkvu Sv. Marije de Melta. Samo se potonja nalazila ispred gradskih zidina, na Corbel from the original cloister at području obzidanoga predgrađa, srednjovjekovnoga Varoša.55 the monastery U arhivu samostana Sv. Frane postoji podatak i o spomenutoj kapeli Sv. Jeronima 20. koja bijaše obnovljena 1406. godine i navodno povezana s crkvom u obliku triju ka- Konzola prvotnoga klaustra u pela (unita alla chiesa in figura di tre cappelle), kako stoji u tome izvoru.56 samostanu (foto: P. Vežić) Samostanska krila u donjim zonama zidova čuvaju materijalne ostatke prvotno- Corbel from the original cloister at ga ziđa pa time i samu matricu izvornog rasporeda građevina u vremenu izgradnje the monastery samostana. Čini se da je refektorij od početka bio u istočnome krilu, prislonjen uz 21. kapitularnu dvoranu. Stoga i kuhinju s gospodarskim dijelom vezanim uz njega Konzola na sjevernom zidu crkve, valja pretpostavljati na jugoistočnoj strani kompleksa. Južno krilo bilo je uz gradske pod krovom kapele Detrico (foto: zidine, prvotno zacijelo odvojeno od njih, ali se tijekom vremena proširilo. Stječe P. Vežić) se dojam da je s gradnjom renesansnih bastiona uz samostan Sv. Frane, te s pre- Corbel in the northern wall of the uređivanjima njegova sklopa tijekom 16. stoljeća, došlo do proširenja krila koje je church, under the roof of the Detrico vjerojatno tek tada „sjelo” na romaničke gradske zidine. Prizemne prostorije juž- chapel noga i zapadanog krila bile su namijenjene najviše gospodarskim funkcijama, a ka- tovi redovničkim sobama, dormitorij. Ništa potanje nije moguće reći o stambenim krilima. Međutim, konzolice za drvenu krovnu konstrukciju trijemova prvotnog klaustra iz 14. stoljeća, ugrađene u ziđu crkve i samostanskih krila, svjedoče da su oni tada već bili izgrađeni. Dakle, svjedoče o prvotnom obliku cjeline franjevačkog kompleksa. Prema tome, klaustar je i danas sačuvan u izvornoj dispoziciji i tlocrtnoj veliči- ni iz 14. stoljeća. U osnovi je donekle nepravilan, romboidan. Na sve četiri strane imao je trijemove. Pod onim do crkve, u debljini njena južnog zida, nalaze se tri naknadno zazidane niše s otvorima prema klaustru, tri nekadašnje vanjske ispovi- jedaonice. (Slične se nalaze i u klaustru samostana Sv. Duje u Kraju na Pašmanu.) Iznad prvotnih trijemova bila je drvena krovna konstrukcija oslonjena na spome- nute kamene konzole. Izgorjela je u požaru 1476. godine kada je stradao prvotni klaustar.57 Njegovi arhitektonski elementi potom su raznešeni. Jedan dio dospio je u klaustar franjevačkog samostana Sv. Jeronima na Ugljanu.58 Međutim, spomenute konzole raspoređene na ziđu crkve i samostanskih krila u Zadru sačuvane su do da- nas in situ i svjedoče o klaustru. Otkrivene su u nasipu iznad svodova renesansnih trijemova uz južni i zapadni zid dvorišta. (sl. 19) Imaju jednostavnu profilaciju s izmjenom konkavnih i konveksnih oblina na čeonoj stranici. (sl. 20) Jedna je obli- kovana u liku lavlje glave. Nalazi se na sjevernom zidu crkve, pod krovom kapele

samostana u doba gotike i renesanse

Detrico koja bijaše prigrađena uz crkvu oko 1480. godine. Fizionomiju glave ka- rakteriziraju zaobljeni obrazi i dugi nos te izbuljene bademaste oči. Posred kružne šarenice uklesane su rupičaste zjenice. Usta su malo razjapljena, a u njima se vide šiljasti zubi. Pod nosom su brkovi savijeni visoko prema gore.59 Gornji dio glave prekrivaju kratki i gusti pramenovi grive koja se spušta preko čela. Nad glavom je ravni profil abakusa. (sl. 21) Iz samostana Sv. Frane potječe široki košarasti kapitel na kome četiri trapeza- ste stranice zatvaraju oblik naopako okrenute krnje piramide.60 Na stranicama se u reljefu ponavlja isti motiv. U gornjoj je zoni par međusobno leđima okrenutih izmišljenih ptica s vratovima opletenim prutovima lozice, tordiranim poput užeta i listom u sredini među njima. Ostali listovi nalaze se na vanjskim krajevima prutova. U donjoj su zoni dva para međusobno leđima okrenutih istih ptica. Sve one imaju relativno kratko tijelo i duge vratove, prekrivene fino modeliranim perjem i krilima. Pera po tijelu i vratu imaju pravilan raspored te jezičasti oblik s prutićem po sredini. Doimlju se kao ljuske. Likove ptica karakterizira oveća glava bez kljuna. Oblikovana je poput glave zmaja, s bademastim očima bez zjenica i obrva, sa šiljastim ušima, te parom tvrdo modeliranih nogu s raširenim kandžama. U vrhu košare je ravni profil abakusa, a podno nje tordirani profil torusa. Stilske odlike govore o kasnoromanič- 22. Zadar, Stalna izložba crkvene koj kamenoj plastici. (sl. 22) umjetnosti, kapitel iz samostana Pod kapitelom očito se nalazio kvaderasti pilastar. Zacijelo je bio srodan s onim Sv. Frane (foto: P. Vežić) u sjeveroistočnome kutu ugljanskoga klaustra.61 (sl. 23) Karakteriziraju ga uski uga- Zadar, Permanent Collection oni stupići na uglovima bloka. Imaju osmerostrani oblik te zonu baze i zonu kapitela of Sacral Art, capital from the oblikovanu u formi šiljastoga lista. Čini se da je veći broj arhitektonskih elemenata monastery of St Francis iz zadarskoga klaustra u zadnjoj trećini 15. stoljeća, ili u prvoj 16. stoljeća, prenešen 23. u klaustar ugljanskoga samostana, o čemu će još biti riječi. Ugljan, pilastar u klaustru Međutim, znatnu sličnost u modelaciji prutova i listova lozice na opisanom ka- samostana Sv. Jeronima (foto: P. pitelu pokazuju srodni ornamenti na stranicama glavice otkrivene u samostanu Sv. Vežić Marije Male u Zadru te izložene u Narodnom muzeju. Na njoj su prutovi također Ugljan, pillar in the cloister at the zavijeni poput užeta, a opću sličnost u formi imaju i listovi. Između prutova i listo- monastery of St Jerome va nalazi se prsten s nizom sitnih svrdlom ukopanih rupica. U vrhu je ravni profil

samostana u doba gotike i renesanse

24. Zadar, Narodni muzej, kapitel iz samostana Sv. Marije Male (foto: P. Vežić) Zadar, National Museum, capital from the monastery of St Mary Minor

25. Ugljan, klaustar u samostanu Sv. Jeronima, kapitel s prućem i listovima lozice (foto: P. Vežić) Ugljan, cloister at the monastery of St Jerome, capital with wicker and grapevine foliage

abakusa, a u dnu obli profil torusa. On ocrtava obris složenog stupa, upravo snopa s ugaonim stupićima. Dakle, pod tim kapitelom nalazio se stup u biti sličan spomenu- tome pilastru, ali promjerom znatno uži od njega. (sl. 24) Srodne stilske odlike, posebno u formi i modelaciji listova lozice, čak s rupičastim prstenom podno njih, ima i jedan kapitel iz ugljanskoga klaustra, njegova jugoistoč- nog kuta.62 (sl. 25) Doduše, pruće na njegovim stranicama nije tordirano, a ornamenat je u cjelini složeniji. U zoni abakusa nizovi su palmeta, a među njima, po sredini i na uglovima, malene lavlje glave koje u figuraciji pokazuju srodnost s lavljom glavom na spomenutoj konzoli u Zadru, posebno u izbuljenim bademastim očima i lučno nadvijenim obrvama. Pri dnu kapitela obli je profil kružnoga torusa, a pod njim se nalazi jednostavni okrugli stupić. S tom su glavicom u formi i dimenzijama srodna još dva kapitela. Jedan se nalazi također u ugljanskome klaustru, u jugozapadnome kutu, a drugi je izložen u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru. Osnovna forma svih triju podsjeća na obrnuto postavljenu četverostranu krnju piramidu. Dakle, sve četiri stranice drugoga ugljanskog kapitela oblikuje po jedan lik an- đela.63 Svaki je odjeven u togu koja naborima te širokim pojasom i okovratnikom ukazuje na bizantsku odoru. Anđeo u desnoj ruci drži ljiljanov cvijet, a u lijevoj disk na kome je u plitkome reljefu prikazano Sveto brdo sa Svetim križem na vrhu. Lice anđela karakteriziraju obli obrazi s visoko podignutim arkadama obrva pod kojima su izbuljene bademaste oči. Modeliranje kose uz vrat i glavu podsjeća na prameno- ve grive sa spomenute lavlje glave. Konačno, anđeli sa svojim široko raskriljenim krilima oblikuju piramidalnu formu kapitela. Na njima su fino klesana duga ravna pera uzduž krila i kratka u njegovu vrhu. Potonja su pravilno složena u nizove po- put ljusaka. (sl. 26) Slično su modelirana i pera na krilima četiriju likova orlova koji tvore treći srodan kapitel, onaj u Stalnoj izložbi.64 Na njemu je fino formiran krupni volumen obloga tijela ptice posve prekrivene perjem koje se doimlje poput oklopa od pravilno raspoređenih skvama. Likove orlova karakteriziraju široko raskriljena krila te oštri kljun i pogled i tvrdo oblikovane snažne noge s raširenim kandžama, klesane poput onih na pticama s kapitela iz samostana Sv. Frane. (sl. 27) U Stalnoj izložbi nalazi se i kapitel na kome stranice formiraju po tri zmaja pre- pletenih repova. Dva su međusobno leđima okrenuta, a treći se nalazi u sredini iz- među njih. Glava mu je u zoni abakusa. Na glavama zmajevi imaju duge šiljaste uši, a imali su i duge njuške, ali su one naknadno otučene. Sačuvani su stražnji dijelovi s

samostana u doba gotike i renesanse

26. Ugljan, klaustar u samostanu Sv. Jeronima, kapitel s likovima četiriju anđela (foto: P. Vežić) Ugljan, cloister at the monastery of St Jerome, capital with four angel figures

27. Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti, kapitel s likovima četiriju orlova (foto: P. Vežić) Zadar, Permanent Collection of Sacral Art, capital with four eagles

28. Zadar, Stalna izložba crkvene umjetnosti, kapitel s likovima zmajeva (foto: P. Vežić) Zadar, Permanent Collection of Sacral Art, capital with dragons

29. Ugljan, klaustar u samostanu Sv. Jeronima, baza stupića (foto: P. Vežić) Ugljan, cloister at the monastery of St Jerome, pillar base

jakim donjim vilicama te bademastim očima bez zjenica i obrva. Traka s nizom ru- pica, slična rupičastim prstenima pod spomenutim listovima lozice, odvaja krila od tijela zmajevih. Ona su prekrivena ljuskama koje podsjećaju na one s opisanih ptica, ali ljuske nisu jezičaste već su trokutaste. (sl. 28) U cjelini, svi opisani kapiteli imaju donekle sličnu osnovnu formu i dimenzije te naglašeno srodne kasnoromaničke stilske odlike pa je opravdano tumačiti ih arhi- tektonskim elementima nastalim u jednome vremenu za isti prostor, vjerojatno tri- jemove prvotnoga klaustra u zadarskome samostanu. Kapitel koji zasigurno potječe iz njega očito je stajao nad kvaderastim pilastrom, dok su ostali stajali na stupićima kružnoga presjeka. Pod njima su bile baze srodne u obliku s jednom koja se nala- zi na južnome trijemu ugljanskoga klaustra. Radi se o gotovo klasičnoj profilaciji s kvadratnom plintom, dva torusa i trohilusom među njima. Na trokutima plinte uz donji torus nalazi se po jedna kugla što stilski bazu potvrđuje kao srednjovjekovnu tvorevinu. (sl. 29) Za razliku od opisanoga piramidalnog tipa glavica, drugi tip kapitela i stupića čine impost-kapiteli s oktogonalnim stupićima kakvi se također nalaze u trijemovima

samostana u doba gotike i renesanse

30. ugljanskoga klaustra. Jedan je u južnome trijemu. Posve je jednostavan. Tvore ga dva Ugljan, klaustar u samostanu Sv. sučelice postavljena mesnata sabljasta lista, u vrhu snažno povijena, slična listovima Jeronima, impost-kapitel (foto: P. Vežić) agave. Ponad njih tanki je profil abakusa, a pri dnu se nalazi oktogonalni torus. (sl. 30) Istoga je oblika i kapitel u sjevernome trijemu. Zanimljiv je posebno stoga što Ugljan, cloister at the monastery of St Jerome, impost-capital na bočnim stranicama ima u reljefu izrađen simbol Sv. Trojstva.65 Tvore ga tijela triju riba zrakasto raspoređenih uokolo jedne glave. Tijela su narativno prikazana, obla i 31. prekrivena gusto poredanim ljuskama te s uskim trbušnim perajama i širokim repom. Ugljan, klaustar u samostanu Okruglo oko posred glave podjednako odgovara liku svake ribe. (sl. 31) Istoga je obli- Sv. Jeronima, impost-kapitel s likovima triju riba (foto: P. Vežić) ka i treći takav kapitel, izložen u Narodnome muzeju u Zadru. Na njegovim bočnim stranama u plitkome reljefu prikazan je lik zadarskoga zaštitnika, sv. Krševana na ko- Ugljan, cloister at the monastery of St Jerome, impost-capital with three nju.66 Pri dnu kapitela zacijelo je bio oktogonalni torus, ali nije sačuvan. (sl. 32) fishes S nešto manje sigurnosti, ali radi činjenice da se dva od navedena tri impost-ka- pitela nalaze u trijemovima ugljanskoga klaustra, čini se mogućim pretpostaviti da 32. su i oni nastali u istome vremenu za namjenu u istome prostoru kao grupa prethod- Zadar, Narodni muzej, kapitel s likom sv. Krševana (foto: P. Vežić) nih kapitela. Stilske srodnosti među glavicama jedne i druge grupe, pak, okupljaju cijelu skupinu u isto vrijeme i prostor te se čini mogućim da svi kapiteli potječu Zadar, National Museum, capital upravo iz prvotnoga klaustra Sv. Frane u Zadru. with St Chrysogonus Tome bi u prilog govorilo vrijeme podizanja samostanskoga krila i klaustra po- red crkve Sv. Jeronima na Ugljanu, zacijelo nakon posvete crkve 1447. godine, te razgradnje zadarskoga klaustra, što je uslijedilo u vremenu nakon požara u njemu 1476. godine i prije predviđenoga početka izgradnje novih trijemova 1536. godine. Za njih je Hieronimo Catanio iz Ancone izradio model, ali je ugovor razvrgnut iste godine.67 Prenošenje stare građe iz jednoga klaustra u drugi moglo se dogoditi ma- rom samih redovnika (kao što je bilo kasnije s fragmentima gotičkoga oltara u crkvi Sv. Frane u Zadru, od kojih su neki prenešeni u Stari Grad na Pagu i ugrađeni na glavni oltar tamošnje franjevačke crkve68, ili s globusima koji su s Badije, otočića s franjevačkim samostanom nedaleko Korčule, prenešeni u zadarski samostan69, ili s tzv. Ugljanskim poliptihom koji je upravo iz crkve Sv. Jeronima pohranjen u crkvu Sv. Frane u Zadru70). Ipak, možda su u tome posredovali i potomci plemića Šimuna Begne. S tim u vezi valja spomenuti da je sam Ser Simon de Begna u ispravi iz 1435. godine zabilježen kao procurator monasterii et fratrum Sancti Francisci de Iadra, te

samostana u doba gotike i renesanse

da je Damjen de Begna 1504. godine oporukom izrazio želju da bude sahranjen u svome grobu u crkvi Sv. Frane.71 To svjedoči o povezanosti porodice Begna i s franjevačkim samostanom u Zadru. Međutim, Begne su uz svoj ugljanski mauzolej i zadužbinu snažno vezani i tokom 16. st., upravo kada je biskup Šimun Kožičić ob- dario i povećao samostan na Ugljanu i kada su u Zadru tekle pripreme za izgradnju novoga klaustra. Dakle, čini se mogućim opremu dvorišta na Ugljanu dovoditi u vezu s arhitektonskim elementima onoga prvotnog u Zadru i eventualnim posredo- vanjem potomaka porodice Begna te uređenje ugljanskoga klaustra odrediti najrani- je s vremenom nakon požara u zadarskome klaustru 1476. godine, a najkasnije prije predviđene obnove u njemu 1536. godine. Ukoliko je iznesena pretpostavka prihvatljiva, temeljem navedenih dijelova ar- hitekture bilo bi moguće predložiti i zamišljenu prostornu strukturu prvotnoga kla- ustra u zadarskome samostanu. Ona je naravno posve hipotetična već radi činje- nice da su elementi iz spomenutih muzeja u Zadru, skupa s onima ugrađenim u ugljanskome klaustru, tek maleni dio cjeline prvotnoga klaustra u samostanu Sv. Frane. Uz to, još nisu provedena dovoljno opsežna istraživanja te su i sada nepo- znati eventualni podaci do kojih bi se moglo doći s daljnjim zahvatima u dvorištu. Ipak, arhitektonska struktura velikoga klaustra u samostanu Male braće u Dubrov- niku možda nam može poslužiti kao predodžba, samo osnovna shema, za približni izgled trijemova franjevačkog klaustra u Zadru. U Dubrovniku trijemove dvorišta oblikuju nizovi romaničkih heksafora međusobno odijeljenih pilastrima. U njima su stupići osovljeni na niske parapete te poredani u relativno uske razmake i povezani polukružnim lukovima.72 Slična shema možda je bila zastupljena i u Zadru. Stranice klaustra zacijelo su i tamo oblikovali nizovi nekakvih polifora također podignutih na niske parapete. O tome govori i malena visina opisanoga pilastra te okruglih i oktogonalnih stupića. Pod njima bile su baze, oblikom više ili manje slične prethodno opisanoj. Valja pret- postaviti da su nad kapitelima bili imposti, od kojih nažalost ni jedan nije sačuvan, kao ni segmenti zamišljenih polukružnih lukova. Klaustar formiran s tako zami- šljenim ili sličnim trijemovima i drvenom krovnom konstrukcijom funkcionirao je već u 14. st. uz ostalo i kao groblje, Campo Santo. O tome svjedoči isprava iz 1380. godine gdje je zabilježeno kako gvardijan samostana dozvoljava izvjesnome Ivanu Jurmaniću da u klaustru samostana izgradi grob.73 Čini se dakle da je prvotna arhi- tektonska artikulacija toga dvorišta uspostavljena s produženjem crkve, izgradnjom sakristije i samostanskih krila te je valja datirati u početak 14. stoljeća. Međutim, sama građa za klaustar, njegova arhitektonska plastika, zacijelo je pripremana prije tog vremena. Graditelj Franul Stravilo obavezao se 1421. godine sagraditi novi klaustar, fabri- care de nouo inclaustrum dicti Monasterii Sancti Francisci, ali čini se da ta obave- za nikada nije izvršena.74 Ipak, ona ukazuje na mogućnost da je u to doba prvotni klaustar već bio narušen te se očito pomišljalo na izgradnju novoga. U ispravi iz 1467. godine, pak, zabilježen je podatak o pločniku na cisterni u klaustru.75 Drvena konstrukcija nad trijemovima izgorjela je u požaru 1476. godine.76 Tridesetak godi- na kasnije, 1504. godine, graditelj Nikola Bilšić obvezao se izvesti opsežne radove u klaustru, ali nije poznato koji su to radovi bili ni da li su zaista izvedeni.77 Potom su izgrađeni renesansni trijemovi natkriveni svodovima od opeke. Međutim, u 17. st. Valerio de Ponte znao je za razliku između staroga klaustra s drvenom krovnom konstrukcijom i novoga sa zidanim svodovima.78 Nakon svega navedenog zanimljivo je obratiti pažnju na prizor Stigmatizacije na stranici korskih sjedala iz 1394. godine. Tamo je ispred lika sv. Frane prikazana cr- kva. Ima dvostrešni krov sa strmim kosinama, pokrov sa širokim, rekao bih, olov- nim pločama, na pročelju je bifora s rozetom u vrhu, na začelju preslica sa zvonom,

samostana u doba gotike i renesanse

33. Korska sjedala u crkvi Sv. Frane, Stigmatizacija s prizorom crkve ispred lika sv. Frane (foto: Z. Alajbeg) Choir seats in the church of St Francis, Stigmatization with a depiction of the church in front of St Francis

na bočnome su zidu monofore koje u vrhu imaju luk trilobatne forme, pri dnu zida prislonjen je trijem s jednostrešnim krovom i pokrovom od kupe kanalice.79 Bez namjere da tvrdim kako je rezbar Ivan Jakovljev na tom duborezu prikazao upravo crkvu sv. Frane u Zadru i njezin klaustar, ukazujem na činjenicu da je ona u njego- vom vremenu imala baš sve navedene arhitektonske elemente, izgledala je zaista kao ona koja je prikazana na spomenutoj stranici kora. (sl. 33)

Vrijeme renesanse Oko godine 1480. Ivan Detrico, potomak plemićke porodice u Zadru, dao je po- dići kapelu prigrađenu uz crkvu sa sjeverne strane.80 Valja odmah kazati da je kapela izgrađena u vremenu u kome je još uvijek u prostoru stajala na svom mjestu pregra- da svetišta, spomenuti Dalmatinčev podium. Luk istočnog traveja na kapeli određuje krajnju crtu do koje su uopće mogle sezati njene arkade. Kapela je vanjskim oblikom posve jednostavna, s ravnim oplošjem koje tek u podnožju opasuje vodoravni baston te na jednome uglu, onome istočnom, raščla- njuje okomiti uski pilastar s bazicom i kapitelom. Oni svojim stilom govore o još uvijek gotičkome vremenu. Okomite sljubnice na istočnom zidu možda su tragovi nekadašnjeg prozora na tome mjestu. Sve govori o prigradnji nastaloj u jednome

samostana u doba gotike i renesanse

34. dahu. (sl. 34) Međutim, u nutrini građevina je sklop triju raznovrsnih traveja ra- Kapela Detrico, pogled sa sjevera stvorenih prema crkvi s polukružnim arkadama različitog izgleda i promjera. Sred- (foto: P. Vežić) nja je najšira, a istočna najuža. Sve tri su oslonjene na pilastre i pilone koji nisu Detrico chapel, view from the north jednakih mjera ni oblika. Traveji iza njih nemaju iste svodove. Različite stilske od- 35. like ukazuju na gradnju koja je dugo trajala, vjerojatno i tijekom prvih desetljeća Kapela Detrico, pogled iz crkve 16. stoljeća. (sl. 35) (foto: P. Vežić) Pod prvom arkadom do pročelja pilon je dug u prostoru, zidan i ožbukan, tek Detrico chapel, view from the na čeonoj strani obložen klesanom oplatom s kasnogotičkim rubnim bastonima te church bazom i kapitelom s dva reda malenih međusobno odvojenih listova akantusa. Na kapitel se oslanja polukružna arkada. Ima gladak podgled i dva rubna bastona. Jed- 36. Zapadni travej kapele (foto: P. nak profil ima i pilastar na stražnjem zidu te poprečni polukružni luk koji se oslanja Vežić) na njega. Travej je natkriven križnorebrastim svodom. Rebra su obla. Upiru se na konzolice u kutevima podno svoda. Na križištu imaju zaglavni kamen s paterom u Western bay of the chapel podgledu. Oblikovana je u formi osmerolatične rozete. (sl. 36) Između zapadnog i 37. srednjeg traveja luk se s jedne strane oslanja na pilon pod arkadama, a s druge na pi- Impost na pilastru na stražnjem lastar na stražnjem zidu. Nad pilastrom je kapitel koji oblikuju dva reda akantusova zidu kapele između zapadnog i lišća i malene volute na uglovima. (sl. 37) srednjeg traveja (foto: P. Vežić) Pod srednjom arkadom dva su pilona. Imaju izgled kvadera s horizontalnim Impost on the pillar in the rear wall vijencem koji dijeli njegovo tijelo u donju nižu zonu s bazom i gornju višu s kapite- of the chapel, between the western and central bay lom. Plohe među njima tvori klesana oplata koja se doimlje poput ranorenesansnih

samostana u doba gotike i renesanse

uklada. One su po obodu obrubljene klasičnim profilom. Na okomitim bridovima nalaze se obli bastoni. (sl. 38) Srednja arkada bogatije je ukrašena od prethodne. Na čelu ima široki lovorov vijenac, a u podgledu dva niza kvadratnih kaseta s ro- zetama. (sl. 39) Nad tjemenom arkade istaknut je reljef sa štitom na kome je grb porodice Detrico.81 Štit pridržavaju dva krilata putta. Nad njima je kaciga, a nad njom lik zmaja, te ponad njega vaza iz koje se diže ljudska ruka sa stisnutom šakom i otvorenim kažiprstom. Pokazuje na krilatog lava, grb Mletačke Republike koji je u tondu istaknut na vrhu reljefa. Istočni pilon pod arkadom jednako je oblikovan kao i zapadni, ali je uži. Poprečni luk koji se od njega izvija prema nasuprotnom pila- stru, na stražnjem zidu kapele, ima stilske odlike već zrele renesanse, kao i pilastar pod njim. U podnožju pilastra na čeonoj stranici istaknut je grb porodice Detrico s fino klesanom glavom lava iznad štita. Taj rad C. Fisković dovodi u vezu sa surad- nicima Ivana Duknovića, ponajviše s Mihovilom Puhierom koji je u Zadru radio i početkom 16. stoljeća.82 Na vrhu pilastra je impost na kome se u gornjoj zoni nalazi klasična kima s ovulusima. Njih imaju i konzolice pod susvodnicama stropa. Na konzolicama su i kanelire. U cjelini, srednji travej odaje odlike rane renesansne arhitekture. (sl. 40) Istočna arkada nema profilaciju na čelu, ali ima kasete u podgledu. Oslonjena je na imposte sa samo jednim redom akantusovih listova. Tijelo zapadnog pilona pod njom prigrađeno je uz istočni pilon srednje arkade. Dograđeni dio do pilona zidan je i ožbukan. Samo na čeonoj strani ima klesanu oplatu. Luk se u cijelosti doimlje mlađim od prethodna dva. Iza njega je travej s jednostavnim križnim svodom. Taj je izgrađen na mjestu starijega koji je bio zacijelo križnorebrasti. Posve je nestao. O njemu svjedoči tek jedna konzola do imposta na stražnjem pilastru, u samom kutu. Ima profil jednak s onim na impostu s koga niz ovulusa nastavlja slijed na konzolu. (sl. 41) Konzolice pod novim svodom mjerom i oblikom nemaju ništa zajedničko s prethodnima, a nalaze se i na višoj razini na koju je novi svod podignut nakon razaranja staroga. (sl. 42) Konačno, tragovi nekadašnjih ograda pod arkadama svjedoče da je svaki tra- vej parapetom, zacijelo u obliku balustrade, bio odvojen od crkve.83 Tragovi pod prvom i srednjom arkadom vrlo su skromni. Ipak, jasno svjedoče da je posred jed-

38. Pilon pod zapadnom i srednjom arkadom kapele (foto: P. Vežić) Pillar under the western and central arcade of the chapel

39. Arkada srednjeg traveja kapele (foto: P. Vežić) Arcade in the central bay of the chapel

samostana u doba gotike i renesanse

40. ne i druge balustrade bio prolaz. Tragovi pod trećom arkadom znatno su čitkiji i Srednji travej kapele (foto: P. tehnički uočljivo različiti od prethodnih. Riječ je o širokim i dubokim žljebovima Vežić) za ulijevanje tekućeg olova, a prepoznatljiv je i obris pilastara koji su se tu nalazili. Central bay of the chapel Čini se da su nastali s vremenskim odmakom u odnosu na prethodne. No nezavi- 41. sno od toga, tragovi ograda svjedoče da je svaki travej funkcionirao zapravo kao Impost na stražnjem pilastru vlastita kapela. (sl. 43) između istočnog i srednjeg traveja Dakle, u tijelu cjelovite prigrađene kapele svaki je travej imao donekle drukčiju kapele (foto: P. Vežić) funkciju, svaki ima različitu konstrukciju svoda i oblik arkade različit od ostalih. Za Impost on the rear pillar between sve to ne postoji pouzdano objašnjenje. Samo po sebi upućuje na pomisao o dugome the eastern and central bay of the građenju, ili o dužem preuređivanju traveja. O tome nažalost nema pouzdanih pisa- chapel nih izvora. Međutim, stilske odlike zapadnog traveja govore o vremenu kasne gotike, 42. a one na srednjoj arkadi o razdoblju rane renesanse. Upravo s njom je C. Fisković Istočni travej kapele Detrico (foto: povezao grb porodice Detrico istaknut nad lukom i pripisao ga Nikoli Firentincu, P. Vežić) a taj je zaista 1485. godine boravio u Zadru.84 Ravni strop s renesanim susvodnica- Eastern bay of the Detrico chapel ma, kaneliranim konzolicama, te poprečnim lukom i desnim pilastrom na stražnjem zidu, govori o nastavku tog zahvata koji se protegao očito prema kraju 15., ili počet- 43. ku 16. stoljeća. Grb na pilastru, pak, svjedoči o donaciji još uvijek iz porodice Detri- Arkada istočnog traveja kapele (foto: P. Vežić) co. I. Petricioli zamijetio je stilsku srodnost renesansnog stropa u srednjem traveju sa sličnim elementima arhitekture u kapitularnoj dvorani, te ispravno zaključio kako Arcade in the eastern bay of the chapel se kapela gradila dulje vremena.85

samostana u doba gotike i renesanse

Zapadni travej možda je moguće povezati s titularom Sv. Jeronima.86 Srednji, pak, čini se da je bio kapela Sv. Ivana Krstitelja.87 O titularu trećega ne znamo ništa. Pi- tanje je i kad je uopće izgrađena treća arkada. Ne treba odbaciti mogućnost da je u vremenu radova na srednjem traveju treći još bio zatvoren prema crkvi te da se u njega ulazilo iz srednjega. Možda to objašnjava činjenicu da je istočni pilon pod srednjom arkadom zamjetno uži od lijevoga, te da je treća arkada znatno odma- knuta od srednje. O nešto mlađem vremenu govore i donekle različiti tragovi ogra- de pod njom, te podgled koji je prepoznatljiva imitacija intradossa srednje arkade. Već je C. Fisković uočio kako je kasetirani luk s reljefnim ružama (...) izrađen vrlo loše i odaje osrednjeg klesara.88 Možda je arkadu moguće povezati s oporukom Ivane Detrico iz 1532. godine, udovice spomenutog Ivana Detrica.89 Izvorni svod križno- rebrastog oblika u tom traveju nije sačuvan, a križni koji se tamo nalazi zacijelo je znatno mlađi, vjerojatno iz baroknog razdoblja. Postavljen je visoko. Na istočnom zidu pod novim svodom bio je tada izgrađen prozor u obliku mezzalune. Zazidan je s konzervatorskim radovima iz sedamdesetih godina 20. stoljeća. Renesansom vremenu s pravom su pripisani i zahvati u sakristiji odnosno kapi- tularnoj dvorani. Tamo je porušen gotički križnorebrasti svod koji spominju izvori iz 14. stoljeća te izgrađen novi strop s oblim susvodnicama oslonjenim na renesansne konzole slične onima u kapeli Detrico. Dvorana je stekla i novu ulaznu stijenu iz klaustra, oblikovanu poput trijema sa snažnim arhitravom položenim na dva pilastra sa strana i dva stupa u sredini. Imaju neobičnu formu, u donjoj zoni deblo izvijeno u kruškoliki oblik oktogonalnog presjeka, a u gornjoj valjakasti trup kružnog profila. 44. (sl. 44) Kapiteli, pak, imaju bogato profilirani abakus i u donjoj zoni kanelirani vrat, Ulazna stijena kapitularne dvorane oblikovan slično onima na bočnim portalima na pročelju bazilike Sv. Stjepana.90 (sl. (foto: P. Vežić) 45) Srodno modelirane kapitele susrećemo u mletačkoj arhitekturi zadnje trećine Entrance wall of the chapter hall 15. i prve trećine 16. st. Kanelire tamo čine relativno česti elemenat u donjem dijelu kalatosa, ili na vijencima i lukovima građevina, npr. onih Maura Codussija.91 Za- 45. Kapitel na ulaznoj stijeni darskim kapitelima bliski su i oni u klaustru augustinskog samostana uz crkvu San kapitularne dvorane (foto: P. Vežić) Stefano u Veneciji.92 Capital at the entrance wall of the U vezi s tim važna je oporuka Karla Cedulina. Ona se počela provoditi 15. ožujka chapter hall 1519. godine. U njoj se navodi da nakon prodaje svih Karlovih dobara treba urediti

samostana u doba gotike i renesanse

46. jednu kapelu (...) i klaustar za koji treba nabaviti građu i napraviti ga nakon prodaje Trijemovi u kalustru samostana Sv. svih Karlovih dobara.93 Znakovito je da se potreba uređenja klaustra dovodi u vezu Frane (foto: P. Vežić) s uređenjem neke kapele. Naime, do klaustara nalazi se samo kapitularna dvorana, a Portici in the cloister, monastery of ona je bila ujedno sakristija i kapela Sv. Ludovika. St Francis Deset godina kasnije Ivan Ciprianis, oporukom iz 1529. godine, ostavlja novac ta- 47. kođer za izgradnju klaustra.94 Do toga je došlo tek u drugoj trećini stoljeća. Najpri- Kapitel na trijemu u klaustru (foto: je je klesar Hieronimo Catanio iz Ancone 1536. godine zaključio ugovor o izgradnji P. Vežić) dvorišta sličnog nekom klaustru u Dubrovniku, te izradio model i pripremio kamen. Capital in the cloister portico Fratri su već iste godine ugovor poništili.95 Potom su radove izvodili domaći klesari Ivan Trifunić i Ivan Stijić te gradnju dovršili 1556. godine.96 (sl. 46) Izveli su elegantne 48. Natpis prokuratora Petra Fanfogne kolonade koje tvore stupovi s bazama i kapitelima u toskanskome redu te lukove među iz 1555. (foto: P. Vežić) njima koji imaju klasičnu profilaciju, kao da su antički arhivolti.97 (sl. 47) Prokurator izgradnje bio je Petar Fanfogna koji je nad renesansnim vratima što vode iz dvorišta Inscription of Procurator Petar Fanfogna, 1555 u crkvu postavio natpis: GEORGIO FRANC · DONATO MADIO NICOLO FRANC · ET DECIO PRIAVO PROAV · ABAV· / ATAVO TRITAV · ET MAIORI PETRVS FANFONEVS IV · VTR · DOC · HVIVS AEDIS AC TOTIVS / MINORITARVM OBSEVAN · ORDINIS GENERALIS PROCVRATOR · PORTAM INSTAVRARI / ET SIBI POSTERISQ SVIS VIVENS · M · P · CURAVIT: M · D · L · V · 98 (sl. 48)

samostana u doba gotike i renesanse

49. Crtež svetišta u crkvi iz 1672. godine (foto: P. Vežić) Drawing of the church sanctuary, 1672

U to su doba donekle preuređena i samostanska krila oko klaustra. Zajedno s nji- ma i nadalje je čuvana izvorna matrica kompleksa. U prizemlju istočnog krila uređe- na je redovnička blagovaonica, refektorij, s nekad vrijednom freskom na sjevernom zidu, slikom koja je vremenom nažalost posve propala. Prikazuje temu Posljednje večere, a pripisivana je slikaru Andriji Meldola Schiavone, kod nas nazvanom Me- dulić.99 Uz te radove valja spomenuti konzole pod klupama i kruškolike nosače pod stolovima refektorija. Po izgradnji renesansnih bastiona oko samostana, podrumi i katovi njegova juž- nog krila „sjeli” su na srednjovjekovne gradske zidine.

samostana u doba gotike i renesanse

Uz kasne renesansne zahvate u crkvi Sv. Frane valja spomenuti i preuređenje svetišta u ovećem zahvatu o kome po do sada poznatim pisanim izvorima nema spoznaja, ali o čijem konačnom izgledu svjedoči crtež iz 1672. godine. Tada je bra- tovština Gospe od Karmela htjela podići novi glavni oltar na mjestu dotadašnjeg.100 Međutim, franjevci su zatražili bilježenje postojećeg stanja u svetištu.101 Na crtežu se vidi da je dotadašnji oltar stajao slobodan u prostoru ispod slavoluka. (sl. 49) Pred njim bila je niska ograda, parapet u obliku balustrade sa stupićima koji nose vijenac. Posred ograde je široki prolaz prema oltaru. Oltar je izdignut na podestu s tri pri- lazne stube. Stipes ima bočne pilastre i među njima antependij. Na njemu je posred plohe križ jednakih krakova i profil s ovulusima podno menze. Iznad nje, na mjestu gotičkog slavoluka, diže se renesansni luk, široka polukružna arkada oslonjena na bočne pilone. Artikulirana je klasičnom profilacijom i ornamentima, kao i kapiteli pod njom. U tjemenu arkade ovješen je baldahin. On svjedoči da slavoluk u to doba još nije bio zazidan već je prostor glavne apside i dalje povezan sa svetištem pred njom. Iza menze u dubini prostora apside je oltar svetohraništa. Ukrašen je renesan- snim dekoracijama, profiliranom gredom te delfinima i vazama s cvijećem. Na gredi je svetohranište, a nad njim diže se križ s Raspećem, vjerojatno prislonjen na stražnji zid.102 Bočne kapele imaju renesansne portale. Na crtežu nema gotičkoga drvenog kora. On je u to doba još mogao stajati na svom izvornom mjestu ispred balustrade pred oltarom. U cjelini, čini se da današnji kor iza glavnog oltara u crkvi još nije bio izgrađen u vremenu kada je napravljen opisani crtež. Sam crtež, pak, govori o relativno velikom zahvatu koji je još u 16. stoljeću izveden u prostoru gotičkoga kora i svetišta crkve. Renesansne odlike arkade na slavolučnoj stijeni možda je moguće pripisati radovima u crkvi iz prve polovine 16. stoljeća. Međutim, zabilježeno prostorno rješenje logič- no je povezati i s odredbama Tridentinskog koncila iz 1563. godine i promjenama koje su uslijedile u svetištu zacijelo tijekom zadnje trećine 16. stoljeća. U to je doba uklonjen i spomenuti ciborij te De Riboldisov poliptih, a porušen je i Dalmatin- čev podium. Tek stoljeće potom zazidan je slavoluk glavne apside i podignut veliki Longhenin oltar. Iza njega izgrađen je novi kor nastao u prostoru objedinjene glavne apside s dvjema bočnim kapelama. Tamo su prenesena i presložena korska sjedala Ivana Jakovljeva. Na taj zahvat nadovezalo se preuređenje kapele Detrico koja je postala kapelom Sv. Križa. Bočne su arkade na njoj zazidane, izgrađeni su barokni oltari i ostali za- hvati u kapeli. Uslijedila je također izgradnja nove sakristije. Ona je jednostavna pačetvorinasta prostorija s baroknom triforom na istočnom zidu te umivaonikom i zdencom pod njom. Prigrađena je s južne strane do novoga kora, odnosno s istočne do kapitularne dvorane, te vratima povezana s jednim i drugim prostorom. Bilo je to zacijelo potkraj 17. ili već u 18. stoljeću, vremenu kada je došlo do velikog baro- kiziranja crkve. Međutim, ta je tema izvan opsega ove rasprave. Pripomenuti je tek da je 1958. godine u novoj sakristiji postavljena ploča s natpisom koji podsjeća na Zadarski mir, spomenuti ugovor koji je šesto godina ranije zaključen, ali u susjednoj prostoriji, staroj sakristiji ovog samostana.

Zaključak Nakon analize povijesnih podataka i sačuvanih graditeljskih elemenata moguće je zaključiti da je kompleks franjevačkog samostana u Zadru podizan u kontinuitetu od sredine 13. do početka 14. stoljeća. Tada je izgrađena crkva Sv. Frane te do nje sakristija sa samostanskim krilima i klaustrom u kome su bili trijemovi s kamenim stupićima i kapitelima i drvenom krovnom konstrukcijom. Bitnu tipološku odliku crkve čini njezin troapsidalni začelni sklop podignut u prvoj fazi izgradnje crkve i

samostana u doba gotike i renesanse

posvećen 1280. godine. Nastao je po uzoru na gotičku arhitekturu franjevaca i domi- nikanaca Umbrije i Veneta 13. stoljeća. Sakristija je izgrađena 1304. godine u vrije- me kada je podignut prednji dio crkve. Tijekom povijesti bila je ujedno kapitularna dvorana i kapela Sv. Ludovika. U njoj je 1358. godine potpisan Zadarski mir. Bogato opremanje crkve i preuređenje sakristije uslijedilo je potkraj 14. stoljeća kada je samostan odlukom generalnog kapitula u Kölnu 1393. godine postao sjedište franjevačke Provincije sv. Jeronima u Dalmaciji. Sakristija je preuređena o trošku porodice Matafar po kojoj je kasnije bila i nazivana. Opremanje crkve proteglo se do sredine 15. stoljeća, a započelo je izradom korskih sjedala Ivana Jakovljeva iz 1394. godine, podizanjem ciborija iznad glavnog oltara 1417. godine, poliptiha Petra de Riboldisa iz 1432., orgulja Marka degli Organi iz 1443. godine, te nove pregrade u crkvi iz 1449. godine, Dalmatinčeva podiuma. Trijemovi prvotnog klaustra stradali su u požaru 1476. godine. Dio njihovih elemenata dospio je potom u klaustar samo- stana Sv. Jeronima na Ugljanu. Novo razdoblje u kompleksu zadarskoga samostana ocrtavaju renesansni oblici pojedinih dijelova građevina u njemu. Rane forme bliske radionici Nikole Firentinca pokazuje srednja arkada na kapeli Detrico, a već zrele strop sa susvodnicama i rene- sansnim konzolama u traveju iza te arkade. Oblike srodne s tim stropom ima i onaj u kapitularnoj dvorani koja je preuređena u prvoj trećini 16. st. i tada stekla novu ulaznu stijenu iz klaustra. Stijena je oblikovana u formi kolonade. Godine 1536. za- počeli su radovi na podizanju novih trijemova u klaustru. Dovršeni su 1556. godine. Novo veliko preuređenje svetišta crkve, dokumentirano crtežom iz 1672. godine, valja dovoditi u vezu s odlukama Koncila u Trentu iz 1563. godine. S njima je na mjestu bivšeg oltara izgrađen novi s niskom ogradom svetišta i oltarom svetohra- ništa u dubini glavne apside gdje je podignut veliki križ s Raspećem. Bočne kapele stekle su renesansne portale. Stoljeće potom izgrađen je novi kor iza velikog oltara, a zatim i nova sakristija u kvadrantu između novog kora i stare sakristije.

samostana u doba gotike i renesanse

BILJEŠKE 1 Na znanstvenome skupu: Zadarski mir – Ishodište jedne epohe, 17 CVITO FISKOVIĆ – KRUNO PRIJATELJ, Dominikanski samo- u studenome 2008. godine održao sam predavanje pod istim stan Dubrovnik, Zagreb, 1975. naslovom kao u ovome članku. Potom sam Uredništvu predao 18 RADOSLAV TOMIĆ, Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Za- rukopis i grafičke priloge. Međutim, kako se ne nazire vrijeme greb 1995., 36.; RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština Zadar- tiskanja, odlučih povući tekst iz zbornika i objaviti ga u časopisu ske nadbiskupije - Klesarstvo II., Zadar 2008., 99-101. Ars Adriatica. Zahvaljujem Redakciji na prihvaćanju ovoga štiva. 19 Sklop je sažeto opisao i objavio I. Petricioli već 1976. godine i 2 TOMISLAV RAUKAR, Provincija Sv. Jeronima u okrilju hrvatske potom 1999. godine. (Vidi: NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI, povijesti XIV. stoljeća, u: Pod zaštitom svetoga Jeronima, (ur. Josip bilj. 8, 272-274; IVO PETRICIOLI, bilj. 3, 94-100.) Grafički re- Sopta, Igor Fisković), Dubrovnik 1999., 9. konstruiran tlocrt izvornoga oblika crkve tiskan je 1990. godine. 3 DONATO FABIANICH, Storia dei frati minori in Dalmazia e Bo- [Vidi: Sjaj zadarskih riznica – Sakralna umjetnost na području ssnia, Zara, 1864.; CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana Zadarske nadbiskupije, Zagreb, 1990., 322., kat. jed. 114.; Ipak, I., Zara, 1877.; CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana II., u doktorskoj disertaciji D. Demonje zanemarene su te činjenice Zara, 1879.; LORENZO BENEVENIA, La chiesa di S. Francesco te je građevina tretirana kao jednobrodni prostor s jednom ap- di Zara, Rivista Dalmatica, Zara, 1909.-1911.; GIUSEPPE SABA- sidom, što je tipološka razlika unutar velike skupine propovjed- LICH, Guida archeologica di Zara, Zara, 1897.; IVO PETRICIO- ničkih crkava. (Vidi: DAMIR DEMONJA, Franjevačke crkve na LI, Građevni i umjetnički spomenici srednjega vijeka na zadar- hrvatskoj obali do kraja 16. stoljeća, rukopis disertacije, Zagreb, skim otocima, u: Zadarsko otočje, Zadar, 1974.; JUSTIN VELNIĆ, 2000.) Tlocrt crkve Sv. Frane samo s jednom apsidom objavio Samostan Sv. Frane u Zadru – povijesni prikaz njegova života i je također I. Fisković. (Vidi: IGOR FISKOVIĆ, O unutrašnjem djelatnosti, u: Samostan Sv. Frane u Zadru, Zadar, 1980.; IVO PE- uređenju samostanskih crkava na istočnoj obali Jadrana, Prilozi TRICIOLI, Umjetnička baština franjevačkih samostana u Zadru, povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 39., Split, 2001. – 2002., 238- Kamporu, Ugljanu i Pašmanu, u: Pod zaštitom svetoga Jeronima, 241.) Stoga upozoravam da su na tim mjestima objavljeni tlocrti (ur. Josip Sopta, Igor Fisković), Dubrovnik, 1999. crkve Sv. Frane u Zadru pogrešni.] 4 PAVUŠA VEŽIĆ, Zaštita kulturnog nasljeđa samostana Sv. Frane Napomena: Nakon predavanja iz 2008. godine i potom, kada u Zadru, u: Samostan Sv. Frane u Zadru, (ur. Justin V. Velnić), je ovaj rukopis već bio predan, citirana disertacija objavljena je Zadar, 1980., 145-156.; PAVUŠA VEŽIĆ, Klaustar samostana Sv. kao knjiga na koju je vrijedno upozoriti. (Vidi: DAMIR DEMO- Frane u Zadru i samostana Sv. Jeronima na Ugljanu, Radovi Insti- NJA, Franjevačke crkve na hrvatskoj obali do kraja 16. stoljeća, tuta za povijest umjetnosti, sv. 32., Zagreb, 2008., 49-58. Zagreb, 2015.) 5 Zanimljivo je spomenuti da su i benediktinci u Zadru dobili, oni 20 Pavao i Juraj Dimitrov iz Zadra primijenili su srodnu troapsidal- od građana, vrt pred crkvom sv. Tome kako bi mogli bolje organi- nost tek 1443. godine, ali na trobrodnoj zbornoj crkvi u Pagu. zirati svoj samostan. Bilo je to u 11. stoljeću, točnije 1036. godine. (Vidi: RADOVAN IVANČEVIĆ, Reinterpretacija Zborne crkve (Vidi: JAKOV STIPIŠIĆ – MILJEN ŠAMŠALOVIĆ, Codex diplo- u Pagu, Peristil, 25, Zagreb, 1982., 53-80.) Slično je rješenje pri- maticus, Zagreb, 1967., 45.) mijenjeno, čini se, i u izvornom obliku svetišta katedrale u Osoru. 6 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 35. (Vidi: JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ – JOSIP VELNIĆ, Zaštitna istraživanja u katedrali u Osoru, Zbornik Tomislava Marasovića, 7 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 36-37 i 68. Split, 2002., 474-478.) 8 NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI, Zadar u srednjem vijeku do 21 Navedene analogije za crkvu Sv. Frane u Zadru analizirao sam 1409., (= Prošlost Zadra II.) Zadar 1976., 272. prema građi koju je A. Krizmanić prikupio u svojoj disertaciji. 9 Izraz bazilika u ovom slučaju označava status crkve, a ne njezinu (Vidi: ATTILIO KRIZMANIĆ, Samostan i crkva sv. Franje – Pula, fizičku strukturu. doktorska disertacija, Pula, 1998.) 10 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 36; IVO PETRICIOLI (bilj. 3), 94. Napomena: Kada je ovaj rukopis već bio predan, objavljena je 11 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 55. opsežna knjiga o crkvama propovjedničkih redova na tlu Istre i Dalmacije na koju je vrijedno upozoriti. (Vidi: IGOR FISKOVIĆ, 12 EMIL HILJE, Bilješke o zidnom slikarstvu u Zadru koncem 14. i Secundum morem patriae: Identitet crkava propovjedničkih redova početkom 15. stoljeća, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, sv. 29 u jadranskoj Hrvatskoj, Zagreb, 2016.) (16)., Zadar 1990., 244., bilj. 12; L. Benevenia držao je da se pro- dužavanje crkve odnosilo na istočnu stranu crkve gdje su zapravo 22 IVO PETRICIOLI, O važnijim umjetninama u franjevačkom tek u 17. i 18. stoljeću izgrađeni novi kor i nova sakristija. samostanu u Zadru, Zbornik „Samostan Sv. Frane u Zadru”, (ur. Josip Sopta, Igor Fisković), Zadar, 1980., 125-127.; IVO PETRICI- 13 EMIL HILJE, Combinations of Romanesque and Gothic forms OLI, Franjo Salghetti Drioli, Zadar, 2003., 89-90.; EMIL HILJE - in the Architecture of Zadar, Hortus artium medievalium, sv. 2., RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije Zagreb – Motovun 1996., 69-70. – Slikarstvo, Zadar, 2006., 323. 14 ANĐELKO BADURINA, Uloga franjevačkih samostana u urba- 23 Na tu činjenicu upozorio me profesor Ivo Petricioli još davne nizaciji dubrovačkog područja, Zagreb 1990., 34. 1980. godine. Prozori su razoreni, čini se, u velikome zahvatu pre- 15 LJUDEVIT ANTON MARAČIĆ, Pulski Sveti Franjo, Pula 2005., uređenja crkve u baroknu građevinu. Tada je nastalo novo rješe- 206-208. nje svetišta s glavnim oltarom te raspored ostalih oltara uz bočne 16 Isto, crtež na stranici 213 i fotografija na stranici 252. zidove crkve, s njima i ulazna stijena kapele Detrico, a izgrađeno

samostana u doba gotike i renesanse

je pjevalište na unutrašnjoj strani pročelnoga zida te novi portal ne. Na crtežu zadarske crkve potkrale su se dvije greške. Jedna se posred njega i potpuna promjena krovne konstrukcije. sastoji u morfološkim odlikama začelnoga sklopa crkve, o čemu 24 CARLO LUDOVICO RAGGHIANTI, L’arte in Italia - 3, Roma je već bilo govora, a druga u zazidanim bočnim arkadama na ka- 1969., sl. 435. peli Detrico. No, one su slobodne u prostoru stajale sve do 18. stoljeća. Međutim, u vremenu gradnje istočna arkada primakla se 25 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 60; IVO PETRICIOLI, Stari Zadar u već postojećoj Jurjevoj pregradi. Pretpostavljam da to znači kako slici i riječi, Zadar, 1999., 35-36 i 77-78. podium nije mogao biti širi od mjere koju s jedne strane određuje 26 SOFIJA PETRICIOLI, Zvono majstora Bela i Vivencija u Zadru, položaj te arkade, a s druge mjesto spomenutih bočnih vrata u Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 21., (= Fiskovićev zbor- sjevernome zidu crkve. Razmak među njima ukazuje na širinu nik I), Split, 1980., 246-251. pregrade, a to je svega oko 1 m. Položajem u prostoru, pak, on 27 Krov sa stropom u obliku brodske kobilice izgradio je Grgur se zaista nalazio na mjestu koje približno odgovara poprečnome Bilšić u Zadru već 1388. godine u katedrali, a po uzoru na njega redu grobova u crkvi, na što je ukazao autor. (Vidi: IGOR FISKO- Nikola Abrusijanić 1403. godine u bazilici Sv. Stjepana. Poznato je VIĆ (bilj. 19), 241)] i da se olovni pokrov nalazio na katedrali, zacijelo i na bazilici Sv. 41 LORENZO BENEVENIA (bilj. 3), 114. (Sadašnja sakristija nasta- Stjepana. (Vidi: NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI, bilj. 8, 510, la je s preuređenjem samostana u 17. i 18. stoljeću. Prislonjena je 514 i 544.) uz kor iza svetišta crkve, nastao također u 17. stoljeću.) 28 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 52. 42 NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI (bilj. 8), 321; Zadarski mir, 29 IVO PETRICIOLI, Ikonografija Zadra do pada Mletačke Repu- Zadar, 2008. blike, Grad Zadar – Presjek kroz povijest, Zadar, 1966., 519.; IVO 43 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 58. PETRICIOLI (bilj. 25), 27-29 i 56. 44 LORENZO BENEVENIA (bilj. 3), 15-16. 30 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), S 55. 45 CVITO FISKOVIĆ, Zadarski sredovječni majstori, Split 1959., 31 EMIL HILJE, Marginalije uz obnovu crkve Sv. Dominika u Za- 135, bilj. 21 a. [Zanimljivo je da su relativno često u sakristijama dru, Glasje, sv. 2., Zadar, 1994., 62. bili zastupljeni dvotravejni prostori. Jedan takav, izgrađen vjero- 32 Tako je Juraj Matafaris oporukom ostavio 200 dukata kao dopri- jatno još u doba romanike, bila je sakristija podignuta uz začel- nos za izradu kora. (Vidi: DONATO FABIANICH, bilj. 3) ni ugao do bivše katedrale u Ninu. Piloni prigrađeni u kutevima 33 LAZAR MIRKOVIĆ, Minijature u antifonarima i gradualima prostorije i dva pilastra posred uzdužnih zidova svjedoče o dva manastira Sv. Franje Asiškog u Zadru, Beograd, 1977.; ANĐELKO presvođena traveja s pojasnicom među njima. (Vidi: LUKA JE- BADURINA, Iluminirani rukopisi u samostanu Sv. Frane u Za- LIĆ, Dvorska kapela Sv. Križa u Ninu, Djela JAZU, knjiga 19., Za- dru, Zbornik „Samostan Sv. Frane u Zadru”, (ur. Josip Sopta, Igor greb, 1911.) Srodan je primjer sakristija prigrađena uz bočni zid Fisković), Zadar, 1980., 129-137; EMIL HILJE – RADOSLAV crkve Sv. Petra u Osoru. Sakristija uz župnu crkvu u Pagu slijedi TOMIĆ (bilj. 22), 104-120. sličnu prostornu strukturu. (Vidi: RADOVAN IVANČEVIĆ (bilj. 20), 53-80)] 34 IVO PETRICIOLI, O važnijim umjetninama u franjevačkom sa- 46 MARIJANA KOVAČEVIĆ, Otuđeno ophodno raspelo zadarskih mostanu u Zadru, u: Samostan sv. Frane u Zadru, Zadar, 1980., franjevaca – još jedan anžuvinski ex voto u Zadru?, Radovi Inasti- 114-115. tuta za povijest umjetnosti, sv. 31., Zagreb, 2007., 36. 35 U našem naslijeđu kip Gabrijela i Bogorodice stoji na ciboriju 47 IVO PETRICIOLI, Zadarsko zlatarstvo, Beograd, 1971., sl. I.; IVO nad glavnim oltarom katedrale u Trogiru, kao i onom u katedrali PETRICIOLI (bilj. 34), 111; IVO PETRICIOLI (bilj. 37), 29-30; Korčule. NIKOLA JAKŠIĆ - RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština 36 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 49. Zadarske nadbiskupije – Zlatarstvo, Zadar, 2004., 82-84; MARI- 37 IVO PETRICIOLI, Umjetnička obarada drveta u Zadru u doba JANA KOVAČEVIĆ (bilj. 46), 36. gotike, Zagreb, 1972., 74-86 i 124. 48 NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI (bilj. 8), 321-322. 38 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 51. 49 TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO ŠVELEC 39 IVO PETRICIOLI, Juraj Dalmatinac i Zadar, Radovi Instituta za – ŠIME PERIČIĆ, Zadar pod mletačkom upravom 1409-1797., (= povijest umjetnosti, 3-6., Zagreb 1979. – 1982., 194. Na ugovor je Prošlost Zadra III), Zadar, 1987., 43-44. (U vezi s kućom Jakova de upozorio već G. Praga 1928. godine. (Vidi: GIUSEPPE PRAGA, Cezanisa u Zadru vidi: NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI (bilj. Alcuni documenti su Giorgio de Sebenico, Rassegna Marchigena, 8), 281). Anno VII., n. 3., /Dicembre 1928/, 9-10). 50 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 58-59. 40 IVO PETRICIOLI, Juraj Dalmatinac u Zadru, Zadarska revi- 51 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 3), 179. ja, broj 5-6., Zadar, 1975., 349-352; IVO PETRICIOLI (bilj 39), 52 EMIL HILJE (bilj. 31), 59-60. 187-188; NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE, Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Kiparstvo I, Zadar, 2008., 51. [Objavlju- 53 MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 46). ći spoznaje o Dalmatinčevu podiumu u crkvi Sv. Frane u Zadru 54 Tako je sakristija do katedrale funkcionirala i kao kapitularna I. Petricioli prvi je u našoj znanstvenoj literaturi postavio sâm dvorana. U njoj su održavani kapituli zadarske Crkve, ali i si- problem takvih pregrada u propovjedničkim crkvama kod nas. nodi biskupa iz Dalmacije i Hrvatske, poput onoga iz 1072. Nedavno je sve primjere u Istri i Dalmaciji opsežno obradio I. Fi- godine koji je predvodio splitski nadbiskup Lovro, ili onoga iz sković, prilažući za svakoga od njih i tlocrt odgovarajuće građevi- 1095. godine na kome je domaćinom bio zadarski biskup. (Vidi:

samostana u doba gotike i renesanse

STJEPAN ANTOLJAK, Biograd za vrijeme hrvatskih narodnih 68 IVO PETRICIOLI (bilj. 66), 84-85. vladara, Biogradski zbornik, Zadar, 1990., 273 i 275). Tu je u 69 ŽARKO DADIĆ, Franjevački samostan u Zadru i prirodne zna- 14. stoljeću zadarski nadbiskup Nikola Matafar (1333. – 1367.) nosti, Samostan Sv. Frane u Zadru, Zadar, 1980., 143-144. sazvao capitulo congregai, a 1334. godine koncil cijele nadbisku- 70 IVO PETRICIOLI (bilj. 34), 117-178. pije, Concilio Proviciale, te su na zasjedanju uz njega bili prisutni također biskupi Raba, Krka i Osora. (Vidi: CARLO FEDERICO 71 Podatke o tome vidi u DAZd, ZB, Theodorus de Prandino, B V, F BIANCHI (bilj. 3), 47, 121 i 445). Prema podacima koje u svom VI, fol. 26, i DAZd, ZB, Antonius de Zandonatis, B II, F 2 / i, fol. Ljetopisu donosi kroničar Pavao Pavlović, 1384. godine gradski 39. (Isprave je svojim arhivskim istraživanjima proučio prof. dr. su se rektori u toj sakristiji zakleli na vjernost svetoj ugarskoj Emil Hilje te mi usputio prijepise navedenih podataka na čemu i kruni. (Vidi: CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 3), 121 i 445; ovom prilikom zahvaljujem.) FERDO ŠIŠIĆ, Ljetopis Pavla Pavlovića patricija zadarskog, Vje- 72 CVITO FISKOVIĆ, Romaničko-gotički slog samostana Male snik Zemaljskog arhiva, sv. 1-2., Zagreb, 1904., 6-7; NADA KLA- braće, u: Samostan Male braće u Dubrovniku, (ur. Justin V. Vel- IĆ – IVO PETRICIOLI (bilj. 8), 353). nić), Zagreb-Dubrovnik, 1985, 423-426. 55 Zadarski statut, (ur. Josip Kolanović, Mate Križman), Zadar, 1997., 73 LORENZO BENEVENIA (bilj. 3), 134. 349; PAVUŠA VEŽIĆ, Vrata Michele Sanmichelia u Zadru, Radovi 74 Podaci o tome nalaze se u ispravi od 4. travnja 1421. godine. (Vidi: Instituta za povijest umjetnosti, sv. 29., Zagreb 2005., 93-94; SERĐO DAZd, ZB, Theodorus de Prandino, B II, F III / 3, fol. 146-146’) DOKOZA, Archivium comunis Jadre u XIV. stoljeću, Radovi Zavo- 75 Podatak o tome nalazi se u ugovoru od 8. siječnja 1467. godine i da za povijesne znanosti HAZU u Zadru, sv. 48., Zadar 2006., 221. govori o gradnji cisterne u kući Luciana de Calcine. (Vidi: DAZd, (Pod zvonikom u samostanu Sv. Marije Male, s ulazom iz kapitular- ZB, Simon Damiani, B V, F VI / 6, fol. 287) ne dvorane, koja zacijelo bijaše i sakristija, bile su pohranjene grad- ske isprave zaključane u škrinji s tri brave. Odlukom tajnoga vijeća 76 GIUSEPPE SABALICH (bilj. 3), 119. komune, jedan ključ čuvao je općinski prokurator, drugi jedan od 77 Podatak o tome nalazi se u ugovoru od 1. rujna 1504. godine. (Vidi: gradskih rektora, a treći opatica samostana, što je zabilježio tako- DAZd, ZB, Marcus Antonius de Bassano, B un, F I / 2, sub die ?) đer Paulus de Paulo. (Vidi: FERDO ŠIŠIĆ, Ljetopis Pavla Pavlovića, Napomena: sve podatke u bilješkama 65, 66 i 68 svojim je arhiv- Patricija zadarskog, Vjesnik kr. hrvatsko-slavonsko-dalmatinskoga skim istraživanjima otkrio prof. dr. Emil Hilje i ustupio mi njiho- zemaljskog arhiva, god. IV., Zagreb 1904., 22). ve prijepise, na čemu i ovom prilikom zahvaljujem. 56 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 52. 78 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 39. 57 GIUSEPPE SABALICH (bilj. 3), 119. 79 NIKOLA JAKŠIĆ – EMIL HILJE (bilj. 40), 202. 58 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 4), 55. 80 DONATO FABIANICH (bilj. 3), 4, bilj. 4. 59 Sličnu fizionomiju ima glava lava na konzoli pohranjenoj u Ar- 81 CVITO FISKOVIĆ, Radovi Nikole Firentinca u Zadru, Peristil, heološkome muzeju u Zadru. (Vidi: IVO PETRICIOLI, Ostaci sv. 4., Zagreb, 1961., 65-66. stambene arhitekture romaničkog stila u Zadru, Radovi Instituta 82 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 81), 66-67. JAZU u Zadru, sv. 9., Zadar, 1963., 128, sl. 5.) 83 Riječ je zasigurno o balustradama srodnim s onima koje je An- 60 Muzeji i zbirke Zadra, Zadar, 1954., 105.; NADA KLAIĆ – IVO drija Aleši postavio na kapelama u katedrali sv. Marije Velike u PETRICIOLI (bilj. 8), 263, t. XXXII; IVO PETRICIOLI, Stalna Rabu. (Vidi: CVITO FISKOVIĆ – KRUNO PRIJATELJ, Albanski izložba crkvene umjetnosti u Zadru, Zadar, 1980., 54. umjetnik Andrija Aleši u Splitu i Rabu, Split, 1948.) Slična je mo- 61 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 4), 53. rala biti i ona koju je Radmilo Ratković napravio na kapeli Sv. Ni- 62 IVO PETRICIOLI, Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru, Za- kole u crkvi časnih sestara benediktinki u Pagu. (Vidi: PAVUŠA dar, 2004., 73. VEŽIĆ, Kapela sv. Nikole Jurja Dalmatinca u crkvi Sv. Margarite – Pag, Peristil, sv. 38., Zagreb, 1995., 38, crtež 4.) 63 IVO PETRICIOLI – MILJENKO DOMIJAN – PAVUŠA VEŽIĆ, Sjaj zadarskih riznica - sakralna umjetnost na području Zadarske 84 KRUNO PRIJATELJ, Boravak Nikole Firentinca u Zadru, Prilozi nadbiskupije od IV. do XVIII. stoljeća, katalog izložbe, Zagreb, povijesti umjetnosti u Dalmaciji, sv. 13., Split, 1961. 227-232. 1990., kat. jed. 90, 173 i 174. 85 TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO ŠVELEC 64 IVO PETRICIOLI (bilj. 60), 52; IVO PETRICIOLI (bilj. 62), 73. – ŠIME PERIČIĆ (bilj. 49), 155. 65 IVO PETRICIOLI (bilj. 3, 1974.), 90, T. VII., a. 86 Podatak već iz 1406. godine govori o kapeli Sv. Jeronima u crkvi Sv. Frane. Donosi ga F. Gonzaga koji kaže da je s crkvom bila po- 66 SOFIJA PETRICIOLI, Kameni grbovi grada Zadra, Radovi Insti- vezana s tri luka. (Vidi: JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 52). tuta JAZU u Zadru, sv. IX., Zadar, 1962., 366-367. [Kult Sv. Krše- vana znatno je bio poštivan u crkvi Sv. Frane već u 14. st. Njegov 87 Podatak iz 1436. godine navodi kapelu Sv. Ivana Krstitelja u crkvi lik s natpisom S GRISOGONVS također je urezan na medaljo- Sv. Frane. Tu se kasnije nalazio i oltar toga sveca. (Vidi: JUSTIN nu spomenutoga emajliranog raspela te izrezbaren u reljefu na VELNIĆ (bilj. 3), 52-53). jednoj od dvije prednje stranice korskih sjedala iz 1394. godine. 88 U vrijeme kada je C. Fisković analizirao kapelu, luk se nalazio pod- (Vidi: IVO PETRICIOLI (bilj. 47), 20-21; IVO PETRICIOLI (bilj. građen ispod srednje arkade i tek je s konzervatorskim radovima iz 37), 21-35; IVO PETRICIOLI (bilj. 34), 111)]. sedamdesetih godina 20. stoljeća vraćen na izvorno mjesto. 67 TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO ŠVELEC 89 DONATO FABIANICH (bilj. 3), 42; JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), – ŠIME PERIČIĆ (bilj. 49), 288. 52. Napomena: Kada je ovaj rukopis već bio predan, obranjen je

samostana u doba gotike i renesanse

doktorat s temom renesansne skulpture i arhitektonske plastike u 97 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 4), fotogrametrijski crtež klaustra; PAVUŠA Zadru, a u sklopu koga je obređena i tema kapele Detrico, na što VEŽIĆ (bilj. 55), 101-102; MILAN PELC, Povijest umjetnosti u Hr- je vrijedno upozoriti. (Vidi: LARIS BORIĆ, Renesansna skulptura vatskoj – Renesansa, Zagreb, 2007., 252. i arhitektonska plastika, rukopis disertacije, Zadar, 2011.) 98 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 41. 90 TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO ŠVELEC Napomena: Kada je ovaj rukopis već bio predan, objavljen je rad – ŠIME PERIČIĆ (bilj. 49), 286, bilj. 32; IVO PETRICIOLI (bilj. o procesu prihvaćanja klasičnog jezika arhitekture u Dalmaciji, 3), 97. u tom sklopu i renesansnoj pregradnji klaustra Sv. Frane, na što 91 LOREDANA OLIVATO – LIONELLO PUPPI, Mauro Codussi, je vrijedno upozoriti. (Vidi: LARIS BORIĆ, Dujam Rudičić, Sa- Milano, 2007., 18-45 i 177-183. nmichelijevi i Girolamo Cataneo u procesu prihvaćanja klasič- 92 FERDINANDO APOLLONIO, La chiesa e il convento di S. Stefa- nog jezika arhitekture od Zadra do Dubrovnika tijekom druge no in Venezia: Memoria, Venezia, 1911., 94; WOLFGANG WOL- četvrtine 16. stoljeća, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, sv. TERS, Architektur und Ornament, München 2000., 98-110. 39, Zagreb, 2015.) 93 JUSTIN VELNIĆ, Franjevci na otoku Pašmanu, Pašmanski zbor- 99 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 22), 42. nik, Zadar 1987., 39. 100 IVO PETRICIOLI (bilj. 34), 123. 94 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 93), 39. 101 IVO PETRICIOLI (bilj. 34), 123. 95 TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO ŠVELEC 102 Ivo Petricioli drži da je riječ o Raspeću koje je sačuvano do danas, – ŠIME PERIČIĆ (bilj. 49), 288.; IVO PETRICIOLI (bilj. 34), 98. a koje ima odlike ranorensansne umjetnosti s kraja 15. ili početka 96 JUSTIN VELNIĆ (bilj. 3), 40. 16. st. (Vidi: IVO PETRICIOLI (bilj. 34), 123).

Most read articles by the same author(s)

1 2 > >> 

Similar Articles

1-10 of 38

You may also start an advanced similarity search for this article.