##plugins.themes.oapBasic.skip##
Revista de História da Arte Adriática Pesquisar

Anđeo štitonoša s grbom obitelji de Judicibus – još jedan nepoznati suradnik Bonina Jakovljeva iz Milana

DOI 10.15291/ars.495

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Vol. 4 (2014)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Predrag Marković Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zadru nepostojeci201@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##
U dalmatinskom kiparstvu prve polovice 15. stoljeća značajno mjesto pripada Boninu Jakovljevu iz Milana. U razmjerno kratkom razdoblju njegova djelovanja koje obuhvaća nepuna dva desetljeća on je uspio realizirati brojna klesarsko-kiparska djela u gotovo svim većim gradovima Dalmacije. Iako su zadnjih desetak godina tom lombardskom majstoru pripisana neka nova prilično značajna kiparska djela, odnosno ona slabija identificirana kao ostvarenja njegovih bliskih suradnika, njegova ukupna umjetnička pozicija nije znatnije promijenjena te se još uvijek temelji na zaključcima koje je postavio Milan Prelog (1961), pa ga se i dalje doživljava kao majstora zaostalog, još romaničkog shvaćanja ljudske figure i ograničenih kreativnih sposobnosti. U skladu s takvim prosudbama bilo je pokušaja da se uz njegovo ime vežu i dijela slabije kvalitete, s time da jedinu iznimku u tom pogledu predstavlja visoki reljef anđela štitonoše s grbom obitelji de Judicibus sa zvonika splitske katedrale (sl. 1). Reljef koji je u obnovi zovnika krajem 19. st. i početkom 20.st. zamijenjen replikom, danas se nalazi u Muzeju grada Splita, nekoć se nalazio na prizemnom dijelu južne strane zvonika. U Boninov opus, točnije kao djelo njegova suradnika, uvrstio ga je Cvito Fisković (1950). Nasuprot njegovu stajalištu stariji pisci, poput A. Venturija (1908) i H. Folnescisa (1914), a potom i Ljube Karamana (1936) smatrali su kako je riječ o djelu nešto naprednijih stilskih svojstava i vezali su ga za djelovanje Jurja Dalmatinca sredinom 15. stoljeća. S obzirom da se Ljubo Karaman (1954) i nakon Fiskovićeve atribucije ustrajao na svojem stajalištu, tek neznatno ublaživši svoja gledišta, C. Fisković je u kasnijem, nešto podrobnijem osvrtu na druga splitska ostvarenja majstora Bonina (1969), anđela sa zvonika atribuirao samome lombardskom majstoru, istaknuvši kako je anđeo štitonoša vjerojatno nastao prilikom učvršćenja prizemnog dijela zvonika oko 1426/1427. godine, kada je Bonino Jakovljev dokumentirano boravio u Splitu vezano za izvedbu ciborija sv. Dujma u katedrali. Već i letimičnom usporedbom anđela sa zvonika sa anđelima štitonošama koji su isklesani na Boninovom ciboriju sv. Dujma (sl. 2) možemo uočiti ne samo znatne razlike u oblikovanju, nego, što je još značajnije i posve drukčije osjećanje kiparske forme. Prostorno dinamičniji, impostacijom aktivniji, a izrazom daleko življi anđeo s grbom de Judicibus pokazuje kako navedena stilsko-kronološka i atributivna razmimoilaženja nisu slučajna. Anđeoski lik s grbom de Judicibus je nježniji, vitkiji i gracilniji, te oživljen laganim okretom glave koja je manja, okruglasta i punijih obraza te počiva na tanjem, lagano izduženom vratu. Znatne razlike se očituju i u kosi koja je kod anđela sa zvonika puno bujnija i pomalo neprirodno odignuta od lica, zapravo više kao da je nataknuta na glavu poput perike. Posebnu živost ovome liku daju krupne, svrdlom bušene zjenice te lagani smiješak koji titra u krajevima njegovih usana, a koji se u tom obliku gotovo nikad ne javlja kod Boninovih likova. U gotovo identičnom obliku sve navedene crte njegova vedrog i ljupkog lica naći ćemo u pripremnom crtežu, sinopiji, s prikazom sv. Mateja koji se nalazi na oslikanom svodu ciborija sv. Dujma (sl. 4) pa stoga, logično, dolazimo na pomisao kako su Dujam Vučković i Ivan Petrov iz Milana, majstori koji su 1429. godine dovršili ili oslikavanje ciborija sv. Dujma, napravili i pripremni crtež na osnovu kojega je nepoznati majstor isklesao reljef anđela štitonoše na zvoniku. Bliske analogije s Boninovim anđelima na ciboriju, koji su mu očigledno poslužili kao uzor, ukazuju na to da autora anđela s grbom de Judicibus treba tražiti u najbližem krugu lombardskog majstora, kako je to u prvi mah zaključio i C. Fisković. Različita uloga ovih anđeoskih prikaza, točnije primarno sakralna uloga anđela na ciboriju što natkriljuje oltar gradskog zaštitnika, odnosno dominantno svjetovna pozicija anđela na zvoniku baca svijetlo na okolnosti u kojima je mogao nastati kip s anđela s grbom obitelji de Jucicibus. Anđeo nosi obiteljski grb splitske plemićke obitelji de Judicibus kojoj je pripadao i nadbiskup Dujam II (1415-1420) koji je 1416. godine počeo prikupljati novce za obnovu zvonika i imenovao predstojnika gradnje, majstora Tvrdoja, ali taj posao nije započeo. Nezadovoljan predajom Splita Veneciji 1420. godine pred Mletačkom vlašću sklonio u Ugarsku kod kralja Sigismunda, gdje je i umro oko 1435. godine. Taj podatak poslužio je Lj. Karamanu da opovrgne nastanak anđela za vrijeme Boninova boravka, jer je smatrao kako nova vlast ne bi dopustila postavu grba izbjeglog nadbiskupa. Kako na grbu nije izvedena biskupska mitra ni križ, što je zapazio C. Fisković, on se niti ne može tumačiti kao njegov grb. Osim toga spomen biskupova imena na sarkofagu njegove majke, a koji je postavljen u peripteru katedrale1429. godine, očigledno dokazuje da politički razlozi nisu sprječavali izravne asocijacije na izbjeglog biskupa. Konačno, reljef anđela je isklesan iz velikog kamenog boka s kojim je bio čvrsto povezan sa strukturom zida te je posve jasno da je nastao prilikom učvršćenja prizemnog dijela zvonika kojeg je izvela radionica majstora Bonina. Iako za problem autorstva nije presudno točno vrijeme njegova nastanka, upadljive sličnosti s likom evanđelista Mateja na svodu ciborija sv. Dujma, otvaraju mogućnost kako je reljef na zvoniku mogao nastati i tijekom 1428. godine nakon što je Bonino već napustio Split i počeo u Šibeniku klesati portal nove buduće katedrale sv. Jakova. To bi donekle moglo objasniti stanovitu slobodu koju izraza koju ovaj anđeo štitonoša pokazuje u odnosu na druga radionička ostvarenja lombardskog majstora. Bez obzira na sve navedene okolnosti, recimo tako prikrivene političko-subverzivne pa i moguće, naknadno dobivene umjetničke slobode, glavni razlozi zbog kojih je anđeo sa zvonika pokrenutiji, življi i prostorno dinamičniji od onih u katedrali, leži u činjenici da je on jednostavno izraz posve drugačije likovne estetike i kiparske poetike. To potvrđuje i kapitel pilastra koji se nalazi poviše njegove glave (sl. 5). Svojim snažno zakovrčanim lišćem on se udaljava od Boninovih varijanti „sjevernjačkog“ vegetabilnog ukrasa kakav se javlja na kapitelima ciborija sv. Dujma, te približava tipu mletačkog kapitela bujnog i kovrčastog lišća kakav se javlja koje desetljeće kasnije. Snažan zamah i nemiran, pomalo ekstrovertiran potez koji krasi ovaj kapitel, za sada dostupan samo u replici na zvoniku, prožima i skulpturu anđela pod njime te ne bi trebalo imati nikakve dvojbe da su oni ostvarenje jednog te istog majstora. Navedene stilske karakteristike omogućavaju nam da ovom nepoznatom majstoru pripišemo još jedno djelo pomalo – kip sv. Mihovila u atriju biskupske palače u Šibeniku. (sl. 6) Promotrimo li malo podrobnije glavu tog anđela punašnih okruglastih obraza, a posebice način na koji je oblikovana njegova bujna i odignuta kosa, lako ćemo prepoznati ruku Boninova suradnika koji je izveo anđela s grbom de Judicibus. Uzak struk, snažni, poput gume savinuti i napregnuti udovi, te napete i glatke plohe viteškog oklopa, rezultiraju neobičnim efektom lebdećeg tijela, s time da dojmu neusklađenih, mehanički spojenih udova najviše pridonosi u koljenu savinuta i u profilu prikazana desna noga. Očito, u želji da oživi i pokrene ustaljeni, strogo frontalni obrazac prikaza nebeskog viteza, uzor kojega je vjerojatno imao u monumentalnom reljefu sv. Mihovila uzidanom na gradskim zidinama uz kopnena vrata, neznani je majstor jasno pokazao kako su želja i htjenje za akcijski uvjerljivijim te dramatski intezivnijim prikazom borbe bile znatno iznad njegovih stvaralačkih mogućnosti. Unatoč svemu, u svim tim nespretnostima i nesnalaženjima osjeća se ona ista mladenačka, samouvjerena i rutinom ne iskvarena strast za oživljavanjem ustaljenih ikonografskih formula i osuvremenjivanjem likovnog izraza kakva se može osjetiti u anđelu sa zvonika splitske katedrale. Temeljem svega vjerujem kako se možemo složiti s pretpostavkom kako je u krugu majstora Bonina Jakovljeva iz Milana, uz ranije prepoznatog „majstora sv. Petra“, ponikao još jedan neznani majstor. Njegovo djelo nije veliko, ali je njegova pojava zato značajna i simptomatična jer označava prijelomni trenutak u kiparstvu ranog 15. stoljeća. To je trenutak kada se dalmatinsko kiparstvo, na samom kraju trećeg desetljeća konačno nastoji osloboditi duboko ukorijenjenih, trečentističkih likovnih obrazaca i preživjelih estetskih formula koje je diljem dalmatinske obale prenosio majstor Bonino iz Milana. Još uvijek sputan i vezan starijim uzorima te ovisan o svome učitelju, ovaj mladi i ambiciozni suradnik majstora Bonina u tom pogledu ipak više stoji na kraju jedne epohe nego na početku nove, one koje će tek za desetak godina naznačiti pojava još jednog lombardskog kipara – Petra Martinova iz Milana.
Bonino Jakovljev iz Milana, zvonik splitske katedrale, ciborij Sv. Dujma, kasnogotičko kiparstvo Dalmacije
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Resumo
  2. Bilješke

The relief depicting an angel bearing the coat of arms of the de Judicibus family from Split, formerly located on the south side of the ground floor of the Split Cathedral bell tower, was initially attributed to the circle of Juraj Dalmatinac (Giorgio Dalmata or Giorgio da Sebenico) and dated to the mid-fifteenth century until Cvito Fisković ascribed it to the oeuvre of Bonino di Jacopo da Milano. On the basis of the comparisons with the angels bearing coats of arms on the ciborium of St Domnius in Split Cathedral, made by Bonino in 1427, the article argues that the angel from the bell tower was the work of one of Bonino’s younger collaborators or assistants who attempted to step away from his teacher’s pictorial conventions by a more lively impostation of his figures and a greater power of expression. Furthermore, based on a high degree of similarity, the article also argues that the same sculptor was responsible for the capital of the pilaster set above the angel as well as the relief of St Michael in the atrium of the Episcopal Palace at Šibenik. Although this unnamed master sculptor wanted to but could not go beyond the limits of his creative abilities – he attempted to depict St Michael in a dramatic way as a heavenly soldier engaged in battle but the angel looks clumsy and disjointed – his work reflects a strong desire for a different and, generally speaking, a more dynamic and active role of the human figure in the pictorial space given to it. These characteristics demonstrate that the activity of this unnamed sculptor in the late 1430s announces the final rupture with the Trecento traditions in contemporary Dalmatian sculpture.

Bilješke

1 Za potpuniji uvid u promjene s kraja 14. i početka 15. stoljeća Sebenico, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 39 (2001.- vidi u: IGOR FISKOVIĆ, Gotičko kiparstvo, u: Tisuću godina 2002.), 221-23. Na njegovu ipak nešto značajniju ulogu ukazuju hrvatskog kiparstva, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 1997., 122-134. ne samo ona dobro poznata, dijelom ili u cijelosti sačuvana 2 Takvu situaciju jasno ilustriraju slučajevi poput Andrije kiparska djela koja je u sklopu razgranate klesarsko-kiparske Budčića, Radmila Ratkovića, Petra Berčića, Matka Stoisavljevića djelatnosti izvodio s brojnim suradnicima u biskupskim ili Marina Vladića krajem 15. stoljeća. središtima Dalmacije nego i ona kiparsko-klesarska djela koja nam se nisu sačuvala, poput onih u Dubrovniku, kao i 3 S vremenom se obično pokaže kako su takvi malo veći opusi njegova graditeljska zaduženja koja sada s čvršćim osnovama ipak ne toliko homogeni te da se jedan njihov dio može povezati možemo vezati uz početke izgradnje ne samo korčulanske već i s već poznatim kiparima (instruktivan je slučaj Petra Martinova šibenske katedrale. Iako za sada Boninovu ulogu prvog majstora iz Milana kojemu je dobar dio skulptura u Dubrovniku bio odnosno voditelja gradnje korčulanske i šibenske ne potvrđuju već prije neizravno pripisan), odnosno da se iz nekih naizgled poznati arhivski dokumenti, ipak trebam istaknuti kako su amorfnih radioničkih djela može iščitati prepoznatljiv kiparski rukopis te da pripadaju izdvojenoj umjetničkoj osobnosti. Taj dvojica starijih korčulanskih povjesničara, Zaffron i Kapor, još drugi slučaj dobro ilustrira odvajanje tzv. „Majstora Sv. Petra” iz davne 1843. godine spomenula ugovor između korčulanskog kruga boninovskih djela koja su za milanskim majstorom ostala biskupa i Bonina iz Milana iz 1412. godine za gradnju stolne u Šibeniku i okolici. Tom nepoznatom kiparu, vjerojatno ipak crkve (CVITO FISKOVIĆ, Korčulanska katedrala, Zagreb, blisku suradniku Bonina iz Milana, osim skulpture apostola 1939., 17), dok je u Šibeniku istaknut kao primus magister Petra sa zapadnog portala katedrale Sv. Jakova u Šibeniku, može ecclesie nove Sancti Jacobi te su sva njegova kiparska zaduženja se još atributirati i izvedba Bogorodice Navještenja na grobnoj 1428. godine nesumnjivo uključivala barem idejno rješenje nove crkvi u Pirovcu. PREDRAG MARKOVIĆ, Katedrala sv. Jakova katedralne crkve, koja se prema odluci iz 1428. god trebala u Šibeniku: Prvih 105. godina, Zagreb, 2010., 122-125. graditi na mjestu crkve Sv. Trojice (danas Sv. Ivana Krstitelja). O razmjerima Boninove djelatnosti u Dubrovniku od 1417. 4 Sažet prikaz djelatnosti Bonina da Milana donose u do 1425. godine, a posebice o njegovu radu na palači vojvode enciklopedijskim člancima I. Fisković i K. Kamenov, s kasnijim Sandalja Hrnića te na crkvi Sv. Vlaha i portalu dominikanske dopunama (vidi bilj. 6). crkve vidi u: NADA GRUJIĆ, DANKO ZELIĆ, Palača vojvode 5 MILAN PRELOG, Dalmatinski opus Bonina da Milano, Prilozi Sandalja Hranića u Dubrovniku, Anali Dubrovnik, 48 (2010.), povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13 (1961.), 193-215; CVITO 47-132; Renata Novak KlemenčiČ, Cerkev sv. Vlaha FISKOVIĆ, Neobjavljeni radovi Bonina Milanca u Splitu, v Dubrovniku v dvajsetih let 15. stoletja in Bonino Jacopo da Zbornik za likovne umetnosti, 3 (Novi Sad, 1967.), 172-196. Milano, Zbornik za umetnostno zgodovino, n. v. XLVII (2011.), 6 IGOR FISKOVIĆ, Boninov reljef sv. Petra u Korčuli, Peristil, 60-74; ISTA, Obnova spomenikov v Dubrovniku v prvi polovici 12-13 (1969.-1970.), 89-96; PREDRAG MARKOVIĆ, Bonino 15. stoletja, Arhitekturna zgodovina 2, (ur. R. N. Klemenčič), da Milano – primus magister ecclesiae nonve Sancti Jacobi de Martina Malešič, Ljubljana, 2014., 8-17.

7 Ustvrdivši kako u Boninovim figurama žive još uvijek zvonika, H. Folnesics i Ljubo Karaman su anđela pripisali našem „romanička” shvaćanja ljudskog lika, dok je njegova dekoracija majstoru dijelom na temelju stilskih karakteristika, a dijelom na pretežnim dijelom već kasnogotička, odnosno da posjeduje temelju kapitela sa živim i kovrčastim lišćem koje se nalazi iznad onaj život koji nije uspio dati svojim figurama, Milan Prelog njega. Jedini koji je bio predložio ipak nešto širi krug majstora je zaključio: „Takav raspon kvalitete između dekorativnih i Jurja bio je Dagobert Frey. ADOLFO VENTURI, La scultura figuralnih elemenata u opusu jednog majstora javlja se očito dalmata nel XV secolo, L’Arte, XI (1908.), 37; HANS FOLNESICS, kao rezultat ograničenih stvaralačkih mogućnosti, te tako i Studien zur Entwicklungsgeschichte der Architektur und Bonina treba svrstati u mnogobrojnu skupinu onih skulptora Plastik des XV. Jahrhunderts in Dalmatien, Jahrbuch des ranog 15. stoljeća koji relativno lako i brzo usvajaju nove Kunsthistorisches Institutes der K. K. Zentralkommission für dekorativne i ornamentalne oblike; ukratko, sve ono što Denkmalpflege, VIII (1914.), 76; DAGOBERT FREY, Der Dom se može osvojiti zanatskom vještinom, dok u oblikovanju von Sebenico und sein Baumeister Giorgio Orsini, Jahrbuch ljudskoga lika daleko zaostaju iza osnovnih skulptorskih des Kunsthistorischen Institutes der K. K. Zentralkommission für problema svoga vremena”. MILAN PRELOG (bilj. 5), 214. Denkmalpflege, VII/I-IV (1913.), 70. Ocjena Bonina kao drugorazrednog kipara dugo se zadržala. 15 CVITO FISKOVIĆ, Umjetnički obrt XV i XVI stoljeća u Splitu, IGOR FISKOVIĆ (bilj. 1), 121. u: Zbornik Marka Marulića (1450-1950), Split, 1950., 134. 8 O velikom udjelu radioničkih ostvarenja, poglavito u splitskim 16 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 179-181. i šibenskim djelima majstora Bonina jasno je progovorio 17 LJUBO KARAMAN, Osvrti na neke novije publikacije i Cvito Fisković istaknuvši kako je riječ prije svega o spretnu tvrdnje iz područja historije umjetnosti Dalmacije, Peristil, 1 poduzetniku koji je obilato koristio usluge suradnika i (1954.), 27. pomoćnika, ali i dobro uhodanih i organiziranih radionica koje je formirao u svakom dalmatinskom gradu. „ Surađivao je 18 DUŠKO KEČKEMET, Figuralna skulptura romaničkog zvonika s nekoliko naših majstora i klesara, kao mnogi strani graditelji splitske katedrale, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 9 i kipari koji su radili na primorju, prilagođavajući svoj stil (1955.), 116; IGOR FISKOVIĆ, Bonino di Jacopo da Milano, našoj sredini; s Korčulanima Tomom Zubovićem, i Pavlom Hrvatski biografski leksikon, sv. 2, Zagreb, 1989., 141-143; Markovićem, s Dubrovčanima Dobrašinom Radinovićem i KRUNO KAMENOV, s. v. Bonino da Milano, Allgemeines majstorom Antunom, Šibenčaninom Ivanom Draganovićem Künstlerlexikon, bd. 12, München – Leipzig, 1996., 560-561; Visigaćom i ostalima čija nam imena nisu poznata, ali ih je LJUBO KARAMAN, Zvonik sv. Duje u Splitu, Novo doba, zastalno moralo biti više pri izradi velikih, složenih i kićenih XVIII, br. 86 (1936.), 7; LJUBO KARAMAN, Umjetnost u radova, koje majstor nije mogao izrađivati bez dobro uređene Dalmaciji, XV-XVI vijek, Zagreb, 1933., 59. radionice opskrbljene alatom i popunjene učenicima i 19 PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 6), 208. pomoćnicima.” CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 174-175. 20 LJUBO KARAMAN (bilj. 17), 27. 9 MILAN PRELOG (bilj. 5), 212. 21 Taj detalj, izveden vjerojatno da bi se ostvario spoj s podlogom 10 MILAN PRELOG (bilj. 5), 214. te izbjeglo dodatno rastvaranje kamene mase, skreće nam 11 RENATA NOVAK KLEMENČIĆ (bilj. 6b), 12. Naposljetku, pažnju na činjenicu kako je, za razliku od suspregnuta te činjenica da je riječ o još jednome stranom kiparu koji na našem arhitektonskom okviru podređena anđela s ciborija, anđeo sa tlu realizira svoju karijeru svakako nije predstavljala olakotnu zvonika izveden u puno višem reljefu. okolnost pri definiranju njegove umjetničke pozicije. 22 CVITO FISKOVIĆ, Nekoliko dokumenata o našim starim 12 U relativno novije vrijeme pokušalo se u Boninov opus uključiti majstorima, Vjesnik za historiju i arheologiju dalmatinsku, vol. reljef Sv. Mihovila na gradskim zidinama u Šibeniku, potom LII (1950.), 210. kip Sv. Ivana Trogirskog iznad sjevernih gradskih vrata. IVO 23 „Ista mlohavost i umor koji prožimaju te sustale Boninove PETRICIOLI, Bilješka o Boninu u Šibeniku, Prilozi povijesti likove obuzima i splitskog anđela, pa i ponekih razlika manje umjetnosti u Dalmaciji, 24 (1984), 45-49; IVO BABIĆ, Jedna ili više uspjelih, ta je zajednička njihova crta odmah uočljiva, prostorna intervencija Ignacija Macanovića, Prilozi povijesti iako majstor zna sustati ili se osvježiti često u svom radu, tako umjetnosti u Dalmaciji, 38 (2001), 330-334. Daleko oprezniji stav da očita razlika između nekih njegovih kipova klesanih na prema boninovskim značajkama pokazuje kolegica R. Novak istom spomeniku i u isto vrijeme; između bolje oblikovanog Klemenčić koja je maleni kip Sv. Nikole na pročelju istoimene sv. Marka sred glavnih vrata i lošijeg reljefa sv. Jakova u luneti crkvice na Prijekom u Dubrovniku s pravom uvrstila u radionički susjednih pobočnih vrata korčulanske stolne crkve, između krug lombardskog majstora. RENATA NOVAK KLEMENČIĆ, sveca s križem i knjigom pri vrhu luka glavnih vrata šibenske Kiparski ukras Kneževa dvora u Dubrovniku u 15. stoljeću – Stolne crkve koji spada među najljepše Boninove kipove i nekoliko priloga, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 39 nekih njegovih kipova u nižim baldahinima tih vrata.” CVITO (2002.), 283, 284; RENATA NOVAK KLEMENČIĆ (bilj. 6b), 12. FISKOVIĆ (bilj. 5), 180-181. 13 Prilikom obnove splitskog zvonika krajem 19. stoljeća reljef 24 Dujam II. de Judicibus (lat. Domnius Lucari ili Doimo Lucaris) anđela s grbom de Judicibus je skinut, a na njegovo mjesto je podrijetlom je iz stare splitske plemićke obitelji Lukarić postavljena ne previše vjerna replika. (Luccari). Nakon smrti splitskog nadbiskupa Peregrina 14 Za razliku od A. Venturija koji je anđela sa zvonika smatrao Aragonca 1409. godine splitski Kaptol povjerio mu je službu sigurnim djelom Jurja Dalmatinca, nalazeći pri tome uporišta u kaptolskog vikara, a odmah potom ga gotovo jednoglasno podatku kako su 1456. godine, prikupljana sredstva za popravak izabrao za novog nadbiskupa, ali papa Ivan XXIII. nije htio

Predrag Marković: Anđeo štitonoša s grbom obitelji de Judicibus... Ars Adriatica 4/2014. (199-212)

prihvatiti taj izbor te je na splitsku nadbiskupsku stolicu on već sastavio svoju oporuku te vjerojatno nedugo potom i ustoličio Petra X. Diškovića s Paga. S time se nisu slagali ni preminuo, logično je pretpostaviti kako je u Šibeniku boravio Splićani ni kralj Sigismund Luksemburški koji su ostali pri barem godinu dana. U tom je vremenu uspio osim većeg dijela svom izboru, pa je stoga Dujam II. šest godina upravljao skulptura buduće šibenske katedrale isklesati još i dekorativne splitskom nadbiskupijom kao kaptolski vikar i samo kao dijelove za crkvu Sv. Nikole i Benedikta (danas Sv. Barbare). izabrani nadbiskup. U međuvremenu se Dujam II. sprijateljio PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 6), 131. s kraljem Sigismundom, na čijem je dvoru boravio nekoliko 32 LJUBO KARAMAN (bilj. 17), 27. mjeseci tijekom 1413. godine. Nakon što je nekadašnji splitski 33 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 178-179. nadbiskup Andrija Benzi postao kaločko-bačkim nadbiskupom, Dujam II. 1415. zaređen je za splitskog nadbiskupa. Kada je Split 34 Od ovog kapitela nemamo sačuvan orginal, niti u Arheološkom 1420. godine priznao mletačku vlast, Dujam je, nezadovoljan muzeju niti u solinskom Tusculumu gdje se nalaze dijelovi ishodom događaja, zauvijek napustio Split te ostatak života ostalih boninovskih kapitela izvorno ugrađenih na zvoniku. proveo u Ugarskoj, noseći i dalje naslov splitskog nadbiskupa. Ipak, uspoređujući preostale kapitele dodanih pilastara s Zadnji put spominje se 1435. godine među imenima biskupa njihovim novoisklesanim zamjenama možemo zaključiti da i koji su bili u državnom saboru u Požunu. Nadbiskup Dujam ova replika dosljedno ponavlja izvorne oblike. II. posljednji je splitski nadbiskup iz predmletačkog razdoblja 35 Kip Sv. Mihovila ipak je spomenut kao moguće djelo širega i zadnji Splićanin na nadbiskupskoj stolici. GRGA NOVAK, radioničkog kruga majstora Bonina. PREDRAG MARKOVIĆ Povijest Splita, vol. I, Split, 1957., 371-373. (bilj. 3), 124. 25 LJUBO KARAMAN (bilj. 18a), 7. 36 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 181. 26 GRGA NOVAK (bilj. 24), 372, CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 187. 37 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 181. 27 Na rubu poklopca sarkofaga uklesan je natpis: + HIC NOBILIS 38 Riječ je o već spomenutom reljefu koji je I. Petricioli pripisao FRANCA IACET PISSIMA MATER – DOIMI – QUI ERAT majstoru Boninu (vidi bilj. 12). PRESVL VENERANDVS IN URBE – A – D – M – CCCC – 39 Kada je nastao i gdje se prije nalazio Sv. Mihovil, pitanja su na XXIX – DIE – XV – APLIS, a iznad je na poklopcu isklesan grb koja za sada ne možemo pružiti decidirane odgovore. Jedino obitelji de Judicibus. CVITO FISKOVIĆ (bilj. 15), 134. možemo zaključiti da je nastao u doba djelovanja majstora 28 Sudeći prema preostalim figuralnim konzolama i kapitelima na Bonina u Šibeniku, 1428. ili 1429. godine ili neposredno zvoniku koje je podrobno analizirao C. Fisković, Bonino je sa nakon njegove smrti. U tom slučaju zadatak da dovrši svojom radionicom s po dva naknadno umetnuta pilastra ojačao planirano djelo, zadatak koji možda nagovještava Boninova sjevernu i južnu stranu zvonika. CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), lisnata konzola pod njime, zapao bi njegova najboljeg učenika. 181, 182, 187-189. Nije na kraju isključeno da je on nastao i u prvim godinama 29 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 190. Isprekidana i nepotpuna gradnje katedrale Sv. Jakova, kada se izvorno njegov portal kronologija njegova boravka u Dalmaciji ostavlja neke praznine, Posljednjeg suda udvaja i dovršava. U svakom slučaju, on je no one su ipak nedovoljno velike da bi na osnovi poznatih morao biti izveden prije 1437. godine kada je pod biskupom dokumenata isključile do sada ustanovljen itinerar njegovih Jurjem Šižgorićem započela temeljita obnova i pregradnja postaja, kao i cjelovitost njegova boravka u dalmatinskim biskupske palače. gradovima od Korčule (o. 1412.-1417.), preko Dubrovnika 40 MILAN PRELOG (bilj. 5), 212. (1418. – svibanj 1425.), do Splita (o. sredine 1425.-1428.) i 41 PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 3), 110-131. Šibenika (1428. – svibanj 1429). O kronologiji njegova života i 42 S obzirom na to da je stara biskupska palača bila prislonjena rada do dolaska u Šibenik vidi: RENATA NOVAK KLEMENČIČ na gradski zid te da je njezina izgradnja zahtijevala njegovo (bilj. 6, 2011.), 60-61. rušenje, lako je pretpostaviti kako je Sv. Mihovil nekoć bio 30 PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 3), 220. uzidan na dijelu zidina koji se protezao ispred biskupske palače. 31 Točno vrijeme dolaska majstora Bonina u Šibenik nije poznato, Ne treba isključiti ni mogućnost da je kip bio postavljen u no s obzirom na to da je odluka o gradnji nove katedrale za koju neposrednoj blizini palače, iznad Morskih vrata odnosno vrata je on počeo klesati jedan portal, onaj Posljednjeg suda, donesena uz Kneževu kulu, te da je pregradnjom premješten i uzidan na u travnju 1428. godine te da je u svibnju sljedeće, 1429. godine, postojeće mjesto.

Artigos mais lidos do(s) mesmo(s) autor(es)

Artigos Similares

1-10 de 261

Também poderá iniciar uma pesquisa avançada de similaridade para este artigo.