##plugins.themes.oapBasic.skip##
Sztuka Adriatyku Szukaj

Pietro Sandrioli indorador iz Venecije i drvene oltarne pale u Rabu i Šibeniku

DOI 10.15291/ars.467

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Tom 3 (2013)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Bojan Goja Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Zadru nepostojeci177@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##
Na temelju novih istraživanja u Državnom arhivu u Zadru autor donosi do sada nepoznate podatke o drvenim oltarnim palama u Rabu i Šibeniku. Pietro Sandrioli indorador iz Venecije obvezuje se 1623. godine da će u crkvi benediktinki Sv. Andrije u Rabu izraditi drvenu oltarnu palu i sliku na platnu sa prikazom Bogorodice sa Sv. Dominikom, Sv. Katarinom Sijenskom i otajstvima Presvetog Ružarija. Isti se majstor, uz indoradora Zuannu Voicovicha i druge neimenovane majstore, spominje i 1628. godine u svezi radova na nekadašnjem glavnom oltaru crkve Sv. Dominika u Šibeniku. Novim čitanjem od prije poznatog arhivskog izvora donose se novi podaci i zaključci o nekadašnjim drvenim oltarima Sv. Vinka Fererskog i Imena Božjeg u crkvi Sv. Dominika u Zadru i ulozi koju je u njihovoj izradio mogao imati indorador Pietro Salamone. U radu se raspravlja i o tome da li se indoradori Pietro Salamone i Pietro Sandrioli bez obzira na podatke iz arhivskih dokumenata mogu smatrati jedinim majstorima zadarskih oltara i rapske drvene pale.
Pietro Sandrioli, Pietro Salamone, indoradori, drvene oltarne pale, Venecija, Zadar, Rab, Šibenik, 17. stoljeće
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Abstrakt
  2. Bilješke

Bojan Goja Izvorni znanstveni rad Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu kulturne baštine Original scientific paper Konzervatorski odjel u Zadru Primljen / Received: 20. 7. 2012. Ilije Smiljanića 3 Prihvaćen / Accepted: 21. 4. 2013. HR - 23 000 Zadar UDK: 7.071 Sandrioli, P. 726.591

Based on new research in the State Archive at Zadar, the article publishes previously unknown information about wooden altarpieces in Rab and Šibenik. In 1623, Pietro Sandrioli, an indorador of Venice, committed to make a wooden altar superstructure (palla) and a canvas painting depicting the Blessed Virgin Mary with St. Dominic, St. Catherine of Siena and the mysteries of the Most Holy Rosary, for the Church of St. Andrew of the Benedictine nunnery at Rab. The same master is also mentioned alongside the indorador Zuanne Voicovich and other unnamed masters in 1628 in connection with works on the former wooden high altar of the Church of St. Dominic at Šibenik. A new reading of this already known archival source provides new findings and conclusions about the wooden altars of St. Vincent Ferrer and the Name of God in the Church of St. Dominic at Zadar, as well as the role which the indorador Pietro Salamone may have played in their making. The article also discusses whether the indoradori Pietro Salamone and Pietro Sandrioli, regardless of the information contained in the archival documents, can be considered as the only master craftsmen responsible for the altars from Zadar and the wooden altar superstructure from Rab.

1. Drvena pala glavnog oltara sa slikom Bogorodica od Ružarija sa Sv. Dominikom, Sv. Katarinom Sijenskom, Sv. Vinkom Fererskim i Sv. Alojzijem Gonzagom, Rab, crkva Sv. Andrije (foto: D. Krizmanić) Wooden superstructure on the high altar with the painting of the Virgin of the Rosary with SS Dominic, Catherine of Siena, Vincent Ferrer and Aloysius Gonzaga, Rab, the Church of St. Andrew

(Prilog 1).6 Ugovor su u rapskom biskupskom dvoru anđeoskim glavicama te flankirane dvama bucmastim 19. travnja 1623. godine, ispred egzaminatora Giacoma puttima. Na ramenima-Sv. Benedikt na desnom, a Marinelisa pok. Christophora te u prisutnosti rapskog Sv. Andrija na lijevom-pridržavajući ih nasuprotnim biskupa Theodora Zorzija i fra Ambrosia Levicea kao rukama, nose kubuse ukrašene rozetama. Time su kipovi svjedoka, sklopili Piero Sandrioli indorador, stanovnik i svojim stavom nedvosmisleno preuzeli ulogu stupova. Zadra i monsinjor Geronimo Zaro primicerij i Zuanne Na kubuse se oslanjaju dvije visoke, okomito postavljene dè Dominis pok. Francesca. Ugovorom se Sandrioli prelomljene volute, a prostor među njima može se odrediti obvezao izraditi oltarnu palu u skladu s predočenim i kao atika oltara. Čitava je površina simetrično ukrašena nacrtom, visine petnaest i širine devet i pol stopa te povijenim lisnatim viticama, rozetama i dvama ovješenim sliku na platnu s prikazom Blažene Djevice, izrađenu u festonima. Vrh je zaključen dvjema sučeljenim snažnim najboljim i najljepšim bojama uz detaljniju napomenu volutama između kojih je rozeta nad kojom se, u središtu da je plašt morao biti obojan u azzuro oltramarino. Na atike, uzdiže profilirano postolje omeđeno volutama, na drugim mjestima obojanim u plavo morao je izraditi kojem je smješten kip anđela koji u ispruženoj desnoj slike s prizorima Presvetog Ružarija. Desno od lika ruci drži grozd. Atika je zaključena valovitim, trostruko Bogorodice morao je naslikati lik Sv. Dominika, a s profiliranim i bogato ukrašenim prekinutim vijencem na lijeve strane lik Sv. Katarine Sijenske te u dnu slike, uz čijim su stranama dva ležeća kipa anđela, dok su na samim Bogorodičina stopala i druge prizore koji su u vezi s rubovima još dva anđela adoranta. Pala je flankirana s po Presvetim Ružarijem. Ostatak drvene palle morao je u dva volutna krilca. Donje, veće, ukrašeno je festonima, svemu biti nalik spomenutom crtežu. Čitavo je navedeno povijenim lisnatim viticama i rozetama; na njegovoj spirali djelo (vjerojatno se misli na drvenu nadgradnju i sliku) sjedi po jedan anđeo široko raširenih, pozlaćenih krila, a moralo biti izrađeno i dopremljeno do crkve Sv. Andrije u vrhu je zaključeno impostom. Na taj se impost nastavlja te postavljeno iznad oltara na trošak Pietra Sandriolija. gornje volutno krilce ukrašeno povijenom lisnatom Sandrioli je u Rabu, nakon dopreme drvene pale i slike, viticom, na čijem je prijelomu po jedan anđeo adorant. palu morao i pozlatiti. Posao je trebao biti dovršen do Gornje je krilce dodatno obavijeno dvjema sučeljenim idućeg prosinca. Geronimo Zaro i Zuanne de Dominis volutama. Predela, u donjoj zoni pokrivena menzom, pok. Francesca obvezali su se za navedeni posao, i to čim ukrašena je razvučenom kartušom oblikovanom volutama, bude gotov, Sandrioliju isplatiti 250 dukata pri čemu se a nad njom je profilirani vijenac. napominje da je Sandrioli već dobio 360 lira. Drvenu nadgradnju (palu) glavnog oltara crkve Sv. Drvena pala (sl. 1) glavnog oltara u crkvi Sv. Andrije Andrije u Rabu odlikuje snažan plasticitet i izrazita uklopljena je u nišu svetišta i podignuta na mramorni dinamika, bogatstvo i kvaliteta kiparske i nefiguralne stipes.7 Bočno su smještena vrata kroz koja se ulazi u dekoracije te atektonska kompozicija ostvarena prostor iza oltara. Mramorni je predoltarnik ukrašen izostavljanjem stupova, pilastara i gređa, što je sve zajedno motivom kvadriloba, dok su na rubovima okomiti pilastri. čini jedinstvenom pojavom u korpusu venecijanskih U središnjoj je kvadrilobi mramorni reljef Bogorodice s drvenih, rezbarenih i pozlaćenih oltara prve polovice 17. Djetetom. Mramorni se stipes može datirati u vrijeme stoljeća u Dalmaciji.8 obnove crkve kada je nabavljena i nova oltarna slika. Rapska Prema ugovoru, uz drvenu je palu trebalo izraditi i je drvena pala komponirana atektonski, nema ni stupove sliku na platnu s prikazom Bogorodice sa Sv. Dominikom niti gređe. Ona nema oblik edikule pa se ne odlikuje i Sv. Katarinom Sijenskom te otajstvima Presvetog klasičnom arhitektonskom kompozicijom karakterističnom Ružarija. Nažalost, slika koja se spominje u ugovoru nije se za venecijanske drvene oltare iz prvih desetljeća 17. stoljeća sačuvala jer je u 18. stoljeću zamijenjena Grapinellijevom, u Dalmaciji. No pažljivim čitanjem njezine strukture uočava pa ne znamo ništa o njezinim slikarskim kvalitetama i se da su ulogu stupova, poput karijatida, preuzeli vrlo slikarskim dosezima njezina autora koji je mogao biti i kvalitetno modelirani kipovi Sv. Benedikta (visina 138 cm) sam Pietro Sandrioli. Iako će nas, s obzirom na djelovanje i Sv. Andrije (visina 135 cm). Sveci realističnih fizionomija indoradora i praksu izrade drvenih oltara tijekom 17. prikazani su u laganom kontrapostu. Sv. Benedikt odjeven stoljeća u Veneciji, problem autorstva rapske drvene je u habit crne boje, a Sv. Andrija u haljinu i djelomično pale i slike na platnu posebno zanimati u daljnjem tijeku pozlaćen plašt prebačen preko lijevog ramena. U rukama ovoga rada, treba reći da je slika, uz ugovorene dimenzije na unutarnjoj strani lučnog otvora za sliku nose svoje oltara, dodatna potvrda da je Sandrioli dogovarao izradu atribute: opatski štap i križ. Sveci stoje na plitkim, ali visoko upravo sadašnje drvene pale. Naime, nema sumnje da postavljenim postoljima koja su oslonjena na kartuše je u 18. stoljeću opatica Francesca Antonia de Dominis oblikovane mesnatim volutama i ukrašene festonima i kupila novu sliku ugledanjem na stariju, pa se i na njoj

Bojan Goja: Pietro Sandrioli indorador iz Venecije i drvene oltarne... Ars Adriatica 3/2013. (159-174)

ponavlja ikonografska tema Bogorodice od Presvetog zabilješke idu od 1628. do 1638. godine), ona se u Ružarija s otajstvima, uz odabir istih svetaca postavljenih zapisima navodi kao pala del Rosario.11 u jednaku odnosu prema Bogorodici te uz nove likove Sv. Dakle, na temelju prethodnih razmatranja ne bi Vinka Fererskog i Sv. Alojzija Gonzage koji su glavnom trebalo biti sumnje da je Pietro Sandrioli s tamošnjim prizoru dodani u drugom planu. Izgled drvene pale, naručiteljima sklopio ugovor o izradi sadašnje drvene osim dimenzija i odredbe da je morala biti pozlaćena, pale glavnog oltara crkve Sv. Andrije u Rabu. u ugovoru nije detaljnije opisan, a za tim vjerojatno No rapski ugovor, bez obzira na njegovu izričitost, nije bilo niti potrebe jer se stranke pozivaju na nacrt. ipak treba uzeti s rezervom kada se želi odrediti autorski Činjenica da se u ugovoru ne spominju upravo kipovi Sv. udio Pietra Sandriolija u obama dijelovima navedenog Benedikta i Sv. Andrije – od naručitelja očito promišljeno posla: izradi drvene pale i slike na platnu. Na takav nas izabrani kao zaštitnici benediktinskog reda i rapskog zaključak upućuje sljedeći dokument koji spominje samostana – može se tumačiti na način da je njihovo Sandriolijevo djelovanje u Dalmaciji. predočenje na novom oltaru moglo biti naznačeno i na Uz opisanu rapsku palu, isti se mistro Pietro Sandrioli samom nacrtu te ih, za razliku od likova i pojedinosti na da Venecia indorator spominje i u vezi s izradom slici, nije bilo potrebno posebno spominjati i u ugovoru. nekadašnjeg glavnog oltara crkve Sv. Dominika u Istim se nacrtom istovremeno nije morala predvidjeti Šibeniku. Dokument od 13. lipnja 1628. godine sačuvan i slika određene ikonografije. Upravo je stoga slika u je u spisima šibenskog bilježnika Ante Vrančića koji ugovoru preciznije i opisana, što je uključivalo i izbor se čuvaju u Državnom arhivu u Zadru (Prilog 2).12 U željene ikonografske teme i svetačkih likova. ispravi sastavljenoj u samostanu Sv. Dominika u Šibeniku Termin palla koji se koristi kod ugovaranja izrade kao svjedoci su navedeni Pietro Arrigoni i Antonio drvene nadgradnje rapskog oltara zabilježen je i u brojnim Tarzanovich pok. Zampietra. U dokumentu se navodi drugim slučajevima kada je izrada oltara dokumentirana kako je Lorenzo Corradis kao zastupnik i posrednik u arhivskim izvorima. bratima Bogorodice od Presvetog Ružarija iz crkve Nešto ranije od Sandriolija u Dalmaciji je na oltarima Sv. Dominika isplatio Pietru Sandrioliju, indoratoru iz u Hvaru i u Zadru radio i Pietro Salamone (Salamon) Venecije, 376 lira, što jer potvrđeno i priznanicom za indorador iz Venecije. U Hvaru je surađivao s Tripunom poslove rezbarije i oslikavanja koji su u Veneciji obavljeni Bokanićem koji je 10. srpnja 1605. godine bio isplaćen za njihov oltar Bogorodice od Presvetog Ružarija. Od tih za izradu – u dokumentu odvojeno navedenih – oltara je 376 lira, kako je to i sam Pietro Sandrioli potvrdio, (pri čemu se vjerojatno mislilo na stipes s menzom) i potrošeno samo 180 lira te je Lorenzu Corradisu ostao kamenog gornjeg dijela oltara namijenjena smještaju dužan nadoknaditi iznos od 196 lira, to jest onoliko, više slike („…palla di pietra et altar…”) u Gospinoj kapeli u ili manje, koliko bude utvrđeno da je uistinu potrošeno. katedrali Sv. Stjepana. Nakon nešto više od dvije godine tu Za navedeni iznos od 180 lira koji je utrošen za rad je palu pozlatio Pietro Salamon za što je 7. kolovoza 1607. majstora potrebno je u nekog venecijanskog bilježnika godine dobio 200 lira, pri čemu se u dokumentu gornji izraditi potvrdu koja će Corradisu služiti kao jamstvo dio oltara ponovno navodi kao palla („…per indorar la da je navedeni iznos uistinu i utrošen. Stoga se Pietro palla a maestro Pietro Salamon indorator…”).9 Da se kod Sandrioli indorator, uz prisutnost gore navedenih rapskog oltara izraz „…una palla d’ altare… collà pittura svjedoka, obvezuje i obećava da će do kraja idućeg sopra là tella dellà Beata Vergine…” odnosi upravo na siječnja, donijeti ili poslati iz Venecije vjerodostojnu i drvenu nadgradnju oltara sa slikom, potvrđuju nam i izvornu potvrdu tih majstora rezbara i slikara, izdanu neki istovremeni primjeri izrade drvenih, rezbarenih i od nekog venecijanskog bilježnika, kojom ti isti majstori pozlaćenih oltara na području Friulija. Prema sačuvanim pod prisegom potvrđuju navedene troškove.13 U slučaju dokumentima Girolamo Comuzzo intagliatore izradio da Sandrioli tu potvrdu ne pošalje ili ne donese do kraja je 1621. godine za bratovštinu Sv. Alòa gornji dio oltara idućeg siječnja, umjesto njega, majstor Zuanne Voicovich (u dokumentu naveden kao palla) Svetih Alòa, Lucije i indorator postat će glavni i potpuni platitelj navedenog Valentina u katedrali San Danielea. Nešto poslije za taj ostatka od 196 lira. je oltar slikar Gaspare Narvesa izradio i oltarnu sliku (u Iako se navedenom ispravom samo reguliraju neki dokumentu navedena kao palla di pittura), a pozlatio troškovi, njome se ipak može utvrditi da je izrada drvenog ga je 1628. godine Tranquillo Braida, u dokumentima glavnog oltara u crkvi Sv. Dominika u Šibeniku započeta zvan indoratore.10 Kada drvorezbar Giovanni Auregne prije 13. lipnja 1628. godine kada su radovi, izgleda, još za bratovštinu Presvetog Ružarija izrađuje u katedrali Sv. bili u tijeku, da je glavnina radova obavljena u Veneciji Maura u Maniagu (Friuli) nadgradnju oltara (arhivske te da u njima, osim brojnih neimenovanih majstora

drvorezbara i slikara, sudjeluju i indoratori Pietro volutna krilca. Lučno zasvođeni okvir za sliku ukrašen Sandrioli i Zuanne Voicovich. Moglo bi se zaključiti da je uz rubove povijenim lisnatim viticama, a u vrhu Sandrioli i Voicovich zajedno borave u Šibeniku i rade na plastičnom lisnatom volutom. Luk prelazi u zonu gređa dovršavanju oltara ukrašavajući ga pozlatom. koje u središnjem dijelu ima izostavljen friz i vijenac. U nastojanju da indoradóra Pietra Sandriolija i Zuannu Trokutasti zabat u podgledu je oslikan zlatnom povijenom Voicovicha povežemo sa stvarnim osobama aktivnim lisnatom viticom, a u njegovu je središtu bio apliciran u Veneciji važan je podatak, pretpostavljajući kako se ukras (glava s rupcem ?) omeđen festonima.19 radi o istoj osobi koja radi za šibenske dominikance, da Vidjeli smo da šibenski dokument uz indoradore se stanoviti Piero de Zen Sandrioli spominje kao član Sandriolija i Voicovicha spominje i brojne druge venecijanske bratovštine slikara između 1597. i 1610. majstore („…mistri dell’ intaggio come della pittura…”) godine.14 Moguće je da je Sandrioli nakon 1610. godine koji su sudjelovali u izradi oltara Bogorodice od zbog poslovnih razloga oko izgradnje drvenih oltara Presvetog Ružarija u crkvi Sv. Dominika u Šibeniku, pa češće boravio u Dalmaciji pa ga rapski dokument iz 1623. se Pietro Sandrioli ne bi mogao smatrati isključivim i godine i navodi kao stanovnika Zadra.15 jedinim majstorom toga oltara, a jednak bi se zaključak Glavni oltar iz crkve Sv. Dominika u Šibeniku nije se, mogao donijeti i za rapsku drvenu palu. Tomu bi u nažalost, do danas sačuvao na svom izvornom položaju. prilog govorila i organizacija izrade drvenih pozlaćenih Zbog promijenjenih liturgijskih pravila koja su uslijedila oltara u Veneciji, gradu iz kojega je u Zadar, Rab i nakon odluka Drugog vatikanskog koncila oltar je Šibenik i došao Pietro Sandrioli koji se u ispravama rastavljen i spremljen na samostansko potkrovlje, da bi naziva indorador. U Veneciji su se pod pojmom početkom 2011. godine zajedno s dvama pripadajućim indoradóri ili doradóri smatrali oni obrtnici koji su anđelima bio preuzet na restauraciju u Hrvatski restauratorski zavod – Restauratorski odjel u Splitu. Na oltaru je prije njegova rastavljanja bila smještena pala portante s prikazom Bogorodice od Presvetog Ružarija koju je potpisao venecijanski slikar Giovanni Laudis (1553.- 1631.), a nedavno je preciznije datirana u treće desetljeće 17. stoljeća,16 čemu bi analizirani dokument o izradi oltara od 13. lipnja 1628. godine govorio u prilog. Napomenimo da don Krsto Stošić u svome rukopisu »Samostan i Crkva sv. Dominika« o glavnom oltaru piše sljedeće: Danas su u crkvi tri oltara: Veliki, Imena Isusova i sv. Vincencija. Veliki je oltar ukusan. Sa strana su po jedan anđeo u skoro ljudskoj naravnoj veličini, od drveta, bojadisani. Lijepi su i u baroknom stilu. Usred oltara je tabernakul. Oltar nema pozadine. Malo dalje o oltarima u crkvi navodi: 1. Ružarice (veliki) … Oltar Ružarice postoji g. 1614.17 Stošić opisuje i sliku s glavnog oltara: Iza Velikoga je oltara Ružarica. Nad Gospom s Djetićem je sv. Duh (golub) s dva anđela koji drže krunu. Niže je sv. Dominik i Katarina Sien. Naokolo je 15 malih ovalnih medaljona sv. Krunice.18 Dakle, nema nikakve sumnje da je glavni oltar crkve Sv. Dominika bio posvećen Presvetom Ružariju i da se upravo na njega odnosi spomenuti ugovor. Sačuvani dijelovi omogućavaju nam vjernu rekonstrukciju cjelovita izgleda drvene nadgradnje (pale) glavnog oltara (sl. 2). Predela i podnožja stupova puncirani su i ispunjeni kartušama koje su oblikovane volutama. Kanelirani stupovi s kompozitnim kapitelima nose segmente arhitrava i friza ukrašena rozetama u 2. Drvena pala glavnog oltara, Šibenik, crkva Sv. Dominika (foto: D. Gazde) ovalima. Stupovi imaju pripadajuće kanelirane pilastre Wooden altar superstructure on the high altar, Šibenik, the Church of s četvrtpilastrima. Sa strana su po jedan ovješen feston i St. Dominic

Bojan Goja: Pietro Sandrioli indorador iz Venecije i drvene oltarne... Ars Adriatica 3/2013. (159-174)

zlatnim ili srebrnim listićima ukrašavali različite i druge majstore, ovdje spominje samo Sandrioli) može rukotvorine, najčešće one od drva. Indoradóri nisu imali zaključiti i u rapskom slučaju. Pietro Sandrioli indorador, svoje posebno udruženje, već su bili jedan od ogranaka uz izradu pozlate i moguće prikazivanje složene (colonello) bratovštine slikara (Arte dei depentori) čiji ikonografske kompozicije slikanjem na platnu, vjerojatno je član između 1597. i 1610. godine bio i Sandrioli. nije izradio i sve figuralne i ukrasne dijelove drvene pale Osim njih pripadnici iste bratovštine – uz nazovimo ih u crkvi Sv. Andrije na Rabu. „prave“ slikare (pittori di figure) koji su se 1682. godine U prilog tim zaključcima govore i dva nešto ranija odvojili i osnovali svoju zasebnu bratovštinu (Collegio primjera izrade drvenih rezbarenih oltara u Zadru. Nakon dei pittori) – bili su još i minijaturisti (miniatori), crtači Hvara ranije spomenuti indorador Pietro Salamone radio uzoraka za tekstil (disegnatori), oni koji su se bavili je i u Zadru, i to na oltaru Sv. Vinka Fererskog u crkvi Sv. ukrašavanjem kožnih i platnenih predmeta (cuori d’oro), Dominika.22 Braća Domenico, Antonio i Battista Nassis zatim izrađivači igraćih karata (cartolari) te oni koji su pok. Zoila i njihov rođak Nicolò Nassis pok. Pietra i Mistro izrađivali maske (maschereri) i grbove (targheri). Oko Pietro Salamone quondam mistro Zuanne da Venezia 1734. godine u Veneciji je bilo četrdesetak radionica Indorador al presente comorante in questa Città dana 10. indoradóra s većim brojem radnika i naučnika, dok je listopada 1609. godine sklopili su ugovor o podizanju 1773. godine zabilježeno postojanje 33 aktivne radionice novoga drvenog oltara Sv. Vinka Fererskog za cijenu sa 64 majstora, 70 radnika i 10 naučnika. Poput drugih od 60 dukata (svaki od četvorice Nassisa po 15 dukata) majstora, i indoradori su imali svoj majstorski ispit i dodatnih 25 dukata koje se obvezao dati dominikanac na kojemu su trebali prevući gipsom i pozlatiti dvije Cornelio Nassis.23 Prema odredbama ugovora (sl. 3) drvene rezbarene plohe od kojih je jedna bila ravna, a oltar Sv. Vinka Fererskog trebao je biti izrađen po uzoru druga zakrivljena.20 na drvene oltare Imena Božjeg i Presvetog Ružarija iz Kada se govori o izradi složene strukture kao što je iste crkve, također izrađene tijekom te 1609. godine. U pozlaćeni drveni oltar opremljen ukrasnim rezbarijama ugovoru se odvojeno spominju arhitektura i pozlata i skulpturom, valja ponoviti i da su u Veneciji svi oltara: „…mistro Pietro promette far del suo proprio, & a majstori, koji su se bavili gradnjama te izradom spese sue tutto quello che sarà necessario all’Architetura, & uporabnih i ukrasnih predmeta od drva, bili okupljeni indoratura del sudetto Altare… ”.24 u jednom cehu: arte dei marangoni. Godine 1564. arte No prije oltara Sv. Vinka Fererskog u crkvu je već bio dei intagliatori odvojila se od arte dei marangoni, a uz dopremljen oltar Imena Božjeg o kojemu Stampa braće ta dva postojao je i treći ceh čiji su se članovi bavili Nassis također donosi neke vijesti. U kolovozu 1609. obradom drva: arte dei tornitori (izrada tokarenih godine navodi se: „Diedi all’ Intagliador, che fece non sò predmeta od drva, kao što su baze stupova, rozete che Intagli per l’ Altar del Nome di Dio L. 18: –.”25 Dakle, itd.). Sam naziv marangon u sebi je sjedinjavao više neznani je drvorezbar radio neke rezbarije za oltar Imena značenja. S obzirom na to da su unutar toga velikog Božjeg. U rujnu iste 1609. godine navode se sljedeći ceha, koji je obuhvaćao široko područje od gradnje do troškovi za ovaj oltar: „Settembre 1609. … per le Scritture izrade raznih drvenih uporabnih i ukrasnih predmeta, formate, & alcune spese fatte a Venezia perl’Altare del postojala različita uža usmjerenja, Scuola dei marangoni Santissimo Nome di Dio in porzine del Convento-L. 17:10; dijelila se u četiri specijalizirana ogranka (colonelli): da Per Piatte, e Facchini per portar alla Barca detto Altare-L. case (ili da fabbriche čiji su se članovi bavili gradnjama 3:5; Per Nollo di detto Altare da Venezia in quà-L. 18: –; kuća, odnosno različitim graditeljskim poslovima), da Per portarlo al Convento-L.: –; Per Nollo, e Spese di Mistro noghera (da mobili-specijalizirani za izradu namještaja), Pietro Indorador per Barca in porzione del Convento-L. da rimessi (specijalizirani za izradu intarzija i vještine 8:15… ”.26 Iz zapisa slijedi da je oltar izrađen u Veneciji vezane uz oblagivanja drvenim oblogama) i da soaze (da i isporučen vjerojatno iz neke radionice u dijelovima cornici-specijalizirani za izradu okvira, u prvom redu najprije do broda, potom morem do Zadra, da bi na kraju za slike i ogledala). Članovi arte dei intagliatori dijelili konačno bio dopremljen do samostana. U prijevozu oltara su se u dva ogranka (colonelli): figuristi (specijalizirani Imena Božjeg sudjelovao je i Mistro Pietro Indorador. za izradu kipova) i ornatisti (specijalizirani za izradu Idućeg mjeseca u Zadru, kada je oltar vjerojatno unutar ukrasa). Svi su oni, uz indoradore, mogli imati udjela u crkve već bio u cijelosti ili djelomično sastavljen, Pietro izradi drvenih oltara.21 Salamone radio je na njegovu ukrašavanju pozlatom: To potvrđuje i dokument koji govori o glavnom oltaru „Ottobre 1609. … Diedi a Mistro Pietro Indorador per šibenskih dominikanaca, a jednako se (bez obzira na to auer indorato i nomi, Pittaro, Cartella, & Arme dell’ Altare što se, za razliku od šibenskog dokumenta koji spominje del Santissimo Nome di Dio-L. 31: –.”27 U lipnju 1610.

3. Ugovor o podizanju drvenog oltara Sv. Vinka Fererskog, DAZd, Spisi samostana Sv. Dominika (foto: B. Goja) Contract concerning the construction of the wooden altar of St. Vincent Ferrer, State Archive at Zadar, Records from the monastery of St. Dominic

Bojan Goja: Pietro Sandrioli indorador iz Venecije i drvene oltarne... Ars Adriatica 3/2013. (159-174)

alla Barca-L. 5:12; …per il Nollo per condurlo a Zara-L. 18:12; …per far condurre il Fornimento di S. Vicenzo dalla Barca in Conuento-L. 1:6.”30 Budući da u ugovoru stoji da je oltar trebao biti dopremljen do Zadra najkasnije do idućeg blagdana Duhova („…mistro Pietro promette di dar fornito esso Altare alla più longa alle Pentecoste prossime venture…”)31, može se reći da je izrađen u dogovorenom roku. Iz Stampe također saznajemo da je oltar Imena Božjeg dao izraditi zadarski plemić Simon Begna,32 iz čega slijedi da je Pietro Salamone na oltaru pozlaćivao vjerojatne njegove obiteljske grbove (Arme), ali ne znamo na koji je način Begna došao u kontakt s onim neznanim venecijanskim drvorezbarom koji je radio neke rezbarije. Važno je za nastavak rada još jednom napomenuti da se u svim dalmatinskim dokumentima Pietro Salamone označava kao indorator ili indorador, tj. kao pozlatar. Iz navedenih podataka možemo iznijeti donekle detaljnu kronologiju nastanka drvenih oltara Imena Božjeg i Sv. Vinka Fererskog, kao i onaj udio koji je u njihovoj izradi sigurno mogao imati venecijanski indorador Pietro Salamone. Na oltaru Imena Božjeg, naručenog od Simona Begne, neznani je drvorezbar radio u kolovozu 1609. godine, oltar je izrađen u Veneciji te je u dijelovima, u rujnu iste godine, donesen do zadarskog dominikanskog samostana u čemu sudjeluje i Pietro Salamone. On u listopadu 1609. godine boravi u Zadru radeći pozlatu na dijelovima oltara jednako kao i Sandrioli i Voicovich kasnije u Šibeniku. Tada s njime u kontakt, negdje u samostanu ili crkvi, stupaju Nassijevi. Zadovoljni izgledom oltara Imena Božjeg (i oltara Presvetog Ružarija, 4. Drvena oltarna pala sa slikom Sv. Dominika, Rab, crkva Sv. Andrije ali o njemu Stampa ne donosi vijesti, možda i zato što u (foto: D. Krizmanić) njegovoj izgradnji Salamone nije sudjelovao ili im iz nekog Wooden altar superstructure with the painting of St. Dominic, Rab, the drugog razloga ovaj oltar nije bio važan u njihovu sporu),33 Church of St. Andrew traže od njega da im se izradi sličan oltar te dvije strane ubrzo sklapaju ugovor o izradi oltara Sv. Vinka Fererskog. godine spominju se i različiti troškovi za oltarnu sliku (ili Oltar je kako je i dogovoreno u lipnju iduće godine u drvenu nadgradnju-palu?): „Zugno 1610. … per diuerse dijelovima bio dopremljen do samostana u Zadru. spese fatte a Venezia per la Palla del Santissimo Nome di Dakle, Pietro Salamone pozlatio je u Zadru tijekom Dio L. 36:17.” 28 Prije smo naveli da je dana 10. listopada listopada 1609. godine oltar Imena Božjeg, a ne bi 1609. godine sklopljen ugovor o podizanju oltara Sv. trebalo biti sumnje da je radio i pozlatu na oltaru Sv. Vinka Fererskog. U lipnju 1610. godine spominju se Vinka Fererskog koji je, kao i oltar Imena Božjeg, u troškovi za oltar Sv. Vinka Fererskog, odnosno novac koji dijelovima najvjerojatnije izrađen u Veneciji. Možemo je za njegovo opremanje osigurao dominikanac Cornelio također pretpostaviti da je vjerojatno sudjelovao i Nassis: „1610. Giugno. … dato per il Ornamento di San u montaži i sastavljanju dijelova obaju oltara. Kod Vicenzo, e questo dei Danari restituiti al Padre Inquisitore, izrade drvenih oltara ukrašavanje pojedinih dijelova quali erano nell’Interito-L. 150: –.”29 Tijekom istoga pozlatom bilo je zadnja faza ovoga složenog postupka. mjeseca lipnja oltar Sv. Vinka Fererskog u dijelovima Pritom se može pretpostaviti da ponekad, prije samoga je na jednak način kao i oltar Imena Božjeg morskim transporta, pojedini dijelovi oltara nisu bili pozlaćeni putem stigao do zadarskog samostana: „1610. Giugno. … ili su bili pozlaćeni samo djelomično da ne bi došlo do per condurre il Fornimento di San Vicenzo in vna Piatta oštećivanja skupocjene pozlate tijekom njihova prijevoza

od venecijanske radionice do udaljena dalmatinskog majstora različitih specijalizacija te da je takav postupak odredišta. Zbog toga se, u prvom i drugom članku bio uobičajen kod izrade drvenih pozlaćenih oltara. No ugovora gdje se određuje da oltar Sv. Vinka Fererskog treba reći da iako su 1457. godine dva ceha dogovorila u nekim dijelovima mora nalikovati na oltare Imena zabranu zadiranja jednih u poslove drugih, poslije je ipak Božjeg i Presvetog Ružarija, i navodi da su fatto quest’ odlučeno da je pojedinim intagliatorima i indoradorima Anno quì in Zara, što bi se moglo protumačiti da su oltari u određenim situacijama bilo dopušteno obavljati i montirani, pozlaćivani i općenito dovršavani u Zadru.34 poslove onih drugih, pri čemu su slikari morali pokazati Možda iz razloga što su i zadarski i rapski, a vjerojatno određeno znanje rezbarenja u drvu, dok su se drvorezbari i šibenski oltar, ukrašeni pozlatom dijelom i nakon morali upisati u bratovštinu slikara.36 njihova dopremanja u crkve, upravo majstori pozlatari Odgovor na pitanje zašto se u dokumentima o izradi Salamone, Sandrioli i Voicovich borave u Dalmaciji. U oltara u Zadru, Rabu i Šibeniku spominju indoradori svakom slučaju, dulji boravak dvojice majstora u Zadru Pietro Salamone, Pietro Sandrioli i Zuanne Voicovich, ukazivao bi da su narudžbe za drvenim oltarima u a ne i neki drvorezbari može se, osim tehnologije izrade glavnom dalmatinskom gradu bile česte i da je on bio oltara, između ostalih razloga, tražiti i u cijeni njihova svojevrsno polazište za ugovaranje poslova i u drugim rada koja je zbog vrijednosti samog zlata korištenog za gradovima u pokrajini. ukrašavanje mogla značajno utjecati i na konačnu cijenu Na ovom mjestu, ne želeći dalje govoriti o samom oltara. Takvi su primjeri razlike u cijeni pojedinih poslova oltaru Sv. Vinka Fererskog, njegovoj tipologiji, arhitekturi zabilježeni i kod drugih drvenih gradnji. U troškovima i ornamentici – a što se sve prilično detaljno može iščitati za radove na brodovima Francesca Morosinija (spominju iz ugovora – može se donijeti jednak zaključak kao i se galera ducal i felucha) drvorezbari su plaćeni s 300 u slučaju Pietra Sandriolija u Rabu i Šibeniku. Dakle, dukata, uz još 104 dukata za dodatne radove, dok su niti Pietro Salamone koji se u dokumentu navodi kao pozlatari Gio. Batta Toppe i Santo Giuliato za radove na indorador (pozlatar), a ne kao intagliator (drvorezbar), galiji dobili 2050 dukata, a pozlatar Zuanne Venantio za kao jedini izvođač, uz pozlatu vjerojatno nije izradio i sve radove na feluchi 170 dukata.37 I u renesansnoj je Veneciji arhitektonske i rezbarene ukrasne dijelove drvenog oltara pri izradi drvenih, polikromiranih oltara i skulpture bilo u zadarskih dominikanaca, kao što bi se moglo zaključiti uobičajeno da su slikari i indoradori bili znatno bolje iz ugovora i kao što se to do sada smatralo u literaturi. plaćani od intagliatora.38 Obojica su, uz svoj autorski doprinos u izradi oltara, uime Valja se na kraju podsjetiti da Pietro Sandrioli nije više specijaliziranih majstora mogli sklapati i ugovore s jedini mletački majstor koji je za naručitelje u Dalmaciji naručiteljima i rukovoditi ovim složenim radovima, te radio na izradi drvenih oltarnih pala i slika na platnu. biti neka vrsta njihovih pravnih zastupnika i posrednika, Prema sadašnjem stupnju istraživanja drvorezbar Mistro a ponekad su i oni sami druge majstore mogli uzimati Jacomo Costantini intaiador in Cividal imao je u Bellunu u podnajam, što je bila praksa kod izrade rezbarenih i radionicu s pomoćnicima, a njegova se aktivnost na tom slikanih oltarnih pala i u ranijim stoljećima.35 području, gdje radi seriju oltara, bilježi od 1613. do 1642. U skladu s uobičajenom i prije opisanom podjelom godine. Njegova se aktivnost može pomaknuti i nekoliko rada majstora koji su se bavili obradom drva i desetljeća ranije ako se prihvati pretpostavka da su nanošenjem pozlate, može se onda ustvrditi da je i u drvorezbar Costantini i Costantini indorador de cadore, izradi oltara Sv. Vinka Fererskog moralo sudjelovati više koji se u dokumentima spominje već od 1583. do 1585. majstora različitih specijalizacija: marangoni, tornitori, godine, ista osoba. Na drvenom oltaru u dominikanskoj figuristi, ornatisti i indorador Pietro Salamone. Uostalom, crkvi u Trogiru smještena je slika s prikazom Bogorodice kod izrade oltara Imena Božjeg i navodi se neki neznani s Djetetom, Sv. Dominikom i donatorom. Budući da je intagliador koji je radio rezbarije i Pietro Salamone koji na slici potpis: Jacobvs Costantinvs de Cadvbrio f(e)cit je poslije radio pozlatu, što znači da je ovaj oltar nastao u 1599., trenutačno se smatra kako se u svim navedenim suradnji barem dvojice specijaliziranih majstora. Vidjeli slučajevima radi o jednoj istoj osobi, pri čemu je smo da se u šibenskom dokumentu spominje i isprava istom majstoru pripisan i trogirski oltar zajedno sa s imenima majstora („…mistri dell’ intaggio come della svetohraništem koje, kako je utvrđeno, pokazuje sličnosti pittura…”) koja je trebala biti izdana od neimenovanog sa svetohraništem na glavnom oltaru Sv. Pelegrina (crkva venecijanskog bilježnika. Njome su majstori osobno Sv. Pelegrina, Còi di Zoldo, Belluno) koji je 1618. godine trebali potvrditi primitak novca, a Sandrioli se kao izradio drvorezbar Costantini iz Belluna. Zabilježeno je njihov zastupnik obvezao poslati je u Šibenik. Isprava da Costantini također surađuje i s pozlatarima: glavni također potvrđuje da je i ovaj oltar izradilo nekoliko oltar Sv. Pelegrina 1624. godine pozlatio je indoratore

Bojan Goja: Pietro Sandrioli indorador iz Venecije i drvene oltarne... Ars Adriatica 3/2013. (159-174)

Prudenzio Fùjon.39 U Costantinijevu slučaju vrijedio bi njemu sličnim (sa slikom Obrezanja Kristova) u crkvi prije opisani dogovor između cehova prema kojem su Sv. Dominika (Sv. Katarine) u Splitu (1622. godine).41 pojedini drvorezbari mogli djelovati i kao pozlatari i Predela i podnožja stupova rapske pale ispunjeni su obrnuto. Također je i iz njegova djelovanja vidljivo da na kartušama koje su oblikovane volutama. Kanelirani izgradnji oltara sudjeluje više majstora.40 stupovi s kompozitnim kapitelima nose segmente Costantinijevi radovi u Trogiru govore u prilog arhitrava i jastučastog friza ukrašenog rozetama u mogućnosti da su indoradori vladali i slikarskim ovalima. Stupovi imaju pripadajuće kanelirane pilastre s umijećem – vjerojatno nešto skromnijim nego pittori di četvrtpilastrima. Sa strana su po jedna manja i pod njima figure, ali po svemu sudeći i sasvim dovoljnim za zahtjeve veća volutna krilca s kontravolutama. Vrh lučnog okvira pojedinih ovdašnjih naručitelja – pa bi na temelju njih za sliku, ukrašen plastičnom lisnatom volutom, prelazi u i rapskog dokumenta mogli prihvatiti da je indorador zonu gređa koje u središnjem dijelu ima izostavljen friz Sandrioli za drvenu palu glavnog oltara crkve Sv. i vijenac. Isječci kutova ispunjeni su povijenim lisnatim Andrije mogao izraditi i danas nestalu sliku s prikazom viticama. U središtu trokutasta prekinutog zabata iz Bogorodice sa Sv. Dominikom i Sv. Katarinom Sijenskom vijenca se izdižu dvije sučeljene plastično istaknute volute i otajstvima Presvetog Ružarija. koje nose četvrtasto postolje. U vezi s nekim budućim istraživanjima djelovanja Drvena je pala, poput sličnih joj navedenih, zasnovana Pietra Sandriolija u Dalmaciji treba napomenuti da slaganjem istih arhitektonskih i dekorativnih elemenata se u crkvi benediktinki Sv. Andrije u Rabu sačuvala pa se i ona može datirati u prva desetljeća 17. stoljeća. S i visokokvalitetna, drvena i pozlaćena oltarna pala oprezom se stoga može pretpostaviti, a neki bi arhivski sa slikom Sv. Dominika (sl. 4). Svojom tipologijom i dokumenti u budućnosti to mogli i potvrditi, da su i tri pojedinim arhitektonskim i dekorativnim elementima bočna oltara šibenske crkve Sv. Dominika,42 kao i drvena pokazuje sličnosti s glavnim i bočnim drvenim oltarima pala sa slikom Sv. Dominika u crkvi Sv. Andrije u Rabu, u crkvi Sv. Dominika u Šibeniku, s onim nekadašnjim u pojedinim svojim dijelovima izrađeni od istih, nama šibenskim s Devitinom slikom koji je sada u Splitu (prije neznanih venecijanskih marangona, tornitora, figurista i 1628. godine), te s oltarom u crkvi Sv. Dominika u Trogiru ornatista, te da je u njihovoj izradi također sudjelovao i (sa slikom Jacopa Palme Mlađeg; 1607. godine) i onim indorador Pietro Sandrioli.

Prilozi

1. Piero Sandrioli indorador iz Venecije obvezuje se za testimonij che messer Piero Sandrioli indorador glavni oltar crkve Sv. Andrije u Rabu izraditi drvenu habitante come disse à Zara di una, et il molto Reverendo oltarnu palu i sliku na platnu s prikazom Blažene Djevice, monsignor Geronimo Zaro Primicerio et del spettabile prizorima Presvetog Ružarija i likovima Sv. Dominika i Signor Zuanne dè Dominis quondam signor Francesco Sv. Katarine Sijenske. dall’ altra parte sono convenuti di pato è acordo udensario DAZd, BR, Kutija 21, Sv. II, 53. Ivan Božidar Kašić à far come segue videlicet che mistro Piero se hà obligato (1609.-1627.), f. 627-629 è prometendo si obliga far una palla d’altare conforme al dessegno qual ivi mostro d’altezza dè piedi quindece, et Adi 19. April 1623. di larghezza di piedi nove è mezzo collà pittura sopra là (In margine) Accordo per l’altar del Santissimo Rosario tella dellà Beata Vergine di benissimi è finissimi colori Fatto in Arbe nell’ Episcopato Dinanti al spettabile signor in particolar sopra il manto color azzuro oltramarino, Giacomo Marinelis quondam signor Christophoro et in altri luochi dove esso azzuro dourassi poner collè egzaminator pregado alla presentia dell’Illustrissimo et figure del Santissimo rosario è misterij come vano et Reverendissimo monsignor Theodoro Zorzi Vescovo devono essere. dal lato destro dellà Madonna l’imagine et del Molto Reverendo Padre Fra Ambrosio Leviceo over pittura di San Domenico, dal latto sinestro Santa

Cattarina di Siena, et ad basso alli piedi dellà Madonna esborsato à domino Pietro Sandrioli da Venecia indorator altre immagini over pitture che si ricercar per migliori L 376 de piccioli come appar per polizza, et raggioni di et à proposito nel rosario; il resto poi dellà palla in tutto esso Sandrioli et cio per occasione dell’Intaggio et pittura conforme al dessegno sopradetto. dovendo far tutta detta fatta fare à Venetia per l’altare della Madre di Gracia del opera et condur qui nellà Chiesa delle Reverende di San Santissimo Rosario sudetto delle quali come disse detto Andrea et poner sopra l’altare ordinato à tutte spese sue mistro Pietro L 376 d’haver speso L 180, solamente et d’esso messer Piero, et qui in Arbe indorar detta palla con restar debitore per supplimento al sudetto Corradis q s.n. oro finissimo dè cerchino bianco ò d’oro; il che tutto à L 196 et tanto piu ò manco quanto sara per fede pubblice proprie spese fatto ch’havra per tutto il mese di Dicembre legali, et autentiche constare et approbare della spesa vera, prossimo venturo siano obligati, et si obligano detti et reale di esse Lire 180 dalli mistri dell’opera per mano Reverendi Primicerio et signor Dominis contarli duccati di pubblico Nodaro di Venetia onde per cautione di esso doicento cinquanta dà Lire 6:4 per duccato et tanto messer Lorenzo come procuratore ut supra accio si possi quanti promisse esso messer Piero far l’opera, quanto in ogni tempo et luoco veder il conto giusto vero et reale prima li contara detto danaro integralmente però hora di esse Lire 180. Ivi personalmente constituito il sudetto alla presenza di detto Reverendo et testimonij confessò mistro Pietro Sandrioli indorator, et spontaneamente esso messer Piero Sandrioli haver havuto è ricevuto promisse et si obliga alla presentia ut supra far portare dalli prefati Reverendo Zaro è Dominis lire trecento ò far mandare da Venetia dalli mistri dell’intaggio come sessanta de piccoli in bona moneta corente renuntiando della pittura una fede auttentica fatta per mano di pubblico à ogni exceptione et ciò à ben senso di sodetti del resto. Nodaro di quella Citta approvata con giuramento da Dechiarando che quanto prima esso messer Piero à essi mistri per tutto il mese di Zener prossimo venturo, Zara debba dar un cauto e sicuro piezo di mantenir et et non portando overo mandando essa fede auttentica, osservar quanto di sopra et per il danaro recevuto et detto mistro Pietro Sandrioli per tutto il mese di Genaro quello riceverà. Prometendo una parte all’altra et l’altra com’è detto di sopra (in resservata pero la malatia) si hà all’altra vicissima consoleni imperpetuo mantenir, per perciò constituito pieno et principal pagador per lui, effetuar et osservar in tutto e per tutto quanto di sopra mistro Zuanne Voicovich indorator delle predette lire 196 è dichiarito e tra esse parti a bocca stabilito in pena di senza cauilazione ne contradizione alcuna overo strepito reffatione di dani e interessi per il che e hanò obbligato di Giudizio et questo senza pregiudizio si dell’una parte una parte all’altra i beni loro stabili e mobili presenti è come dell’altra. Promettendo di manutenzione et sotto futuri, dovunque existenti, pregando mè Nodaro. obligacione di beni mobili stabili presenti et futturi.

2. Lorenzo Corradis kao zastupnik i posrednik bratovštine Bogorodice od Presvetog Ružarija iz crkve Sv. Dominika u Šibeniku isplatio je Pietru Sandrioliju, indoratoru iz Venecije, 376 lira za poslove rezbarije i oslikavanja koji su u Veneciji obavljeni za glavni oltar crkve. Dokumentom se uređuju i drugi troškovi vezani za izradu oltara i majstore koji su u tome sudjelovali. DAZd, BŠ, Kutija 63, Ante Vrančić (1624.-1629.), sv. 3, 63/c, f. 18v-19

Adi 13. Zugno 1628. Indictione XI Fatto in Sebenico nel Convento et Monastero delli Reverendi Padri della chiesa dell’ordine di San Domenico posto alla marina alla presentia di messer Pietro Arrigoni, et ser Antonio Tarzanovich quondam mistro Zanpietro testimonij a cio chiamati et pregati. Havendo messer Lorenzo Corradis disse come procurator et Interveniente per li fratelli della Madona del Santissimo Rosario nella chiesa delli Reverendi Padri di San Domenico sudetto

Bojan Goja: Pietro Sandrioli indorador iz Venecije i drvene oltarne... Ars Adriatica 3/2013. (159-174)

Bilješke

1 Poznato je otprije da su Clemente i Giacomo Somazzi izradili inargientati per la 4: palme fatte venir da Venezia…”; „Per štukature kojima je bio ukrašen svod u nadžupnoj crkvi Tabelle 3: …, con suaze d’ intaglio dorate, e con vetri comprate à Uznesenja Bl. Dj. Marije (nekadašnjoj Katedrali), te su im Venezia…”; „Per un Pace di rame inargientato con la figura del pripisana i dva anđela s oltara bočne kapele Sv. Sakramenta čiji Santo….” (DAZd, Bratovštine, br. 78, Bratovština Sv. Kristofora, je svod također ukrašen štukaturama. Njihovim štukaturama Rab, 1780.-1809., f. 33). opremljen je i bočni oltar posvećen Bogorodici u crkvi Sv. Rapska bratovština Sv. Kristofora, spominjana još u srednjem Andrije te strop crkve Sv. Križa, također u Rabu. U obližnjem vijeku, bila je jedna od najznačajnijih gradskih bratovština. Jablancu, na pročelju župne crkve Sv. Josipa, izradila su Sjedište joj je bilo u istoimenoj crkvi, čiji je inventar uglavnom braća Somazzi kipove Sv. Petra i Sv. Pavla, a u unutrašnjosti izgubljen, a sada je u njoj postavljen gradski lapidarij. i dekoracije glavnog oltara i svetišta. (KRUNO PRIJATELJ, (MILJENKO DOMIJAN, Rab-grad umjetnosti, Zagreb, 2001., Švicarski štukateri u Dalmaciji, Studije o umjetninama u 164-165). Dalmaciji, Zagreb, 1963., 87-91; KRUNO PRIJATELJ, Doprinos Razmatranjem svih iznesenih arhivskih podataka ne bi aktivnosti švicarskih štukatera u Hrvatskoj, Radovi Instituta za trebalo biti sumnje da su Sebastian Petruzzi Proto e stucador povijest umjetnosti, 1-2 (1972.), 43-56; KRUNO PRIJATELJ, i proto Petruzzi iz citiranih arhivskih dokumenata ista osoba, Barok u Dalmaciji, u: ANĐELA HORVAT – RADMILA a prema dosadašnjim saznanjima o njegovoj djelatnosti može MATEJČIĆ – KRUNO PRIJATELJ, Barok u Hrvatskoj, se s velikom sigurnošću pretpostaviti da na Rabu djeluje isti Zagreb, 1982., 784-785). Tamošnji se opus Somazzijevih može onaj oltarist, klesar i kipar Sebastijan Petruzzi koji radi seriju dopuniti i drugim djelima. U župnoj crkvi u Jablancu mogu oltara za Istru, Rijeku, Kvarnerske otoke i Zagreb, dok bi im se pripisati i dva massarijevska bočna oltara (sa slikama proto Savero Medolini (Saverio Medolin) mogao biti Ksaver Bogorodice i Svete Obitelji) ukrašena glavicama anđela. Medelin (Saverio Medelin), oltarist i kipar iz Vodnjana čija Na temelju usporedbe s Bogorodičinim oltarom u crkvi Sv. su djela zabilježena u Istri i Trsatu (Rijeka). O Sebastijanu Andrije, u Rabu im se mogu pripisati i stipesi drugih oltara Petruzziju i Ksaveru Medelinu vidjeti: RADMILA MATEJČIĆ, (osim glavnog) u istoj crkvi, kao i djelomično oštećen stipes Barok u Istri i Hrvatskom primorju, u: ANĐELA HORVAT oltara sa slikom Oslobođenja Sv. Petra u krstionici nekadašnje – RADMILA MATEJČIĆ – KRUNO PRIJATELJ (bilj. 1), 469, Katedrale. Svi su stipesi trapezoidnog oblika i konkavno 602, 607; DORIS BARIČEVIĆ, Oltari Sebastijana Petruzzija izvijenih rubova ukrašenih lisnatim ukrasom. u zagrebačkoj katedrali, Tkalčić, 1(1997.), 371-400; DAMIR U vezi s baroknom obnovom romaničke rapske Katedrale TULIĆ, Kamena skulptura i oltari 17. i 18. stoljeća u Porečko- treba nadodati da su na tim poslovima, prema dokumentu od pulskoj biskupiji, doktorski rad, Sv. I, Zagreb, 2012., 421- 25. veljače 1790. godine („… 1789. MV: …”), bili uposleni „… 423, 456-482. DANKO ŠOUREK, Mramorna skulptura Sebastian Petruzzi Proto e stucador, e Clemente Somazzi suo i altaristika XVII. i XVIII. stoljeća na području Rijeke i compagno…” (Državni arhiv u Zadru (dalje: DAZd), Bilježnici Hrvatskoga primorja, doktorski rad, Sv. I, Zagreb, 2012., 205- Raba (dalje: BR), Kutija 38, 97. Alojz Galzigna (28. 01. 1782.- 222. Na temelju arhivskog dokumenta koji ga spominje u 27. 10. 1806.), Sv. I, f. 43v.-45; nova paginacija: f. 86-89). vezi s obnovom Katedrale i njegovih otprije poznatih radova, U svezi djelovanja braće Somazzi i Sebastijana Petruzzija na Sebastijanu Petruzziju, koji se do sada nije spominjao i kao Rabu navodim još neke novopronađene arhivske podatke. Za štukater, mogu se pripisati i elegantne štukature kojima je rapsku bratovštinu Sv. Kristofora oltare izrađuju i izvjesni protto ukrašen svod kapele Sv. Sakramenta u rapskoj nadžupnoj Petruzzi-(„…contato al Proto Petruzzi 450: per conto della mensa crkvi Uznesenja Bl. Dj. Marije. Zaključno navodim da je di marmo bianco al Altar del Santo … e per li scalini di mandolatto štukature u župnoj crkvi Rođenja Bl. Dj. Marije u Skradinu e pradella dello stesso … à farsi giusta il contratto, relativamente al (nekadašnjoj Katedrali), u razdoblju od 10. listopada permissivo decreto di essa spessa … da … 2. Giugno dal scadente 1774. do 20. lipnja 1775. godine, izradio Profesor di Stuchi anno 1790. …; …scalini e predella avanti la mensa…” DAZd, Bortollo Lavezari. (Skradin, župni ured, Blagajnički dnevnik Bratovštine, br. 78, Bratovština Sv. Kristofora, Rab, 1780.–1809., Katedralne Crkve u Skradinu, od g. 1745.-1778., f. 227-228). f. 33v., 34) i proto Savero (Saverio) Medolini (Medolin)-(„…Al U navedenoj su knjizi i podaci o izgradnji Gospinog oltara Proto Savero Medolini abitante in Fiume per capara d’ un altar e u istoj crkvi od strane majstora Pia i Vicenza Dalla Acqua Mensa di Marmo ordinatoli in relazion al Decreto aprovativo di 26: (Dall’ Acqua) tijekom 1759.-1761. godine. (Skradin, župni Febraro 1798; …erezion del nova Mensa ed Altare…; … Al Proto ured, Blagajnički dnevnik Katedralne Crkve u Skradinu, od Saverio Medolin altarista in Fiume in pagamento di uno Mensa g. 1745.-1778., 197-200; Skradin, župni ured, Izvanredni al altar di Marmo…” DAZd, Bratovštine, br. 78, Bratovština Sv. računi Katedralne Crkve u Skradinu od 1751.-1778., f. 76v.). Kristofora, Rab, 1780.-1809., f. 66, 69, 69v.). Za istu je bratovštinu Taj je oltar već ranije pripisan radionici Dall’Acqua što su tih godina još neke poslove obavljao i Clemente Somazzi („…per kasnije potvrdili i arhivski dokumenti. RADOSLAV TOMIĆ, far rafrescar la pala della Madona del proto Clemente Somazzi e Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji, Zagreb, 1995., 167; l’ altar dello Croce…” DAZd, Bratovštine, br. 78, Bratovština Sv. BOJAN GOJA, Mramorna oltaristika u 17. i 18. stoljeću na Kristofora, Rab, 1780.-1809., f. 69v.). području Zadarske nadbiskupije, doktorska disertacija, Sv. 1, Bratovština se tih godina oprema i drugim vrijednim Zagreb, 2010., 166. Isti su majstori izradili oltar Sv. Križa u inventarom nabavljanim u Veneciji: „Per vasetti di legno toj crkvi.

2 Iako se termin pala u hrvatskoj stručnoj literaturi uvriježio 10 PAOLO GOI, Problemi di sculture del sei e settecento in Friuli, ponajprije kao istoznačnica za oltarne slike od različitih II-Sulle boteghe d’intaglio: Comuzzo e colleghi, Il Noncello, materijala (posebice one rezbarene u drvu i slikane na platnu ili rivista d’arte e di cultura, n. 42, Pordenone, 1976., 34, 42, 44. dasci, a najčešće postavljene unutar arhitektonskog okvira nad 11 GIUSEPPE BERGAMINI-PAOLO GOI, Il Duomo di Maniago e oltarnom menzom), u ovom ću radu termin pala ravnopravno le chiese minori, Maniago, 1980., 55, 69, 209-210. koristiti i za drvene nadgradnje oltara ponajprije iz razloga 12 DAZd, Bilježnici Šibenika (dalje: BŠ), Kutija 63, Ante Vrančić jer je tako napisano u dokumentu rapskog bilježnika koji se (1624.-1629.), sv. 3, 63/c, f. 18v.-19. čuva u Državnom arhivu u Zadru. Izraz pala (palla) korišten je u arhivskim izvorima iz istoga vremena i kod izrade drugih 13 U venecijanskom Državnom arhivu pokušao sam pronaći drvenih ili kamenih nadgradnji oltara u sjevernoj Italiji i navedenu ispravu, no zbog mnoštva bilježnika koji su te godine Dalmaciji. O tim primjerima više u nastavku rada. djelovali u Veneciji za moguć pozitivan rezultat te potrage trebalo bi iznaći mnogo više vremena. U svakom slučaju, ovaj 3 KRUNO PRIJATELJ (bilj. 1), 779-780. dokument, ako ga je Sandrioli dao izraditi i ako se sačuvao 4 MILJENKO DOMIJAN (bilj. 1), 125; fotografija na 75. među tamošnjim bilježničkim spisima, krije važne podatke o 5 RADOSLAV TOMIĆ, Oltarne slike Antonija Grapinellija u majstorima koji su, uz njega, sudjelovali u izradi glavnog oltara Dalmaciji, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 26 (2002.), 90, 94. crkve Sv. Dominika u Šibeniku. 6 DAZd, BR, Kutija 21, 53. Ivan Božidar Kašić (02. 02. 1609.-02. 14 TERISIO PIGNATTI, La Fraglia dei pittori di Venezia, Bollettino 05. 1627.), Sv. II, f. 627-629. dei Musei Civici Veneziani, 10, Venezia, 1965., 35; ELENA 7 Visina nadgradnje, uključujući kip anđela, u središtu zabata FAVARO, L’arte dei pittori in Venezia e i suoi statuti, Università iznosi 510 cm, a širina 350 cm, dok se u ugovoru spominju mjere di Padova, Pubblicazioni della Facoltà di Letere e Filosofia, od 15 stopa za visinu i 9 i pol stopa za širinu. Pretpostavljajući, Firenze, 1975., 142, 155. jer drukčije nije naznačeno, kako se radi o venecijanskoj stopi 15 Budući da ga rapski dokument 1623. godine spominje kao (0,3477 m, vidjeti: ENNIO CONCINA, Pietre, parole, storia- stanovnika Zadra, s velikom se sigurnošću može pretpostaviti da Glossario della costruzione nelle fonti veneziane (secoli XV- je Pietro Sandrioli radio i za naručitelje iz glavnog dalmatinskog XVIII), Venecija, 1988., 110), preračunati iznosi daju ugovorene grada i okolice. Pietro Sandrioli nije bio jedini Venecijanac, mjere nadgradnje od 521,55 cm za visinu i 330,315 cm za širinu, udomaćen u Zadru, koji je radio i na Rabu. Nekoliko desetljeća pa se i na temelju mjera (zadane se mjere iz ugovora podudaraju prije u Rabu se 1586. godine spominju i „…Magistro Bartholomeo sa širinom niše koja je nešto uža od drvene nadgradnje oltara pa fiolo d Zamaria Negro da Venetia et magistro Antonio Marinovich je ona, vjerojatno, i uvjetovala njene dimenzije) može prihvatiti da Sibenico ambj doj Taglia Pietre, habitanti in Zara… ” koji su da se u crkvi Sv. Andrije čuva drvena palla koju se ugovorom trebali izraditi nadgrobnu ploču rapskoga biskupa Blaža Sidinea obvezao izraditi indorador Pietro Sandrioli. Na fotografijama (DAZd, BR, Kutija 18, 38. Gabrijel Zaro (21. 11. 1585.-01. rapskih drvenih oltarnih pala objavljenih u ovome radu 03. 1587.), Sv. II, f. 8v-9v). O rapskom biskupu Blažu Sidineu zahvaljujem se Gordani Sobota Matejčić i Damiru Krizmaniću (Zadar, ?-Rab, 10. lipnja 1584.) vidjeti: LOVORKA ČORALIĆ, iz Konzervatorskog odjela u Rijeci. Prilog životopisu rapskog biskupa Blaža Sidinea (1567.-1583.), 8 Na drvenom pozlaćenom oltaru Imena Isusova (1607. Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 45 (2003.), god.) iz dominikanske crkve u Trogiru kanelirani stupovi u 137-151. Nekoliko godina prije kao Bartul, sin Zamarije Negra, središnjem su dijelu prekinuti i zamijenjeni ljudskim figurama klesar se spominje i u Zadru. U dokumentu od 2. listopada 1580. (personifikacijama Nade i vjerojatno Vjere), slično kao i na godine zajedno sa zidarima Petrom Trifunićem i Martinom drvenom pozlaćenom oltaru (1622. god.) sa slikom Obrezanja Stjepanovim te klesarom Andrijom „zetom Azzalina“ obvezuje Kristovog koji se čuva u crkvi Sv. Dominika (Sv. Katarine) se izgraditi kapelu s jugozapadne strane nedovršene crkve Sv. u Splitu, a kod kojega su unutrašnji stupovi u središnjem Šime. (IVO PETRICIOLI, Renesansna tvrđava, u: TOMISLAV dijelu također zamijenjeni ljudskim figurama (također RAUKAR - IVO PETRICIOLI - FRANJO ŠVELEC - ŠIME PERIČIĆ, Prošlost Zadra III-Zadar pod mletačkom upravom personifikacijama Nade i vjerojatno Vjere). No trogirski i splitski 1409-1797, Zadar, 1987., 288). oltar, za razliku od rapskoga, ipak imaju oblik klasične edikule sa stupovima, gređem i atikom. (O splitskom i trogirskom oltaru 16 JOŠKO BELAMARIĆ, kat. br. G/4, 262, u: Dominikanci u Hrvatskoj, vidjeti izabranu literaturu: RADOSLAV TOMIĆ, Trogirska katalog izložbe, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 2011.; RADOSLAV slikarska baština, Zagreb, 1997., 97-99; DANIEL PREMERL, TOMIĆ, Crtice o slikama u Šibeniku, Murteru i Marini, Kvartal, Podrijetlo i maniristička preobrazba all’ antica motiva i oltar god. VIII, 1/2, Zagreb, 2011., bilješka 1, 70. U sklopu ovoga rada Imena Isusova u crkvi sv. Dominika u Trogiru, u: Radovi objavljena je ilustracija pretpostavljenog izvornog izgleda drvene Instituta za povijest umjetnosti, 28 (2004.), 96-113; DANIEL pale šibenskog oltara. Ilustraciju, koju je izradio Davor Gazde PREMERL, Drveni oltari 17. stoljeća u Dalmaciji, doktorska iz Hrvatskog restauratorskog zavoda-Restauratorskog odjela u disertacija, Zagreb, 2008., 155-157, 215-219; RADOSLAV Splitu, dobio sam posredovanjem akademika Radoslava Tomića. TOMIĆ, kat. br. S/27; S/30, 351-352, 354-355, u: Dominikanci u Ovom im se prigodom obojici zahvaljujem. Hrvatskoj, katalog izložbe, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 2011. 17 Don Krsto Stošić, Samostan i crkva sv. Dominika, rukopis, 24, 9 CVITO FISKOVIĆ, Trifun Bokanić na Hvaru, Peristil, 16/17 27. Taj se podatak vjerojatno ne odnosi na sadašnji već na neki (1973.-1974.), 53-54. Cvito Fisković također zaključuje „…ovdje drugi, stariji oltar. riječ palla označuje kameni okvir slike.” 18 Don Krsto Stošić, Samostan i crkva sv. Dominika, rukopis, 26.

Bojan Goja: Pietro Sandrioli indorador iz Venecije i drvene oltarne... Ars Adriatica 3/2013. (159-174)

19 Za nastavak rada bitno je dodati da se osim glavnog (sa slikom DAZd, Spisi samostana Sv. Dominika, kutija 32/1104/2354, dalje: Giovannija Laudisa) i dvaju bočnih (Imena Isusova, prije 1606. STAMPA. Iako Pietro Salamone i njegova djelatnost nisu glavna godine, sa slikom Giovannija Laudisa (?), i Sv. Vinka, 1616.- tema ovoga rada, vrlo detaljan ugovor o izradi oltara Sv. Vinka 1626. godine, s grbom šibenskog biskupa Vicenza Arrigonija Fererskog, tiskan unutar STAMPE, zbog njegove se važnosti za i slikom Filippa Zanibertija), još uvijek smještenih u njezinoj poznavanje izrade drvenih, rezbarenih i pozlaćenih oltara ranog unutrašnjosti, u crkvi Sv. Dominika u Šibeniku nekada nalazio 17. stoljeća u Dalmaciji donosi u presliku u sklopu ovog rada. i drveni pozlaćeni oltar na kojem je bila smještena slika Jacopa Budući da nam ugovor nije poznat u izvornom rukopisnom Palme Mlađeg Gospa od Karmela sa Sv. Ivanom Evanđelistom obliku smatram da ga je bolje donijeti u presliku kako je tiskan i Sv. Nikolom, a bio je posvećen Sv. Ivanu Evanđelistu. Oltar je u Stampi sa svim eventualnim netočnostima nego raditi prijepis prenesen u crkvu Sv. Katarine (Sv. Dominika) u Splitu, a sada tiskanog teksta (sl. 3). je na njemu slika Sebastiana Devite Čudo Sv. Vinka Fererskog 23 STAMPA, 47-53. Zadarski plemić i dominikanac Cornelio Nassis s donatorom. Datira se u rano u vrijeme prije 1628. godine, a (kraj 16. – prva polovica 17. stoljeća) zanimao se za mehaniku i na njemu su i dva neidentificirana grba od kojih jedan možda arhitekturu. Između ostalog, poznat je i po tome što je izradio pripada obitelji Šižgorić. O navedenim oltarima vidjeti: nacrt i nadgledao izgradnju novog svetišta (Cappella maggiore) DANIEL PREMERL (bilj. 8), kat. br. 35 i 37, 186-187, 189-190; crkve Sv. Šime u Zadru. (CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 8), 2011, kat. br. S/43, 369-370. Cristiana, Vol. I, Zara, 1877., 422-423). 20 AGOSTINO SAGREDO, Sulle consorterie delle arti edificative 24 STAMPA, 48. in Venezia, Venezia, 1856., 124-126; TERISIO PIGNATTI (bilj. 14), 16; CATERINA MARCANTONI, Arte dei dipintori, u: Le 25 STAMPA, 2. insegne delle arti veneziane al Museo Correr, Venecija, 1982., 90- 26 STAMPA, 3. 91; GIOVANNI CANIATO, Intagliatori, doratori e battiloro a 27 STAMPA, 3. Venezia dal tardo medioevo ai giorni nostri, u: Con il legno e con 28 STAMPA, 4. l’oro, la Venezia artigiana degli intagliatori, battiloro e doratori, (ur. G. Caniato), Verona, 2009., 35-36. 29 STAMPA, 5. 21 AGOSTINO SAGREDO (bilj. 20), 54, 102-103, 130-140; SILVIA 30 STAMPA, 5. GRAMIGNA-ANNALISA PERISSA, Scuole di arti, mestieri e 31 STAMPA, 48. devozione a Venezia, Venezia, 1981., 58; MARIA SANTINA 32 STAMPA, 7. ANZALONE, Arte degli intagliatori di legname, u: Le insegne delle arti veneziane al Museo Correr, Venezia, 1982., 84-85; 33 Radoslav Tomić pretpostavlja da bi i oltari Imena Božjeg i GIOVANNI CANIATO-MICHELA DAL BORGO, Le arti edili Presvetog Ružarija mogli biti njegov rad. (RADOSLAV TOMIĆ a Venezia, Roma, 1990., 179; DANIEL PREMERL, Drveni oltari (bilj. 22), 2008., 14. u crkvi Sv. Frane u Šibeniku – izvođač, predložak, naručitelj, u: 34 STAMPA, 47-48. Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Zbornik »Dana 35 PETER HUMFREY, The altarpiece in Renaissance Venice, New Cvita Fiskovića« sv. 2, (ur. Predrag Marković i Jasenka Gudelj), Haven and London, 1993., 146-151. U slučaju rapskih, šibenskih Zagreb, 2008., 314-315; DANIEL PREMERL (bilj. 8), 89-90; i zadarskih drvenih oltara ovdje ne raspravljam o tome tko GIOVANNI CANIATO (bilj. 20), 14-28; BOJAN GOJA, Novi je mogao biti projektant, tj. autor nacrta oltara, već jedino podaci o djelovanju Gierolima Mondelle i Giacoma Cavalotta u neposredni izrađivači arhitektonskih, kiparskih i ukrasnih Šibeniku, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 35 (2011), 119. dijelova oltara kao i pozlate. 22 O Pietru Salamoneu i njegovim radovima za zadarski samostan 36 ANNE MARKHAM SCHULZ, La scultura lignea in area Sv. Dominika vidjeti: IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Slovnik lagunare dalla metà del Trecento alla metà del Cinquecento, u: umjetnikah jugoslavenskih, Svezak V, Zagreb, 1860., 389-390; IVES Con il legno e con l’oro, la Venezia artigiana degli intagliatori, ČAČE, Dva barokna altarista na zadarskom području, Radovi battiloro e doratori, G. Caniato (a cura di), Verona, 2009., 55. Filozofskog fakulteta u Zadru, Razdio povijesnih znanosti, 12 Ovaj podatak bitan je za razumijevanje djelovanja Jacopa (1986), 165; RADOSLAV TOMIĆ, kat. br. 94, 252, u: Umjetnička Costantinija koji je djelovao i kao drvorezbar i kao pozlatar, ali i baština Zadarske nadbiskupije - Slikarstvo, (ur. Nikola Jakšić), kao slikar. O Costantiniju više u nastavku rada. Zadar, 2006.; RADOSLAV TOMIĆ,Umjetnička baština Zadarske 37 GIOVANNI CANIATO (bilj. 20), 24-25. nadbiskupije - Kiparstvo II, Od XVI. do XX. stoljeća, Zadar, 2008., 14; RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 8), 2011., 152. Ovdje iznesene nove 38 ANNE MARKHAM SCHULZ (bilj. 36), 55. podatke o radovima Pietra Salomonea za zadarske dominikance 39 O Costantiniju vidjeti: GIUSEPPE BIASUZ - MARIA GIOVANNA donio sam na temelju podrobnije analize podataka iz tiskane BUTTIGNON, Andrea Brustolon, Padova, 1969., 34-35, 309.; knjižice naslova STAMPA Delli Sign. Dottor Nadal, e Fratelli Nassi FLAVIO VIZUTTI, Altaristi bellunesi del’ 600: Costantini e AL TAGLIO. Rukom dopisano: 1770 / Per l’ Altare di S: Vicenzo Auregne, Archivio storico di Belluno, Feltre e Cadore, Anno LV, Ferreri in S. Dom.co di Zara / ed altre materie tra li PP: di S: Dom. 1984., 28-36; SERGIO CLAUT, Francesco Terilli ed altri scultori del co e d: Nobile Famiglia Nassi. U Stampi braće Nassis, uz ugovor s legno nel feltrino tra rinascimento e barocco, Feltre, 1988., 31, 37; Pietrom Salamoneom (Contratto Nostro per formar Altar di. S. GIULIANA ERICANI, La scultura lignea del seicento nel Veneto, Vicenzo), donose se i drugi dokumenti važni za njihov spor sa u: Scultura lignea barocca nel Veneto, Anna Maria Spiazzi (a cura samostanom oko novog uređenja crkve i predviđenog uklanjanja di), Milano, 1997., 58, 63, 70, 71, fotografije br. 43, 44, 45, 66, 69 oltara Sv. Vinka Fererskog. Upozoravam na smještaj Stampe: i crtež br. 68 na 48, 49, 50, 72, 74 i 75; RADOSLAV TOMIĆ (bilj.

8), 1997., 99-102; RADOSLAV TOMIĆ, Novi podaci o oltarima u drveni oltar po uzoru na onaj u crkvi Sv. Maura u Dinjiškoj. Trogiru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 37 (1997.-1998.), (DAZd, Bilježnici Paga, Girolamo Zorovich (1784.-1818.), B. I, 313-317; DANIEL PREMERL (bilj. 8), 99, 220-221; RADOSLAV Fasc. 3/24). Postavlja se pitanje jesu li Cozzio, Fachinetti i Spero TOMIĆ (bilj. 8), 152, kat. br. S/26, 350-351. domaći majstori ili udomaćeni Mlečani koji poput Sandriolija i 40 Kada se govori o drvorezbarima, pozlatarima i marangonima Salamonea, ali više od stoljeća kasnije, djeluju u Dalmaciji. Da se koji djeluju u Dalmaciji, treba spomenuti još neka imena koja drveni oltari u Dalmaciji naručuju do kasno u 18. stoljeće – kada sam pronašao u arhivskim izvorima. „Signor Pietro Cozzio je mramor kao materijal već sasvim prevladao u izradi oltara – habitante nella Brazza Proto, Intagliatore, et Indoradore, e Signor svjedoči podatak da se 1796. godine majstor Giacomo Rauagna Francesco Fachinetti habitante à Spalato marangon” trebali su za crkvu Sv. Mihovila u selu Kamenu u Splitskom polju obvezao tijekom mjeseca kolovoza 1748. godine za Katedralu izraditi izraditi žrtvenik od drva za iznos od devet cekina. (JOŠKO različiti drveni namještaj: „…li scancelli, Banchi, et Armare KOVAČIĆ, Nekoliko baroknih oltara u srednjoj Dalmaciji, con due Scabelli nella Sacrestia di questa Catedrale…; …tutti Kulturna baština, 30 (1999.), 106-107, 116-117. li Scancelli coll’ appozzio, suazze, cornise, e cimiere voltade 41 O navedenim splitskim, šibenskim i trogirskim oltarima vidjeti: con le sue banche dà sedere, et…; …e così due Armeri in cui si DANIEL PREMERL (bilj. 8), kat. br. 26, 28, 35, 36, 37, 50 i 51, riponerano le suppellettili argenterie, cere, et altro della Sagrestia 155-157, 160, 186-190, 215-221; RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 8), medesima con due Scabelli, che servirano alli Reverendi Reverendi 146-147, 149, 152, kat. br. S/27 i S/30, 351-352, 354-355. Sacerdoti per la preparatione della Santa Messa.” Za radove su 42 Poveznica između glavnog drvenog oltara iz crkve Sv. Dominika Cozzio i Fachinetti trebali dobiti 18 zlatnih cekina. (DAZd, BR, u Šibeniku i onog bočnog, sa slikom Filippa Zanibertija, na Kutija 33, 88. Šime Crnotta Bizza (30. 08. 1731.-13. 09. 1756.), kojem je grb Francesca Vicenza Arrigonija, šibenskog biskupa Sv. XIV, f. 303; dokument od 1. svibnja 1748. godine). Marangon u razdoblju od 1599. do 1626. godine, mogao bi biti i izvjesni Giuseppe Spero 15. svibnja 1791. godine obvezuje se obnoviti Pietro Arrigoni – jedan od svjedoka koji se navode u šibenskom crkvu Sv. Jeronima u Vlašićima na Pagu i izraditi novi glavni dokumentu koji se čuva u Zadru.

Inne teksty tego samego autora

Podobne artykuły

1-10 z 79

Możesz również Rozpocznij zaawansowane wyszukiwanie podobieństw dla tego artykułu.