Skip to content
Sztuka Adriatyku Search

Giovanni Vendramin and Illuminated Incunables in the Conventual Franciscan Monastery at Šibenik

DOI 10.15291/ars.521

Download PDF

Vol. 5 (2015)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Bojan Goja Republic of Croatia, Ministry of Cullture, Conservation Department in Zadar nepostojeci241@gmail.com Corresponding author

The article analyses the illuminations of two incunables which are housed in the monastery of St Francis at Šibenik. The front page of the incunable of John Duns Scotus’ Scriptum in quattuor libros Sententiarum Petri Lombardi (Johannes de Colonia et Johannes Manthen, Venice, 1477) is decorated with high-quality figural and phytomorphic illuminations. In the corners of the decorative frame in the upper margin are the figures of a heronand a monkey. Vertical sections of the frame are filled with flowers, leaves and berries in the colour blue, green and cyclamen pink and with numerous stylized golden burdock flowers (Arctium). The central part of the frame in the upper and lower margin is filled with dense, symmetrically placed thick leaves in the colour blue, green, purple and cyclamen pink with a stylized golden burdockflower (Arctium) appearing here and there. In the centre of the page is a crest composed of two fields separated by a horizontal line; the upper on is red and the lower one white. Two winged putti are set in the corners andthey hold red ribbons. Each wears a necklace made of red corals and classical sandals on their feet. They landscape around them is arid and there is only one tree, its bark dry, standing in it. The rocky ground with jagged edges is covered in small stones. The distinctly painted winged putti, the depiction of the landscape and the dense vegetal decoration filling the frame in the upper and lower margin demonstrate noticeable similarities with the works of Giovanni Vendramin, a prominent representative of Paduan Renaissance miniature. Thefront page of the aforementioned incunable at Šibenik can be attributed to him; he may well have been helped by his workshop and collaborators. First and foremost, it ought to be mentioned that the decorative frame on one of the opening pages (c. 4v) in an Antiphonary at Ferrara features identical type of leaf decoration as the one that fills the upper and lower margin in the incunable at Šibenik. Here too, the playful putti wear classical sandals and necklaces made of red coral. Furthermore, putti with identical physiohnomies – wearing coral necklaces and classical sandals while holding ribbons in their hands – can be found on fol. 2r in the incunable of Marcus Tullius Cicero’s Orationes (Venice, Christophorus Valdarfer, 1471, Philadelphia, The Rosenbach Museum and Library, Inc 471ci). The landscape in which the putti are depictedis also arid and marked by a single dry tree rising from the ground covered with small stones. Identical putti can be seen on the cover of the incunable of Marcus Tullius Cicero’s, Tusculanae Quaestiones (Venice, N. Jenson, 1472, London, British Library, C.1c.10, fol. 1). The landscape is also depicted in the same way. An excellent comparative example can be found in the winged putti standing on an all’antica structure on the cover of the manuscript of Jacopo Camphora’s, De immortalitate animae (London, Brittish Library, MS Add. 22325) which is decorated with architectural forms. The left and the upper margins of the opening pages of Book I and Book III of Gaius Julius Caesar’s Commentariorvm de bello Gallico (Milan, Antonius Zarotus, 1477) are decorated with frames filled with white vine scrolls on red, green and blue background with white dots. The decoration extends beyond the ornamental frames and reaches into the gold initials G and C. Although the decorative frames were not completely finished, it can be ascertained that they were made with great skill and are of high quality. This frame type was frequently used by Giovanni Vendramin and the examples from Šibenik are very close to some of his works, especially those made for Jacopo Zeno, the Bishop of Padua (Padua, Biblioteca Capitolare).

Giovanni Vendramin, Padua, illumination, incunables, monastery of St Francis, Šibenik
Sections
  1. Abstract
  2. Bilješke

Bojan Goja Prethodno priopćenje Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu kulturne baštine Preliminary communication Konzervatorski odjel u Zadru Primljen / Received: 30. 1. 2015. Ilije Smiljanića 3 Prihvaćen / Accepted: 27. 4. 2015. HR - 23 000 Zadar UDK: 76Vendramin, G. 75.056:093(497.5Šibenik)

The monastery of the Conventual Franciscans at Šibenik houses a valuable collection of incunables among which the illuminated examples deserve particular attention. The incunable of John Duns Scotus’ Scriptum in quattuor libros Sententiarum Petri Lombardi (Johannes de Colonia et Johannes Manthen, Venice, 1477) is decorated with high-quality figural and phytomorphic illuminations displaying marked similarities with the works of Giovanni Vendramin, a Renaissance miniaturist from Padua. The edition of Caesar’s Commentariorvm de bello Gallico (Milan, Antonius Zarotus, 1477) features decorative frames with white vine stalks (bianchi girari). This type of the decorative frame was frequently used by Giovanni Vendramin and the examples from Šibenik are closely related to some of his works, especially those made for the Bishop of Padua Jacopo Zeno.

1. Johannes Duns Scotus, Scriptum in quattuor libros Sententiarum Petri Lombardi (Johannes de Colonia et Johannes Manthen, Venecija, 1477.), Samostan Sv. Frane, Šibenik, Sign. Y-VII-11, početna stranica (foto: B. Goja) Johannes Duns Scotus, Scriptum in quattuor libros Sententiarum Petri Lombardi (Johannes de Colonia et Johannes Manthen, Venice, 1477), Franciscan monastery, Šibenik, Sign. Y-VII-11, initial page

2. Johannes Duns Scotus, Scriptum in quattuor libros Sententiarum Petri Lombardi (Johannes de Colonia et Johannes Manthen, Venecija, 1477.), Samostan Sv. Frane, Šibenik, Sign. Y-VII-11, početna stranica, detalj (foto: B. Goja) Johannes Duns Scotus, Scriptum in quattuor libros Sententiarum Petri Lombardi (Johannes de Colonia et Johannes Manthen, Venice, 1477), Franciscan monastery, Šibenik, Sign. Y-VII-11, initial page, detail

ve dodatno su naglašeni nijansama žute boje. Prostor iz- među dva figuralna prikaza ispunjen je gustim mesnatim listovima u plavoj, zelenoj, ljubičastoj i boji ciklame te ponekim stiliziranim zlatnim cvijetom čička.5 Listovi su po površini i rubovima dodatno sjenčani žutim i bijelim linijama i nijansama. Okomiti dijelovi okvira ispunjeni su cvjetovima, listovima i bobicama u plavoj, zelenoj i boji ciklame te brojnim stiliziranim zlatnim cvjetovima čička tvoreći ukrasni ornament koji porijeklo ima u ferarskim iluminiranim rukopisima. I ovdje su cvjetovi, listovi i bo- bice dodatno oblikovani svjetlijim i tamnijim nijansama. Slobodne površine iscrtane su tankim zavojitim viticama i kovrčama. Središnji dio okvira koji prati donju margi- nu ispunjen je simetričnim gustim mesnatim listovima u plavoj, zelenoj, ljubičastoj i boji ciklame te ponekim stiliziranim zlatnim cvijetom čička. Plavo obojeni detalji

3. Johannes Duns Scotus, Scriptum in quattuor libros Sententiarum Petri Lombardi (Johannes de Colonia et Johannes Manthen, Venecija, 1477.), Samostan Sv. Frane, Šibenik, Sign. Y-VII-11, početna stranica, detalj (foto: B. Goja) Johannes Duns Scotus, Scriptum in quattuor libros Sententiarum Petri Lombardi (Johannes de Colonia et Johannes Manthen, Venecija, 1477.), Franciscan monastery, Šibenik, Sign. Y-VII-11, initial page, detail

Bojan Goja: Giovanni Vendramin i iluminacije u inkunabulama... Ars Adriatica 5/2015. (115-126)

4. Antifonar, c. 4v, detalj, Ferrara, Muzej Katedrale (izvor: http://upload. 5. Antifonar, c. 4v, detalj, Ferrara, Muzej Katedrale (izvor: http://upload. wikimedia.org/wikipedia/commons/9/93/Giovanni_vendramin%2C_ wikimedia.org/wikipedia/commons/0/06/Giovanni_vendramin%2C_ jacopo_filippo_argenta_e_fra_evangelista_da_reggio%2C_antifonario_ jacopo_filippo_argenta_e_fra_evangelista_da_reggio%2C_antifonario_ II%2C_1482%2C_04.JPG; preuzeto: 27. kolovoza 2014.) II%2C_1482%2C_02.JPG; preuzeto: 27. kolovoza 2014.) Antiphonary, c. 4v, detail, Ferrara, Cathedral Museum Antiphonary, c. 4v, detail, Ferrara, Cathedral Museum

lisnate dekoracije s lijeve strane, na nasuprotnoj desnoj, izrađeni su u boji ciklame i obrnuto. Suprotno tome, po- jedini simetrični listovi na obje su strane obojeni u ze- leno. Kao i oni u gornjoj margini i ovdje su površine i rubovi listova dodatno sjenčeni žutim i bijelim linijama i nijansama. U središtu je lovorov vijenac koji oblikuju listovi nanizani u tri reda. Rubovi i zašiljeni vrhovi lišća dodatno su sjenčani nijansama svjetlije i tamnije zelene boje. Vijenac je u vrhu i na dnu povezan trakama. Unu- tar vijenca po čitavoj visini naslikan je grb omeđen s dvi- je tanke zavojite trake. Polje štita ocrtano je crnom bo- jom, ovalnoga je oblika i zašiljeno na dnu. Vodoravnom linijom podijeljeno je na gornju crvenu i donju polovicu bijele boje.6 Ostatak površine oslikan je plavom bojom i ukrašen bijelim točkicama raspoređenim u grupicama po tri. U uglovima donje margine, u okvirima u obliku uspravno položenih pravokutnika, naslikane su figure ra- zigranih krilatih dječaka. Onaj u lijevom okviru (sl. 2) prikazan je u desnom poluprofilu u raskoraku, pognut 6. Antifonar, c. 4v, detalj, Ferrara, Muzej Katedrale (izvor: http://upload. prema naprijed, tako da mu desna noga i podlaktice izla- wikimedia.org/wikipedia/commons/c/cd/Giovanni_vendramin%2C_ jacopo_filippo_argenta_e_fra_evangelista_da_reggio%2C_antifonario_ ze iz kadra. Konture njegova bucmastog tijela obrubljene II%2C_1482%2C_05.JPG; preuzeto: 27. kolovoza 2014.) su tankom linijom a volumen je naznačen sjenčanjima u Antiphonary, c. 4v, detail, Ferrara, Cathedral Museum različitim svjetlijim i tamnijim nijansama. Tijelo je nasli-

7. Antifonar, c. 4v, detalj, Ferrara, Muzej Katedrale (izvor: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e7/Giovanni_vendramin%2C_jacopo_ filippo_argenta_e_fra_evangelista_da_reggio%2C_antifonario_II%2C_1482%2C_07.JPG; preuzeto: 27. kolovoza 2014.) Antiphonary, c. 4v, detail, Ferrara, Cathedral Museum

kano znalački s lijepo oblikovanim anatomskim detalji- ma. Smeđa kosa spušta se do ramena a na čelu je podije- ljena u dva pramena. Nos je malen, usta poluotvorena i lagano zakrivljena, a usnice naznačene crvenom bojom. Oko vrata ima ogrlicu od crvenih koralja a obuven je u klasične trakaste sandale. Mala crvena krila raširena su i podignuta. U rukama drži tanku crvenu vrpcu s dva kraja koja se omataju oko njegove lijeve noge. Hoda po zelenom tlu oštro odrezanih rubova i posutom kamenči- ćima. U pozadini nad obzorom naslikan je nebeski svod u postupnim tonskim gradacijama od tamnijih, slikanih vodoravnim crticama, prema svjetlijim nijansama plave

8. Antifonar, c. 4v, detalj, Ferrara, Muzej Katedrale (izvor: http://upload. wikimedia.org/wikipedia/commons/e/e8/Giovanni_vendramin%2C_ jacopo_filippo_argenta_e_fra_evangelista_da_reggio%2C_antifonario_ II%2C_1482%2C_06.JPG; preuzeto: 27. kolovoza 2014.) Antiphonary, c. 4v, detail, Ferrara, Cathedral Museum

Bojan Goja: Giovanni Vendramin i iluminacije u inkunabulama... Ars Adriatica 5/2015. (115-126)

9. Jacopo Camphora, De immortalitate animae, London, Brittish Library, MS Add. 22325, detalj (izvor: https://imagesonline.bl.uk/?service=asset&action =show_zoom_window_popup&language=en&asset=12374&location=grid&asset_list=12374&basket_item_id=undefined; preuzeto: 5. studenog 2014.) Jacopo Camphora, De immortalitate animae, London, British Library, MS Add. 22325, detail

boje u donjem dijelu. Krilati dječak u desnom okviru (sl. Antifonara za katedralu u Ferrari (c. 4v., Ferrara, Museo 3) prikazan je u lijevom poluprofilu u raskoraku, pognut del Duomo). Te su minijature poslužile kao polazište za prema naprijed tako da desna ruka i lijeva noga izlaze iz definiranje majstorova stila, daljnje atribucije i povećanje kadra. U lijevoj ruci drži tanku crvenu vrpcu s dva kraja njegova opusa novim djelima. Od 1492. godine i nadalje koja se omataju oko njegovih nogu. I on oko vrata ima dokumenti ga ponovno spominju u Padovi gdje je 1502. ogrlicu od crvenih koralja a na stopalima klasične san- godine zabilježen kao jedan od upravitelja bratovštine dale. Njegov okvir malo je širi od lijevog pa je minijatu- slikara a poznato je da se bavio i kiparstvom.7 Početak rist obogatio prikaz škrtog pejzaža i jednim uspravljenim njegovog djelovanja podudara se s naglim procvatom ve- stablom osušenog debla. I ovdje je tlo oštro odrezanih necijanskog tiskarstva u godinama na prijelazu sedmog rubova posuto sitnim kamenjem. u osmo desetljeće 15. stoljeća. Nastanak tiskane knjige Krilati putti karakteristične fizionomije, jednaki pri- omogućio je daljnji razvoj padovanske minijature koja se stup u oblikovanju krajolika i gusta lisnata dekoracija tada, uz ranije oslikavanje rukopisa, sve više usmjerava koja ispunjava okvire u gornjoj i donjoj margini pokazu- na ukrašavanje inkunabula. Pri tome često se koriste tzv. ju izrazite sličnosti s radovima Giovannija Vendramina, arhitektonske naslovnice s tiskanim tekstom koji djelu- istaknutog predstavnika padovanske renesansne mini- je kao da je ispisan na svitku i ovješen ili pak uklesan jature. Giovanni Vendramin (spomen između 1466. do na arhitektonski all antica okvir postavljen u krajolik i oko 1507.-1508.) prvi put spominje se kao posvojenik opremljen različitim figuralnim – najčešće su to zaigrani Francesca Squarcionea u jednom dokumentu iz 1466. go- krilati putti – i ostalim ukrasima. Jedan od glavnih pred- dine kojim ga ovaj imenuje nasljednikom polovine svoje stavnika toga novoga stila u padovanskoj minijaturi bio imovine. Vendramin je tada vjerojatno već bio formiran je upravo Giovanni Vendramin u čijim se radovima u pr- slikar sposoban djelovati i kao majstorov suradnik. No, vom redu očituju snažni utjecaji istaknutih protagonista u Squarcionevoj oporuci iz 1468. godine Vendramin nije padovanske renesanse (Donatello, Mantegna, te ponajvi- naveden pa se smatra da njihova suradnja nije dugo po- še Squarcione) a potom i oni iz Ferrare.8 Zbog manjih trajala. Tijekom sedamdesetih godina 15. stoljeća pa sve odstupanja u kvaliteti i stilu pojedinih radova, koji se do njegove smrti 1481. godine oslikava brojne inkunabule dovode u vezu sa Vendraminom, pretpostavlja se da je za padovanskog biskupa, bibliofila i kolekcionara Jacopa uz majstora djelovala i stalna radionica s pomoćnicima.9 Zena. U narednim godinama radi i za druge naručitelje. Minijature Giovannija Vendramina u tipologiji liko- Zahvaljujući arhivskom podatku utvrđeno je da je Ven- va, posebice putta, kompoziciji, obradi ogoljelih krajo- dramin 1482. godine izradio minijature početne stranice lika u koje često ubacuje životinjske likove, te upotrebi

10. Gaj Julije Cezar, Commentariorvm de bello Gallico (Venecija, 11. Leonardo Bruni, Bellum adversus Gothos (Venecija, Vindelino Vindelino da Spira, 1472.) (izvor: GIORDANA MARIANI CANOVA / da Spira, 1472.) (izvor: GIORDANA MARIANI CANOVA /bilj. 9/, bilj. 9/, slikovni prilog br. 291, detalj) slikovni prilog br. 293, detalj) Gaiuis Iulius Caesar, Commentariorvm de bello Gallico, detail (Venice, Leonardo Bruni, Bellum adversus Gothos, detail (Venice, Vindelino da Vindelino da Spira, 1472) Spira, 1472)

Bojan Goja: Giovanni Vendramin i iluminacije u inkunabulama... Ars Adriatica 5/2015. (115-126)

12. Gaj Julije Cezar, Commentariorvm de bello Gallico (Milano, Antonius Zarotus, 1477.), Samostan Sv. Frane, Šibenik, Sign. Y-IX-11 (foto: B. Goja) Gaiuis Iulius Caesar, Commentariorvm de bello Gallico (Milano, Antonius Zarotus, 1477), Franciscan Monastery, Šibenik, Sign. Y-IX-11

13. Gaj Julije Cezar, Commentariorvm de bello Gallico (Milano, 14. Gaj Julije Cezar, Commentariorvm de bello Gallico (Milano, Antonius Zarotus, 1477.), Samostan Sv. Frane, Šibenik, Sign. Y-IX-11 Antonius Zarotus, 1477.), Samostan Sv. Frane, Šibenik, Sign. Y-IX-11, (foto: B. Goja) detalj, (foto: B. Goja) Gaiuis Iulius Caesar, Commentariorvm de bello Gallico (Milano, Gaiuis Iulius Caesar, Commentariorvm de bello Gallico (Milano, Antonius Antonius Zarotus, 1477), Franciscan Monastery, Šibenik, Sign. Y-IX-11 Zarotus, 1477), Franciscan Monastery, Šibenik, Sign. Y-IX-11, detail

dekorativnih motiva, odlikuju se osebujnim stilom koji Antifonara može se objasniti činjenicom da se radilo o je dovoljno prepoznatljiv i različit pa mu je na istom tra- narudžbi za jedno istaknuto umjetničko središte i jedno gu, uz moguću suradnju radionice i suradnika, moguće od ishodišta talijanske renesansne iluminacije pa je maj- pripisati i naslovnicu šibenske inkunabule. U tome nam stor u njihovom oslikavanju zasigurno htio na najbolji mogu pomoći brojni primjeri. Na prvom mjestu treba mogući način predstaviti svoje iluminatorsko umijeće. spomenuti iluminacije početne stranice (c. 4v) Antifo- Zaigrani putti identičnih fizionomija, koji u rukama nara u Ferrari (sl. 4 – 8) gdje je u oslikavanju slobodnih drže vrpce, oko vrata imaju ogrlice od crvenih koralja površina dekorativnog okvira korišten jednaki tip lisna- a na stopalima klasične sandale, mogu se pronaći i na te dekoracije poput onoga prikazanog u gornjoj i donjoj fol. 2r. u inkunabuli Marka Tulija Cicerona, Orationes margini šibenske inkunabule. I ovdje su zaigrani putti, (Venecija, Christophorus Valdarfer, 1471., Philadelphia, koje vidimo kako se igraju među lišćem, proviruju kroz The Rosenbach Museum and Library, Inc 471ci). I ovdje otvore, vješaju za girlande ili pridržavaju monokromni je u škrtom krajoliku naslikano jedno suhonjavo stablo medaljon s likom ratnika u vrhu inicijala, obuveni u kla- a tlo je posuto sitnim kamenjem.10 Jednaki nestašni putti sične sandale a oko vrata imaju ogrlice od crvenih ko- s koraljnim ogrlicama i klasičnim sandalama na stopa- ralja. Razlika u kvaliteti u korist iluminacija iz ferarskog lima nalaze se i na naslovnici inkunabule Marka Tulija

Bojan Goja: Giovanni Vendramin i iluminacije u inkunabulama... Ars Adriatica 5/2015. (115-126)

Cicerona, Tusculanae Quaestiones (Venecija, N. Jenson, dei Livelli (1508.-1509., Vicenza, Biblioteca Civica Ber- 1472., London, British Library, C.1c.10, fol. 1). Krajo- toliana, ms 11.1.4).15 Dva lijepa primjerka ovakvih de- lik je također realiziran na isti način sa stjenovitim tlom korativnih okvira, često korištena u sjevernotalijanskoj okomito rezanih rubova po kojem je posuto sitno kame- renesansnoj minijaturi i vrlo bliska navedenim Vendra- nje i raste škrta vegetacija.11 Dobar su primjer za uspo- minovim radovima, oslikana su u inkunabuli Gaja Julija redbu i krilati putti postavljeni na konstrukciji all’antica Cezara, Commentariorvm de bello Gallico (Milano, An- s arhitektonske naslovnice rukopisa Jacopa Camphore, tonius Zarotus, 1477.), primjerku koji se također čuva De immortalitate animae (London, Brittish Library, MS u šibenskom samostanu.16 Okviri ne sadrže figuralne Add. 22325; sl. 9) koja se smatra jednim od majstorovih prizore a protežu se u lijevoj i gornjoj margini strani- remek-djela.12 I kod njih se zapažaju sve one prije nave- ca na kojima započinju prva i treća knjiga Cezarovih dene fizionomijske i dekorativne sličnosti uočene na na- Commentariorvm de bello Gallico (sl. 12 – 14). Iako nisu slovnici šibenske inkunabule. Uz arhitektonske naslov- sasvim dovršeni, može se ustvrditi da su vrlo kvalitetno nice Vendramin je u oslikavanju rukopisa i inkunabula, i vješto crtani i oslikani. Sastavljeni su od bujna prepleta naročito onih rađenih za biskupa Jacopa Zena, koristio povijenih lisnatih stabljika, pupoljaka i vitica na crvenoj, i dekorativne okvire s motivom povijenih bijelih stablji- zelenoj i plavoj podlozi posutoj bijelim točkicama. Na ka vinove loze (tal. bianchi girari) unutar kojih preple- zašiljenim su završecima zlatni cvjetovi čička i češljugo- će inicijale i tonda s figuralnim prikazima a u dnu slika vine. Dekoracija se pruža i izvan ornamentiranog okvi- grb naručitelja, često ukrašen vrpcama i umetnut unu- ra te obuhvaća i zlatom izrađene inicijale „G” i „C”. U tar lovorova vijenca koji pridržavaju krilati putti.13 Ta- donjoj margini na obje stranice, unutar lisnatog vijenca, kvim tipom ukrasnih okvira Vendramin uz druga osli- na crvenoj pozadini, naslikan je renesansni grb u obliku kava i sljedeća djela: Gaj Julije Cezar, Commentariorvm konjske glave. Polje štita koso je udesno podijeljeno na de bello Gallico (Venecija, Vindelino da Spira, 1472.; sl. gornju plavu i donju polovicu bijele boje. U gornjoj po- 10), Strabon, Geographia (Venecija, Vindelino da Spira, lovici prikazana je ptica bijelog perja.17 Uz grb, naslikan 1472.), Leonardo Bruni, Bellum adversus Gothos (Ve- u donjoj margini stranice na kojoj započinje prva knji- necija, Vindelino da Spira, 1472.; sl. 11) te djelo Plinija ga, dopisana su slova B. J. B. koja možda predstavljaju Mlađeg, Epistolae (Venecija, Cristoforo Valdarfer, 1471.) inicijale koji skrivaju obiteljsku pripadnost grbova. Uz sve u Padovi (Biblioteca Capitolare, Inc. 123, Inc. 356, ovdje analizirane, šibenski samostan posjeduje još neke Inc. 119 i Inc. 306).14 Jednakim tipom dekoracije Ven- inkunabule koje zbog umjetničke vrijednosti svojih mi- dramin ukrašava i Danteovu Komediju (Mantova, 1472., nijatura zaslužuju pozornost povjesničara umjetnosti i Padova, Biblioteca Capitolare, Inc. 12) i rukopis Registro detaljniju obradu.18

Bilješke

1 Iskreno se zahvaljujem fra Nikoli Mati Roščiću, tadašnjem Jeronima, Croatica Christiana Periodica, Vol. 22, br. 42 (1998.), gvardijanu samostana Sv. Frane u Šibeniku, na omogućenom 165-219, inkunabula br. 69, 193. istraživanju inkunabula u samostanskoj knjižnici. 3 O nekim tipovima inicijala vidjeti: MICHELLE P. BROWN, 2 KRSTO STOŠIĆ, Inkunabule Samostana Sv. Frane u Šibeniku, Understanding illuminated manuscripts: a guide to technical Croatia Sacra, 7 (1934.), inkunabula br. 51, 79-98, 89; JOSIP terms, Malibu, 1994., 68, 81, 97; ANĐELKO BADURINA, BADALIĆ, Inkunabule u Narodnoj Republici Hrvatskoj, Zagreb, Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj, Zagreb, 1995., 112. 1952., inkunabula br. 406, 100; ŠIME JURIĆ – VATROSLAV 4 MICHELLE P. BROWN (bilj. 3), 81, 97. FRKIN, Katalozi crkvenih ustanova u Hrvatskoj, V. Zbirka 5 O motivima cvjetova čička i češljugovine vidjeti: BOJAN GOJA, inkunabula Hrvatske provincije franjevaca konventualaca sv. Maestro di Pico i iluminacije u inkunabuli De Civitate Dei

(Nicolas Jenson, Venecija, 1475.) u samostanu Sv. Duje u Kraju Book Illumination 1450-1550 - Katalog, (ur. Jonathan J. G. na Pašmanu, Ars Adriatica, 4 (2014.), 235-250, bilješka 5, 245. Alexander), Munich - New York, 1994., 164 (Lilian Armstrong, 6 Donja polovica štita djelomično je oštećena pa nije isključeno da kat. br. 79, Cicero, Orations). je sadržavala neki prikaz. Iz toga razloga nema smisla nagađati 11 LILIAN ARMSTRONG (bilj. 10, 1990.), 15; LILIAN o mogućoj pripadnosti grba. Gornja polovica štita diskretno je ARMSTRONG, The Pico Master: A Venetian Miniaturist of ornamentirana u tamnijoj crvenoj nijansi. the Late Quattrocento, u: Studies of Renaissance miniaturists in 7 GIORDANA MARIANI CANOVA, Nuovi contributi per Venice, Vol. I, London, 2003., 233-338, 246, 250, 289. Giovanni Vendramin miniatore padovano, Miniatura, 1 (1988.), 12 JONATHAN J. G. ALEXANDER, Venetian Illumination in 81-110; BERENICE GIOVANNUCCI VIGI, Lo splendore the Fifteenth Century, Arte Veneta, 24 (1970.), 272-275, 274; della Chiesa ferrarese: Jacopo Filippo Argenta, Martino da La miniatura a Padova dal Medioevo al Settecento - Katalog, Modena e Giovanni Vendramin, u: La miniatura a Ferrara: (ur. Giovanna Baldissin Molli, Giordana Mariani Canova, dal tempo di Cosmè Tura all’eredità di Ercole de’ Roberti, (ur. Federica Toniolo), Modena, 1999., 281-282 (Alberta De Nicolò Federica Toniolo), Modena, 1998., 269-275; VERONICA DAL Salmazo, kat. br. 110, Jacopo Camphora, De immortalitate SANTO, Miniatori e „scriptores” presenti a Padova. Notizie animae); BEATRICE BENTIVOGLIO-RAVASIO (bilj. 7), 983; d’ archivio edite ed inedite (secoli XI – XVI), u: La miniatura LISANDRA ESTEVEZ (bilj. 8), 17; ALBERTA DE NICOLÒ a Padova dal Medioevo al Settecento - Katalog, (ur. Giovanna SALMAZO, Ancora sull manoscritto Dell’immortalità dell’anima Baldissin Molli, Giordana Mariani Canova, Federica Toniolo), di Jacopo Campora, u: Miniatura. Lo sguardo e la parola. Studi Modena, 1999., 573-588, 579; GIANCARLO GENTILINI, Un in onore di Giordana Mariani Canova, (ur. F. Toniolo i G. busto all’antica del Riccio e alcuni appunti sulla scultura in Toscano), Milano, 2012., 268-277. terracotta a Padova tra Quattro e Cinquecento, Nuovi studi, 13 GIORDANA MARIANI CANOVA, La miniatura a Padova 1 (1996.), 29-46, 39; MICHELA BENETAZZO, Giovanni dal Medioevo al Settecento, u: La miniatura a Padova dal Vendramin miniatore padovano del tardo Quattrocento, Medioevo al Settecento - Katalog, (ur. Giovanna Baldissin Molli, Padova e il suo territorio, Anno XIV, Fasc. 78, (1999.), 43-45; Giordana Mariani Canova, Federica Toniolo), Modena, 1999., BEATRICE BENTIVOGLIO-RAVASIO, Vendramin, Giovanni, 13-34, 27-29; BEATRICE BENTIVOGLIO-RAVASIO (bilj. u: Dizionario biografico dei miniatori italiani: secoli IX-XVI, 7), 984; GIORDANA MARIANI CANOVA (bilj. 9), 345-361; (ur. Milvia Bolatti), Milano, 2004., 982-988; GIORDANA JONATHAN J. G. ALEXANDER (bilj. 8), 291, 295. MARIANI CANOVA, La miniatura in Veneto, u: La miniatura in Italia, II Dal tardogotico al manierismo, (ur. Antonella 14 GIORDANA MARIANI CANOVA (bilj. 9), 354-355, slikovni Putaturo Donati Murano, Alessandra Perriccioli Saggese), prilozi br. 291-294. Napoli, 2009., 331–371, 344–346. 15 La miniatura a Padova dal Medioevo al Settecento - Katalog, (ur. 8 GIORDANA MARIANI CANOVA, Influssi mantegneschi nella Giovanna Baldissin Molli, Giordana Mariani Canova, Federica miniatura padovana del Quattrocento, Il Santo, 38, serie II, fasc. Toniolo), Modena, 1999., 277-278 (Claudio Bellinati, kat. br. 3 (1998.), 331-340, 337-338; GIORDANA MARIANI CANOVA, 108, Dante Alighieri, Commedia); La miniatura a Padova dal La bottega di Francesco Squarcione e i miniatori, u: Francesco Medioevo al Settecento - Katalog, (ur. Giovanna Baldissin Molli, Squarcione: „pictorum gymnasiarcha singularis”, (ur. Alberta de Giordana Mariani Canova, Federica Toniolo), Modena, 1999., Nicolò Salmazo), Padova, 1999., 217-232; LEW ANDREWS, 290 (Michela Benetazzo, kat. br. 115, Registro dei Livelli). Pergamene strappate e frontespizi: i frontespizi architettonici 16 Inkunabula je zabilježena u: KRSTO STOŠIĆ (bilj. 2), inkunabula nell’epoca dei primi libri a stampa, Arte Veneta, 55 (1999.), 6-29, br. 81, 93; JOSIP BADALIĆ (bilj. 2), inkunabula br. 280, 81; 12-13; LILIAN ARMSTRONG, The Hand-Illumination of printed ŠIME JURIĆ – VATROSLAV FRKIN (bilj. 2), inkunabula br. 46, books in Italy 1465-1515, u: Studies of Renaissance miniaturists Sign. Y-IX-11, 189. in Venice, Vol. II, London, 2003., 489-523, 497-501; LISANDRA 17 Ovakav grb u Šibeniku bilježi F. A. Galvani ali nije mu poznat ESTEVEZ, „The triumph of the text” a reconsideration of njegov vlasnik. Grb nije koloriran a za ptičji lik navodi da Giovanni Vendramin’s architectural frontispieces, Athanor, predstavlja patku. FRIDRIK ANTUN GALVANI, Il re d’armi di 22 (2004.), 15-21; JONATHAN J. G. ALEXANDER, A copy Sebenico: con illustrazioni storiche, Vol. II, Venezia, 188 (1885.), of Orosius, Historiae adversus paganos, printed by Hermann tabla XVI, br. 14, 10. Lichtenstein in Vicenza ca. 1475 with illumination attributable to 18 To su prema ŠIME JURIĆ – VATROSLAV FRKIN (bilj. 2), u Giovanni Vendramin, Viator, Medieval and Renaissance Studies, prvom redu inkunabula br. 12, Sign. Z-X-4, 182, i inkunabula Vol. 43, 1 (2012.), 289-300, 292-293. br. 42, Sign. Z-X-6, 188, obje ukrašene i kvalitetnim figuralnim 9 GIORDANA MARIANI CANOVA (bilj. 7, 1988.), 85, 91, prizorima, ali i ostale inkunabule ukrašene višebojnim 93; BEATRICE BENTIVOGLIO-RAVASIO (bilj. 7), 984; inicijalima i dekorativnim okvirima. GIORDANA MARIANI CANOVA, Bibliofilia nel Rinascimento a Padova: Iacopo Zeno, la sua biblioteca e il miniatore Giovanni Vendramin, u: Storie di artisti, storie di libri: l’editore che inseguiva la bellezza. Scritti in onore di Franco Cosimo Panini, Modena-Roma, 2008., 345-361, 346, 354-355. 10 LILIAN ARMSTRONG, Il maestro di Pico: un miniatore veneziano del tardo Quattrocento, Saggi e memorie di storia dell’arte, 17(1990.), 7-39, 15; The Painted Page, Italian Renaissance

Bojan Goja: Giovanni Vendramin i iluminacije u inkunabulama... Ars Adriatica 5/2015. (115-126)

Most read articles by the same author(s)

Similar Articles

1-10 of 218

You may also start an advanced similarity search for this article.