Skip to content
Tijdschrift voor Adriatische kunstgeschiedenis Search

Carlo Sbisà

“D’Annunzio detta la Carta del Quarnaro” in the Albori Palace in Rijeka

DOI 10.15291/ars.4645

Download PDF

Vol. 14 (2024)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month

The paper examines the fresco painting promoted by the ruling ideology between the two world wars in Italy, specifically Rijeka, which was part of Italian territory at the time. The case study focuses on the fresco D’Annunzio detta la Carta del Quarnaro, painted in 1942 by Carlo Sbisà from Trieste, located in the atrium of the residential and commercial Albori Palace (“Rijeka’s Skyscraper”). The fresco is compared with relevant examples from Trieste, Florence, and Milan, cultural centres where the artist matured and worked. Before his engagement in Rijeka, Sbisà completed his wall-painting oeuvre in his hometown of Trieste, which significantly influenced the conception of this fresco. This paper highlights the fact that it has not been completely destroyed, contributing to the evaluation of the only fresco decoration Sbisà created outside of Trieste, which, in terms of both content and artistic-formal aspect, transcends the ideological framework of the time in which it was created. The Rijeka fresco forms an integral part of the building in which it is located and serves as an illustrative example of the revival of fresco painting in Italy during the interwar period, which also left its mark on the local context.

Carlo Sbisà, Rijeka, Albori Palace, fresco D’Annunzio detta la Carta del Quarnaro, wall painting, interwar period
Sections
  1. Abstract
  2. Uvod
  3. BILJEŠKE

Uvod

Namjera ovog rada jest skrenuti pozornost na fresku D’Annunzio detta la Carta del Quarnaro autora Carla Sbisàa iz Trsta, realiziranu 1942. godine u atriju stam- beno-poslovne palače Albori u Rijeci, kao i na činjenicu da djelo nije u potpunosti uništeno. Rad predstavlja i prilog valorizaciji jedine zidne fresko dekoracije koju je umjetnik ostvario izvan rodnog grada (Trsta). Znanstveno-istraživačke metode koje su pritom primijenjene temelje se na kon- zultaciji izvorne građe iz Obiteljskog arhiva Carlo Sbisà (Archivio di famiglia Carlo Sbisà), na uvidu u Zbirku crteža i skica, pripremne radove i studije povezane s kon- cipiranjem fresko dekoracije u Rijeci, te na uvidu u pisanu dokumentaciju – kores- pondenciju između Carla Sbisàa i njegove zaručnice Mirelle Schott tijekom nastaja- nja freske u Rijeci u travnju 1942. godine. Pregledana je i interpretirana i korespondencija između Carla Sbisàa i njegova prijatelja – slikara Artura Nathana s kojim u pismima vrlo detaljno raspravlja o pro- blematici zidnog slikarstva i njegove podređenosti arhitekturi u razdoblju međuraća u Italiji, koja se čuva u Državnom arhivu, Gradska biblioteka A. Hortis u Trstu, u Fondu Carlo Sbisà i Mirella Schott (Archivio diplomatico, Biblioteca Civica Attilio Hortis, Trieste, Fondo Carlo Sbisà e Mirella Schott). Taj fond temeljni je izvor i za biografiju Carla Sbisàa, koju je priredila Mirella Schott Sbisà, supruga umjetnika. Konzultirana je i sva postojeća inozemna (talijanska) znanstvena i stručna litera- tura koja se bavi temom sveukupnoga umjetničkog stvaralaštva Carla Sbisàa, poseb- no ona koja se fokusira na segment umjetnikova fresko opusa. U vezi s nastajanjem freske u Rijeci, u literaturi se mahom navode dokumentarne činjenice, uključujući i podatak da je djelo uništeno, što nije u potpunosti točno.1 Glede hrvatskih znanstvenika koji se bave međuratnim likovnim stvaralaštvom u Rijeci, primjerena analiza i valorizacija Sbisàove freske D’Annunzio detta la Carta del Quarnaro također je izostala. Njezina realizacija izlazi iz vremenskog okvira unutar kojeg se riječka međuratna likovna scena formira i manifestira.2 Ovaj rad stoga nastoji doprinijeti upravo analizi i vrednovanju, te dokumentira- nosti i kronologiji nastanka Sbisàove freske u Rijeci, što bi u konačnici moglo pomo- ći u integriranju tog djela u nacionalni i međunarodni (talijanski) likovno-umjetnič- ki kontekst iz vremena nastanka.

Zidno slikarstvo u međuratnoj Rijeci U razdoblju međuraća u Rijeci, koja je tada u sastavu Kraljevine Italije3, organi dr- žavnih i komunalnih struktura, različite interesne skupine i pojedinci, koji se pojav- ljuju kao naručitelji, u opremanju i dekoraciji regionalnih i komunalnih ustanova, te stambenih zgrada pribjegavaju angažmanu lokalno i nacionalno afirmiranih umjetnika, ilustrirajući tada rastuću naklonost javnog i civilnog sektora prema zidnom slikarstvu. U ime ponovnog otkrića tradicionalne zidne dekoracije u Italiji u vremenu između dva svjetska rata, odbacujući neangažiranost štafelajnog stvaralaštva, evocira se ne samo praksa fresaka već i mozaika i bareljefa, s ciljem sinteze svih plastičnih umjetnosti iz čega je trebala proizaći i njihova obnova. Ponovno otkriće ovih umjetničkih izričaja drži se nužnom manifestacijom novog doba, ali i novoga (ideološkog) poimanja urbanog prostora i arhitekture u čijoj su službi slikarstvo, kiparstvo i primijenjene umjetnosti. U međuratnoj Rijeci jedna od prvih zidnih dekoracija realizirana je u zgradi sje- dišta Kvarnerske provincije4 kao rezultat javnog natječaja organiziranog u tu svrhu 1929. godine.5 Pobijedio je Odino Saftich6 koji na Akademiji lijepih umjetnosti u Veneciji, pored slikarstva, studira arhitekturu koja se tada drži komplementarnom s ostalim granama likovnih umjetnosti. Bilo je to i vrijeme art décoa temeljenog upra- vo na principu Gesamtkunstwerka.

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

1. Sjedište Kvarnerske provincije, sala za sastanke sa zidnom dekoracijom, atrij u prizemlju. Fotografija iz vremena nastanka (izvor: Opere publiche, Rasegna mensile ilustrata, maggio – giugno, Roma, 1936.) Headquarters of the Kvarner Province, meeting room with wall decoration, atrium on the ground floor (contemporaneous photograph)

Nagrađeni rad (triptih) apliciran je u sali rektorata 1933. godine. Sadržajno pred- stavlja romanizaciju kvarnerske zemlje kroz prikaze pomorskih događaja od antičkog Rima preko vladavine Venecije do aktualne talijanske aneksije i osnivanja Kvarner- ske provincije dvadesetih godina. U formalnom pogledu karakterizira ga stilizacija ljudskih figura pozicioniranih ispred pejzažne scenografije s brodovljem iz različitih epoha. Na trodijelnoj kompoziciji po vertikali integrirani su simboli Italije: Rimska vučica, talijanski kraljevski grb i lav sv. Marka s otvorenom knjigom. Ispod njih su povijesna plovila: galija, ratni brod i karavela uz odgovarajuće grupe važnih ličnosti iz talijanske pomorske tradicije.7 (sl. 1)

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

2. Područno fašističko okupljalište na Kantridi/Borgomarina, sala za sastanke sa zidnom dekoracijom. Fotografija iz vremena nastanka (izvor: Opere publiche, Rasegna mensile ilustrata, maggio – giugno, Roma, 1936.) Regional fascist meeting place in Kantrida/Borgomarina, meeting room with wall decoration (contemporaneous photograph)

2a. Područno fašističko okupljalište na Kantridi/Borgomarina, atrij s bistom Mussolinija, pogled na salu za sastanke. Fotografija iz vremena nastanka (izvor: Opere publiche, Rasegna mensile ilustrata, maggio – giugno, Roma, 1936.) Regional fascist meeting place in Kantrida/Borgomarina, atrium with Tijekom tridesetih godina oslikavanje reprezentativnih prostora javnih institucija a bust of Mussolini, view of the meeting hall (contemporaneous u Rijeci postaje uobičajeno, što potvrđuju Casa del fascio8 (danas zgrada Radija Rije- photograph) ka, Korzo 24), područna okupljališta te prosvjetne ustanove. Stropnu osliku u sjedištu Provincijalne fašističke federacije potpisuju Ladislao de Gauss9 i Romolo Venucci10 kojima je povjereno i uređenje mjesnog okupljališta na Kantridi. Venucci je za postav u atriju okupljališta izradio bistu Benita Mussolinija (pre)naglašenih portretnih crta i ekpresivnosti, a de Gauss u sali za sastanke zid- nu dekoraciju koja je u dnevnom tisku prepoznata kao „slikarska sinteza vladajuće ideologije”.11 (sl. 2, sl. 2a) Ladislao de Gauss ostvaruje i dva velika tematska panoa Scuola i Doposcuola (Škola i Nakon škole) na bočnim zidovima ulaznog atrija školske zgrade u Via Dani- ele Manin u riječkom Starom gradu (danas Osnovna škola „Nikola Tesla”, Klobučari- ćev trg 1). Temu obrazovne i sportske aktivnosti mladih obradio je u stiliziranoj ma- niri raznobojnih ploha bez suvišnih detalja, u tehnici intarzije u linoleumu.12 (sl. 3) Fresko dekoracija izvedena 1942. godine na sjevernom zidu atrija stambeno-po- slovne palače Albori (Riječki neboder, Trpimirova ulica 2), u usporedbi s prethodno

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

3. Vestibul školske zgrade sa zidnom dekoracijom u Starom gradu (Via Daniele Manin). Fotografija iz vremena nastanka (izvor: Opere publiche, Rasegna mensile ilustrata, maggio – giugno, Roma, 1936.) Vestibule of a school building with wall decoration in the Old Town, Via Daniele Manin (contemporaneous photograph)

navedenim primjerima, izdvaja se zahtjevnošću izvedbe, te složenošću kompozicije i umjetničkom razinom. Autor freske naslovljene D’Annunzio detta la Carta del Qu- arnaro13 (D’Annunzio diktira Kvarnersku kartu) bio je akademski slikar Carlo Sbisà iz Trsta, kojeg je za taj posao angažirao arhitekt Umberto Nordio, također iz Trsta, jedan od projektanata palače. Premda stilizirane forme Sbisàove kompozicije karakterizira neoklasični stil bez militantnosti, samo nekoliko mjeseci nakon dovršenja djelo je znatno oštećeno, što je bilo očekivano zbog ratnog perioda, pa i politički razlozi nisu isključeni.14 Freska je nakon toga dugo vremena smatrana potpuno uništenom, no indicije o njezinu posto- janju potvrđene su 2009. godine postupkom sondažnog rekognisticiranja koje je na inicijativu Konzervatorskog odjela u Rijeci obavio ovlašteni restaurator Ivan Buneta.15

Carlo Sbisà: umjetnički razvojni put Carlo Sbisà16, rođen u Trstu 1899., nakon što je radio kao dlijetar, zlatar i dizajner strojeva, od 1919. do 1923. godine studira na Akademiji likovnih umjetnosti u Fi- renci (Accademia di belle arti). Usporedno sa službenim programom pohađa speci- jalistički tečaj za figuru kod akademika Artura Caloscija koji na njega ostavlja trajan utjecaj, uostalom kao i profesor Felice Carena, voditelj slikarskog kolegija. Obojica su bila nastavljači tradicije umjetničkog formiranja na etabliranim nacionalnim aka- demijama poput one u Firenci, koju je i sam Calosci pohađao, odnosno Torina gdje se na Akademiji Albertina obrazuje Carena koji potom participira u intelektualnom i umjetničkom životu Rima i Firence. Tijekom firentinskog razdoblja Sbisà otkriva slikarstvo 15. i 16. stoljeća, a bora- vak kod obitelji Augusta Vermehrena, restauratora u Galeriji Uffizi (Galleria degli Uffizi), doprinosi njegovu budućem opredjeljenju za fresko slikarstvo. No, do kraja školovanja prednost daje graviranju s čime je bio povezan i njegov umjetnički debi 1922. godine na Bijenalu u Veneciji (La Biennale di Venezia). Na sudjelovanje na važnim nacionalnim i međunarodnim umjetničkim smotrama, poput Bijenala, bio je potican od vremena studija (osobito od prof. Carene), na kojem je kontinuirano prisutan do 1964. godine. Tijekom cijelog razdoblja boravljenja u Firenci Carlo Sbisà bio je u kontaktu s prijateljima u Trstu, posebno iz područja izdavaštva i kruga utemeljitelja pokreta Novecento, što mu je nakon diplome pomoglo u daljnjoj umjetničkoj promociji.17

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

Povratak u Trst odmah je obilježen njegovom prvom samostalnom izložbom 1928. godine u Galeriji Michelazzi koja je, pored drugih privatnih galerija (Galleria Trieste, Galleria al Corso), bila mjesto predstavljanja i usporedbe lokalnih umjetnika, ali i prezentacije nacionalnih i međunarodnih umjetničkih trendova i pojava. Italo Svevo u prikazu te inicijalne izložbe primjećuje umjetnikovu „nostalgičnu želju za evokacijom zbog čega motivi u njegovim slikama objedinjuju prostor i svjetlost u kojoj su rođeni”. Nostalgija koja ga prati, po Svevovu mišljenju, pridonijela je „ople- menjivanju njegove misli, njegove vizije i njegovih boja”.18 Sbisà u Trstu dijeli atelje s Leonor Fini19 i Arturom Nathanom20, samoukim sli- karima koji se obučavaju konzultiranjem stručne literature te posjetima muzejima, usvajajući kompozicije i tehnike ​​starih majstora. Bili su mu stoga velika podrška u teorijskom pogledu, osobito Nathan. Sudjeluju na skupnim izložbama, a između tro- je umjetnika – prijatelja Silvio Benco najobjektivnijim drži prvog „koji najmanje in- tervenira u poredak stvari da se dovedu u suglasje s cjelinom, koji voli drevne umjet- ničke kvalitete: čvrstoću volumena, profinjenu liniju i boju, dojmljivost svjetla”.21 Zajednički se prezentiraju i u Milanu, čiju umjetničku scenu također karakterizi- ra intenzivna aktivnost privatnih galerija, osobito Galerije Barbaroux koja je podr- žavala umjetnike grupe Novecento.22 Boravak u Milanu Carlu Sbisàu omogućuje mnoga poznanstva u umjetničkim krugovima, što 1931. godine rezultira i njegovom drugom samostalnom izložbom u Galleria del Milione. Predstavljenim radovima i svojim klasicističkim izrazom hra- bro oponira tada već stilski heterogenoj skupini Novecento, što potvrđuje i sudjelova- njem iste godine na drugoj izložbi grupe (2ª Mostra del Novecento Italiano).23 Nastavlja aktivno izlagati u Trstu, uključujući narudžbe za fresko oslikavanje in- terijera javnih i privatnih zgrada, koje su se zaredale nakon restauriranja i djelo- mične prerade fresaka Eugenija Scomparinija na pročelju crkve bivše Psihijatrijske bolnice u prigradskom kvartu Guardiella 1932. godine. Iskustvo na toj restauraciji pomoglo mu je u usvajanju modaliteta izvedbe originalne freske, a formiralo ga je i ikonografski odabirom figurativnih modela, te u vještini upotrebe boja i tonova.24 Sbisàov prvi važniji javni test u izradi originalne zidne freske povezan je s poča- snom dvoranom Doma borca (Casa del Combattente, Via XXIV Maggio 4), što mu je omogućio Umberto Nordio, projektant građevine. Bila je to iznimna prilika za mladog umjetnika koji se okušao te istovremeno i potvrdio u, od vremena renesan- se, zanemarenom području zidnog slikarstva. Opcija freske kao povlaštenog izražaj- nog medija u razdoblju fašističkog režima za Carla Sbisàa postaje konstanta, zahva- ljujući upravo suradnji s Nordijem, a popraćena teorijskom i kritičkom podrškom Silvija Benca te drugih intelektualaca koji prate likovnu scenu tih godina u Italiji.25 U počasnoj dvorani Doma borca Sbisà je izradio cjelovite figuralne prikaze Majke Italije i vojnika: pripadnika pješadije, mornara, topnika i avijatičara, te dopojasne fi- gure: alegorije julijanskih gradova: Trsta, Gorice, Akvileje, Pule, Zadra, Poreča, Splita i Rijeke. U njihovoj vizualizaciji ne nudi priču, već je akcent na kompozicijskoj shemi kojoj su figure prilagođene, zatim na harmoniji oblika i boja, ne narušavajući ravnotežu arhitektonskog konteksta. No, formalni i ikonografski izbori za autora nisu bili samo rezultat aplikacije programsko-režimskog recepta, već i ishod njegove umjetničke zre- losti i vještine, asimiliranih u kulturnim središtima u kojima se školovao i djelovao.26 Osim za javne ustanove, nanizale su se narudžbe za stambene zgrade, što Carlo Sbisà preferira zbog veće slobode odabira teme i motiva. Izdvajamo fresku Maternità (Majčinstvo) u atriju kuće Zelco-Lucatelli27 (Via Murat 16), gdje prvi put uvodi više figura unutar iste scene. Grupu s desne strane simbolizira majčinska ljubav prema novorođenčetu (piramidalna kompozicija ima izvorište u Leonardovoj sv. Ani), dok s lijeve strane dvije žene i jedna djevojčica predstavljaju majčinu brigu i pažnju za djecu. Obje skupine ističu se na arhitektonskoj pozadini s terasom i pogledom na

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

4. Carlo Sbisà, Maternità, 1937., freska, 221 x 335 cm (preuzeto iz: Carlo Sbisà /bilj. 1, 1996./, 128) Carlo Sbisà, Maternità, 1937, fresco, 221 x 335 cm

5. Carlo Sbisà, Dopolavoro e ricreazione (Lo svago), 1937., freska, 250 x 387 cm (preuzeto iz: Carlo Sbisà /bilj. 1, 1996./, 129) Carlo Sbisà, Dopolavoro e ricreazione (Lo svago), 1937, fresco, 250 x 387 cm

tršćanski zaljev, čija je prostornost istaknuta perspektivom popločenog poda i stubi- štem po uzoru na Domenica Ghirlandaija.28 (sl. 4) Materinstvo29 je u vremenu fašizma bila propagandna i ideološki podobna tema koju odabire i za oslikavanje atrija stambene zgrade u Via Giuseppe Picciola 1. Na- dalje, upušta se i u omiljenu mu reinterpretaciju renesansne tematike nimfa i glaz- benica, tematizirajući ženu slobodnije, ne samo kao majku – izvor života već i kao nedostižni idol (Via Murat 12). Afirmacija na području fresko slikarstva omogućuje mu suradnju i s drugim ar- hitektima. Najizazovnija, zahvaljujući Nordijevoj preporuci, bila je ponuda Marcella Piacentinija30 za dekorativno oslikavanje palače Assicurazioni Generali (Via Tor Ban- dena 1), čija je izgradnja bila usko povezana s tada aktualnim državnim programom sanacije starogradskih jezgri.

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

Ciklus fresaka za palaču Assicurazioni Generali podrazumijevao je, između osta- log, izradu dvaju velikih panoa: Lavoro costruttivo (Konstruktivni rad) i Dopolavoro e ricreazione (Slobodno vrijeme i rekreacija) u prostoru Gallerie Arrigo Protti (Corso Italia).31 U obama muralima usporeni ritam čvrsto oblikovanih figura, široke i mirne geste, ukroćene okomite draperije i upečatljive boje eksplicitna referencija su na Pie- ra della Francescu, ali scene su aktualizirane, jer se u fizionomijama sudionika mogu prepoznati portreti autorovih prijatelja i poznanika.32 (sl. 5) Rad i slobodno vrijeme, urbani i ruralni krajolik, industrija i trgovina bile su 6. teme omiljene režimu, obrađivane u zidnim i štafelajnim djelima i brojnih drugih Palača Albori četrdesetih godina 20. stoljeća. Fotografija autora. No, kada je u pitanju Carlo Sbisà, one nisu bile samo površna ikonografija, iz vremena nastanka (izvor: već i autorov jasan iskaz suštinske karakteristike budućeg društva, nužno povezanog Iz zbirke starih razglednica s prošlošću i tradicijom. i fotografija Sergio Kristafor, Umberto Nordio uvijek je isticao slobodu izbora svojih suradnika izvan politič- Tizianova ulica 3, Rijeka) kog i sindikalnog članstva jer mu je vodeći kriterij bila kvaliteta, od kojih je zahti- Albori Palace in the 1940s jevao i očekivao prilagodbu. Težio je arhitektonskom jedinstvu sa slikanom kompo- (contemporaneous photograph) zicijom koja je morala biti nadopuna prvoj, bez pretjerivanja s​​ bojama i nijansama koje nisu smjele biti u prevelikom kontrastu s prostorom. Ne samo to, slika je trebala 7. ostati unutar jedinstvenog tona, snažnog u kjaroskuru, ali ograničenog u raznoliko- Riječki neboder/palača Albori, Trpimirova ulica 2 sti boja, odabranih ne samo u odnosu na samu sliku već i u odnosu na arhitektonske (foto: M. Gracin) i prostorne svojstvenosti interijera.33 Rijeka’s Skyscraper / Albori Palace, Tim je veće bilo njegovo razočaranje dugogodišnjim suradnikom i prijateljem Trpimirova Street No. 2 kojeg je iznimno cijenio, a razlog su bile njegove pripremne skice za zidne dekora-

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

8. cije u atriju palače RAS (Riunione Adriatica di Sicurtà), Piazza Guglielmo Oberdan Riječki neboder/palača Albori, 4. Pretpostavljamo da je Sbisà u tim skicama (koje nisu sačuvane) figure postavio Trpimirova ulica 2, ulazna veža/ atrij (foto: B. Lenić) unutar urbane scenografije, konstruirajući prostor prema metodama renesansne perspektive. No, u kolorističkom smislu, intenzitetom boja, najvjerojatnije pretjerao Rijeka’s Skyscraper / Albori Palace, Trpimirova Street No. 2, entrance u odnosu na pretpostavljene arhitektonske uvjete.34 hall / atrium Nisu sačuvane i realizirane ni četiri umjetnikove skice za velike freske (godišnja doba) namijenjene za prostor trijema renovirane pivovare Pedavena blizu Vicence u vlasništvu obitelji Luciani. 8a. Umberto Nordio nadao se da će s Carlom Sbisàom ponovno surađivati kada to Riječki neboder/palača Albori, bude moguće, u okolnostima koje će mu priskrbiti rad u odgovarajućem prostoru Trpimirova ulica 2, sjeverni zid namijenjenom samo njemu, bez uvjeta i ograničenja. Prilika se ukazala 1942. godi- atrija (foto: B. Lenić) ne, a riječ je o Sbisàovoj zidnoj dekoraciji realiziranoj u atriju palače Albori u Rijeci, Rijeka’s Skyscraper / Albori Palace, jedinoj koju u okviru vlastita fresko opusa nije ostvario u Trstu.35 Trpimirova Street No. 2, northern wall of the atrium Carlo Sbisà: D’Annunzio detta la Carta del Quarnaro Umberto Nordio u Rijeku dolazi 1939. godine zahvaljujući građevinskim autori- tetima na gradskoj i nacionalnoj razini koji su poznavali njegov rad, povjerivši mu projekt stambeno-poslovne palače investitora Marca de Alborija.36 Nordio palaču projektira zajedno s arhitektom Vittorijem Frandolijem, a iza sebe je već imao sličan projekt za visoku kuću (casa alta) Opiglia-Cernitz u Trstu, Largo Riborgo 2.37 Marco de Albori, američki povratnik, bio je jedini koji je 1938. godine pokazao interes za kupnju terena na zapadnom kraju Korza, gdje je niknula najviša i naj- modernija građevina u Rijeci, dovršena i useljena u ožujku 1942. godine. Izdvajala se visinom (14 katova) i kubičnošću oblika, volumena razlomljenog pravokutnim rasterom dubokih lođa jedino na fasadi okrenutoj trgu/šetalištu. Riječka javnost na pojavu novog zdanja isprva nije dobro reagirala. Smetalo ih je što zgrada nije is- ključivo stambena, kritizirali su je zbog neusklađenosti s okolinom i uspoređivali s mastodontskim ormarom ladičarem. No, oni koji su je nastanili mogli su uživati u komforu prostranih i moderno uređenih stanova i poslovnih prostora. (sl. 6, sl. 7) Svježina boje i sklad materijala vanjske obloge u travertinu usklađuju se s opre- mom stambene veže/atrija zidova obloženih kararskim mramorom blijedoružičaste nijanse. Od istog materijala bile su i stube. Prostor veže i stubišta bio je tretiran s mnogo pozornosti, pa su i lusteri nabavljani u Muranu, a radijatori maskirani crve- nim mramorom Montecatini. (sl. 8)

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

9. Carlo Sbisà, Allegoria di Fiume, Iz atrija se, ispod trijumfalnog luka obloženog mramorom manco, penje preko 1935., freska, 190 x 175 cm (preuzeto iz: Carlo Sbisà /bilj. 1, nekoliko stuba i dolazi na višu razinu za smještaj tri lifta (jedan je bio teretni). Tu su 1996./, 125) zidovi obloženi travertinom, osim sjevernog na kojem je Carlo Sbisà izradio dekora- Carlo Sbisà, Allegoria di Fiume, tivnu alegoriju D’Annunzio detta la Carta del Quarnaro.38 1935, fresco, 190 x 175 cm Bila je to inicijativa vlasnika građevine, jer se tada generalno podržava umjetnost fresko slikarstva, a i tema kojom se odavao hommage D’Annunziju, podjednako voj- niku i pjesniku, bila je prihvatljiva na lokalnoj i državnoj razini. Nakana da se freska 10. izvede u ulaznom atriju temeljila se na preporuci Umberta Nordija koji je uočio tu Carlo Sbisà, Città deserta, 1929., ulje na platnu, 70 x 95 cm mogućnost i predložio Carla Sbisàa za njezinu izradu.39 (sl. 8a) (preuzeto iz: Il mondo è là /bilj. Carlo Sbisà u koncipiranju alegorije D’Annunzio detta la Carta del Quarnaro, kao i 43/, 194) u dotadašnjem stvaralaštvu, ostaje dosljedan izbjegavanju znaka nasilja i rata, koji sje- Carlo Sbisà, Città deserta, 1929, ćanje na Gabrielea D’Annunzija i njegovu ulogu legionara pretvara u razdragani susret oil on canvas, 70 x 95 cm s riječkim građanima koji se oko njega okupljaju i pozorno slušaju pjesnikovu riječ.40 Sbisàova inspiracija za fresku u Rijeci na tragu je urbinske pale La città ideale41, ali uz jasno istaknutu prisutnost katedrale Sv. Vida u stražnjem planu kompozicije, koja je već i na zidovima Doma borca u Trstu u personifikaciji uzeta kao simbol grada Rijeke.42 (sl. 9) U autorovu slikarskom opusu motiv kružne građevine (savršene forme) pojav- ljuje se još 1928. godine u djelu Magia (Magija) u kojem rotonda Pancera (Via San Michele, Trst) skladno dijalogizira s volumenom ženske figure (Franche Isotti) u pr- vom planu. Città deserta (Napušteni grad) iz 1929. godine posveta je pak milanskoj arhitekturi 16. stoljeća koja višekutnom centralnom formom San Carla al Lazzaretto korespondira s riječkom crkvom.43 (sl. 10) Kvatročentistički izbor reprezentacije idealnog grada nije slučajan, jer se sla- že s prikazanim subjektom: pjesnikom koji čita/diktira idealan ustav za idealan grad, koji je bio najprikladnija pozadina za ilustraciju društveno-političkog mode- la predloženog u Kvarnerskoj povelji/ustavu koji je D’Annunzio u Rijeci proglasio 1920. godine. Naime, ideja na kojoj se temelji idealni grad nije samo formalne prirode, već i humanističke kao hvalospjev čovjeku/umjetniku i središnjem mjestu njegova intelekta.44 Freska u Rijeci, kao i urbinska pala, definirana je rasporedom građevina u više prostornih planova, ali za razliku od uzora, s prisutnošću i u uravnoteženom od- nosu s grupama građana te ženskim likovima s djetetom/dječakom. Njihovi su vo- lumeni stilizirani i čvrsti, geste uvjerljive i naglašene po uzoru na fresku Maternità

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

11. (kuća Zelco Lucatelli), dok je pozornost sudionika događaja usmjerena prema cen- Fotomontaža iz vremena tralnom liku, postupak prethodno primijenjen u fresci Dopolavoro e ricreazione nastanka (1942.): L'affresco D'Annunzio detta la Carta (palača Assicurazioni Generali). Djevojačke frizure s pletenicama i nabori haljina u del Quarnaro, 32,5 x 20 cm. istom djelu poslužili su mu u oblikovanju ženskog lika prikazanog sleđa na desnoj Fotomontaža je napravljena od strani kompozicije. Prikaz figure sleđa, osobito ženske, bio je umjetnikov omiljeni dviju spojenih fotosnimki (izradio: Foto – Caleari, Via postupak u stvaranju kontemplativne atmosfere i misaonog uvlačenja promatrača Mazzini 1, Fiume. Izvor: u prizor. (sl. 11) Privatna kolekcija) Građevinama prikazanima u više planova u perspektivi, Sbisà na virtualan način Contemporaneous doprinosi širenju ograničenog prostora u atriju palače Albori, iskazujući istovremeno photomontage made by merging i sposobnost spretnog uklapanja dvaju postojećih otvora (vrata lifta) u složeni prizor. two photographs (1942): Fresco O tome je svoja zapažanja iznio Arturo Nathan koji posebno cijeni složenost D’Annunzio detta la Carta del Quarnaro, 32.5 x 20 cm scenografskog sustava kompozicije i njezina iluzionistička rješenja. Fresku je, na- kon što ju je vidio na fotografiji, definirao kao jednu od najboljih koje je njezin autor izveo u posljednjih deset godina. Nathan je posebnost realizacije identifici- rao u bezvremenskoj dimenziji postignutoj nadvladavanjem doslovnih i narativnih elemenata, što djelu priskrbljuje duhovni karakter izdižući ga iznad uvriježenih konvencija takvih prikaza.45 Bez obzira na uočene kvalitete, ostvarenje je u vrijeme nastanka prošlo nezapa- ženo u akademskoj i široj javnosti. Kritičko priznanje nije dobilo sve do njegova po- novnog otkrića prigodom organiziranja retrospektivne izložbe fresaka Carla Sbisàa u Trstu (Castello di San Giusto) 1980. godine.46

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

12. Carlo Sbisà, Skica/studija za fresku D'Annunzio detta la carta del Carnaro, 1941., crtež olovkom na papiru, 334 x 487 mm (izvor: Privatna kolekcija) Carlo Sbisà, Sketch/study for the fresco D’Annunzio detta la carta del Carnaro, 1941, pencil drawing on paper, 334 x 487 mm

12a. Carlo Sbisà, Skica/studija za fresku D'Annunzio detta la carta del Carnaro, 1941., crtež olovkom na papiru, 462 x 614 mm (izvor: Privatna kolekcija) Carlo Sbisà, Sketch/study for the fresco D’Annunzio detta la carta del Carnaro, 1941, pencil drawing on paper, 462 x 614 mm

Dokumentiranost freske i pripremni radovi Freska u Rijeci među autorovim je najbolje dokumentiranim zidnim radovima zahvaljujući opsežnoj korespondenciji s budućom suprugom Mirellom Schott47 tije- kom njezine realizacije u travnju 1942. godine. Osim pisane dokumentacije (korespondencije), sačuvane su i skice te crno-bijela fotografija (fotomontaža) koja omogućuje adekvatno vrednovanje djela i komplek- snosti kompozicije.48 Poznato je da je Carlo Sbisà osobitu pozornost posvećivao pripremnoj fazi, što i u primjeru riječke freske dokazuje nekolicina crteža u kjaroskuralnom tonu, koje je nakon pomnog odabira ukomponirao u kartone u prirodnoj veličini. Kompozicijska struktura pripremnog crteža nejasnog sadržaja iz 1941. godine znatno se razlikuje od ostvarene varijante. Arhitektonski elementi gotovo su iden-

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

13. Carlo Sbisà, Studija djevojčice / Studio per bambina, crtež olovkom na papiru, 41,5 x 57 cm (izvor: Privatna kolekcija) Carlo Sbisà, Study of a Girl / Studio per bambina, pencil drawing on paper, 41.5 x 57 cm

14. Carlo Sbisà, Studija mladića koji piše / Studio per uomo che scrive, crtež olovkom na papiru, 243 x 195 mm (izvor: Privatna kolekcija) Carlo Sbisà, Study of a Young Man Writing / Studio per uomo che scrive, pencil drawing on paper, 243 x 195 mm

15. Carlo Sbisà, Studija za ženu s košarom / Studio per donna con cesta, crtež olovkom na papiru, 243 x 195 mm (izvor: Privatna kolekcija) Carlo Sbisà, Study of a Woman with a Basket / Studio per donna con cesta, pencil drawing on paper, 243 x 195 mm

16. Carlo Sbisà, Studija djeteta / Studio per bambino, crtež ugljenom na papiru, 274 x 224 mm (izvor: Privatna kolekcija) Carlo Sbisà, Study of a Child / Studio per bambino, charcoal drawing on paper, 274 x 224 mm

tični, ali s manjom prisutnošću sudionika ograničenih na dva para ženskih likova odjevenih u sportsku odjeću: dvije djevojke s rekvizitima (lopta, palica) te majka s djetetom, što ukazuje na složenu ulogu žene u društvu. (sl. 12) U drugoj skici jedine bitne razlike u usporedbi s konačno definiranim nacrtom jesu drukčiji položaj dviju figura na desnom trijemu te pozicija košare na mjestu podesta.49 (sl. 12a) Detaljno razrađeni crteži olovkom (malih dimenzija) prikazuju Carlettu, djevoj- čicu s pletenicama (sl. 13), tako nazvanu u prepisci slikara i Mirelle Schott, zatim mladića koji sjedi nasuprot D’Annunziju i zapisuje ustav koji poeta diktira (detta), čija frizura varira u odnosu na ostvarenu inačicu. (sl. 14) U crtežu mlade žene s košarom jasna je poveznica sa Sbisàovom studijom seljanki (Studio per contadine) iz 1937. godine. (sl. 15) Lik djeteta u skupini žena, također viđenog sleđa, odjevenog u košulju, meko je oblikovan tehnikom ugljena na papiru. (sl. 16) U lažnom reljefu – alegoriji s riječnom nimfom na vrhu lijevog tornja, uzor su mu bile klasične riječne figure i renesansne Venere koje tijekom tridesetih godina konti- nuirano slika u nizu inačica: Venere delle conchiglie, Figura femminile distesa, Fanciulla

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

17. Carlo Sbisà, Pripremna studija za fresku u palači Albori u Rijeci (Profilo di fanciulla), crtež ugljenom i crnom olovkom na papiru, 35 x 48,5 cm (izvor: Privatna kolekcija) Carlo Sbisà, preliminary study for the fresco in the Albori Palace in Rijeka (Profilo di fanciulla), charcoal and black pencil drawing on paper, 35 x 48.5 cm

sul molo, Venere delle rocce i druge. Temu obrađuje i freskama (palača Assicurazioni Generali) te brojnim crtežima poput riječne alegorije koja je bila još jedan povod za tretiranje klasične teme ženskog akta u primjerenoj tehnici ugljenom.50 (sl. 17) Crteži, pogotovo u olovci, zasebna su umjetnička djela, koji autora potvrđuju kao likovnog znalca posvećenog prije svega ljudskoj figuri. Spontanost bez nametnutog okvira rezultira njegovom najboljom umjetničkom stranom, bez čega bi pomno isplanirana kompozicija za fresku u Rijeci bila samo korektno ostvarenje koje se ba- zira na artizmu i naraciji s osloncem na tradiciju.

Kronologija nastajanja freske Dekorativna alegorija D’Annunzio detta la Carta del Quarnaro nastaje u vremen- skom rasponu od mjesec dana, počevši od 31. ožujka do 1. svibnja 1942. godine.51 Carlo Sbisà u prepisci sa svojom zaručnicom Mirellom Schott, u preciznom kro- nološkom slijedu, gotovo svakodnevno, iznosi sve što je tijekom tog perioda pla- nirao učiniti, što je učinio ili bio prisiljen ukloniti i ponoviti unutar tih tridesetak dana.52 Pored tehničkih napomena, ističe težinu rada u neprikladnom i uvijek natr- panom prostoru, slabo osvijetljenom prirodnim svjetlom. Preferirao je stoga raditi noću kako ga ne bi ometali ljudi koji su danju neprestano dolazili i odlazili jer je zgrada bila useljena. U radu su ga ometali i atmosferski uvjeti koji su onemogućavali pravilno sušenje žbuke, toliko da je bio prisiljen nerijetko poništiti i ponoviti dio već obavljenog posla. (sl. 18) Sbisà je u Rijeku stigao krajem ožujka 1942. godine. Iznenadio se mjestom pred- viđenim za izvedbu freske, koje mu se učinilo skučenim i mračnim, gdje je uvijek moralo biti upaljeno svjetlo. Pomislio je da će posao moći završiti za nekoliko dana, ali je ubrzo shvatio da je to bila loša procjena, jer je rad u neadekvatnim okolnosti- ma, vremenski i tehnički, u potpunosti nepredvidiv. Ulazni dio atrija drži uistinu lijepim, gdje je, po njegovu mišljenju, freska trebala naći svoje mjesto. Da je prije znao za predviđenu poziciju, preporučio bi da se u neadekvatnome gornjem dijelu atrija ukomponira jedna manja freska, a dvije freske većih dimenzija u njegovu prednjem dijelu. Unatoč navedenim zapažanjima, nije reagirao, pomirivši se s narudžbom i zid- nom površinom koja je bila namijenjena oslikavanju. Moguće je da mu je bio izazov

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

18. Pismo Carla Sbisàa Mirelli Schott od 27. travnja 1942., omotnica pisma (izvor: Privatna kolekcija) Letter from Carlo Sbisà to Mirella Schott dated April 27, 1942, envelope

ostaviti dobar dojam i pokušati se prilagoditi problematičnim uvjetima. Vlastita sud- bina nije mu se učinila neobičnom jer je i do tada većinom morao intervenirati na neprikladnim mjestima i u ekstravagantnim formatima.53 O poteškoćama s kojima se susretao u izvedbi fresko dekoracija raspravlja i s du- gogodišnjim i iskrenim prijateljem Arturom Nathanom u vrlo intenzivnoj i bogatoj korespondenciji, koji podržava nužnost obostranog dogovora između naručitelja i izvođača freske. U dotadašnjoj praksi Sbisà je prečesto ostajao žrtvovan, a u konač- nici i pomiren s namijenjenim mu slučajno neiskorištenim ostatcima zida. Nedostat- ke je tek djelomično mogla uravnotežiti njegova autorska domišljatost.54 Slikanje freske u atriju palače Albori započeo je bojenjem gornjeg vijenca i jedne figure oko čega je odmah nastao problem jer Mirella Schott, koja je izradila pripre- mni crtež, njime nije bila zadovoljna. Uslijedila je izvedba arhitektonskih detalja, što mu je bilo zamorno bez obzira na učinkovitu metodu izvlačenja lukova užetom, potom oslikavanje neba i pojedinosti crkve Sv. Vida te dijela luka u sjeni. Nakon toga postavlja žbuku za prve figure, a to mu je omogućilo slikanje stojeći na podu nakon mukotrpnog rada na skelama. Obično je radio u popodnevnim satima pa sve do ponoći i dalje zbog tišine i neometanosti te posljedično bolje efikasnosti obavljenog posla. Već krajem prvog tjedna rada spominje da mu se zid ne suši jer je u Rijeci stalno padala kiša pa nije mogao primijeniti sve metode bojenja.55 Tijekom drugog tjedna slika male glavice pučana, starca i nekoliko drugih likova, a zatim djevojčicu Carlettu (bez suknje) te glavu žene. Ali žbuka iz neobjašnjivih razloga nije funkcionirala pa mu posao ponovno ide sporo. Uviđa da će morati popraviti glavu skitnice i lika s kozjom bradicom, no imao je hrabrosti ukloniti taj dio koji se poka- zao kemijski neispravan.56 Nakon popravka temperama, što do tada gotovo nikad nije

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

19. 20. Fotomontaža iz vremena Fotomontaža iz vremena nastanka (1942.): L'affresco nastanka (1942.): L'affresco D'Annunzio detta la Carta del D'Annunzio detta la Carta del Quarnaro, detalj (grupa s lijeve Quarnaro, detalj (grupa s desne strane) (izvor: Privatna kolekcija) strane) (izvor: Privatna kolekcija) Contemporaneous photomontage Contemporaneous photomontage (1942): Fresco D’Annunzio detta la (1942): Fresco D’Annunzio detta la Carta del Quarnaro, detail (group Carta del Quarnaro, detail (group on the left) on the right)

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

morao raditi, glave su ispale dobro, čak bolje nego prije. Naslikao je i jaknu anonimne osobe pored D’Annunzija, na kojoj je našao posjekotinu i naknadno je popravio.57 S nadom da će se zid ipak osušiti, slika tijelo lika s „kozjom” bradicom i glavu, njegove obje ruke i glavu mladića. Temeljni mort na krajnjemu desnom dijelu kom- pozicije i nakon dvadesetak dana još je uvijek bio mekan pa je razdvajanje između dvaju dijelova slike ostalo jasno uočljivo. (sl. 19) U drugoj polovici travnja ponovno radi na nebu i dvama polukružnim prozori- ma s malim figurama koje je nacrtala zaručnica, koja mu konstantno pomaže, te na okvirima. Žbuka je uobičajeno bila mokra pa se posao opet odvijao sporo, pogotovo glede zasjenjivanja. Prvi je put iskusio da su na freskama male figure jednako za- htjevne kao i velike pa ih je radio u malim grupama od jednog morta u isto vrijeme, što ga je umaralo i zahtijevalo više truda od uobičajenog. No, bio je zadovoljan re- zultatom pa nanosi mort za slikanje prozora s pogledom. Nakon dovršetka malih vrata, amfore, dviju malih glava s lijeve strane, mogao je početi s onim što mu se najviše sviđalo: ženskom grupom s djecom. Slika figure i vrč u čemu mu je također pomogla zaručnica. (sl. 20) Krajem travnja posao je bio pri kraju, pa se stoga dobro osjećao. Naslikao je sve polufigure i male glave ispod vrča, dovršava lukove od cigle, premda je luk iznad vrča zahtijevao posebnu pozornost u izvedbi. Postavlja žbuku za posljednje lukove i prvi od triju stupova, a riječ je o velikom segmentu kompozicije za koji se nadao da neće izazvati poteškoće. Dovršava djevojčicu Carlettu i glavu žene.58 Naposljetku je naslikao dječaka, ali su mu još nedostajale dvije muške figure i more u donjemu desnom uglu. Figure smješta ispod lođe na prvom katu zgrade u kojoj se okupila gomila građana. Jedan muški lik stoji oslonjen na stup, dok drugi sjedi na pristupnim stubama, naslonjen na isti. U njihovu integriranju u fresku po- služio se vlastitom slikom Gli astronomi (1936.), portretima Carla Cocha i Artura Nathana. Potonji je u riječkoj fresci osoba naslonjena licem na ruci, dok je muškarac koji stoji najvjerojatnije Coch.59 (sl. 21)

21. Carlo Sbisà, Gli astronomi (Ritratto di Arturo Nathan e Carlo Coch), 1936., ulje na platnu, 91 x 112 cm (preuzeto iz: Carlo Sbisà / bilj. 1, 1996./, 101) Carlo Sbisà, Gli astronomi (Ritratto di Arturo Nathan e Carlo Coch), 1936, oil on canvas, 91 x 112 cm

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

22. Carlo Sbisà, Magia, 1928., ulje na platnu, 80 x 60 cm (preuzeto iz: Il mondo è là /bilj. 43, 2015./, 178) Carlo Sbisà, Magia, 1928, oil on canvas, 80 x 60 cm

Žena koja se naginje preko lođe podsjeća na fizionomiju Silvane Pitacco, o čemu pak svjedoči autorova slika Ritratto di signora (Portret gospođe).60 Među likovima koji na središnji prizor gledaju iz lođe na krajnjoj desnoj strani kompozicije prepo- znatljivi su arhitekti Nordio i Frandoli, projektanti palače Albori.61 Za realizaciju freske u Rijeci, suprotno očekivanjima, umjetniku je bilo potrebno najviše vremena u odnosu na njegovu dotadašnju produkciju zidnog slikarstva, a povezano s nezgodama sa žbukom koja se nije ponašala ujednačeno i očekivano. Freska ga je gušila i opterećivala, pa posljednjih desetak dana radi s mukom i sumnjom jer je žbuka pokazivala čudne znakove. No, vjerovao je da će posao u ko- načnici ipak biti dobar i to ga je tješilo. Posao je namjeravao završiti u nedjelju (1. svibnja) kada napokon unosi potpis. Bilo je izvjesno da će fresku u nekim dijelovima morati dodatno popravljati gla- zurama s kazeinom koje pojačavaju ton, što je i prethodno poduzimao. Naknadne intervencije trebale su znatno poboljšati cjelinu.62

Umjetnički kontekst djela Carlo Sbisà u svojoj ponosnoj izjavi „da je uvijek po osjećaju bio pobornik neoklasicizma”63 upućuje na tendenciju približavanja arhitekturi Umberta Nordija s kojim je dijelio temeljne vrijednosti tradicije suočene s izazovom modernog vre- mena. I obrnuto, Nordio među suradnicima preferira upravo njega, pokazujući svoj klasicistički ukus, više talijanski nego europski.64 Riječju, umjetnikova naklonost klasicizmu poklapa se sa senzibilitetom vremena u kojem je stvarao i koje je stvaralo njega. Oblikovno i sadržajno formirala ga je poetika pokreta Novecento, koja je nacionalni identitet nastojala ostvariti kroz pove- znicu s kulturnim korijenima. (sl. 22)

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

Koncept klasicizma, kao sinonima za kompozicijski sklad i formalnu ravnotežu, kultiviranoga i profinjenoga intelektualističkog jezika, teoretizirao je i časopis Valori Plastici65 koji je izlazio u Rimu od 1918. do 1922. godine, uspostavivši temelje metafizič- kog slikarstva66 kao reakcije na avangardne pravce s početka stoljeća, osobito futurizam. Članovi grupe Novecento, imajući u vidu upravo iskustvo metafizičkog slikarstva, približavaju se ponajprije Giottu kojeg uzimaju kao uzor savršenstva i duhovnosti, te ranoj renesansi, razvijajući oblike čvrstih i punih volumena. Takve sklonosti in- terpretirane su kao povratak redu, težeći oporavku ideala harmonije i formalne sta- loženosti. Premda su se bavili tradicionalnim temama (svakodnevni život, urbani krajolik, ljudska figura), oblikom i bojom istovremeno nastoje biti moderni, ali i svevremeni, na način da ih učine sublimnima, metaforičkima, arhetipskima.67 Margherita Sarfatti68, koja je pokret Novecento teoretizirala i sponzorirala, orga- nizira je 1926. godine u Milanu njihovu prvu izložbu. Među djelima 110 talijanskih umjetnika, uz članove izvorne skupine, našla su se i neka od najvažnijih imena u umjetničkoj panorami tog vremena: Medardo Rosso, Carlo Carrà, Giorgio De Chi- rico, Giorgio Morandi, Gino Severini, Ardengo Soffici, Giacomo Balla, Enrico Pram- polini, Luigi Russolo i drugi.69 S namjerom globalne promocije grupe, izložba je iste godine preseljena u Pariz, u dva navrata predstavljena je u Ženevi, Berlinu te ponov- no u Milanu (1927. i 1929.), a 1930. godine u Buenos Airesu.70 Ambicija Margherite Sarfatti, te Massima Bontempellija i Uga Ojettija, književ- nika i publicista koji joj se pridružuju, da stvaralaštvo novecenta učine službenom umjetnošću i prezentantom talijanskog stvaralaštva u inozemstvu nikada se nije u potpunosti ostvarila. Grupi se zamjerao postupni otklon od klasicizma te prihvaća- nje globalnih trendova, što je potvrdila druga izložba grupe 1929. godine.71 Umjetnički program Izložbe fašističke revolucije (La Mostra della Rivoluzione fas- cista), održane u Rimu 1932./1934. godine, promovirao je Mussolinijev stav o umjet- nosti „koja istodobno treba biti tradicionalistička i moderna”. Upravo iz tog razloga režim nije otvoreno pozicionirao određenu umjetničku struju, već je radije od sva- kog pokreta preuzimao ono što bi moglo biti funkcionalno u njegovu ikonograf- skom predstavljanju: futuristi, eksponenti pokreta Novecento i racionalisti koji su u cjelini poštovali jasnu i preciznu Duceovu riječ: „Umjetnost mora gledati u prošlost, te istodobno u budućnost.”72 Mario Sironi73, jedan od utemeljitelja pokreta Novecento, iste godine kada je otvorena izložba u glasilu Il Popolo d’Italia objavljuje tekst Pittura Murale (Zid- no slikarstvo) u kojem izražavanje klasicizma predlaže kroz obnovu tradicionalnih tehnika kao što su freske. Ponovno oživljavanje freske povezuje s „mediteranskim, sunčanim idealom” Italije, inzistirajući na sposobnosti zidnog slikarstva da stva- ra i ponovno otkriva vrijednosti koje žive neovisno o sadržaju djela, jer postoji superiornija istina koja nastaje usuglašavanjem masa, površina, linija i boja koje u nevidljivom, ali čvrstom, zapletu stvaraju novu (likovnu) stvarnost.74 I sam se tridesetih godina posvećuje zidnom slikarstvu, podržavajući njegovu nadmoćnost nad štafelajnim stvaralaštvom zbog njegove javne dimenzije, ujedno sredstva šire- nja vladajuće ideologije. Sironi 1933. godine publicira i Manifesto della pittura murale (Manifest muralnog slikarstva) u kojem ulogu slikarstva definira kao oblik socijalnog djelovanja na javno mnijenje, izravnijeg od bilo kojega drugog umjetničkog oblika. Manifest potpisuju i Achille Funi, Massimo Campigli i Carlo Carrà, pridružujući se promoviranju druš- tvene i obrazovne funkcije umjetnosti. Drže da je zidno slikarstvo predodređeno podjednako za javne i civilne zgrade, te na taj način dostupno svima za divljenje i učenje (kao što su nekada bile pompejanske i renesansne freske). K tomu, suvremeni slikar bio je obavezan služiti moralnoj ideji i postati borbeni umjetnik koji vlastitu individualnost podređuje kolektivnom djelu.75

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

Oba proglasa/manifesta pokazala su se djelotvornima u objedinjavanju umjetničke i društvene dimenzije zidnog slikarstva, pripisujući njegovu reafirmaciju fašističkom re- žimu sposobnom umjetnost učiniti instrumentom političke i duhovne vladavine. Aktualnim tendencijama propagiranja zidnog slikarstva pridružuje se Corrado Cagli76 koji također zagovara povjeravanje zidova slikarima. Sve ono što se u slikar- stvu radi izvan zidne težnje smatra minornim i povijesno gledano uzaludnim tru- dom. Referira se i na arhitekturu, aludirajući na estetsku krizu kroz koju je prolazila, a koja će se još više pogoršati ako racionalizam postane općeprihvaćen.77 Na pitanje kojim putem trebaju krenuti umjetnici „nove talijanske civilizacije” pokušao je odgovoriti Alberto Savinio78 u tekstu Arte mediterranea iznoseći sljedeće: „Današnji se talijanski slikar s ponosom prepoznaje kao srodnik i brat slikara rane renesanse, koji je s velikom iskrenošću i dubinom znao plastično izraziti poeziju humanosti Italije. U fenomenu preporoda koji doživljavamo, ovo prisjećanje pred- stavlja prvi korak.”79 U kontekstu navedenih društveno-političkih i kulturno-umjetničkih strujenja i tendencija, Carlo Sbisà uspješno usuglašava vlastitu poziciju, prije svega spoznajom o suštinskoj svojstvenosti svojeg izraza i senzibiliteta, harmoniziranih s potrebama i duhom vremena u kojem je stvarao. Njegov neoklasicizam bio je prije svega formalni kanon, jer je on radije tražio stil, želeći slikarstvo učiniti najplemenitijim zanatom. Vjerovao je da će tek nakon što ga usvoji vlastitu osobnost moći u potpunosti izraziti u umjetnosti. I taj stil, koji neprestano usavršava, omogućuje mu „da zaokruženim skladom linija i doziranom svjetlinom boja” postigne zaista uvjerljive rezultate.80 Carlo Sbisà bio je kultiviran čovjek i humanist, pomirljiv suradnik koji je blago- naklono prihvaćao nametnuti prioritet arhitekture u odnosu na ostale plastične um- jetnosti, shvaćajući to kao izazov, o čemu svjedoči i njegova posljednja zidna fresko dekoracija u Rijeci.

Zaključak Govoreći o razini istraženosti sveukupnog stvaralaštva Carla Sbisàa, može se za- ključiti da je ona solidna. O tome su publicirane monografije, poglavlja u knjigama i tekstovi s konferencija, potvrđujući tezu o jednome od najvažnijih umjetnika na regionalnoj razini (Venezia Giulia), koji se u razdoblju međuraća afirmirao i u ši- remu nacionalnom okviru. No istraženost Sbisàove freske u Rijeci je nepotpuna, a njezino integriranje unutar sveukupnog autorova fresko opusa nedovršeno. Razlog zašto je djelo ostalo na marginama znanstveno-istraživačkog interesa talijanskih i hrvatskih stručnjaka jest njegova nedostupnost (ispod višeslojnog oliča) te godina njegova nastanka (1942.) do kada su sva relevantna postignuća na umjetničkom planu u međuratnoj Rijeci već bila ostvarena, a koja tek u novije vrijeme pobuđu- ju zanimanje istraživača. Interes pak za Carla Sbisàa i njegov fresko opus u Italiji pokrenut je osamdesetih godina prošlog stoljeća, a intenzivirao se također u novije vrijeme, uključujući i zanimanje za Sbisàovu fresku u Rijeci. Fresko realizacija Carla Sbisàa u Rijeci predstavlja još jedan ilustrativni primjer re- afirmacije tradicionalne zidne dekoracije iz vremena međuraća u Italiji, ali i predomi- nacije arhitekture u kontekstu onovremene obnove i sinteze svih plastičnih umjetnosti. Sbisàu je za izradu freske u Rijeci na raspolaganje ostavljen tek ostatak slobodne zidne površine u atriju palače Albori. Unatoč tomu, svojom umjetničkom invencijom ovladao je tim prostorom na način da se njime inspirirao (u kompoziciju je uključio arhitektonske elemente građevine), čime ga je vizualno zaokružio i oplemenio. Za- tim se posvetio svojim omiljenim motivima, prije svega ljudskoj figuri, osobito žen- skoj, za što je vješto stvorio preduvjete jer se u prezentaciji D’Annunzijeve epizode

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

23. u Rijeci fokusirao na pjesnički moment i idealiziranu viziju društva u Kvarnerskoj Riječki neboder/palača Albori, povelji koju središnji lik kompozicije diktira ispred zanesenoga riječkog auditorija. Trpimirova ulica 2, sjeverni zid atrija, otkriveni dijelovi freske Riječki auditorij upravo čine pojedinačne ljudske figure i grupe ljudi, uključujući (detalj luka i kupole crkve Sv. sudionike zaslužne za Sbisàov angažman u Rijeci (Umberto Nordio i Marco Albori), Vida) (foto: B. Lenić) te umjetnici i znanstvenici koje je cijenio i divio im se (Carlo Coch i Arturo Nathan). Rijeka’s Skyscraper / Albori Palace, Carlo Sbisà u Rijeci je boravio isključivo u periodu nastajanja sporne freske, Trpimirova Street No. 2, northern komunicirao je isključivo sa svojom zaručnicom i arhitektom Nordijem, a radio je wall of the atrium, exposed parts mahom noću. Stoga svojim boravkom u Rijeci ne participira u likovnoj sceni gra- of the fresco (detail of the arch and dome in St Vitus’ church) da, premda se odabirom tematike referira na segment iz njegove nedavne prošlosti. Činjenica da je freska devastirana neposredno nakon dovršenja, a riječ je još uvijek o periodu talijanske uprave, upućuje na nerazumijevanje i marginaliziranje djela od 23a. šire riječke javnosti, što može ili ne mora biti potaknuto političkim razlozima. Riječki neboder/palača Albori, Trpimirova ulica 2, sjeverni zid Finalni ishod Sbisàove freske u Rijeci bio je uspješan, unatoč lošim prostornim i atrija, otkriveni dijelovi freske klimatskim uvjetima. Freska je bila tehnički profesionalno izvedena, što je još 2009. (detalj kupole Sv. Vida), godine potvrdila identifikacija te dokaz o njezinu postojanju ispod slojeva uljnih (foto: B. Lenić) premaza koji nisu narušili njezin integritet. (sl. 23, sl. 23a) Rijeka’s Skyscraper / Albori Palace, Da je izrada rješenja za vizualno poželjnu rekonstrukciju i reintegraciju te Sbisàove Trpimirova Street No. 2, northern freske moguća i izgledna, potvrdio je i recentni restauratorski uvid iz 2024. godine, wall of the atrium, exposed parts of the fresco (detail of the dome in koji podupire njezino otkrivanje u sveukupnoj površini te njezinu cjelovitu reintegra- St Vitus’ church) ciju uz pretpostavku složenog zahvata s obzirom na karakter i vrstu oštećenja.81 Tomu nastojanju pridružuje se i ovaj rad kojim se pokušalo doprinijeti valori- zaciji sporne freske te uputiti na činjenicu da je riječ o jedinom fresko ostvarenju koje je u okviru vlastitog fresko opusa Carlo Sbisà ostvario izvan Trsta, koja kao medijator likovnog izražavanja u službi promoviranja vladajuće ideologije u likov- no-formalnom, a dijelom i u sadržajnom pogledu, nadilazi društveno-politički okvir vremena u kojem je nastala.82 Sbisàovo fresko ostvarenje u Rijeci, osim što je vrijedno samo po sebi, neodvo- jiv je dio arhitektonskog prostora u kojem je nastalo, prezentirajući umijeće Carla Sbisàa da mu se prilagodi, te istovremeno njime ovlada. Freska D’Annunzio detta la Carta del Quarnaro autora Carla Sbisàa reprezentant je i svjedok jedne povijesne epohe, uključujući i ideološki segment koji se u izvje- snoj mjeri provlači kroz njegov sadržaj. Sbisàovo ostvarenje u Rijeci stoga bi svakako trebalo biti sačuvano i na adekvatan način prezentirano kao nacionalno i međuna- rodno (talijansko) kulturno nasljeđe iz vremena između dva svjetska rata, koje je politički bilo turbulentno, ali jednako tako stvaralački plodno te bogato gorljivom idejama, vizijama i provokacijama, koje je u konačnici rezultiralo zaista vrijednim umjetničkim postignućima.83

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

BILJEŠKE

1 O djelu Carla Sbisàa pisali su mnogi. Ponajprije sami sudionici 5 DAINA GLAVOČIĆ (bilj. 2, 2016.), 272; Opere publiche, Rase- događaja (kritičari koji prate i vrednuju Sbisàovo stvaralaštvo gna mensile ilustrata, maggio – giugno, Roma, 1936. Za sve važ- i sudjelovanje na izložbama), zatim povjesničari umjetnosti, nije zahvate, počevši od arhitekture (izgradnja javnih građevina) povjesničari, konzervatori, teoretičari umjetnosti i kritičari u pa do javne skulpture i opsežnih dekorativnih intervencija u člancima, katalozima i knjigama. Gli affreschi di Carlo Sbisà e la razdoblju međuraća u Italiji organiziraju se javni natječaji na dr- Trieste degli anni trenta, Castello di S. Giusto – aprile / giugno žavnoj razini kako bi se realizirala najbolja rješenja. U povjeren- 1980. (ur. Carlo Milić), Trst, 1980.; Carlo Sbisà, disegni 1919 – stva za odabir radova birani su ugledni stručnjaci za određeno 1963, Trst, 1995.; Carlo Sbisà, 14 dicembre 1996 – 9 febbraio područje. JULIJA LOZZI BARKOVIĆ, Gradska palača u Rijeci, 1997 (ur. Renato Barilli, Maria Massau Dan), Milano, 1996.; NI- natječajni projekti, 1939., Prostor, 25 (2017.), 274. COLETTA COMAR, Gli affreschi di Carlo Sbisà: gli esordi e le 6 Odino Saftich (1909. – 1983.) rođen je u Rijeci. Pohađao je Aka- fonti, u: AFAT – Arte in Friuli – Arte a Trieste 26 (2007), 57; demiju lijepih umjetnosti u Veneciji, zatim u Firenci, smjer ar- NICOLETTA COMAR, Carlo Sbisà: Catalogo generale dell’opera hitektura. Tridesetih godina boravi neko vrijeme u Parizu, te se pittorica, Università degli studi di Trieste, Sede Amministra- potom vraća u Rijeku. Uz slikarstvo (portreti, gradske vedute) tiva del Dottorato di Ricerca, Trieste, Anno Accademico 2008 bavi se kiparstvom i arhitekturom (grobnice na Kozali). Izlaže u – 2009; Afro Basaldella e Carlo Sbisà: l’elegia del quotidiano. La Rijeci i Genovi. U Trstu nakon specijalizacije radi kao arhitekt. decorazione murale negli anni ‘30 (ur. Massimo De Grassi, Vania DAINA GLAVOČIĆ (bilj. 2, 2016.), 272–274. Gransinigh), Udine, Casa Cavazzini, Museo di Arte Moderna e 7 Zgradu sjedišta Kvarnerske provincije projektiraju Giovanni Contemporanea, 15 giugno – 20 ottobre 2013; Carlo Sbisà: „ai (Yvonne) Clericy i Giulio Dujmich 1932. Glede stila odabiru racio- quadri miei non dan libero passo” (ur. Luca Caburlotto, Massimo nalizam kako bi dobili modernu građevinu odgovarajuću namjeni, Degrassi), Convegno di Studi, Trieste, Palazzo Economo, Salone ali koja je u unutrašnjoj opremi trebala biti reprezentativna: mate- Piemontese 22 – 23 maggio 2014; VANIA GRANSINIGH, Carlo rijalom korištenim u oplati zidova, prozorskim vitrajima, zidnim Sbisà, Trieste, 2014. dekoracijama. JULIJA LOZZI BARKOVIĆ, Međuratna arhitektura 2 DAINA GLAVOČIĆ, Romolo Venucci, Rijeka, 1996.; DAINA Rijeke i Sušaka, usporedba i europsko okruženje, Rijeka, 2015., 211. GLAVOČIĆ, Marcello Ostrogovich, Rijeka, 2003.; DAINA GLA- 8 Atrij i pronaos riječke Case del fascio cjelovito su obnovljeni kako VOČIĆ, Ladislao de Gauss, Rijeka, 2010.; DAINA GLAVOČIĆ, bi ulaz izgledom bio primjeren sjedištu nacionalne partije. Nasu- Likovna scena međuratne Rijeke, 1920. – 1940., Rijeka, 2016.; prot ulazu svoje mjesto dobio je Umjetnički sindikat Kvarnera i BRANKO METZGER, Međuratni povijesni kontekst osnivanja galerija za održavanje likovnih izložbi (do nedavno Mali salon, Galerije likovnih umjetnosti u Rijeci, doktorska disertacija, Sve- Korzo 24). Uređenje interijera sjedišta također je trebalo udovo- učilište u Zadru, 2016.; BRANKO METZGER, Pokušaj osniva- ljiti estetskim kriterijima u čemu su sudjelovali riječki umjetnici nja Galerije moderne umjetnosti u Rijeci u razdoblju od 1932. i obrtnici. JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 7), 240–241. do 1943. godine, u: Zbornik 4. kongresa hrvatskih povjesničara umjetnosti (ur. Ivana Mance, Martina Petrinović, Tanja Trška), 9 Ladislao de Gauss/Laszlo Garady (1901. – 1970.) rođen je u Zagreb, 2019., 35–41; BRANKO METZGER, Nikada dovršena Budimpešti gdje i studira na Akademiji likovnih umjetnosti. igra oko osnivanja Galerije moderne umjetnosti u Rijeci u me- Tridesetih godina duhovni je vođa riječke avangardne grupe, đuratnome razdoblju, Ars Adriatica, 9 (2019.), 173–192; BRAN- prepoznat kao onaj „koji deformira stvarnost onoliko koliko je potrebno da se shvate slike pojednostavljenih formi i širokih po- KO METZGER-ŠOBER, Riječka javna umjetnička ostvarenja teza” (Silvio Benco). Nakon rata optirao je u Italiju, posvećuje se u službi različitih političkih ideologija, u: Riječi za gledanje, iz primijenjenoj umjetnosti i pedagoškom radu. DAINA GLAVO- zbirke MMSU 14. 4. – 26. 6. 2022., Rijeka, 2022. ČIĆ (bilj. 2, 2016.), 56–59, 152. 3 Ulazak Rijeke u sastav Države SHS 1918., iste godine talijan- 10 Romolo Venucci/Wnoucsek (1903. – 1976.), češko-mađarsko- ska okupacija Rijeke i Sušaka, zatim epizoda s Gabrieleom slovenskog podrijetla, jedan je od najvažnijih riječkih umjetnika D’Annunzijem (1919./1921.), te priznanje slobodne Države Rije- 20. stoljeća. Njegovo 50-godišnje stvaralaštvo prolazi kroz više ke (1920.) dovodi do Rimskog sporazuma 1924. između Kralje- faza: impresionizam, kubizam, futurizam, poetski realizam, ap- vine Italije i Kraljevine SHS na temelju kojeg je Rijeka anektira- strakcija. Venucci je, osim što se bavio likovnom praksom, pisao na Kraljevini Italiji, a Sušak (1919. proglašen gradom) pripojen kritike i prikaze, poučavao, sudjelovao na stručnim skupovima, a Kraljevini SHS. bio je i glazbeno obrazovan. DAINA GLAVOČIĆ (bilj. 2, 2016.), 4 Kvarnerska provincija osnovana je 1924., obuhvativši dio Istre 295–306. do Brseča, susjedno područje Slovenije, dio Primorja, Kastavšti- 11 La Vedetta d’Italia, 13. 7. 1935., XVII., 167, Fiume, 2. ne, gorskog zaleđa i otoka. Sastojala se od triju kotara: Volosko- Opatije, Ville di Nevoso i Rijeke koja je ujedno bila i sjedište 12 Nakon rata na istom mjestu postavljene su nove programske sli- provincije. Kvarnerska provincija (poslije Riječka pokrajina) bila ke koje je izradio Vilim Svečnjak, poticatelj i organizator mnogih je u sastavu Kraljevine Italije do 1943., nakon čega je pod nad- događanja u likovnom životu poslijeratne Rijeke. DAINA GLA- zorom Repubbliche di Salò i njemačkog Wehrmachta do 1945. VOČIĆ (bilj. 2, 2010.), 51, 215; BRANKO METZGER-ŠOBER Povijest Rijeke (ur. Danilo Klen), Rijeka, 1988., 289; ARHiNET (bilj. 2, 2022.), 80–81. – Riječka prefektura – Hrvatski Državni Arhiv. http://arhinet. 13 Gabriele D’Annunzio (1863. – 1938.) pjesnik, dramaturg, politi- arhiv.hr/details. aspx?ItemId=3_4148 (pristupljeno 29. 8. 2024.). čar, istaknuti član iredentističkog pokreta i duhovni vođa Benita

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

Mussolinija, uz pomoć svojih legionara ušao je u Rijeku 12. 9. koje su u Italiji izlazile tijekom prve četvrtine 20. stoljeća, bile su 1919. Reggenza Italiana del Carnaro bila je država koju je progla- vrlo utjecajne u formiranju javnog ukusa: Leonardo, Il Regno, Her- sio 30. 8. 1920., ali nikada nije dobila međunarodno priznanje. mes, La Critica, La Voce, Lacerba, Valori plastici (1918. – 1921.), La Zamijenjena je Slobodnom Državom Rijeka. D’Annunzio nakon Ronda, L’Ordine Nuovo (1919. – 1922.), Rivoluzione Liberale, Il Sel- toga Italiji najavljuje rat koji je završio sukobom njegovih legio- vaggio, L’Italiano, 900 (1926. – 1929.), Solaria, Quadrante. IMMA nara (ardita) i regularne talijanske vojske u trajanju od 24. do 30. FORINO, Private exhibitions: galleries, art and interior design, 12. 1920. (krvavi Božić). D’Annunzio Rijeku napušta 18. 1. 1921. 1920 – 1960, u: Made in Italy: Rethinking a Century of Italian De- JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 7), 12. sign (ur. Grace Lees-Maffei, Kjetil Fallan), Bloomsbury Academic, 14 O tome svjedoči pismo od 12. 6. 1942. s potpisom Giuseppe 2013., 165; Riviste – La cultura in Italia nel primo ‘900. Katalog (vratar u palači Albori, zanimanjem ribar) kojeg Carlo Sbisà izložbe (ur. Giovanna Lambroni, Simona Mammana, Chiara Toti), spominje još u pismu Mirelli Schott od 7. travnja. Vratar niti Gallerie degli Uffizi, 15 giugno 2023 – 7 gennaio 2024. navodi niti zna je li razlog oštećivanja freske politički, ali ga ne 23 ELENA PONTIGGIA, Sbisà: la stagione milanese, u: Carlo Sbisà: isključuje s obzirom na okolnosti. NICOLETTA COMAR (bilj. „ai quadri miei non dan libero passo”… (bilj. 1), 147, 150, 161; 1, 2008. – 2009.), 305–306. RENATO BARILLI, Un artista „centrale” del Novecento, u: Car- 15 Izvješće o sondažnom rekognisticiranju sjevernog zida atrija/ lo Sbisà, 14 dicembre 1996 – 9 febbraio 1997 (ur. Renato Barilli, ulaznog hola sastavio je pok. Ivan Buneta 29. 3. 2009., ovlašteni Maria Massau Dan), (bilj. 1), 17–21. restaurator. Nakon uklanjanja 5-6 slojeva uljane boje pokazao se 24 Afro Basaldella e Carlo Sbisà: l’elegia del quotidiano. La decora- fragment originalne slikarije koja je dodatno devastirana ugrad- zione murale negli anni ‘30 … (bilj. 1), 97–100. Eugenio Scom- njom instalacijskih ormarića u zidu. Ministarstvo kulture, Upra- parini (1845. – 1913.) također je Tršćanin, studira na Akade- va za zaštitu kulturne baštine, Konzervatoski odjel u Rijeci, Kla- miji u Veneciji, te se usavršava kod Michelangela Grigoletti- sa 6/ 2 – 08/ 09 16/ 0015, Ur. br. 2170 – 15 – 1. Izvješće restau- ja i Pompea Molmentija. Slika dekoracije za palače i kazališta ratora. Izvješće sastavio: Ivan Buneta, ovl. restaurator, Kostrena, (Trst, Split, Gorizia, Treviso), a njegov stil podsjeća na Mariana 29. 3. 2009. Ostale zidne dekoracije realizirane u međuratnom Fortunyja i Hansa Makarta. razdoblju u Rijeci, koje se spominju u uvodnom dijelu teksta, u 25 Carla Sbisàa tijekom cijelog njegova stvaralaštva pratili su mno- poslijeratnom razdoblju premazane su oličem (uništene) ili no- gi važni kritičari, a u međuratnom razdoblju, osim Benca, Italo vim oslicima (dva tematska panoa Ladislaoa de Gaussa Scuola i Svevo, Arduino Berlam, Umbro Apollonio, Carlo Carrà, G. M. Doposcuola na bočnim zidovima ulaznog atrija Osnovne škole Campitelli. Carlo Sbisà, disegni 1919 – 1963, Trst, 1995., 4–6; „Nikola Tesla”, Klobučarićev trg 1, vidi bilj. 12). LORENZO NUOVO, Sbisà e la critica, u: Carlo Sbisà: „ai quadri 16 Temeljni izvor za biografiju Carla Sbisàa jest tekst Mirelle Schott miei non dan libero passo”… (bilj. 1), 398–399. pohranjen u Archivio diplomatico, Biblioteca Civica Attilio Hor- 26 MASSIMO DE GRASSI, Carlo Sbisà e la grande decorazio- tis, Via Madonna del Mare 13. Trieste. (dalje ADTs): Fondo Car- ne nella Venezia Giulia, u: Afro Basaldella e Carlo Sbisà: l’elegia lo Sbisà e Mirella Schott, Serie 3/Varie di Carlo Sbisà da 1 a 3, del quotidiano… (bilj. 1), 34–35; MASSIMO DE SABBATA, La BUSTA 7: Mirella Schott: Biografia di Carlo Sbisà, 1–11. Casa del Combattente: pittura murale e scultura monumentale 17 ADTs, Fondo Carlo Sbisà i Mirella Schott, Serie 3/Varie di Carlo per l’italianità di Trieste, u: Carlo Sbisà: „ai quadri miei non dan Sbisà da 1 a 3, BUSTA 7: Mirella Schott: Biografia di Carlo Sbisà, libero passo”… (bilj. 1), 258–259, 264–268. Carlo Sbisà intelek- 2–3; SUSANNA RAGIONIERI, Sbisà a Firenze, u: Carlo Sbisà: tualni pristup umjetničkom stvaralaštvu i senzibilitet za formal- „ai quadri miei non dan libero passo”… (bilj. 1), 97–99. no-plastične vrijednosti djela iskazuje i u štafelajnom slikarstvu, primjerice, u dvama portretima (prijatelja) Umberta Nordija. U 18 ITALO SVEVO, Mostra Galleria Michelazzi – Trieste 1928., u: jednom kontemplira njegovo zanimanje arhitekta (1930.) gdje je Carlo Sbisà, disegni 1919 – 1963, Trst, 1995., 4. u prvom planu crtaći stol s mnoštvom simbola: ravnalima, mjer- 19 Leonor Fini (1907. – 1996.), slikarica, grafička dizajnerica, ilu- nom trakom, geometrijskim tijelima, podsjećajući na renesansu i stratorica knjiga, scenografkinja, kostimografkinja (balet, opera, postignuće geometrijske perspektive. U Roniocu (1931.) odijelo u film), osim u Trstu i Milanu, izlaže u Parizu 1931. te u New Yor- koje je Nordio odjeven suvremeni je prijevod renesansnog oklo- ku 1936. (s Maxom Ernstom). pa. Boja odražava metalne bljeskove koji sugeriraju sjaj bronce 20 Arturo Nathan (1891. – 1944.) slikarski se formira u Rimu dva- transformirajući tradicionalnu ratničku kacigu u ronilačku. Por- desetih godina, dominantno je pod utjecajem Giorgia de Chiri- tretirani lik melankoničnog pogleda ističe se na pejzažnoj poza- ca i Alberta Savinija. dini s nasukanim brodom uokvirenim prozorom, poveznicom iz- 21 SILVIO BENCO, Mostra dei pittori Leonor Fini – Arturo Nathan među svijeta promatrača i konteksta slike. DIANA BARILLARI, – Carlo Sbisà, u: Carlo Sbisà, disegni 1919 – 1963 (bilj. 18), 4. L’architetto e il pittore, Umberto Nordio e Carlo Sbisà, u: Carlo Sbisà: „ai quadri miei non dan libero passo”… (bilj. 1), 229–230. 22 NICOLETTA COMAR (bilj. 1, 2008. – 2009.), 5. Počevši od dva- desetih godina, uz javne prostore namijenjene izložbama, u Mila- 27 Trieste 1918 – 1954 Guida all’ architettura (ur. Paolo Nicoloso, nu se otvaraju privatne galerije koje postaju središta istraživanja i Federica Rovello), Trst, 2005., 157. promišljanja o temama moderne umjetnosti. Imale su važnu ulo- 28 Raspored kompozicije, figura sleđa okrenuta zidu, draperije, gu i u evoluciji i međunarodnoj orijentaciji talijanskih umjetnika. čvrsta struktura formi i boje svijetlih tonova podsjećaju na Do- Galleria del Milione tridesetih godina vodeća je u promoviranju menica Ghirlandaia i njegove freske u crkvi Sv. Maria Novella avangardnih trendova, čije je djelovanje podrazumijevalo i vlastito u Firenci (Vizitacije). Afro Basaldella e Carlo Sbisà: l’elegia del izdavaštvo. Općenito, publikacije iz područja kulture i umjetnosti, quotidiano. La decorazione murale negli anni ‘30 (bilj. 1), 112.

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

29 Fašistička vlada na sve načine štitila je i poticala porast broja sta- torima. Osim Riječkog nebodera za sebe je izgradio i vilu na Bivi- novnika. Natalitet se motivira oslobađanjem plaćanja poreza za ju, kojom se nekad koristio šef jugoslavenske UDBA-e Aleksandar mnogočlane obitelji koje se uzdiže kao temeljni nukleus društva. Ranković, a danas je u vlasništvu države Hrvatske (Opatijska ulica Bitka za porast nataliteta dovodi i do novčanih nagrada najplod- 123). Državni arhiv u Rijeci, Tehnički uredi grada Rijeke (fond), nijim majkama, dodjeljivanima na Dan majke i djeteta. kutija br. 180/111, kutija br. 178/38. 30 Marcello Piacentini (1881. – 1960.), arhitekt i urbanist, intenzivno 37 Umberto Nordio (1891. – 1971.) diplomirao je 1919. na Poli- radi u cijeloj Italiji, a tijekom fašističkog razdoblja dominantno u tehničkom fakultetu u Milanu, odjel Civilne arhitekture. Nakon Rimu. Bio je redoviti profesor urbanog planiranja na Arhitekton- toga radi u poduzeću vlastitog oca (Enrica) na brojnim projek- skom fakultetu Sveučilišta La Sapienza. Uvođenjem određenih tima u Trstu, gdje je od 1947. do 1961. profesor na Tehničkom pravila u projektiranju rimskog sveučilišnog grada utemeljuje fakultetu. U rodnom gradu (Trstu) utemeljuje stručnu školu pri liktorski stil koji 1932. postaje službeni stil Fašističke partije pri- Državnome umjetničkom zavodu za uređenje doma i unutraš- godom proslave desetogodišnjice njezina osnutka. U Zagrebu pro- njosti brodova (1955.). Projekt palače Albori u Rijeci povezuje jektira podružnicu Assicurazioni Generali na Trgu bana Jelačića. se s Nordijevim imenom, no idejno rješenje 1938. izradio je ri- JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 7), 17; DRAGAN DAMJANO- ječki inž. Nereo Bacci koji je dobio podršku Ministarstva obra- VIĆ, Zagreb: arhitektonski atlas, Zagreb, 2014., 117. zovanja u Rimu i Marcella Piacentinija, tada vodećeg autoriteta 31 Carlo Sbisà izradio je i dvije manje alegorije Risparmio i Assicura- na području arhitekure u Italiji. Konzervatorski odjel u Trstu zione (Štednja i Osiguranje), te dvije velike u atriju palače s detalj- usprotivio se njegovu projektu, smatrajući ga neodgovarajućim nim prikazima Trsta iz 19. stoljeća: La Legge, L’ Industria, La Navi- u arhitektonskom i urbanističkom pogledu. Zatraženo je organi- gazione, Il Commercio (Pravo i Industrija, Pomorstvo i Trgovina). ziranje javnog natječaja u koji bi bili uključeni ugledni arhitekti kakav je bio Umberto Nordio, a kojim bi se obuhvatilo i cjelovito 32 U kompozicijama Lavoro Costruttivo (Konstruktivni rad) i Do- uređenje trga. U konačnici natječaj nije organiziran, već je od polavoro (Slobodno vrijeme) utjecaj Piera della Francesca očit je Konzervatorskog odjela u Trstu za izvedbeni projekt palače di- u sastavu grupe graditelja u prvoj, te u prikazu jednoga ženskog rektno angažiran Umberto Nordio. JULIJA LOZZI BARKOVIĆ lika u drugoj kompoziciji (preuzeto iz fresko ciklusa u crkvi Sv. (bilj. 7), 89, 96–98; Trieste 1918 – 1954, Guida all’architettura (ur. Franje u Arezzu). Ženska figura koja šiša ovce u panou Lavoro Paolo Nicoloso, Federica Rovello), Trieste, 2005., 195. Costruttivo navodno je citat helenističkog kipa (Brusač noževa) iz Galerije Uffizi. MASSIMO DE GRASSI (bilj. 26), 38–40; NI- 38 JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 7), 102–103. COLETTA COMAR (bilj. 1, 2008. – 2009.), 137–138. 39 Il grattacielo è finito, La Vedetta d’Italia, 31. 3. 1942., br. 77, 3. 33 DIANA BARILLARI (bilj. 26), 233. 40 CARLO MILIĆ, Gli affreschi di Carlo Sbisà, u: Gli affresc- 34 Kritička zapažanja Umberta Nordija o pitanju primjene boja u hi di Carlo Sbisà e la Trieste degli anni trenta… (bilj. 1), 21, 45. Sbisàovoj skici, koje bi po njegovu mišljenju stvorile kontraste s D’Annunzijevim pjesničkim zbirkama svojstvene su zanosna ero- onima mozaika, potvrđuju freske koje je za palaču RAS izradio tika i sugestivnost, dok u romanima nastoji oponašati Tolstoja i Ahile Funi koji se koristi monokromnom tehnikom na pompe- Dostojevskoga. Iz Nietzscheove filozofije izdvaja mit o nadčovjeku jansko crvenoj pozadini. Felicita Frai upotrebljava pak enkau- bez etičkih implikacija, usmjeren na estetski ideal. S glumicom Eleonorom Duse teži preustrojiti talijansko kazalište (prevladati stiku kao hommage rimskim klasičnim uzorima. MASSIMO DE herojske i senzualne teme). U hrvatskoj književnosti utjecao je na GRASSI (bilj. 26), 46–47. I. Vojnovića, M. Begovića i V. Nazora. https://www.enciklopedija. 35 MASSIMO DE GRASSI (bilj. 26), 42–44. Riječ je i o posljednjoj hr/clanak/dannunzio-gabriele (pristupljeno 12. 6. 2024.). umjetnikovoj zidnoj fresko dekoraciji, što potvrđuju skrbnice 41 La città ideale, tempera na ploči, datirana između 1480. i 1490. Obiteljske arhive Carlo Sbisà, njegove kćeri Marina Sbisà i Paola (Galleria Nazionale delle Marche, Urbino), pripisuje se nekolicini Sbisà. Provjerili smo i monografiju Vanie Gransinigh u kojoj se umjetnika (Piero della Francesca, Donato Bramante, Francesco navodi da je posljednja fresko dekoracija koju je izradio Carlo di Giorgio Martini, Luciano Laurana). Djelo predstavlja idea- Sbisà upravo ona realizirana u Rijeci. (VANIA GRANSINIGH / le savršenstva i sklada talijanske renesanse, otjelovljene u sime- bilj. 1/, 117). Ako se pod „zidnom dekoracijom” misli i na kera- tričnoj perspektivnoj strukturi kompozicije u čijem je središtu mičke bareljefe i mozaike, onda se Sbisà bavio „zidnom dekora- trg s građevinom kružnog tlocrta. Trg je s obiju strana omeđen cijom” i u poslijeratnom razdoblju, dizajnirajući i izrađujući ke- renesansnim palačama te u pozadini zgradama srednjovjekov- ramičke ukrase za zidove brodova, keramičke obloge za kamine, nog tipa. Nazire se i crkva te još dalje brdovit krajolik, a na ne- reljefe u keramici velikih dimenzija (S. Raffaele na željezničkom kim od balkona posude s biljkama, te na vijencu prve zgrade kolodvoru u Trstu; eksterijer škole u općini Romans d’Isonzo, dvije grlice, uz biljke jedina živa bića na slici. HUBERT DAMIS- mozaik u apsidi crkve Sv. Eufemije i Tecla u Grignanu/Trst). CH, Porijeklo perspektive, Zagreb, 2006., 171–177. Carlo Sbisà, ceramiche e sculture 1946-1964. (ur. Nico Stringa), Venezia, 2006. 42 NICOLETTA ZANNI, La decorazione murale nell’architettura degli anni trenta: la posizione di Carlo Sbisà, u: Carlo Sbisà (ur. 36 Marco Albori (Albert Marco), podrijetlom Talijan, bio je jedan od Renato Barilli, Maria Massau Dan), (bilj. 1), 57, 125; NICO- poznatih mafijaša iz Los Angelesa tijekom prohibicije 20-ih godi- LETTA COMAR (bilj. 1, 2007.), 57, 186–187. na. Završio je u zatvoru iz kojeg je 1933. uvjetno pušten, a potom deportiran u Italiju. https://en.wikipedia.org/wiki/Albert_Marco 43 Il mondo è là, Arte moderna a Trieste 1910 – 1941, 1 novembre (pristupljeno 6. 9. 2024.). Pretpostavljamo da je upravo on ame- 2015 – 6 gennaio 2016, Magazzino delle Idee, Trst, 2015., 178, 194. rički povratnik koji je jedini pokazao interes za kupnju terena na 44 D’Annunzijeva politička gledišta istaknula su se pri stvaranju zapadnom kraju riječkog Korza koji je ponuđen privatnim investi- Ustava talijanske uprave za Kvarner (Carta del Carnaro) 8. 9.

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

1920. Da bi ga učinio impresivnijim, koristio se svojim pjesnič- utjecati na kvalitetu freske i proces slikanja jesu materijal od kojeg kim vještinama, a izradio ga je u suradnji sa sindikalistom Al- je zid izgrađen, količina vlage u zidovima i vremenske prilike. cesteom de Ambrisom koji je osigurao pravni i politički okvir 56 Kada žbuka počne gubiti upojnu moć, na njoj se više ne može za dokument. Ustav je bio spoj anarhističkih, protofašističkih slikati fresko tehnikom, ali se mogu napraviti dodatne interven- i demokratskih ideja, utemeljivši korporativnu državu koja je cije u tehnici al secco (slikanje na suhoj žbuci), gdje se kao vezivo bila model za idejno-političku osnovicu ustavnosti fašističke za boju rabi kazein. Italije. JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 7), 11–12; La carta del 57 AF: Carlo Sbisà: Pisma od 4. i 5. 4., 7. i 8. 4. 1942.; NICOLETTA Carnaro nei testi di Alceste De Ambris i di Gabriele D’Annunzio, COMAR (bilj. 1, 2008. – 2009.), 306. (ur. De Felice Renzo), Bologna, 1973., 35; chrome-extension:// efaidnbmnnnibpcajpcglclefindmkaj/http://dircost.di.unito.it/ 58 AF: Carlo Sbisà: Pisma od 10. 4., 11. 4., 12. 4. 1942.; NICO- cs/pdf/19200000_Carnaro_DAnnunzio_ita.pdf (pristupljeno 3. LETTA COMAR (bilj. 1, 2008. – 2009.), 307. 6. 2024). 59 VANIA GRANSINIGH (bilj. 1), 106; AF: Carlo Sbisà: Pisma od 45 ADTs, Fond Carlo Sbisà i Mirella Schott. Serie 1/Corrisponden- 20. i 21. 4. 1942., od 25. i 27. 4. 1942, te od 1. 5. 1942.; NICO- za di Carlo Sbisà da 1 a 4, BUSTA 1: Nathan Arturo, 65cc, RP. LETTA COMAR (bilj. 1, 2008. – 2009.), 308–309. MS. MISC. 253.1.2. Pismo od 26. 5. 1942.; NICOLETTA CO- 60 VANIA GRANSINIGH (bilj. 1.), 20. MAR (bilj. 1, 2008. – 2009.), 334–336. 61 NICOLETTA ZANNI (bilj. 42), 62–63. 46 Tom prigodom objavljena je publikacija (knjiga/katalog) Gli af- 62 AF: Carlo Sbisà: Pismo od 27. 4. 1942.; NICOLETTA COMAR freschi di Carlo Sbisà e la Trieste degli anni trenta… (bilj. 1). (bilj. 1, 2008. – 2009.), 308; Grzegorz Jan Rodak, restaurator za 47 Mirella Schott tada mu je bila zaručnica kojom se vjenčao 10. 6. zidne slike, mozaike i drvenu skulpturu (radionica Ars Restau- 1942. Carlo Sbisà od 1939. poučava je crtanju i slikanju. ro) i Radovan Oštrić, konzervator – restaurator (Konzervatorski 48 NICOLETTA COMAR (bilj. 1, 2008. – 2009.), 305–309; Gli affres- ured u Rijeci), nakon pregleda otkrivenih dijelova zidnog oslika chi di Carlo Sbisà e la Trieste degli anni trenta (bilj. 1), 44–45. u travnju 2024. zastupaju mišljenje da nije riječ samo o fresco 49 Archivio di famiglia Carlo Sbisà, (dalje: AF: Carlo Sbisà): zbirka nego o secco tehnici. Optičke i taktilne karakteristike slikanog crteža i skica: u drugoj skici definiran je naziv freske: D’Annun- sloja (glatkoća, blagi sjaj, ljuskanje) upućuju na moguće organ- zio detta la Carta del Quarnaro. Upotrijebljen je glagol detta ske primjese u vezivu, odnosno na kazein ili ulje, uz pretpostav- (diktira), a ne legge (čita); Afro Basaldella e Carlo Sbisà: l’elegia ku da je riječ o vapneno-cementnoj žbuci. del quotidiano… (bilj. 1), 149–152; NICOLETTA ZANNI (bilj. 63 PATRIZIA FASOLATO, Io sono sempre stato, per sentimento, 42), 183. un neoclassico, Carlo Sbisà. Opere 1920 – 1945, u: Carlo Sbisà 50 AF, Carlo Sbisà: zbirka crteža i skica; GIUSEPPINA DAL CAN- (ur. Renato Barilli, Maria Massau Dan), (bilj. 1), 26. TON, Carlo Sbisà alle Biennali di Venezia tra le due guerre, u: 64 GIANNI CONTESSI, Umberto Nordio, u: Guida critica Carlo Sbisà: „ai quadri miei non dan libero passo”… (bilj. 1), 184; all’architettura contemporanea Friuli Venezia Giulia (ur. Sergio Afro Basaldella e Carlo Sbisà: l’elegia del quotidiano… (bilj. 1), Polano, Luciano Semerani), Venezia, 1992., 122. 102, 144, 152. 65 Časopis Valori plastici izlazio je na talijanskom i francuskom 51 Korespondencija između Mirelle Schott i Carla Sbisàa tijekom jeziku. Osnovao ga je Mario Broglio, slikar, likovni kritičar i njegova boravka u Rijeci trenutačno se čuva u Obiteljskom arhi- kolekcionar, uz suradnju Giorgia de Chirica, Alberta Savinija, vu Carlo Sbisà o kojem se skrbe umjetnikove kćeri Marina Sbisà Giorgia Morandija, Ardenga Sofficija i Carla Carrà. Podržavao i Paola Sbisà (za kontakte: <sbisama@units.it>), kojima zahvalju- je estetske ideale metafizičke umjetnosti i pokreta Povratak redu, jem na mogućnosti uvida u izvornu dokumentaciju i ilustrativni oživljavanje tradicije klasicizma i realističkog slikarstva. Izraz materijal, kao i mogućnost korištenja bogate obiteljske knjižnice. „povratak redu” potječe iz knjige eseja Le rappel a l’ordre Jeana 52 Korespondenciju između Carla i Mirelle cenzurirali su nadležni Cocteaua objavljene 1926. fašistički organi čemu je razlog židovsko podrijetlo obitelji Mire- 66 Začetnik metafizičkog slikarstva bio je Giorgio De Chirico (izme- lle Schott kao i Sbisàova prijatelja Artura Nathana s kojim se ta- đu 1912. – 1915.), koji je u Ferrari 1917. s Carlom Carràom (autor kođer dopisivao. Mirella Schott Sbisà, Una vita di donna nell’arte teorijskog djela Pittura metafisica, Firenca, 1919.) i Giorgiom Mo- e nella cultura di Trieste del Novecento (ur. Paola Sbisà), Trst, randijem osnovao školu metafizičkog slikarstva (scuola metafisica). 2016., 17; AF: Carlo Sbisà: Pisma Mirelle Schott i Carla Sbisàa. 67 ROSSANA BOSSAGLIA, Il Novecento italiano. Storia, documen- 53 AF: Carlo Sbisà: Pisma od 30. 3. i 2. 4. 1942.; NICOLETTA CO- ti, iconografia, Editore: Feltrinelli, Milano, 1979., 7–19. MAR (bilj. 1, 2008. – 2009.), 305. 68 Margherita Sarfatti (1880. – 1961.), novinarka, umjetnička kri- 54 ADTs, Fond Carlo Sbisà i Mirella Schott. Serie 1/Corrisponden- tičarka, mecena, kolekcionarka, socijalistkinja, propagandna za di Carlo Sbisà da 1 a 4, BUSTA 1: Nathan Arturo, 65cc, RP. savjetnica Nacionalne fašističke stranke, biografkinja i jedna od MS. MISC. 253.1.2. Pismo od 6. 5. 1942.; NICOLETTA COMAR ljubavnica Benita Mussolinija. Napisala je dvadesetak knjiga i (bilj. 1, 2008. – 2009.), 330, 333. velik broj novinskih članaka o modernoj umjetnosti 20. stolje- 55 Freskopis svoju trajnost duguje kemiji koja se zbiva između svje- ća. MARCO LORANDI, nota biografica, u: ROSSANA BOSSA- že žbuke, boje i zraka. Zbog kratke otvorene faze žbuke, freska se GLIA (bilj. 67), 210–212. mora raditi brzo i dobro planirati. Slika se isključivo odozgo prema 69 Novecento italiano, Catalogo della 1. mostra d’arte, Palazzo della dolje, radi slijevanja boja, a veći dijelovi poput neba rade se odjed- Permanente, febbraio – marzo 1926, Milano; ROSSANA BO- nom kako bi se postigla ujednačenosti boje. Činitelji koji mogu SSAGLIA (bilj. 67), 19–33.

Quarnaro u palači Albori u Rijeci

70 Grupu Novecento utemeljuju Anselmo Bucci, Mario Sironi, 74 MARIO SIRONI, Pittura murale, Il Popolo d’Italia, Milano, 1 Achille Funi, Leonardo Dudreville, Emilio Malerba, Pietro Ma- gennaio 1932. russig i Ubaldo Oppi 1922. u Milanu, osjećajući potrebu za po- 75 MARIO SIRONI, ACHILLE FUNI, CARLO CARRÀ, MASSIMO vratkom razumu i tradiciji nakon iracionalizma Prvoga svjetskog CAMPIGLI, Manifesto della pittura murale, Colonna, 1, no. 12, rata. Odabrano ime za pokret, koje je samo po sebi trebalo upu- Milano, dicembre 1933. ćivati ​​na njegovu nacionalnu važnost, pripisuje se Bucciju koji 76 CORRADO CAGLI (1910. – 1976.), slikar i kipar, scenograf, smatra suvišnim pridjev „talijanski” (skupini pripisivan od 1926. grafički dizajner, pohađao je Akademiju likovnih umjetnosti u na inzistiranje Mussolinija), ne odričući se u potpunosti isku- stva umjetničkih avangardi s početka 20. stoljeća među kojima Rimu, te klasične studije. Nacionalno i međunarodno aktivan i je Novecento pozicioniran unutar europskih trendova povratka afirmiran umjetnik i publicist i promotor umjetnosti (Rim, Pa- redu. GIORGIO CIUCCI, Gli architetti e il fascismo (Novecento riz, New York). architettonico), Torino, 1989., 65–67. 77 CORRADO CAGLI, Muri ai pittori, Quadrante, 1, maggio 1933, 19. 71 Il Novecento italiano. Seconda mostra del Novecento italiano, 2 78 Alberto Savinio (1891. – 1952.), pisac, slikar, glazbenik, novinar, marzo – 30 aprile 1929, Milano; ROSSANA BOSSAGLIA (bilj. esejist, dramatičar, scenograf, mlađi brat Giorgia de Chirica, odi- 67), 33–41. Bontempelli zastupa slobodu mašte u potrazi za fan- grao je bitnu ulogu u oživljavanju i promicanju talijanske kulture tastičnim u svakodnevici koju promiče kao poetiku magičnog tijekom ranih tridesetih godina. Vodio je i mjesečnu reviju Co- realizma u časopisu Novecento (jedan je od osnivača). Bio je na- lonna – Periodico di civiltà italiana, uz suradnju Carla Carràa, dahnut i futurizmom, nadrealizmom i apstrakcijom (kazališna Ardenga Sofficija i Giorgia Morandija. https://www.italianmoder- djela). Ojetti (pravnik) bio je jedan od najutjecajnijih novinara i nart.org/journal/articles/alberto-savinio-a-creative-power-station/ likovnih kritičara između dva rata (Il Corriere della sera), zauzi- (pristupljeno 6. 9. 2024.). mao se za očuvanje talijanske kulturne baštine. 79 Alberto Savinio, Arte mediterranea, Colonna, no. 2, gennaio 1934. 72 JULIJA LOZZI BARKOVIĆ, Bruno Angheben i crkva Sv. Romu- 80 UMBRO APOLLONIO, Gli Affreschi di Carlo Sbisà (Popolo di alda i Svih svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji, Ars Trieste – Trieste 15 dicembre 1935.), u: Carlo Sbisà, disegni 1919 Adriatica, 11 (2021.), 331; FABRIZIO GIANNONE, Ricostruzi- – 1963, Trieste, 1995., 5. one virtuale della Mostra della Rivoluzione Fascista (1932.), Do- 81 Vidi bilj. 15 i 62. ttorato di ricerca, Storia e informatica, Alma Mater Studiorum – Università di Bologna, 2009., 19. 82 Carlo Sbisà pedesetih godina napušta slikarstvo, opredjeljuje se za muzejsku djelatnost (od 1947. godine kustos je u Museo Re- 73 Mario Sironi (1885. – 1961.), slikar, kipar, ilustrator i dizajner, voltella u Trstu, te član upravnog odbora Udruge likovnih umjet- jedan od najvažnijih talijanskih umjetnika prve polovice 20. sto- ljeća. Tijekom karijere pridružio se nekoliko umjetničkih pokreta nika). U više navrata izlaže keramiku (Rim, Trst, New York), (futurizam, ekspresionizam, metafizičko slikarstvo, Novecento), ra- koju potpisuje i njegova supruga. Prvu skulpturu predstavio je dio je i kao ilustrator za Il Popolo d’Italia, dnevne političke novine 1948. na Bijenalu u Veneciji. Utemeljio je 1960. Slobodnu školu koje je utemeljio Benito Mussolini. Od tridesetih godina nadalje bakropisa koju je vodio do kraja života (1964.). ADTs, Fondo posvećuje se zidnom slikarstvu. U posljednjoj stvaralačkoj fazi ba- Carlo Sbisà i Mirella Schott, Serie 3/Varie di Carlo Sbisà da 1 vio se scenografijom i arhitektonskim dizajnom, eksperimentirao a 3, BUSTA 7: Mirella Schott: Biografia di Carlo Sbisà, 7–11; s tehnikama reljefa i mozaika. Privržen je režimu u kojem je vidio GUIDO RUMIZ, Carlo Sbisà: nota biografica, u: Carlo Sbisà, 14. mogućnost preporoda talijanske umjetnosti. ETTORE JANU- dicembre 1996 – 9 febbraio 1997 (ur. Renato Barilli, Maria Mas- LARDO, Sironi, Il, la pittura murale. http://www.parol.it/articles/ sau Dan), Milano, 1996., 200–201: LUCIANO BUDIGNA, Carlo Saggio-Janulardo-Sironi-2017.pdf (pristupljeno 6. 9. 2024.); PAO- Sbisà, Milano, 1965., 31 (note biobibliografiche). LA BAROCCHI, Dal Novecento ai dibattiti sulla figura e sul mo- 83 Ovaj je rad sufinancirala Hrvatska zaklada za znanost projektom numentale. 1925-1945, volume III della Storia moderna dell’arte in IP-2022-10-9843 Reprezentacija, razvoj, edukacija, participacija Italia. Manifesti polemiche documenti, Torino, 1990. umjetnost u društvu od 19. do 21. stoljeća.

Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.

Most read articles by the same author(s)

Similar Articles

1-10 of 165

You may also start an advanced similarity search for this article.