##plugins.themes.oapBasic.skip##
Tijdschrift voor Adriatische kunstgeschiedenis Zoek

Bruno Angheben i crkva Sv. Romualda i Svih svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

DOI 10.15291/aa.3567

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Vol 11 (2021)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Julija Lozzi Barković Odsjek za povijest umjetnosti, Filozofski fakutet Sveučilišta u Rijeci julija.lozzi-barkovic@ri.t-com.hr ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##

U članku se na temelju recentno provedenog istraživanja1 razjašnjavaju okolnosti pod kojima je donesena odluka o izgradnji crkve u Rijeci na Kozali, involviranost političkih i klerikalnih struktura u proces njezine realizacije, evoluiranje projekta Brune Anghebena i njegovo teorijsko obrazloženje, te sam tijek izgradnje i opremanja crkve, uključujući uređenje okoliša i naknadne adaptacije. Crkva Sv. Romualda i Svih svetih kao važno djelo hrvatske (i talijanske) moderne sakralne arhitekture 20. stoljeća prisutno je u zapisima lokalnih kroničara te samog projektanta, ali i u znanstvenim i stručnim prikazima povjesničara umjetnosti i arhitekture, počevši od sedamdesetih godina 20. stoljeća do danas. Zbog politički problematičnog vremena nastanka, crkva na Kozali još uvijek potiče na daljnja istraživanja i donošenje novih hipoteza i vrijednosnih prosudbi, čemu je pokušao doprinijeti i ovaj rad.

Bruno Angheben, crkva Sv. Romualda i Svih svetih, Rijeka, međuratno razdoblje, moderna arhitektura

Uvod1 Župna crkva Sv. Romualda i Svih svetih na Kozali (projektirana-građena: 1926. – 1934.) jedna je od najvažnijih sakralnih građevina na području riječke regije ostva- renih u razdoblju između dva svjetska rata, koja ima i istaknuti status u cjelini hrvat- ske (i talijanske) sakralne arhitekture 20. stoljeća. Sakralni kompleks na Kozali, osim crkve sa zvonikom i župnog dvora na povi- šenom platou s pristupnim dvokrakim stubištem, u suterenskom dijelu obuhvaća kriptu s pridruženim prostorima, kvadratični trg ispred kripte te u stražnjem dijelu parkirališnu zonu s poveznim stubištem između sakristije i groblja. Cjelinu zaokru- žuje obližnji Park Zvonimira Škerla. Kompleks je jedinstven u prostornom, funkcionalnom i oblikovnom pogledu pa ga kao takvog treba i promatrati, bez obzira na podijeljenost mišljenja glede njegove va- lorizacije u okviru struke i šire s obzirom na politički kontroverzno vrijeme nastanka. Arhitektonsko-urbanistička artikulacija zamisao je Brune Anghebena,2 jednoga od najvažnijih protagonista graditeljske djelatnosti u Rijeci u vremenu međuraća, zaposle- nika Tehničkog ureda, urbanog planera, projektanta stambenih, javnih i sakralnih gra- đevina, restauratora i konzervatora, pisca i teoretičara arhitekture, slikara i dizajnera. Realizacija je po ambiciji i složenosti zadatka daleko nadmašivala lokalni okvir, a odluka o gradnji crkve, odabir inž. Anghebena za projektanta, kao i daljnji razvoj do- gađaja oko njezina dovršenja bili su predmetom velikog interesa podjednako stručnih krugova kao i političke te ostale javnosti na općinskoj, regionalnoj i državnoj razini. Angažman Brune Anghebena od crkvenih i općinskih autoriteta podržali su i njegovi kolege arhitekti i inženjeri. Sredinom tridesetih godina zabilježeno je mišlje- nje Uga Lada, također djelatnika Tehničkog ureda, da je crkva „uspješno ostvaren projekt”. Inž. Lado drži da je za projektanta opravdano odabran autor koji se „s puno ljubavi i ponosa” upustio u traženje ispravnog rješenja.3 I riječki gradonačelnik Riccardo Gigante crkvu drži „najljepšom i najznakoviti- jom” građevinom koja je u Rijeci ostvarena u vremenu koje je uslijedilo nakon Prvog svjetskog rata. Riječju, izgradnja župne crkve/zavjetnog hrama na Kozali trebala je biti snažan simbol onovremene nacionalne (talijanske) osviještenosti, ali i isticanja pozicije gra- da Rijeke unutar novoosnovane Riječke biskupije.4

Od zamisli do ostvarenja Londonskim ugovorom, tajnim sporazumom između sila Antante i Italije, 1915. Kraljevini Italiji ustupljen je dio istočnojadranske obale. Rijeka je ostavljena Hrva- tima, ali se vojno-političkom intervencijom Gabriela D’Annunzija 1919. našla pod talijanskom okupacijom. Rapalskim ugovorom 1920. Rijeci je predviđen status neo- visne države, no Rimskim ugovorom 1924. ponovno je pripojena Italiji.5 U okviru navedenih povijesnih događaja, za ostvarenje crkve Sv. Romualda i Svih svetih presudan je bio „krvavi Božić” tijekom kojeg su u sukobu D’Annunzija i re- gularne talijanske vojske krajem prosinca 1920. poginula dvadeset i dva legionara i petorica civila.6 Upravo je komandantov prigodni govor tijekom njihove sahrane na groblju Kozala u siječnju 1921., unatoč tomu što je bio poražen, postao poticaj za gradnju kripte za pohranu kosti stradalih. S time se složio i Benito Mussolini, ali s namjerom njezine realizacije tek nakon anektiranja Rijeke Kraljevini Italiji, za što je obećao novčanu potporu.7 Ideju primjerenog obilježavanja sjećanja na poginule, kojima se namjeravala posve- titi jedna župna crkva u Rijeci, podržao je i tadašnji apostolski upravitelj Celso Costan- tini na sastanku održanom u ljeto 1921. u kući Riccarda Gigantea.8 Costantini već tada zamišlja moderno koncipiranu građevinu čiji bi vanjski izgled polukružnim lukovima i kamenom oblogom podsjećao na Tempio Malatestiano (15. st.) u Riminiju.

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

Pitanje izgradnje kripte/župne crkve ponovno je aktualizirano 1926., a njezin gorljiviji zagovornik, osim Gigantea i Costantinija, tada je bio i Isidoro Sain, prvi biskup novoosnovane Riječke biskupije, koji zajedno s crkvenim krugovima drži da bi župna crkva trebala istovremeno biti spomenik i oltar domovine i vjere – zavjetni hram (Tempio Votivo). Ubrzo se prešlo na konkretnu akciju za koju je zatražen pristanak visokopozi- cioniranih osoba iz područja politike i vojnog sektora. Zamisao o izgradnji kripte/ župne crkve/zavjetnog hrama nakon toga zagovarana je u cijeloj Italiji.9 Krajem listopada oformljen je Počasni odbor za gradnju crkve, a tom prigodom napisan je i Manifest (Nobilissimo manifesto) koji je sastavio Riccardo Gigante. Pro- glas je upućen gradovima i općinama diljem Kraljevine, zatim Talijanima koji su živjeli u inozemstvu, kolonijama, kulturnim i patriotskim društvima i institutima kako bi se namaknula početna sredstva, jer su pomoć za „riječku stvar” dali borci iz svih talijanskih regija. Comitato d’onore na kraju je odlučio da će u kripti biti polo- žene kosti ne samo legionara već i svih onih koji su u Rijeci i za Rijeku poginuli u razdoblju od D’Annunzijeva ulaska u grad do njegova priključenja Italiji. Plemeniti osjećaj poštovanja i sjećanja na one koji su dali život za riječko pitanje valjalo je podijeliti s cjelokupnom nacijom jer je crkva, uza sva svoja vjerska obiljež- ja, predstavljala politički projekt par excellence, za što je bilo neophodno realizirati „spomenik u mramoru koji će trajati vječno i bdjeti nad mučeničkim gradom”.10 Isidoro Sain još je 1923. dekretom razgraničio župu Uznesenja Marijina, uteme- ljivši četiri nove župe: Svih svetih, Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije, Pre- svetog Otkupitelja i Svetog Nikole, što je i bio preduvjet osnivanju Riječke biskupije. Stara i nove župe obnavljale su ili gradile nove crkve. Kako župa Svih svetih nije imala svoju crkvu, odlučeno je da će se zavjetni hram s kriptom, ujedno i župna crkva, uzdizati na Kozali, uzvišenju sjeverno od središta grada, širokom području koje je župa prostorno obuhvaćala: od Rječine do Drenove, od Zagrada do podnožja brda Katarine.11 Zdanje je zbog atraktivne pozicije na brijegu trebalo konkurirati i svetištu Majke Božje na susjednom brdu Trsatu u Sušaku (Kraljevina Jugoslavija).12 Novce za izgradnju kripte bilo je lakše priskrbiti zahvaljujući općini i zalaganju Počasnog odbora, ali i izdašnoj donaciji Gradske štedionice. Puno teže bilo je nama- knuti potrebnu sumu za realizaciju crkve koju su osigurali: riječka općina s 300 000 lira, država s 350 000 lira (Benito Mussolini 1933. je odlučio: „Zavjetni hram bit će dovršen!”), razni donatori i dobročinitelji među kojima se izdvajao Senatore Bor- letti, milanski industrijalac, senator i sportski aktivist, s 500 000 lira, izrazivši želju da crkva na Kozali bude posvećena sv. Romualdu, imenu njegova oca, brata i sina. Borletti je podržao D’Annunzijev ulazak u Rijeku na temelju čega je postao njezinim počasnim građaninom.13 Talijanska vlada, pored uloženih nepovratnih sredstava za dovršenje crkve, financirala je i izgradnju zvonika kako bi se dao dodatni poticaj volji graditelja i odala počast Riječanima za podnesenu žrtvu.14 U cjelokupnoj investiciji najveći materijalni teret podnijela je riječka općina koja je, pored inicijalne novčane potpore, poklonila teren za gradnju crkve (vrijednost 115 000 lira), financirala gradnju župnog dvora (80 000 lira), a 50 000 lira uložila je u opremu oratorija.15

Idejni projekt crkve Počasni odbor jednoglasno je odlučio da se izrada idejnog projekta crkve povjeri Bruni Anghebenu, „genijalnom riječkom arhitektu”, koji je imao privilegij biti pono- sni brat Marija, poznatog pjesnika i ratnog dobrovoljca, poginulog 1915. na Trentu.16 Upravo je Comitato d’onore sugerirao Anghebenu da se inspirira monumental- nom crkvom Sv. Franje i institutom Serafico u Assisiju, što je on i učinio, usugla- šujući stilove neoromanike i neogotike, a od materijala ciglu i kamen. Idejni nacrt

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

1. (skica) crkve prvi je put objavljen u listopadu 1926. u riječkim novinama La Vedetta Bruno Angheben: idejni nacrt/skica d’Italia, upućujući na autorova polazišna promišljanja o građevini, njezinoj svrsi i crkve na Kozali, 1926. (izvor: La Vedetta d’Italia, Anno VIII., N. simbolici.17 256, Fiume, 31. 10. 1926., 1) U dnevnom tisku objavljen je i opširan članak o ovom projektu nadahnutom Bruno Angheben, design project / bazilikom Sv. Franje Asiškog, osobito zbog prilagodbe volumena terenu i vanjskog sketch of the church in Kozala, 1926 izgleda crkve, čijom je izgradnjom talijanska uprava u Rijeci htjela pokazati stoljetnu sakralnu tradiciju i slavno nasljeđe. Premda je građevina takvom vanjštinom djelo- vala neinventivno, sadržavala je neke ključne odrednice izvedbenog rješenja poput ušiljenih zabata koji će morfološki bitno obilježiti buduću crkvu. Idejni nacrt Brune Anghebena, uostalom, nije bio definitivan, čemu je u prilog 2. išlo i mišljenje Počasnog odbora da crkva na Kozali ne treba biti kopija svih navede- Bruno Angheben: projekt crkve nih uzora. Nadalje, crkva je oblikovanjem morala odavati i čvrstoću vjere te odgova- Krista Spasitelja u Via Gozzi (danas Završnikova ulica) u rati grubosti „puste, ali slikovite i snažne regije” pa se preporučuje uporaba kamena Rijeci (neostvareno), nacrt bočne iz domaćeg krševitog kraja (carso nostro) te koncentriranje dekoracije na pročeljima, fasade, 1925. (izvor: Državni arhiv portalu i oltarima. u Rijeci, Park Nikole Hosta 2, U idućim godinama, rasterećen pritisaka i sugestija, arhitekt je elaborirao projekt Tehnički uredi grada Rijeke 1845.- 1945. - HR-DARI-57, kut. 107/13) u modernom duhu, a modificiran i unaprijeđen koncept trebao je biti jamstvo da će crkva zaista postati umjetničko djelo kako je to zagovarano od samog početka, Bruno Angheben, project of the church of Our Saviour in Via Gozzi dostojno novog vremena i izabranog značenja.18 (today’s Završnikova Street) in Rijeka Uspješan ishod jamčio je i Anghebenov neostvareni projekt iz 1925. za župnu (unrealized), draft of the lateral crkvu Krista Spasitelja u Rijeci, čiji je suzdržani modernizam s asocijacijom na ro- façade, 1925 maniku podsjećao na sakralne građevine sličnih obilježja poput bazilike Sacro Cuore di Cristo Re u Rimu (autor Marcello Piacentini).19

Realizacija crkve Izgradnja kripte u svoju konačnu fazu ulazi krajem 1928., nakon što je u samo godinu dana prikupljen potreban novac za početak radova. U nedjelju, 10. 11. 1928., u sklopu svečane domoljubne ceremonije, Bruno Angheben aktivirao je minu, a ek- splozija je simbolično najavila iskopavanje temelja kripte koja je dovršena za dvije

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

godine. Inauguracija je održana 16. 2. 1930., na godišnjicu dolaska kralja Vittorija Emanuela III. u Rijeku nakon aneksije.20 Sistematizacija kvadratičnog trga ispred kripte, uključujući spoj s pristupnom ce- stom Via Giorgio Vasari (danas Baštijanova ulica) i potporni zid okončani su u ljeto 1932.21 U vezi s gradnjom (gornje) crkve, tijekom 1930. obavljena su konstrukcijska po- jačanja kripte, a temeljenje crkve podrazumijevalo je ojačanje zone i izvan površine koju je zauzimala kripta. Nakon zastoja, u kolovozu 1932. radovi su ponovno po- krenuti, omogućivši zapošljavanje radne snage, osobito zidara, u razdoblju globalne gospodarske depresije.22 Dok su se prikupljala novčana sredstva za nastavak gradnje, projektant Bruno Angheben, evoluirajući prvotnu zamisao, došao je do pročišćenijih formi i jedno- brodnog koncepta crkve. Dorađen projekt imao je priliku predstaviti na Izložbi fa- šističke revolucije u Rimu 1932., izvrsno se uklopivši u umjetnički program važne nacionalne manifestacije koja je promovirala Duceov stav o umjetnosti „koja je isto- dobno trebala biti tradicionalistička i moderna”.23 La Mostra della Rivoluzione fascista bila je slavljenički događaj desete godišnjice dolaska na vlast Benita Mussolinija, a održana je u Palazzo delle Esposizioni u Rimu. Trajala je dvije godine (1932. – 1934.), registriravši četiri milijuna posjetitelja i go- lemu dobit. Izložba nije bila zamišljena kao objektivni prikaz činjenica temeljen na predočenju povijesnih dokumenata, već kao slavljeničko i propagandno djelo koje je trebalo utjecati i emocionalno uključiti posjetitelje. Bila je eklatantan primjer kako se fašizam znao koristiti djelima umjetnika, priskrbljujući sebi futurističku sliku vla- stite povijesti. Režim nije otvoreno pozicionirao određenu umjetničku struju, već je radije od svakog pokreta preuzimao ono što bi moglo biti funkcionalno u njegovu ikonografskom predstavljanju. Na suradnju su stoga, zajedno s povjesničarima, bili pozvani i predstavnici različitih umjetničkih struja toga doba: futuristi, eksponenti pokreta novecento i racionalisti koji su poštovali „jasnu i preciznu” Duceovu riječ: „Umjetnost mora gledati u prošlost, te istodobno u budućnost”.24 O izložbi je iscrpno pisano u La Vedetti d’Italia jer je Rijeka aktivno sudjelovala u prezentaciji aktualnog povijesnog segmenta (Krvavog Božića, aneksije itd.). Umjet-

3. Dovršena kripta, fotografija, 1930. (izvor: Državni arhiv u Rijeci, Park Nikole Hosta 2, Fond: Fotografije crkve Sv. Romualda i Svih svetih na Kozali u Rijeci/ Tempio Votivo / Chiesa di S. Romualdo e Ognisanti/- HR-DARI-509, mapa - K 24) Finished crypt, photograph, 1930

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

4. Bruno Angheben: zavjetni hram na Kozali, kolorirani nacrt pročelja (Chiesa Votiva di Cosala, facciata), 1932. (izvor: Državni arhiv u Rijeci, Park Nikole Hosta 2, Fond: Fotografije crkve Sv. Romualda i Svih svetih na Kozali u Rijeci/ Tempio Votivo /Chiesa di S. Romualdo e Ognisanti/ - HR- DARI-509, mapa - K 24) Bruno Angheben, votive temple in Kozala, coloured sketch of the front façade (Chiesa Votiva di Cosala, facciata), 1932

nički dio dvorane (L) posvećene „riječkom pitanju” koncipirao je Gianni Marchiga, a povijesni tadašnji gradonačelnik Rijeke Riccardo Gigante.25 Glede crkve na Kozali/ zavjetnog hrama, pretpostavljamo da su na izložbi bile prezentirane fotografije vanj- skog izgleda i interijera kripte, koja je do tada već bila dovršena, kolorirani nacrt ulaznog pročelja crkve te maketa građevine.26 Crkva, kao i kripta, dovršena je za dvije godine, a svečani čin (kompromisnog) posvećenja sv. Romualdu i Svima svetima nije se dogodio na desetu obljetnicu anek- sije Rijeke u ožujku 1934., već u rujnu iste godine kao podsjećanje na D’Annunzijev „sveti ulazak” u grad. Pri posvećenju crkve gradonačelnik Riccardo Gigante sljedećim riječima hvali projektanta: Fiume è grata all’ingegnere Bruno Angheben perché egli ha ideato ed attuato cosa degna dei suoi morti. U slobodnom prijevodu: „Rijeka je zahvalna inženjeru Bruni Anghebenu jer je osmislio i primijenio nešto dostojno njezinih mrtvih.”27 „Bitumizirana” prilazna cesta Via Giorgio Vasari dodatno je urbanizirala čitavo to područje, povezavši četvrti na brijegu sa središtem grada u njegovu podnožju. Bio je dovršen i vitki zvonik koji je noću bio iluminiran dvama jakim reflektorima kako bi bio vidljiv i iz veće udaljenosti. Dostajalo je još opremiti molitvenu kapelu s krstionicom, sakristiju i muzej uz kriptu. Požuruje se i instalacija lifta u tornju zvonika radi udobnog uspinjanja do prostora za zvona. Uređenje okoliša i memorijalnog parka teklo je usporedno s do- vršenjem crkve.28

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

5. Parco della Rimenbranza sa svečanom alejom - Viale della Rimembranza i vijugavom stazom na površini parka, pogled odozgo, fotografija, 1936. (izvor: Crkva Sv. Romualda i Svih svetih na Kozali /1934./. Preuzeto sa: http://www. lokalpatrioti-rijeka.com/forum/ viewtopic.php?p=81777) Parco della Rimembranza with the commemorative alley (Viale della Rimembranza) and a winding path, aerial view, photograph, 1936.

Sistematizacija područja između crkve i groblja Crkva je od groblja bila odvojena privatnim terenom Grubesich, a s obzirom na to da je iz liturgijskih i estetskih razloga valjalo osigurati kontinuitet toga područja, otkup je financirala riječka općina. Projekt sistematizacije navedene zone izrađen je u gradskom Tehničkom uredu na čelu s Brunom Anghebenom, osiguravši prostor za vozila posjetitelja te stubišnu poveznicu sakristije s grobljem. Jedna od sastavnica projekta bila je i transformacija dijela suterenskog prostora crkve u muzej, što se odnosilo na kompletiranje postojeće i dogradnju nove sale i spremišta te nezavisnog vanjskog ulaza orijentiranog prema parkiralištu. Za potrebe čuvara kripte i (budućeg) memorijalnog parka na spoju međašnih/pot- pornih zidova grobljanske vrtače pozicioniran je tornjić od kojeg se prema crkvi na- dovezuje betonska „kolonada” sa željeznom ogradom u svrhu razdvajanja parkirališta od trga ispred kripte. U travnju 1935. proširen je nogostup uz Via Vasari, od jedne pristupne stubišne rampe do druge, kojima se uspinjalo do povišenog platoa s crkvom i župnim dvorom.29

Parco della Rimembranza Riječka općina pobrinula se i za oblikovanje obližnjeg Parca della Rimembranza (danas Park Zvonimira Škerla) na prostranoj parceli koja je od crkve sezala do mje- snog okupljališta. Provizorna sistematizacija parcele iz 1934. bila je prilika da se to široko područje u „nedopustivo lošem stanju” izravna na razinu budućeg parka, a pothvat je bio povezan i s planiranjem ceremonije inauguracije crkve.30

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

U Italiji ideja memorijalnog parka nastala je dvadesetih godina u spomen na sve pale sudionike u Prvom svjetskom ratu pa je već 1923. svečano otvoreno više od ti- suću takvih ulica ili parkova. Premda je riječ o fašističkoj instituciji koja se pozivala na svetu rimsku tradiciju, ideja je prvi put provedena u kanadskom gradu Montrealu gdje je nakon „Velikog rata” oblikovana Cesta sjećanja oivičena drvećem.31 Parco della Rimembranza na Kozali posvećen je sjećanju na poginule za „riječku stvar”, a kao „sugestivni i magični” okvir hrama, osim memorijalne, imao je i estet- sku funkciju. Konačno je profiliran u proljeće 1936., premda ne u cijelosti u skladu s Anghebenovim projektom: svečana aleja (Viale della Rimembranza) s nasadom čem- presa je izvedena, ali ne i poprečni stubišni spoj s grobljem.32

Prostorno-arhitektonska obilježja i oprema crkve Crkva na Kozali zauzima ključnu poziciju unutar istoimenog gradskog kvarta, ali i u odnosu na cjelokupni urbani kontekst grada Rijeke. Pozicionirana u neposrednoj blizini groblja, u smjeru jugozapad-sjeveroistok, sačinjena je od nekoliko volumena koji prate konfiguraciju terena i njegov nagib, od kojih je zvonik najistaknutiji dio. Dojam monumentalnosti građevine postignut je oblaganjem pročelja kamenom: do poda (razina kripte) sivim kastavskim kamenom, a gornji dio bijelim kamenom iz Vrsara u kombinaciji s kastavskim, te zvonika umjetnim kamenom.

6. Glavni projekt sanacije crkve Sv. Romualda i Svih svetih u fazama rada, br. projekta: 39/12/20, glavni projektant: Marino Štefan, ing. građ., suradnik: Denis Peteh, mag. ing. arh., Adriaprojekt d.o.o., Rijeka, Pomerio 7, prosinac 2020., situacija, M 1:250 Main project for the restoration of the church of St Romuald and All Saints, working phases, project no. 39/12/20, chief designer: Marino Štefan, architect; associate: Denis Peteh, architect, Adriaprojekt d.o.o., Rijeka, Pomerio 7, December 2020, situation, 1:250 scale

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

7. Glavni projekt sanacije crkve Sv. Romualda i Svih svetih u fazama rada, br. projekta: 39/12/20, glavni projektant: Marino Štefan, ing. građ., suradnik: Denis Peteh, mag. ing. arh., Adriaprojekt d.o.o., Rijeka, Pomerio 7, prosinac 2020., jugozapadni pogled, M 1:100 Main project for the restoration of the church of St Romuald and All Saints, working phases, project no. 39/12/20, chief designer: Marino Štefan, architect; associate: Denis Peteh, architect, Adriaprojekt d.o.o., Rijeka, Pomerio 7, December 2020, southwest view, 1:100 scale

Kripta, u suterenskom dijelu crkve, postavljena je poprečno u odnosu na njezino prostorno usmjerenje, s portalom prema zapadu. Interijer, za koji je upotrijebljen ručno obrađen umjetni kamen, stroge je klasične koncepcije, raščlanjen četirima stubovima na središnji pravokutni brod i dvama sa strane. Između stubova i uzduž bočnih zidova umetnute su četvrtaste niše s imenima poginulih, a u dnu glavnog broda, nasuprot ulazu, oltarni blok sa željeznim križem.

8. Kripta, interijer, pogled na središnji brod s oltarom, fotografija, 1932. (izvor: Državni arhiv u Rijeci, Park Nikole Hosta 2, Fond: Fotografije crkve Sv. Romualda i Svih svetih na Kozali u Rijeci/ Tempio Votivo /Chiesa di S. Romualdo e Ognisanti/ - HR-DARI-509, mapa - K 24) Crypt, interior, view of the central nave with the altar, photograph, 1932

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

9. Kroz veliki prozor s ukrasnom rešetkom u kriptu prodire plavičasta svjetlost či- Glavni projekt sanacije crkve Sv. neći prostor „očaravajućim”. Suvremenike koji su ga imali prilike doživjeti ugođajem Romualda i Svih svetih u fazama rada, br. projekta: 39/12/20, glavni je podsjećao na mauzolej Galla Placidije u Ravenni.33 projektant: Marino Štefan, ing. Muzej u suterenu ostao je nerealiziran, koji je zajedno s prostorima u međukatu građ., suradnik: Denis Peteh, mag. četrdesetih godina adaptiran za boravak časnih sestara. Danas se njime koristi pri- ing. arh., Adriaprojekt d.o.o., hvatilište „Ruže sv. Franje” za smještaj beskućnika.34 Rijeka, Pomerio 7, prosinac 2020., tlocrt suterena i međukata, Crkva na razini prizemlja obuhvaća prostor za vjernike te u njegovoj osovini M 1:100 nešto uži, ali jednako visok kvadratični prezbiterij, kapelu ugrađenu u istočni zid Main project for the restoration of crkve te zapadni L volumen koji obuhvaća još jednu kapelu, oratorij s krstionicom the church of St Romuald and All i sakristiju. Saints, working phases, project no. 39/12/20, chief designer: Marino Štefan, architect; associate: Denis Peteh, architect, Adriaprojekt d.o.o., Rijeka, Pomerio 7, December 2020, basement and mezzanine floor plan, 1:100 scale

10. Glavni projekt sanacije crkve Sv. Romualda i Svih svetih u fazama rada, br. projekta: 39/12/20, glavni projektant: Marino Štefan, ing. građ., suradnik: Denis Peteh, mag. ing. arh., Adriaprojekt d.o.o., Rijeka, Pomerio 7, prosinac 2020., tlocrt prizemlja, M 1:100 Main project for the restoration of the church of St Romuald and All Saints, working phases, project no. 39/12/20, chief designer: Marino Štefan, architect; associate: Denis Peteh, architect, Adriaprojekt d.o.o., Rijeka, Pomerio 7, December 2020, ground floor plan, 1:100 scale

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

11. Crkva Sv. Romualda i Svih svetih, pogled na pročelje, zvonik i pristupne stube, fotografija, druga polovica tridesetih godina (izvor: EDOARDO SUSMEL, Fiume e il Carnaro, Milano, 1939., 199) Church of St Romuald and All Saints, view of the façade, bell tower, and access staircase, photograph, second half of the 1930s

Na ulaznoj fronti, kao asocijacija na gotico acuto,35 dominira portal te nad njime veliki vitraj unutar širokog prifiliranog okvira s ušiljenim zabatom koji probija stro- pni i krovni vijenac. Izradu figurativne arhitektonske plastike – dva stilizirana an- đela, postavljena visoko iznad bočnih lezena, Bruno Angheben povjerio je Romolu Venucciju, perspektivnom riječkom umjetniku i svojem istomišljeniku, koji je vlasti- ti stav o funkciji skulpture u suradnji s arhitekturom/„majkom umjetnosti” iskazao sposobnošću prilagodbe njezinu konstruktivističkom karakteru.36 „Sparivanje” djela suvremenog kiparstva (i slikarstva) s modernom arhitekturom Angheben je držao iznimno teškim, a nekad i nemogućim, jer uvijek zadržavaju određenu dozu autonomije te polažu pravo na vlastiti jezik i sadržaj. To je i bilo razlogom zašto je projektant gotovo u cijelosti samostalno dizajnirao opremu crkve koja je upravo zbog „ingenioznog sintetizma izraza” odmah prepoznata kao vrijedno i originalno ostvarenje.37

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

12. Glavni projekt sanacije crkve Sv. Romualda i Svih svetih u fazama rada, br. projekta: 39/12/20, glavni projektant: Marino Štefan, ing. građ., suradnik: Denis Peteh, mag. ing. arh., Adriaprojekt d.o.o., Rijeka, Pomerio 7, prosinac 2020., pogledi: sjeveroistok, jugozapad, M 1:250 Main project for the restoration of the church of St Romuald and All Saints, working phases, project no. 39/12/20, chief designer: Marino Štefan, architect; associate: Denis Peteh, architect, Adriaprojekt d.o.o., Rijeka, Pomerio 7, December 2020, northeast and southwest views, 1:250 scale

Prije svega, originalno su riješeni veliki vitraj nad portalom te vitraji na bočnim fasadama i sjevernom zidu prezbiterija, koji se u prostoru razvijaju plastično, poput reljefa, tvoreći kompleks staklenih prizmi u „prigušenoj” plavoj, žutoj i ljubičastoj boji na kojima se Sunčeve zrake lome i postižu učinak ujednačenog toplog osvjet- ljenja interijera.38 Unutrašnjost prostora za vjernike, uključujući prezbiterij u produžetku (tlocrt- ne površine 36,50 x 12,50/11 m), obložena je mramornim pločama. Stupovi i neki dijelovi zidova u funkciji nosivih elemenata prekriveni su sjajnim rimskim traverti- nom koji zbog svoje višeslojne strukture reproducira oblikom ukrasa karakteristike cementne mješavine korištene u izvedbi tih elemenata. Polja među stupovima pre- krivena su karnijskim orahom, također radi isticanja nosive konstrukcije, koji zbog svoje smeđe i tamnocrvene boje, s mrljama u obliku oblaka, naglašava volumen am- bijenta. Čak i obojena žbuka ima „veličanstveni” dekorativni učinak. Za pod, koji je također sjajan, korišteni su kraški crni kamen, istarski kamen sive i boje bjelokosti.39 Prezbiterij je od prostora za vjernike (oba visine 15, 50 m) odvojen bočnim propovjedaonicama i pričesnim pregradama u njihovu produžetku. Prostor blista zlatom mozaika monumentalnih dimenzija, na čijem sjevernom zidu dominira lik sv. Romualda u zelenoj tunici, impresivne plave brade, koji je u prikazu smatran bogatim u dubokoj i osjećajnoj spiritualnosti. Autor „kartona” bio je milanski slikar Giuseppe Valerio, no u opremanju crkve angažirani su i lokalni majstori i umjetnici poput uglednog riječkog slikara Ladislaa de Gaussa koji je dizajnirao triptihe svih svetih na bočnim zidovima prezbiterija.40 Edmondo dal Zotto mozaike je reproduci- rao bez naknade, što je dijelom učinio i Giuseppe Mocenigo povezano s radovima u kovanom željezu.41 Oltar u formi žrtvenika, oblikovan u kombinaciji zlatnog Calacatta, zelenog alpskog i belgijskog crnog mramora, nadvisuje piramidalna nadgradnja/ciborij od meksičkog zelenog oniksa, položena na stepenasto postolje i poduprta cilindričnim stupovima od plavičastog dokimijskog mramora. Pod utjecajem svjetlosti djelovala

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

13. Crkva Sv. Romualda i Svih svetih, prostor za vjernike i prezbiterij, fotografija, 1934. (izvor: Zbirka Sergio Kristafor, Tizianova 3, Rijeka) Church of St Romuald and All Saints, area for the faithful and the presbytery, photograph, 1934

je poput alabasterne lampe koja obasjava oltarnu menzu, a i sama se ocrtavala na zlatnoj pozadini, doprinoseći mističnosti svetišta.42 Iz stražnjeg dijela ciborija oltar je 1972. pomaknut prema naprijed, što je bilo povezano s novim liturgijskim odrednicama Drugog vatikanskog koncila koji donosi odluku o okrenutosti svećenika prema narodu tijekom slavljenja mise. Angheben je bio upoznat s obnovom oltara u čemu je, unatoč dislociranosti, ak- tivno sudjelovao. Pomicanje oltara do ruba podija sa stupovima, ali ne izvan natkri- venog dijela, podržao je na temelju uvida i obavljenih konzultacija na terenu jer su se i u Veroni, gdje tada živi, crkve adaptirale za potrebe nove liturgije. Bio je suglasan i sa sniženjem podija na kojem je pozicioniran oltar radi bolje vidljivosti svećenika i

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

14. Crkva Sv. Romualda i Svih svetih, uređenje glavnog oltara, tlocrt i presjek, M 1 : 50 (izvor: Arhiva Župe sv. Romualda i Svih svetih, Baštijanova 25, Rijeka, Obnova oltara 1972., nacrtna dokumentacija) Church of St Romuald and All Saints, restoration of the main altar, floor plan, and cross-section, 1:50 scale

raspela na stražnjem zidu prezbiterija. Na dijelu podija, gdje se nekada nalazio oltar, predlaže postavljanje drvenog podesta sa stolicama za slavljenike mise. Složio se s uklanjanjem kamenih pričesnih pregrada radi povećanja površine prezbiterija, a u tu svrhu sugerira i pomicanje triju stuba prema crkvenom brodu.43 Ordinarijat Riječko-senjske nadbiskupije, pozivajući se na mišljenje arhitekta i izjave člana Komisije za crkvenu umjetnost, u veljači 1972. odobrava projekt prema priloženom nacrtu. Sredstva su bila osigurana pa se obnovi pristupilo odmah: u ljeto je dovršeno premještanje oltara, a ostali radovi trajali su do listopada iste godine.44 Kapela ugrađena u istočni zid crkve, kojoj prostornu skučenost nadomješćuje njezina visina (10 m), posvećuje se svima svetima, o čemu svjedoči oltarna pala Gi- useppea Valerija. Darovao ju je Senatore Borletti koji je financirao i izradu kartona titulara crkve pa je njegova želja bila da se i pala postavi u prostor prezbiterija. Ta-

15. Bruno Angheben, crtež olovkom raspela za glavni oltar i pisano pojašnjenje (izvor: Državni arhiv Rijeka, Park N. Hosta 2, Rijeka, Fond: Tehnički ured grada Rijeke od ? – 1945 [1945 – 1952], Ufficio tecnico comunale - HR-DARI-57/ JU 51, kut. 59) Bruno Angheben, pencil drawing of the crucifix for the main altar with an explanation

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

dašnji župnik tomu se usprotivio, ističući koncipiranje crkve kao gesamtkunstwerka, čija arhitektura nije dopuštala postavljanje slika na glavni oltar posvećen sv. Romual- du, liku skladno uklopljenom u mozaik svetišta. Ladislao de Gauss naknadno je izra- dio skice za dva triptiha svih svetih na bočnim zidovima prezbiterija, ne narušivši cjelovitost ideje.45 U oltar kapele Svih svetih 1972. ugrađen je tabernakul s glavnog oltara, a pre- mještaj je također podržao Bruno Angheben, sugerirajući način uklapanja u novi prostor. Od Drugog vatikanskog sabora u novim ili adaptiranim crkvama, gdje god je to bilo moguće, svetohranište se smješta u pokrajnju kapelu ili na rub središnjeg oltarnog prostora.46 Zapadna kapela (međuprostor crkva/zvonik) posvećuje se Srcu Isusovu utjelovlje- nom u srebrnom kipiću Krista (otuđenom 1987.), a postavljenom unutar plitke niše na crnoj mramornoj podlozi koja vertikalizira prostor kapele. Kipić je izradio Edoardo Trevese, autor brončanog Krista na željeznom raspelu s kristalnim ukrasima koji je za prezbiterij dizajnirao Bruno Angheben, uostalom kao i ogradu pjevališta nad tim ni- skim međuprostorom, zaokruživši cjelinu koja visinom doseže razinu istočne kapele.47 Opremanje oratorija, dovršeno sredinom 1938., jamčilo je tonski i strukturni sklad s cjelokupnom unutrašnjošću crkve. Ušiljene forme zapadnog vitraja, ispred kojeg je radi svjetlosnog učinka postavljena prizmatična mramorna krstionica, usmjerene su na zidni natpis NOS PISCICULI SUMUS SECUNDUM IHTHYS NO- STRUM IESUM CHRISTUM koji se simbolikom nadovezuje na fluidni motiv riba na željeznoj ogradi krstionice.48 Nad oltarom oratorija, posvećenom sv. Ivanu Krstitelju, koji također upućuje na funkciju kapele, nekada se nalazila pala s prikazom Kristova krštenja u Jordanu koja se također pripisuje Bruni Anghebenu.49 Od autentičnih dekorativnih kreacija u interijeru crkve Angheben je autor i če- trnaest postaja Via Crucis, izrađenima intarzijom mramora, koje izravno uranjaju u

16. Bruno Angheben, perspektivni prikaz interijera oratorija, crtež olovkom i tušem. Vidljive su dvije ispovjedaonice između kojih je pozicionirana krstionica, no jedna ispovjedaonica uklopljena je u prostor zapadne kapele. (izvor: Državni arhiv Rijeka, Park N. Hosta 2, Rijeka, Fond: Tehnički ured grada Rijeke od ? – 1948., Ufficio tecnico comunale - HR- DARI-57/ JU 51, kut. 59) Bruno Angheben, perspective view of the oratory interior, pencil and ink drawing. Two confessionals are visible, with the baptistery between them, but one of the confessionals is integrated in the western chapel

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

17. polja karnijskog oraha.50 Belgijski crni mramor, maurski žuti i sienski boje slonovače Glavni projekt sanacije crkve Sv. tonskim intenzitetom bili su prikladni za prikaz poznatih scena usprkos manjku de- Romualda i Svih svetih u fazama rada, br. projekta: 39/12/20, glavni talja koji su radi usklađenosti s interijerom crkve izostavljeni.51 projektant: Marino Štefan, ing. U „plastičnoj izvedbi” crkve Bruno Angheben poslužio se sredstvima koja mu građ., suradnik: Denis Peteh, mag. je nudila onovremena tehnika pa je nosiva konstrukcija svih segmenata armirano- ing. arh., Adriaprojekt d.o.o., Rijeka, Pomerio 7, prosinac 2020., betonska: ravni i kosi stupovi („prijelomi” u gornjem dijelu imaju funkciju ojačanja sjeverozapadni i jugoistočni stropa)52, zidna platna, grede i ploče, šiljak okvira portala.53 pogled, M 1 : 250 Višestrešan krov nad prostorom za vjernike i prezbiterijem, pokriven bakrenim Main project for the restoration of limom, u odnosu na strop uzdignut je mansardnim nadvišenjem u dva nivoa duž the church of St Romuald and All cijele atike. Kroz prizmatične i piramidalne forme obaju vijenaca, osim što služe za Saints, working stages, project no. ukras, omogućeno je prozračivanje interijera, uključujući otvore u sredini nadvišenja 39/12/20, chief designer: Marino Štefan, architect; associate: Denis svakog od četiriju stropnih polja. Razlog tomu je što veliki vitraji na bočnim zidovi- Peteh, architect, Adriaprojekt d.o.o., ma crkve zbog otežanog otvaranja nisu bili predviđeni za ventiliranje.54 Rijeka, Pomerio 7, December 2020, Zvonik četvrtaste osnove (4,90 x 4,90 m) izrasta iz suterenskog prostora, penjući northwest and southeast views, se kroz zapadni L volumen. Iako je zajedno s postoljem visok 60,49 metara, onima 1:250 scale koji su ga promatrali iz neposredne blizine to se doimalo nedovoljnim u odnosu na hram, no njegov toranj visok 56,20 metara (ostakljeni dio + piramidalni prostor za zvona + završni šiljak) najbolje je bio vidljiv iz daljine, pogotovo s morske strane.55 Siluetu tornja definiraju četiri ugaona stupca s međuprostorima ispunjenima pla- vo nijansiranim staklenim pločicama u rasponu od 24,50 metara, stvarajući dojam otvorene strukture. Vrh koji ih povezuje zatvara prostor za zvona, jer bi taj element kao zasebno tijelo poremetio jedinstvo specifične konstrukcije koja nije dopušta- la oblaganje prirodnim kamenom, već umjetnim, priskrbivši tornju karakterističnu „blještavu bjelinu”.56 Unutrašnji presjek tornja je kružni (3 m), s čeličnim nosačima o koje je ovješeno metalno stubište sa zaštitnom mrežom prema središnjem prostoru. Na njegovu je dnu postolje za dizalo koje je trebalo olakšavati dolazak do lože za zvona, ali zbog nedostatka novca nikada nije ugrađeno.57

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

18. 19. Shema prozora zvonika, M 1 : Zvonik, presjek 1-1, tlocrt 50 (izvor: Državni arhiv Rijeka, C-C, B-B, A-A (izvor: Državni Park N. Hosta 2, Rijeka, Fond: arhiv Rijeka, Park N. Hosta 2, Tehnički ured grada Rijeke Rijeka, Fond: Tehnički ured od ? – 1948., Ufficio tecnico grada Rijeke od ? – 1948., comunale - HR-DARI-57/ JU Ufficio tecnico comunale - 51, kut. 59) HR-DARI-57/ JU 51, kut. 59) Draft of a bell tower window, Bell tower, section 1-1, floor 1:50 scale plan C-C, B-B, A-A

Sve građevinske radove izvelo je društvo Società Anonima Veneta Edile pod nadzorom Lorenza Valentinija koji je 1934. projektirao jednokatni objekt kano- nike/župnog dvora s administrativnim i stambenim prostorima uz istočnu stranu crkve. Ugaoni stubišni tornjić kanonike, čija je prozorska vertikala imala šiljati završetak usklađen s otvorima na crkvi, sezao je do krovne terase koja je zbog teš- koća u održavanju rekonstruirana 1939., a obnavljana je i poslije. Devedesetih go- dina 20. stoljeća zbog temperaturnih oscilacija nadograđeno je visoko potkrovlje.58

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

Problem moderne arhitekture, tema i ideja projekta U vrijeme izgradnje crkve na Kozali neki su se pitali je li Bruno Angheben uspio u potpunosti u ostvarenju svojeg koncepta iz razloga što se činilo da karakter arhi- tekture nije talijanski, da se dispozicija kubičnih volumena monotono ponavlja te da je problematična proporcija između zvonika, koji je navodno trebao biti vitkiji, i crkve s nespretno postavljenim portalom čiji zabat oštro reže horizontalnu liniju krova. Premda se portal sa smjelim zamahom frontona, koji dominira pročeljem i zastire tijelo građevine, smatrao kao disbalans, upravo se u tome očitovala original- nost i modernitet autorove ideje. Zagovornici Anghebenova rješenja uočili su da je, unatoč ponekoj nesavršenosti, bila vidljiva ravnoteža i logika u cjelini i pojedinačnim elementima, kao i osobnost arhitekta koji je kreirao djelo „plemenite religioznosti”. Smatrali su da nije ni moglo biti drukčije jer na raspolaganju nije imao dostatna materijalna sredstva i vrhunske materijale za izvedbu kojima su se ponosile neke druge crkve i bazilike od nacional- nog značenja.59 Argumente za afirmativnu kritiku suvremenika Bruno Angheben dao je ne samo kao praktičar već i kao teoretičar kroz vlastite misli o modernoj arhitekturi formuli- rane u raspravi Il problema dell’architettura moderna, objavljenoj 1935. u publikaciji naslovljenoj Il credo di un architetto.60 Raspravi je arhitekt namjerno dao „apsurdan i smiješan” naslov kako bi istaknuo anomaliju fenomena: „Ono što je trebalo nastati kao neizbježan rezultat našeg djelo- vanja transcendentalne naravi, proračunato se osmišljava u laboratoriju, kao kakav surogat. I eto problema. Kako se vrijeme dijeli po stoljećima, na početku svakog treba odlučiti o arhitekturi koja će obilježiti predstojeći vijek. Ali ne odlikuje arhitek- tonski stil šiljatost lukova ili urešenost kapitela, već njegova ekspresija koja proizlazi isključivo iz života koji mu udahnjuje arhitekt i koji izvore pronalazi izvan školskih programa i normi.” 61 Angheben oštro problematizira i ulogu kritičke literature, uočivši da ona pretje- rano „komentira, proučava i analizira” svaki korak moderne arhitekture, ne dopri- noseći njezinu prirodnom humanom razvoju. Uzrok ovom nepovjerenju i potrebi za kontrolom nalazi u činjenici da se arhitekturu, koja je uvijek ujedno i znanost, i tu znanost, koja ponekad može dosegnuti razinu umjetnosti, vrednuje kriterijima koji joj mijenjaju esenciju i snagu, spiritualnu moć, zasnivajući se isključivo na ideji novog i borbi protiv utjecaja starog. Bilo mu je jasno i razumljivo da moderna arhitektura koja se odriče utjecaja proš- losti stručnjacima može predstavljati nešto najčišće, no drži da se neprijateljstvom prema imanentnosti prošlosti negira neupitna višeznačnost arhitekture. Također žali što je čista kreacija donekle moguća samo u nekim umjetnostima, ali ne i u arhitek- turi jer „jedino ona mora posegnuti za znanosti radi svoje realizacije i zadovoljiti praktične potrebe kojima je obično podređena, pri čemu je intuitivni čin iz kojeg se ideja rađa povezan s brojnim premisama”.62 Angheben progovara i o vrednovanju arhitekture vlastitog vremena, ali i mogu- ćem ostavljanju njezina traga u povijesti. U tom smislu ne zanima ga samo indivi- dualna komponenta, već i iskazivanje umjetničke snage nacije, integracija daleke, bliske i nedavne prošlosti sa sadašnjošću, bez preklapanja stilova, ali uz dugogodiš- nje iskustvo i zrelost koja ideju prilagođuje zadatku, uzimajući u obzir sve aspekte. Drži neophodnim da je kultura projektanta, povrh naobrazbe, sačinjena od dojmova i osjećaja, te da prošlosti treba pristupiti bez predrasuda i zaustaviti se tamo gdje je osjećamo živom jer „čuvar duše naše prošlosti mora biti eksponent i duše naše sadašnjosti.” 63

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

U kompleksnom tekstu Il problema dell’architettura moderna Bruno Angheben kreće se u okviru općih teorijskih kategorija, dok je u istovremeno objavljenom član- ku Tempio Votivo di Cosala razložio konkretnu i specifičnu temu i ideju zavjetnog hrama na Kozali. Ponajprije se osvrnuo na kriptu s grobnim nišama, za koju su karakteristične vodoravne i okomite linije, pravokutni okviri, stupovi i grede proporcionalni pot- pornim silama, ravan ujednačen strop. Kripta je trebala čuvati izmučena tijela poginulih u okrilju crkve koja se nad njom nadvija i njihovu žrtvu molitvom prinosi Bogu, a kao što na groblju svaki grob ima svoj čempres, tako je i ova velika grobnica morala imati svoj – uski zvonik uočljiv već iz daljine. U crkvi, namijenjenoj živima, vidljivo je nastojanje projektanta za odmakom od kvadratičnih formi kako bi se trapezima približio diedrima i oštrim kutovima prozora – susretu duša pred Božjim oltarom. No kolektivni uspon odsječen je stro- pom, fatalno nametnutom granicom, koji se simbolično diže kroz perforirane kasete omogućujući prolaz zrakama svjetlosti, jednim od ključnih čimbenika u oblikovanju sakralnog prostora. Vanjski izgled crkve, mišljenjem Anghebena, trebao je odražavati njezinu unu- trašnjost, a jedina iznimka bio je oštri zabat koji nad ulazom presijeca bakreni plašt krovišta, referirajući se na emancipaciju zvonika izvan ambijenta namijenjenog živi- ma, bez prepreka koje je valjalo savladati.64 Po završetku gradnje Bruno Angheben je shvatio da je navodno „zanemario” ar- hitekturu, najdelikatniju od svih znanosti: „Hoću reći, zanemario sam arhitekturu, ali sam je iskusio. Crkva jest tradicija i ne bih je mogao izgraditi bez sigurne pot- pore. No ne radi se o ponavljanju oblika već osjećaja koji ustraju stoljećima, a izbor srednjovjekovnih elemenata proizlazi iz ambijenta, krajolika groblja, ali još više iz mistike koja nadahnjuje svaki prinos i svaku žrtvu.”65

Percepcija crkve od sedamdesetih godina 20. stoljeća do danas Prvi kritički osvrt o crkvi na Kozali s odmakom vremena objavljen je sedam- desetih godina 20. stoljeća. Zdenko Kolacio bio je izričit u tvrdnji da su se mnogi riječki međuratni arhitekti „izgubili” u sudaru s nametljivim duhom službenog arhi- tektonskog jezika čiji se modernizam nalazio podalje od osnovnih tokova europske i talijanske napredne arhitekture. S tog aspekta karakterističnom drži upravo crkvu Sv. Romualda i Svih svetih u kojoj je projektant u traženju oblikovnog izraza posegnuo u gotiku navodno radi postizanja monumentalnosti neophodne jednom promaše- nom razdoblju Italije koje se bez logike i opravdanja suprotstavljalo razvoju moder- ne arhitekture. Kolacio ipak uočava Anghebenov istančan ukus i njegovo poznavanje stilova različitih epoha.66 Krajem osamdesetih godina fokus se počinje usmjeravati prema kvalitativnoj anali- zi crkve na temelju sustavnih istraživanja koja su razotkrila mnoge nepoznate činjenice, doprinijevši objektivnosti prosudbi. Tako Radmila Matejčić građevinu drži moderno koncipiranim i smionim ostvarenjem autora „izuzetne smjelosti i ogromne umjetničke snage”. Prva je uočila i nadahnutost Brune Anghebena čempresima interpretiranima u oblikovanju arhitektonskih elemenata crkve koja je u vrijeme nastanka, mišljenjem dr. Matejčić, predstavljala arhitekturu budućnosti.67 Ervin Dubrović, naprotiv, u riječkim prilikama tridesetih godina ne vidi znatan zamah u izgradnji „koju karakterizira izra- ziti pluralizam koncepcija”, izdvojivši također monumentalnu jednostavnost i čistoću crkve na Kozali te njezino inventivno oblikovano kubično tijelo lišeno dekoracije.68 U tekstovima i raspravama iz devedesetih godina crkva na Kozali najčešće je sagledavana u kontekstu moderne arhitekture i talijanskog racionalizma, što je u

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

pojedinim raspravama rezultiralo negiranjem morfoloških vrijednosti građevine. U prilog tomu ide promišljanje Tomislava Premerla koji crkvu drži djelom jedne velike kreativne zablude, koje podržava klasične sheme, strogost i hladni perfekcionizam talijanskog službenog arhitektonskog jezika, iritirajući agresivnom nametljivošću. Programiranu državnu arhitekturu smatra odjekom imperijalnih težnji političkog ustrojstva unutar cjelokupne arhitektonske produkcije međuratne Rijeke.69 Sredinom devedesetih Moderna galerija u Rijeci pokrenula je prvu sustavnu si- stematizaciju riječke moderne arhitekture između dva rata. Tom prigodom Jolan- da Todorović istaknula je radikalnost Anghebena u namjeri da u projektu crkve na Kozali eliminira nepotrebno i izbjegne suvišno metodom redukcije kojom je došao do čistoće forme, povezavši romanički i gotički princip. Arhitekturu crkve Sv. Ro- mualda i Svih svetih Todorović sagledava izvan vremenskog okvira, bez opterećenja ideologijom u kojoj je nastala i koju je nadživjela, proizašle iz dijaloga s prošlošću, u čemu „prošlost i suvremenost ne postižu apsolutnu prevagu”.70 Daina Glavočić od početka osamdesetih godina do danas kroz više opsežnijih studija, poglavlja u knjigama i članaka nastoji afirmirati moderni arhitektonski stav Brune Anghebena, ali i širinu njegova talenta te opsežnost njegova stvaralaštva, kao i arhitektov pristup građevini kao gesamtkunstwerku.71 Crkva na Kozali 2007. konačno je i s opravdanim razlogom uključena u knjizi Moderna arhitektura u Hrvatskoj 30-ih godina, kompendiju 100 najboljih građevina međuratnog modernizma, svojevrsnoj bazi podataka za sustavan pristup zaštiti mo- dernog arhitektonskog nasljeđa na nacionalnoj razini (registracija pri Ministarstvu kulture) te internacionalnoj promociji (DOCOMOMO platforma). U izdanju je uvr- šten kratki prikaz Berislava Valušeka koji valorizira i sintetizira spoznaje o crkvi, osvr- nuvši se i na Anghebenovu teorijsku raspravu o problemu moderne arhitekture.72

Umjesto zaključka Bruno Angheben pripada starijoj generaciji domaćih graditelja djelatnih u raz- doblju između dva svjetska rata u Rijeci, a školovanih početkom 20. stoljeća na Poli- tehničkom fakultetu u Budimpešti, koji su bili pod utjecajem Otta Wagnera i njegove zaokupljenosti tradicionalnim jedinstvom slikarstva, kiparstva i arhitekture, uvelike primjenjujući i konstrukcijske novitete.73 Otvorenost prema dotocima unutar Mo- narhije i šire proizlazila je iz mađarskog obrazovnog sustava koji je studente poticao da nakon završenog školovanja svoje znanje usavršavaju u inozemstvu, a uveo je i praksu studijskih putovanja.74 Međunarodna strujanja i u razdoblju međuraća imala su više upliva u srednjoeuropskom kontekstu nego u Italiji pa su upravo polaznici budimpeštanske Politehnike autori nekih od najvažnijih arhitektonskih ostvarenja u modernom stilu u Rijeci (Angheben, Angyal, Duimich, Clerici). Crkva sa zvonikom na Kozali u nekim segmentima stoga je bliža molitvenoj ka- peli sa zvonikom husitske crkve u Pragu (autor Pavel Janák) ili pak crkvi Sv. Vaclava u praškim Vršovicama (autor Josef Gočár) nego, primjerice, monumentalnom vo- tivnom hramu-kosturnici u Udinama (projektanti O. Valle i A. Limongelli), osmi- šljenom u rimsko-imperijalnom stilu s elementima friulijanske arhitekture, obje- dinjenima u nemogućoj konstruktivnoj sintezi.75 U klasično-tradicionalnom duhu četrdesetih godina projektirane su i dvije župne crkve u Rijeci: Krista Otkupitelja na Mlaki i Sv. Nikole na Krnjevu (autori Virgilio Vallot i Francesco Gusso), ali i crkva Sv. Franje Asiškog u Trstu (autor Arnaldo Foschini) te mnoge druge.76 U projektiranju općenito, pa tako i crkve Sv. Romualda i Svih svetih, Bruno Angheben nije se želio podrediti bilo kakvim normama, onima tradicionalnim niti aktualnim racionalističkim. Pored naobrazbe arhitekata važnim je držao dojmove i osjećaje, a sustezao se od unaprijed smišljenih ideja u korist jednostavnosti i iskre-

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

nosti. Bio je svjestan i iznimne zahtjevnosti aktualnog vremena prema arhitekturi koja je trebala zadovoljiti složene kriterije „da bude talijanska, a samim time i rim- ska, ali ne zbog ponavljajućih oblika nego radi spiritualnih ritmova i odjekivanja glasova te ponovnog rađanja uspavane snage”. Zamisao crkve na Kozali, kojoj je projektant uspio dati oblike iznenađujuće čisto- će i elegancije, karakterizira težnja da se udovolji univerzalnim vrijednostima, ne is- ključujući „ljubav prema prošlosti, entuzijazam za sadašnjost i vjeru u budućnost”.77 Bruno Angheben: arhitekt-umjetnik-dizajner u koncipiranju crkve Sv. Romualda i Svih svetih: građevine-spomenika-umjetničkog djela pokazao se sposobnim stvo- riti sintezu, a upravo izostanak sveobuhvatnog uvida u njegovo praktično i teorijsko djelo rezultiralo je donošenjem ponekad neobjektivnih prosudbi struke i šire. S obzirom na neospornu kulturno-povijesnu vrijednost crkve na Kozali, kao i na činjenicu da je riječ o zaštićenom kulturnom dobru u čiju je realizaciju projektant bio involviran u cijelosti: od izrade idejne skice do izvedbenog projekta, od nadzora gradnje i opremanja crkve do uređenja okoliša, uključujući i participiranje u kasni- jim adaptacijama, Konzervatorski odjel u Rijeci 2016. podržao je prijedlog Riječke nadbiskupije da se obnova crkve i zvonika, koji su bili jako oštećeni (pogotovo zvo- nik), uvrsti u Program zaštitnih radova koje je financiralo Ministarstvo kulture RH, što je i učinjeno. Nadbiskupija kao vlasnik kulturnog dobra 2017. angažirala je struč- njaka koji je predložio mjere tehničke sanacije zvonika, fasade crkve i unutrašnjih prostora te užeg okoliša. Nakon toga, 2020. Ministarstvo kulture RH osiguralo je sredstva za izradu konzervatorskog elaborata i projekta sanacije,78 što je u konačnici stvorilo preduvjete za potraživanje novčane potpore za njihovu obnovu iz nacional- nih i fondova EU-a za revitalizaciju kulturnih dobara za razdoblje 2021. – 2027.

BILJEŠKE 1 Recentno provedeno istraživanje povezano je s izradom kon- 2 Bruno Angheben (Rijeka, 23. 5. 1891. – Verona, 5. 9. 1977.) po- zervatorskog elaborata za potrebe obnove crkve (JULIJA LOZZI tječe iz porodice doseljene u Rijeku iz Trentina (Anghebeni). BARKOVIĆ, Konzervatorski elaborat: župna crkva sv. Romualda Nakon završene Mađarske kraljevske gimnazije u Budimpešti i Svih svetih na Kozali, Rijeka, 2020). Arhivska dokumentacija upisuje studij civilnog inženjerstva na Politehničkom fakultetu korištena u članku, koja je dijelom ili u cjelini do sada nekon- koji prekida 1914. zbog početka rata (diplomira 27. 6. 1922.). U zultirana, odnosi se na materijale iz fondova Državnog arhiva Tehničkom uredu grada Rijeke zapošljava se 1919. nakon čega u Rijeci i arhivskih fondova župe na Kozali, što je posebno je dvije godine ugovorni službenik na obnovi u krajevima anek- povezano s poslijeratnom adaptacijom crkve i involviranosti tiranima Italiji (Trentino). Nastavlja raditi u riječkom Tehnič- Brune Anghebena u taj proces. U članku je posebna pozor- kom uredu čiji šef postaje 1934. U egzodusu 1946. nastanjuje se nost posvećena i Anghebenovoj teorijskoj raspravi Il problema u Veroni gdje radi kao komunalni inženjer do 1959. Albo degli dell’architettura moderna. architetti della provincia del Carnaro, VII, 1929.; IX, 1931.; Albo

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

professionale ingegneri, Fiume, 1941.; DAINA GLAVOČIĆ, Me- viranim natpisom na latinskom jeziku na bazi zvonika: MVNI- đuratni opus riječkog arhitekta Bruna Anghebena, u: Hrvatska FICENTIA DVCIS („darežljivošću vođe”). arhitektura u XX. stoljeću, Zagreb, 2009., 141–142. 15 HR-DARI-22: C14/1925. Cripte e Tempio Votivo di Cosala. Iz- 3 BRUNO ANGHEBEN, Tempio votivo di Cosala, Estratto dal N. vješće o troškovima: br. dokumenta i datum: 00023 – 2. 1. 1937.; 2 del „Bollettino Mensile Sindacati Fascisti Ingegneri e Architetti Il Duce per il Tempio Votivo di Cosala, La Vedetta d’Italia, Anno delle Tre Venezie” – Febbraio 1935. – XIII, Trieste, 1935., 3. XII, Fiume, 8. 4. 1934., 2. 4 La consacrazione del Tempio votivo di Cosala, La Vedetta 16 Una via in Roma intitolata a Mario Angheben, La Vedetta d’Italia, Anno XII, 26. 8. 1934., 2. d’Italia, Anno VIII, 17. 9. 1930., 2; Mario Angheben, La Vedetta 5 MARKO MEDVED, Riječka crkva i aneksija grada Italiji 1924. d’Italia, Anno X, 1. 1. 1932., 2. godine, u: Problemi sjevernog Jadrana, No. 10, 2010., 71. Odcje- 17 Per ricordare la passione di Fiume, La Vedetta d’Italia, Anno pljenjem hrvatskih krajeva iz sastava Austro-Ugarske Monarhije VIII., N. 256, Fiume, 31. 10. 1926., 1. Rijeka 1918. postaje sastavnim dijelom Države SHS, no Talijan- 18 Fiume onora i morti per la sua annessione (bilj. 9). sko narodno vijeće zahtijeva anektiranje grada Kraljevini Itali- 19 Državni arhiv u Rijeci, Tehnički uredi grada Rijeke 1845.-1945. ji. Rijeku (i Sušak) 1918. okupiraju talijanske trupe, a u pomoć (dalje HR-DARI-57), kut. 107/13. uskače Gabriele D’Annunzio koji na čelu svojih legionara u Ri- jeku ulazi u rujnu 1919. Reggenza Italiana del Carnaro, država 20 L’odierna cerimonia per la chiesa votiva di Cosala: prima mine, koju je D’Annunzio proglasio 8. 9. 1920. nije dobila međunarod- La Vedetta d’Italia, Anno VII, N. 269, Fiume, 11. 11. 1928., 2; no priznanje te je potpisivanjem Rapalskog ugovora zamijenjena Fiume onora i morti per la sua annessione (bilj. 9); La Consa- Slobodnom Državom Rijeka. JULIJA LOZZI BARKOVIĆ, Me- crazione della Cripta del Tempio Votivo di Cosala, La Vedetta đuratna arhitektura Rijeke i Sušaka, Rijeka, 2015., 11. d’Italia, Anno VIII, 14. 2. 1930., 2. 6 Gabriele D’Annunzio nije priznao Rapalski ugovor, najavivši 21 HR-DARI-57, kut. 59/3. Groblje Kozala: razni spisi i nacrti. Italiji rat koji je završio sukobom njegovih legionara (ardita) Izvješće inž. Anghebena: br. dokumenta i datum: 13885, 29. 7. i talijanske vojske u Rijeci u trajanju od 24. do 30. 12. 1920., 1932. poznat kao „krvavi Božić”. Rijeka je bombardirana 25. 12., a 22 HR-DARI-22/ C 14/ 1925.: Cripte e Tempio Votivo di Cosala. nakon što je s bojnog broda Andrea Doria pogođena Guver- Molba Odbora za izgradnju gradonačelniku za nastavak izgrad- nerova palača i pritom komandant lakše ranjen, otpor je slo- nje crkve: br. dokumenta i datum: 18287, 2. 11. 1932. mljen. D’Annunzio iz Rijeke odlazi 18. 1. 1921. JULIJA LOZZI 23 EDOARDO SUSMEL (bilj. 14), 200. FABRIZIO GIANNONE, BARKOVIĆ (bilj. 5), 12. Ricostruzione virtuale della Mostra della Rivoluzione Fascista 7 Državni arhiv u Rijeci, Fond: Gradsko poglavarstvo Rijeka/ Ma- (1932.), Dottorato di ricerca, Storia e informatica, Alma Mater gistrato civico di Fiume (dalje HR-DARI-22), C14/1925.: Cripte Studiorum – Università di Bologna, 2009., 19. e Tempio Votivo di Cosala. Comune di Fiume: br. dokumenta i 24 FABRIZIO GIANNONE (bilj. 23), 20–21. datum: 18287, 2. 11. 1932. 25 Per la Mostra del Fascismo, La Vedetta d’Italia, Anno XIV, Fiu- 8 Ricardo Gigante bio je gradonačelnik Rijeke 1919. (do talijanske me, 26. 6. 1932., 2; RICARDO GIGANTE, La Mostra del Fasci- intervencije i provedbe Rapalskog ugovora), te od 1930. do 1934. smo, La Vedetta d’Italia, Anno XIV, Fiume, 21. 7. 1932., 2. FA- 9 Fiume onora i morti per la sua annessione. La prima mina BRIZIO GIANNONE (bilj. 23), 41. sull’altura su cui sorgera il Tempio Votivo. La solenne cerimonia 26 Državni arhiv u Rijeci, Mapa s fotografijama crkve Sv. Romualda patriotica, La Vedetta d’Italia, Anno VII, br. 270, 13. 11. 1928., 2. i Svih svetih na Kozali u Rijeci/ Tempio Votivo (Chiesa di S. Ro- 10 HR-DARI-22/ C14/1925.: Cripte e Tempio Votivo di Cosala. Co- mualdo e Ognisanti): HR-DARI-509: K 24. mune di Fiume: br. dokumenta i datum: 18287, 2. 11. 1932.; Per 27 La consacrazione del Tempio votivo di Cosala (bilj. 4); AR- ricordare la passione di Fiume, La Vedetta d’Italia, Anno VIII, NALDO VIOLA, Nel nome del Re e del Duce e nel mistico rito N. 256, Fiume, 31. 10. 1926., 1. christiano oggi Fiume consacra il Tempio Votivo di Cosala, La 11 Riječkoj biskupiji pripalo je ukupno 16 župa kao važan korak u Vedetta d’Italia, Anno XII, 9. 9. 1934., 3. talijanizaciji crkvenog života u regiji. MARKO MEDVED, Na- 28 HR-DARI-57, kut. 59/3. Sistematizacija niše za reflektore u tor- stanak Riječke biskupije 1925., Croatica Christiana periodica, njiću za čuvara: br. dokumenta i datum: 23951, 29. 11. 1939.; 64(2009), 146. AMATO CHIOGGIA (bilj. 13). 12 Paolo Grassi još je u Regulacijskom planu Rijeke iz 1904. predvi- 29 HR-DARI-22: C 14/ 1925. Cripte e Tempio votiv di Cosala. Si- dio izgradnju crkve na toj lokaciji. BRANKO METZGER, Regu- stematizacija zone između groblja i crkve: projekt s datumom 10. lacijski plan grada Rijeke Paola Grassija, 1904., Prostor, 20[2012] 8. 1934.; Izvješće s troškovima: br. dokumenta i datum: 2720, 11. 1[43], 154. 5. 1934.; HR-DARI-57, kut. 59/3. Sistematizacija zone između 13 La consacrazione del Tempio votivo di Cosala (bilj. 4); AMA- crkve i groblja: Posebne specifikacije natječaja: br. dokumenta i TO CHIOGGIA, L’aspetto architettonico del Tempio, La Vedetta datum: 2720, 11. 5. 1934. d’Italia, Anno XII, 9. 9. 1934., 3; HR-DARI-22/ C14/1925.: Crip- 30 HR-DARI-57, kut. 59/3. Provizorna sistematizacija prostora u te e Tempio Votivo di Cosala. Comune di Fiume: br. dokumenta produžetku crkve: Comune di Fiume, br. dokumenta i datum: i datum: 00023, 2. 1. 1937. 263, 3. 2. 1934.; Comune di Fiume, br. dokumenta i datum: 14 EDOARDO SUSMEL, Fiume e il Carnaro, Milano, 1939., 197. 04002, 5. 3. 1934.; La consacrazione del Tempio votivo di Cosala, Zahvalnost Mussoliniju za financiranje zvonika iskazana je ugra- La Vedetta d’Italia, Anno XII, 26. 8. 1934., 2.

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

31 I luoghi della memoria. Simboli e miti dell’Italia unita (ur. Mario 44 AŽK: Preuređenje glavnog oltara: pisma s datumima: 29. 2. i 20. Isnenghi), Roma-Bari, 2006., 560. 10. 1972., 24. 11. 1972. 32 Parco della Rimembranza, La Vedetta d’Italia, Anno XIV, Fiume, 45 IVAN MILARDOVIĆ, Povijest župe Kozala, diplomski rad, Teo- 9. 4. 1936., 2; Il parco della Rimembranza, La Vedetta d’Italia, logija u Rijeci, Područni studij KBF Sveučilišta u Zagrebu, 36. Anno XIV, Fiume, 8. 5. 1936., 2. 46 AŽK: Preuređenje glavnog oltara: pismo Anghebena župniku od 33 EDOARDO SUSMEL (bilj. 14), 194, 196; Sva ornamentalna sta- 8. 9. 1970. kla u kripti zamijenjena su 1934. jer su se zbog težine deformira- 47 HR-DARI-57, kut. 59/3. Bruno Angheben: skica raspela za glav- la. Ugrađena su stakla serijske proizvodnje kako bi se po potrebi ni oltar crkve. mogla lako nadomjestiti. HR-DARI-57, kut. 59/3. Zamjena pro- 48 Zidne obloge u travertinu, istarskom žutom i Aurisina kamenu, zora u kripti: Dokument br. 03574, 20. 2. 1935. te podne ploče u Monrupina i Carrara mramoru financirala je 34 HR-DARI-22: C 14/ 1925.: Cripte e Tempio votivo di Cosala. riječka općina u čast talijanskoj kraljevskoj obitelji i princezi Comune di Fiume, br. Dokumenta i datum: 3042, 18. 11. 1937., Mariji Piji od Savoje kojoj je posvećena krstionica oblikovana potpisan Bruno Angheben. u Carrara i zelenom alpskom mramoru (donacija supružnika 35 EDOARDO SUSMEL (bilj. 14), 200. Lidije i Icilija Baccia, predsjednika Kvarnerske provincije). HR- 36 ROMOLO VENUCCI, L’arte astratta, genesi e sviluppo, Il Pano- DARI-22: C 14/ 1925. Cripte e Tempio votivo di Cosala. rama, Anno IV, N. 2, 15. 2. 1955., 15. 49 Nepotpisana oltarna pala Anghebenu se atribuira na temelju 37 BRUNO ANGHEBEN, Il problema dell’architettura moderna, komparacije s dvjema signiranim uljanim slikama: Žena u ru- u: Il credo di un architetto: Due conferenze lette a Fiume nella žičastoj haljini i Kalvarija s tri križa (u fundusu Archivio Museo- primavera del 1935 – Anno XIII E.F., Milano, 1935. (Fiume, 1935 Storico di Fiume u Rimu). Anghebenu se pala može pripisati i na – XIII E.F.), 18. Bruno Angheben dizajnira glavni oltar te oltare temelju sačuvanog perspektivnog prikaza unutrašnjosti oratorija bočnih kapela, propovjedaonice i oltarne pregrade, krstionicu i s vidljivom skicom buduće pale. DAINA GLAVOČIĆ, Likovna ispovjedaonice, ulazni portal i vjetrohvat, unutrašnju drvenariju, scena međuratne Rijeke 1920. – 1940., Rijeka, 2016., 80–85; HR- klupe i ormare, krupni i sitni inventar: raspela, svijećnjake, zidne DARI-57, kut. 59/3. Bruno Angheben: perspektivni prikaz inte- svjetiljke, škropionice, posuđa itd. rijera molitvene kapele (oratorija). 38 EDOARDO SUSMEL (bilj. 14), 202. 50 Bruno Angheben autor je i inkrustacija Jaganjca Božjeg na olta- 39 BRUNO ANGHEBEN (bilj. 3), 5. U unutrašnjem opremanju cr- ru kripte, kaleža i hostije na glavnom oltaru crkve, motiva Starog kve korišten je mramor iz različitih nacionalnih regija: kamen i Novog zavjeta na propovjedaonicama. iz Aurisine (Nabrežine) i Monrupina (Repentabor) – mjesta u 51 BRUNO ANGHEBEN (bilj. 3), 5–6; DAINA GLAVOČIĆ (bilj. blizini Općine Trst, Carnie – lokalitet u planinskoj regiji pro- 49), 85–86. vincije Udine, Carrare – pokrajina na sjeveru Toskane, Calacatte 52 Okvirna armiranobetonska konstrukcija – inačica skeletne kon- – lokalitet u provinciji Viterbo u regiji Lazio, travertin iz Tivolija strukcije rabi se za velike raspone. Okvir čine parovi stupova koji – provincija Rim, ali i ekskluzivni uvezeni mramor: diokimijski su vertikalni u donjem i skošeni u gornjem dijelu te međusobno (antički lokaliet Docimium u Turskoj, provincija Afyon), mek- povezani gredom u čvrsti okvir. Između okvira je kasetirani ar- sički oniks, belgijski crni mramor, a za izradu ispovjedaonica miranobetonski strop. NANA PALINIĆ, Građevinske konstruk- plemenito drvo orahovine i kruške. cije, skripta za internu upotrebu, Građevinski fakultet u Rijeci, 40 Na zapadnom zidu je triptih s prikazom sv. Elizabete, sv. Nikole 2011. i sv. Ane, a na istočnom sv. Katarine Sienske, sv. Sebastiana i sv. 53 BRUNO ANGHEBEN (bilj. 3), 4; AŽK: Obnova krova crkve sv. Barbare. Nuovi mosaici del Tempio Votivo di Cosala, La Vedetta Romualda i svih svetih, 2004.: Opis stanja. d’Italia, Anno XIII, N. 172, Fiume, 19. 7. 1935., 2; DAINA GLA- VOČIĆ, Ladislao de Gauss, Rijeka, 2010., 126, 128–129. 54 AŽK: Obnova krova crkve sv. Romualda i svih svetih, 2004.: Opis stanja; HR-DARI-22: C 14/ 1925. Cripte e Tempio votivo 41 U fašističkom razdoblju pro bono angažman bio je uobičajen, a di Cosala. Popravak krova: Comune di Fiume, br. dokumenta i osobito se očekivao od priznatih stručnjaka koji su vlastitim pri- datum: 15768, 6. 9. 1937. mjerom trebali pokazati brigu i odricanje za opću dobrobit. 55 Glavni projekt sanacije crkve Sv. Romualda i Svih svetih u faza- 42 BRUNO ANGHEBEN (bilj. 3), 5. ma rada/ br. projekta: 39/12/20, glavni projektant: Marino Šte- 43 O sudjelovanju Anghebena u obnovi oltara svjedoči korespon- fan, ing. građ., suradnik: Denis Peteh, mag. ing. arh., Adriapro- dencija s tadašnjim župnikom koji mu je još u kolovozu 1970. jekt d.o.o., Rijeka, prosinac 2020., presjeci A-A i B-B, M 1:100, uputio pismo, prezentirajući prijedlog proširenja prezbiterija tlocrt galerije i zvonika, M 1 : 100. radi mogućnosti obavljanja obreda krštenja i procedure vjenča- 56 BRUNO ANGHEBEN (bilj. 3), 4; HR-DARI-57, kut. 59/3. Zvo- nja za vrijeme mise, kao i koncelebrirane mise. Kako se pričest nik: shema prozora. primala stojeći, postojeće ograde više nisu bile poželjne, a na- mjeravalo ih se zadržati jedino iz estetskih razloga. Arhiva župe 57 HR-DARI-57, kut. 59/3. Presjek zvonika I-I; tlocrt zvonika A-A, sv. Romualda i Svih svetih-Kozala, Baštijanova 25, Rijeka (dalje: B-B, C-C. AŽK): Preuređenje glavnog oltara u župnoj crkvi, 1972. Prepiska 58 HR-DARI-57, kut. 174/58, 1934.: Casa canonica; HR-DARI-22: Brune Anghebena sa župnikom i biskupom 1968. – 1972.: pisma C 14/1925. Cripte e Tempio votivo di Cosala. Molba za useljenje s datumima: 24. 8. i 8. 9. (nadopuna provizornog nacrta), 13. i u zgradu kanonike, Comune di Fiume, br. dokumenta i datum: 19. 10. 1970. 19650, 15. 10. 1935.; AŽK: Obnova krova župnog dvora 1939.

svetih u Rijeci: prilog istraživanju i valorizaciji

59 EDOARDO SUSMEL (bilj. 14), 198. 70 JOLANDA TODOROVIĆ, Sakralna arhitektura, u: Moderna ar- 60 Publikacija sadrži tekstove: Il problema dell’ architettura moder- hitektura Rijeke, Rijeka, 1996., 104. na i La funzione dell’ arte nel quadro della nostra civiltà. 71 DAINA GLAVOČIĆ, Zavjetni hram na Kozali, Čovjek i prostor, 61 BRUNO ANGHEBEN (bilj. 37), 5. XXXV, 5 (422), Zagreb, 1988., 16; DAINA GLAVOČIĆ (bilj. 2), 145; DAINA GLAVOČIĆ (bilj. 49), 80. 62 BRUNO ANGHEBEN (bilj. 37), 6 i 15. 72 BERISLAV VALUŠEK, Crkva sv. Romualda i svih svetih, u: Mo- 63 BRUNO ANGHEBEN (bilj. 37), 19–21. derna arhitektura u Hrvatskoj 1930-ih (ur. Darja Radović Mahe- 64 BRUNO ANGHEBEN (bilj. 3), 4. čić), Zagreb, 2007., 151. 65 BRUNO ANGHEBEN (bilj. 3), 5–6. 73 JULIJA LOZZI BARKOVIĆ, Secesija u arhitekturi Rijeke, Rijeka, 66 ZDENKO KOLACIO, Međuratna arhitektura Rijeke i Sušaka. 2010., 30, 43. Prilog valorizaciji, u: Dometi, 7/1974, br. 10 –11, 80. 74 ANDRAS HADIK, Secesijsko graditeljstvo Mađarske, u: Arhitek- 67 RADMILA MATEJČIĆ, Kako čitati grad, Rijeka jučer, danas, Ri- tura secesije u Rijeci (ur. Berislav Valušek), Rijeka, 1998., 28. jeka, 2007., 292. 75 Friuli Venezia Giulia, guida critica all’architettura contemporanea 68 ERVIN DUBROVIĆ, Dva nebodera - nacionalno i internacio- (ur. Sergio Polano i Luciano Semerani), Venezia, 1992., 99. nalno u arhitekturi tridesetih godina u Rijeci i Sušaku viđeno u 76 JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 5), 361, 362; Trieste 1918-1954, širem kontekstu, Peristil, br. 31-32, 1988./1989., 330. Guida all’architettura (ur. Paolo Nicoloso i Federica Rovello), 69 TOMISLAV PREMERL, Dvije etičke koncepcije - razlike u me- Trieste, 2005., 249. đuratnoj arhitekturi Sušaka i Rijeke, u: Umjetnost na istočnoj 77 BRUNO ANGHEBEN (bilj. 37), 23–24. obali Jadrana u kontekstu europske tradicije, Posebno izdanje 78 JULIJA LOZZI BARKOVIĆ (bilj. 1); MARINO ŠTEFAN, Glavni zbornika Pedagoškog fakulteta, Rijeka, 1993., 314. projekt sanacije crkve u fazama, Rijeka 2020.

Meestgelezen artikelen van dezelfde auteur(s)

Vergelijkbare artikelen

1-10 van 221

U kan ook begin een geavanceerde zoekopdracht naar vergelijkbare inhoud voor dit artikel.