Preskoči na sadržaj
Tijdschrift voor Adriatische kunstgeschiedenis Traži

O gradnji, funkciji i rušenju krstionice-zvonika dubrovačke romaničke katedrale

DOI 10.15291/ars.1384

Preuzmi PDF

Svezak 7 (2017)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Ana Marinković Odsjek za povijest umjetnosti Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu
Članak okuplja do sada poznate likovne i pisane izvore o krstionici dubrovačke romaničke katedrale, kojima se pridužuju neki novi – prvenstveno dokumentacija o njenome rušenju iz ranih 1830-ih godina, te na temelju njihove usporedne analize dopunjava dosadašnje znanje o njenome izgledu (posebice artikulacija interijera zgrade krstionice s plitkom, segmentnom, kupolom s rebrima). Predlaže se povezivanje dubrovačke krstionice ne samo s formalnim uzorima iz biskupskih središta Padske nizine (Parma), već i s općenitijim konceptom rituala uskršnjeg krštenja, razvijenog u talijanskim srednjovjekovnim komunama. Usporedbom izvora također se uspostavlja kronologija promjene funkcije građevine, od prvotnog naglaska na zvonik, preko posvjedočene krstioničke funkcije krajem XIV i početkom XV stoljeća, do preostale funkcije crkve za svakodnevno bogoslužje, nakon prenošenja obreda krštenja u samu katedralu.
Dubrovnik, krstionica, krsni zdenac, zvonik, romanika, katedrala
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke

This paper gives an overview on all known visual and written sources on the baptistery at the Romanesque cathedral of Dubrovnik and adds some new information – primarily documentation on its demolition in the early 1830s – thus complementing the present knowledge of its appearance (especially the interior organization of the baptistery building with a shallow segmented ribbed dome) based on a comparative analysis. The author suggests a link between the Dubrovnik baptistery and not only its formal models at the episcopal centres of the Po valley (Parma), but also the more general concept of the rite of Easter baptism, prominent in the medieval communes of Italy. By comparing the sources, a chronology of changes in the function of the building has been established, from the initial accent on the belfry to the attested baptismal function in the late 14th and early 15th centuries and further to its use as a church for everyday liturgy after the baptismal function had been transferred to the cathedral.

1. Bunićeva poljana tijekom arheoloških istraživanja 1980-ih (foto: K. Tadić, fototeka IPU) Bunićeva Poljana during archaeological excavations in the 1980s

kada Malo vijeće imenuje plemiće koji će se baviti ruše- prenaglašeno ni kao faktor društvene homogenizacije, njem kuća pred katedralnom crkvom, da bi se pred crkvom ni kao faktor urbanističkog oblikovanja, s obzirom da je mogao napraviti trg.4 Sama odluka o rušenju kuća nije simboliziralo ne samo primanje krštenika u kršćansku sačuvana, a iz škrtog opisa nije potpuno sigurno da je ri- zajednicu, već i u onu gradsku.7 Sve do osposobljavanja ječ o zapadnoj strani katedrale, odnosno, širi li se možda nove dubrovačke krstionice, po svemu sudeći ne prije novoformirani općinski trg („platea comunis”) sjeverno kasnog 14. stoljeća, toj je funkciji služila ranokršćanska/ od katedrale ili se stvara novi prostor na njenom zapadu ranosrednjovjekovna memorija, prenamijenjena u kr- za smještanje jedne od ključnih ne samo crkvenih, već stionicu još za potrebe ranosrednjovjekovne katedrale.8 i komunalnih građevina.5 Nova odluka Maloga vijeća iz No, ako je već postojala sačuvana stara zgrada krstionice srpnja 1325. odlučuje o rušenju nekih drvenih kuća pred pred glavnim pročeljem romaničke katedrale, smještena katedralom (u vlasništvu kaptola), no ovoga puta defi- prikladno u odnosu na nove, komunalne prostorno-cere- nira i konačni razlog čitava poduhvata, a to je gradnja monijalne strategije, postavlja se pitanje zašto je u prvoj zvonika s krstionicom na mjestu srušenih kuća.6 polovici 14. stoljeća – u vrijeme kada talijanske komu- Formulacija Maloga vijeća „campanile cum batiste- ne već postupno počinju napuštati koncept samostalne rio” zacijelo se odnosi na tip građevine s krstionicom u krstioničke zgrade – dubrovačka gradska vlast odlučila prizemlju, kakve su se tijekom 12. i 13. stoljeća podizale graditi novu krstionicu. Najlogičniji bi odgovor bio taj da na trgovima pred katedralama sjeverno- i srednjotalijan- je katedrali bio potreban zvonik, pa se u sklopu zvonika skih gradova. Značenje krstionice kao poprišta vjerojat- našlo mjesta i za novu krstionicu, po uzoru na tip krstio- no najvažnije urbane ceremonije talijanskih srednjovje- nica u biskupskim središtima Padske nizine. No, vjerojat- kovnih komuna, one uskršnjega krštenja, ne može biti no je glavna motivacija te odluke bila upravo u (prilično

okašnjelom) ostvarivanju reprezentativnih prostornih i ceremonijalnih oblika u kojima se ogledala gradska vlast, također po uzoru na rečene gradove.

***

Gradnja krstionice-zvonika započela je iste godine kad je donesena i odluka, što se doznaje iz kneževe na- redbe zabilježene u prosincu 1325., da se gradnjom zvo- nika ne naruše prava Junija Vukasovića (de Volcassio).9 Prokuratori gradnje zvonika ipak su morali ukloniti neke zidove u Junijevu vlasništvu, na što se on žalio, pa im je knez u ožujku 1326. naredio da obustave radove dok ne postignu dogovor s Junijem.10 Kneževa naredba spominje temeljenje zvonika („fundamentantur campanilem”), što ukazuje na to da gradnja još nije bila daleko odmaknula, premda je i sama gradnja temelja zasigurno predstavljala velik zahvat s obzirom na debljinu temeljnih zidova.11 Arheološki nalazi zorno ilustriraju događaje doku- mentirane u arhivskim zapisima.12 Uz temelje krstionice 2. Tlocrt arheoloških nalaza pod Bunićevom poljanom (izvor: J. Stošić pronađeni su zidovi romaničkih kuća, zasigurno vezani - I. Tenšek - M. Perkić, na temelju D. Zelić, Arhitektura starih katedrala) uz spomenuto rušenje 1325. godine. Osim tih tankih zi- Ground plan of archaeological finds under Bunićeva Poljana dova (vjerojatno temeljnih), temeljenje krstionice ošteti- lo je i masivan ranosrednjovjekovni obrambeni zid koji je vodio između zapadnoga pročelja katedrale i lokacije šen, no niti napušten.16 Prema Skurli i Gelcichu, prize- određene za gradnju krstionice. Na obrambenom zidu, mna je etaža s krstionicom dovršena tek u 1390-ima,17 kao i na tankim zidovima, jasno su vidljivi tragovi ruše- nakon duge stanke koja je uslijedila nakon velike kužne nja, a sudeći prema pomaku gornjeg sloja temelja krsti- epidemije. No, premda bi izostanak vijećanja gradske onice prema zapadu, na poziciji gdje ne dira obrambe- vlasti o nastavku gradnje tijekom čitave druge polovice ni zid, nakon Junijeve žalbe i obustave rušenja, temelji stoljeća mogao ukazivati na to da je niz jakih epidemija su izmješteni za oko dva metra.13 Ovo sugerira da je i kuge između 1348. i 1374. uzrokovao manjak sredstava obrambeni zid bio u vlasništvu Junija Vukasovića, uz koji za nastavak gradnje, oporučni legat Marina Menčetića je bio prislonjen blok u vlasništvu njegova roda, a od ko- (de Mençe) iz 1381. godine za svakodnevno služenje jega su djelomično sačuvani temeljni zidovi okomiti na mise „in cappella Sancti Johannis Baptiste ubi est Bapti- obrambeni zid.14 Još uvijek je, međutim, nejasno u kojem sterium”, te za uljanicu na oltaru „dicte capelle Sancti Jo- je razdoblju konačno raščišćen čitav prostor novoga trga. hannis”, potvrđuje da je građevina ipak stavljena u funk- S obzirom na sadržaj Junijeve oporuke iz 1340. go- ciju najkasnije oko 1380. godine.18 Ideja o gradnji zvoni- dine, kojom Pavlu Quirinu ostavlja polovicu kuće „ante ka još je jednom oživljena u prosincu 1395., kada Malo sanctam Mariam”, Stošić je zaključio da je tek tada sru- vijeće dodjeljuje godišnji iznos od čak tisuću perpera za šen Vukasovićev blok, uključujući i obrambeni zid, koji gradnju zvonika Sv. Ivana Krstitelja kod crkve Sv. Marije je dijelio katedralu od predgrađa, čime se omogućilo („campanille Sancti Iohannis Baptiste penes ecclesiam formiranje trga pred katedralom.15 Premda se čini da je Sancte Marie”), no čini se da nikakvi daljnji radovi, kako Junije posjedovao više nekretnina na području zapadno tada tako ni kasnije, nisu poduzeti.19 i sjeverozapadno od katedrale, pa je teško odrediti na koju se od njih odnosi žalba iz 1325/6., drugi izvori svje- *** doče o tome da je gradnja krstionice tekla sporo, te da nikada nije odmakla dalje od prizemne etaže. Oporučni O tome kako je dubrovačka krstionica izgledala, govori legat Anđela Ljutice iz 1348. godine, kojim ostavlja čak nekolicina sačuvanih prikaza, premda na najstarijim pri- 100 perpera za gradnju katedralnog zvonika („campanile kazima grada u rukama gradskog zaštitnika (srebrni reljef de Santa Maria maçore”), svjedoči da ni preko dvadeset sv. Vlaha, Dobričevićeva i Božidarevićeva pala) nije prika- godina nakon početka gradnje, projekt još nije bio dovr- zana. Kasnija veduta Dubrovnika u vlasništvu Društva pri-

Ana Marinković: O gradnji, funkciji i rušenju krstionice-zvonika... Ars Adriatica 7/2017. (83-98)

3. Veduta Dubrovnika prije potresa, detalj (foto: Društvo prijatelja dubrovačke starine) A veduta of Dubrovnik before the earthquake, detail

jatelja dubrovačke starine, datirana u sredinu 17. stoljeća, strani trga.21 Iz kasnijeg crteža (1828.) i tlocrta (1830.) vid- prikazuje krstionicu okruženu nižim zgradama, istaknute ljivo je, međutim, da je krstionica bila oktogonalnog tlocr- kupole prekrivene olovom, nad kružnim tijelom, ziđa ar- ta, a tome svjedoči i sačuvana fotografija drvenog modela tikuliranog arkadama.20 Na mapi Dubrovnika iz Državnog iz albuma Petra Frana Martecchinija iz 1892. godine.22 Na arhiva u Torinu također je jasno vidljiva zgrada krstionice modelu su jasno naznačeni izrazito visoki lučno zaključeni kružnog tlocrta, prislonjena uz stambeni blok na zapadnoj otvori, između kojih se, na samim uglovima osmerokuta, nalaze prislonjeni stupovi jednostavnih kapitela. Ispod otvora i stupova teče bogato profilirano podnožje, a iznad njih jednostavnije profilirano gređe s naglašenim obrati- ma. Građevina je pokrivena plitkom kupolom (prekrive- nom limom koji upućuje na olovne ploče) na osmerostra- noj osnovi. Vitelleschijev crtež iz 1828. godine, uz neka pojednostavljenja, donosi važnu informaciju o polikromiji postignutoj dvjema vrstama kamena, koja je posvjedočena i samim arheološkim nalazima.23 Naime, u arheološkim je istraživanjima sjeverno od krstionice pronađen sloj crve- nih i bijelih kamenih otkresaka, koji odgovaraju Vitelles- chijevu opisu materijala građevine („pietra silicea rosa”).24 Unatoč posvjedočenoj uspomeni na njenu krstioničku funkciju, Vitelleschi je zbog određenih konstruktivnih 4. Karta Dubrovnika oko 1600., detalj (izvor: Državni arhiv u Torinu) elemenata (nepostojanje/zazidavanje? ulaza) iznio dvojbe Map of Dubrovnik around 1600, detail oko praktičnih aspekata ovakvog korištenja građevine.

Drugi sačuvan rukopis Vitelleschijeva opisa (znatno proširen, možda od druge ruke), pohranjen u Veneciji, donosi još nekoliko podataka koji nisu bili uvršteni u dubrovački spis. Među njima najbitniji je opis kupole koji koristi termin „volta scema”, odnosno svod presjeka u obliku segmenta elipse, koji, međutim, bolje odgovara crtežu iz dubrovačkog rukopisa, nego onom venecijan- skom.25 Nadalje, navodi se da je građena od travertina, dok su stupovi („colonne angolari e cilindriche”), pod- nožje, vijenac i profilacije otvora izrađeni od crvenoga kvarca iz Lepetana; prozori su bili uski i visoki, a kružno stepenište bilo je uklopljeno u debljinu zida. Tlocrt urbanističke situacije oko katedralnoga trga koji je 1830 g., neposredno prije rušenja krstionice, izradio inženjer Luigi de Emiliis, osim preciznog tlocr- ta krstionice s ugaonim istacima gređa iznad stupova i presjeka otvora s ukošenim doprozornicima, ukazuje i na detalj artikulacije interijera, odnosno, ugaonih profi- lacija kružnog presjeka.26 S do sada poznatim podacima pokušaj rekonstrukcije izgleda interijera krstionice nije bio moguć, no novopronađena dokumentacija o njeno- me rušenju iz 1830.-32. godine pruža nove podatke o unutarnjem uređenju građevine. Budući da se pokušalo sačuvati što više iskoristivog kamena (navodi se crveni i bijeli), detaljne upute za dekonstrukciju uključuju i teh- 5. Fotografija modela krstionice iz albuma P.F. Martecchinija, 1892. nički opis građevine u kojem se spominju lukovi koji (izvor: Državni arhiv u Dubrovniku) nose gotički svod s rebrima. Među najzanimljivijim do- Photograph of a baptistery model from the album of P.F. Martecchini, 1892 kumentima zaključci su očevida krstionice koja se nazi- va gotičkom („antico edifizio gotico, detto il battisterio”), izvršenog od okružnog inženjera Lorenza Vitelleschija i predstavnika savjeta fabbriche Katedrale Nikole Grmo- ljeza 28. rujna 1830.27 Premda značenje termina „volta gotica” nije u potpunosti jasno (je li već sama upotreba rebara bila dovoljna da se svod naziva gotičkim?), sa- svim je izvjesna elaborirana artikulacija ziđa slijepim lu- kovima i vertikalnim polukružnim profilacijama koje su se nastavljale u osam rebara kupole (samostanskog svo- da). Troškovnik za rušenje kupole, sastavljen 22. siječ- nja 1831., opisuje ju kao polukuglastu („semisferica”), s vanjske strane nepokrivenu, a s unutarnje obloženu ma- lim kamenim pločama, a spominju se i lukovi u donjoj zoni.28 Troškovnik za rušenje ostatka građevine donosi njene mjere te spominje unutarnju i vanjsku oblogu od fino obrađenih kamenih ploča („à filigrana”).29 Što se tiče eksterijera, dokumentacija uglavnom opisuje ruševno stanje građevine, potvrđujući detalje s Martecchinijevog modela, no osim općenitih napomena o dekoraciji, jedan netipičan dokument uvršten u doku- mentaciju donosi i znatno konkretnije podatke. Naime, 6. Crtež krstionice, L. Vitelleschi, 1828. (izvor: Državni arhiv u Dubrovniku) u dopisu kojim se voditelj radova raščišćavanja terena Drawing of the baptistery, L. Vitelleschi, 1828 optužuje za krađu demontirane građe, spominju se dije-

Ana Marinković: O gradnji, funkciji i rušenju krstionice-zvonika... Ars Adriatica 7/2017. (83-98)

lovi statue i dekoriranoga vijenca, što predstavlja jedini batisterio”. Kao što je već višekratno naglašeno, ni oblik sačuvani dokaz o figuralnoj dekoraciji zgrade krstioni- ni smještaj dubrovačke krstionice ne može se izvesti iz ce.30 Ove bi fragmente svakako trebalo pokušati identi- venecijanskih uzora, premda je njena gradnja započeta ficirati među mnogobrojnom građom, pohranjenom u u vrijeme dok je protomajstor katedrale bio Mlečanin dubrovačkim depoima. Nikola Corvo.31 Ovakav tip građevine pojavljuje se u romaničkim katedralnim kompleksima gradova Padske *** nizine, pa su najbliže paralele dubrovačkoj krstionici- zvoniku već prepoznate u Parmi i Cremoni, te u Pisi i No, kako je zvonik-krstionica trebao izgledati prema Firenci.32 Posebno je krstionica parmske katedrale vrlo izvornoj zamisli? Iznimna debljina temelja od 3,5 metra srodna dubrovačkom primjeru, kako svojim smještajem na promjer od tek oko 11 metara, ukazuje na projektira- na trgu pred zapadnim ulazom u katedralu, tako i kon- nje vrlo visoke građevine, što je u skladu s činjenicom da cepcijom (zvonik s krstionicom u prizemlju) i arhitek- se zdanje u izvorima najčešće naziva zvonikom, a tako tonskim oblikovanjem (poligonalan tlocrt, artikulacija je nazvano i u prvoj odluci o gradnji – „campanile cum slijepim lukovima u interijeru i eksterijeru, kupola s re- brima, polikromija kamena).33 Osim u samim dimenzi- jama, glavna razlika od parmskog uzora u Dubrovniku se očituje u nepostojanju unutarnjih galerija, dok su one vanjske tek trebale biti planirane i izgrađene na višim etažama građevine. C. Fisković ipak zaključuje da, s obzirom da u to vri- jeme majstori iz spomenutih gradova nisu zabilježeni u Dubrovniku, neposredan utjecaj nije vjerojatan te se okreće izvođenju izvorišta za dubrovačku krstionicu iz lokalne istočnojadranske tradicije ranokršćanskih krsti- onica (preko zadarskih graditelja zabilježenih u Dubrov- niku u 14. stoljeću), kao i iz tzv. „anžuvinskog zvonika” u hodočasničkom odredištu Monte Sant’Angelo, koji po- kazuje određene konstruktivne sličnosti s dubrovačkom građevinom.34 No, unatoč nepostojanju dokumenata o djelovanju majstora iz spomenutih sjevernotalijanskih gradova u Dubrovniku početkom 14. stoljeća, prije- nos modela neposrednim prekojadranskim kontaktima ipak ne treba isključiti. Naime, u Dubrovniku je tije- kom drugog desetljeća 14. stoljeća zabilježeno nekoliko istaknutih državnih službenika porijeklom iz Parme i Cremone: 1312. spominje se liječnik (medicus) Petar iz Parme, 1313. za dubrovačkog kancelara izabran je magi- ster Albertinus iz Cremone, a 1323. u općinsku službu primljen je physicus Ivan iz Parme,35 a niz notara i kan- celara iz ta dva grada nastavit će se i u drugoj polovici 14. stoljeća.36 Ne treba zanemariti ni činjenicu da službu dubrovačkog kancelara u dugačkom razdoblju od 1313. do 1341. godine obnaša Pone Stamberti iz Pistoje.37 No, činjenica da je dubrovački nadbiskup u razdoblju od 1281. do 1307./12. bio fra Bonaventura iz Parme čini se posebno relevantnom za ovaj problem, u smislu donoše- nja ideje o potrebi za novom krstionicom, kao i uputa za njeno oblikovanje, a pritom svjedoči o kontinuitetu veza 7. Crtež krstionice (prema Vitelleschiju) (izvor: R. Tolomeo, Notizie di sa spomenutom regijom.38 Posebni je poticaj prenoše- Ragusa) nju modela gradske pobožnosti i uz nju vezanih obli- Drawing of the baptistery (based on Vitelleschi) ka arhitekture moglo biti recentno dovršenje i posveta

b

8a. Tlocrt južnog dijela današnje Bunićeve poljane s krstionicom i blokom nekadašnje nadbiskupske palače, L. de Emiliis, 1830. (izvor: Državni arhiv u Dubrovniku) Ground plan of the southern part of present-day Bunićeva Poljana with the baptistery and the block of the former Archiepiscopal Palace, L. de Emiliis, 1830

8b. Detalj krstionice a Detail of the baptistery

parmske krstionice 1270. godine, neposredno prije Bo- guće pronaći dokaz o kontinuiranom izvršavanju legata naventurinog dolaska u Dubrovnik. Kontakti Dubrovni- tijekom čitavih idućih stotinu godina. Riječ je o upisu u ka s toskanskim i gradovima Padske nizine očigledno su knjigu rizničarskih najmova iz 1428. godine, u kojem se bili vrlo živi, pa ne treba isključiti mogućnost izravnog navodi da je legat ostavljen još 1381. godine, te da su Ma- preuzimanja modela ovoga tipa krstionice ili (što je ipak rinovi unuci, Marin i Nikola, uredno do 1424. isplaćivali manje vjerojatno) nedokumentiran boravak nekog ta- naknadu za držanje mise u crkvi Sv. Ivana Krstitelja, koja mošnjeg majstora u Dubrovniku. je baptisterij („che è el baptisterio”).40 Isplate su registri- U prvim dokumentima na krstionicu redovito se re- rane sve do 1478. godine (kada se mnogi upisi prekida- feriralo putem primarne funkcije ove dvojne građevine, ju), što se ipak ne bi moglo prihvatiti kao argument za odnosno, kao na zvonik („campanile”). Krajem stolje- kontinuitet korištenja ove građevine kao krstionice. Dru- ća, budući da je krstionica u međuvremenu stavljena u gi izvori iz toga razdoblja referiraju se na crkvu Sv. Ivana funkciju, građevina se u izvorima naziva zvonikom Sv. Krstitelja, poput jedne oporuke iz 1430. u kojoj se spomi- Ivana Krstitelja („campanille Sancti Iohannis Baptiste”) nje „la ghiexia de sancto Zuane Baptista apresso sancta ili kapelom, odnosno, crkvom sv. Ivana Krstitelja („cappe- Maria” ili odluke Vijeća umoljenih iz rujna 1463. kojom lla Sancti Johannis Baptiste”; „glexia de Sancto Zohan; se odbija prijedlog da se uz Sv. Ivana podigne drvena ghiexia de sancto Zuane Baptista”). Spomenuta oporuka konstrukcija za zvona („prope sanctum Johannem ante Marina Menčetića posebno je značajna zato što prva – ecclesiam sancte Marie”) te se odlučuje da se to učini uz nakon same odluke o gradnji – spominje funkciju gra- crkvu Sv. Spasa nasuprot Dvora.41 Dokument iz rujna đevine kao krstionice. Marin u siječnju 1381. ostavlja 1422., u kojem se spominje uređivanje zvonare u lođici četrdeset perpera godišnje za svakodnevne mise u kapeli („lobiola”) podno zvonika Sv. Marije,42 možda se odnosi „Sancti Johannis Baptiste ubi est Baptisterium”, te da se na krstionicu, no možda i na podnožje nekog privreme- od njegove ostavštine održavaju uljanice na oltaru „dicte nog katedralnog zvonika (preslice) o čijem se smještaju capelle Sancti Johannis”.39 Ovaj je testament posebno vri- višekratno vijećalo te se njegovo mjesto često mijenjalo jedan jer je u drugim serijama dubrovačkog arhiva mo- tijekom druge polovice 15. stoljeća. U spomenutom troš-

Ana Marinković: O gradnji, funkciji i rušenju krstionice-zvonika... Ars Adriatica 7/2017. (83-98)

kovniku za rušenje krstionice opisana je i drvena kućica koja se nalazila u samoj građevini („esistendo nel recin- to interno una caponiera stabile di legname”), koja bi se mogla odnositi i na prijašnju zvonaru.

***

Opisujući katedralu 1440. godine, Filip de Diversis tek kratko zapisuje: „Ondje je i krsni zdenac” („Estque fons baptismalis”).43 S obzirom da se zdenac spominje usred opisa unutrašnjosti katedrale, između opisa kora i propovjedaonice te popločenja i zidnog oslika, moglo bi se zaključiti da Diversis opisuje tzv. „svakodnevni” krsni zdenac, koji se u talijanskim gradovima koristio za „hit- ne” obrede krštenja, mimo velikih godišnjih ceremonija, a redovito je bio smješten u samoj katedrali.44 Pitanje je, međutim, koliko se dugo ritual uskršnjeg krštenja u Du- brovniku održavao, odnosno je li ikad uveden, s obzirom da u dubrovačkim izvorima uopće nije zabilježen, a sama je gradnja nove krstionice dovršena u razdoblju kada se ovaj ritual u talijanskim gradovima već počinje napuštati. Kao i de Diversis, i apostolski vizitator Giovanni Fran- cesco Sormano u siječnju 1574. opisuje krsni zdenac pri 9a. krstionica katedrale u Parmi (foto: Bigsmooth CC BY-SA 3.0) opisu unutrašnjosti katedrale, neposredno nakon opisa Baptistery at the Parma cathedral oltara, a ne prilikom obilaska kapele Sv. Ivana Krstitelja.45

9b. krstionica katedrale u Parmi, interijer kupole (foto: H.A. Rosbach CC BY-SA 3.0) Baptistery at the Parma cathedral, dome interior

a b

c

10a. Ulomak krsnog zdenca iz depoa katedrale (foto: J. Klaić) Fragment of the baptismal font from the cathedral depot

10b. Ulomak krsnog zdenca, detalj (foto: J. Klaić) Fragment of the baptismal font, detail

10c. Ulomak krsnog zdenca, stražnja strana (foto: J. Klaić) Fragment of the baptismal font, rear side

Za krsni zdenac Sormano kaže da je okrugao i mramo- krila i uho kerubina, te biljna dekoracija s centralnim vo- ran, ukrašen raznim figurama te pokriven drvenim po- lutastim motivom (zmajskim repom?), svojim oblikom klopcem, s ampulom za krsnu vodu.46 Ovaj je zdenac i motivikom podsjećaju na monumentalne toskanske mogao nastati u bilo kojem trenutku nakon što je ritual škropionice iz kruga Antonija Federighija iz druge polo- krštenja prenesen iz vanjske krstionice u samu katedra- vice 15. stoljeća.48 Treba naglasiti da i novi krsni zdenac lu,47 no fragmenti renesansnog mramornog namještaja barokne katedrale, izrađen 1780-ih, ima bočno isklesane zaobljenih linija, s vidljivim utorima za drveni poklo- kerubine,49 što bi mogla biti reminiscencija na, u potresu, pac, pronađeni u arheološkim istraživanjima podzemlja stradali zdenac, a čime se učvršćuje interpretacija ovog barokne katedrale i Bunićeve poljane 1980-ih godina, ulomka kao dijela renesansnoga krsnog zdenca, izrađe- ukazuju da se to moglo dogoditi tijekom kasnog 15. ili nog u trenutku kada se zgrada krstionice prestala koristi- 16. stoljeća. Usto, fragment na kojem su raspoznatljiva ti u svojoj izvornoj namjeni.

Ana Marinković: O gradnji, funkciji i rušenju krstionice-zvonika... Ars Adriatica 7/2017. (83-98)

Opisi katedrale de Diversisa i Sormana podupiru hipo- Johannis Battiste sitam in civitate Ragusii prope cathe- tezu da je zdanje posvećeno sv. Ivanu Krstitelju već u prvoj dralem”). Sormano opisuje crkvu kao dobro održavanu, polovini 15. stoljeća izgubilo svoju izvornu funkciju. Me- vrlo dobro opremljenu liturgijskim ruhom, sa samo jed- đutim, sama gradnja dubrovačke krstionice na novostvo- nim oltarom s pozlaćenom palom te lijepom drvenom renom trgu pred pročeljem katedrale, u obliku srodnom oslikanom statuom Ivana Krstitelja u blizini oltara, ali u sjeverno- i srednjotalijanskim romaničkim krstionicama, ovom detaljnom opisu Sormano ne spominje krsni zde- ukazuje na (možda ne u potpunosti općenitu) vezu s još nac.51 Time se potvrđuje hipoteza da je krstionica izgu- jednim od obrazaca gradskih ceremonija, u mnogim as- bila svoju izvornu funkciju vjerojatno ne mnogo više od pektima podudarnih između gradova dviju jadranskih pola stoljeća nakon što je bila dovršena te, zadržavši titu- obala. De Diversisova napomena o ekskluzivitetu kršte- lara koji ukazuje na njenu prvobitnu ulogu u sklopu ka- nja u Katedrali („samo se u njoj krsti, jer u Dubrovniku tedralnoga kompleksa, nastavila funkcionirati kao crkva nema nijedne druge župne crkve”) prenosi možda natruhe vjerojatno sve do potresa 1667. godine. centralizacije podjele sakramenta krštenja u katedralama, efektivnu tijekom komunalnoga razdoblja.50 *** Zgrada krstionice bila je zasigurno u funkciji održa- vanja bogoslužja u drugoj polovici 16. stoljeća, kada je Na temelju do sada poznatih izvora, nedovršeni kr- Sormano obilazi kao crkvu Sv. Ivana Krstitelja smještenu stionica-zvonik dubrovačke romaničke katedrale u litera- u gradu Dubrovniku pored katedrale („ecclesiam Sancti turi još je sredinom prošloga stoljeća bio prepoznat kao

11. Krsni zdenac barokne katedrale, kraj 18. st. (foto: A. Marinković) Baptismal font at the Baroque cathedral, late 18th c.

značajan romanički spomenik čiji su izvori prepoznati u ne samo bez sadržaja već i urbanistički zabačena, sada sličnim građevinama talijanskih središta. Povezivanjem smještena iza začelja crkve, daleko od glavnih komuni- konteksta njegove gradnje s podacima o dubrovačkim kacijskih pravaca od Place, preko Općinskoga trga do ka- državnim dužnosnicima porijeklom iz tih središta, ti su tedrale. Premda 1801. godine Senat odbija prijedlog da se prijedlozi učvrstili te dodatno usredotočili na gradove se zgrada proda,52 o njenoj napuštenosti govori i činje- Padske nizine, a posebice, s obzirom na formalne slično- nica da joj okružni inženjer Lorenzo Vitelleschi u svom sti građevina, na Cremonu. Ove sličnosti prvenstveno se opisu gradskih spomenika iz 1828. godine daje općeniti odnose na sam tip građevine koja u sebi ujedinjuje dvije naslov Monumento, uz sumnju u predaju o njezinoj povi- važne funkcije – katedralnog zvonika i krstionice, no ta- jesnoj funkciji. Zaboravljeni je oktogon (pod još jednim kođer i na samu artikulaciju eksterijera i interijera. Do generičkim nazivom La Rotonda) bio iznajmljivan pri- sada neprepoznati izvori – dokumentacija o rušenju gra- vatnicima te ga je zatim konfiscirala austrijska vojska,53 đevine – ponudili su nove podatke, a time i mogućnost sve dok konačno nije odlučeno da se ukloni. U opsežnoj novih interpretacija arhitektonskih oblika unutrašnjosti dokumentaciji o rušenju, koja doduše više govori o brizi krstioničke zgrade. To se posebice odnosi na svođenje gradske uprave za javni prostor i financije, nego za samu katedrale plitkim kupolastim svodom s rebrima koja se povijesnu građevinu, nalazi se Vitelleschijeva odluka iz nastavljaju na ugaone profilacije kružnog presjeka (tri- rujna 1830. da se zbog opasnosti od daljnjeg urušavanja, četvrt stupove?), što je navelo inženjere zadužene za pri- umjesto planiranog popravka, ruševna krstionica u pot- premu uklanjanja zgrade da svod, kao i samu građevinu, punosti razloži. Do toga je, s obzirom na složene pripre- nazovu gotičkim. Stilski aspekt, odnosno, pojava gotičkih me radova, ipak došlo tek u travnju 1831. godine.54 elemenata na ovome spomeniku, pitanje je koje svakako Neslavan kraj jednog od žarišta gradske pobožnosti, zahtijeva dodatna usporedna razmatranja. prebacivši krivnju dugotrajne zapuštenosti građevine na Što se same funkcije, odnosno, korištenja zgrade kr- konačnog egzekutora njenoga kraja – proces kojemu pre- stionice tiče, komparativnom analizom izvora, razjasnilo često svjedočimo u suvremeno vrijeme – najslikovitije je se da se na samome početku izgradnje naglašavala funk- opisao suvremenik i očevidac Medo Pucić: „pred samim cija zvonika (vjerojatno s obzirom da je stara krstionica vratima [katedrale] dizaše se ona prekrasna karstionica još funkcionirala), no od 1380-ih, s prijenosom obreda od bieloga i carljenoga mramora, koje se svi mi što se krštenja u novu građevinu, pa kroz prvu polovicu XV. nijesmo jučer rodili liepo spominjemo, - ona nije pala stoljeća, ona se naziva krstionicom. Paralelno se naziva i od trešnje, nego austrianski nieki djenero čini je razvaliti crkvom/kapelom Sv. Ivana Krstitelja što, premda ukazuje za dobiti veće svietlosti u svome bureauu; Bog mu dao na njenu prvotnu funkciju, ne jamči da se ta funkcija i viečnu svietlost!”55 zadržala do druge polovice stoljeća. Pritom se otvorilo i važno pitanje nezabilježenog provođenja gradske cere- monije uskršnjeg krštenja, rituala posvjedočenog u ta- lijanskim biskupskim središtima s kojima je Dubrovnik imao izuzetno jake veze. Primjerice, nadbiskup Bona- ventura, porijeklom iz Parme, mogao je već na prijelazu XIII. u XIV. stoljeće, tijekom službe duge četvrt stoljeća, unijeti nove elemente u dubrovačku liturgijsku praksu, koji su uskoro doveli i do gradnje nove, veće i primje- renije građevine. Pitanje ceremonije uskršnjeg krštenja u srednjovjekovnim gradovima istočnoga Jadrana, a u odnosu na romaničke (pre)gradnje katedralnih krstioni- ca, važna je tema urbane povijesti srednjega vijeka koja zaslužuje daljnje istraživanje.

***

Zaboravljena oktogonalna građevina, lišena ikakve funkcije, ostala je stajati na „trgu krstionice” („piazzale del battisterio”, kako se naziva u jednom dokumentu iz 1831.) i nakon gradnje barokne katedrale. No, preorijen- tacijom nove katedrale, bivša je krstionica-zvonik ostala

Ana Marinković: O gradnji, funkciji i rušenju krstionice-zvonika... Ars Adriatica 7/2017. (83-98)

Bilješke

1 Sedamdeseta obljetnica rođenja prof. Pavuše Vežića učinila mi Tuscany, u: The Visual Culture of Baptism in the Middle Ages se prigodnom prilikom da pokušam rezimirati poznate i još (ur. Harriet M. Sonne de Torrens, Miguel A. Torrens), Farnham, nekorištene izvore, direktno i indirektno vezane uz ovu važnu 2013., 11-30, 15-16. izgubljenu građevinu, u kojoj se dotiču teme kojima se prof. 8 Usp. JOSIP STOŠIĆ (bilj. 3, 1986.), 22-24. Vežić bavio: krstionica zadarske katedrale, poglavito njena 9 „Dominus Comes fecit scribere ad memoriam quod laborerium romanička faza te, recentno, ikonografija dubrovačke romaničke quod fit de campanili ecclesie Sancte Marie Maioris non katedrale. Ovaj pokušaj trebao bi biti početak većeg istraživanja uloge romaničkih krstionica u istočnojadranskoj urbanoj preiudicet in aliquo jure Junii de Volcassio”; CVITO FISKOVIĆ povijesti, kojem će, vjerujem, nesebični savjeti prof. Vežića još (bilj. 2), 24, bilj. 161. jednom dati poseban poticaj. 10 „Dominus comes ad petitionem Junii de Volcasso fecit interdire 2 CVITO FISKOVIĆ, Prvi poznati dubrovački graditelji, procuratores Sancte Marie per Miscos rivarius comunis quod Dubrovnik, 1955., 25-28; LUKŠA BERITIĆ, Ubikacija nestalih non procedant ad destructionem alicuius murus existens ubi gradjevinskih spomenika u Dubrovniku, Prilozi povijesti fundamentantur campanilem Sancte Marie donec rationem umjetnosti u Dalmaciji, 10 (1956.), 15-83, 71-72. Recentno je o cognoscerit inter eos”; CVITO FISKOVIĆ (bilj. 2), 24-25, bilj. 162. krstionici pisao DANKO ZELIĆ, Arhitektura starih katedrala, 11 D. Zelić upozorava na ugovor iz srpnja 1325., neposredno nakon u: Katedrala Gospe Velike u Dubrovniku, (ur. Katarina Horvat odluke o gradnji, kojim prokuratori naručuju veću količinu Levaj), Zagreb – Dubrovnik, 2014., 30-64, 48, sažimajući u vapna; DANKO ZELIĆ (bilj. 2), 63, bilj. 83. pregledu do tada poznate podatke, uz manje dopune, a spominje 12 JOSIP STOŠIĆ (bilj. 3, 1986.), passim. je i PAVUŠA VEŽIĆ, Ikonografija romaničke katedrale u 13 JOSIP STOŠIĆ (bilj. 3, 1986.), 32. Dubrovniku, Ars Adriatica, 4 (2014.), 63-74. 14 O nekretninama u vlasništvu Junija Vukasovića na trgu pred 3 JOSIP STOŠIĆ, Sažeti prikaz istraživanja, nalaza i problema katedralom, vidi: IRENA BENYOVSKY LATIN – STIPE LEDIĆ, prezentacije pod katedralom i Bunićevom poljanom u Posjed obitelji Volcassio u srednjovjekovnom Dubrovniku, Dubrovniku, Godišnjak zaštite spomenika kulture Hrvatske, 12 Anali Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Dubrovniku, (1986.), 241-248; JOSIP STOŠIĆ, Prikaz nalaza ispod katedrale i Bunićeve poljane u Dubrovniku, Arheološka istraživanja 51/1 (2013.), 17-60, 44; o pretpostavci da se rušenjima zbog u Dubrovniku i dubrovačkom području. Izdanja Hrvatskog gradnje krstionice rastvara Vukasovićev blok: MARIJA PLANIĆ arheološkog društva, 12 (1988.), 15-37. LONČARIĆ, Ceste, ulice, trgovi srednjovjekovnog Dubrovnika, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 29 (1990.), 157-168, 164. 4 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 2), 24; „Michel de Sclaui, Junius de Dersa, Nichola de Gundula in minori consilio […] electi 15 Stošić smatra da se pozicija krstionice korigirala zbog fuerunt ad cassandum apatrenibus (sic) domus, que sunt ante slijeganja tla; JOSIP STOŠIĆ (bilj. 3), 32; BARIŠA KREKIĆ, ecclesiam cathedralem, quomodo plathea possit fieri ante Mlečani u Dubrovniku i Dubrovčani u Mlecima kao vlasnici dictam ecclesiam”; Monumenta Ragusina: Libri reformationum, nekretnina u XIV. stoljeću, Anali Zavoda za povijesne znanosti sv. 1, (ur. Ivan Krstitelj Tkalčić), Zagreb, 1879., 70. JAZU u Dubrovniku, 28 (1990.), 7-39, 23. Benyovsky i Ledić upozoravaju da se u notarskim zapisima o granicama privatnih 5 Usp. DANKO ZELIĆ (bilj. 2), 59. Godine 1360. vlada odlučuje kuća ne spominje obrambeni zid; IRENA BENYOVSKY LATIN da se poploča središte grada, uključujući prostor oko katedrale; – STIPE LEDIĆ (bilj. 14), 44, bilj. 129. Također, još je Fisković ibidem. upozorio na dva dokumenta iz druge četvrtine 14. stoljeća 6 „[…] quod domus de lignamine ecclesie sancte Marie, que sunt u kojima se spominje platea sancte Marie Maioris; CVITO posite ante ecclesiam sancte Marie, debeat destrui et super illo FISKOVIĆ (bilj. 2), 26. territorio super quo sunt posite dicte domus, debeat construi 16 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 2), 24-25; „Ancora sia data perperi C unum campanile cum batisterio”; Monumenta Ragusina: per lavorero delo campanile de Santa Maria maçore”; GORDAN Libri reformationum, sv. 5, (ur. Giuseppe Gelcich), Zagreb, RAVANČIĆ, Vrijeme umiranja: Crna smrt u Dubrovniku 1348.- 1897., 175; u prijepisu dokumenta objavljenom u Monumenta 1349., Zagreb, 2010., 164. Ragusina: Libri reformationum, sv. 2, (ur. Ivan Krstitelj Tkalčić), Zagreb, 1882., 316, termin domus je u jednini (que 17 STEFANO SKURLA, Ragusa, cenni storici, Zagreb, 1876., est posita), međutim, iz nastavka dokumenta očigledno je da je 90; GIUSEPPE GELCICH, Dello sviluppo civile di Ragusa, riječ o pogrešci. Dubrovnik, 1884., 36; preneseno u: CVITO FISKOVIĆ (bilj. 2), 7 O ulozi romaničkih krstionica u kontekstu službene gradske 25, bilj. 169, 170. pobožnosti talijanskih komuna, vidi: ENRICO CATTANEO, 18 Dokument je recentno objavio DONAL COOPER, The Silver Il battistero in Italia dopo il Mille, u: Miscellanea Gilles Gérard There is Very Good: Pilgrim Narratives as Sources for Sacred Meersseman. Italia sacra, 15 (1970.), 171-195; AUGUSTINE Art in Dubrovnik and a New Proposal for Lovro Dobričević, THOMPSON, Cities of God: The Religion of the Italian u: Grad hrvatskog srednjovjekovlja: Slika grada u narativnim Communes, 1125-1325, University Park, PA, 2005., 26-33, vrelima – stvarnost i/ili fikcija? (ur. Irena Benyovsky Latin, 311-313 i dalje; NIRIT BEN-ARYEH DEBBY, Nel mio bel San Zrinka Pešorda Vardić), Zagreb, 2017. (u tisku). Zahvaljujem D. Giovanni, fatti per loco de’ battezzatori: Baptismal Fonts in Cooperu na ljubaznom ustupanju radne verzije članka.

19 LUKŠA BERITIĆ (bilj. 2), 72; „In dicto minori conscilio captum proposta e da farsi tosto, lasciarebbe i muri isolati, e pel loro fuit de dando de bonis nostri comunis procuratoribus Sancte stato cattivo potrebbero in combinazione di qualche scossa di Marie pro laborando ad campanille Sancti Iohannis Baptiste terra crollare e cagionare qualche disastro, si trova dal signor penes ecclesiam Sancte Marie quolibet anno ypperperos mille”; ingegnere necessaria la demolizione di tutto l’edifizio, e tanto Odluke dubrovačkih vijeća 1395-1397, (ur. Nella Lonza), Zagreb più ch’esso presentemente per la sua forma, e pel suo stato di – Dubrovnik, 2011., 98. decadenza non può essere di niun uso, perciò si presenta un 20 O veduti vidi: DANKO ZELIĆ, Grad u slici, u: Dubrovnik prije secondo fabbisogno per la intera sua demolizione, e l’estimo trešnje - konzervatorsko-restauratorski radovi i interpretacija slike del suo materiale. […]”; HR-DADU, Okružni građevni ured (ur. Ljubo Gamulin), katalog izložbe, Dubrovnik, 2016., 9-33. Dubrovnik 1816-1860, Rub. IV, kl. 1, Chiese. 21 Mapu je objavio ILARIO PRINCIPE, Tri neobjavljene karte 28 „[…] La cupola è semisferica scoperta nella sua parte superiore. Dubrovnika iz XVI.-XVII. st., Dubrovnik, n.s. 2/1 (1991.), Li ridossi di rottami di fabbrica sciolti dalle intemperie crollano ad ogni tratto con pericolo di quelli che passano. Nella 191-202. parte interna è rivestita di lastre di pietra viva, ma di piccole 22 Državni arhiv u Dubrovniku (dalje HR-DADU), Obiteljski fond dimensioni. Si propone la demolizione della detta cupola Martecchini, 264, fasc. 31. Usp. CVITO FISKOVIĆ (bilj. 2), 26. fino alla mossa dell’arco. […]”; HR-DADU, Okružni građevni Od srca zahvaljujem Nikši Selmaniju, arhivistu Državnog arhiva ured Dubrovnik 1816-1860, Rub. IV, kl. 1, Chiese. Spominje u Dubrovniku, na velikoj pomoći pri pronalaženju i snimanju se i drvena kućica izgrađena unutar građevine („esistendo nel arhivske građe iz 19. stoljeća. recinto interno una caponiera stabile di legname”). 23 HR-DADU, Zbirka Ragusina, R-802, crtež je objavljen u: 29 „Il battisterio è di forma ottagona regolare. Uno de’ suoi lati LORENZO VITELLESCHI, Povijesne i statističke bilješke o esterni misura 2.0.10 Il corrispondente interno 1.1. Si elevano li Dubrovačkom okrugu 1828. / Notizie storiche e statistiche del muri sopra il suolo seliciato di sasso spessato 4.0, sono rivestiti Circolo di Ragusa 1828., (ur. Vinicije B. Lupis), Dubrovnik, 2002. internamente ed esternamente di larghi pezzi regolari di pietra 24 JOSIP STOŠIĆ (bilj. 3, 1986.), 34; usp. LORENZO VITELLESCHI dura lavorata à filigrana. […]”; HR-DADU, Okružni građevni (bilj. 21), 90: „Monumento. In prossimità della Cattedrale si ured Dubrovnik 1816-1860, Rub. IV, kl. 1, Chiese. trova questo piccolo vetusto Monumento, con finestroni arcuati 30 „All’appaltatore Barabich. Nella demolizione del battisterio assai stretti e lunghi, e senza ingresso. Il basamento è circondato avendo voi trovato un avanzo di statua ed un tratto di fregio da pietra silicea rosa, come pure le alette, le colonne cilindriche, scolpito dovrete consegnarli allo scrivente che rappresenta e gli archi dei finestroni. L’edifizio è vuoto nel mezzo, e coperto l’amministrazione interessata della Fabbriceria, non ritenendo da una volta alla cui sommità una scala interna conduce. Da mai che simili pietre siano da confondarsi con quelle del molti si suppone che fosse l’antico Battisterio forse pella sua contratto. Vi guarderete bene dall’ appropriarvi anche di vicinanza alla Cattedrale; ma ciò non può accordarsi giacché altre che si rinvenissero”; HR-DADU, Okružni građevni ured come si è detto mancha l’ingresso. Che si pensasse a farlo quivi Dubrovnik 1816-1860, Rub. IV, kl. 1, Chiese (no. 406/335). inseguito ion on trovo ciò improbabile, giacché tagliato venne 31 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 2), 28. il basamento sotto uno dei finestroni per entrarvi quantunque 32 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 2), 26-27. angusto troppo riuscito sia questo passaggio.” 33 O krstionici katedrale u Parmi vidi: Il Battistero di Parma: 25 Usp. Notizie di Ragusa (ur. Rita Tolomeo), Rim, 2004., 17-18. iconografia, iconologia, fonti letterarie (ur. Giorgio Schianchi), Premda je crtež krstionice u venecijanskome rukopisu znatno Milano, 1999., s navedenom bibliografijom. slabije kvalitete i bliži žanr-sceni, za razliku od dubrovačkog crteža, vjerno prikazuje stupiće među otvorima. Zahvaljujem D. 34 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 2), 27. Četveroetažni zvonik u Monte Zeliću što mi je ljubazno ukazao na ovu publikaciju. Sant’Angelu, sagrađen oko 1274., oktogonalnog je oblika, no s obzirom da nije bio u liturgijskoj funkciji, u prizemlju i prvom 26 HR-DADU, Privremeni popis nacrtne dokumentacije i spisa katu gotovo je potpuno zatvoren, a u debljinu ziđa umetnuto Okružnog i Kotarskog građevnog ureda u Dubrovniku, br. 25/1. je stepenište. Kupolasto je svođen u donje tri etaže, no samo 27 „[…] 1. Che il piccolo edifizio in discorso è di costruzione kupola treće etaže ima rebra. Premda je korištena breča, ottangolare del medio evo, ad archi sostenenti una volta gotica dekorativni je sustav mnogo jednostavniji od dubrovačkog rialzata con ogivi. 2. Che tutta la parte superiore della volta per primjera (primjerice, nema stupića u eksterijeru niti slijepih vetustà è crolata, e che il rimanente è in pericolo di cadere ogni lukova u interijeru, kao ni figuralne dekoracije). momento. 3. Che la maggior parte dei fulcri cilindrici angolari 35 Monumenta Ragusina: Libri reformationum, sv. 1 (bilj. 4), 45, è mancante, il che à indebolita tutta la costruzione. 4. Che una 25, 102. parte degli archi è strapiombata e sconessa e che molti dei suoi 36 ANTE GULIN, Hrvatski srednjovjekovni kaptoli, Zagreb, 2008., cunei sono fuori del vivo. 5. Che alcune delle pietre formanti 90-91. i timpani sono da due giorni cadute. 6. Che tutto l’edifizio e per il cattivo stato del basamento, e per le fenditure, e per le 37 ANTE GULIN (bilj. 32), 89. pietre screpolose non mostra solidità sufficiente. Dietro a ciò si 38 Starija historiografija neujednačeno navodi da je Bonaventurin riconobbe che non avvi luogo ad alcuna riparazione istantanea, episkopat u Dubrovniku trajao do 1292., 1293., 1296. ili ma che bisogna tosto demolire la cupola, e le pietre che sono 1307., no prema upisu u registar pape Klementa V čini se da fuori del vivo, per cui si presenta dal prefatto signor ingegnere je Bartolomej iz Tranija, nakon neuspješnog izbora Jakova iz l’analogo fabbisogno. Riflettendo poi, che la demolizione Barija, direktno naslijedio Bonaventuru na mjestu dubrovačkog

Ana Marinković: O gradnji, funkciji i rušenju krstionice-zvonika... Ars Adriatica 7/2017. (83-98)

nadbiskupa; usp. STJEPAN KRASIĆ – SERAFINO RAZZI, ligneoque tegmine, clave et sera munito coopertus, cum ampula Povijest dubrovačke metropolije i dubrovačkih nadbiskupa (X.- vitrea intus preclausa pro infundenda aqua”; CVITO FISKOVIĆ XVI. stoljeća), Dubrovnik, 1999., 95-104, 119-120, bilj. 359. (bilj. 42), 65, 71. 39 „[…] in perpetuum omni die celebret unam missam in 47 O kontinuitetu upotrebe starije četverolisne memorije kao capella Sancti Johannis Baptiste ubi est Baptisterium et quod krstionice romaničke katedrale do dovršetka nove zgrade illi presbitero in perpetuum dentur de bonis meis hyperperi govore slojevi ukopa u i oko memorije, no čija arheološka quadraginta omni anno et quod altare dicte capelle Sancti dokumentacija tek treba biti temeljito proučena. Johanni sin perpetuum illuminari debeat cum bonis meis cum 48 NIRIT BEN-ARYEH DEBBY (bilj. 7), 19-20. Treba naglasiti da una lampade et oleo omni nocte”; DONAL COOPER (bilj. 18). su manji renesansni i barokni krsni zdenci, smješteni u samim 40 „Ser Marin e ser Nicholla de ser Biaxio de Mençe die dar per crkvama, imali oblik sličan škropionicama. uno lasso che fa ser Marin luor avo in 1381, a carta 17 in notaria, 49 O narudžbi novog krsnog zdenca, vidi: DANIEL PREMERL, che imperpetuo con li sui beni se trovi uno prevede per cantar Stoljeće opremanja barokne katedrale, u: Katedrala Gospe Velike ogni dì messa in Sancto Çohane Baptista, la che è el baptisterio, u Dubrovniku (bilj. 2), 215-269, 259. e dia sse al ditto prevede pp. XXXX. Item se debia illuminar una lampa com ollio perpetualmente in la dita glexia con li 50 „Solum in ea datur baptisma, cum nulla altera sit Racusii mei beni. Tratto delo libro vechio a poste 191. Die sse dar alo ecclesia parochialis”; FILIP DE DIVERSIS (bilj. 40), 49, 146. prete de Sancto Zohan avanti de Sancta Maria. Trovassimo esser Usp. AUGUSTINE THOMPSON (bilj. 7), 312-314. pagado infina per anno 1424.” [daljnje isplate zabilježene od 51 „Reverendissimus dominus delegatus prosequendo visitationem 1428. do 1478.]; DANKO ZELIĆ, Knjiga rizničarskih najmova accessit ad ecclesiam sancti Johannis Baptistae sita min civitate / Liber affictuum thesaurarie (1428-1547), Zagreb – Dubrovnik, Ragusii prope cathedralem, et ibi prius genibus flexis debitis 2012., 192-193. Pri upisu u rizničarsku knjigu očito se ponovila profusis orationibus, visitavit altare maius quod reperiit unius konstrukcija ubi est baptisterium iz teksta oporuke. lapidis integri consecrati et bene sigillati cum duabus tobaliis 41 Oporuku je objavio DONAL COOPER (bilj. 18); odluku bonis et mundis cum pallio telae sericeae diversis coloribus Vijeća umoljenih spominje CVITO FISKOVIĆ (bilj. 2), 25; cum cruce aurea. Ancona vero est lignea in multis partibus „Prima pars est de dando libertatem domino rectori et suo aurata ac laesa cum scabello ligneo bono ac comodo cum uno minori consilio faciendo fieri unum campanile de lignamine candelabro ferreo. ad sanctum Salvatorem pro campanas erigendas. Per XX contra Decrevit de tribus aliis tobaliis bonis ac mundis et de duobus XIIII. Secunda pars est de faciendo dictum campanile prope candelabris aeheneis providendum esse ac anchonam in partibus sanctum Johannem ante ecclesiam sancte Marie (cancell.)”; HR- laesam reparando termino trium mensium sub poena duorum DADU, Cons. Rog. 17, fol. 271v. scutorum ad pias causas applicari. 42 „Captum fuit de dando libertatem ser Marino de Resti, ser Et super dicto altari reperiit unum calicem argenteum auratum Andree Mar. de Volço et ser Marino de Gradi procuratoribus cum patena aehenea aurata cum tribus paribus corporalium Sancte Marie quod possint aptare domunculam campanarum cum palla ac tribus purificatoriis. que est sub campanile Sancte Marie in lobiola prout eis melius Decrevit de sex aliis purificatoriis ac duobus paribus corporalium videbitur expensis tamen procuratie eorum”; HR-DADU, Cons. providendum esse termino duorum mensium sub poena duorum Min. 3, fol. 12v. Popravak zvonare spominje se još jednom scutorum ad pias causas applicari. 1431. godine; HR-DADU, Cons. Min. 5, fol. 146r. Dokumenti Reperiit unam planetam veluti punicei cum cruce aurea. su transkribirani u sklopu projekta Dubrovnik: Civitas et Acta Item alium veluti viridis cum cruce veluti punicei. Consiliorum. Visualizing Development of Late Medieval Urban Item aliam veluti rubei cum cruce aurea. Fabric [DUCAC – HRZZ 9492], https://ducac.ipu.hr/project/ Item aliam planetam telae linae nigre cum cruce telae croceae. mapping/e4-segment/e4-campanile/. Item alias planetas duas telae cottoneae albae cum crucibus ormissini rubei. 43 FILIP DE DIVERSIS, Opis slavnoga grada Dubrovnika, (prev. i Cum stollis et manipulis totidem eiusdem drapi et tele. ur. Zdenka Janeković-Römer), Zagreb, 2004., 49, 146. Item albas tres bonas et nitidas cum totidem amitis. 44 Usp. SILVIA SCHLEGEL, Festive Vessels or Everyday Fonts? Item unum pallium pro altari ciambelotti nigri cum cruce aurea. New Considerations on the Liturgical Functions of Medieval Item aliud pallium damasci fulvi cum cruce rubea. Baptismal Fonts in Germany, u: The Visual Culture of Baptism Item aliud palium telae cottoneae cum cruce eiusdem telae. (bilj. 7), 129-147. U anglofonoj historiografiji koristi se termin Item missale novum. „emergency baptism”. Item unam statuam ligenam pictam ac pulcherimam sancti 45 Sormano spominje i malenu preslicu s tri zvona, bez njezine Johannis Baptistae prope dictum altare. točne lokacije (vjerojatno je riječ o malim zvonima u samoj Item unum crucifixum magnum ac devotum cum lampade ante crkvi): „Campanille autem repertum fuit nimis parvum ac ipsum. ecclesiae indecens in quo tres sunt campane pariter parvae Item campanam unam bonam. pro ecclesia cathedrali”; CVITO FISKOVIĆ, Umjetnine stare Muri, tectum, pavimentum nulla indigere reparatione”; dubrovačke katedrale, Bulletin Zavoda za likovne umjetnosti Archivio Segreto Vaticano, Congreg. Vescovi e Regolari, Visita JAZU, 13/1-3 (1967.), 62-75, 69, 75. Ap. 28, fols 719r-720r. 46 „Fons vero batismatis repertus fuit in forma rotonda, et Ovdje treba ukazati na recentni prijedlog D. Coopera da se marmore confectus circumque circa variis figuris ornatus, Dobričevićev poliptih Krštenja iz zbirke Dominikanskoga

samostana, umjesto uz ugovor za palu glavnog oltara samostanske signori Generali di guarnigione, che abitano la vicinissima casa crkve iz 1448., veže uz narudžbu za oltar katedralne krstionice, Gozze, i quali si servivano e servono di questo fabbricato senza odnosno crkvu Sv. Ivana Krstitelja; DONAL COOPER (bilj. 18). pagare affitto veruno”; Arhiv Dubrovačke Biskupije (dalje ADB), 52 Na dokument je, premda krivo shvativši da je građevina Registro generale delle Fondazioni amministrate dal Consiglio prodana, upozorio LUKŠA BERITIĆ (bilj. 2), 72. „La prima di Fabbrica della Chiesa Cattedrale e Collegiata di S. Biagio parte è d’insinuare ai Signori Tesorieri di S. Maria Maggiore, [1829.]. Zahvaljujem I. Viđenu što mi je ljubazno ukazao na ovaj che mettano in vendita la nota fabbrica detta Battistiera situata dokument, kao i na unos u knjigu rashoda Katedrale u bilj. 51. dietro il Duomo previa la dispensa da ottenersi dall’Illustrissimo 54 Osim niza dokumenata u seriji HR-DADU Okružni građevni Monsignore Arcivescovo nostro, con che il ritratto debba ured Dubrovnik, za godinu 1831., i građa crkvenoga arhiva errogarsi in benefizio della nostra chiesa cattedrale (cancell.) La pruža podatke o rušenju krstionice, primjerice: „A Stiepo 2.da è di no. 21 contra 4”; HR-DADU, Cons. Rog. 208, fol. 12r. Vagliallo (?) maestri per giornate e per la demolizione della 53 „Esiste inoltre dietro la Chiesa Cattedrale un’ antico edifizio cupola dell’ antico battisterio” [23. 5. 1831.]; ADB, Katedralna detto la Rotonda, questi nell’ anno 1814 si era affitato per tre crkva sv. Marije Velike u Dubrovniku, sign. 35 (Prihodi i rashodi anni in ragione di franchi 10 annui, e l’inquilino Luca Pupator Katedrale i Zborne crkve Sv. Vlaha 1812.-1834). lo detenne per un solo anno, pagandone il relativo affitto, perchè 55 MEDO PUCIĆ, Dubrovnik, cvijet narodnog književstva, Dubrovnik, da anno 1815 ne impossessarono di fatto i diversi E.E. R.R. 1849., 7.

Ana Marinković: O gradnji, funkciji i rušenju krstionice-zvonika... Ars Adriatica 7/2017. (83-98)

Slični članci

1-10 od 31

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.