Skip to content
Tijdschrift voor Adriatische kunstgeschiedenis Search

Zadar’s Photography between the Two World Wars and the Affirmation of Modernism

DOI 10.15291/ars.2931

Download PDF

Vol. 9 (2019)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Ante Orlović
The aim of this paper is to offer a broader insight into the problem of defining modernism in Zadar’s photography between the two World Wars. Particular attention has been paid to the political and social situation in Zadar, its photographers, and the photo exhibitions that had a special impact on the development of Zadar’s photography. By analysing the relevant material on the exhibitions, scholarly literature and periodicals, as well as the archival and museum collections, the author has assessed the extent to which modernism has permeated and influenced Zadar’s photography at that time and the impact it exerted on post-war modernism.
Zadar, Italy, photography, fascism, anti-fascism, modernism
Sections
  1. Abstract
  2. BILJEŠKE

Ante Orlović Zadarska fotografija Mile Gojsalić 39 između dva svjetska rata HR - 23000 Zadar u kontekstu afirmacije modernizma Pregledni članak / Review paper Primljen / Received: 1. 8. 2019. Zadar Photography between the Prihvaćen / Accepted: 18. 10. 2019. Two World Wars and the Affirmation UDK / UDC: 77(497.5Zadar)“1918/1941“ DOI: 10.15291/ars.2931 of Modernism

1. Biagio Cigliano, Tetro Verdi Biagio Cigliano, Teatro Verdi

glavnog ulaza u palaču providura. Na kasnijim fotografijama koristi se geometrij- skom perspektivom, kao na primjer u prizoru uvale Vrulje ili dok snima iz donjeg rakursa, što je vidljivo na fotografiji Sv. Donata iz tridesetih godina. I dalje je to bilo daleko od fotografije koja se u to doba snimala u Njemačkoj gdje dvadesetih godina ilustrirana štampa bilježi uzlet i gdje se mnogi intelektualci počinju baviti fotografijom. Spomenimo da u Hrvatskoj dvadesetih godina prevladava amaterska fotografija, dok tek rijetki fotografi djeluju u vlastitim fotografskim studijima. Hr- vatski fotografi objektiv okreću planinama i prirodi, a u skladu s tim „do početka tridesetih hrvatsku fotografiju moguće je pratiti isključivo uz pomoć ‘Fotografskog vjesnika’ u izdanju Fotosekcije Hrvatskog planinarskog društva koji je počeo izlaziti 1926. godine.”15 Velik broj fotografija Ivana Jeričevića čuva se u zadarskom Državnom arhivu kao „Zbirka fotografskog ateljea Jeričević”. Problem ove zbirke sadržan je u činjenici da su se fotografije Jeričevića i njegova ujaka Jakova Peručića, s kojim je radio od 1921. godine, kad su se doselili iz Korčule, pomiješale. Pored toga, obojica su surađivala u nekadašnjem atelijeru Tomasa Burata16, i to sve do 1928. godine, pa su se u zbir- ci našle i presnimke starih Buratovih fotografija. Riječ je o portretima pojedinaca, grupnim i obiteljskim portretima, prizorima krštenja, vjenčanja i u manjem broju prikazi arhitekture. Portretirani su prikazivani u svečanoj odjeći, želeći izgledati po- put poznatih osoba tog vremena, a Jeričević kao obrtnik tim je željama udovoljavao. Potreba ili želja za fotografiranjem u insceniranom interijeru javlja se gotovo isključivo u portretnoj fotografiji jer su se naručitelji željeli snimiti u skladu s ta- dašnjim idealima lijepoga. Neki su rabili i rekvizite kao atribute pomoću kojih bi portretirana osoba i odabrani predmet smisleno tvorili cjelinu. Kod Jeričevića zani- mljiv je portret trojice vojnika koji sjedeći čitaju talijanske novine, pri čemu su dvo- jica usmjerila pogled prema fotografskom aparatu. Portreti su snimljeni pod jakom rasvjetom, promišljenih gesta i kadra, dok se u pozadini nazire oslikano platno i aranžiran interijer.

kontekstu afirmacije modernizma

Kao i za Jeričevića, slično se može reći i za Ceregata koji u Zadru ostaje do 1926. godine i postaje jedan od vodećih amaterskih portretnih fotografa u gradu. Spomenute fotografije svrstavaju Jeričevića i Ceregata u skupinu provincijskih fotografa čiji portreti jasno upućuju na razinu zadarske međuratne portretistike u trenutku kad se u Europi i SAD-u počinju rabiti fotomatoni, fotografske kabine s automatskim aparatom, danas uobičajena pojava u robnim kućama.17 Portrete nalik na one koje su izrađivali Jeričević i Ceregato u razdoblju između dva svjetska rata, a koji govore u prilog navedenom može se pronaći i u Narodnom muzeju u Zadru u Zbirci fotografija. Općenito, portret na zadarskom području nije bio ni približno kvalitetan poput onih koji su se mogli pronaći kod Augusta San- dera u njegovu albumu „Lica našeg vremena” iz 1929. i u nešto starijem „Ljudi 20. stoljeća”. Sander je snimao po cijeloj Njemačkoj ljude različitih zanimanja, porijekla, ponašajući se poput neutralnog i objektivnog znanstvenika, dopuštajući ljudima da se sami predstave na portretima. Ante Brkan, koji će u Zadar doći netom prije početka Drugog svjetskog rata, svoje prve korake u svijet crno-bijele fotografije radi u Messini 30-ih godina 20. sto- ljeća, a prve radove objavljuje 1937. i 1938. u Milanu i Rimu. Na fotografijama iz razdoblja dok je boravio u Italiji, poput Bećarina i Asfaltera i djela naslovljenih Biser i Razbijena zraka, vidljiv je snimateljski postupak koji proizlazi iz dokumentarističke 2. fotografske tradicije s jedne strane, te njezine konstruktivističke inačice s druge stra- Zbirka fotografskog ateljea Jeričević (izvor: Državni arhiv u ne. Utjecaj ekspresionističkog filma na Antu Brkana vidljiv je na fotografiji Moloh iz Zadru) 1935. godine. U filmu Metropolis Fritza Langa iz 1927. drevno božanstvo Moloh jav- Collection of the Photo-studio lja se u viziji Fredersena gdje se radnici prinose kao žrtve drevnom tiraninu. Prikaz Jeričević otvorenih usta kipa i vlati trave i kod Brkana bi mogli simbolizirati kako industrija

kontekstu afirmacije modernizma

3. Zbirka fotografskog ateljea Jeričević (izvor: Državni arhiv u Zadru) Collection of the Photo-studio Jeričević

4. Zbirka fotografskog ateljea Jeričević (izvor: Državni arhiv u Zadru) Collection of the Photo-studio Jeričević

proždire ljudsku rasu. Daljnje Brkanovo eksperimentiranje vidljivo je na fotografiji Razbijena zraka iz 1939. godine gdje preuzima bauhausovski pristup svjetlu, poka- zujući poznavanje i zanimanje za fenomene u fotografiji između dva svjetska rata. Zbirka Daria Santuccija sadrži 42 negativa s raznim prizorima Zadra i okolice, u kojoj se izdvaja fotografija s prikazom tadašnjeg arheološkog muzeja u crkvi Sv. Do- nata sa svijetlim kontrastom vanjskog dijela crkve u odnosu na potpuno crne sjene koje padaju na eksterijer, ostavljajući pomalo misteriozan dojam. U Zadru se u to vrijeme javlja još niz fotografa, uglavnom talijanskih, koji u me- diju nisu donijeli ničeg novog u usporedbi s navedenim fotografima.

kontekstu afirmacije modernizma

Fotografija u tiskanim medijima 5. Ante Brkan - Moloh, 1935. Prije početka Drugog svjetskog rata, 1940. godine, objavljena je publikacija Zara - nell Ventennale della Redenzione, s fotografijama Oddonea Talpa, Biagia Cigliana i Ante Brkan, Moloch, 1935 Jakova Peručića. Iako ispod fotografija nisu navedeni autori, Ciglianu se mogu pripi- 6. sati fotografije školskih zgrada i radionica industrijske škole, iz razloga što se neko- Ante Brkan, Razbijena zraka, 1939. liko sličnih, njemu atribuiranih fotografija, nalazi u zadarskom Državnom arhivu. U (izvor: Galerija umjetnina NMZ) publikaciji su prikazane i djevojke u „dirndl” haljinama, te je važno naglasiti kako je Ante Brkan, Fractured Ray of Light, ženska moda poslužila u svrhu generiranja stila koji je režim htio nametnuti. Često 1939 su se publicirale fotografije žena u sportskim uniformama izvodeći sinkronizirane pokrete. Već u ranim 20-ima Le Vie d’Italia, mjesečni ilustrirani časopis za putova- nja i fotografiju, pokrenuo je natječaj za folklorne fotografije, dodjeljujući nagrade i objavljujući ih preko cijelih stranica, na kojima su uglavnom bili prikazi žena u tradicionalnoj nošnji ili dok skupljaju vodu iz obližnje fontane.18 U navedenoj se publikaciji javljaju i prizori masovnih parada, koji podsjećaju na snimke Alexandra Rodchenka, na primjer njegovu fotografiju Dynamo Club iz 1930. u kojoj su vidljivi odjeci konstruktivizma i svijest snimatelja o važnosti pokre- ta i dinamičnosti. Socrealizam i konstruktivizam bili su dosta prisutni u talijanskoj dokumentarnoj fotografiji od 30-ih godina 20. stoljeća nadalje, što je zakompliciralo vizualni identitet koji je režim htio promovirati. Usporedbom fašističke i antifaši- stičke dokumentarne fotografije, kao na primjer u prikazu ruralnog života, dolazi do razumljive kontradikcije. Kod antifašističkih prikaza seljaci izvode primitivne rituale u teškim životnim uvjetima, dok je na fašističkima prikaz sretnih, radišnih, zado- voljnih seljaka koji prihvaćaju novonastali režim. Taj isti režim htio je ruralni život prikazati na način kako je želio da ga drugi vide, izostavljanjem prizora siromaštva, gladi, rituala, i prikazivanjem progresivnog seljaštva. Plakat izložbe fašističke revolucije iz 1932. prikazuje konstruktivističkog crnoko- šuljaša. Dizajnirao ga je Achille Bologna, koji njime „esteticizira i depolitizira kon- struktivistički agitprop stil, upakiravši ga u militaristički poziv na oružje”.19 Plakat izložbe Film und Foto ima sličnosti s Bologninim, osobito zbog prikaza osobe koja je također snimljena iz donjeg rakursa, no za razliku od talijanskog primjera, u ruci drži fotoaparat, a ne oružje. Taj plakat postao je „simbolom teorije i tendencija na kojima se zasnivala nova fotografija.”20

kontekstu afirmacije modernizma

U kontekstu fotografije kao dokumenta prošlosti, zanimljive primjere donosi L’Unione Cinematografica Educativa21, na primjer kod prikaza nekadašnje Piazze dell’Erbe, Sv. Donata, guvernera Bastianinija ili velike parade na rivi organizirane u čast Ducea kojom se slavila pobjeda, odnosno obljetnica pripojenja Zadra Italiji. Po- red LUCE, još su neke talijanske agencije rabile fotografiju u sklopu svoje djelatnosti, poput VEDO22, Opera Nazionale del Dopolavoro (OND) i Touring Club Italiano (TCI). Fotografije su publicirane u časopisima poput FIAT Dopolavoro ili u katalo- zima izložbi koje su organizirali Unione società italiana arte fotografica – USIAF.23 Talijanski fotografski časopisi promovirali su eksperimentalni stil, slično kao što je to moguće vidjeti u primjerima s izložbe Film und Foto 1929. u Stuttgartu. Nje- mačka izložba, koja je vjerojatno označila kraj avangarde, predstavila je aktualne trendove u fotografiji. Između ostalih, bile su izložene still life fotografije Mana Raya i Edwarda Westona, sovjetska „radnička fotografija” i prostorija s antifašističkim fo- tomontažama Johna Heartfielda te zasebna prostorija koju je dizajnirao El Lissitzky. U Italiji nije postojao ekvivalent radničkoj fotografiji predstavljenoj na njemačkoj izložbi, kao ni spomenutoj FSA fotografiji. Godinu dana prije, na međunarodnoj no- vinskoj izložbi Pressea u Kölnu 1928. fašisti su srušili talijanski dio izložbe posvećen antifašističkom tisku, i to večer prije otvorenja, nakon čega su je antifašisti ponovno postavili. Talijani su bili među 24 zemlje izlagača na izložbi koja se može smatrati „strateškim potezom prema međunarodnom priznanju Njemačke u polju dizajna i arhitekture.”24

Izložbene aktivnosti između dva svjetska rata U pokušaju da drži korak s međunarodnom avangardom Mussolini 1932. go- dine, obilježavajući deset godina marša na Rim, simbolično odlučuje organizirati izložbu La Mostra della Rivoluzione fascista na kojoj je oko 12 000 dokumentarnih fotografija u maniri fotomozaika prekrilo zidove 24 izložbene dvorane u Palazzo delle Esposizioni u Rimu, od čega su dvije dvorane pripale snimkama Rijeke i Dal- macije. „Gruppo Universitario Fascista Dalmata” u Zadru 1934. organizira Prima mostra universitaria d’arte e fotografia u palači Fozza, a tri godine poslije održana je i druga izložba fašističkih sveučilištaraca Dalmacije u Casa Littoria. Usporedno, u Zagrebu se, nakon prvih dviju iz 1910. i 1913., godine 1935. odr- žala treća međunarodna izložba fotografije u organizaciji Fotokluba Zagreb, a do 1942. održalo se devet izdanja. Nov način korištenja fotografije predstavila je u to vrijeme MoMA kada godine 1934. organizira „One Picture Exhibitions” šaljući na put jednu originalnu sliku (Renoir, Cézanne ili Picasso) s fotografskim reproduk- cijama i pedagoškim panelima objašnjavajući važnost slike.25 Već godine 1939. u Muzeju za umjetnost i obrt u Zagrebu kao „poseban odjel je oformljena zbirka fo- tografije, što znači da je utemeljena godinu prije one u MoMA-i koja se uzima kao početak muzeološkog tretiranja fotografije.”26 Dok se u Italiji, a time i u Dalmaciji i Zadru, organiziraju izložbe amaterske fotografije kojima je cilj propagandnog ka- raktera, u isto vrijeme Herbert Bayer opisuje svoju ideju moderne izložbe i navodi kako „ne bi smjela držati razmak od posjetitelja, treba mu se približiti i ostaviti utisak na njega, objasniti, predstaviti te čak i nagovoriti i voditi ga do planirane i izravne reakcije.”27 Posjetitelji su se na izložbi The Road to Victory iz 1942. u Mo- MA-i kretali krivudavom stazom između predimenzioniranih samostojećih uveća- nja dokumentarnih fotografija, od kojih su neke bile više od deset metara široke. S tako dramatičnim uvećanjima, tekstovima, naracijom i teatarskim osvjetljenjem izložba je bila ključan prethodnik znamenitoj manifestaciji The Family of Man, pri čemu obje izložbe povezuje inovativan i avangardan dizajn koji se pojavio 20-ih godina 20. stoljeća.28

kontekstu afirmacije modernizma

Fotografska avangarda u Italiji najveći je odraz imala na trijenalima u Milanu. U sklopu V. Milan triennial održana je međunarodna izložba fotografije na kojoj izlažu, između ostalih, i Erna Lendvai-Dircksen i Henri Cartier-Bresson. Među talijanskim fotografima zastupljeni su stilovi poput konstruktivizma, futurizma i nove objektiv- nosti, dok su kritičari isticali svoje nezadovoljstvo zbog nedostatka „fašističkog stila fotografije”.29 Spomenimo da se upravo tih godina Walter Benjamin u članku The Author as Producer, objavljenom 1934. godine, kritički postavlja prema fotografskoj knjizi Renger-Patzscha The World is Beautiful, objavljenoj 1929. godine. Uz ostalo, Benjamin navodi da je „nova objektivnost” patnju učinila predmetom uživanja.30 Koristeći se izrazom „nova objektivnost” u svrhu predstavljanja novog stila u slikar- stvu, Hartlaub 1925. na otvorenju izložbe u Mannheimu opisuje slike koje prizore „mrtve prirode ili pejzaža prikazuju što je objektivnije moguće.”31 Fotografija „nove objektivnosti” u potpunosti raskida s fotografskim imitiranjem slikarskih estetika, počinju se prikazivati izoštreni dijelovi strojeva, moderne arhitekture, upotrebljava se dubinska oštrina, jasno svjetlo te „formalna jednakost motiva iz prirode i civiliza- cije, života i tehnike, portreta i stroja, izolacija detalja iz konteksta, interes za materi- jalnost, za strukturu i površinu predmeta fotografske pažnje, često njegova uvećanja i rezovi cjeline oblika ili njihov kontinuum.”32 VI. Milan triennial iz 1936. bio je posvećen temi ruralne arhitekture u mediteran- skom prostoru nazvan Mostra dell’Architettura Rurale nel Bacino del Mediterraneo. Na toj se izložbi ponovno mogao zamijetiti povratak „realizmu” u talijanskoj fotografiji, osobito u načinu prikaza sela i ruralne arhitekture kao dijela talijanskog pejzaža, dok su uvjeti u kojima su seljaci živjeli, bez vode i pothranjeni, bili zanemarivani. Kako je već navedeno, 1937. godine u Zadru održava se druga izložba fašističkih sveučilištaraca Dalmacije na kojoj se izlaže ukupno 120 fotografija,33 a iako je dvije godine poslije najavljena i treća izložba, zbog početka rata se nije održala.

Zaključak Fotografija se u ostalim dijelovima Hrvatske34 u međuratnom periodu razvijala drukčijim smjerom negoli ona u Zadru. Dok se u Zagrebu mogla vidjeti izložba Film und Foto 1930. godine i izdanja međunarodne izložbe fotografije u organizaciji Fotokluba Zagreb, gdje se u periodu od 1935. do 1942. organizira sedam međuna- rodnih izložbi, u Zadru se zbog nametnutog režima slavila dekadentna fotografija predvođena Ciglianom, Jeričevićem i ostalima. S jedne strane, razvija se nova fotografija, potaknuta inovacijama avangardnih škola, poput Bauhausa, ili fotografa bliskih izričaju nove objektivnosti i fotožurnali- sta, dok je, s druge strane, način prikazivanja portreta ostao i nadalje obilježen pre- dratnom estetikom te prodorom talijanskog realizma nametnutog radi promoviranja imperijalističke vizije ruralnog života. Europske su avangarde, osim toga, kako navo- di Martina Caruso, ponovno oživjele interes za realizam i klasicizam kao dio povrat- ka tradiciji, što je u skladu s fašističkim likovnim izrazom i „povratkom redu”,35 koji se u europskoj vizualnoj umjetnosti javlja nakon Prvog svjetskog rata. Godina 1950. uzima se kao prijelomna za nove ideje i suvremene umjetničke prakse uvjetovane Drugim svjetskim ratom i posljedicama prepoznatljivim u broj- nim prilozima povijesti suvremene umjetnosti u Hrvatskoj.36 U vremenu kada se u Zadru još nije ozbiljnije krenulo u proces obnove i ponovne izgradnje porušenog grada, 1951. godine Ante Brkan otvara atelijer što se uzima kao početak kreativne obnove zadarske fotografije, a upravo će braća Brkan, na temelju čijeg opusa nastaje termin zadarska škola fotografije, biti zaslužni za uvrštenje Zadra na fotografsku kar- tu svijeta, i to ponajprije organiziranjem međunarodne izložbe Čovjek i more.

kontekstu afirmacije modernizma

BILJEŠKE

1 REINHOLD MIßELBECK, 20th Century Photography. Museum 25 OLIVIER LUGON, The Ubiquitous Exhibition, u: The „Public“ Ludwig Cologne, Köln, 2001., 8. Life of Photographs, Cambridge, (ur: Thierry Gervais), 2016., 2 MARTINA CARUSO, Italian Humanist Photography from Fasci- 123–153, 131. sm to the Cold War, London, 2016., 16. 26 MARIJA TONKOVIĆ (bilj. 15), 48. 3 NEVA SCOTTI, Talijanska okupacija Zadra i zadarskog pod- 27 ABIGAIL SOLOMON-GODEAU, Family of Man. Refurbishing ručja od 1918. do 1943. godine, Zadarska smotra, 51, (2002), Humanism for a Postmodern Age, u: Family of Man 1955-2001: 245–296, 245. Humanism and Postmodernism: A Reappraisal of the Photo Exhi- 4 MARTINA CARUSO (bilj. 2), 13. bition by Edward Steichen (ur. Jean Back, Viktoria Schmidt-Lin- senhoff), Marburg, 2004., 29–56., 41. 5 Neki autori navode kako je grad oslobođen 1. studenoga. Više u: VINKO KOŽUL, Oslobođenje Zadra 1944. godine, u: Zadar 28 Ibidem. i zadarsko područje u Narodnooslobodilačkoj borbi i socijalističkoj 29 MARTINA CARUSO (bilj. 2), 28. izgradnji, (ur. Šime Lukin), Zadar, 1984., 171–191, 185. 30 WALTER BENJAMIN, The author as Producer, u: Selected Wri- 6 DUBRAVKA KISIĆ - ANTONIJA MLIKOTA, Zadar – Poslijerat- tings 1931-1934, Vol 2, Part 2, (ur. Michael W. Jennings, Howard na urbanističko-arhitektonska obnova 1944.-1958. (katalog izlož- Eiland, Gary Smith), Cambridge, 1934., 768–782, 775. be), Zadar, 2017., 55. 31 PETR TAUSK, Photography in the 20th Century, London, 1980., 7 PIOTR PIOTROWSKI, Avangarda u sjeni Jalte: umjetnost Sred- 53. njoistočne Europe u razdoblju 1945.-1989., Zagreb, 2011., 35–36. 32 MARIJA TONKOVIĆ (bilj. 20), 170. 8 ABDULAH SEFEROVIĆ, Photographia Iadertina: od dagerotipije 33 ABDULAH SEFEROVIĆ (bilj. 8), 223. do digitalne slike, Zagreb, 2009., 201. 34 U promatranom razdoblju bila je dijelom Kraljevine SHS i Kralje- 9 N.N. Fotografie, Corriere della Dalmazia, 12. srpnja, 1919., 3. vine Jugoslavije. 10 N.N. L’esposizione fotografica, Corriere della Dalmazia, 30. kolo- 35 MARTINA CARUSO (bilj. 2), 28. voza, 1919., 2. 36 DAVOR MATIČEVIĆ, Fotografija u Hrvatskoj od tisuću devet- 11 Catalogo della mostra di fotografie della Dalmazia e isole Curcola- sto pedesete do danas, u: Hrvatska fotografija od 1950. do danas ne operate da Giulio Parisio, Zadar, 1919. (katalog), (ur. Marija Gattin, Davor Matičević, Tihomir Milovac), 12 Kolekcija fotografija 5.1.168|21/O Zagreb, 1997., 9–18, 11. 13 Kolekcija fotografija 5.1.180|B.S. 14 ABDULAH SEFEROVIĆ (bilj. 8), 372. 15 MARIJA TONKOVIĆ, Oris povijesti fotografije u Hrvatskoj, u: Fotografija u Hrvatskoj 1848.-1951., (katalog izložbe), (ur. Vladi- mir Maleković), Zagreb, 1994., 47–173., 126. 16 Dalmatinski fotograf 19. stoljeća koji se iz Dubrovnika 1873. dose- lio u Zadar gdje je radio u svojem atelijeru do smrti, 1910. godine. 17 U javnoj su upotrebi od 1927. godine, a u Zagrebu je prvi put po- stavljen 1930. godine, u razdoblju kada se počinju osjećati poslje- dice svjetske ekonomske krize i kada fotografi počinju strahovati od gubitka posla jer se u svega nekoliko minuta za par žetona mogla dobiti gotova fotografija. 18 MARTINA CARUSO (bilj. 2), 22. 19 Ibidem, 15. 20 MARIJA TONKOVIĆ, Fotograf Franjo Mosinger u kontekstu Nove objektivnosti i Bauhausa, Dok. dis., Zagreb, 2011., 106. 21 Osnovana 1924. godine, bila je propagandno sredstvo fašističkog režima proizvodeći filmove i fotografije. 22 Poslije preimenovanu u Publifoto. 23 MARTINA CARUSO (bilj. 2), 21. 24 JEREMY ANYSLEY, Pressa Cologne, 1928: Exhibitions and Publication Design in the Weimar Period, u: Design Issues, 10, (1994), 52–76, 55.

Similar Articles

1-10 of 56

You may also start an advanced similarity search for this article.