Preskoči na sadržaj
Tijdschrift voor Adriatische kunstgeschiedenis Traži

Golubić kod Knina – važan lokalitet za hrvatski rani srednji vijek

DOI 10.15291/aa.3564

Preuzmi PDF

Svezak 11 (2021)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Ivan Josipović Odjel za povijest umjetnosti, Sveučilište u Zadru ijosipov@unizd.hr Korespondentni autor
  • Ante Uglešić Odjel za arheologiju, Sveučilište u Zadru

U članku se analizira jedan već otprije poznati te veći broj novopronađenih ulomaka predromaničkih reljefa iz današnje pravoslavne crkve Sv. Stefana u Golubiću kod Knina, od kojih su pojedini i prvi put objavljeni. Na temelju njihove detaljne obrade, navedeni su reljefi atribuirani dvjema klesarskim produkcijama 9. stoljeća, i to Trogirskoj klesarskoj radionici djelatnoj sredinom prve polovine 9. stoljeća te Benediktinskoj klesarskoj radionici iz vremena kneza Branimira. Nakon kraćeg ekskursa o povijesnim toponimima na užem prostoru današnjega Golubića, autori iznose pretpostavku da se u zidovima postojeće parohijske crkve u tom selu vjerojatno krije barem dio strukture izvorne predromaničke građevine s aksijalnim zvonikom i krajnje reduciranim westwerkom, a u čijoj su se unutrašnjosti tijekom 9. stoljeća dvaput mijenjale liturgijske instalacije. Time bi navedena sakralna građevina bila uvrštena u grupu najranijih karolinških crkava u Hrvatskoj, tj. u tzv. „misionarski sloj arhitekture” na teritoriju ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine.

Golubić kod Knina, današnja parohijska crkva Sv. Stefana, predromanički reljefi, Trogirska klesarska radionica, Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, predromanička crkva, aksijalni zvonik s reduciranim westwerkom, 9. stoljeće

6 Probleme s kojima se, u tom smislu, tijekom dugog niza godina dj., 227-228; TOMISLAV MARASOVIĆ, Dalmatia praeromanica: susretao Marun, a o čemu je često ostavljao i pisana svjedočanstva ranosrednjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji – 2. Korpus arhitek- (vidi npr. u: KARLO JURIŠIĆ, Fra Lujo Marun – osnivač starohr- ture: Kvarner i sjeverna Dalmacija, Split - Zagreb, 2009., 495). Da- vatske arheologije (1857.-1939.), Split, 1979., 75; LUJO MARUN / kle, cjelokupna obnova građevine i nešto kasnije uređenje njezina bilj. 4, 1998./, passim), najbolje je u jednoj rečenici sažeo Željko Ra- neposrednog okoliša (betoniranje!) izvedeni su bez više nego nuž- panić, koji je ustvrdio sljedeće: Srpsko stanovništvo tamošnjih kraje- nih arheoloških istraživanja i ispitivanja strukture njezinih zidova, va, potaknuto od svojih vjerskih mjesnih prvaka, nije rado gledalo na pa se tako nisu ni mogli provjeriti u literaturi izneseni zaključci istraživanje hrvatske prošlosti. ŽELJKO RAPANIĆ, Fra Lujo Marun i pretpostavke, oslonjeni na brojne pokazatelje (o kojima će više – istraživač hrvatske prošlosti, u: LUJO MARUN /bilj. 4, 1998./, 9. riječi biti i u nastavku ovoga rada), da je u pitanju možda i najbolje 7 Usporedi MATE ZEKAN, Fra Lujo Marun (1857.-1939.). Ute- sačuvana predromanička crkva u unutrašnjosti Dalmacije. ANTE meljitelj, misionar i vizionar hrvatske arheologije, Starohrvatska MILOŠEVIĆ, Predromanički zvonici u Dalmaciji i ranosrednjovje- prosvjeta, ser. III, 34, Split, 2007., 15, 37; MATE ZEKAN, Vizio- kovnoj Hrvatskoj / Campanili preromanici della Dalmazia e della narova misija – fra Aloysius (Lujo) Marun (1857.-1939.). Utemelji- Croazia altomedievale, Dubrovnik - Split, 2011., 63, bilj. 78. Uspo- telj hrvatske nacionalne arheologije / The Visionary’s Mission – fra redi još IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 1), 655, bilj. 815. Aloysius (Lujo) Marun (1857-1939). The founder of early Croatian 15 ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 1), 163-172. archaeology, Split, 2008., 23, 76. 16 ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 1), 172, kat. br. 6, sl. 11. 8 Tzv. Trogirsku klesarsku radionicu definirao je i imenovao upra- 17 ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 1), 176. vo Nikola Jakšić u svojoj doktorskoj disertaciji još 1986. godine, a 18 ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 1), 173. više o njezinu djelovanju, cjelokupnom prepoznatom opusu, da- 19 Vidi IVAN JOSIPOVIĆ, Predromanički reljefi na teritoriju Sklavi- taciji i lokalitetima na kojima je djelovala, vidi recentno, s pregle- nije Hrvatske između Zrmanje i Krke do kraja 9. stoljeća (doktor- dom sve relevantne literature, u: IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 1), 85- ski rad, 2. dio), Zagreb, 2013., 27-28, T. XXII, 2-3; T. XXIII, 1-3; 102; NIKOLA JAKŠIĆ, Klesarstvo u službi evangelizacije – studije NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 8), 275, sl. 6b-d. Golubićkom reljefu sličan iz predromaničke skulpture na Jadranu, Split, 2015., 267-294. način prikaza palmete nalazio se i na jednom nažalost izgubljenom 9 NIKOLA JAKŠIĆ, Klesarstvo u službi evangelizacije, u: Hrvati i ulomku predromaničkog pluteja iz Trogira koji je objavio Tonči Karolinzi – rasprave i vrela (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 206. Burić, a taj se također može pripisati Trogirskoj klesarskoj radioni- Nakon prve objave, navedeni je tekst još više puta objavljen, a ci. Usporedi TONČI BURIĆ, Predromanička skulptura u Trogiru, u jednom slučaju i u talijanskom prijevodu, i to u: VEDRANA Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 12, Split, 1982., 132, T. I, 21. DELONGA – NIKOLA JAKŠIĆ – MILJENKO JURKOVIĆ, Arhi- 20 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 11), 105, bilj. 13; IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. tektura, skulptura i epigrafika karolinškog doba u Hrvatskoj, Split, 1), 90-92. 2001., 46; NIKOLA JAKŠIĆ, Scultura e liturgia, u: Bizantini, Cro- 21 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 8), 294. ati, Carolingi. Alba e tramonto di regni e imperi (ur. Carlo Bertelli 22 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 11), 105, bilj. 13; IVAN JOSIPOVIĆ et alii), Milano, 2001., 188; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 8), 93. (bilj. 1), 92. 10 NIKOLA JAKŠIĆ, Reljefi Trogirske klesarske radionice iz crkve Sv. 23 Usporedi NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 10), 272, sl. 2; IVAN JOSIPOVIĆ Marte u Bijaćima, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 26/1999., Split, (bilj. 1), 97-98. 2004., 271; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 8), 273. 24 Navedeni reljef, zajedno s još jednim ulomkom drugog pluteja 11 IVAN JOSIPOVIĆ, Prilog Trogirskoj klesarskoj radionici, Ars oltarne ograde koji se s dozom opreza može atribuirati Trogir- Adriatica, 1, Zadar, 2011., 105, bilj. 2. skoj klesarskoj radionici (sl. 3f), pronađen je tijekom posljednjih 12 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 1), 656. radova uokolo crkve Sv. Stefana u Golubiću. Njih je tijekom 13 ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 1), 163-177. 2014. i 2015. godine izvodila šibenska tvrtka Dva Marka, d.o.o. 14 Na problematičan način obnove navedene crkve krajem 2009. i ti- te je tada oko temelja crkve izgrađen armiranobetonski kanal za jekom 2010. godine, i to bez dozvole i nadzora nadležnoga Konzer- provjetravanje. Radove je financirala Prva kninska parohija od vatorskog odjela u Šibeniku (op. a.), upozorio je 2011. godine Ante prikupljenih donacija, a njih je u ime Konzervatorskog odjela u Milošević, detaljno obrazlažući svoje negativno mišljenje o podu- Šibeniku nadzirao konzervator dr. sc. Marko Sinobad. Upravo je zetom zahvatu na građevini u kojem je ona dobila svoj današnji kolega Sinobad na pohranu u Kninski muzej i dostavio dva tom izgled. Njegove su se kritike ponajprije odnosile na promjenu poda prigodom pronađena ulomka predromaničkih liturgijskih insta- te novo ožbukavanje i bojenje njezine unutrašnjosti. To je, naime, lacija, od kojih se jedan (sl. 3b) i danas nalazi u tom muzeju, dok drugom (sl. 3f) nažalost nismo uspjeli ući u trag. Usporedi rezultiralo oslikavanjem crkve novim zidnim slikama koje su pre- ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 1), 166, 169, 172, kat. br. 3, 7; sl. 8, 12. krile starije i u literaturi već objavljene freske sa svoda prizemlja njezina predvorja (priprate) (ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ, 25 Vidi bilj. 4 i 5 ovoga rada. L'église Saint-Etienne de Golubić, Hortus Artium Medievalium, 4, 26 ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 1), 163-164. Zagreb - Motovun, 1998., 228, sl. 13-14), zbog čega one danas više 27 Za sve informacije koje su nam dali o okolnostima pronalaska go- nisu vidljive, a najvjerojatnije je riječ o oslicima nastalim tijekom lubićkih ulomaka, kao i na ustupljenoj fotodokumentaciji, autori druge polovine 18. stoljeća, dakle u vrijeme kada je crkva posve i ovom prigodom zahvaljuju dr. sc. Silviju Pranjiću, nekadašnjem sigurno već bila prešla pod pravoslavnu upravu (tako je i današnji zaposleniku zadarske tvrtke Krševan d.o.o., a danas djelatniku zvonik, sudeći prema godini ugraviranoj na njegovu zvonu, zatim firme Travej d.o.o. iz Zadra, kao i kolegi Šimi Glavanu, također baroknim stilskim karakteristikama koje su na njemu vidljive, kao i zaposleniku navedene tvrtke. specifičnom načinu temeljenja, zasigurno u cijelosti izgrađen, a ne 28 Usporedi IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 1), 97. kako pojedini smatraju samo „preobličen“, upravo oko „ugravira- 29 Vidi recentno i detaljnije u: IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 1), 183-185; ne“ 1774. godine; usporedi: ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ, nav. NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 8), 347-376 (passim).

rani srednji vijek

30 ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 1), 175, kat. br. 6. Butina Vas (butinauaz) na navedenoj karti, kao oznake za naselje 31 Što se potonjeg ulomka tiče, ako je vjerovati sjećanju prof. dr. sc. ili predio sjeverozapadno od grada Knina, autori objašnjavaju za- Nikole Jakšića koje je prepričao jednom od autora ovog članka, ključkom da je na tom prostoru egzistiralo više sela, a sličnu situa- postoji mogućnost da mu je baš njega Mile Mesić, vlasnik uga- ciju s dvostrukim upisivanjem istog imena na toj karti primjećuju sle zadarske tvrtke Krševan d.o.o., pokazao prije desetak godina i u slučaju toponima Oprominje i Zmina. KRISTIJAN JURAN – u prtljažniku svojeg automobila, govoreći tom prigodom o njemu KAREN-EDIS BARZMAN – JOSIP FARIČIĆ, nav. dj., 121. kao ulomku upravo dopremljenom u Zadar iz Golubića kod Kni- 36 Nahija je ukupno imala deset sela, jednu mezru (veće obradivo na, a pronađenom u unutrašnjosti parohijske crkve Sv. Stefana. zemljište koje ima obilježje da je nekoć bilo naseljeno ili pak ima 32 Smiljanić kao jedan od argumenata za ubikaciju Butine Vasi u da- tendenciju naseljavanja) i dva (vlaška) džemata (temeljna i naj- našnje selo Golubić navodi i činjenicu da područje današnjeg Go- manja organizacijska jedinica) te 91 kuću i jednog kneza. U svim lubića karakterizira blatnjav teren, a poznato je u toponomastici da selima s ukupno osamdeset kuća bez iznimke su prisutna tipična se toponim Butina veže upravo za takve terene. FRANJO SMILJA- hrvatska srednjovjekovna imena, a sva naselja pripadaju džematu NIĆ, Teritorijalno administrativno uređenje Dalmatinske Hrvatske kneza Ljubinka, sina Milašina, uz zasebni džemat Radosava, sina od X do XV stoljeća (s posebnim osvrtom na nastanak županijskog Radivojića (11 kuća s baštinama). Selo Golubić s Koričićem (za- uređenja) (doktorska disertacija), Zadar, 1990., 311-312; FRANJO pravo je ispravno „Golubić s Forčićem” – po hrvatskoj plemićkoj SMILJANIĆ, Građa za povijesnu topografiju kninsko-drniškoga porodici Forčić koja je živjela na tom području; op. a.) imalo je 12 kraja u srednjem vijeku, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, kuća, selo Blatca 14 „kuća sa baštinama”, a Putna Vast pet kuća. 15/1990. (Arheološka istraživanja u Kninu i kninskoj krajini, Znan- Vidi i detaljnije usporedi u: Opširni popis Kliškog sandžaka iz stveni skup, Knin, 13.-15. X. 1987.), Zagreb, 1992., 56. 1550. godine, (obradili) Fehim Dž. Spaho, Ahmed S. Aličić, (prir.) 33 Usporedi FRANJO SMILJANIĆ, Kninska županija (kneštvo) u Behija Zlatar, Sarajevo, 2007., xi, 1-3. svjetlu izvorne građe od 10. do 15. stoljeća (magistarski rad), Zadar, 37 Iako u prvome, djelomično sačuvanom, detaljnom defteru Bosan- 1983., 120, 171-172, bilj. 370-376; FRANJO SMILJANIĆ (bilj. 32, skog sandžaka iz 1528.-1530. godine (BOA TD 157), zbog njegove 1992.), 56, 61, bilj. 25-29. Smiljanić dalje navodi da je pri spome- fragmentarnosti, trenutačno nije bilo moguće locirati spomenu- nu Butine Vasi 1495. godine ona posebno navedena kao „kninsko ta sela, ona se ipak spominju na stranici 171 u zbirnom ili su- naselje”, što samo znači da su postojala naselja s istim imenom na marnom defteru (defter-i-mudžmel) iz 1528.-1530. godine (BOA ostalim dijelovima srednjovjekovne hrvatske države. Kako bi nave- MAD 540) koji je izrađen na temelju spomenutoga detaljnog deni zaključak potkrijepio i primjerom, Smiljanić se pozvao na popisa. Tako se u okviru Nahije Kosovo spominju selo Golubić Jakšićevo ubiciranje istoimenog toponima i u zadarskom kraju s Forčića Ambarom i Butina Vast s 23 kuće, selo Blaca s 25 kuća, (FRANJO SMILJANIĆ /bilj. 32, 1992./, 56, 61, bilj. 30), točnije na te opet selo Butina Vast i Komalić s devet kuća. U defteru Vlaha posjedu Samostana Sv. Krševana u selu Diklu (danas dio grada Za- Bosanskog sandžaka iz 1540. godine (BOA TD 211), a u okviru dra), a koje se u zadarskim izvorima spominje već u 11. stoljeću. kojega je popisan i teritorij novoosnovanoga Kliškog sandžaka (od Za našu će raspravu osobito biti važno Jakšićevo opažanje da će 1537.), na stranicama 562 i 563, u okviru Nahije Kosovo spominju u slučaju zadarskog toponima Butina Vas, smještenog južno od se sela Golubić i Forčića Ambar (kao drugo ime navodi se Gori- Bokanjačkog blata, kasnije za isti prostor prevladati denominacija ca), baština Ivaniša i Tomaša Forčića, sa zeminima Donja Vast i Blato, potiskujući i specifirajući prvoga kao mikrotoponim. Kako na- Striževica Laz s ukupno 14 kuća, zatim sela Butina Vast i Komalić, vodi Jakšić, toponim Blato, osim Butine Vasi, također je, tijekom baština Ivaniša, Tomaša i Marijana Forčića, s pet kuća te, napo- zreloga srednjeg vijeka, zamijenio još jedan raniji toponim – Za- sljetku, selo Blaca s 14 kuća. Na kolegijalnom ustupanju svih ovih blaće – koji se, kao ime za selo smješteno uz jugozapadnu obalu podataka autori zahvaljuju doc. dr. sc. Marku Rimcu, nastavniku Bokanjačkog blata, prvi put spominje u poznatom Hirografu opata Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. Petra (tzv. „darovnica za Diklo”), dokumentu koji je sastavio sve- 38 U neobjavljenom defteru Kliškog sandžaka iz 1574. godine (BOA tokrševanski opat Petar 1067. godine. NIKOLA JAKŠIĆ, Drȁga TD 533), na stranicama 554 i 555, u okviru Nahije Ostrovica (zaci- Svetoga Krševana u Zadru o tisućitoj obljetnici osnutka samostana, jelo se misli na Strmicu; op. a.) spominje se selo Golubić sa 17 kuća Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio povijesnih znanosti, i 11 hajmana (novonaseljeni stanovnici bez trajnog statusa), zatim 25(12)/1985.-1986., Zadar, 1986., 207-208, 216, 219-220; NIKOLA selo Butina Vas s Komalićem sa sedam kuća i jednim zeminom JAKŠIĆ, Hrvatski srednjovjekovni krajobrazi, Split, 2000., 258-260, (zemljište u obrađivanju seljana) te selo Blaca (Bladca) s 13 kuća 272, 277-278. Zaključujući ovu toponomastičku mini-raspravu, i šest hajmana. U nepubliciranom zajedničkom defteru Kliškog i potrebno je, na Jakšićevu i Smiljanićevu tragu, naglasiti da osim Krčkog sandžaka iz godine 1585. (BOA TD 622) u Nahiji Strmica, „kninske” i „zadarske” situacije s identičnim toponimima koji pro- koja je tada već dio novoformiranoga Krčkog sandžaka (osnovan izlaze iz geomorfoloških karakteristika samog terena, iste nazive oko 1580. godine), u džematu Ljubinka, sina Milašina, spominje se na teritoriju (rano)srednjovjekovne hrvatske države nalazimo i uz selo Golubić s 35 baština, zatim selo Donja Vas s Komalićem s deset Vransko jezero. NIKOLA JAKŠIĆ, nav. dj. (1986.), 208, bilj. 6; NI- baština te selo Blaca s 22 baštine i jednim jajlakom (pašnjakom). KOLA JAKŠIĆ, nav. dj. (2000.), 260, bilj. 6. Konačno, u neobjavljenom zajedničkom popisu Kliškog i Krčkog 34 KRISTIJAN JURAN – KAREN-EDIS BARZMAN – JOSIP FARI- sandžaka iz 1604. godine (TK. KKA TD 13, 257 recto), u Nahiji str- ČIĆ, Kartografija u službi Mletačke države: karta sjeverne i srednje mičkoj, u Ljubinkovu džematu spominje se selo Golubić s Donjom Dalmacije nepoznatog autora s početka 16. stoljeća / Cartography Vasi i Komalićem s 42 baštine te selo Blaca s 20 baština, tri kuće i in the Service of the Venetian State: An Early 16th-Century Map jednim jajlakom. Upućenost u sve podatke iznesene u ovoj bilješci of Central and Northern Dalmatia by an Unknown Draftsman, autori opet duguju susretljivosti doc. dr. sc. Marka Rimca s Odsjeka Geoadria, 24/2, Zadar, 2019., 93-139. za povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Splitu. 35 KRISTIJAN JURAN – KAREN-EDIS BARZMAN – JOSIP FA- 39 MARKO JAČOV, Spisi Kongregacije za propagandu vere u Rimu RIČIĆ (bilj. 34), 102-103, sl, 1; 110, sl. 3. Dupliciranje toponima o Srbima, 1622-1644, I (Zbornik za istoriju, jezik i književnost srp-

rani srednji vijek

skog naroda, drugo odelenje, knjiga XXVI, SANU), Beograd, 1986., 46 MAJA PETRINEC, Groblja od 8. do 11. stoljeća na području rano- 270; BRANKO ČOLOVIĆ (bilj. 5), 118, bilj. 4. srednjovjekovne hrvatske države, Split, 2009., 33. 40 FRANJO SMILJANIĆ (bilj. 32, 1990.), 312; FRANJO SMILJA- 47 Navedena garnitura prvi je put objavljena u: LJUBO KARAMAN, NIĆ (bilj. 32, 1992.), 56. Iskopine društva „Bihaća” u Mravincima i starohrvatska groblja, 41 FAZILETA HAFIZOVIĆ, Popis sela i zemlje sandžaka Krka, Klis Rad Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti, Umjetnički ra- i Hercegovina, oslobođenih od Mletačke Republike 1701. godine, zred, 4=268, Zagreb, 1940., 19, 22, sl. 19 (1-44). Također, vidi još: Zagreb - Sarajevo, 2016., 25-26. Autorica, na potonje navedenoj STIPE (STJEPAN) GUNJAČA (bilj. 5), 276; DUŠAN JELOVINA, stranici, navodi još i sljedeće: Zemljište spomenutih sela Golubić Glavne značajke starohrvatske materijalne kulture od 7. do 12. sto- i Blace spojeno je jedno s drugim, a njihovi su posjedi izmiješani. ljeća na području između rijeka Zrmanje i Cetine, Starohrvatska Osim toga, vrlo je izgledno da se na području današnjega Golu- prosvjeta, ser. III, 16/1986., Split, 1987., 26, sl. 1 (25-50); Bizantini, bića nalazilo i zasad neubicirano selo Štrković, koje je u ovom Croati, Carolingi. Alba e tramonto di regni e imperi (ur. Carlo Ber- defteru navedeno prije „sela Golubića sa Blacama”, s obzirom na telli et alii,) Milano, 2001., 270, 283 (Maja Petrinec, kat. br. II.8). to da je i ono nakon razgraničenja 1701. godine također čitavo Iako je za garnituru zlatnog nakita iz Golubića u prije navedenoj ostalo na osmanskom teritoriju, a imalo je i mlin na rijeci Butiž- literaturi uglavnom prevladavala datacija u kraj 6. ili početak 7. nici. Usporedi FAZILETA HAFIZOVIĆ, nav. dj., 23-24. stoljeća, u novije je vrijeme ona datirana u 8. stoljeće ili čak pre- 42 Na ustupljenoj kopiji navedene karte, izvorno naslovljene Coro- ciznije u zadnja desetljeća 8. i prva desetljeća 9. stoljeća. Usporedi grafia della Provinzia di Dalmazia colla distinzione degli Stati che NIKOLA JAKŠIĆ, Il ruolo delle antiche chiese rurali nella forma- vi possiede nel 1729. la Serenissima Republica di Venezia, koju je zione del ducato croato medievale, Hortus Artium Medievalium, dao skenirati u Ratnom arhivu u Beču, autori zahvaljuju prof. dr. 14, Zagreb - Motovun, 2008., 106-107, 111, bilj. 30, Fig. 6; ANTE sc. Josipu Faričiću, prorektoru i nastavniku Odjela za geografiju MILOŠEVIĆ, Križevi na obložnicama ranosrednjovjekovnih gro- bova u okolici Sinja / Croci sulle lastre di rivestimento delle tombe Sveučilišta u Zadru. altomedievali nell’area di Signa, Dubrovnik - Split, 2008., 36, bilj. 43 O naseljavanju novog stanovništva na područje Kninske krajine, 52; MAJA PETRINEC (bilj. 46), 33, 273, 358, T. 80; ANTE MILO- ali i ostaloga pograničnog prostora Mletačke Dalmacije prema ŠEVIĆ – ŽELJKO PEKOVIĆ, Predromanička crkva Svetoga Spasa Habsburškom i Osmanskom Carstvu tijekom i između Morejsko- u Cetini / La chiesa preromanica di San Salvatore a Cettina, Du- ga (1684.-1699.) i Drugoga morejskog rata (1714.-1718.), ali i ne- brovnik - Split, 2009., 167, bilj. 312. O cjelokupnoj problematici posredno nakon potonjega, vidi detaljnije u: BOŠKO DESNICA, svih zabuna pri objavi zlatnog nakita iz Golubića i svih kontrover- Istorija kotarskih uskoka 1684-1749, II (Zbornik za istoriju, jezik i zi s njime povezanih, ali i različitog mišljenja o njegovoj dataciji, književnost srpskog naroda, treće odelenje, knjiga XIII, SANU), Be- i to s potpunim uvidom i osvrtom na svu relevantnu literaturu ograd, 1951., passim; BOŠKO DESNICA, Kako je naseljen kraj od (koja je inače u ovoj bilješci znatno reducirana), vidi detaljnije i Plavna do Žegara u sjevernoj Dalmaciji, Glasnik geografskog druš- sasvim recentno u: MAJA PETRINEC, O nakitu iz Golubića i žen- tva, 9, Beograd, 1923., 66-68; STIPE (STJEPAN) GUNJAČA, Tini- skoj nošnji iz razdoblja 8. i prve polovine 9. stoljeća, Starohrvatska ensia archaeologica - historica - topographica I., Starohrvatska pro- prosvjeta, ser. III, 46, Split, 2019., 45-166. svjeta, ser. III, 6, Zagreb, 1958., 108-109, 124-132; IVAN GRGIĆ, 48 SAVO NAKIĆENOVIĆ, Kninska krajina – naselja i porijeklo sta- Postanak i početno uređenje vojne krajine kninskog kotara pod novništva, Beograd, 1999. [Knin, 1990.], 96-100. Iako je iz nave- Venecijom, Starine JAZU, 52, Zagreb, 1962., 249-271; MARKO dene monografije vidljivo da je Nakićenović bio izniman erudit, JAČOV, Venecija i Srbi u Dalmaciji u XVIII veku, Šibenik, 1987. dobro upućen i u suvremena znanstvena dostignuća u polju ge- [Beograd, 1984.], 11-41; MARKO JAČOV, Srbi u mletačko-turskim ografije, povijesti i etnologije u tadašnjoj Kraljevini Srba, Hrvata ratovima u XVII veku, Beograd, 1990., 62-103; MILE BOGOVIĆ, i Slovenaca, te bez obzira na brojne korisne podatke koji se u njoj Katolička Crkva i pravoslavlje u Dalmaciji za mletačke vladavine, mogu naći, treba reći da knjiga ima dosta problematičnih mjesta. Zagreb, 1993. [1982.], 6-21; STJEPAN (STIPE) GUNJAČA, Tini- Tako je, između ostaloga, primjetno da je autor previše vjere, svje- ensia archaeologica - historica - topographica, (prir.) Maja Petrinec, sno ili nesvjesno, poklanjao narodnoj predaji (vidi npr. objašnjenje Ante Jurčević, Split, 2009., 12, 31-36; BOŠKO DESNICA, Sabra- o porijeklu imena sela Golubića te podatke o vremenu doseljenja na djela, (prir.) Milorad Savić, Zagreb, 2008., 341-345; BORNA pojedinih porodica u to mjesto – SAVO NAKIĆENOVIĆ, nav. dj., FUERST-BJELIŠ – IVAN ZUPANC, New 18th Century Venetian 97-99), a premalo pouzdanim povijesnim vrelima. Također je sve Border in Croatia and its Spatial and Demographic Implications, stanovništvo Kninske krajine, neovisno o tome je li riječ o rimoka- Hrvatski geografski glasnik, 69/2, Zagreb, 2007., 49. Da je uistinu tolicima ili pravoslavcima, jednostavno svrstao u srpski nacionalni riječ o posve novom stanovništvu svjedoči i činjenica da se u po- korpus, a što je temeljio na nekritičkom principu proglašavanja pisu (defteru) iz 1701. godine posebno ističu rijetki preostali stari Srbima svih doseljenih Vlaha (Morlaka) tijekom mletačko-turskih posjednici, po imenima dominantno islamske vjeroispovijesti, tek ratova od 16. do 18. stoljeća, bez obzira na njihovu vjeru, a upravo uz vrlo rijetke spomene tipičnih slavenskih (hrvatskih) srednjovje- će ona, u procesu formiranja suvremene hrvatske i srpske nacije kovnih imena, ali i pokojeg vlaškog. Detaljan popis stanovništva u tijekom 19. stoljeća, kod tih ljudi biti jedan od presudnih faktora dijelovima Nahijâ tvrđave Knin i Strmica, koji su prema razgrani- (ako ne i najvažniji, a često i jedini) pri određivanju njihove na- čenju između Mletačke Republike i Osmanskog Carstva iz 1701. cionalne pripadnosti. Gotovo identičan pristup u svojim teksto- godine (tzv. Linea Grimani) ostali u okvirima osmanskog teritori- vima primjenjuje i Marko Jačov (vidi njegove radove navedene u ja, vidi u: FAZILETA HAFIZOVIĆ (bilj. 41), 19-31. bilj. 39, 43 i 50 ovoga rada), iako oni, u usporedbi s Nakićeno- 44 LUJO MARUN, Popis naušnicâ (ukosnicâ, mingjušâ) „Prvoga vićevom monografijom, imaju puno veću znanstvenu vrijednost muzeja hrvatskih spomenika” u Kninu (Sa slikama. Nastavak), zbog objave velike količine arhivske građe. Vrlo argumentirane i Starohrvatska prosvjeta, V/3-4, Knin, 1900., 131, br. 100. nepristrane osvrte na ovu problematiku, vidi npr. u: MILE BO- 45 STIPE (STJEPAN) GUNJAČA (bilj. 5), 276. GOVIĆ (bilj. 43), passim; LOVORKA ČORALIĆ, Marko Jačov, Le

rani srednji vijek

guerre veneto-turche del XVII secolo in Dalmazia, Atti e memorie ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 1), 176, bilj. 19. Osim toga, crkva u knin- della Società Dalmata di storia patria, volume XX, Venezia 1991, skom podgrađu posvećena je Sv. Stjepanu Ugarskom (S. Stefani re- str. 302, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta gis extra muros), a ne Sv. Stjepanu Prvomučeniku, pa svaki pokušaj Sveučilišta u Zagrebu, 26, Zagreb, 1993., 344-346. Također, zajed- njezina poistovjećivanja s današnjom parohijskom crkvom u Golu- nički kritički osvrt na knjigu Mile Bogovića iz 1982. i onu Marka biću u potpunosti otpada. Štoviše, preciznu ubikaciju crkve Sv. Stje- Jačova iz 1984. dao je Drago Roksandić već krajem 1984. godine. pana Ugarskog, koja se spominje u dvama dokumentima iz 15. sto- Taj Roksandićev prikaz, inače ironično naslovljen „U grčko-rim- ljeća, ponudio je već ranije Nikola Jakšić. NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 33, skom stilu”, zajedno s kasnijim reakcijama navedene dvojice autora 2000.), 23-28. Riječ je o župnoj crkvi srednjovjekovnoga Knina koja i njegovim odgovorima na njih, ponovo je objavljen u: DRAGO je stajala u njegovu podgrađu (suburbio), a iz koje najvjerojatnije ROKSANDIĆ, U NIN-u i Danasu, Zagreb, 2011., 82-96. potječu ulomci ranoromaničkih reljefa, među kojima je najpoznati- 49 Taj podatak naveden je i u izvješću tadašnjega Regionalnog zavo- ji onaj s prikazom ljudskog lika i uklesanim natpisom STEFATON da za zaštitu spomenika kulture iz Splita koji je napisan u prosin- ispod njega. NIKOLA JAKŠIĆ, Romanička klesarska radionica iz cu 1987. godine, a čija je autorica, prema usmenoj potvrdi koju Knina, Peristil, 24, Zagreb, 1981., 27-33; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 8), je dala jednom od autora ovog članka, Zoraida Demori Staničić. 519-534. Inače, upravo je ta crkva bila „zaštitnica” plemićkoga vije- Sličan podatak ona je, doduše posredno, ponovila i u svom članku ća (consilio degli nobili), jer je ono zasjedalo u kninskom podgrađu, iz 1998. godine, kada golubićkog Sv. Stefana, na Marunovu tra- kod crkve Sv. Stjepana extra muros. To je vijeće od druge polovine gu, poistovjećuje s kninskom crkvom Sancti Stephani in suburbio 14. stoljeća naslijedila nova sudbena institucija poznata pod hrvat- (ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ /bilj. 14/, 227), kako ju je sredi- skim nazivom suci rotni plemenitih Hrvata stola tninskog, koja je bila nom druge polovine 18. stoljeća u svojem Illyricum sacrumu za- prizivni sud županijskih stolova. Usporedi FRANJO SMILJANIĆ, bilježio Daniele Farlati (Templum perantiquum erat in suburbano, Nastanak i razvoj srednjovjekovnog Knina, Radovi Filozofskog fa- nomine S. Stephani regis extra muros consecratum, idemque opu- kulteta u Zadru. Razdio povijesnih znanosti, 24(11)/1984.-1985., lentis vectigalibus instructum...). DANIELE FARLATI, Illyricum Zadar, 1985., 127; MLADEN ANČIĆ, Knin u razvijenom i kasnom sacrum, IV, Venecija, 1769., 296. Za objašnjenje ove očite pogreške srednjem vijeku, Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Za- vidi detaljnije bilj. 54 ovog članka. dru, 38, Zadar, 1996., 68; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 33, 2000.), 23. 50 MARKO JAČOV, Pravni savetnici pri mletačkoj vladi o pravo- 55 Ovdje je zanimljivo, ali i važno istaknuti da je crkva u Golubiću na slavcima u Dalmaciji i Boki Kotorskoj, Spomenik SANU, CXXII, samom početku Drugoga svjetskog rata tek pukim slučajem izbjegla Beograd, 1981., 63; BRANKO ČOLOVIĆ (bilj. 5), 112, 118, bilj. 6. tragičnu sudbinu, tj. rušenje koje su joj namijenile vlasti Nezavisne 51 Iznimno važnu pretpostavku da je na tzv. Paganovoj karti sjeve- Države Hrvatske. Naime, kako je napisao Stjepan Gunjača, ustaški rozapadno od Knina tipski označena upravo golubićka crkva Sv. je režim imao namjeru 28. lipnja 1941. godine, dakle na Vidovdan Stefana prvi je, a zasad i jedini, iznio Branko Čolović, ali je on to po julijanskom kalendaru, simbolički rušiti pravoslavne crkve u učinio vrlo oprezno. Usporedi BRANKO ČOLOVIĆ (bilj. 5), 115. kninskoj okolici, pa su njemu, kao tadašnjem ravnatelju kninskog Držimo da razloga za pretjerani oprez nema jer se, osim pozici- muzeja, tajnim aktom naložili da se ne smije udaljavati iz Knina do je crkvene građevine na samoj karti koja se nalazi sjevernije od daljnje odluke, računajući na angažman muzejskih djelatnika u pret- utoka Radljevca u Butižnicu, a onda i potonje u Krku, što kao ar- hodnom „čišćenju” crkava od kulturno-umjetničkog inventara. Tek gument opravdano navodi i spomenuti autor, kao dodatni dokaz spletom okolnosti, kako navodi Gunjača, 22. lipnja napadne Hitler može uzeti i ubilježavanje pozicije Strmice sjevernije od oznake za Sovjetski Savez, pa se sve orijentiralo na borbu protiv komunizma, te crkvu, pa to, po našem mišljenju, otklanja svaku sumnju, budući se odustalo od naumljene »simbolike«. STIPE (STJEPAN) GUNJA- da u tom „toponimsko-hidronimskom trokutu” može biti ucrtana ČA, Sjećanja uz brige oko spasavanja naših spomenika u NOB-u, u: jedino današnja parohijska crkva u Golubiću. Detaljnije o kar- Stjepan Gunjača – izbor iz djela (ur. Nikola Jakšić), Split, 1991., 456- ti sjeverne Dalmacije i ličko-krbavskog prostora neznana autora 457. Ovaj primjer zorno svjedoči koliko je rigidna nacionalistička koju je tiskao Matteo Pagano oko 1530. godine vidi u: IVO PE- politika isključivosti i netrpeljivosti prema drugima i drugačijima TRICIOLI, Zoranićeve deželje na jednoj suvremenoj karti, Zadar- od strane tadašnjeg režima, a koji se inače zaklinjao u svoje „hrvat- ska revija, XVIII/5, Zadar, 1969., 523-529.; ali i sasvim recentno u: stvo” i kitio svoje ambleme, marke i dopisnice raznim stilizacijama KRISTIJAN JURAN – KAREN-EDIS BARZMAN – JOSIP FARI- „starohrvatskoga pletera” preuzetog upravo s predromaničke skul- ČIĆ (bilj. 34), 97, bilj. 3; 111, sl. 4; passim; sa svom relevantnom pture, skoro uništila jednu od možda i najvažnijih predromaničkih literaturom. Prepoznavanje Radljevca i Butižnice na istoj karti građevina u hrvatskoj kulturnoj baštini! Sve ovo ističemo u nadi vidi, također recentnije, i u: MIRELA SLUKAN ALTIĆ, Krka kao da će u budućnosti znanstvena istraživanja i briga o spomenicima razdjelnica velikaških gradova Šubića i Nelipića na karti Matea Pa- kulture biti lišeni opterećenosti međunacionalnim i međukonfesio- gana nastaloj oko 1522. godine, Ekonomska i ekohistorija – časopis nalnim razmiricama, pa da se više nikad neće ponoviti nešto poput, za gospodarsku povijest i povijest okoliša, 3/1, Zagreb, 2007., 53. primjerice, višekratnih prijetnji premlaćivanjem, pa čak i smrću, 52 Vidi bilj. 2 ovoga rada. koje je lokalno srpsko stanovništvo upućivalo fra Luji Marunu zbog 53 NIKODIM MILAŠ, Pravoslavna Dalmacija – istorijski pregled, „prisvajanja srpskih crkava”, kao ni vandalski pokušaji „ultrahrvat- Novi Sad, 1901., 162. skih” ekstremista da takve građevine oskvrnu ili unište. 54 LUJO MARUN (bilj. 4, 1927.), 306. Marunovu pretpostavku o po- 56 STIPE (STJEPAN) GUNJAČA (bilj. 5), 275; MILOJKO BUDIMIR, istovjećivanju golubićke crkve s, kod Farlatija zabilježenom, knin- Arheološka topografija kninske općine, Izdanja Hrvatskog arheo- skom crkvom Sancti Stephani in suburbio uvjerljivom drži i Tomi- loškog društva, 15/1990. (Arheološka istraživanja u Kninu i kninskoj slav Marasović (TOMISLAV MARASOVIĆ /bilj. 14/, 492), a što krajini, Znanstveni skup, Knin, 13.-15. X. 1987.), Zagreb, 1992., 29. je posve pogrešno, pa ćemo ovdje istaknuti da je na tu činjenicu 57 BRANKO ČOLOVIĆ (bilj. 5), 112-119. Imajući u vrijeme pisanja recentno ukazao i Ante Uglešić, navodeći da prostor Golubića nije svojeg članka u ruci samo već spomenuto izvješće splitskoga Regi- podgrađe (suburbio; op. a.) Knina, već položaj u njegovoj okolici. onalnog zavoda za zaštitu spomenika kulture u kojem je Zoraida

rani srednji vijek

Demori Staničić po prvi put i bez detaljnog obrazlaganja iznijela 1), 57-83; NIKOLA JAKŠIĆ – IVAN JOSIPOVIĆ, Majstor koljan- ideju o postajanju westwerka u golubićkoj crkvi, a samim time i o skog pluteja u kontekstu predromaničkih reljefa s lokaliteta Stom- njezinu ranosrednjovjekovnom, ako ne i starijem podrijetlu, Čo- brate u Bijaćima, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 42, Split, 2015., lović piše da mu se pomisao o postojanju westwerka čini presmi- 145-164; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 8), 221-266. Za poprilično drukčije ona te drži da pomjeranje nastanka naše crkve u rani srednji vijek viđenje opusa navedenog majstora i vremena njegova djelovanja, nema jača uporišta. BRANKO ČOLOVIĆ, nav. dj., 113, 115. vidi u: ANTE MILOŠEVIĆ, Gornja Cetina – Kijevo, Cetina, Vrlika, 58 VEDRANA DELONGA (bilj. 3), 187. Zanimljivo, u engleskoj Koljane, Otišić, Vučipolje, Potravlje, Hrvace (Korpus ranosrednjovje- inačici navedene knjige, autorica je djelomično nadopunila citi- kovne skulpture, knj. 4), Split, 2020., 37-52 (passim). ranu rečenicu, pa ona tako glasi: The early mediaeval epigraphic 68 MILJENKO JURKOVIĆ, Crkve s westwerkom na istočnom Ja- fragment found in the present Orthodox Church of St Stephen in dranu – pravci istraživanja, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, Golubić indicates the pre-Romanesque origin of an earlier Christi- 26/1986., Split, 1987., 83. Tek nešto rezerviranije mišljenje po tom an structure at this site (istaknuli autori), most probably named af- pitanju Jurković iznosi u: MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 64), 69, 74. ter the Virgin Mary. VEDRANA DELONGA, The Latin Epigraphic 69 Vidi recentnije, s pregledom sve ranije relevantne literature, u: Monuments of Early Mediaeval Croatia, Split, 1996., 197. TOMISLAV MARASOVIĆ (bilj. 14), 265-268, 465-467; NIKOLA 59 ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ (bilj. 14), 223-229. JAKŠIĆ, Novi natpis s imenom kneza Branimira, u: Munuscula in 60 Usporedi TOMISLAV MARASOVIĆ (bilj. 14), 493. honorem Željko Rapanić (Zbornik povodom osamdesetog rođenda- 61 ANTE MILOŠEVIĆ – ŽELJKO PEKOVIĆ (bilj. 47), 167-169; TO- na), (ur. Miljenko Jurković, Ante Milošević), Zagreb - Motovun MISLAV MARASOVIĆ (bilj. 14), 492-495; ANTE MILOŠEVIĆ - Split, 2012., 213-221; IVAN JOSIPOVIĆ, Dva ranosrednjovje- (bilj. 14), 63-64; IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 1), 655. kovna ciborija iz Lepura kod Benkovca, u: Dani Stjepana Gunjače 62 JELENA BEHAIM, Architectural Landscape at the Periphery of Ca- 2 (Zbornik radova sa Znanstvenog skupa ”Dani Stjepana Gunjače rolingian Empire. Croatian Historical Territory and Marca Hispani- 2’’: Hrvatska srednjovjekovna povijesno-arheološka baština, Među- ca (doctoral dissertation), Barcelona - Zagreb, 2020., 214, bilj. 538; narodne teme, Split, 18.-21. listopada 2011.), (ur. Tomislav Šeparo- ANTE UGLEŠIĆ (bilj. 1), 173. vić), Split, 2012., 49-62; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 8), 337-346. 63 ANTE MILOŠEVIĆ – ŽELJKO PEKOVIĆ (bilj. 47), 167-169, 280, 70 IVO PETRICIOLI, Prilog diskusiji o starohrvatskim crkvama s sl. 176-177, 311; ANTE MILOŠEVIĆ (bilj. 14), 62-65, sl. 56-59. oblim kontraforima, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 8 64 O krajnjem reduciranju ideje westwerka na prvim katovima ak- (Znanstveni skup „Cetinska krajina od prethistorije do dolaska Tu- sijalnih zvonika nekih crkava u hrvatskoj predromanici, vidi raka”, Sinj, 3–6. VI. 1980.), Split, 1984., 221-226. detaljnije u: MILJENKO JURKOVIĆ, Sv. Spas na vrelu Cetine i 71 Detaljnije o toj temi vidi u: ANTE MILOŠEVIĆ – ŽELJKO PE- problem westwerka u hrvatskoj predromanici, Starohrvatska pro- KOVIĆ (bilj. 47), 125-142. svjeta, ser. III, 22, Split, 1995., 69-70. 72 MILJENKO JURKOVIĆ, Arhitektura karolinškog doba, u: Hrvati 65 Naime, u svojem članku o crkvi Sv. Stefana u Golubiću, Zoraida i Karolinzi - Rasprave i vrela (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 181- Demori Staničić je navela da se u zidovima u unutrašnjosti gra- 183; VEDRANA DELONGA – NIKOLA JAKŠIĆ – MILJENKO đevine uočava nekoliko kasnoantičkih spolija koji bi svjedočili o JURKOVIĆ (bilj. 9), 22-25. kontinuitetu te bogomolje, a spominje i da je ispod pločnika pri- 73 U tom smo pogledu posebno dužni zahvaliti Njegovu Preosvešten- zemlja westwerka otkiven i jedan kasnoantički stupić. Također, stvu gospodinu Nikodimu Kosoviću, pravoslavnom episkopu Epar- pretpostavila je da bi i sadašnji nadvratnik crkve mogao biti preu- potrijebljeni ulomak ranokršćanskog oltara ili oltarne ograde. ZO- hije dalmatinske, koji nam je svojim razumijevanjem, susretljivošću RAIDA DEMORI STANIČIĆ (bilj. 14), 226. Međutim, najnovija i suradnjom pomogao pri prikupljanju podataka važnih i za nasta- otkrića spolija iz navedene crkve nisu potvrdila te tvrdnje, a zasad nak ovog teksta. Također, za razmjenu mnogih korisnih saznanja ih ne potkrjepljuju ni sačuvane i autorima dostupne fotografije iz povezanih s raznim aspektima problematike koje smo se doticali Konzervatorskog odjela u Splitu, što opet nipošto ne znači da se u u ovom članku, na kolegijalnoj pomoći zahvaljujemo i prof. dr. sc. budućnosti neće pokazati da je Demori Stanićić bila u pravu. Ipak, Nikoli Jakšiću, prof. dr. sc. Josipu Faričiću, izv. prof. dr. sc. Anti Mi- u svezi sa spomenutim nadvratnikom treba reći da je u pogledu loševiću, doc. dr. sc. Zoraidi Demori Staničić, doc. dr. sc. Marku njegove stilske pripadnosti jako teško bilo što sa sigurnošću tvrdi- Rimcu, dr. sc. Marku Sinobadu i dr. sc. Branku Čoloviću. ti, a dublja polukružna apsida, koja bi se mogla smatrati tipičnom 74 Planirana istraživanja na crkvi Sv. Stefana u Golubiću provedena za ranokršćansko razdoblje, podjednako bi mogla biti i novovje- su, uz dozvolu nadležnog Konzervatorskog odjela u Šibeniku, u kovna nadogradnja na starijoj strukturi građevine. razdoblju od 8. do 14. listopada 2021. godine, i to u suradnji 66 TOMISLAV MARASOVIĆ (bilj. 14), 492; ANTE UGLEŠIĆ (bilj. djelatnika i studenata Odjela za povijest umjetnosti i Odjela za 1), 176. arheologiju Sveučilišta u Zadru (voditelj: izv. prof. dr. sc. Ivan Jo- 67 VLADIMIR GVOZDANOVIĆ (GOSS), Two Early Croatian Royal sipović) te Međunarodnog istraživačkog centra za kasnu antiku Mausolea, Peristil, 18-19/1975., Zagreb, 1976., 6 i dalje; VEDRANA i srednji vijek Sveučilišta u Zagrebu i Odsjeka za povijest umjet- DELONGA (bilj. 3), 56; TOMISLAV MARASOVIĆ (bilj. 14), 536. nosti Filozofskog fakulteta u Zagrebu (voditelj: prof. dr. sc. Mi- Na postojanje dvostrukog titulara bazilike na Crkvini u Biskupiji ljenko Jurković). Tom su prilikom izvršena sondažna arheološka upućuje dio sačuvanoga posvetnog natpisa MAR(ia)E NEC N(on) iskopavanja na dva mjesta uz južni zid crkve (stručna voditeljica: S(an)C(t)I STEFA[ni] s predromaničkog arhitrava oltarne ograde doc. dr. sc. Silvia Bekavac s Odjela za povijest umjetnosti Sveuči- (VEDRANA DELONGA /bilj. 3/, 57, T. IX, 11) koji je u prvim lišta u Zadru) te ispitivanje strukture zidova građevine i njihovo desetljećima 9. stoljeća izradio klesar koji je u našoj znanosti ime- snimanje termovizijskom kamerom, a što je ostvareno u suradnji novan kao Majstor koljanskog pluteja. Za uvid u opus potonje nave- s djelatnicima Geodetskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (izv. dene klesarske produkcije koju je 1984. godine početno definirao i prof. dr. sc. Dubravko Gajski, dr. sc. Vanja Miljković). Rezultati imenovao Nikola Jakšić, vidi recentnije u: IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. navedenih istraživanja bit će uskoro publicirani.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 226

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.