Preskoči na sadržaj
Tijdschrift voor Adriatische kunstgeschiedenis Traži

Na tragu Majstora valbandonskog pluteja

DOI 10.15291/ars.4333

Preuzmi PDF

Svezak 13 (2023)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Nikolina Belošević Sveučilište u Rijeci, Filozofski fakultet, Odsjek za povijest umjetnosti nikolina.belosevic@uniri.hr Korespondentni autor

Dijelovi oltarne ograde iz crkve nepoznatog titulara u Valbandonu kraj Pule čine jednu od ikonografski i izvedbeno najzanimljivijih cjelina unutar korpusa istarske predromaničke skulpture. Osobito je zanimljiv plutej koji se nalazio s lijeve strane oltarne ograde, o čijoj kompoziciji postoje oprečna mišljenja istraživača. Izravne analogije tomu pluteju dosad nisu pronađene, a ni preostali dijelovi oltarne ograde nisu dovedeni u vezu s ulomcima kamenog namještaja s drugih lokaliteta, zbog čega se pretpostavljalo da je riječ o jedinoj realizaciji ne baš vještog lokalnog klesara. U ovom su radu identificirani specifični izvedbeni detalji po kojima je prepoznat rukopis valbandonskog majstora, a usporedbom tih reljefa s dijelovima liturgijske skulpture iz nekolicine drugih crkava utvrđena je njegova pripadnost određenom radioničkom krugu. Analiza motiva korištenih na tim lokalitetima uputila je na njihovu povezanost s majstorima koji su u kasnom 8. i početkom 9. stoljeća djelovali duž čitave istočne obale Jadrana. U ovom ćemo radu prije iznesenim tezama pridružiti i neka nova zapažanja, s ciljem boljeg poznavanja ne samo valbandonske skupine ulomaka već i upotpunjavanja ukupne slike obrtničko-klesarske produkcije poluotoka, ali i šireg istočnojadranskog prostora u razdoblju predromanike.

Valbandon, rana predromanička skulptura, Istra, osorski trg, Sv. Kvirin u Juršićima, plutej s pticama

1. Ostatci crkve nepoznatog titulara u Valbandonu nalaze se na lokalitetu Vela a) plutej iz crkve S. Maria in Boška, smještenom oko 4 km sjeverno od Pule. Arheološkim istraživanjima 1987. Trastevere, Rim (izvor: https:// www.lombardiabeniculturali. – 1988. ustanovljeno je da je crkva nastala tijekom 6. stoljeća pregradnjom jednog it/fotografie/schede/IMM- dijela antičke profane građevine, a u predromaničkom je razdoblju opremana novim 3a010-0013948/); b) duomo liturgijskim namještajem.1 Od ulomaka pronađenih tijekom istraživanja rekonstrui- di San Moderanno, Berceto (kupljeno od: Realy Easy Star / ran je izvorni izgled pergole, čemu je doprinio i pronalazak njezine in situ sačuvane Toni Spagone / Alamy Foto Stock); baze. Ograda se nalazila otprilike na polovini ukupne dužine crkve, dijeleći je či- c) naslon katedre, Akvileja (foto: tavom širinom na prostor broda i prezbiterija povišenog za jednu stubu. Sastojala M. Vicelja); d) plutej iz crkve SS. se od dvaju velikih pluteja2 i dvaju pilastara s integriranim stupićima, na kojima je Quatro Coronati, Rim i e) plutej iz crkve S. Maria in Cosmedin, počivala trabeacija s arhitravima i lukom nad jedinim ulazom u svetište. Rim (izvor: FINA JUROŠ- Valbandonska kamena skulptura više je puta spominjana u novijoj stručnoj i MONFARDIN /bilj. 3/, 108) znanstvenoj literaturi,3 a posebnu pozornost istraživača privukao je plutej s lijeve a) Chancel panel from the church strane oltarne ograde. Njegovoj neobičnoj kompoziciji dosad nisu pronađene izrav- of S. Maria in Trastevere, Rome; b) ne paralele na istarskom poluotoku, ni na susjednom sjevernotalijanskom području, Duomo di San Moderanno, Berceto; premda ikonografski prikaz paunova uz križ nije rijedak na kasnoantičkim i rano- c) Cathedra backrest, Aquileia; d) Chancel panel from the church of SS. srednjovjekovnim reljefima.4 U pravilu je križ smješten u središtu kompozicije, no Quatro Coronati, Rome; e) Chancel na valbandonskom je pluteju on pomaknut udesno, otprilike na jednu trećinu plohe, panel from the church of S. Maria in pa su i ptice koje ga flankiraju različito impostirane. Kao posljedica takvog diza- Cosmedin, Rome jniranja plohe međuprostori su različitih veličina i oblika, a ispunjeni su pomalo nasumično raspoređenim grafičkim, florealnim i zoomorfnim elementima u funkciji rješavanja straha od praznog prostora. Ovo odstupanje od osne simetrije, rustično oblikovanje predimenzioniranih ptica i katkad deformiranih simboličkih elemenata, uz zadržavanje klasičnog motiva na vijencu, Nikola Jakšić nazvao je „regionalnim manirizmom”, koji se na valbandonskom pluteju pojavljuje u naivnom likovnom izrazu karakterističnom za periferna područja5 i u izvedbi ne osobito vještog klesara iz druge polovine 8. stoljeća.6 Na temelju analize načina klesanja i obrade površine Fina Juroš Monfardin plutej je smjestila u „ranu zrelu fazu istarskoga pleternog stila”,

2. odnosno u početak 9. stoljeća, a objavila je i studiju metričkog rastera kompozicije Detalj arkade tzv. Eleukadijeva pluteja u kojoj je prepoznala dizajniranje glavnog polja po principu „zlatnog reza”.7 ciborija iz Ravenne (foto: S. Petković) i plutej lijeve strane Tu je pojavu, inače vrlo rijetku u predromaničkom razdoblju, a osobito u ruralnim oltarne ograde iz Valbandona sredinama poput pulskog zaleđa, istaknula kao prežitak antičkih tradicija u lokalnoj (foto: N. Belošević) sredini, čime je dala naslutiti da je riječ o izučenom majstoru, no njegovo je pove- Detail of the arcade from the so- zivanje s određenim radioničkim krugom ipak ostavila otvorenim. Stav o tome da called “Ciborium of Eleucadius”, autor valbandonskog pluteja nije bio samo „naivni pučki klesar”, već školovani obrt- Ravenna; left panel of the chancel nik koji, unatoč nižim klesarskim sposobnostima „koristi sofisticirane proporcijske screen from Valbandon sustave i poznaje kompozicijska pravila kasne antike”8 iznio je i Miljenko Jurković. Određivanje proporcija bliskih „zlatnom rezu” na pluteju iz Valbandona on je opisao kao namjeran postupak negiranja kasnoantičkih tradicija u razdoblju formacije zrele pleterne skulpture, vidljiv u „nerazumijevanju značenja motiva koje izvodi, tema i kompozicije, što je klesar imao kao predložak, ali što je drugačije transkribirao”.9 Umjetničko-ikonografski leksik razmatranog pluteja, ključan „u razumijevanju for- macije novog likovnog jezika, pa time i novog stila”,10 usporedio je s reljefima na arkadama Mauricijeva ciborija iz Novigrada, smjestivši i njegov nastanak u drugu polovicu 8. stoljeća.11 Jurkovićevo mišljenje podržao je i Ivan Matejčić, koji je poseb- no upozorio na razliku u kvaliteti klesanja pojedinih dijelova istog pluteja, istaknuvši da je valbandonski majstor „suveren u klesanju serijskog ukrasa, ali je pri kreaciji složenije kompozicije koja se razlikuje od repertoara tada uobičajenih ukrasa i pri- kaza morao improvizirati”.12 Upravo zbog te improvizacije nije bilo moguće pronaći izravne analogije cjelo- vitom prikazu, već su one uspostavljane samo na temelju ideje kompozicije,13 poput onih na brojnim sjevernotalijanskim primjerima (Sl. 1). Budući da se različite vari- jacije ovog prikaza učestalo pojavljuju na dijelovima liturgijskog namještaja susjed- nih regija tijekom 8. i 9. stoljeća, možemo pretpostaviti da za njihovu realizaciju nije bilo nužno posezati za kopiranjem starijih modela, već su one izrađivane pre- ma suvremenim grafičkim predlošcima. Štoviše, teško da bi u vremenu potpunog osuvremenjivanja gradskih sakralnih prostora naručitelj izgradnje ili preuređenja crkve u ruralnoj sredini, poput Valbandona, u očitoj namjeri da prati suvremene trendove, posegnuo za kopiranjem motiva izvedenih na dijelovima namještaja koji su bogatije crkve u to vrijeme nastojale zamijeniti novima. Premda je ikonografski repertoar odabirao naručitelj, grafički su predlošci s različitim motivima, izrađeni u nekom lakše prenosivom mediju, vjerojatno bili vlasništvo majstora ili radionica,

a b

c d

3. koji su se odabranom kompozicijom mogli koristiti za ukrašavanje različitih dijelo- a) detalj ranokršćanskog sarkofaga s va liturgijskog namještaja. U tom je smislu važan prikaz s jedne od stranica krune kraja 5. stoljeća reupotrijebljenog u 7. stoljeću i b) detalj ranokršćanskog Eleukadijeva ciborija iz Ravenne, koji je morfološki vrlo sličan valbandonskom i sarkofaga iz 6. stoljeća preklesanog pruža moguće objašnjenje njegove neobične kompozicije jednostavnom prilagod- krajem 8. ili početkom 9. stoljeća bom sheme postojećeg predloška različitim oblicima plohe. Naime, ako se donja (foto: P. Karković-Takalić); c) ptica s ravenske arkade premjesti u ravninu s križem, dobije se kompozicija u kojoj detalj ranokršćanskog sarkofaga iz polovine 5. stoljeća (foto: S. istokračni križ s rozetama između hasti flankiraju jedna vodoravno i jedna okomito Petković); d) plutej desne strane postavljena ptica (Sl. 2), kao na valbandonskom pluteju. Na isti su način i kompo- oltarne ograde iz Valbandona zicije s multipliciranim motivima križa unutar lovorova vijenca, kakve ne nalazimo (izvor: IVAN MATEJČIĆ – u istarskom kasnoantičkom korpusu,14 ali su poznate s ranokršćanskih ravenskih SUNČICA MUSTAČ /bilj. 12/, 157) sarkofaga (često reupotrijebljenih i klesarski dorađenih tijekom 7., 8. i početkom 9. a) Detail of an early Christian stoljeća), posredstvom grafičkih predložaka mogle biti donesene u Istru i reinter- sarcophagus from the late 5th century, reused in the 7th century; pretirane na desnom valbandonskom pluteju (Sl. 3). Sličnost istarskih spomenika s b) Detail of an early Christian predlošcima iz Ravenne nikako nije slučajna, jer je ona, nakon franačkog osvajanja sarcophagus from the 6th century, Langobardskog Kraljevstva, osamdesetih godina 8. stoljeća postala dio papinskog carved anew in the late 8th or early posjeda, odnosno poveznica između Rima i Karolinga, čiju je aneksiju papa svesrd- 9th centuries; c) Detail of an early Christian sarcophagus from the no podržavao.15 mid-5th century; d) Right panel of the Tehnička izvedba glavnog polja obaju valbandonskih pluteja varira od plitko ure- chancel screen from Valbandon zanih utora do duboke profilacije pojedinih dijelova motiva čiji su bridovi katkad koso klesani, a katkad okomiti na pozadinu te u znatnoj mjeri zaostaje za sigurnom i odmjerenom izvedbom repetitivnih motiva na pilastrima i vijencu lijevog pluteja. Na prvi bi se pogled moglo pomisliti da su reljefe na istom komadu liturgijskog namještaja izradila dva klesara različite vještine klesanja,16 no atrofirani križ isklesan na vrhu jednog pilastra i „kotač” flankiran bršljanovim listovima u vrhu drugog, koji su načinom izrade potpuno sukladni pojedinim elementima s glavnih polja pluteja, potvrđuju da je i njihove kompozicije dizajnirao i klesao isti majstor.

Temeljne je zanatske vještine on mogao steći u nekoj od gradskih radionica, pri- mjerice u Puli, u kojoj je klesarska djelatnost, zahvaljujući blizini kamenoloma te municipalnom i episkopalnom statusu, kontinuirala još iz rimskih vremena, no mo- gao je naukovati i pri nekoj od radionica koje su sudjelovale u gradnji i opremanju karolinških crkava u Istri, gdje su katkad angažirani i inozemni majstori17 te i od njih usvojiti pojedine obrasce. Među takvim je gradilištima i katedrala u Novigradu, u kojoj su pronađeni dijelovi oltarne ograde ukrašeni motivima bliskim onima sa skulpture iz Valbandona. Novigradski reljefi možda nisu djelo iste produkcije, ali su mogli nastati prema zajedničkim predlošcima ili su mogli poslužiti kao uzor/model za izradu valbandonskih dekoracija. Primjerice, medaljon s križem kojem su unu- tar četiriju segmenta naizmjence izvedene višelatične i virovite rozete (Sl. 4) s jed- nog pluteja iz novigradske katedrale nalikuje na kompoziciju iz Valbandona, gdje je, doduše, pravilan krug zamijenjen zakrivljenim jednoprutim i dvoprutim trakama koje povezuju krajeve hasti križa, ali su dijelovi i koncept motiva isti. Znakovito je da opisanu kompoziciju, unatoč brojnosti sačuvanih ulomaka, ne nalazimo na pre- ostalim spomenicima istarskog korpusa predromaničke skulpture, a njezina slaba zastupljenost upućuje na to da je bila poznata manjem broju klesara i korištena u kraćem vremenskom razdoblju. Nadalje, križ koji ne završava uobičajenim voluta- ma, već rubovima poprečne haste tangira kružnicu, pojavljuje se na obama spome- nutim lokalitetima, jednako kao i nespretno modelirane životinje izduženih njuški ili kljunova i kružićem naglašena oka (Sl. 5). Navedeni novigradski primjeri datirani su u razdoblje gradnje katedrale, tijekom zadnje četvrtine 8. stoljeća, pa možemo pretpostaviti da ni valbandonska skulptura nije nastala mnogo poslije, tim više što se 4. Usporedba središnjeg motiva na njoj prepoznaju prežitci ranokršćanskih dekorativnih shema, kasnoantičkih ple- križa s rozetama na plutejima tenica i vegetabilnih bordura koje još nisu potpuno potisnuli apstraktni geometrijski iz Valbandona i Novigrada prepleti zrelog predromaničkog likovnog sloga. (foto: N. Belošević) Navedene odlike prepoznaju se i u odabiru reljefnih ukrasa pilastara iz Valban- Comparison of the central motif dona. Na lijevom je, jednako kao i na vijencu pripadajućeg pluteja, izvedena tropruta of the cross with rosettes on vitica koja se izvija ujednačenim internirajućim ritmom, oblikujući pravilne kružne the panels from Valbandon and Novigrad segmente, ispunjene rotirajućim snopićima prutaka.18 Zapravo je riječ o grani akanta

5. Usporedba načina izrade zoomorfnih elemenata na plutejima iz Valbanona i Novigrada (foto: N. Belošević) Comparison of the production method of the zoomorphic elements on the panels from Valbandon and Novigrad

6. Shematski prikaz smjera pružanja od koje se uobičajeno, slijedeći u naizmjeničnom smjeru prirodan tijek njezina pru- povijenih prutaka/listića žanja, odvajaju listići čiji se vrhovi sastaju u središtu. Vrlo dobar primjer evolucije stiliziranog akanta na istarskim tog motiva nalazimo upravo na jednom novigradskom mramornom pilastru pripi- primjerima predromaničke sanom sjevernotalijanskim majstorima dovedenim u vrijeme gradnje katedrale (Sl. skulpture (foto: N. Belošević) 6a).19 Na njemu elegantna vitica i opisani listići još nisu osuvremenjeni prerastanjem Schematic depiction of the u stiliziranu troprutu varijantu,20 kakvu je izveo valbandonski majstor, pogriješivši orientation of the bent rods/leaves of stylized acanthus in Istrian pre- katkad u određivanju smjera pružanja središnjih snopića. Usporedba opisanog mo- Romanesque sculpture tiva s ulomaka iz različitih istarskih crkava pokazuje da se on u pravilnoj (točnoj)

7. izvedbi pojavljuje još na reljefima iz bogatijih crkava poput pulske katedrale i crkve Primjeri istog motiva na skulpturi Sv. Andrije u Betici (Sl. 6d), dok ga u varijanti kao što je valbandonska pronalazi- iz: Valbandona i Novigrada (izvor: IVAN MATEJČIĆ – SUNČICA mo u crkvama ruralnih naselja, poput Sv. Marije u Balama i Sv. Kvirina u Juršićima MUSTAČ /bilj. 12/, 158, 169), kraj Vodnjana (Sl. 6e). Zanimljivo je i zapažanje da se opisani motiv često pojavljuje Juršića (foto: AMI Pula) i Osora na ciborijima u Rimu, i to kao široka bordura lukova arkada u čijim su kutovima (foto: M. Vicelja i N. Belošević) izvedeni paunovi nalik na one na glavnom polju lijevog valbandonskog pluteja,21 Examples of the same motif in the a susrećemo ga i na jednom ravenskom sarkofagu s početka 9. stoljeća, razvijenog sculpture from Valbandon, Novigrad, sredinom prednje strane, između dvaju križeva s rozetama, poput onih prethodno Juršići, and Osor opisanih iz Novigrada i Valbandona.22 Drugi pilastar iz Valbandona, koji je pridržavao plutej na desnoj strani oltarne ograde, ukrašen je motivom koji je prilično rijedak u predromaničkoj umjetnosti, a uglavnom se pojavljuje na reljefima nastalim zadnjih desetljeća 8. ili na samom početku 9. stoljeća. Riječ je o beskonačnim troprutim trakama koje oblikuju niz pet- ljom povezanih krugova, ispunjenih četirima ljijanovim pupoljcima povijenim od unutarnjeg ruba pleternih traka prema istaknutom središnjem „oku” koje vrhovima dodiruju. Motiv je poznat s jednog pluteja iz Concordije Sagittarije te s nekoliko fragmenata s bokokotorskog područja, na kojima je izveden u inačici s virovitom rozetom u središtima krugova.23 Na sjevernom Jadranu još ga susrećemo u Osoru te u Novigradu i u Juršićima u Istri (Sl. 7). Premda se svi spomenuti primjeri odlikuju sigurnim duktusom, dubokim rezom i dosljednom upotrebom šestara pri iscrtava- nju geometrijskih oblika, na valbandonskom se pilastru zapažaju sitne greške u vidu odstupanja od uobičajenog oblika, broja i položaja florealnih elemenata, potvrđu- jući autorovo nerazumijevanje ikonografskih ili kompozicijskih zakonitosti motiva. Takva „slobodna interpretacija”, koju možemo protumačiti kao svojevrstan potpis klesara, zapaža se još jedino na ulomcima iz crkve Sv. Kvirina, što daje naslutiti da je i neke dijelove predromaničkog kamenog namještaja iz te crkve izradila ista osoba. Crkva Sv. Kvirina nalazi se 7 kilometara sjeverno od Vodnjana, a desetak kilo- metara sjeveroistočno od Valbandona, u mjestu Juršićima. Današnji je oblik dobila u 18. stoljeću, kad je, zatvaranjem arkatura bočnih brodova i preoblikovanjem svetišta, preuređena u jednobrodno zdanje bez istaknute apside. Ostatci izvornih perimetral-

8. Usporedba kuka na dijelovima trabeacije iz Valbandona (izvor: IVAN MATEJČIĆ – SUNČICA MUSTAČ /bilj. 12/, 158) i Juršića (foto: AMI Pula) Comparison between hooks on fragments of the trabeation from Valbandon and Juršići

nih zidova i triju apsida do danas su vidljivi u parternoj zoni oko crkve.24 Na temelju pronađenih ulomaka skulpture kasnoantičkih izvedbenih obilježja Anton Gnirs je gradnju crkve smjestio u 6. stoljeće, dok je Branko Marušić u prilog takvoj dataciji naveo sličnost njezina istočnog dijela s arhitektonskim oblikom episkopija u Pore- ču.25 Oba su istraživača smatrala da je tek u odmaklom 9. stoljeću crkva opremljena novim liturgijskim namještajem. Za razliku od njih, Ljubo Karaman, Mario Mirabe- lla Roberti i Andre Mohorovičić zbog tipične su prostorne dispozicije triju polukruž- nih izbočenih apsida zaključili da je crkva građena u karolinškom razdoblju, kad je i opremljena kamenom skulpturom.26 Premda je ostavio otvorenom mogućnost da je središnja apsida, koja nije organski povezana s bočnima, ostatak ranije građevine, Miljenko Jurković složio se s mišljenjima da je riječ o karolinškoj investiciji s kraja 8. ili početka 9. stoljeća, a na istom je mjestu tek usput spomenuo moguću radioničku povezanost skulpture iz te crkve s ulomcima iz Bala, Novigrada i Valbandona.27 Detaljnom komparativnom analizom većeg dijela ulomaka kamenog namještaja crkve Sv. Kvirina i onih iz Valbandona, osim općenitih sličnosti u odabiru i morfo- logiji motiva, zapažene su međusobne srodnosti i na tehničko-izvedbenoj razini, a najizraženije su u načinu klesanja arhitrava. Na obama su lokalitetima oni podijelje- ni u dvije zone, od kojih se donjom proteže letvičasto uokvirena dvotračna pletenica, a gornju čini niz karakterističnih kuka. Zavojnice glavica klesane su koso položenim dlijetom i uredno se izvijaju prema visokim, ali stupastim, neprofiliranim nožica- ma koje se nižu na duboko uklesanoj pozadini, ne dodirujući se u bazama. Kuke valbandonskog majstora prepoznatljive su po istaknutom „ramenu”, nastalom zbog nevještog oblikovanja nožica, koje su često jednako široke pri vrhu i u dnu (Sl. 8), slijedom čega ih je bilo moguće identificirati i među ulomcima iz Juršića. Za razliku od Valbandona, čija skulptura pokazuje ujednačene rukopisne odlike jedne osobe, fragmenti iz crkve Sv. Kvirina međusobno se razlikuju fakturom, modelacijom i duk- tusom klesanja, što upućuje na to da je u realizaciju njezine opreme bila uključena barem manja skupina klesara, među kojima i onaj valbandonski. Njegov se rukopis

9. Izgled pletenica i karakteristične polukuglice u pregibima na primjerima skulpture iz Valbandona, Juršića, Osora i Kampora (foto: N. Belošević; Juršići AMI Pula) Interlace and characteristic small half-spheres in folds on the sculpture from Valbandon, Juršići, Osor, and Kampor

prepoznaje i u izgledu pletenice, koja je klesana pliće od preostalih pleternih dijelo- va motiva i redovito je smještena između dviju tankih letvica, neovisno o tome je li korištena u funkciji ukrasa arhitrava, bordure glavnog polja pluteja ili razigravanja površine križa, kruga, arkade i sl. Pregibi te pletenice su neujednačeni: katkad okru- gli, katkad prilično izduženi, a na mjestima gdje se račva ili mijenja smjer često je u središte nespretno oblikovanih petlji smještena polukuglica (Sl. 9a, b). Taj se speci- fični detalj pojavljuje i u pregibima traka troprutih mrežišta na plutejima i pilastru iz nekadašnje katedrale Sv. Marije u Osoru (Sl. 9c) te na pluteju iz franjevačkog samo- stana Sv. Eufemije u Kamporu na Rabu (Sl. 9d), a vjerojatno je usvojen kopiranjem istih, možda čak i zajedničkih, grafičkih predložaka.28 U prilog takvoj tezi govori i činjenica da su dijelovi skulpture iz spomenutih kvarnerskih crkava već prije, na temelju sličnosti odabranih motiva i jedinstvenog načina njihove izrade, dovedeni u vezu s reljefima iz katedrala drugih gradova duž istočne jadranske obale.29 Znakovi- to je da je među tim katedralama i ona novigradska, čiji je dekorativni repertoar u određenoj mjeri kopirao i valbandonski klesar.

10. Jedan od takvih motiva jest križ pod arkadom (u literaturi često nazivan „rajski Ulomci pluteja iz Juršića sa prikaz” ili „rajska vrata”), čiji se dijelovi raspoznaju na četirima fragmentima su- sačuvanim dijelovima motiva križa pod arkadom (foto: AMI Pula) kladnih izvedbenih osobina, koji su mogli pripadati jednom ili dvama plutejima iz crkve Sv. Kvirina u Juršićima (Sl. 10). Premda su sačuvani segmenti reljefa nedostat- Fragments of a panel with preserved segments of the cross motif under ni u kontekstu prepoznavanja rukopisnih karakteristika klesara ili mogućih bliskih the arcade analogija, važni su u određivanju vremena nastanka razmatrane oltarne pregrade. Riječ je, naime, o kompoziciji čije je ishodište u kasnoantičkoj umjetnosti, a koja se redovito pojavljuje uz skupine ulomaka koje pokazuju odlike ranijeg perioda razvoja pleterne skulpture, poput onih načinjenih tijekom predromaničke faze opremanja katedrala u Zadru, Splitu, Kotoru, Novigradu i Osoru, mahom datiranih između za- dnjih desetljeća 8. i prvih godina 9. stoljeća.30 S istim se vremenskim horizontom povezuje prisutnost vegetabilnih motiva u čijim se glatkim listovima i zaobljenim ili neraščlanjenim viticama još naslućuju tragovi mimetičnosti. Ostatak takve vitice sačuvan je u dnu prethodno spomenutog pluteja s učvorenim medaljonima i po- vijenim ljiljanovim cvjetovima iz crkve Sv. Kvirina (Sl. 11a), a pronalazimo ga i u Osoru (Sl. 11b). Za razliku od istarskog primjera, kod kojeg je vitica svedena na borduru dominantne pleterne kompozicije, na osorskim je plutejima ona korište- na kao ukras vijenca, ali i kao dio dekoracije glavnog polja, koja se razvija uokolo središnjeg motiva. U morfološkom smislu takva je kompozicija usporediva s kasno- antičkim plutejima, poput onih sačuvanih u Puli i Poreču,31 što je također mogući pokazatelj nastanka opisanih pluteja i pripadajuće liturgijske opreme u nešto ranijem razvojnom razdoblju predromanike. Potvrdu takvoj pretpostavci pružaju i preosta- li dijelovi kamenog namještaja iz crkve Sv. Kvirina, ukrašeni isključivo troprutim geometrijskim motivima koji jasno upućuju na usvojenost onih tendencija koje će, prateći širenje karolinškog političkog utjecaja, prevladati skulpturom zrele predro- manike 9. stoljeća. Na temelju iznesene analize reljefnih dekoracija kamenog liturgijskog namještaja iz crkava nepoznatog titulara u Valbandonu i Sv. Kvirina u Juršićima možemo za- ključiti da je za opremanje obaju lokaliteta bio angažiran isti klesar, uvjetno nazvan Majstor valbandonskog pluteja, prema najistaknutijem svojem uratku. On nije bio vrhunski majstor, što se vidi u izvedbi životinja, pletenica i kuka arhitrava, niti je bio osobito točan u prenošenju crteža na kamene plohe, zbog čega se izdanci vitica koje je klesao često pružaju u pogrešnom smjeru, a broj ljiljanovih pupoljaka u pleternim krugovima najčešće je, umjesto ikonografskim kanonima, prilagođen raspoloživom prostoru. Premda se u radu koristio trokutom i šestarom, nije bio osobito vješt u određivanju omjera reljefno ukrašenih polja pa su na njegovim pilastrima povrh niza pravilnih krugova stiješnjeni križevi nedostajućih ili nezgrapno skraćenih hasti.

11. Jedan je takav križ smjestio i u prazninu ispod rustično oblikovane ptice pluteja lije- Usporedba motiva vitice na ve strane oltarne ograde iz Valbandona pa je, imajući na umu sve prethodno nave- plutejima iz Juršića (foto: AMI Pula) i Osora (foto: N. Belošević) deno i unatoč drukčijim mišljenjima nekih istraživača, teško povjerovati da je glav- no polje dizajnirao znalački, po pravilu „zlatnog reza”. Ipak, ne može mu se poreći Comparison of the tendril motifs on panels from Juršići and Osor poznavanje osnova zanata i suvremenih likovnih trendova, usvojenih djelovanjem unutar skupine klesara koja je kamenim namještajem opremila i crkvu Sv. Kvirina, koja je ostvarila izvjesne obrtničke kontakte s inozemnim majstorima zaposlenim na ranim karolinškim građevinama u Istri. Isto je tako razvidno da je posjedovao iz- vjesnu širinu imaginacije u prilagodbi postojećih grafičkih predložaka funkcionalno različitim liturgijskim instalacijama, na što upućuje usporedba kompozicije valban- donskog pluteja i arkade ravenskog ciborija. Ustanovljena sličnost motiva izvedenih na reljefima iz Valbandona, Juršića s di- jelovima kamenog namještaja iz Novigrada32 važna je i za određivanje datacije oltar- nih ograda razmatranih manjih crkava u razdoblje kraja 8. i početka 9. stoljeća te za poznavanje konteksta radioničke djelatnosti u Istri, s obzirom na to da svjedoči o smjerovima migracija predložaka i obrtnika kao i o dinamici usvajanja i širenja su- vremenog likovnog i ikonografskog izričaja. Štoviše, analogni primjeri reljefa iz ka- tedrale Sv. Marije u Osoru upućuju na vjerojatnost izvoza gotovih dijelova kamenog namještaja s istarskog poluotoka ili angažiranja istarskih majstora na izradi liturgij- ske skulpture otočkih crkava. Poznato je, naime, da kvarnerski otoci oskudijevaju kvalitetnim kamenom pogodnim za klesarsku obradu pa ga je valjalo nabavljati na kopnu, vjerojatno u kamenolomima pulskog zaleđa, koji su s obzirom na troškove transporta bili najpovoljnija opcija. Budući da je nakon južnoistarskih luka Osor bio prva postaja na plovidbenom putu istočnom obalom Jadrana prema jugu,33 odno- sno gradovima Rabu, Zadru, Splitu i Kotoru, u kojima su također sačuvani kameni spomenici datirani u isti vremenski horizont i ukrašeni na isti ili vrlo sličan način, možemo pretpostaviti da su osim sirovina i gotovih reljefa opisanom rutom prilično lako i brzo putovali i grafički predlošci, odnosno klesari. Poticaj takvim migracijama moralo je biti povećanje potražnje koju je u Istri uzrokovalo karolinško osvajanje provođeno uz blagoslov Rima,34 dok se na ostatku istočne obale Jadrana, ponajprije u gradovima Osoru, Zadru, Rabu, Splitu i Kotoru, istovremeni zamah gradnje i opremanja crkava može iščitati kao nastojanje pape da učvrsti svoj utjecaj u Dalmaciji,35 odnosno kao reakcija na bizantski pokušaj pri- dobivanja dalmatinskih biskupa sudjelovanjem na Nicejskom koncilu 787. godine.36 Ne iznenađuje, stoga, što se u udaljenim primorskim episkopalnim centrima goto- vo istovremeno pojavljuje skulptura sukladnih likovnih obilježja, razine klesarskog umijeća, a katkad i sličnih rukopisnih karakteristika. Najutjecajniji su naručitelji an-

gažirali vještije majstore, često iz udaljenih krajeva, o čemu zorno svjedoče dijelovi opreme i ciborij novigradske katedrale. Oni nešto niže platežne moći, vođeni idejom da svoje crkve urede u skladu sa suvremenim liturgijskim promjenama i po uzoru na netom preuređene obližnje katedrale, taj su posao povjeravali lokalnim klesari- ma, koji su, poput Majstora valbandonskog pluteja, očigledno bili u doticaju s onim iskusnijima, bilo da su kod njih naukovali ili nabavljali gotove grafičke predloške, čije su kompozicije i motive potom više ili manje uspješno reproducirali na plohama kamenog namještaja seoskih crkava poput onih u Valbandonu i u Juršićima.

BILJEŠKE 1 Istraživanja lokaliteta predvodila je F. Juroš Monfardin iz Arhe- Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža – zbornik radova ološkog muzeja Istre u Puli. Prema sačuvanim ostatcima ziđa i znanstvenog skupa održanog 6. – 8. listopada 1992., (ur. Miljenko opločenja utvrđeno je da je za kršćanski kult adaptiran sjeveroza- Jurković, Tugomir Lukšić), Zagreb, 1996., 105; MILJENKO JUR- padni ugao profane antičke građevine, prigradnjom južnog zida i KOVIĆ, Problemi periodizacije predromaničke skulpture u Istri, apside na istočnoj strani. Datacija pregradnje u 6. stoljeće iznesena Izdanja HAD, 18 (1997.), 268–269; NIKOLA JAKŠIĆ, Predro- je na temelju oblika prigrađene apside, koja je iznutra polukruž- maničko kiparstvo, u: 1000 godina hrvatskog kiparstva, (ur. Igor na, a izvana poligonalna. FINA JUROŠ-MONFARDIN - ROBERT Fisković), Zagreb, 1997., 33; FINA JUROŠ-MONFARDIN, Istra MATIJAŠIĆ, Valbandon – Vela Boška, antičko, kasnoantičko i in the Early Middle Ages, u: The Magic of Istria: An Exhibition of ranosrednjovjekovno naselje, Arheološki pregled 29, (1988.), 203– Croatian History, Art and Culture 2000, (ur. Vesna Girardi-Jur- 204; FINA JUROŠ MONFARDIN, Sakralni objekt kod Valban- kić), Pula, 2000., 70; NIKOLA JAKŠIĆ, Valbandon kod Fažane. dona, u: Najnoviji arheološki nalazi u Puli (1985-1988) – izložba Oltarna ograda (I.66), u: Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Arheološki muzej Istre Pula, 5. V. – 15. IX. 1988., (ur. Vesna Jurkić), Milošević), Split, 2000., 73–74; NIKOLA JAKŠIĆ, Scultura e li- Pula, 1988., 10–13. turgia, u: Bizantini, Croati, Carolingi – Alba e tramonto di regni e 2 Ukupna dužina oltarne ograde iznosila je oko 650 cm, visina 86 imperi, (ur. Carlo Bertelli, Gian Pietro Brogiolo), Milano, 2001., cm i debljina 10 cm. Pojedinačna širina pluteja iznosi 153 cm, a 181 i kat. VI. 31; NIKOLA JAKŠIĆ, Reljefi i skulpture u kamenu u pilastara 30 cm. drvu, u: Prvih pet stoljeća hrvatske umjetnosti /The First Five Cen- 3 MARINA VICELJA, Ranosrednjovjekovna plastika u Istri – spo- turies of Croatian Art, Katalog izložbe, Galerija Klovićevi dvori, na između kasne antike i srednjeg vijeka, (magistarski rad, FFZg Zagreb, 19. rujna – 26. studenoga 2006., (ur. Biserka Rauter Plan- – neobjavljeno), Zagreb, 1990., 92; NIKOLA JAKŠIĆ, Predro- čić), Zagreb, 2006., 62–64; NIKOLA JAKŠIĆ, Plaque de chancel, maničko kiparstvo, u: 1000 godina hrvatske skulpture, (ur. Igor u: Et ils s’emerveillerent: l’art medieval en Croatie, Katalog izložbe, Fisković), Zagreb, 1991., 22; MARINA VICELJA, La scultura del Musee de Cluny, Paris, 10 octobre 2012 – 7 janvier 2013., (ur. periodo postgiustiniano nell’Istria meridionale, Hortus artium Nikola Jakšić, Miljenko Domijan, Élisabeth Taburet-Delahaye, medievalium, 1 (1995.), 138; MARINA VICELJA, La scultura Michel Huynh), Paris, 2012., 40; MILJENKO JURKOVIĆ, Oltar- dell’alto medioevo nell’Istria meridionale: scelte formali e moti- na ograda iz Valbandona kod Fažane (46), u: Kiparstvo 1 – Od vi iconografici. (Influssi e legami con la scultura altomedievale 4. do 13. stoljeća, Umjetnička baština istarske Crkve 1, (ur. Ivan in Friuli-Venezia Giulia), Atti e memorie della Società istriana di Matejčić), Poreč, 2014., 155–159; MILJENKO JURKOVIĆ, Die archeologia e storia patria, n.s. 45 (1995.), 53–54; FINA JUROŠ- karolingische Renovatio in Istrien, u: 400.-1000. Vom spätantiken MONFARDIN, Pitanje likovnog kontinuiteta u Istri na primje- Erbe zu den Anfängen der Romanik, (ur. Christian Lübke, Matt- ru pluteja iz Valbandona, u: Starohrvatska spomenička baština. hias Hardt), Leipzig, 2017., 437–445, kat. 147 (Taf. 72, 397.).

4 Susreće se na sarkofazima, plutejima, zabatima oltarnih ograda i 23 MERI ZORNIJA, Ranosrednjovjekovna skulptura sa tlu Boke Ko- stranicama ciborija, a katkad i na drugim dijelovima liturgijskog torske, (doktorska disertacija – FFZg), Zagreb, 2014., 323–324 (T- namještaja, poput poznatog naslona katedre iz Aquileje. B. 1c.), 363 (T-B. 1e. 03), 389–391 (T-B. 9. 07). 5 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 3, 1991.), 22; (bilj. 3, 1997.), 33. 24 Istraživanja lokaliteta provodili su Anton Gnirs (1914.) i Bran- 6 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 3, 2000.), 73–74. ko Marušić (1977./1978.). ANTON GNIRS, Grundrissformen istricher Kirchen aus dem Mittelalter, Jahrbuch für Altertumskun- 7 FINA JUROŠ-MONFARDIN (bilj. 3, 1996.), 107–110. de, 8 (1914.), 55–56; BRANKO MARUŠIĆ, Ricerche archeologic- 8 MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 3, 1997.), 268–269; MILJENKO he nella basilica di San Quirino presso Dignano, Atti – Centro di JURKOVIĆ (bilj. 3, 2014.), 155–159. ricerche storiche, Rovigno, 17 (1986.-1987.), 39–81. 9 MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 3, 1997.), 268–269. 25 Marušić je smatrao da je takav oblik svetišta nastao po uzoru 10 MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 3, 1997.), 268–269; MILJENKO na Eufrazijevu baziliku ili biskupsku palaču u istom episkopal- JURKOVIĆ, Alcune considerazioni sull’arte monumentale in nom kompleksu, nerijetko kopiran u Istri i u kasnijim stoljećima Istria fra la tarda antichità e l’alto medioevo, u: II Congresso Nazi- srednjeg vijeka, poput onog u crkvama Sv. Mihovila u Banjola- onale di Archeologia Medievale, (ur. Gian Pietro Brogiolo), Bres- ma kod Vodnjana i Sv. Katarine na istoimenom otočiću ispred cia, 2000., 319. Pule. BRANKO MARUŠIĆ, (bilj. 24), 79. Novija su istraživanja 11 MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 3, 2014.), 155–159. pokazala da je oblik potonje crkve karakterističan za karolinško razdoblje. Vidi: IVAN MATEJČIĆ, Tri priloga za prof. Petriciolia, 12 IVAN MATEJČIĆ – SUNČICA MUSTAČ, Kiparstvo 1 – Od 4. do Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 36 (1996.), 133–139; MI- 13. stoljeća, Umjetnička baština istarske Crkve 1, (ur. Ivan Matej- LJENKO JURKOVIĆ, (bilj. 10, 2000.), 320–322. čić), Poreč, 2014., 11. 26 LJUBO KARAMAN, O srednjovjekovnoj umjetnosti Istre, Histo- 13 Uočila je to još F. Juroš Monfardin, usporedivši valbandonski pri- rijski zbornik, 1-4 (1949.), 115–117; MARIO MIRABELLA RO- kaz s pojedinim reljefima iz Brescije, Cividalea, Aquileje, Rima, BERTI, La chiesa e le mura di S. Lorenzo del Pasenatico, u: Arte Pavije, ali i Gale i Bijaća. FINA JUROŠ-MONFARDIN (bilj. 3, del Primo Millennio, (ur. Edoardo Arslan), Torino, 1953., 96; AN- 1996.), 109. DRE MOHOROVIČIĆ, Problem tipološke klasifikacije objekata 14 Kod svih je istarskih primjera kasnoantičke kompozicije medaljo- srednjovjekovne arhitekture na području Istre i Kvarnera, Ljetopis na s križem ili krizmonom krug redovito gladak, neovisno o tome JAZU, 62 (1957.), 510. je li načinjen jednostrukim ili dvostrukim prstenom. 27 MILJENKO JURKOVIĆ, Vodnjan, crkva Sv. Kvirina (I.69.), u: Hr- 15 MLADEN ANČIĆ, U osvit novog doba. Karolinško carstvo i nje- vati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 75–76. gov jugoistočni obod, u: Hrvati i Karolinzi – Rasprave i vrela, (ur. 28 MIRJA JARAK, Prilog istraživanju porijekla predromaničke pla- Ante Milošević), Split, 2000., 97–100. stike na otocima Cresu i Rabu, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, sv. 16 Podjela poslova unutar radionica na način da jedni izrađuju se- 34 (2007.), 57–77. rijske ukrase, a drugi složenije kompozicije pretpostavljena je na 29 Na ulomcima liturgijskog namještaja iz navedenih crkava pojavlju- nekim plutejima iz Modene i Akvileje. Vidi: SILVIA LUSUARDI ju se na isti način izrađeni motivi troprute sinusoidne biljne vitice SIENA – PAOLA PIVA, Da Pemmone a Paolino d’ Aquileia: ap- s „tuljastim” proširenjima i krupnim trolistima, zatim nizovi učvo- punti sull’arredo liturgico e la scultura in Friuli tra VIII e IX sec., renih kružnica s antitetično postavljenim nazubljenim listovima Hortus artium medievalium, 8 (2002.), 295–323. okrenutima prema gore, kao i široke bordure kod kojih se uobiča- 17 IVAN MATEJČIĆ, Pilastar oltarne ograde (73), u: Kiparstvo 1 – jeni kružni i romboidni oblici isprepliću na jedinstven način, tako Od 4. do 13. stoljeća, Umjetnička baština istarske Crkve 1, (ur. Ivan da se trake prekidaju u blizini čvora, zbog čega je zaključeno da su Matejčić), Poreč, 2014., 210. svi ti spomenici morali nastati prema istim grafičkim predlošcima, 18 Ovaj motiv u literaturi se susreće pod različitim nazivima i opi- koji su kolali istočnim Jadranom krajem 8. i početkom 9. stoljeća. sima, a najčešće kao „vitica s rotirajućim rozetama (ružama)” ili Vidi: MERI ZORNIJA (bilj. 23), 124, 128–130 (T. XVI - XIX). Dije- motiv „pravog trsa”. O tome vidi: MIONA MILIŠA, Pre-Roma- love predromaničke skulpture iz Osora i s Raba Miljenko Jurković nesque interlace sculpture: a problem of stone motif terminology, je povezao u opus „Kvarnerske klesarske radionice”, djelatne u za- Zbornik radova Akademije umetnosti, 8 (2020.), 242–247. dnjim desetljećima 8. stoljeća, također istaknuvši sličnost njezinih uradaka s pojedinim reljefima iz Novigrada, Zadra, Splita i Koto- 19 IVAN MATEJČIĆ, Plutej i pilastar oltarne ograde (75), u: Kipar- ra. Vidi: MILJENKO JURKOVIĆ, Quando il monumento diventa stvo 1 – Od 4. do 13. stoljeća, Umjetnička baština istarske Crkve 1, documento. Una bottega lapicida del Quarnero, u: Alla ricerca di (ur. Ivan Matejčić), Poreč, 2014., 213. un passato complesso. Contributi in onore di Gian Pietro Brogiolo per 20 Zbog izostanka podjele vitice na dva ili tri prutka, moguće je da il suo settantesimo compleanno, (ur. Alexandra Chavarría Arnau, izvedena dekoracija zapravo nije dovršena. Miljenko Jurković), Zagreb – Motovun, 2016., 231–242. 21 Vidi: LETIZIA PANI ERMINI, Note sulla decorazione dei cibo- 30 Zadar – IVAN JOSIPOVIĆ, Predromanički reljefi na teritori- ri a Roma nell’alto medioevo, Bolletino d’arte, ser. 5, 59 (1974.), ju Sklavinije Hrvatske između Zrmanje i Krke do kraja 9. stolje- 115–126, sl. 17, 20–23. ća, (doktorska disertacija – FFZg), Zagreb, 2013.; Split – IVAN 22 GISELDA VALENTI ZUCCHINI – MILEDA BUCCI, “Corpus” BASIĆ – MILJENKO JURKOVIĆ, Prilog opusu Splitske klesar- della scultura paleocristiana, bizantina ed altomedioevale di Ra- ske radionice kasnog VIII. stoljeća, Starohrvatska prosvjeta, ser. venna II. I sarcofagi a figure e a carattere simbolico, (ur. Giuseppe III, sv. 38 (2011.), 149–185; Kotor – MERI ZORNIJA, (bilj. 23), Bovini), Roma, 1968., 60, kat. 67. 114–118; Novigrad – MILJENKO JURKOVIĆ – IVAN MATEJ-

ČIĆ – JERICA ZIHERL, Novigradski lapidarij, Novigrad, 2006., s u razdoblju vladavine Bizantskog Carstva: ANĐELKO BADURI- pregledom ostale relevantne literature; Osor – JASMINKA ĆUS- NA, Bizantski plovni put po vanjskom rubu sjevernih jadranskih RUKONIĆ, Predromanička, protoromanička i ranoromanička otoka, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 16 (1992.), 8. („Iz- skulptura na otocima Cresu i Lošinju, Cres, 1991. bivši na najjužniji rt Istre brodovi koji su plovili prema jugu bili su 31 Usporedi: IVAN MATEJČIĆ – SUNČICA MUSTAČ, (bilj. 12), upućeni na plovidbu kroz Osorski tiesnac, što je najbolja zaštita 79, 114. od jake bure koja često orkanskom jačinom puše u Kvarneru iz smjera NE.”) Vidi: Peljar za male brodove, 44, usp. ANDRE MO- 32 Prvi komplet predromaničkog kamenog liturgijskog namještaja iz HOROVIČIĆ, Prilog analizi razvoja historijske arhitekture na novigradske katedrale izrađen je sedamdesetih godina 8. stoljeća, otocima Lošinju i Cresu, Ljetopis JAZU, 59 (1954.), 214. u vrijeme biskupa Mauricija. (MILJENKO JURKOVIĆ – IVAN MATEJČIĆ – JERICA ZIHERL /bilj. 30/). 34 MLADEN ANČIĆ (bilj. 15), 71–74 i 98–99. 33 O plovidbenim putovima istočnom obalom Jadrana u: ZDENKO 35 IVAN BASIĆ, Venerabilis presul Iohannes. Historijski Ivan Rave- BRUSIĆ, Problemi plovidbe Jadranom u prethistoriji i antici, Po- njanin i začetci crkvene organizacije u Splitu u VII. stoljeću, Povi- morski zbornik, 8 (1970.), 549–568. („Od Tršćanskog zaljeva na- jesni prilozi, 29 (2005.), 7–28; IVAN BASIĆ, New evidence for the vigacijski pravac išao je zapadnom obalom Istre, nakon čega bi re-establishment of the Adriatic dioceses in the late eight century, se put nastavio kroz Osorski tjesnac te dalje uz otoke Silbu, Ist, u: Imperial Spheres and the Adriatic. Byzantium, the Carolingians Molat prema Zadarskom kanalu, gdje se spajao s drugim prav- and the Treaty of Aachen (812), (ur. Mladen Ančić, Jonathan She- cem, koji je išao od sjevernohrvatskog primorja uz otoke Krk, pard, Trpimir Vedriš), Routledge, 2018., 261–287. Rab i Pag, te nastavljao dalje prema jugu.”) O plovnim putovima 36 MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 29), 242.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 229

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.