potpisa potencira osobni karakter izložbe. Spomenuta poglavlja smještena su u prve četiri prostorije izložbe, nakon čega slijede posljednje dvije nazvane „snoviđenja / alcoba azul / blue bedroom”. Krećući se kroz galeriju, primjećujemo kolaž sjećanja – uhvaćeni trenutci, krajo- lici i emocije zajedno se stapaju; zamagljeni, fragmentirani i mrdnuti poput prizora viđenih kroz prozor autobusa u pokretu. Upravo je serija „izautobusne” (snimljena iz autobusa na relaciji Zagreb – Zadar) prikladna metafora za efemernu prirodu od- mora i bijega koju evocira cijeli koncept izložbe Godišnji odmor. Kadrovi prezenti- rani na ovoj izložbi nisu rezultat mukotrpnog razmatranja neograničenog broja teh- ničkih sredstava i opcija koje su autorici na raspolaganju, već spontana kulminacija njezina autentičnog i emotivnog proživljavanja prirode. Ovakav pristup omogućuje gotovo podsvjesno, impresionističko „bilježenje” trenutka, gdje se emocija pretače u sliku bez pretjeranog predumišljaja ili planiranja. Kako sama autorica kaže: „Prirodu snimam emotivno, ponekad i meditativno, kao u transu, bez ikakve pred-meditaci- je. Obično je slika koju pronađem pa snimim, prepoznat produkt davno ili nedav- no doživljenog/proživljenog, viđenog, te onog što u tom trenutku slušam (glazba), i gledam.” Krajolici su tako osnaženi autobiografskim elementom i funkcioniraju kao prostor koji spaja sliku, zvuk i iskustvo, a promatraču omogućuje trenutak in- trospekcije u svijetu koji neprestano vrvi nemirom. Potencijalna dinamičnost koja proizlazi iz spontanosti opisanog procesa, primirena je formom kvadrata, tom ideal- nom manifestacijom harmonije i ravnoteže. Višestruke ekspozicije ističu apstraktnu
Mare Milin u Kneževoj palači u Zadru...
3. Mare Milin, alcoba azul, Godišnji odmor (izvor: Galerija umjetnina NMZ) Mare Milin, alcoba azul, Vacation (source: Art Gallery of the National Museum in Zadar)
kvalitetu radova i dozvoljavaju preklapanje kadrova te vertikalno nizanje umnoženih horizonata. Pritom, osnovni sadržaj scene (nebo, more, planina, polje) i osjećaj dubi- ne prostora prepoznajemo jednako jasno kao i čisti odnos ploha na površini, gdje se sudaraju nijanse sive, ili pak komplementarni parovi plave i narančaste boje. Stoga, sunčev disk na fotografijama izloženima u prostoriji „snoviđenja / alcoba azul / blue bedroom” istovremeno identificiramo i kao nebesko tijelo i kao krug na površini. Za razliku od dugogodišnjeg rada na portretima gdje je težila dubljem razumi- jevanju osobe ispred objektiva i uspostavljanju dvosmjernog odnosa energije izme- đu fotografa i modela, Mare Milin se u ciklusu Godišnji odmor intuitivno udaljila od ljudske figure kao središnjeg motiva, koji smatra iscrpljujućim i na fizičkoj i na psihičkoj razini. U ovom slučaju, ljudska je figura, iako integralni dio krajolika, prisutna više kao silueta ili mrlja, ili daleka uspomena, nego portret koji dominira scenom. Ona nije nametljiva, niti čak jasno definirana, već anonimna, prekrivena i jedva prepoznatljiva, „uhvaćena” s leđa ili u profilu, te udaljena poput sjene koja se rastače u svjetlosnim igrama krajolika i intimnoj atmosferi kadra. Osim na individualnim prizorima, osjećaj intime postignut je i u samom izlož- benom prostoru te vrlo učinkovito oblikovan i intenziviran, od prve do zadnje prostorije, popraćen glazbom koju je osmislio, izveo i svakoj prostoriji prilagodio Maro Market. Primjerice, galerijsko je osvjetljenje najoštrije u prvoj prostoriji, „mar- strand” (naziv otoka i ljetovališta u Švedskoj, za fotografkinju „inspirativna nakupina granita u Sjevernom moru”), zbog čega zidovi djeluju bjelje, a intenzivniji su i crno-
Mare Milin u Kneževoj palači u Zadru...
bijeli kontrasti na fotografijama. Krećući se dalje izložbom, dolazimo do prostorija „izautobusne”/„ludusi” te „intermezza”, gdje svjetlo i kontrasti postaju sve blaži, ni- janse sive sve suptilnije. Zatim ulazimo među „nokturna” i fotografije koje su nastale nakon „šokova potresa i pandemije” 2020. godine, u potrazi za seoskim mirom i spokojnom atmosferom s „milijun nijansi crne”, kako je autorica vlastitom rukom napisala na zid galerije. Naposljetku, u posljednjim dvjema prostorijama, „snovi- đenja / alcoba azul / blue bedroom”, okruženi smo potpuno zasićenim kolorima, ili se kupamo u intenzivnoj plavoj boji s kleinovskim potencijalom za kontemplaciju i oslobođenje od materijalnog svijeta (i vezanih briga), ili uživamo u komplemen- tarnoj harmoniji narančaste i plave, odnosno, kako piše na zidu, opet prostoručno: fire in blue. Ispunjene velikim dvometarskim fotografijama kvadratnog formata koje su naslonjene na pod galerije i uz modre zidove, te prostorije predstavljaju vrhunac meditativne, snovite i intimne atmosfere koja karakterizira čitavu izložbu. I ovdje Milin transformira one „obične” motive u vrlo osobnu, intimnu viziju svijeta te, iako s podtonom melankolije koja od početka provire na površinu, završava s iskrenom i optimističnom snagom, s kojom se može poistovjetiti svaki promatrač i u njoj pro- naći podršku, predah ili utjehu. Na izložbi Godišnji odmor suočeni smo s fotografijom koja bi na prvi pogled mo- gla biti okarakterizirana kao lifestyle fotografija (kvadratnih formata idealnih za In- stagram), da nije transformirana postupcima manipulacije i specifičnim galerijskim kontekstom, koji su ključni za njezinu percepciju. Višestruka ekspozicija koja omo- gućuje pažljive kompozicije spontanih kadrova, veliki formati, dosljednost vizualnog jezika, glazbena pratnja, interaktivnost i komunikacija izložbenog prostora, upućuju na efektan umjetnički narativ koji prikladno zaokružuje retrospektivu umjetničkog djelovanja Mare Milin. I onda, što tako uvjerljiva umjetnost može (ili treba) napraviti; je li bespomoć- na pred ružnom „istinom” teškog svijeta? Ignorira li probleme našeg vremena ili ih adresira na suptilniji, čak zdraviji način? Najbolje ćemo zaključiti riječima same au- torice, Mare Milin: „Ove fotografije imaju skriveni socijalni moment. Naoko ga ne- maju. Jer je latentan. Lišene su aktivizma, očite reakcije ili dokumentarne deskripcije vremena u kojem živimo – međutim, ljude koji su itekako uronjeni u sva ta previra- nja – one na čas miču negdje drugdje, gdje mogu tražiti svoje sretne uspomene i naći malo mira za sebe. Poput terapije.” Doista, poput terapije, izložba nam je ponudila utočište gdje možemo odmoriti misli – polako udahnuti i izdahnuti, osjetiti kucanje svojeg srca, smireni i sigurni – barem na trenutak.
Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.