Preskoči na sadržaj
아드리아 예술: 미술사와 건축 연구 저널 Traži

Novi podatci o crkvi Gospe od Kaštela u Zadru

DOI 10.15291/aa.4065

Preuzmi PDF

Svezak 12 (2022)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Zdenko Dundović Sveučilište u Zadru, Teološko-katehetski odjel zdundovic@unizd.hr Korespondentni autor

U radu se na temelju izvornoga arhivskoga gradiva iz Arhiva Zadarske nadbiskupije o problematici imenovanja kapelana u crkvi Gospe od Kaštela (danas Gospe od Zdravlja) u Zadru u ranome novom vijeku nudi teza da je srebrni pokrov slike Bogorodice s Djetetom u istoj crkvi izradio zadarski zlatar Antun Budinić u drugoj polovini 16. stoljeća. Paralelno se osvrće na pitanje rušenja kipova mletačkih predstavnika u Zadru kroz prizmu dogradnje sakristije i obnove oltara crkve Gospe od Kaštela koncem 17. stoljeća.

Gospa od Kaštela, Zadar, rani novi vijek, zlatarstvo, Antun Budinić
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Uvod

Uvod

Prvi sigurni i povijesno opravdani podatci o stabilnome zdanju na mjestu današ- nje crkve Gospe od Kaštela u Zadru datiraju iz vremena apostolske vizitacije Agosti- na Valiera 1579. godine, iz čijega se izvješća doznaje da je kapela, odnosno oratorij Gospe od Kaštela bio izgrađen od dasaka i drvene građe. Na oltaru se nalazila Bogo- rodičina slika zaštićena srebrnim pokrovom, kao i veća količina zavjetne srebrnine.1 Zadarski knez i kapetan polagali su pravo na izbor kapelana zbog činjenice da su neki njihovi prethodnici i drugi predstavnici mletačkih vlasti u gradu proširili sveti- šte te 1567. godine imenovali prokuratore i kapelana u crkvi, što je razvidno iz spisa pohranjenih u Arhivu Zadarske nadbiskupije.2 Ta se opaska zasigurno odnosi na spomenutu drvenu kapelu iz Valierova izvješća, jer je kružna crkva Gospe od Kaštela u Zadru podignuta 1582. godine „kao rijedak primjer visokorenesansne težnje za oblikovanjem idealnog centralnog prostora”.3 U pregradnji crkve Gospe od Kaštela sudjelovali su gradski rektori i vjernički puk, što je zabilježeno u izvješću apostol- ske vizitacije Michelea Priulija iz 1603. godine.4 Crkva je postupno nadograđivana koncem 16. stoljeća, što je razvidno iz ugovora od 17. kolovoza 1595. godine s brač- kim klesarima Stjepanom Bokanićem pok. Vicka i Antom Bilčevićem pok. Nikole o izradi fasade na svetištu Gospe od Kaštela.5 Prema navodima Marije Stagličić, u 17. stoljeću crkva je dobila pravokutnu apsidu, a na prijelazu u 18. stoljeće produžena je na istok. Početkom 18. stoljeća sa zapadne strane dograđen je barokni zvonik.6 U ba- roknome razdoblju lađa svetišta Gospe od Kaštela, kakvu prepoznajemo danas, na- dograđena je zalaganjem zadarskoga nadbiskupa Vicka Zmajevića (1713. – 1745.) u prvoj polovini 18. stoljeća,7 koji je u njega prizvao kapucine mletačke provincije, čija je djelatnost u Zadru, s kraćim prekidom u 19. stoljeću i promjenom provincijske uprave u 20. stoljeću, kada su svetište preuzeli kapucini umbrijske provincije, trajala do završetka Drugoga svjetskog rata.8 U historiografiji je zabilježeno da je nadbiskup Zmajević oporučno ostavio svetištu Gospe od Kaštela svoj pektoral optočen rubini- ma, safirima i dijamantima,9 a u podnožju oltara Bogorodičine slike izgradio svoju grobnicu, što upućuje na to da je bio izniman štovatelj i promicatelj njezina kulta.

Početci i razvoj kulta Gospe od Kaštela u Zadru u ranome novom vijeku Prema Bianchijevim navodima, crkva Gospe od Kaštela percipirana je u zadar- skim kronikama kao „prva crkva koju su Zadrani podigli u čast Bogorodice, nakon što su prigrlili kršćanstvo”, na mjestu staroga rimskog kaštela, odnosno obrambene utvrde, a kult se zasnivao na slici Uznesenja Blažene Djevice Marije.10 Za tu Bianchi- jevu tvrdnju nema pouzdanih arhivskih izvora pa ju je nužno uzeti s oprezom. Druš- tveno-političke okolnosti tijekom 13. i 14. stoljeća bitno su određivale ulogu mletač- koga kaštela, a kada su Mlečani ponovno zagospodarili gradom 1409. godine, stari je kaštel u nekoliko navrata preuređivan,11 što je potrajalo sve do druge polovine 16. stoljeća.12 Kaštel na sjevernome dijelu grada, zajedno s Citadelom na južnome dije- lu, činio je vojno-stratešku osnovu grada, odnosno zatvoreni fortifikacijski sustav, u koji je stanovnicima grada i distrikta, kao i strancima bio zabranjen svaki pristup.13 Nakon rušenja kaštela 60-ih godina 16. stoljeća,14 brisani prostor u njegovoj blizini postao je podloga za kasnije izgrađenu kružnu crkvu Gospe od Kaštela u Zadru. O postojanju kapele unutar mletačkoga kaštela u Zadru nema povijesnih poda- taka, iako su tijekom 16. stoljeća zabilježeni vojni kapelani, koje je plaćala mletačka vlada. Primjerice, kada je 1541. godine, zbog bolesti, svojevoljno odstupio s mjesta kapelana don Petar Baranić, na njegovo mjesto zadarski kapetan Alvise Gritti pred- ložio je svećenika Petra, sina pok. majstora zlatara Tome Martinova (de Martinis).15 Na obrambenoj strani zadarskoga Poluotoka prema kopnu (terraferma), u utvrdi

Forte sigurno je postojala kapelica. Bianchi datira njezinu izgradnju u 1612. godinu te navodi da je tada „antikna slika Gospe od Melte (Madonna di Melta)” prenesena iz istoimene crkve i Samostana Sv. Marije de melta (de alta ripa) na području neka- dašnjega Varoša u novu crkvu u gradskoj utvrdi.16 Zadarski crkveni izvori potvrđuju Bianchijeve navode. U kapeli u zadarskome Forteu (chiesiola al forte) sklapale su se ženidbe mahom vojnih službenika,17 a jednako je zabilježeno u rotondi Gospe od Kaštela nakon njezine izgradnje koncem 16. stoljeća.18 S obzirom na to da se crkva nalazila na području pod administrativnom upravom mletačke vojske (piazze delle armi), može se pretpostaviti da je služila i kao vojna kapela. U prilog tomu ide i činjenica da su u apostolskoj vizitaciji iz 1603. godine među darovateljima oltara u crkvi Gospe od Kaštela zabilježeni zadarski kapetan, kavaljer i kamerlengo,19 redom vojni i državni službenici. Kult Gospe od Kaštela postupno se razvijao oko Bogorodičine slike, čiji je origi- nal danas pohranjen u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru, a djelo je majstora Blaža Jurjeva iz 1447. godine, kako stoji zapisano na samoj slici – A(nno) D(omini) 1447 die 26 Otvbri Blasivs de Iadra Pi(n)xi.20 Historiografsku dvojbu o tome je li riječ o novome djelu ili restauraciji stare, oštećene slike povjesničari umjetnosti nastojali su razriješiti komparativnom analizom ostalih djela slikara Blaža Jurjeva te je izgled- no da je slika Gospe od Kaštela autorsko djelo, oslikano po uzoru na neku stariju štovanu sliku bizantsko-romaničke tipologije.21 Postojanje stare štovane slike čini se izglednim, ali je upitno mjesto njezina štovanja. U arhivskim spisima Zadarske nadbiskupije iz druge polovine 17. stoljeća prilo- žena je kopija dokumenata o sporu generalnoga vikara zadarskoga nadbiskupa Mi- nuccija Minuccija sa zadarskim rektorima (mletačkim knezom i kapetanom) oko prava na imenovanje i postavljanje kapelana u crkvi Gospe od Kaštela. Prikupio ih je ondašnji kapelan crkve Gospe od Kaštela kanonik Ivan Tanzlingher Zanotti, a da je riječ o kopiji originalnih isprava, svjedoče potpisi kancelara Zadarske nadbiskupije kanonika Petra Ljubavca, ovjereni vodenim žigom. Ne treba sumnjati u njihovu vje- rodostojnost jer se velikim dijelom mogu potvrditi ispravama iz Državnoga arhiva u Zadru. Generalni vikar zadarskoga nadbiskupa, kanonik i dekan Zadarskoga kapto- la Jeronim Britanico, pokrenuo je u veljači 1604. godine proces o utvrđivanju po- četka kapelanske službe u crkvi Gospe od Kaštela, kao promemoriju generalnomu providuru. Ispitivanju su pristupila trojica zadarskih svećenika, mansionar Šimun Vrgada, don Ivan Maria Pauagninus22 i kanonik Gašpar Luetticeus. Svećenik Rava- njin izvijestio je generalnog vikara da je don Šimun Naležić prvi imenovani kapelan Gospe od Kaštela. Prema spomenutome svjedočanstvu u kapeli se i prije Naležiće- va službenog imenovanja kapelanom slavila misa. Generalni vikar je u promemo- riji izrijekom naveo da je zadarski nadbiskup prvotno ustanovio kapelu Gospe od Kaštela zbog pobožnosti vjernika, koja se razvila nakon njemu nepoznate nevolje koja je zadesila grad.23 Ispred kultne slike Gospe od Kaštela postavljena je tada svje- tiljka, koja je danonoćno gorjela, a brigu o njoj preuzela je neka žena, koja je živjela u blizini, o čemu je svjedočanstvo dao spomenuti svećenik Ivan Marija Ravanjin.24 Zadarski nadbiskup smatrao je takvu praksu neprikladnom pa je brigu oko kapelice povjerio kleriku Šimunu Naležiću all’hora in minoribus, et giouanetto.25 Čini se da je neposredan povod postavljanju kapelana bila fama o čudotvornosti Bogorodičine slike u kapeli, jer su svjedoci potvrdili da su se, po njezinu zagovoru, „malo prije prošloga rata (Ciparski rat 1570. – 1573., op. a.) počela događati čuda”.26 Iz svjedo- čanstva kanonika Luetticeusa doznaje se da su u tome razdoblju (1567. – 1572.), vjerojatno zbog povećanoga priljeva vjernika i prihoda u kapeli Gospe od Kaštela, imenovani prvi prokuratori. Summa summarum, može se nedvojbeno utvrditi da je štovanje kulta Gospe od Kaštela u Zadru intenzivnije započelo nakon fame o čudo-

tvornosti slike u drugoj polovini 16. stoljeća, za vrijeme prvoga službeno imenova- noga kapelana don Šimuna Naležića, za čije su kapelanske službe imenovani i prvi prokuratori kapele.

Uzroci spora oko imenovanja kapelana u crkvi Gospe od Kaštela Širi kontekst spora oko imenovanja kapelana u crkvi Gospe od Kaštela u Zadru nužno je sagledati kroz optiku zadarskoga nadbiskupa Minuccija Minuccija (1596. – 1604.).27 Nadbiskup Minucci zagovarao je neovisnost Zadarske nadbiskupije od nadležnosti mletačkoga patrijarha. Uz to, napeti odnosi između Venecije i Rima na makrorazini očitovali su se u odnosu mletačkih vlasti prema crkvenim prelatima na mikrorazini. Znakovita je nadbiskupova opaska da se s prijetvornim mletačkim vlastima – koje je nazivao licemjernima – malo što moglo dogovoriti.28 Minucci je konačno zauvijek napustio Zadar 6. studenoga 1602. godine te nije dočekao dola- zak apostolskoga vizitatora Michelea Priulija 1603. godine.29 Nakon njegova odlaska iz Zadra, „mnogi su neposlušnici ponovno podigli glavu”, što je dolaskom novoga zadarskog nadbiskupa Vittorija Ragazzonija (1604. – 1615.) i mletačkoga interdikta iz 1606. godine,30 rezultiralo protucrkvenom državnom politikom, čije su se impli- kacije osjećale i na lokalnoj razini.31 Ako bi se odnos mletačkih gradskih i crkvenih vlasti u Zadru tijekom ranoga novog vijeka trebao pojasniti jednim pojmom, onda bi naglašeni antagonizam najvjernije prikazao stvarno stanje. Neposredan uzrok spora između crkvenih i svjetovnih vlasti oko imenovanja ka- pelana u crkvi Gospe od Kaštela bila je smrt svećenika Šimuna Naležića i postav- ljanje njegova nasljednika. Naležića je nakon smrti na mjestu kapelana, odnosno rektora crkve Gospe od Kaštela naslijedio svećenik Vinko Trifun (Triphoni). Imeno- vanje je potvrdio generalni vikar zadarskoga nadbiskupa Jeronim Britanico, čime je započeo spor između zadarskoga nadbiskupa i gradskih prvaka. Naime, prokuratori crkve (jedan iz redova plemstva, a drugi iz redova građanstva), zajedno s gradskim knezom i kapetanom, nisu htjeli plaćati kapelansku službu svećeniku kojega je ime- novao nadbiskup jer su sebi prisvajali pravo imenovanja, a razvidno je da su na to mjesto namjeravali postaviti redovnika iz franjevačkoga reda fra Viktora Grisogona. To je rezultiralo nezadovoljstvom kod generalnoga vikara, koji se u društvu zadar- skoga arhiđakona uputio providuru, kod kojega je zatekao zadarskog kneza i kapeta- na i Clarissimo Capitan della guardia di Candia. Generalni providur tražio je pisano pojašnjenje o crkvi Gospe od Kaštela s obzirom na trzavice između gradskih rektora i crkvenih vlasti, na što je generalni vikar odgovorio da nije on pozvan davati pojaš- njenja, jer je riječ o crkvi, već da bi to trebali učiniti gradski oci, s obzirom na to da sebi prisvajaju nadležnost nad crkvom te priložiti javne i autentične spise na kojima temelje svoja tobožnja prava. No, generalni vikar ipak je sastavio podulji pisani pro- test i pojašnjenje koje je uručio generalnomu providuru 23. veljače 1604. godine.32

Nadogradnja sakristije i obnova oltara crkve Gospe od Kaštela u 17. stoljeću Prema izvješću apostolskoga vizitatora Michelea Priulija iz 1603. godine razvid- no je da se od prve polovine 17. stoljeća kult Gospe od Kaštela u Zadru ubrzano razvijao, što potvrđuje i relativno visoki iznos kapelanove godišnje plaće od 24 du- kata, koja mu se isplaćivala od milostinja. Za crkvu je navedeno da je mjesto izrazite „pobožnosti građana”, a znakovito je da je vizitator u njoj slavio svetu misu. U crkvi su tada bila četiri oltara: glavni oltar s Gospinom slikom, „prekrivenom srebrnim pokrovom, s mnogim zavjetnim darovima u srebru”, što je još jedna potvrda da izvorni pokrov slike Gospe od Kaštela treba datirati u drugu polovinu 16. stoljeća; za oltare sv. Ivana Krstitelja, sv. Franje i sv. Jurja navedena su i imena darovatelja za nji-

1. Slikovni prikaz zadarskoga kapetana Tommasa Giustinijana, British Library Additional Collection, BL Add 20916, f. 30. (izvor: https://www.bl.uk/catalogues/ illuminatedmanuscripts/record. asp?MSID=19104&CollID=27& NStart=20916) Depiction of Zadar’s captain Tommaso Giustinian, British Library Additional Collection, BL Add 20916, f. 30.

hovu izgradnju.33 Oltar sv. Ivana Krstitelja izgrađen je zavjetnim darom „presvijetlog gospodina” Tommasa Giustinijana. Vjerojatno je riječ o zadarskome kapetanu, koji je na tu službu bio imenovan u vrijeme dužda Marina Grimanija (1595. – 1605.). U nacionalnoj knjižnici Velike Britanije (The British Library) pohranjen je manuskript pod naslovom Commision from Marino Grimani to Tommaso Giustinian from BL, a na f. 30 toga manuskripta slikovni je prikaz spomenutoga zadarskog kapetana u klečećemu stavu pred likom sv. Antuna Opata (sl. 1).34 Oltar pod titularom sv. Franje Asiškoga izgrađen je zavjetnim darovima rizničara (camerarius) Barbara. Oltar sv. Jurja izgrađen je darovima kavaljera Jurja Renessija, odvjetka vojničke doseljeničke albanske obitelji Renessi, čiji su članovi zabilježeni u postrojbama mletačke vojske tijekom 17. stoljeća.35 Pleme Renessi korijene vuče s područja sjeverne Albanije, iz okolice Lješa (alb. Lezhë), odakle su u 16. stoljeću mi- grirali prema Dalmaciji i konačno se nastanili u Zadru te se kao stradioti uključili u postrojbe mletačke vojske.36 Razvidno je da su albanski doseljenici u Zadru iznimno štovali i darivali sliku Gospe od Kaštela, a zabilježeni su i njihovi umjetnički darovi u korist zadarskih gradskih crkava.37 Iz izvješća kanonskih vizitacija zadarskih nadbiskupa u 17. stoljeću razvidno je da se o crkvi Gospe od Kaštela vodila osobita briga. Zadarski nadbiskup Ottaviano Garzadori (1624. – 1639.) vizitirao je crkvu Gospe od Kaštela 1627. godine. Dva su oltara u crkvi u međuvremenu promijenila titulare. Uz glavni oltar Blažene Djevice

Marije bila su još tri neposvećena kamena oltara, prvi pod titulom sv. Franje Asiško- ga, drugi pod titulom sv. Spiridona i treći pod titulom Blažene Djevice Marije. Crkva je tada bila solidno izgrađena, održavana i čuvana.38 Čini se da je prekretnicu oko kulta Gospe od Kaštela moguće pratiti od 1630. go- dine, kada je Zadar poharala epidemija kuge. Nakon što su se Zadrani utekli u zašti- tu čudotvornoj Gospi od Kaštela, kuga se 1631. godine povukla iz grada, a izgledno je da se po uzoru na Veneciju, kult Gospe od Kaštela počeo štovati i kao kult Gos- pe od Zdravlja, otkuda potječe do danas uvriježeno ime za crkvu. U fondu obitelji

2. Zvonik i rotonda Gospe od Kaštela u Zadru danas (foto: Z. Dundović) Belfry and rotunda of Our Lady of Kaštel in Zadar today

Karaman u Državnome arhivu u Zadru pohranjen je zapis zadarskoga nadbisku- pa Vicka Zmajevića (1713. – 1745.) od 19. studenoga 1730. godine u kojemu stoji: „Teče stota godina otkako su Venecija, Mletačka Republika i ovaj grad (Zadar, op. a.) bili ojađeni kugom i oslobođeni zagovorom Majke Božje, prozvanom zbog toga na čitavome području Serenissime časnim imenom Gospe od Zdravlja.”39 Otada se u izvornicima bilježi pojačana duhovna aktivnost zadarskih bratovština u crkvi Gospe od Kaštela, što je utjecalo na eksponencijalni rast prihoda svetišta.40 S obzirom na zavjetne svete mise zadarskih bratovština u studenome u crkvi Gospe od Kaštela, prije svetkovine Prikazanja Blažene Djevice Marije – titolo di essa Chiesa – što je bio „prastari pobožni običaj”, nužno je spomenuti da je postojao službeni obrazac prema kojemu su kapelani bratovština bili dužni obavijestiti kapelana crkve dan prije dolaska bratovštine, kako bi on mogao zvonjavom zvona najaviti misno slavlje.41 Pojačana pobožnost u crkvi Gospe od Kaštela zahtijevala je i njezine pregradnje. U Arhivu Zadarske nadbiskupije pohranjen je proces koji je vodio Zadarski kaptol protiv prokuratora crkve Gospe od Kaštela u drugoj polovini 17. stoljeća. Procesu je priložena kopija dokumenta od 26. siječnja 1680. godine, koju potpisuje generalni providur Pietro Valier. Zapisano je da je u njegovo vrijeme crkva Gospe od Kaštela „povišena i popravljena” (innalzata et aggisutata) te da je zadarski arhiđakon Valerio Ponte ostavio legat u iznosu od 1252 lire i 15 soldi za njezino urešenje. Novac se nalazio u rukama Zadarskoga kaptola te je generalni providur naredio, uz prijetnju kazne od 200 dukata, da se taj iznos isplati prokuratorima crkve. Unatoč protivljenju Zadarskoga kaptola novac je periodično isplaćivan u korist crkve Gospe od Kaštela od 1680. do 1697. godine.42 Vjerojatno je dijelom i od toga novca tadašnji kapelan u crkvi Gospe od Kaštela zadarski kanonik Ivan Tanzlingher Zanotti kupio građevni materijal za proširenje sakristije i obnovu oltara Bogorodičine slike. Radove je 12. travnja 1692. godine odobrio generalni providur Daniele Dolfin.43 Međutim, ni to nije išlo glatko. Kanonik Zanotti je, zajedno s prokuratorima crkve plemićem Blažom Soppeom44 i građaninom Franjom Callifijem, zatražio od generalnoga providura da se za potrebe proširenja sakristije dodijeli „četiri stope zemljišta prema sjeverozapa- du (maestro) izvan kapele, i sedam stopa prema sjeveroistoku (bora) i jugozapadu (garbin).”45 Tomu zahtjevu usprotivili su se mletački vojni časnici, s obzirom na to da je zemljište pripadalo vojsci (piazza delle armi). Iako je materijal za izgradnju bio nabavljen, zadarski plemić Julije Soppe uputio se u Split pred generalnog providura, protestirajući protiv izgradnje sakristije, jer bi ona narušila formu kapele i naštetila statici, zbog čega je generalni providur odgodio radove do svojega povratka iz Spli- ta u Zadar. Zanotti je protestirao zbog te odluke jer je već uložio znatna sredstva u građevni materijal, ali je plemić Soppe „uzburkao” duhove gradskih savjetnika i prokuratora.46 Na Soppeovu stranu stali su plemići Anzolo Fanfogna, Ivan Ljubavac i Antun Grisogono te zastupnici građana Antonio Ferrari i Donat Stocco, dok je Blaž Giordani bio suzdržan. Zanotti je zatražio privatnu audijenciju kod generalnoga providura te mu je izložio razloge za proširenje sakristije, kao i razloge osporavanja gradnje od plemića i građana. Generalni providur uvažio je predstavljene razloge te 2. ožujka 1693. godine odobrio nastavak radova (sl. 2). Zanimljiv je podatak da su u to vrijeme mletačke vlasti naložile rušenje mnogih kipova u čast mletačkim predstavnicima vlasti podignutih na raznim mjestima u gradu.47 Vjerojatno je riječ o posljedicama odredbe mletačkoga Senata od 15. pro- sinca 1691. godine,48 koja je odaslana predstavnicima vlasti u svim dalmatinskim komunama, a kojom se strogo zabranilo podizanje spomenika i spomen-ploča u čast mletačkim službenicima, a ujedno se naredilo da se postojeći spomenici otuku ili uklone.49 U prijepisu dijela te odredbe, koju je objavio Cvito Fisković, zapisano je da se trebaju „ukloniti svi kipovi i ostali spomenici, koji se na izoliranoj podlozi nala- ze na trgovima, dvorištima, ulicama i utvrdama na području mletačkoga dominija

3. Rotonda i proširena sakristija Gospe od Kaštela iz prve polovine 20. stoljeća (izvor: Znanstvena knjižnica Zadar, Fototeka, 816.) Rotunda and the enlarged sacristy of Our Lady of Kaštel in the first half of the 20th century

(dello stato di terra e da mar) te se deponirati u gradske arsenale (magazeni delle monitioni).”50 Povjesničari umjetnosti suglasni su da su ograničenja u isticanjima in- dividualnih zasluga dalmatinskih službenika Serenissime bila izravno nametnuta od mletačkoga Senata, koji tu praksu, uglavnom, nije dopuštao.51 Sudeći prema zapisu kanonika Zanottija, Zadar je koncem 17. stoljeća obilovao kipovima podignutima u čast generalnim providurima i gradskim rektorima, koji su konačno bili uklonjeni.52 Zasada nije poznato jesu li zadarski kipovi, u skladu sa spomenutom odredbom, bili deponirani na za to predviđenome mjestu, odnosno u gradskome arsenalu, ni kakva je bila njihova daljnja sudbina. Kip generalnoga providura Dolfina nalazio se u središnjemu dijelu trga u Kašte- lu (nel mezzo della piazza del Castello). Poput ostalih spomenika podignutih u čast mletačkim predstavnicima vlasti u Zadru providurov je kip bio uklonjen, a šest ka- menih blokova, na kojima je bio položen, poslužilo je kao temelj za gradnju sakristi- je crkve Gospe od Kaštela. Nakon svega kapelan Ivan Tanzlingher Zanotti zbog teške bolesti odrekao se službe kapelana crkve Gospe od Kaštela, a na njegovo je mjesto bio imenovan mladi svećenik Jakov Milinko. Zanotti je imao potrebu ostaviti me- moriju o tim događajima za buduće naraštaje jer je „želio pokazati zlonamjernicima da nije gradio zbog svoga komfora, već zbog komfora crkve, vjernika i zbog potrebe oltara” slike Gospe od Kaštela (sl. 4).53

Zadarski kultovi svetaca u mletačkim rukama – koincidencija ili nešto drugo? Znakovita je opaska da su se nekako u vrijeme Ciparskoga rata (1570. – 1573.) počeli bilježiti čudesni događaji povezani sa slikom Gospe od Kaštela. Naime, isto- dobno je na mjestu nekadašnjega gradskog Varoša bio izgrađen zadarski Forte.54 U Varošu je stajala crkva Gospe od Mira, poznata i kao Gospa Varoška, kultno mjesto okupljanja najnižih slojeva društva.55 Sliku Gospe Varoške također je pra- tila fama čudotvornosti. Izvorno je riječ o poliptihu, koji je oslikao mletački slikar

Menegelo Ivanov de Canali. Poliptih je prvotno bio smješten u crkvu Sv. Mateja u zadarskome Varošu, poznatu i kao Gospa od Mira (Madonna della Pace) ili Gospa Varoška (Madonna del Borgo). Tu ga je 1564. godine pokrio srebrnim pokrovom zadarski zlatar Matej Boričević sa sinom Lukom. Iz strateških razloga crkva je 1567. godine porušena, a slika je prenesena u crkvu Sv. Stjepana (danas Sv. Šimu- na Pravednika). Slika je danas, u formi triptiha, dio stalnoga postava Stalne izložbe crkvene umjetnosti u Zadru.56 Brigu oko crkve Sv. Mateja, odnosno Gospe Varoške

4. Oltar Gospe od Kaštela danas (foto: Z. Dundović) Altar of Our Lady of Kaštel today

vodila je istoimena brojna bratovština, koja je s vremenom akumulirala znatne po- sjede i novčana sredstva, stjecane uglavnom oporučnim ostavštinama i akvizicija- ma crkvenih prokuratora.57 Godine 1567., u vrijeme kad se počelo rušiti predgrađe Varoš, uklonjen je iz varoške crkve Sv. Mateja poliptih sa slikom Bogorodice u središtu i postavljen je na glavni oltar crkve Sv. Stjepana (danas Sv. Šimuna Praved- nika u Zadru), tako da se crkva stala nazivati imenom Gospe od Varoša. Kako je kult Gospe od Varoša (odnosno Gospe od Mira) bio vrlo raširen u gradu, bivša je crkva Sv. Stjepana dobila veće značenje. Mletački kapetan Kulfa Nikola Suriani dao je znatna sredstva da se crkva popravi 1572. godine. Tada je izrađen novi glavni portal i dva oltara u čast sv. Luciji i sv. Stjepanu.58 Gotovo istodobno, zbog potrebe izgradnje fortifikacije uslijed opasnosti od Osmanlija, mletačke su vlasti strateški porušile crkvu Sv. Marije Velike,59 odnosno Sv. Šimuna, u kojoj je bilo položeno tijelo svetca. Osim tijela sv. Šimuna, u istoj je crkvi bilo položeno tijelo sv. Zoila, čiji je kult također bio snažno razvijen među pučanima.60 U toj gradskoj zbornoj crkvi okupljalo se glagoljaško svećenstvo. Mletačke su vlasti prenijele i tijelo sv. Šimuna u crkvu Sv. Stjepana 1632. godine, što je dovelo do koncentracije dvaju jakih kultova (Gospe Varoške i sv. Šimuna) u istom prostoru, nad kojima su inge- renciju preuzele mletačke vlasti putem imenovanih prokuratora iz reda plemstva i građanstva pa je crkva Sv. Šimuna Pravednika u Zadru „bila prostor o kojemu su odlučivale političke vlasti”, kako je zaključio Radoslav Tomić.61 U tom kontekstu nužno je promotriti koncept čudesa koncem 17. stoljeća. Kako je zaključio Clau- dio Povolo, postojao je određeni strah od praznovjerne pučke pobožnosti, osobito s obzirom na čudesa, koji je mogao imati snažne političke i religijske implikacije na uređeni društveni poredak.62 Teško se oteti dojmu da se čudotvorna fama oko slike Gospe od Kaštela preklopi- la i paralelno razvijala upravo s navedenim događajima. Naime, mala kapela polako je postajala mjesto stalnih molitvenih okupljanja brojnoga zadarskog pučanstva, o čemu svjedočanstvo nalazimo u spisima sudskoga procesa i izvješću apostolskoga vizitatora Agostina Valiera koji je posvjedočio da su Bogorodičinu sliku u crkvi Gos- pe od Kaštela darivali brojni vjernici zavjetnim darovima, što je rezultiralo akumu- lacijom velikih količina srebrnine.63 U prilog tomu idu i ugovori o izradi srebrnoga okova za Bogorodičinu sliku. Naime, prokuratori crkve izdvojili su za izradu srebr- noga pokrova slike 110 unci (oko 4,5 kg) srebra visoke kakvoće te još 43 unce (oko 1,8 kg) srebra slabije kakvoće. Uz to, majstoru zlataru, koji se trebao prihvatiti posla, trebalo je isplatiti 54 dukata po obavljenome poslu, a sve to od zavjetnih darova. Količina prikupljenoga zavjetnog srebra kazuje o priljevu vjernika i štovanju Bogo- rodičine slike. To potvrđuju i spisi apostolske vizitacije iz 1603. godine, kada je na dan 29. travnja apostolski vizitator Michele Priuli vizitirao crkvu Gospe od Kaštela te u svojemu izvješću naveo da je ona deuotionis Ciuitatis, odnosno gradsko zavjet- no svetište. Unatoč činjenici da je srebrni pokrov već bio izrađen, vizitator je dodao opasku „da su u crkvi mnogi zavjetni darovi u srebru”,64 što svjedoči o stalnosti priljeva zavjetnih darova. Uz to, godišnja naknada za kapelana početkom 17. stoljeća iznosila je 24 dukata,65 dok se taj iznos u drugoj polovini 17. stoljeća povisio na 50 dukata godišnje, a prokuratori su ga isplaćivali u dvije rate svakih šest mjeseci.66 Ud- vostručenje kapelanove plaće u drugoj polovini 17. stoljeća govori o izdašnosti pri- hoda crkve Gospe od Kaštela. Dio prihoda činila je prikupljena milostinja tijekom misnih slavlja u vrijeme pohoda zadarskih bratovština crkvi Gospe od Kaštela, što je bio ustaljeni običaj. Crkvu su redovito pohađale gradske bratovštine sv. Roka, sv. Ružarija (krunice), sv. Mihovila, sv. Silvestra, sv. Jurja, Navještenja Blažene Djevice Marije i sv. Andrije.67 Ne treba zanemariti ni mnoge oporučne legate u korist crkve Gospe od Kaštela, čiji su iznosi i vrsta varirali, ali neupitno doprinosili povećanju crkvenih prihoda.68

Pitanje datacije izrade srebrnoga pokrova za sliku Gospe od Kaštela O iznimnoj posjećenosti svetišta svjedoči činjenica da su 28. rujna 1573. godine prokuratori crkve plemić Jeronim Grisogono i građanin Petar Zapić, pred sudcem egzaminatorom Ivanom Marijom Spingarolijem, sklopili ugovor sa zadarskim zlata- rom Matejem Boričevićem o izradi srebrnoga pokrova za sliku Gospe od Kaštela.69 Uobičajena pobožna praksa pri štovanju svetih slika, osobito onih na čudotvornome glasu, pretpostavljala je i njihovo dodirivanje, što nije iščeznulo do danas, pa se radi zaštite umjetničkoga djela prionulo izradi srebrnih pokrova. Boričević je dotada, za- jedno sa sinom Lukom, već bio izradio 1564. godine pokrov slike Gospe Varoške.70 Za izradu pokrova određeno je 100 srebrnih mletačkih dukata, odnosno 110 unci čistoga srebra i 43 unce srebra slabije kvalitete od zavjetnih darova slike Gospe od Kaštela. Zlatar Boričević trebao je izraditi srebrni pokrov za Gospinu sliku (unam camisolam pro Imagine Sanctae Mariae) u roku od dvije godine i četiri mjeseca. Za njegov trud prokuratori crkve obvezali su se isplatiti mu 54 dukata u vrijednosti 6 lira i 4 solida po dukatu.71 No, na margini ugovora zapisano je da su mjesec dana poslije, 28. listopada 1573. godine, prokuratori poništili ugovor sa zlatarom Boriče- vićem, što je zavedeno u spisima zadarskoga javnog bilježnika Nikole Dražmilovića (Drasmileus).72 Istoga su dana sklopili novi ugovor sa zadarskim zlatarom Antunom

5. Srebrni okov za sliku Gospe od Kaštela danas pohranjen u Stalnoj izložbi crkvene umjetnosti u Zadru (foto: Z. Dundović) Silver cover of the painting of Our Lady of Kaštel, today stored in the Permanent Exhibition of Religious Art in Zadar

Budinićem.73 On se obvezao izraditi srebrni pokrov za sliku Gospe od Kaštela po uzorku na onaj koji su izradili Matej i Luka Boričević za sliku Gospe od Mira (Gospe Varoške), zajedno cum eius snagiis, corona, et ornamentis, a pokrov i kruna trebali su biti pozlaćeni. Ugovor je sklopljen pod istim uvjetima kao i onaj s majstorom Bo- ričevićem, ali je skraćen rok izrade okova do konca travnja sljedeće godine, a iznos koji su prokuratori trebali isplatiti majstoru Budiniću po završetku posla umanjen je na 40 dukata.74 Iz ugovornih obveza dvaju majstora može se zaključiti ponešto o njihovoj vrsnoći. Očito je Matej Boričević bio kvalitetniji i minuciozniji majstor od Budinića, s obzirom na zadane rokove i visinu naknade koju su prokuratori ponudili dvojici zlatara.75 U izvješću apostolskoga vizitatora Agostina Valiera iz 1579. godine izrijekom je spomenut srebrni pokrov na slici Gospe od Kaštela (altare cum imaginem S(anct) ae Mariae undiq(ue) argento contecta) te mnogobrojni zavjetni darovi u srebru (ac argento uotiuo), jednako kao i u izvješću apostolskoga vizitatora Michelea Priulija iz 1603. godine te se izrada pokrova s velikom sigurnošću može atribuirati zadarskomu zlataru Antunu Budiniću. U knjizi o zlatarstvu na području Zadarske nadbiskupije R. Tomić je naveo da su na pokrovu vidljive punce mletačkih kontrolora čistoće srebra (sazador della zecca), a prema puncama mletačke radionice „Al Coraggio” predložena je 1682. godina kao datacija izrade okova.76 S obzirom na nove izvorne dokumente, moguće je da se u to vrijeme prionulo obnovi ili preradi okova tijekom smanjenja slike u 17. stoljeću,77 a da je stvarni autor okova Antun Budinić, odvjetak zadarske zlatarske obitelji i rođeni brat zadarskoga kanonika Šime Budinića, koji ga je, prema stavkama iz ugovora, izradio 1574. godine.78 Postoji i mogućnost da je izvorni okov bio onaj iz 1574. godine, a da je 1682. godine zamijenjen novim. No, u tom slučaju ostaje bez odgovora pitanje što je s Budinićevim okovom slike Gospe od Kaštela (sl. 5).

Zaključak Maleno svetište Gospe od Kaštela u Zadru, danas često nazivano Gospom od Zdravlja, položeno je na sjeverozapadnome dijelu zadarskoga Poluotoka. Povijest mu seže u srednji vijek, a povezano je sa štovanjem Bogorodičine slike. Nakon što je slikar Blaž Jurjev izradio novu sliku Bogorodice 1447. godine, postupno se razvijao kult Gospe od Kaštela. Fama o čudotvornosti Gospine slike razvila se u vrijeme prvoga imenovanog ka- pelana u kapeli Gospe od Kaštela, svećenika Šimuna Naležića, u drugoj polovini 16. stoljeća, kada su imenovani i prvi prokuratori crkve. Zbog povećanoga širenja Bo- gorodičina kulta prokuratori su 1573. godine dali izraditi srebrni pokrov za zaštitu slike Gospe od Kaštela, a iz arhivskoga gradiva je razvidno da je taj posao prvotno bio povjeren zadarskomu zlataru majstoru Mateju Boričeviću. Nakon što je ugovor s Boričevićem anuliran, izrada srebrnoga pokrova za sliku povjerena je zadarskomu zla- taru Antunu Budiniću, koji je, sudeći prema izvješćima apostolskih vizitatora iz 1579. i 1603. godine i stavkama ugovora, taj posao uspješno priveo kraju 1574. godine. O tome da se kult Gospe od Kaštela u Zadru rapidno razvijao nakon fame o ču- dotvornosti Bogorodičine slike svjedoči podatak da je na mjestu stare drvene kapele izrađena veća i zidana rotonda 1582. godine. Zbog iznimne posjećenosti maleno- ga svetišta i akumuliranja znatnih novčanih sredstava i srebrnine, ono je početkom 17. stoljeća postalo uzrokom prijepora između mletačkih državnih vlasti i crkvene hijerarhije u Zadru. Slučaj je nužno sagledati u kontekstu općega stava mletačkih predstavnika vlasti prema crkvenim institucijama u ranome novom vijeku, osobito s obzirom na državnu kontrolu, koja, čini se, nije mimoišla ni kultove svetaca, kao ni kultna svetišta u Zadru.

Prilog 1. Ugovor prokuratora crkve Gospe od Kaštela u Zadru sa zadarskim zlatarom Matejem Boričevićem o izradi srebrnoga okova za Bogorodičinu sliku. Izvor: Državni arhiv u Zadru (dalje: DAZd), Zadarski bilježnici (dalje: ZB), Nicolaus Drasmileus, B II, F III, fol. 14v-15v.

(fol. 14v) Na margini: Pro Sancta Maria de Castello. Die 28 m(ensi)s oct(obr) ii 1573 videlicet Inst(antia)m annullatam Instanti(am) ???, et restitutionis facta argentor(um) ??? In notis mei not(am) et Canc(ellatam) sub die ut

1573 Indictione prima, die uero Lune uig(esi)mo octauo mensis Septembris, temporibus, videlicet, Regiminisq(ue), videlicet. Cora(m) Viro Nobili Jadren(sis) Sp(ectabi)li Domino Joanne Maria Spingarolo Hon(orem) Judicem Examinatore curiae Jadrae (fol. 15r) neq(ue) not(ari)o pub(lic)o et Canc(ella)rio Infrascripto p(er)son(ali) ter Constituti Sp(ectabi)lis D(omi)n(u)s Hieronymus Grisogonus Nobilis, et D(omi) n(u)s Petrus Zapich Ciuis Jadre uti procuratores, et p(ro)curatorio no(m)i(n)e Sancte Marie de Castello Jadre ex parte una, et Magister Matheus Boriceuich aurifex Ciuis Jadre ex parte altera partes ipse sponte, et ultro insimul conuenerunt in hinc modo videlicet quia ipsi D(omi)ni p(ro)curatores ibidem ad p(rese)ntiam dicti Sp(ectabi)lis D(omini) Judicis examinatoris mei notarii et cancellarii ac testium meum dederunt, et consignauerunt ipsi m(agistr)o Matheo p(rese)nti, et recipienti ducatos centum ex argento Venetos Inusorum ponderis ut ambe partes dixerunt, et affirmauerunt onciarum centum decem, et ultra oncias quadraginta tres argenti bassi. Ex argentis uotorum datorum ipsi Imagini quas oncias quadrag(in)ta tres ipsi mag(ist)er Matheus affinare debeat, Idem mag(ist)er Matheus p(ro)misit, et se obligauit eisdem D(omi) nis procuratoribus ex ipsis argentis conficere una(m) camisolam pro Imagine S(anc)te Marie p(redic)te. Illius magnitudinis p(ro)ut opportunt p(ro) ipsa(m) imagine(m) quam pulcrius fieri poterit, et hoc in termino annor(um) duor(um) mensiu(m) quatuor p(ro) x(imum) futurorum, ipsi uero D(omi)ni procuratores daru(m), et soluere promisearunt eisdem m(agist)ro Matheo p(ro) suis mercede, et manifactura ducatos quinquaginta quatuor ad rata L 6 s 4 p(er) ducato et tum quando consignauerit ipsis D(ominis) procu (fol. 15v) ratoribus p(er)fectam camisola(m) ipsa(m). Promitentes partes ip(s) e sibi adimis de p(re)dicta o(mn)ia attendere, et obs(er)uante, et non contrafacere, dicere, ut uenire p(ro) se, ut alios aliqua ratione, ut causa de Iure, ut de facto sub pena in statutis Jadre contenta, et obligatam omniu(m) suorum bonorum presentium, et futurum. Actum Jadre in apotheca dicti M(agist)ri Mathei in con(tra)ta magna p(rese) ntibus Veneran(do) p(res)b(ite)ro D(omino) Simone Nalisich plebano S(anc)tae Mariae p(redic)te et D(omi)no Baptista de Soppe Ciue Jadrae (testibus) habitis videlicet.

Prilog 2. Ugovor prokuratora crkve Gospe od Kaštela sa zadarskim zlatarom Antunom Budi- nićem o izradi srebrnoga pokrova za Bogorodičinu sliku. Izvor: DAZd, ZB, Nicolaus Drasmileus, B II, F III, fol. 48v.

(fol. 49r) Na margini: P(ro) S(anc)ta Maria de Castello.

???, Indictione, et die quib(us) ??, ac temporib(us), et Regiminis, et Coram N. Jadrensis Sp(ectabi)li D. Simone Cedulino hon(orem) Judicem Examinatore curiae Jadrae p(er)sonaliter Constituti Sp(ectabi)lis D(omi)n(u)s Hier(onymu)s Grisogonus

q. sp. D. Ant(onii) Nobilis Jadrae, et d. Petrus Zapich Ciuis Jadre uti procuratores: et eo nomine Imaginis siue Capellae S(anc)tae Mariae de Castello ex parte una, et Mag(ist)er Antonius Budinich aurifex Ciuis Jadrae ex parte altera sponte, et ultra ad hoc pacta, et considerationes insimul deuenerunt, videlicet, dicti D(omini) p(rocurato) res ad p(rese)ntiam eiusdem Sp. D. Jud. Ex(aminator)is mei not(ario) et canc(ellario) ac testium infrascriptorum dedit et effectual(ite)r consegnauerunt dicto m(agist)ro Ant(oni)o p(rese)nte, et recipiente ducatos centum argenti Venetos incisos ponderis on(ciarum) centum decem minus partes tribus quia non fuerunt ponderata ad pondus m(agist)ri Mathei aurificis ad quod ??? fuerunt, ante onc(iarum) centum decem, item argenti bassi illarumq(ue) librarum trium per oncia, oncias n(umer)o quadriginta sexium? dimidia ex argentis votorum dictae Imaginis, dictus uero m(agiste)r Antonius p(ro)misit, et se obligauit p(ro)fatis Dominis procuratoribus facere unam uesticolam p(ro) dicta imaginem illius sortes p(ro)ut est illa Imaginis Sancte Mariae pacis cu(m) eius snagiis, corona, et ornamentis, et ipsam uesticolam, et coronam inaurare auro ei dando de ipsos dominis procuratores qui et domini procuratores teneant si dano argentum unciam quod opportunt p(ro) tale o ??? quod opus facere p(ro)misit ipse magister Antonius p(ro) totum mensis aprilis proximo futuro et ipsam uesticolam p(ro) fectam. In dicto ??? dare et consegnare spectabilis dominis procuratoribus ipsi uero domini procuratores dare, et soluere p(ro)misearunt ipsi magistro Antonio finita, et habita opera predicta per eius mercede ducatos quadraginta, ad rata L 6 s 4 per ducato. Pro quorum omnium obseruatione partes ipse obligauerunt omnia earum dictis (fol. 49v) ??? bona mobilia, et stabilia presentia, et futura cum pena in statutis Jadre contenta, et refactionum omnium damnorum et ex presens litis, et ex. Actum Jadrae in apotheca dicti magistri Antonii in contrata Aurificum presentibus magistro Andrea Bassano aurifex, et magistro Raimundo Drosnich stagnario Ciuibus Jadrae testibus habitis, vocatis, et rogatis.

BILJEŠKE 1 Ecc(lesi)a S(anct)ae Mariae a Castello seu potius oratorium ex ta- 17 Arhiv Zadarske nadbiskupije (dalje: AZDN), Zbirka matičnih bulis et tignis compactum habet altare cum imaginem S(anct)ae knjiga i parica matičnih knjiga Zadarske nadbiskupije, Matica Mariae undiq(ue) argento contecta cum multis ceris, tabellis, ac ar- vjenčanih župe sv. Stošije (dalje: Matrimonium), knj. III (1604. gento uotivo habet duo candelabra ex auricalcho et habeas, et palli- – 1613.), fol. 92r. um ex serico uiridi duos angelos crucem argenteam atq(ue) altarum 18 AZDN, Matrimonium, knj. II (1593. – 1601.), neozn. fol. (13. 9. portatile amouendum. Archivio Apostolico Vaticano (dalje AAV), 1596.). Congr. Vescovi e Regolari Visita Ap, 78, Jadrensis, fol. 47v. 19 Služba mletačkoga kamerlenga i kaštelana pretpostavljala je bri- 2 Dokumenti su uvezeni u knjižicu pod naslovom Processo per il Jus gu o održavanju gradskih utvrda, a bili su podložni mletačko- del Capellano della Beata Vergine di Castello. Arhiv Zadarske nadbi- mu gradskom kapetanu. Sjedište kamerlenga bilo je od 1609. do skupije (dalje AZDN), Prvostolni kaptol u Zadru, kut. 22, sign. 122. 1765. godine u zadarskome Forteu. Vidi: BRUNO CREVATO- 3 MARIJA STAGLIČIĆ, Renesansno-barokna crkva Gospe od SELVAGGI, Fasti Dalmati. Reggimenti e rettori nella Dalmazia Kaštela u Zadru, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru. Razdio veneziana, Per Rita Tolomeo, scritti di amici sulla Dalmazia e povijesnih znanosti, 25 (1986.) 12, 171–172. l’Europa centro-orientale (ur. Ester Capuzzo, Bruno Crevato-Sel- 4 To potvrđuju spisi apostolske vizitacije. Ecclesia fuit constructa vaggi, Francesco Guida), Venezia, 2014., 154. per Rectores Ciuitatis et deuotionis. AAV, Visit. Eccles. Dalmat., 20 Poznato je da su u 20. stoljeću bile izrađene tri kopije slike maj- Jadrensis, Miscellanea Armad. VII (dalje Visitatio Jadrensis stora Blaža Jurjeva. Umbrijski kapucini, koji su tijekom Drugo- 1603), fol. 700v. ga svjetskog rata bili upravitelji svetišta Gospe od Kaštela u raz- 5 Usp. MARIJA STAGLIČIĆ (bilj. 3), 173–178. RADOSLAV TO- doblju od 1937. do 1945. godine, zbog ratnih su neprilika dali MIĆ, Zadarska slika Palme Mlađeg u Ninu, Prilozi povijesti um- izraditi prvu kopiju slike, o čijoj se sudbini nakon savezničkoga jetnosti u Dalmaciji, 34 (1994.) 1, 236–237. bombardiranja Zadra ništa ne zna. Tu je kopiju naslikao sli- kar Andrea Fossombrone, za što mu je bilo isplaćeno 1000 lira. 6 Autorica je u radu razradila etape nastajanja i postupnoga rasta Dvije kopije izrađene su u drugoj polovini 20. stoljeća od kojih crkve Gospe od Kaštela te navela publikacije 19. i 20. stoljeća je jedna danas postavljena na oltaru crkve Gospe od Kaštela, a koje se dotiču crkve. MARIJA STAGLIČIĆ (bilj. 3), 172. druga (slabije kvalitete) pohranjena je u baptisteriju zadarske 7 O baroknim dogradnjama crkve Gospe od Kaštela vidi: MARIJA katedrale. Obje kopije izradio je zadarski akademski slikar i re- STAGLIČIĆ (bilj. 3), 178–182. staurator Mario Kotlar. ZDENKO DUNDOVIĆ (bilj. 8, 2019.), 8 O tome opširno kod: ZDENKO DUNDOVIĆ, Kapucinski hospi- 194, 213. cij u Zadru. U sjeni Gospe od Zdravlja, Zadar, 2019.; JOSIPA AL- 21 Usp. EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština VIŽ, Prilog istraživanju kapucinskoga hospicija u Zadru, Radovi Zadarske nadbiskupije. Slikarstvo (prir. Nikola Jakšić), Zadar, Instituta za povijest umjetnosti, 41 (2017.), 171–184; ZDENKO 2006., 167. Umjetnički prikaz slike Blaža Jurjeva, kao i podatke DUNDOVIĆ, Kapucinski tragovi u Zadru tijekom 18. i 19. sto- o slikaru vidi kod: EMIL HILJE, Gotičko slikarstvo u Zadru, Za- ljeća, Croatica Christiana periodica, 41 (2017.), 1–20. greb, 1999., 135–137. 9 Usmenom predajom priopćeno je da je zadarski nadbiskup Pe- 22 Izgledno je da je riječ o svećeniku Ivanu Mariji Ravanjinu (Rau- tar Dujam Munzani odnio sa sobom Zmajevićev pektoral 1948. agninus), koji je u 16. stoljeću zabilježen u spisima pod tim ime- godine i otada mu se gubi svaki trag. Z. DUNDOVIĆ (bilj. 8, nom, u svojstvu župnika župe Sv. Križa u Bokanjcu pored Zadra. 2019.), 42. Vjerojatno je riječ o pogrešci notara. Usp. ASVe, Sopraintendenti 10 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara Cristiana, vol. I, Zara, alle decime del clero (dalje SDC), P 39, Zara dal 1534 al 1583., 1877., 372. br. 97. 11 Vidi: TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO 23 Moguće da je bila riječ o epidemiji kuge u Zadru 1530. godine. ŠVELEC – ŠIME PERIČIĆ, Zadar pod mletačkom upravom 1409. Vidi: ROMAN JELIĆ, Zadarske kuge i lazareti u prošlosti, Sani- – 1797., Zadar, 1987., 127–130. tarni kordon nekad i danas (ur. Janko Vodopija), Zagreb, 1978., 93. 12 O mletačkome kaštelu u Zadru i njegovim pregradnjama vidi 24 …una donna Vecchia Junfoviza nominata cercaua l’elemosine per više kod: EMIL HILJE, Mletački kaštel u Zadru, Ars Adriatica, 1 essa d’oglio, et di candelette, et quando uoleuimo far celebrar la (2011.), 109–116. messa, et celebrarla, andauimo trouare essa donna, et ella ne daua le cose necessarie, et apriua un poco di rastelletto che ui era di 13 TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO ŠVELEC inanzi. AZDN, Prvostolni kaptol u Zadru, kut. 22, sign. 122., ne- – ŠIME PERIČIĆ, (bilj. 11), 118. ozn. folija. 14 Vidi: TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO 25 Izjave svjedoka i dostupni arhivski izvori pokazuju da je Na- ŠVELEC – ŠIME PERIČIĆ, (bilj. 11), 280–281. ležić vjerojatno imenovan kapelanom negdje oko 1554., a ne 15 Archivio di Stato di Venezia (dalje ASVe), Capi del Consiglio di 1540. godine, kako tvrdi Bianchi. Moguće je da je 1540. godine, dieci, Dispacci (lettere) dei rettori e pubblici rappresentanti, p. u službi klerika, preuzeo brigu oko kapele, što potvrđuju izjave 283, fol. 119. svjedoka. Naime, u arhivskim izvorima zabilježen je 1546. godi- 16 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 10), 435. Usp. TOMISLAV ne još uvijek kao clericus Jadrensis, dakle nezaređeni službenik, a RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO ŠVELEC – ŠIME PE- 1552. godine, u svojstvu prezbitera, obavljao je službu nadarbe- RIČIĆ, (bilj. 11), 133. nika sakristana u zadarskoj katedrali. Usp. CARLO FEDERICO

BIANCHI (bilj. 10), 172; Državni arhiv u Zadru (dalje: DAZd), 36 O obitelji Renessi vidi: JOSÉ M. FLORISTÁN, Stradioti albanesi Zadarski bilježnici (dalje: ZB), Iohannes Michael Mazzarellus, B al servizio degli Asburgo di Spagna (I). Le famiglie albanesi Bua, II, F III, fol. 153r; DAZd, Zadarski knez (dalje ZK), Antonio Ci- Crescia e Renesi, Shejzat-Pleiades, 1-2 (2019.), 28–43. vran, kut. 5, fol. 61v. 37 Vidi: LOVORKA ČORALIĆ, „Benemerita nazione“: albanski 26 Si comintio dire de miracoli poco tempo inanzi l’ultima guerra. vojnici i časnici u Zadru (16. – 18. stoljeće), Zbornik Odsjeka AZDN, Prvostolni kaptol u Zadru, kut. 22, sign. 122., neozn. folija. za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene znanosti 27 O njemu vidi: JOSIP VRANDEČIĆ, Zadarski nadbiskup Mi- HAZU, 27 (2009.), 146. Primjerice, Lucijeta Cuca, kći alban- nuccio Minucci i njegova jadranska misija, Zagreb – Split, 2017., skoga časnika Vuka Cuce, oporučno je ostavila 1695. godine 137–232. crkvi Gospe od Kaštela sliku Blažene Djevice Marije, izrađenu all’antica, a crkvi Sv. Antuna Opata Gospin slikovni prikaz, izra- 28 JOSIP VRANDEČIĆ (bilj. 27), 220, 231. đen alla greca. LOVORKA ČORALIĆ (bilj. 37), 155. 29 JOSIP VRANDEČIĆ (bilj. 27), 282. 38 Visitauit corpus ecclesiae satis bene munitum, structum et custodi- 30 Papa Pavao V. (1605. – 1621.) 17. travnja 1606. godine izdao tum. AZDN, Kanonske vizitacije: Vizitacija nadbiskupa O. Gar- je službeno pismo protiv Mletačke Republike kojim je izopćio zadori 1627., fol. 130-131. njezine vladare te im zabranio obnašanje vlasti. O uzrocima i 39 Corre il presente anno centessimo, da quand’ afflitta la Dominante, posljedicama interdikta vidi: GAETANO COZZI – MICHAEL lo Stato, e questa Città pure della peste, fù da questa libertata per KNAPTON - GIOVANNI SCARABELLO, Povijest Venecije, sv. intercessione della santa Madre di Dio, acclamata perciò in tutt’ il II, Zagreb, 2007., 115–119. Serenissimo Dominio col nome Venerabile della Madonna di Salute. 31 Usp. GAETANO COZZI – MICHAEL KNAPTON – GIO- DAZd, Obitelj Karaman, Crkveni spisi, kut. 14, br. 5.19, fol. 12r. VANNI SCARABELO (bilj. 30), 320. 40 AZDN, Prvostolni kaptol u Zadru, kut. 22, sign. 122., neozn. folija. 32 Monsignor Vicario portò a Sua Eccellenza l’informatione in 41 Odredbu je 6. prosinca 1688. godine, u vrijeme sedesvakancije scrittura. AZDN, Prvostolni kaptol u Zadru, kut. 22, sign. 122., Zadarske nadbiskupije, potpisao arhiđakon i kapitularni vikar neozn. folija. Jeronim de Dominis. AZDN, Prvostolni kaptol u Zadru, kut. 22, 33 Die Martis 29 Mensis Aprilis 1603. Reuerendissimus Dominus Vi- sign. 122., neozn. folija. sitator accessit ad Ecclesiam Sancte Marie de Castello deuotionis 42 AZDN, Prvostolni kaptol u Zadru, kut. 17, br. 91. Ciuitatis in qua celebrauit Sanctam Missam Imago B. V. in altari 43 Addì 12 Aprile 1692 Zara. L’ Ill(ustrissi)mo et Ecc(ellentissimo) maiori est cooperta argento et ad sunt multa uota argentea. Eccle- C(aualie)r Daniele Dolfin et S(igno)r P(rouuedito)r G(e)n(era)le sia fuit constructa per Rectores Ciuitatis et deuotionis. Pretor eligit in Dalm(azi)a, et Alb(ani)a osseruata la presente scrittura esibi- duos procuratores unum ex Nobilibus et alterum ex Ciuibus qui tale dalli S(igno)ri Procu(rato)ri e Cappellano della Chiesa della administrant elemosinas. Capellanus est presbiter Simeon Nalesi- B(eata) V(ergine), d(et)ta del Castello, e fatto maturo riflesso all’ cense qui celebrat quotidie habet a procuratoribus ex elemosinis istanze in essa contenute, tolta pure l’ opinione di questo S(igno) ducatos uiginti quatuor in anno. Altare non est consecratum sed r V(ice) Gou(ernato)re delle Armi ed altri militanti da quali uien adest altare portatile decens. Reperit duas cruces argenteos apar- affermato, che il spacio ricercato per la fab(bri)ca della Sagre- tibus altaris ordinauit unam tantum detineri in medio altaris et stia non distendendosi in latitudine, non uien a portar minimo fieri palium ex asseribus. Visitauit altare Sancti Joannis Baptiste, pregiud(izi)o a quella Piazza d(elle) Armi, inclinando però ad non consecratum fabricatum ex deuotione quondam Clarissimi esercitare questo atto di pietà sempre a magg(io)re gloria d(i) Domini Thomae Justiniani. Ordinauit fieri supracaelum et pali- S(ignor) Dio ed augumento del culto Diuino ha con l’ Aut(ori) um ex asseribus. Visitauit altare Sancti Francisci non consecratum tà del N(ost)ro G(e)n(erala)to Concesso e concede alli nom(ina) extructum ex deuotione Clarissimi Barbari Camerarii. Ordinauit ti S(igno)ri Procur(ato)ri della Cappella o Chiesa della B(eata) supracaelum crucem et candelabra et palium ex asseribus. Visita- V(ergine) detta del Castello di questa Città, di poter nel rifarsi l’ uit altare Sancti Georgii non consecratum extructum ex Equitis Altare dedicato alla stessa B(eata) V(ergine) fabbricar anco una Georgii Renessi qui etiam habent intentionem illud dotandi. Or- Sacrestiola, permettendole pure poter occupar a tal effetto piedi dinauit fieri supracaelum aliquodque ornamentum circa Iconem, quattro e mezzo d(i) terr(en)o per lunghezza della parte di Maistro crucem et candelabra, palium ex asseribus et scabellam aptari. fuori della circonferenza della Cappella p(rese)ntem(en)te occupa- Visitauit Sacristiam ad sunt duo Calices purificatoria corporalia ta e sette piedi e mezzo di larghezza da una parte verso Bora e paramenta palia altarium et alia in sufficienti quantitate et quali- dall’ altra verso Garbino in conf(ormi)tà del disegno, così che uen- tate. Ordinauit tantum paramentum uiolacei coloris. Vidit totam ga ad ampliarsi il commodo a Religiosi, et anco a rendere sempre Ecclesiam ad Cappellam altaris maioris adest crates ferrea quae più auttenticata la pub(bli)ca propen(sio)ne nell’ opere pie; non clausa manet ad custodiam argentorum. Precepit pauimentum ingiungendole altro obbligo per la ricogni(zio)ne del Dom(ini)o se sterni prout coeptum reperit et Ecclesiam nitidam reddi. Eadem non al Cappel(lan)o di porgere le sue preci al S(ignor) Iddio per die. AAV, Visitatio Jadrensis 1603, fol. 700v-701r. l’ esalta(zio)ne sempre magg(io)re della Ser(enissi)ma Rep(ubbli) 34 Riječ je o imenovanju Tommasa Giustinijana zadarskim kape- ca. Ammettendosi il reg(ist)ro delle p(rese)nti ove et a chi occorre. tanom. Vidi: https://www.bl.uk/catalogues/illuminatedmanus- DAZd, Generalni providuri za Dalmaciju i Albaniju, Daniel Do- cripts/record.asp?MSID=19104&CollID=27&NStart=20916 lfin (1692. – 1696.), kut 60., fol. 56r. 35 Usp. NIKOLA MARKULIN, Vojno poduzetništvo u mletačkoj 44 Prokurator Blaž Soppe preminuo je 1695. godine, a na njegovo Dalmaciji i Boki za vrijeme Morejskog rata (1684. – 1699.), Rado- mjesto izabran je zadarski plemić Ludovik Benja. DAZd, Dukale vi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 56 (2014.), 123. i terminacije, knj. 4, fol. 274r-v.

45 Točnost podataka potvrđuje arhivski izvor: L’angustia sopra- 55 U prilog tomu zaključku idu brojne oporučne ostavštine zadar- grande della Sagrestiola nella Chiesa della B(eata) V(ergine) di skih Varošana u korist crkve Gospe od Mira u spisima zadarskih Castello, stimola così li Procuratori come il Cappellano della sud- bilježnika. Primjerice, 6. travnja 1533. godine Katarina Krekić detta Chiesa ricorrere supplici alla pietà di V(ostra) E(ccellenza) iz Vrane, udova Bartolomeja, ostavila je novac za gregorijansku degnarsi concedere quattro piedi e mezzo di terreno uerso Maestro misu u crkvi Gospe od Mira, a crkvi je ujedno ostavila vinograd di lunghezza e sette piedi e mezzo di larghezza verso Bora et Gar- na lokalitetu Potočac. DAZd, ZB, Michael de Zandonatis, B I, F bino, conforme al p(rese)ntato disegno a fine. Tal luogo serua di IV, br. 23/I. O vezi zadarskih Varošana i crkve Gospe od Mira sagrestia in tempo che dovrassi rifare il cadente altare della ste- svjedoče i legati zadarskih iseljenika u Veneciji u korist Gospine ssa Immagine, ristaurarlo con uiue pietre di muro ualeuole per slike i crkve. Usp. LOVORKA ČORALIĆ, Legati hrvatskih ise- sostenerlo e che di tal special grazia hauranno occas(io)ne non ljenika u Veneciji vjerskim ustanovama u Domovini, Croatica solo di fondere preci a Dio Sig(no)re, per la sua conseruaz(io)ne Christiana periodica, 17 (1993.) 31, 63–65. et progressi felici, ma anco di conseruare memoria eterna di un 56 Više o umjetničkoj vrijednosti slike vidi kod: EMIL HILJE (bilj. tanto beneficio come sperano dalla sua Pietà di conseguire le gra- 21, 1999.), 67-72. tie. DAZD, Generalni providuri za Dalmaciju i Albaniju, Daniel 57 Usp. ZDENKO DUNDOVIĆ, Bratovština zadarskih Varošana, Dolfin (1692. – 1696.), kut. 60, fol. 56r. Zadar, 2020., 78. 46 Zanotti je u opasci dodao da je plemić Julije Soppe bio maligno 58 TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO ŠVELEC spirito. AZDN, Prvostolni kaptol u Zadru, kut. 22, sign. 122., ne- – ŠIME PERIČIĆ (bilj. 11), 289–290. ozn. folija. 59 O crkvi Sv. Marije Velike vidi: PAVUŠA VEŽIĆ, Crkva svete Ma- 47 Pentitosi S(ua) E(ccellenza) della sforzata ricusa di tanto bene rije Velike u Zadru, Diadora, 8 (1975.), 119–140. finalm(en)te li 2 Marzo 1693 per un suo familiare, mandò chiamare a se il sud(et)o Capellano, et senza replica alcuna delle cose passate, 60 O kultu sv. Zoila vidi: ZDENKO DUNDOVIĆ, O obnovi kul- comparso ch’hebbe alla sua presenza, le disse, andate sig(no)r Ca- ta sv. Zoila u Zadru u XVIII. stoljeću, Bogoslovska smotra, 88 pellano, e fabricate; eransi in tal tempo per ordine publico demolite (2018.) 4, 1011–1034. tutte le statue esposte in diuersi luochi della Città in honore di mo- 61 Usp. RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština Zadarske nadbi- lti Rapresentanti, et Rettori, onde sotto la statua dell’Eccell(entissi) skupije. Kiparstvo II, Zadar, 2008., 82–84. Taj zaključak potvrđuje mo Sig(no)r G(e)n(er)al Dolfino, esistente nel mezzo della piazza i recentni rad Larisa Borića o pitanju svetaca zaštitnika i njihova del Castello, ritrovaronsi sei pezzi di pietra molto a proposito per li kulta u službi političke propagande u Zadru tijekom srednjovje- fondam(en)ti della sud(et)a fabrica; il Capellano sud(et)o ricorso da kovlja i ranoga novog vijeka. LARIS BORIĆ, Patron Saints and S(ua) E(ccellenza) gl’impetrò per carità, onde li pose sotto l’edificio Respective Cult Areas in Service of Political Propaganda and the sud(et)o; passando poi S(ua) E(ccellenza) uerso quella uolta, essen- Affirmation of Communal Identity: Case of the Dalmatian Town do già terminata la fabrica, hebbe occasione di comendarla con of Zadar in Mediaeval and Early Modern Period, Arhitektura in tutta la corte, restando poco sodisfatti però gl’esuali, che tentarono politika (ur. Renata Novak Klemenčić), Ljubljana, 2016., 9–22. ogni uia che in honore di Dio, et della B(eata) V(ergine) fosse anco 62 CLAUDIO POVOLO, Ambigue descrizioni: feste devozionali e per comodo della chiesa fosse fabricata. AZDN, Prvostolni kaptol u feste di precetto nell’inchiesta veneziana di fine Settecento, Vje- Zadru, kut. 22, sign. 122., neozn. folija. snik Istarskog arhiva, 20 (2013.), 201. 48 O odredbi vidi više kod: GIOVANNI NETO, 15 dicembre 1691: 63 Vidi bilj. 33. siano distrutte tutte le iscrizioni ed altre memorie, laudative dei 64 AAV, Visit. Eccles. Dalmat., Jadrensis, Miscellanea Armad. VII, podestà veneziani, innalzate nelle città suddite, Atti e memorie vol. 101, fol. 700v. dell’Ateneo di Treviso, 9 (1991./1992.), 13–90. 65 Usporedbe radi, godišnji prihodi zadarskih kanonika iznosi- 49 Usp. CVITO FISKOVIĆ, Izgled splitskog Narodnog trga u proš- li su u 17. stoljeću oko 50 dukata, a katedralni župnik primao losti, Peristil, 1 (1954.), 88. je naknadu od 12 dukata. Usp. JOSIP KOLANOVIĆ, Zadarska 50 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 49), 89, bilj. 70. nadbiskupija prema izvješćima «ad limina» 1599. – 1797., Seda- 51 Vidi: LARIS BORIĆ, Zadarsko poprsje providura Giangiacoma mnaest stoljeća Zadarske crkve, sv. I (ur. Livio Marijan), Zadar, Zanea – prijedlog za Tripuna Bokanića, Radovi Instituta za povi- 2009., 389. jest umjetnosti, 34 (2010.), 93, 95. 66 AZDN, Prvostolni kaptol u Zadru, kut. 22, sign. 122., neozn. folija. 52 O tipologiji kipova u čast mletačkim predstavnicima vlasti i nji- 67 AZDN, Prvostolni kaptol u Zadru, kut. 22, sign. 122., neozn. fo- hovoj rasprostranjenosti u Dalmaciji vidi radove: BOJAN GOJA, lija. Podrobnije o tim zadarskim bratovštinama vidi kod: VLA- Andrea Galeazzo i spomenici generalnim providurima Leonar- DISLAV CVITANOVIĆ, Bratovštine grada Zadra, Zadar Zbor- du Foscolu i Lorenzu Dolfinu u Šibeniku, Peristil, 60 (2017.), 35– nik (ur. Jakša Ravlić), Zagreb, 1964., 457–470. 46; RADOSLAV TOMIĆ, Generalni providur Leonardo Foscolo 68 Usp. LOVORKA ČORALIĆ (bilj. 55), 146–147, 155. i umjetnost u Dalmaciji, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 69 …p(er)son(ali)ter Constituti Sp(ectabi)lis D(omi)n(u)s Hie- 43 (2019.), 191–209. ronymus Grisogonus Nobilis, et D(omi)n(u)s Petrus Zapich Ciuis 53 AZDN, Prvostolni kaptol u Zadru, kut. 22, sign. 122., neozn. folija. Jadre uti procuratores, et p(ro)curatorio no(m)i(n)e Sancte Marie 54 O izgradnji zadarskih utvrda u 16. stoljeću vidi rad: ANDREJ de Castello Jadre ex parte una, et Magister Matheus Boriceuich ŽMEGAČ, Zadarske utvrde 16. stoljeća, Radovi Instituta za po- aurifex Ciuis Jadre ex parte altera partes ipse sponte, et ultro insi- vijest umjetnosti, 27, Zagreb, 2003., 107–118. mul conuenerunt in hinc modo videlicet quia ipsi D(omi)ni p(ro)

curatores ibidem ad p(rese)ntiam dicti Sp(ectabi)lis D(omini) Ju- 72 U tekstu ugovora ne nazire se razlog njegova poništenja. DAZd, dicis examinatoris mei notarii et cancellarii ac testium meum de- ZB, Nicolaus Drasmileus, B II, F III, fol. 48v. derunt, et consignauerunt ipsi m(agistr)o Matheo p(rese)nti, et re- 73 Budinići su zabilježeni kao zadarski zlatari u matrikuli bratov- cipienti ducatos centum ex argento Venetos Inusorum ponderis ut štine zlatara. Majstor istoga imena i prezimena (Antun Budi- ambe partes dixerunt, et affirmauerunt onciarum centum decem, nić) zabilježen je 1476. godine kao svjedok u dvama ugovorima et ultra oncias quadraginta tres argenti bassi. Ex argentis uotorum povezanima s mletačkim slikarom Vittoreom Crivellijem. Ov- datorum ipsi Imagini quas oncias quadrag(in)ta tres ipsi mag(ist) dje spomenuti zlatar Antun Budinić bio je sin zlatara Mihovila er Matheus affinare debeat, Idem mag(ist)er Matheus p(ro)misit, et Budinića. Bio je brat zlatara Stjepana i zadarskoga kanonika se obligauit eisdem D(omi)nis procuratoribus ex ipsis argentis con- Šimuna Budinića. Četvrti brat Pavao Budinić stanovao je u kući ficere una(m) camisolam pro Imagine(m) S(anc)te Marie p(redic) u zadarskoj ulici Calle carriera. Usp. ZDENKO DUNDOVIĆ, te. Illius magnitudinis p(ro)ut opportunt p(ro) ipsa(m) imagine(m) Matrikula bratovštine zlatara u Zadru iz 15. stoljeća, Zbornik quam pulcrius fieri poterit, et hoc in termino annor(um) duor(um) Odsjeka za povijesne znanosti Zavoda za povijesne i društvene mensiu(m) quatuor p(ro)x(imum) futurorum, ipsi uero D(omi)ni znanosti HAZU, 37 (2019.), 68; EMIL HILJE, Nepoznati doku- procuratores daru(m), et soluere promisearunt eisdem m(agist)ro ment o radu Vittorea Crivellija u Zadru, Radovi Instituta za po- Matheo p(ro) suis mercede, et manifactura ducatos quinquaginta vijest umjetnosti, 32 (2008.), 44–45; JOSIP VRANDEČIĆ (bilj. quatuor ad rata L 6 s 4 p(er) ducato et tum quando consignauerit 27), 156. ipsis D(ominis) procuratoribus p(er)fectam camisola(m) ipsa(m). 74 DAZd, ZB, Nicolaus Drasmileus, B II, F III, fol. 49r-v. DAZd, ZB, Nicolaus Drasmileus, B II, F III, fol. 15r. U procesu oko papinskoga brevea u zadarskoj katedrali Boričević je spo- 75 Zaključak potkrepljuju riječi akademika Ive Petriciolija: Posljed- menut kao pratitelj jednoga od povjerenika ostavštine krčkoga nji zadarski zlatar koji je bio dostojan nasljednik srednjovjekovnih biskupa Ivana Rose. DAZd, ZK, Antonio Civran, kut. 5, fol. 64r. majstora je Mate Boričević, od koga se sačuvao srebrni okov za Boričević je bio sestrić krčkoga biskupa Ivana Rose, kojemu je triptih Varoške Gospe, danas na jednom od oltara crkve Sv. Šimu- 1549. godine postavio nadgrobnu ploču u crkvi Sv. Krševana na. … Boričević se pokazuje kao vrlo vješt zlatar. IVO PETRICI- u Zadru. IVO PETRICIOLI, Umjetnička baština samostana sv. OLI, Zadarsko zlatarstvo, Beograd, 1971., XV. Krševana do 16. stoljeća, 1000 godina samostana sv. Krševana u 76 NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 70), 256. Zadru (ur. Ivo Petricioli), Zadar, 1990., 217. 77 EMIL HILJE – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 21), 167. 70 O srebrnome pokrovu, zajedno s popisom literature, vidi: NIKO- 78 O Šimi Budiniću u historiografiji je dosta zapisano. Ovdje se LA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština Zadarske upućuje na recentni rad: STEPHAN SANDER-FAES, Šime Bu- nadbiskupije. Zlatarstvo (prir. Nikola Jakšić), Zadar, 2004., 230. dinić in Zadar, 1556-69. The topography of everyday life of a Re- 71 DAZd, ZB, Nicolaus Drasmileus, B II, F III, fol. 14v-15v. naissance humanist, Colloquia Maruliana, 29 (2020.), 121–142.

Slični članci

1-10 od 123

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.