Preskoči na sadržaj
アドリア海の芸術——美術史と建築の研究誌 Traži

Raspeće-relikvijar kod Male braće u Dubrovniku

DOI 10.15291/ars.443

Preuzmi PDF

Svezak 2 (2012)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec

Autor obrađuje srebrno Raspeće iz zbirke samostana Male braće u Dubrovniku. Predlaže rekonstrukciju izvornog mu izgleda iz sredine 15.  stoljeća prema kojoj barokne metalne dijelove valja zamijeniti elementima od brušenog gorskog kristala. Time se dobiva primjerak koji se izgledom, pa i stilom izravno referira na poznati križ - relikvijar u Scuoli Grande di San Giovanni Evangelista i na skupinu križeva u Veneciji koji su nastali prema tom velikom uzorku. Među njima je i primjerak iz Scuole di San Giorgio degli Schiavoni.

Raspeće, relikvijar Sv. Križa, Franjevački samostan u Dubrovniku, gorski kristal, Johannes iz Basela
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke
  3. Literatura
  4. Reference

Autor obrađuje srebrno Raspeće iz zbirke samostana Male braće u Dubrovniku. Predlaže rekonstrukciju izvornog mu izgleda iz sredine 15. stoljeća prema kojoj barokne metalne dijelove valja zamijeniti elementima od brušenog gorskog kristala. Time se dobiva primjerak koji se izgledom, pa i stilom izravno referira na poznati križ - relikvijar u Scuoli Grande di San Giovanni Evangelista i na skupinu križeva u Veneciji koji su nastali prema tom velikom uzorku. Među njima je i primjerak iz Scuole di San Giorgio degli Schiavoni.

1. Raspeće u Dubrovniku, postojeće stanje - avers (foto: Ž. Bačić) 2. Raspeće u Dubrovniku - kaštilac (foto: Ž. Bačić) La croce a Ragusa, stato attuale - obverse La croce a Ragusa - nodo

na oba lica, proviđen gusto raspoređenim pravokutnim dentikulima koji su nekoć pridržavali izvorne uloške. Nove barokne lamele ne upadaju dovoljno precizno u ta ležišta, pa ih dentikuli i ne drže, čime njihova uloga postaje posve bespredmetnom. Razvidno je stoga da su ulošci koje su dentikuli pridržavali nestali, a mogli su biti izrađeni samo od brušenog gorskog kristala (kvarc, SiO2) koji nam je na ovom Raspeću u jednom detalju i sačuvan tek kao theca.

3. Barokne lamele s dubrovačkog Raspeća (foto: Ž. Bačić) Lamiere sbalzate seicentesche dalla croce ragusea

masivne konzole obočuju edikule s bogatim gotičkim dvostrukim biforama pod zabatima pred kojima je postavljen po jedan lijevani sićušni svetački lik. Iste su edikule i u gornjem katu nodusa, no s vrlo elegantnim fijalama, pa je konstrukcija u cjelini umjerenija. Izvornom križu pripadaju sve figure na raspelu, mali lik Sv. Frane na reversu te korpus Krista s tugujućim parom Marije i Ivana koji su u punoj plastici montirani na zasebnim konzolama, a postavljeni bočno i nešto niže od Raspetoga. Razvidno je iz opisa da je većina ključnih elemenata od kojih je sastavljeno ovo srebrno Raspeće sačuvana u izvornom obliku, a da su oštećeni bili tek krakovi samog križa. Barokne su pritom samo metalne lamele ovih krakova, dok je srebrni okvir na obodu u koji su umetnute sačuvan u izvornom obliku. Upravo ta činjenica potiče me da još jednom proučim sudbinu ovog Raspeća te pokrenem pitanja koja se odnose na izvorni izgled dijelova zamijenjenih poslije potresa. Stanje sačuvanosti izvornih dijelova svjedoči da su oštećenja morala biti neznatna. Posebno je uočljivo kako barokne lamele ne leže u okviru savršeno precizno. 4. Križ u Scuola Grande di San Giovanni Ev. (izvor: KATALOG, 1994.) Naime, okvir je po cijeloj svojoj nutarnjoj strani, i to La croce dalla Scuola Grande di San Giovanni Evangelista

Nikola Jakšić: Raspeće-relikvijar kod Male braće u Dubrovniku Ars Adriatica 2/2012. (109-118)

Tanki srebrni okvir oboda po kojem su raspoređeni od gorskog kristala u Veneciji i Venetu. Ako umjesto cvjetići s pupoljcima plodova kakav zapažamo na baroknih metalnih lamela zamislimo uloške od dubrovačkom Raspeću, karakterističan je upravo za brušenog gorskog kristala, brzo ćemo se uvjeriti kako jednu seriju križeva-relikvijara i Raspeća napravljenih dubrovačko srebrno Raspeće pripada toj poznatoj seriji križeva koju predvodi čuveni relikvijar Svetog Križa napravljen za Scuolu Grande di San Giovanni Evangelista u Veneciji.7 Sve je na dubrovačkom primjerku u suglasju s ovim čuvenim mletačkim relikvijarom, od peterolatičnih krakova križa, Bogorodice i Ivana na konzolama u punoj plastici do nodusa u obliku gotičkog kaštilca i konačno okvira u koji je umetnut brušeni gorski kristal (umjesto dubrovačkih metalnih lamela). Sam okvir obogaćen je cvjetnim pupoljcima,8 a k tome još i pokojom sitnom bistom.9 Sama relikvija zatvorena je u peterokutnu thecu u vrhu relikvijara, no ona je kasniji dodatak, pa je pitanje je li joj to bilo izvorno mjesto.10 No kao što već istaknusmo, nije ovaj primjerak iz Scuole Grande di San Giovanni Evangelista jedini, ali je svakako najpoznatiji i po svojem značaju najvažniji. Naime, relikviju Svetog Križa koja se u njemu čuva darovao je 1366. godine konstantinopolski patrijarh velikom kancelaru (gran cancelliere) Ciparskog kraljevstva Filippu di Mezieresu koji ga je onda poklonio spomenutoj mletačkoj scuoli 1369. godine.11 Događaji oko ovog relikvijara na velikim su platnima nekoć krasili sallu dell’Albero (ili della Croce) ove scuole, a danas su izloženi u mletačkoj Gallerie dell’Accademia, pa podsjećam samo na one najčuvenije: Procesija na Trgu Sv. Marka Gentilea Bellinija 1496. godine s uprizorenjem pripadnika scuole koji nose križ u procesiji podno baldahina, ili Čudo s križem koji je upao u kanal Sv. Lovre istoga slikara koje je nastalo četiri godine kasnije. Upravo se na potonjem platnu križ jasno razaznaje u rukama „lebdećeg” velikog gvardijana same scuole, Andree Vendramina. U tu seriju spadaju i Čudo relikvije Sv. Križa na Rialtu Vittorea Carpaccia te Darivanje relikvije Sv. Križa Scuoli di San Giovanni Evangelista Lazara Bastianija.12 Obitelj Vendramin, nasljednici gvardijana Andree iz čudesnog događaja, sredinom 16. stoljeća, naručuje kod Tiziana grupni portret pred relikvijarom Svetog Križa na oltaru navedene scuole.13 Razvidno je dakle koliko je ova relikvija bila u Veneciji srednjega vijeka štovana pa je za tu prigodu i načinjen raskošan relikvijar s križem od gorskog kristala okovan srebrom, a taj je ubrzo postao uzorom na koji su se ugledali drugi naručitelji, ponajprije mletačke scuole. Negdje oko 1420.-1430. nastao je po tom uzoru primjerak koji se danas čuva u chiesa del Carmine u Bergamu, a zatim i onaj za Scuolu 5. Raspeće u Dubrovniku, rekonstrukcija izvornog izgleda di San Giorgio degli Schiavoni.14 Slijede primjerci iz La croce a Ragusa, ricostruzione dell’aspetto originario ukinute chiese di San Spirito, danas u crkvi Santa Maria

della Salute te onaj koji je pripadao Scuoli Grande di Postaje tako razvidno da su se zastupnici dubrovačkih San Teodoro, danas u Gallerie dell’Accademia.15 Potonja franjevaca, skrbeći se o relikviji Sv. Križa, obratili tri datiraju se okvirno oko 1460. godine, a radionički se majstoru koji može imitirati čuveni uzorak, a koji su i oni povezuju s čuvenim kandelabrima koje je naručio dužd sami vjerojatno poznavali, barem po čuvenju. Cristoforo Moro (1462.-1471.).16 Ukoliko se prihvati interpretacija prema kojoj su krakovi križa u Dubrovniku prije potresa iz 1667. godine također bili napravljeni od brušena gorskog kristala, onda i dubrovački primjerak postaje važnim primjerkom u skupini. Svojim dimenzijama (83 x 35 cm) blizak je dvama najstarijim mletačkim primjercima (Scuola Grande di San Giovanni Evangelista, 79 x 34 cm; Bergamo, 83 x 36 cm). Dimenzijama im je blizak i onaj iz Scuole di San Giorgio degli Schiavoni (85 x 35,5 cm), dok su posljednja dva nešto krupnija (Santo Spirito, 99 x 40 cm; Scuola Grande di San Teodoro, 92 x 43 cm). Dubrovačko Raspeće-relikvijar, naime, kako na početku istaknuh, atribuirano je zlataru Ivanu iz Basela i to temeljem dokumenta kojim je on, Goane todescho oredexe, kako ga također bilježe dubrovački dokumenti,17 prihvatio narudžbu franjevaca za izradu jednog križa. Dokument nije nikada objavljen, a niti prepričan pa stoga ovdje donosimo njegove najvažnije dijelove. U trenutku preuzimanja narudžbe 28. siječnja 1440. godine Ivan iz Basela bio je u Dubrovniku utamničen zbog svojih dugovanja u Kotoru, gradu koji je netom napustio.18 Od zastupnika samostana Sv. Frane u Dubrovniku dobio je osam libara i pet unči finoga srebra za izradu križa čiji je oblik razvidno ranije sa zastupnicima dogovorio (pro faciendo vnam crucem ad modum, formam et laborerium quibus pactis fuerunt insimul). Dobit će 18 perpera po obrađenoj libri srebra, a obvezuje se posao završiti u roku od tri mjeseca. Naknadno je 18. veljače zapisana priznanica na margini o preuzimanju dodatnih šest libara i nešto više od šest unči srebra. Dokument je poništen, što znači da su u njemu zapisane obveze izvršene.19 Važno se pritom prisjetiti činjenice da se Johannes iz Basela u Kotor doselio iz Venecije u kojoj je bio napustio suprugu. U svakom slučaju franjevačko srebrno Raspeće u Dubrovniku nije djelo majstora odgojenog u domaćim zlatarskim ateljeima jer to ne može biti niti po svojim tipološkim osobinama niti po materijalu (brušeni gorski kristal) od kojega je bio napravljen. Mogao ga je napraviti samo zlatar koji se u Veneciji upoznao sa samom tipologijom takvih raspeća-relikvijara i naravno s tehnikom rada u gorskom kristalu. Nije nevažna stoga primjedba iz procesa sačuvanog u arhivu Kotorske biskupije, a na temelju koje je Anton Mayer oslikao njegov lik. Prenosi Mayer iz procesa primjedbu da je odmah po dolasku u Kotor bilo zamijećeno kako je Johannes vrlo vješt u svome umjeću.20 Utoliko podržavam davnu Fiskovićevu atribuciju 6. Križ u Scuoli di San Giogrio degli Schiavoni (izvor: KATALOG, 1994.) vjerujući da sam ju ponešto učvrstio. La croce nella Scuola di San Giorgio degli Schiavoni

Nikola Jakšić: Raspeće-relikvijar kod Male braće u Dubrovniku Ars Adriatica 2/2012. (109-118)

7. Raspeće u Dubrovniku, rekonstrukcija izvornog izgleda (detalj) La croce a Ragusa, ricostruzione dell’aspetto originario (particolare)

Nedavno je, pišući o jednom renesansnom križu- relikvijaru manjih dimenzija u katedrali Sv. Tripuna u Kotoru, a koji je također načinjen od brušenog gorskog kristala učvršćenog srebrnim okvirom, Radoslav Tomić upozorio na mogućnost da je taj nastao po uzoru na mletačku skupinu o kojoj je ovdje bilo riječi. Iako manje ambiciozno zamišljen, ovaj primjerak iz Kotora dodatna je potvrda o tome da je upravo primjerak iz Scuole Grande di San Giovanni Evangelista služio kao temeljni uzorak, bez obzira na to jesu li se Kotorani ugledali izravno na njega ili pak na njegov derivat u Scuoli di San Giorgio degli Schiavoni koji su bez svake sumnje dobro poznavali.21 U poznatom katalogu srednjovjekovnih izrađevina od gorskog kristala koji su priredili Hahnloser i Brugger-Koch, Corpus der Hartsteinschhliffe de 12. - 15. Jahrhunderts, Berlin, 1985., franjevački relikvijar iz Dubrovnika nije uvršten iako mu je tamo bilo mjesto. Autori naime građu s hrvatske obale nisu poznavali iz autopsije, pa u toj vrijednoj knjizi nisu zastupljeni ni 8. Gentille Bellini, Čudo s Križem koji je upao u kanal Sv. Lovre, detalj: neki drugi važni uradci iz hrvatskih zbirki (primjerice Andrea Vendramin s relikvijarom Sv. Križa (izvor: VALCANOVER, F., relikvijar Sv. Križa i spužve iz Zadra), izuzev onih o 1995., 100) kojima su bili informirani posredstvom, njima dostupne, Gentille Bellini, Miracolo della Croce caduta nel canale di San Lorenzo, stručne literature. Andrea Vendramin col reliquiario della Croce

9. Gentille Bellini, Procesija na Trgu Sv. Marka, detalj s Križem pod 10. Tizian, Obitelj Vendramin pred relikvijarom Svetog Križa, detalj baldahinom (izvor: VALCANOVER, F., 1995., 98) (izvor: http://paintings-art-picture.com/paintings/archives/7806) Gentile Bellini, Processione della Croce in Piazza di San Marco, particolare Tiziano, La famiglia Vendramin di fronte alla reliquia della Vera Croce, con la Croce sotto il baldachino particolare

Nikola Jakšić: Raspeće-relikvijar kod Male braće u Dubrovniku Ars Adriatica 2/2012. (109-118)

Bilješke

1 Koristim termin raspeće, a ne raspelo jer su uz sam križ 12 KATALOG, 1998., 196-200. montirani likovi Bogorodice i Ivana Evanđelista. 13 HAHNLOSER R. H., - BRUGGER-KOCH, S., 1985., 126, br. 140. 2 FISKOVIĆ, C., 1949., 209. 14 KATALOG, 1994., 239, 244. 3 MAYER, A., 1932., 376-382; LEKSIKON, 2005., 79. Pišući 15 KATALOG, 1994., 245, 246. raspravu o Nijemcima u Dubrovniku tijekom srednjeg vijeka 16 HAHNLOSER R. H., - BRUGGER-KOCH, S., 1985., kat. br. D. Dinić-Knežević spominje i našeg majstora. Ne navodi 122, 123, 124; KATALOG, 1971., 181-182. međutim niti jedan od radova (Mayer, Fisković) u kojima je o njemu već ranije pisano jer ih razvidno ne poznaje, pa 17 FISKOVIĆ, C., 1949, 222. na osnovu dva dokumenta zaključuje da su u Dubrovniku 18 On se naime još 22. listopada 1439. godine obvezao da će u bila dva njemačka zlatara. Jedan joj je Johannes iz Basela roku od mjesec dana vratiti kotorskom knezu pet libara finog koji je 1439. godine imao dug prema kotorskom knezu, a srebra. Vidi: DINIĆ-KNEŽEVIĆ, D., 1980., 98. drugi je Johannes Teotonicus koji je radio zajedno sa Živkom 19 Die XXVIII ianuarii 1440. Gojakovićem na srebrnoj pali u Dominikanskom samostanu. Cum partes infrasscripte dicant magistrum Iohannem de Baxilia (DINIĆ-KNEŽEVIĆ, D., 1980., 98). Davno je FISKOVIĆ, aurificem ad presens in carceribus constitutum accepisset libras C., 1949., 209 utvrdio da je riječ o istom majstoru donoseći i octo et onzias quinque argenti fini a procuratoribus infrascriptis pokoji drugi podatak o njemu. monasterii sancti Francisci pro faciendo vnam crucem ad 4 Zadnje o pali vidi JAKŠIĆ, N., 2012., 237-243. modum, formam et laborerium quibus pactis fuerunt insimul, 5 KATALOG, 1987., 373 (Z/22). ibique Philippus tubeta salariatus communis Ragusii tamquam specialis amicus et benneuolus dicti Iohannis precibus et insinutis 6 JAKŠIĆ, N., 2010., 287. ipsius Iohannis promisit curare cum effectu quod dictus Iohannes 7 HAHNLOSER, R. H. - BRUGGER-KOCH, S., 1985., kat. usque ad tres menses proxime futuros dictam crucem perficiet et br. 140; KATALOG, 1994., 236. Valja ovdje dometnuti da su laboratum et perfectum dabit dictis procuratoribus, videlizet ser križevi čiji su krakovi napravljeni od gorskog kristala jedna Iohanni Alexandri de Goze et ser Damiano de Sorgo. Et versavice od karakteristika mletačkog zlatarstva, odnosno draguljarstva. dicti procuratores promiserunt dicto Philippo dare et soluere Poznat je velik broj primjeraka koji nisu ovako bogato okovani nomine et vice dicti Iohannis aurifici pro manufatura dicte crucis srebrom, među kojima su i oni obogaćeni minijaturama ad rationem yperperorum decem et octo pro libra argenti quod pod gorskim kristalom. O njima vidi na više mjesta u: laborauerit in dicta cruce, et similiter totum id argentum quod HAHNLOSER, R. H. - BRUGGER-KOCH, S., 1985. defficeret ad laborerium et perfectum dicte crucis, et in casu quo 8 Trenutno ćemo ostaviti po strani ikonografsko tumačenje ovih dictus Filippus siue dictus Iohannes aurifex ad dictum terminum elemenata. U svakom slučaju pupanje križa pojavljuje se vrlo dictam (ovdje je valjda ispušteno crucem) dictis procuratoribus često u srednjovjekovnoj umjetnosti, a dovoljno se podsjetiti .... non dederit quod ipse Philippus super se et bona sua omni stihova V. Fortunata s početka 7. stoljeća koji u čuvenoj himni exceptione remota dare teneatur dictis procuratoribus aut Pange linqua slavi križ i kaže: Crux fidelis/ inter omnes/ arbor argentum uel crucem sicut erit laboratum cum restituitione una nobilis/ nula talem silva profert/ flore, fronde, germine. denariorum quos recepisset pro parte ..... sue. Item ambe partes 9 To su uglavnom biste starozavjetnih proroka. Važna je pojava hec autem etc. Iudex et testes nomina? bista na ovim križevima za tumačenje srodno postavljenih (in margine) 1440 die XVIII februaris Philippus tubeta proroka na pastoralu Maffea Valaressa u Zadru. No, o tome ću contrasscriptus confessus fuit habuisset et recepisset in tribus na drugom mjestu. vicibus a ser Iohanne Alexandri de Goze et ..... procuratoribus contrasscriptis libras sex et oncias sex et sagia duo argenti fini 10 Dubrovački primjerak na tom mjestu ima također kasniji pro complendo dictam crucem. Ren. metalni dodatak. Cassum de voluntate procuratorum contrascriptorum 11 HAHNLOSER, R. H. - BRUGGER-KOCH, S., 1985., kat. procuratorum et contrascripti Filippi trombete. Dubrovački arhiv, br. 140. U trezoru Sv. Marka u Veneciji čuva se jedan veći i Div. Not. 24. 10. važniji relikvijar Sv. Križa koji je gradu na lagunama darovao 20 Da er in seiner Kunst tüchtig war, so war er bald gut gesehen. imperator latinskog carstva Henrik Flandrijski (1206.-1216.). MAYER, A., 1932., 337. Njegova se važnost sastoji u tome što je cijeli križ napravljen od drveta Svetog Križa koji je okovan u metalni okvir. Izravno 21 TOMIĆ, R., 2009., 190. na drvo apliciran je Kristov korpus u punoj plastici, a pod njim su na konzolama Bogorodica i Ivan Evanđelist, također u punoj plastici. Djelo potpisuje majstor Gerard 1206. godine, a smatra ga se učenikom Nikole iz Verduna.Vidi: KATALOG, 1971., kat. br. 140. To je za sada najstariji primjerak na Jadranu na kojem zapažam rješenje s Bogorodicom i Ivanom na konzolama pod Kristovim korpusom, iz čega će se razviti mletačka ikonografska shema o kojoj govorim u doba kasne gotike.

Literatura

DINIĆ-KNEŽEVIĆ D., 1980. - Dušanka Dinić-Knežević, KATALOG, 1971. - Il tesoro e il museo, u: Il Tesoro di Nemci u srednjovekovnom Dubrovniku, Anali Zavoda San Marco, (ur.) Hans R. Hahnloser, Firenze. za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU, 18, KATALOG, 1987. - Zlatno doba Dubrovnika: XV. i XVI. Dubrovnik, 91-104. stoljeće, Zagreb. FISKOVIĆ, C., 1949. - Cvito Fisković, Dubrovački KATALOG, 1994. - Omaggio a San Marco. Tesori zlatari od XIII. do XVIII. stoljeća, Starohrvatska dall’Europa, (ur.) H. Filitz, G. Morello, Milano. prosvjeta, ser. III, 1, Zagreb. KATALOG, 1998. - The Accademian Gallerie, (autor) HAHNLOSER, R. H. - BRUGGER-KOCH, S., 1985. - Giovanna Nepi Scire, Milano. Hans R. Hahnloser - Susanne Brugger-Koch, Corpus der Hartsteinschliffe des 12. - 15. Jahrhunderts, Berlin. LEKSIKON, 2005. - Hrvatski biografski leksikon, Zagreb. JAKŠIĆ, N., 2010., - Nikola Jakšić, Srednjovjekovno MAYER, A., 1932. - Anton Mayer, Meister Hans von Basel, zlatarstvo, u: Milost susreta - Umjetnička baština Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, L, Split. Franjevačke provincije sv. Jeonima, (ur.) Igor Fisković, TOMIĆ, R., 2009. - Radoslav Tomić, Umjetnost od XVI. Zagreb. do XX. stoljeća, u: Zagovori svetom Tripunu - Blago JAKŠIĆ, N. 2012., - Nikola Jakšić, La pala aurea di Kotorske biskupije, (ur.) Radoslav Tomić, Zagreb. Cattaro, u: Le plaisir de l’art du Moyen Āge (Mélanges en VALCANOVER, F., 1995. - Francesco Valcanover, The hommage à Xavier Barral i Altet), Paris. Galleries of the Accademia, Venezia.

Nikola Jakšić: Raspeće-relikvijar kod Male braće u Dubrovniku Ars Adriatica 2/2012. (109-118)

DINIĆ-KNEŽEVIĆ D., 1980. - Dušanka Dinić-Knežević,

Nemci u srednjovekovnom Dubrovniku, Anali Zavoda

za povijesne znanosti Istraživačkog centra JAZU, 18,

Dubrovnik, 91-104.

FISKOVIĆ, C., 1949. - Cvito Fisković, Dubrovački

zlatari od XIII. do XVIII. stoljeća, Starohrvatska

prosvjeta, ser. III, 1, Zagreb.

HAHNLOSER, R. H. - BRUGGER-KOCH, S., 1985. -

Hans R. Hahnloser - Susanne Brugger-Koch, Corpus der

Hartsteinschliffe des 12. - 15. Jahrhunderts, Berlin.

JAKŠIĆ, N., 2010., - Nikola Jakšić, Srednjovjekovno

zlatarstvo, u: Milost susreta - Umjetnička baština

Franjevačke provincije sv. Jeonima, (ur.) Igor Fisković,

Zagreb.

JAKŠIĆ, N. 2012., - Nikola Jakšić, La pala aurea di

Cattaro, u: Le plaisir de l’art du Moyen Āge (Mélanges en

hommage à Xavier Barral i Altet), Paris.

KATALOG, 1971. - Il tesoro e il museo, u: Il Tesoro di

San Marco, (ur.) Hans R. Hahnloser, Firenze.

KATALOG, 1987. - Zlatno doba Dubrovnika: XV. i XVI.

stoljeće, Zagreb.

KATALOG, 1994. - Omaggio a San Marco. Tesori

dall’Europa, (ur.) H. Filitz, G. Morello, Milano.

KATALOG, 1998. - The Accademian Gallerie, (autor)

Giovanna Nepi Scire, Milano.

LEKSIKON, 2005. - Hrvatski biografski leksikon, Zagreb.

MAYER, A., 1932. - Anton Mayer, Meister Hans von Basel,

Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, L, Split.

TOMIĆ, R., 2009. - Radoslav Tomić, Umjetnost od XVI.

do XX. stoljeća, u: Zagovori svetom Tripunu - Blago

Kotorske biskupije, (ur.) Radoslav Tomić, Zagreb.

VALCANOVER, F., 1995. - Francesco Valcanover, The

Galleries of the Accademia, Venezia.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

101-110 od 205

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.