Skip to content
アドリア海の芸術——美術史と建築の研究誌 Search

Nerio’s Initial A in the Antiphonary of the Šibenik Franciscans

DOI 10.15291/aa.3563

Download PDF

Vol. 11 (2021)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Nikola Jakšić Department of Art History, University of Zadar njaksic@unizd.hr Corresponding author

 The lavish initial “A” in the antiphonary of the Šibenik Franciscans has been attributed in scholarly literature to Nerio, a miniaturist from Bologna. It belongs to the first Advent responsory, Aspiciens a longe… The author compares the Šibenik initial with several other initials “A” attributed to Nerio. They all come from long-destroyed choir books and relate to three themes. In addition to the Šibenik initial, which is preserved in its original place, in the antiphonary of the Franciscans, several cuttings with related morphological and stylistic features have been analysed, all attributed to Nerio. They refer to various themes from the choir books Ad te levavi…, Angelus Domini and Resurexi. Special attention has been paid to those depicting an angel on the tomb meeting the myrrh-bearers. Nerio painted this scene several times, and these depictions are very similar to each other. Scholars have observed before that these solutions are close to those by Jacopino da Reggio (or the Master of Bible Latin 18, as he has been cautiously called). The collaboration of the two mentioned miniaturists is attested in some preserved codices in the Vatican and in Toledo. Jacopino is known as the most famous miniature painter of Bologna in the last quarter of the 13th century, and Nerio must have adopted the stylistic features of 13th century Byzantine painting from him. However, in the encounter with Giotto’s Padua cycle, he
directed his style towards the innovations in Western painting.

Nerio of Bologna, miniatures, choir books, Byzantine influences, 13th and 14th centuries
Sections
  1. Abstract
  2. BILJEŠKE

1. Opus minijaturista Nerija1 iz Bologne u znanstvenoj se literaturi započeo ocrta- Justinijan, Corpus iuris civilis, vati 1979. godine kada je na njega upozorio prvi Alessandro Conti.2 On je, naime, u f. 4 (detalj) s potpisom Nerija (izvor: Bibliotheque nationale pariškome, bogato oslikanome primjerku Justinijanova Corpus iuris civilis3 raspoznao de France, Département des potpis spomenutoga minijaturista djelatnog u Bologni u posljednjemu kvartalu 13. te Manuscrits, Division occidentale u prva dva desetljeća 14. stoljeća. Susretljivošću voditeljice odjela za rijetke rukopise Latin 8941) u Bibliothèque nationale de France u Parizu, Charlotte Denoël, imao sam priliku ovaj Iustinianus, Corpus iuris civilis, f. 4 kodeks, registriran pod signaturom Latin 8941, u jesen 2012. godine pregledati, a (detail) with Nerio's signature ujedno i provjeriti autentičnost potpisa koji glasi: Neri(vs) fec(it) (sl. 1). Taj je potpis ispisan na rastvorenome svitku, što ga na foliju 4 spomenutoga rukopisa pridržava lik starijega bradatog i proćelavog muškarca. Naslikan je na razmeđu osnovnoga teksta i pripadajućih mu glossa koje ga uokolo okružuju, a neposredno pod kompozicijom Krunjenja Bogorodice smještene u vrhu samoga folija. Bogato ilustriran tekst ovoga kodeksa u cijelosti omogućuje uvid u svojstva i odlike Nerijeva osobnoga stila. Tako je A. Conti bio u prilici Neriju odmah atribuirati jedan ostrižak (cutting) s prikazima dvaju svetaca u British Library jer se na njemu raspoznaju sve odlike stila uočljive u pariškome Latin 8941. Ipak, tek je u svojoj poznatoj knjizi o minijaturnome slikarstvu Bologne iz 1981. A. Conti temeljitije razradio Nerijev opus.4 Da upravo Neriju treba atribuirati neke dalmatinske korale, prvi je, ipak, upozo- rio tek Massimo Medica raspoznajući slikarev stil u gradualima iz samostana Sv. Fra- ne u Zadru o čemu piše 2000. godine5, a nedugo potom pripisao mu je i iluminaciju prvoga responzorija Došašća Ad te levavi… iz antifonara u samostanu Sv. Frane u Šibeniku.6 O tim je dalmatinskim iluminacijama u novije vrijeme pisala ponešto op- širnije i Federica Toniolo, podržavajući i produbljujući u cijelosti netom spomenute atribucije M. Medice.7 U katalogu izložbe o umjetničkoj baštini Franjevačke provin- cije sv. Jeronima iz 2010. godine autor ovih redaka usvaja atribuciju minijatura u zadarskim gradualima Neriju,8 a nešto poslije u katalogu hrvatske izložbe u Parizu 2012. godine piše katalošku skedu i o Nerijevu raskošnom šibenskom inicijalu, upra- vo na tragu onoga što su već talijanski kolege i sugerirali.9 U stručnoj je literaturi ipak izostala neophodna komparativna analiza samoga inicijala na temelju koje bi se hrvatskog čitatelja, a koji ne poznaje slikarev opus, izravnije uvjerilo da je riječ o Nerijevu autorstvu ovoga šibenskog raskošnog inicijala. Nakana je, dakle, ovoga priloga upravo ta da se na temelju komparativne analize pojasne razlozi za atribuciju spomenutoga inicijala samomu Neriju. Ambiciozno koncipiran inicijal A (sl. 2) iz šibenskog antifonara naslikan je na foliju 15 samoga kodeksa i njime započinje temporal. Odnosi se na prvi responzorij Došašća koji glasi: Aspiciens a longe ecce video Dei potentiam venientem… Šibenski antifonar ima na svojim folijama osam redaka notnoga crtovlja, a spomenuti je ini- cijal naslikan u prostoru koji odgovara visini gornjih šest redaka, i to u punoj širini kadra. Interpretiran je kao littera historiata, i to po načelu ad verbum što znači da se iluminacija tematski usklađuje sa sadržajem samoga responzorija. Došašće je, naime, vrijeme očekivanja Mesije što je izraženo tekstom samoga responzorija (u prijevodu): Motreći, izdaleka vidim evo nadolazeću moć Božju... Ne treba pritom smetnuti s uma da je pismo kojim je kodeks ispisan obla gotica, pa je i slikarev inicijal elaboriran u tome duhu. To znači da se linije grafema sinusoidno izvijaju, one uspravne su u vrhu široko razdvojene, a pritom se još i zaključuju medaljonima. Poprečna je, vodoravna crta inicijala A pretvorena u dvostruku arkadu. Tom je dvostrukom arkadom inicijal podijeljen na donju, zemaljsku zonu i gornju, nebesku. U nebeskoj je zoni naslikano Kristovo poprsje (Pantokrator), dok su u zemaljskoj zoni, okarakteriziranoj trima razlistanim stablima, postavljena dvojica proroka s dlanovima sklopljenim u molitvi, a pogledima usmjerenim prema Kristu. Lice Kristovo, kao i profili proroka pokazuju odlike koje se zapažaju kod brojnih Nerijevih portreta u drugim iluminacijama od kojih se mnoga raspoznaju i na ostrišcima koji se ovdje donose kao komparativna

šibenskih franjevaca

šibenskih franjevaca

2. Nerije, inicijal A(spiciens a longe), Antifonar, samostan Sv. Frane u Šibeniku (foto: Ž. Bačić) Nerio, initial A(spiciens a longe), choir book, convent of St. Francis in Šibenik

3. Nerije, inicijal A(d te levavi), ostrižak u kolekciji Koller (izvor: www.kollerauktionen. ch/de/132590-0010-1174- neriobologna_-ca.-1310-15- ini-1174_70827.html) Nerio, initial A(d te levavi), cutting in the Koller collection

građa (sl. 3–6). Brojne su i druge pojedinosti u kojima se raspoznaje njegov način slikanja. Primjerice, zapažaju se brojna pseudokufska pismena, oko Pantokratora i pod nogama proroka te unutar medaljona u vrhu inicijala. Primjetna su na mnogim Nerijevim minijaturama, a mogu se gotovo smatrati njegovim autografom. Tu su zatim i karakteristične raznobojne četverolatične rozete naslikane u medaljonima pri dnu grafema, a između njih je jedna amfora koja je inače vrlo često naslikana i na drugim Nerijevim minijaturama, posebice u pariškome Latin 8941. Karakterističan je i tipično Nerijev postupak slikanja krošnje stabala tako da se na monokromnoj, konturiranoj, maslinastozelenoj podlozi raspoređuju svjetlozelene i blijedo žućkaste mrlje koje označavaju lišće, dok su sitne crvene točkice zreli plodovi. Inicijalom A ne započinje samo antifonar, već i gradual što znači da mu se i u tim kodeksima pridaje svečani izgled, svakako svečaniji i raskošniji od većine preostalih. Pored toga, isti se inicijal pojavljuje i na početku trećega responzorija uskršnjega

šibenskih franjevaca

4. nocturna, a glasi: Angelus Domini descendit de caelo…, i gotovo je redovito svečano Nerije, inicijal A(ngelus Domini), oslikan. Takvi su inicijali, naravno, onda i meta mnogih kolekcionara, pa stoga nije ostrižak (izvor: Metropolitan Museum, New York) čudno što su među ostrišcima po različitim muzejskim i privatnim zbirkama saču- vani često upravo inicijali „A”. Nerio, initial A(ngelus Domini), cutting Gotovo istovjetno kompozicijsko rješenje inicijala A kao u šibenskome antifona- ru ponudio je Nerije u jednome ostrišku poznatome s aukcija Koller.10 Taj inicijal (sl. 3) stoji na početku napjeva Ad te levavi..., a to znači da je ostrižen iz nekoga nepo- znatog nam kodeksa s gradualima. Taj je kodeks bio još raskošnije oslikan, u što nas uvjeravaju ne samo pozlate na svetačkim aureolama već i modra pozadina cijeloga

šibenskih franjevaca

5. inicijala. Oblo A gotice gotovo je jednako oblikovano kao i ono netom opisano u Nerije, inicijal A(ngelus Domini) šibenskome antifonaru. I tu su medaljoni na završetcima okomitih linija inicijala, kod Sotheby's (izvor: www. christies.com/lot/lot-three- ovaj put s poprsjima arkanđela Gabrijela i Djevice (Navještenje), a tu je i dvostruka maries-at-the-tomb-initial-a- arkada umjesto poprečne vodoravne crte. Pod njom su proroci podignutih pogleda 1793922/?lid=4&sc_lang=zh-cn) prema Kristu. Na ostrišku su, nasreću, sačuvani skromni, no dragocjeni dijelovi cr- Nerio, initial A(ngelus Domini) at tovlja te pojedinačna slova u neposrednoj blizini inicijala koja upućuju na sam tekst Sotheby's koji prati notno crtovlje. Pokazuju da je inicijal visinom zahvaćao gornjih pet redaka crtovlja, ali ne u punoj širini kadra. Pseudokufskih grafema nema, ali su tu višebojni 6. cvjetni izdanci srodni onima u medaljonima šibenskoga inicijala. Nerije, inicijal R(esurexi) U nekim slučajevima proroci mogu biti zamijenjeni skupinom monaha, kao što u Fundaciji Giorgio Cini u Veneciji (izvor: Le miniature je to slučaj inicijala A još jednoga Nerijeva ostriška, ovaj put u minhenskoj Graphi- della Fondazione Giorgio Cini sche Sammlung (inv. br. 40096 Z), veličine 242 x 199 mm.11 Inicijal je morfološki /bilj. 17/) istovjetan prethodno opisanima s medaljonima na završetcima okomica u kojima Nerio, initial R(esurexi), se sada prepoznaju svetačka poprsja. Uočavaju se i karakteristične krošnje stabala, a Foundation Giorgio Cini in Venice jednako tako i tipični Nerijevi portreti. No pod arkadama je umjesto dvojice proroka sada raspoređeno osam likova, a pred njima je, u središtu scene, postavljen lectorile. Na njemu je položen dobro raspoznatljiv, rastvoren kodeks s notnim crtovljem i pra- tećim tekstom, a služi skupini monaha pri liturgijskome pjevanju. Njima nasuprot stoji grupa svetaca s pozlaćenim aureolama.

šibenskih franjevaca

Netom opisana, svakako je najuspješnija među već prije spomenutim i međusob- no srodnim Nerijevim kompozicijama. Riječ je o ostrišku koji je pripadao antifonaru nekoga, najvjerojatnije augustinskoga samostana (možda Sv. Jakova u Bologni), od kojega je u različitim kolekcijama raspoznato njih još nekoliko te jedan cjeloviti folij.12 Upravo je iz toga istog kodeksa ostrižen još jedan Nerijev A inicijal (New York, Me- tropolitan Museum, Nr. 12. 56. 1)13 koji je kao littera historiata pratio tekst trećega res- ponzorija prvoga uskršnjeg nokturna: Angelus Domini descendit de caelo et accedens revolvit lapidem et sedebat super eum, alleluja. Da je pripadao upravo tomu respon- zoriju, svjedoči sačuvani dio teksta na poleđini minijature (ovdje otisnut masnim ti- skom) jer pripada istoj tematskoj cjelini, a glasi: Ego sum qui sum et consilium meum non est cum impiis sed in lege domini voluntas mea est alleluia. Postulavi patrem meum alleluia dedit mihi gentes alleluia in hereditatem alleluia.14 Inicijal je kvadrat- noga formata (239 x 239 mm), visinom odgovara četirima redcima notnoga crtovlja. Od 1912. godine čuva se u Metropolitan Museum u New Yorku. Ovaj inicijal A (sl. 4) posjeduje iste morfološke odlike kao i oni već prije opisani primjerci. Dvostruka arkada dijeli inicijal u dva prizora tako da u gornjemu razabiremo mironosnice koje susreću anđela na grobu, a u donjemu se Isus ukazuje pobožnim ženama.15 Paleta u cijelosti odgovora ostrišku u minhenskoj Graphische Sammlung (inv. br. 40096 Z), a pozlate aureola i nekih biljnih detalja na plavoj osnovi daju minijaturi svečan i ra- skošan ton. Tu su i neizostavni Nerijevi detalji, primjerice krošnja stabla, pa zatim pseudokufska pismena te višebojne rozete u medaljonima kao i pojedinačne latice. Još je jedan Nerijev raskošan inicijal A (246 x 170 mm) koji je pripadao već spome- nutomu responzoriju Angelus Domini..., a poznat s aukcija kod Christie’s i Sotheby’s. (sl. 5)16 Mironosnice pred anđelom su pod dvostrukom arkadom, a cijela kompozicija uvelike nalikuje na onu srodnu s ostriška u Metropolitan Museum of Art. Likovi su po- stavljeni na tamnozelenu pozadinu s karakterističnim Nerijevim lišćem. Gornji je dio inicijala riješen florealno s višebojnim rozetama u medaljonima. U kataloškim skeda- ma spomenutih aukcijskih kuća dovodi ga se ispravno u vezu s poznatim inicijalom R (sl. 6) koji se čuva u Fondazione Giorgio Cini. Ipak, nije pripadao istomu kodeksu, kako se to u spomenutim tekstovima predlaže. Naime, ovaj A inicijal jest ostrižak iz antifonara, dok je onaj R u Giorgio Cini pripadao nekomu, nepoznatom gradualu.17 I tu je, na ostrišku u Fondazione Giorgo Cini Nerije prikazao mironosnice u susretu s anđelom, dakle već treći put u vrlo srodnoj impostaciji. M. Medica upozorio je na to da je njihov autor, dakle Nerije, morao biti u tješnjemu kontaktu s Jacopinom da Reggiom te da je poznavao njegova rješenja iste scene, kako u Bibliji Latin 18, tako i u Psaltiru Smith-Lesouëf, oba u Bibliotheque nationale de France.18 Jacopino da Reggio (ili Majstor Biblije Latin 18 kako ga se opreznije naziva) svakako je najkvalitetniji mi- nijaturist Bologne u zadnjoj četvrtini 13. stoljeća. Njegovo je slikarstvo pod snažnim utjecajem stila cvatućeg u doba paleološke epohe u bizantskome slikarstvu (tzv. Pa- leološka renesansa) koji se tada usvaja i na Apeninskome poluotoku.19 Nerije bijaše Jacopinu suradnikom na vatikanskome primjerku Decretum Gratiani (ms. Vat. Lat. 1375)20 kao i na primjerku Liber sextus decretalium cum glossa ordinaria di Giovanni d’Andrea u kaptolskoj biblioteci u Toledu. Na njoj je prikazan papa Bonifacije VIII. koji objavljuje sam tekst, a obočen je šestoricom suradnika. Bez svake sumnje, riječ je o Majstoru Biblije Latin 18 (ili Jacopino da Reggio) čije se autorstvo raspoznaje prema slikarskoj maniri koja svojim stilskim odlikama odgovara duhu todobnoga bizantskog slikarstva u doba Paleološke dinastije. Međutim, popratni dekorativni frizovi i inicijali slikani su drukčije, u duhu zapadnjačkoga slikarstva i jasno se raspoznaju kao autor- stvo onoga majstora koji je oslikavao pariški Latin 8941, riječ je, dakle, o Neriju.21 O toj je minijaturi inače Susan L’Engle napisala slijedeće: „This is the best de- monstrated in the Toledo Liber sextus, where Jacopino or very gifted associate exe- cuted the beautiful two-column opening miniature on folio 3v, rendering figures

šibenskih franjevaca

7. with his characteristic attenuated limbs, graceful proportions and sensitive mode- Jacopino da Reggio, Anđeo na ling of features, while the rest of the manuscript’s decoration (historiated initials, grobu, Psaltir Smith-Lesouëf (izvor: Bibliotheque nationale marginal figures and vignettes) is shared by at least three artists, including Nerio, de France, Département des working in the new style. This new style is a rough parody of the Byzantine, using Manuscrits, Division occidentale) the same ornamental vocabulary and modeling techniques, but exaggerating and Jacopino da Reggio, Angel on the coarsening certain details, characterized by Nerio’s bishop in the historical initial B tomb, Smith-Lesouëf Psalter below Jacopino’s delicate group in the miniature above. Hair, instead of flowing na- 8. turally takes on a wig-like appearance, physiognomy becomes heavy, features thick Bizantski slikar, Anđeo na grobu, and blunted; jaw and lips are puffy, sometimes bloated, hands are disproportionately crkva manastira Mileševa small and fork-like. Yet the new figures are lively and expressive, bringing new vita- (izvor: commons.wikimedia.org/ lity to the manuscript pages.”22 wiki/File:The_White_Angel,_ Mileseva_25.jpg) Vratimo se temama u kojima se susreću mironosnice s anđelom. U Bibliji Latin 18 scena je naslikana unutar medaljona na bas-de-page folija 324v u sklopu Matejeva Byzantine painter, Angel on the evanđelja,23 dok je u Psaltiru Smith-Lesouëf riječ o jednoj od minijatura preko cijele tomb, church of Mileševa stranice na foliju 24r. (sl. 7)24 Prototip ovomu anđelu, po našemu sudu, treba vidjeti monastery u bizantskome monumentalnom slikarstvu 13. stoljeća, a najsrodniji je poznatomu anđelu u crkvi manastira Mileševe (sl. 8)25 kojemu onaj u psaltiru Smith-Lesouëf gotovo u cijelosti odgovara kao njegova zrcalna inačica. Nerije, dakle, svojim slikarskim rješenjima otkriva da je zaista bio u tješnjemu dodiru sa slikarima odnjegovanim na iskustvima umjetnosti paleološke epohe u Bi- zantu. No, s druge strane, usvaja narativne modele koji su karakteristični za slikar- stvo na zapadu neposredno nakon pojave Giotta čije je radove, bez sumnje, dobro poznavao, kako su to već zaključili talijanski kolege.26

šibenskih franjevaca

BILJEŠKE

* Ovaj rad potpomognut je sredstvima iz programa „Znanstve- 14 https://www.metmuseum.org/art/collection/search/463602?sear na suradnja” Hrvatske zaklade za znanost, koji je financirala chField=All&sortBy=Relevance&ft=medieval+illumin Europska unija iz Europskog socijalnog fonda u sklopu ope- ation&offset=20&rpp=20&pos=40 rativnog programa „Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020.”, 15 BARBARA DRAKE BOEHM, Choir of Angels, Painting in Itali- a u sklopu projekta PZS-2019-02-1624 – GLOHUM – Global- an Choir Books 1300 – 1500, The Metropolitan Museum of Art, ni humanizmi: novi pogledi na srednji vijek (300-1600) te sufi- New York, 2008, 36; Autorica ispravno primjećuje kako je ova nanciran institucionalnim projektom Sveučilišta u Zadru broj kompozicija nastala kao kombinirana interpretacija dvaju Evan- IP.01.2011.05 – ArtAdria – Likovni i arhitektonski fenomeni đelja (Mk 16, 1–9 i Mt 28, 1–10). istočne obale Jadrana od antike do ranoga novog vijeka. 16 https://www.christies.com/lot/lot-three-maries-at-the-tomb-initial- 1 U literaturu je ušao kao Nerio, što je talijanska izvedenica od a-1793922/?lid=4&sc_lang=zh-cn (Pristup ostvaren 23. 8. 2021.). latinskoga Nerivs. No oblik Nerius najvjerojatnije je skraćenica The Three Maries at the Sepulchre, very large historiated initi- od Rainerius. Hrvatski je to Rajnerije, pa slijedom toga i Nerije. al from an Antiphoner, Medieval and Renesanse Manuscripts, 2 ALESSANDRO CONTI, Problemi di miniatura bolognese, Bol- Sotheby’s aucton in London, 5. jula 2016., no. 19. lettino d’Arte LXVI, 1979., 1–29. 17 O njemu je pisano u više navrata, a posljednje vidi u MASSIMO 3 Riječ je o priručniku civilnoga prava poznatom i pod nazivom MEDICA, Nerio, Iniziale ritagliata da Graduale Resurezzione di Digestum vetus. Cristo in iniziale R, skeda u: Le miniature della Fondazione Gior- 4 ALESSANDRO CONTI, La miniatura bolognese, scuole e botteg- gio Cini (ur. Massimo Medica, Federica Toniolo), 272–273. he 1270 – 1340, Bologna, 1981. 18 ISTO, 273. 5 MASSIMO MEDICA, La città dei libri e dei miniatori in Due- 19 MASSIMO MEDICA, Jacopino da Reggio (Maestro della Bibbia cento – Forme e colori del Medievo a Bologna (ur. Massimo Me- Lat. 18), Forme e colori del Medioevo a Bologna (ur. Massimo dica), Bologna, 2000, 137. Medica), Venezia, 2000., 382. 6 MASSIMO MEDICA, Nerio, u: Dizionario bibliografico dei minia- 20 MASSIMO MEDICA, Nerio, Dizionario bibliografico dei minia- tori italiani (dalje DBMI), Milano, 2004. (ur. Milva Bollati), 820. tori italiani, Milano, 2004 (ur. Milva Bollati), 344. 7 FEDERICA TONIOLO, Liturgia in figura: le miniature dei Co- 21 MASSIMO MEDICA, Maestro della Bibbia Lat. 18 (Jacopino da rali di San Francesco a Zara, u: Letteratura, arte e cultura ita- Reggio)? e Nerio. Bonifacio VIII: Liber sextus decretalium cum liana tra le sponde dell’Adriatico (ur. Luciana Borsetto), Padova glossa ordinaria di Giovanni d’Andrea, 1305 – 1310 ca. in Forme 2005, 49; pretiskano u Medioevo adriatico – circolazione di mo- e colori del Medievo a Bologna (ur. Massimo Medica), Bologna, delli, opere, maestri (ur. F. Toniolo e G. Valenzano), Viella Roma, 2000, 381. 2010., 111–132. FEDERICA TONIOLO, Manoscritti miniati 22 SUSAN L‘ENGLE, Trends in Bolognese Legal Illustration: The Early di area Veneta e Padana nelle biblioteche della Croazia: alcuni Trecento in Juristishe Buchproduktion im Mittelalter (ur. Vicenzo esempi dal XIII al XVI secolo, in Letteratura, arte, cultura tra le Colli), Max-Planck-Insitute 2002., 219–244 sponde dell’Adriatico (ur. G. Baldassari, N. Jakšić, Ž. Nižić) Za- dar, 2008, 201–218. 23 BNF, Latin 18 dostupno na stranici BNF-a. 8 NIKOLA JAKŠIĆ, Iluminirani korali, u: Milost susreta – Umjet- 24 https://iiif.biblissima.fr/collections/manifest/15007131f00ba9e00 nička baština Franjevačke provincije sv. Jeronima (ur. Igor Fisko- 2866d91b99986c1fc4e12e4?tify={%22panX%22:0.562,%22panY vić), Galerija Klovićevi dvori, Zagreb 2010., 247–252. %22:0.657,%22view%22:%22info%22,%22zoom%22:0.304} 9 NIKOLA JAKŠIĆ, Antiphonaire - Nerio de Bologne, skeda „Et 25 SVETOZAR RADOJČIĆ, Mileševa, Beograd, 1971., 25. ils s’émerveillèrent” - L’art médiéval en Croatie, Paris: Rénuion des 26 MASSIMO MEDICA, Nerio, in: DBMI, Milano 2004. (ur. Milva musées nationaux - Grand Palais (ur. Elisabeth TABURET DE- Bollati), 820; FEDERICA TONIOLO, Manoscritti miniati di area LEHAYE), 2012., 64. Veneta e Padana nelle biblioteche della Croazia: alcuni esempi dal 10 https://www.kollerauktionen.ch/de/132590-0010-1174-nerio- XIII al XVI secolo, u: Letteratura, arte, cultura tra le sponde dell’A- bologna_-ca.-1310-15-ini-1174_70827.html (Pristup ostvaren 28. 8. driatico (ur. G. Baldassari, N. Jakšić, Ž. Nižić), Zadar, 2008., 202. 2021.). 11 URLIKE BAUER – EBERHARD, Die italianische miniaturen des 13. – 16. jahrhunderts, München, 1984., 69. 12 O njima ćemo pisati u opširnijoj raspravi koja će biti usredotočena na dalmatinski opus Nerija iz Bologne. Najbrojniji su u Victoria & Albert Museum te u British Library u Londonu, a ima ih i drugdje. 13 URLIKE BAUER – EBERHARD, 1984., 71, pogrešno ga ras- poznaje kao „M”. O njemu inače vidi u BARBARA DRAKE BOEHM, Choir of Angels, Painting in Italian Choir Books 1300 – 1500, The Metropolitan Museum of Art, New York, 2008., 37 i GAUDENZ FRULER, The McCarthy Collection, Italian and Byzantine Miniatures, London, 2018., 96.

Most read articles by the same author(s)

Similar Articles

1-10 of 83

You may also start an advanced similarity search for this article.