##plugins.themes.oapBasic.skip##
Rivista di storia dell’arte adriatica Cerca

Crkva i samostan Sv. Marije od Anđela u Osoru

tradicija, izvori i arhitektura

DOI 10.15291/ars.4339

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

V. 13 (2023)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Matko Matija Marušić Institut za povijest umjetnosti mmarusic@ffos.hr ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##

O samostanu Sv. Marije od Anđela u Osoru, ukinutom 1743. godine i razrušenom sredinom 19. stoljeća, gotovo da nije pisano. Rijetki navodi u literaturi prenose podatke iz dvaju kompendija crkvenih povijesti iz 18. stoljeća, Kamaldoljanskih anala i Svetog Ilirika, koji govore o osnutku ženske redovničke zajednice u 11. stoljeću i njezinu kontinuitetu do ukidanja. Tako rani postanak nije vjerojatan, a usporednim čitanjem ranijih pisanih izvora moguće je rasvijetliti okolnosti osnivanja samostana u 16. stoljeću, ali i etape njegova daljnjeg života. U radu se također razmatraju unutrašnje uređenje nekadašnje samostanske crkve, njezini izgubljeni oltari s drvenim skulpturama i kasniji, mramorni inventar, dijelom sačuvan ponovnom upotrebom. Na lokalitetu u zapadnom dijelu grada na kojem je samostan podignut sredinom 16. stoljeća, međutim, razlikuje se nekoliko ranijih faza koje – iako nisu povezane sa samostanom – zavređuju posebnu obradu. U svojstvu prolegomene za buduća arheološka istraživanja, u radu se upozorava na zid s lezenama (dio pročelja crkve iz 16. stoljeća, a danas ogradni zid dvorišta), u kojem se prepoznaju ostatci neke ranije crkve nepoznatog titulara.

benediktinke, klarise, samostanska arhitektura, osnivanje samostana, Ososr

Matko Matija Marušić Crkva i samostan Sv. Marije od Anđela u Osoru: tradicija, izvori Institut za povijest umjetnosti Ulica grada Vukovara 68 HR - 10000 Zagreb i arhitektura* Izvorni znanstveni rad / Original scientific paper Saint Mary of the Angels in Osor: Primljen / Received: 22. 3. 2023. Prihvaćen / Accepted: 24. 6. 2023. Tradition, History, and Architecture UDK / UDC: 72.033:726(497.572) DOI: 10.15291/ars.4339

1. Povijest samostanskih zajednica u Osoru i diljem arhipelaga njegove nekadašnje A. Prvi katastarski plan Osora, biskupije recentno se istražuje s velikim interesom. Ponajprije se to odnosi na sklop 1821., Archivio di Stato di Trieste, Fondo Catasto Franceschino, Sv. Petra u Osoru, s trobrodnom bazilikom iz 11. stoljeća (s još nekoliko faza crkve Serie Mappe, b 323b05, V, V; i samostana), ali i na ostale lokalitete razasute otočjem, a na kojima se pretpostavlja B. Detalj katastarskog plana postojanje organizirane zajednice (primjerice Martinšćica i Oruda).1 Franjevci trećo- sa samostanom Sv. Marije od redci u Bijaru također su privukli pozornost istraživača, zahvaljujući ponajprije svo- Anđela; C. Usporedni prikaz stanja iz 1821. s današnjim jem glagoljanju na narodnom jeziku, a manje razrušenom sklopu koji također čeka katastrom (obrada M. Bilušić i monografsku obradu.2 Samostan franjevaca opservanata pred Nerezinama obrađi- autor) van je na skupu prigodom 500. godišnjice osnutka.3 Karika koja nedostaje u samo- A: The earliest cadastral plan stanskom krajoliku Osorske biskupije jest ženska redovnička zajednica Sv. Marije od of Osor, 1821, Archivio di Anđela (Gospe od Anđela) koja je, nakon ukidanja samostana Sv. Petra 1729., ostala Stato di Trieste, Fondo Catasto jedina živuća unutar osorskih zidina, no i ona je naposljetku ukinuta 1743. godine.4 Franceschino, Serie Mappe, b 323b05, V, V; B: Detail of the Cilj ovog priloga jest razjasniti neproučene etape njezine prošlosti. Prvo je pitanje cadastral plan with the nunnery vremena osnutka osorske Gospe od Anđela, a drugo regule koju su redovnice slijedile of St Mary of the Angels; C: tijekom višestoljetnog postojanja zajednice. O tome su pisali istraživači crkvene po- Comparison between the 1821 vijesti u 18. stoljeću, no njihovi su navodi, kako će pokazati rad, često u raskoraku s situation and today’s cadastre povijesnim zbivanjima. Ukratko, osnutak samostana smješta se u 11. stoljeće i implici- ra kontinuitet njegova postojanja sve do 1743. godine, što opovrgavaju pisana vrela iz 16. stoljeća (potvrđuju, štoviše, osnivanje novoga ženskog benediktinskog samostana Sv. Marije od Anđela u prvoj polovici 16. stoljeća). Sučeljavanje pisanja iz 18. stoljeća s povijesnim činjenicama u prvom je redu važan prilog rasvjetljivanja prošlosti Gospe od Anđela kao u potpunosti zanemarenog spomenika Osora. Pristup je primjenjiv i na

Osoru: tradicija, izvori i arhitektura

2. istraživanja drugih samostanskih sklopova (na arhipelagu i šire), o čijem navodnom Veduta Osora, iz: AUGUST SELB osnutku u 11. stoljeću čitamo iz izvora 18. stoljeća, što se onda prihvaća u recentnoj – AUGUST ANTON TISCHBEIN (bilj. 6) (izvor: Biblioteca Civica literaturi. Osim razmatranja povijesti osorskih redovnica, u radu se razmatra izgled Attilio Hortis, Trst) unutrašnjosti samostanske crkve, njezinih izgubljenih drvenih oltara i pripadajućih Veduta of Osor (source: Biblioteca skulptura, i donose se podatci o kasnijem, mramornom inventaru koji je po rušenju Civica Attilio Hortis, Trieste) sklopa razasut Osorom. Naposljetku, evidentira se jedini prežitak nekadašnje samo- stanske crkve, zapadna pravokutna kapela, koja se interpretira kao kapela Sv. Klare. Osim povijesti sklopa od prve polovice 16. stoljeća do 1743. godine – što je fokus ovog priloga – upućuje se na ranije graditeljske etape lokaliteta na kojem je samostan podignut. Materijalni ostatci svjedoče o dugom trajanju lokaliteta, svojstvenom za urbane cjeline poput Osora koja, pak, još uvijek krije brojne nepoznanice sakralne i arhitektonske povijesti grada. U svojstvu prolegomene za buduća arheološka istraži- vanja, iznose se zapažanja o ranijim slojevima koje je negirao, a djelomično i iskori- stio samostan u 16. stoljeću. U tom je svjetlu posebno važan zid koji je početkom 16. stoljeća poslužio kao donji dio pročelja crkve te ogradni zid samostanskog dvorišta, u kojem se prepoznaje bočni zid neke ranije (ranosrednjovjekovne?) građevine, mo- guće crkve nepoznatog titulara. Iako ta ranija faza nije povezana sa samostanom o kojem je u radu riječ, nužna je za razumijevanje prostornog razvoja crkve i samosta- na Gospe od Anđela u 16. stoljeću. Kako bi se na cjelovit način istražile isprepletene razine materijalnih ostataka i pisanih svjedočanstava, u radu se prvo donosi opis postojećeg stanja nekadašnjeg sklopa i razjašnjavaju njegove razvojne faze. Potom se okreće pitanju osnutka samostana na temelju usporedne analize zapisa iz 18. stoljeća i ranijih pisanih izvora iz 16. i 17. stoljeća. Potonji će izvori naposljetku pružiti uvid u život redovničke zajednice i izgled njihove nestale samostanske crkve.

Osoru: tradicija, izvori i arhitektura

3. Opis lokaliteta samostana Gospe od Anđela i prijedlog A. Nekadašnje dvorište samostana, danas privatno graditeljskih faza dvorište na broju Osor 73; Prostornu dispoziciju samostanskog sklopa bilježi prvi katastarski plan Osora B. Detalj krune bunara s godinom izrade (1447.) iz 1821. godine.5 Ondje je uz zapadni potez zidina, na samom kraju ulice što teče i imenom naručitelja, sjevernom stranom središnjeg trga, ucrtana crkva izduljenog trapezastog tlocrta, arhiđakona Andrije Balbija orijentacije sjever-jug, s prigrađenom pravokutnom kapelom uz zapadni bočni zid. (foto: I. Marušić) Istočno od crkve nalazi se cisterna i samostanska zgrada razvedene tlocrtne osnove. A: The former monastic Sjeverno od opisanih zdanja prostire se vrt koji je pripadao samostanu (sl. 1A–B). courtyard, now a private Elevaciju crkve bilježi veduta koju su objavili August Tischbein i August Selb u svo- courtyard at Osor no. 73; B: Detail of the well cornice jim „Uspomenama sa slikarskog putovanja austrijskim primorjem” 1842. godine.6 with the year of construction Na veduti, koja Osor prikazuje sa zapadne (lošinjske) strane, vidljiva je preslica u osi (1447) and the name of the portala, ali i dograđena bočna kapela (zvonik s istočne strane crkve pripada samo- commissioner, Archdeacon Andrea Balbi stanskom sklopu Sv. Petra, a ne Gospe od Anđela), (sl. 2). Nedugo nakon nastanka vedute sklop je razrušen; njegovi se ostaci kriju na kuć- nom broju Osor 73 (sl. 1C).7 Jedini elementi opisanog sklopa koji stoje jesu kape- la, danas ostava, i cisterna s krunom zdenca koja nosi upisanu godinu 1447. i ime naručitelja, arhiđakona Andrije Balbija (sl. 3A–B).8 Na prostoru broda nekadašnje samostanske crkve nalazi se privatno dvorište, a samostanske građevine su ruševne; sačuvana je elevacija južnog dijela, tj. nekadašnje ulično pročelje (sl. 4A–B). Analizirajući opisane ostatke samostanskog sklopa, pozornost privlači visoki ograd- ni zid dvorišta. Masa zida ritmizirana je lezenama širine 70 cm i dubine 7 cm. Vidljive su i kasnije intervencije: zid je 1521. godine probijen klesanim renesansnim okvirom vrata s motivom štapa (nekadašnji portal crkve Gospe od Anđela, zabilježene na ka- tastru iz 1821. godine) (sl. 4A, 5),9 a također su umetnuta vrata sa segmentnim lukom (bez godine ili natpisa, danas zazidana) u osi cisterne, koja su vodila u nekadašnje sa- mostansko dvorište (sl. 4A–B). Takva usložnjenost ostataka različitih povijesnih razdo- blja nije neuobičajena za drevne urbane cjeline poput Osora i predstavlja nemali izazov u interpretaciji razvoja sklopa. U iščekivanju arheoloških istraživanja i precizne snimke sačuvane elevacije, moguće je, ipak, izvesti nekoliko preliminarnih zaključaka. Zid s lezenama u pravilnim razmacima je najraniji – posrijedi je karakteristika arhitekture kasne antike i ranog srednjeg vijeka – no to je ujedno i jedino što za sada možemo ustvrditi s obzirom na to da je struktura ziđa teže čitljiva zbog nanosa žbuke (sl. 4B).

Osoru: tradicija, izvori i arhitektura

4. U svakom slučaju, građevina kojoj je zid pripadao više nije bila u upotrebi sredinom A. Nacrt sadašnjeg stanja 15. stoljeća jer je posred njezine unutrašnjosti sagrađena cisterna. Nju je pak podignuo na fotogrametrijskoj snimci elevacije; B. Nacrt razvojnih osorski arhiđakon, što može upućivati na to da je zemljište bilo u vlasništvu biskupije faza (M. Bilušić i autor) (to možebitno objašnjava i razlog osnivanja ženskog samostana i gradnje crkve upravo A: Outline of the current state na toj lokaciji). Ondje se u 16. stoljeću podiže razmjerno velika jednobrodna crkva i on the photogrammetric dograđuju se samostanske zgrade okružujući cisternu čija je gornja, popločena površina elevation photograph; postala samostansko dvorište (sl. 3A). Kronološki posljednja faza sklopa odnosi se na B: Outline of development dogradnju pravokutne kapele uz zapadni, bočni zid crkve. Na vanjskom plaštu kapele phases razabiru se dva zazidana lučna prozora, mezzalune, karakteristična za sakralne gradnje na Jadranu tijekom 18. stoljeća (sl. 4A–B, 6).10 Stilski neizražajne impostne zone luka kapele upućuju na isto razdoblje. Ukratko, dakle, sklop pokazuje nekoliko faza koje je moguće okvirno datirati; pisani izvori i rani historiografski zapisi kojima se tekst okreće djelomično pružaju pojašnjenja o slijedu njihova nastanka, no tek od 16. stoljeća.

Kamaldoljanska tradicija i osorske koludrice: 11. ili 16. stoljeće Krenimo od podatka o osnivanju ženske redovničke zajednice u 11. stoljeću, u valu širenja benediktinskog reda na Kvarneru, točnije njegova reformiranog ogranka – kamaldoljana. Povijest tog reda ispisana je u višetomnom kompendiju Kamaldo- ljanski anali (Annales Camaldulenses), izdanom između 1755. i 1773. godine. Unatoč tomu što su podatci koji se ondje nalaze preneseni u Svetom Iliriku Danielea Farlatija i Jacopa Colletija (svezak s osorskim biskupima objavljen 1775.), temeljnom djelu o povijesti biskupije, ondje iznesenom treba kritički pristupiti.11 Naime, glavni cilj impresivnog eruditskog projekta dvojice venecijanskih redovnika, Mittarelija i Costa-

A

B Kapela Sv. Klare, početak 18. stoljeća Kasnoantički ili ranosrednjovjekovni zid s lezenama Pročelje crkve Sv. Marije od Anđela iz sredine 16. stoljeća Portal iz 1521. godine Samostanska zgrada sa zazidanim ulazom (datacija nepoznata)

0 1 2 3m

Osoru: tradicija, izvori i arhitektura

5. Portal iz 1521. godine (foto: I. Marušić) Portal from 1521

donija, bio je dokazati važnost reda kojem su i sami pripadali. To su efikasno postigli umnažanjem broja samostana i uvjeravanjem u njihov rani(ji) osnutak. Tako je na cresko-lošinjskom otočju, prema navedenim autorima, postojao niz samostana i ere- mitorija uz gotovo pa svaku (stariju) crkvu na arhipelagu. Cilj je ovog učenog tande- ma, kada se gleda naše otočje, bio još usmjereniji: povezati sve te navodne samostane s osorskim biskupom Gaudencijem († 1044.), svetcem iz kamaldoljanskih redova.12 O samostanu Gospe od Anđela Anali pišu sljedeće: osnovan je u prvoj polovici 11. stoljeća u blizini ondašnje osorske katedrale (današnje crkve Sv. Marije na groblju), prostoru napuštenom nakon razaranja grada od đenovskih trupa 1387. godine. Točan položaj samostana ne navode.13 Nastavljaju da je samostanska zajednica preseljena unutar zidina (ponovno se ne navodi točna lokacija) 1521. godine, dakle, upravo u godini uklesanoj u nadvratnik portala crkve Gospe od Anđela, uz koju su redovnice doista bile smještene od druge četvrtine 16. do sredine 18. stoljeća, tj. do vremena kada su Anali sastavljani. Citirani podatak o premještanju redovnica, međutim, ne potječe iz nekog ranijeg arhivskog vrela (o čemu više u nastavku), već autori Anala godini na nadvratniku pripisuju povijesni „događaj” o kojem pišu. Svoju tvrdnju pot- krepljuju upisanom godinom, argumentirajući da je raniji samostan bio smješten na dijelu grada koji više ne postoji. Kako njihove tvrdnje nije moguće provjeriti, godina na vratima samostanske crkve služi kao potvrda i ranije i kasnije povijesti samostana. Ovaj primjer zorno svjedoči o metodi sastavljača Anala: lokaliteti, natpisi i godine koje

Osoru: tradicija, izvori i arhitektura

6. 7. Sjeverni prozor kapele Sv. Klare Ostatci zazidanog luka kapele (foto: M. Marušić) Sv. Klare, pogled iz dvorišta prema zapadu (foto: I. North window of the chapel of Marušić) St Clare Remains of the walled arch of the chapel of St Clare, view from the courtyard to the west

oni spominju doista postoje, ali ih autori u pravilu proizvoljno tumače u nastojanju da kamaldoljanski red – čiju povijest ukoričuju – učine starijim, većim i važnijim.14 Doista, pisani izvori otkrivaju bitno drukčiju sliku. Osorski plemić Kolan Dra- ža 1509. je godine oporučno ostavio pedeset dukata svojim sinovicama za miraz, uz klauzulu da se, ako Margareta i Franica preminu prije udaje, njima zaviješteni iznos prenamijeni za samostan redovnica – „ako se taj osnuje u Osoru” (se per li tempi di avegnir serà fato tal monasterio intra tera d’Ossoro).15 Ovaj zapis, ukratko, potvrđuje da samostan nije postojao, no inicijativa je očito bila živa među osorskim plemstvom. Nju je novčano podupro imućni Draža koji se već bio istaknuo u sličnim projektima; svega nekoliko godina prije osnovao je opservantski samostan Sv. Franje u Nerezinama. Ni godine 1534. (kada su se, ako je vjerovati Analima, redovnice već trebale preseliti na lokaciju koju su zadržale do 18. stoljeća) samostan nije bio osnovan. U popisu dobara biskupije iz navedene godine navedene su sve gradske crkve i njihovi oltari koji su bili obdareni materijalnim dobrima, no Gospu od Anđela (ni oltar koji se u njoj nalazio) ne nalazimo među njih dvanaest unutar osorskih zidina.16 Kronotaksa osorskih biskupa u Svetom Iliriku prenosi da je samostan osnovan prije sredine 16. stoljeća. Biskup Andrija de Cappo (na tronu od 1533. od 1553.) u Osor je, kako se ondje doznaje, doveo nećakinju Ceciliju koja je u (novoosnovanom) samostanu doživjela devedesetu godinu u znaku čestita isposničkog života.17 Ovaj je navod također samo dijelom točan. Cecilija Cappo doista jest bila redovnica u Gos-

Osoru: tradicija, izvori i arhitektura

pi od Anđela, no rođena je 1552. godine, prihvativši klauzuru tek 1595., u dobi od 36 godina,18 zbog čega (čak i ako jest bila u rodbinskoj vezi s osorskim biskupom) nije mogla biti prva redovnica. Cecilija je u osorskom samostanu dočekala duboku starost nadživjevši generacije redovnica (u vizitaciji 1647. godine zabilježeno je da ima 95 godina) zbog čega su je zasigurno pamtile generacije.19 Uparivši redovnicu na temelju prezimena s biskupom iz prve polovice 16. stoljeća, povjesnica je u njezinu liku prepoznala idealizirani arhetip prve, „svete” redovnice samostana koji je, očito, osnovan više desetljeća prije njezina zaređivanja. Godine 1579. u samostanu je prema benediktinskoj reguli živjela samo jedna starija koludrica.20 Napučivanje samostana bio je jedan od ciljeva novog biskupa, Koriolana Garzadorija (biskup od 1575. do 1614.), koji je uz pomoć komune osi- gurao pedeset dukata i doveo redovnicu iz Cresa postavivši je za opaticu samosta- na u uvjerenju da će je slijediti osorske „djevojke koje će postati koludrice”.21 Pr- vog lipnja 1579. godine s glavnog oltara stolnice, na misi povodom dana gradskog patrona sv. Gaudencija, odaslao je poziv za financijskim pomaganjem samostana. Pročitavši ga na govornom, talijanskom jeziku, htio je doprijeti do većeg broja vjernika jer sredstva koja je za navedenu svrhu namaknula komuna nisu bila do- voljna.22 U međuvremenu je prvotna benediktinska regula zamijenjena pravilom sv. Klare: godine 1586. papinski je ured zadarskom nadbiskupu Natalu Venieru (pod čijom se jurisdikcijom Osorska biskupija nalazila) izdao odobrenje da uputi klarisu Kerubinu u samostan u Osoru.23 Garzadorijev pothvat i promjena regu- la očito su imali odjeka jer je početkom 17. stoljeća u samostanu živjelo osam opatica,24 a sredinom stoljeća deset.25 Broj osorskih klarisa krajem 17. stoljeća ipak je počeo opadati: godine 1681. Gos- pa od Anđela brojila ih je svega četiri, a desetljeće nakon i taj se broj prepolovio.26 Razloge tom nepovoljnom kretanju nije teško pronaći: višestoljetno propadanje Oso- ra ostavilo je traga i na ovom samostanu, a gradsko je plemstvo, iz čijih su se redova redovnice uglavnom regrutirale, bilo malobrojno. Lokalne crkvene vlasti stoga su godinama pritiskale osorske klarise da se presele u creski benediktinski samostan Sv. Petra, jedan od najnapučenijih na istočnoj obali Jadrana (i time se, faktički, vrate na staru regulu).27 Stanje stalnog održavanja na životu potrajalo je do ukidanja samosta- na 1743., točnije kolovoza iduće godine, kada su posljednje tri redovnice, u pratnji tadašnjeg biskupa Mateja Karamana (biskupovao od 1742. do 1745.), preseljene u Trogir, u benediktinski samostan Sv. Nikole.28 Njihovim povlačenjem nametnulo se pitanje nove funkcije sklopa uz crkvu. Odlučeno je da se prihodi samostana prena- mijene za sjemenište, no oni su ionako bili zanemarivi.29

Život osorskih benediktinki, kasnije klarisa Uz redovničke dužnosti, osorske su monache dane kratile prerađivanjem vune. Prema svjedočanstvu majke opatice Magdalene Draže, početkom 17. stoljeća na taj su način godišnje mogle osigurati do stotinu dukata prihoda.30 Prostrani samostan- ski vrt nisu obrađivale sestre, već radnici koji su za ulaz u samostan trebali ishoditi posebno odobrenje lokalnih crkvenih vlasti. Sredinom 17. stoljeća dozvolu za obra- đivanje vrta i iznošenje i unošenje potrepština dobili su Vinko Arbakana, Gašpar Cipić i Nikola Gašparinić, a sestrama su na usluzi bile i Lucija Rukonić i njezina sestra Lucija Arbesana.31 Dopuštenje ulaska muškarcima u samostanski vrt pratila je izričita zabrana opaticama da se tijekom dana ondje zadržavaju, osim ako za to ima- ju opravdani razlog i dozvolu majke.32 Većina vijesti o samostanskoj zajednici iz tog doba odnosi se na poštovanje klauzure. Redovnicama je tijekom vizitacije naređeno da moraju pokrivati lice pri susretu s crkvenim dostojanstvenicima i da u crkvu ne smiju ulaziti s ulične strane (tj. napuštati samostan).33 Tijekom objeda redovnice su čitale le croniche de santi, a ne regulu koju su slijedile. Kako je pojasnila tadašnja abadessa Draža, nisu je posjedovale.34

Osoru: tradicija, izvori i arhitektura

8. A–B. Oltar crkve Sv. Gaudencija (izvorno iz crkve Sv. Marije od Anđela), total i detalj stipesa (foto: I. Marušić) Altar in the church of St Gaudentius (originally from the church of St Mary of the Angels), total and detail of the stipes

Podatci o životu redovnica osvjetljavaju i neke aspekte arhitekture samostana. Primjerice, vizitator Michele Priuli 1603. godine naređuje da se zazidaju prozori u dormitoriju kako se s javne ceste ne bi moglo „viriti” u samostan.35 Sporna su, na- dalje, bila i ulazna vrata u samostan, po svemu sudeći zazidana vrata segmentnog otvora čiji se profil i danas ocrtava na nekadašnjem ogradnom zidu, danas ogradi privatnog dvorišta (sl. 4A–B).36 Odredbe s istim ciljem ponovljene su i u vizitaciji

Osoru: tradicija, izvori i arhitektura

Valerija de Pontea sredinom 17. stoljeća. Tada je određeno da se ogradni zid samo- stanskog vrta treba povisiti za „barem jedan lakat”. Među osobama kojima je u istoj vizitaciji dano dopuštenje ulaska u samostan navedeni su majstor Ludovik Zidarić i njegovi neimenovani sinovi, također zidari, koji su očito trebali izvršiti taj zadatak.37

Unutrašnjost crkve i njezin razasuti inventar Jednobrodna samostanska crkva u 16. je stoljeću bila opremljena trima oltarima. Na središnjem se nalazio lijep retabl (pala honorifica) s drvenom skulpturom (ima- go) Djevice Marije.38 Oltar slijeva bio je neopremljen (u vizitaciji 1579. naređeno je njegovo uklanjanje), a na oltaru zdesna, posvećenom sv. Benediktu (tada zaštitniku redovničke zajednice), nalazio se slikani ili rezbareni prikaz (imago) tog svetca.39 Cr- kva je, dakle, unatoč malom broju redovnica koje su uz nju obitavale, bila dolično opremljena. Ipak, naputci vizitatora o nužnosti nabavljanja kaleža s patenom, par tjelesnika (platna za držanje čestica kruha i kaleža s vinom) i tri para purifikatorija (rupčića za čišćenje kaleža), govore o slaboj opskrbljenosti crkve za slavljenje euha- ristije.40 Kako bilo, početkom 17. stoljeća mise na središnjem oltaru služene su tri puta tjedno, kao i na važne svetkovine.41 Zdesna se i dalje nalazio oltar sv. Benedikta, dok je sa suprotne strane, na mjestu ranijeg „golog” oltara, podignut oltar sv. Klare. Naslovnici bočnih oltara, dakle, otkrivaju staru i novu regulu samostanske zajednice: sjećanje na ranije pravilo zadržano je oltarom sv. Benedikta, dok je nova zaštitnica bila čašćena na vlastitom oltaru.42 Citirane vizitacije iz 16. i 17. stoljeća otkrivaju stanje crkvene unutrašnjosti prije dogradnje bočne kapele. Njezina arhitektonska plastika pak sugerira dataciju u 18. stoljeće (terminus post quem jest godina ukidanja samostana, 1743.), (sl. 4A–B). U novoizgrađenu je pravokutnu kapelu jamačno bio premješten oltar sv. Klare, čemu u prilog ide vijest da se crkva postupno počela nazivati imenom te svetice.43 Uspo- redno s dogradnjom kapele, tijekom prve polovice 18. stoljeća, crkva je opremljena novim, mramornim inventarom, koji je za razliku od ranijih drvenih oltara, dijelom sačuvan. Veliki mramorni oltar iz crkve (iako nije poznato je li posrijedi središnji oltar ili onaj u kapeli Sv. Klare), prebačen je u crkvu Sv. Gaudencija, gdje se i danas nalazi. Mramorni stipes oltara bio je razlomljen na komade i ponovno sastavljen na novoj lokaciji, što upućuje na to da je crkva godinama propadala, a njezin inventar raznašan i uništavan (sl. 8A–B).44 Također, kako saznajemo iz bilježaka o povijesti mjesta koje je sakupio župnik Emilo Mužić sedamdesetih godina 20. stoljeća kori- steći se ranijim zapisima, elementi oltarne plastike ponovno su upotrjebljeni koncem 19. stoljeća za gradnju nadgrobnog spomenika Ivana Malabotića (1819. – 1890.). Na osorskom groblju i danas stoji njegova grobnica sazdana od nekadašnjeg svetohrani- šta crkve Gospe od Anđela i elemenata atike oltara (sl. 9).45

*** Na temelju analize materijalnih ostataka i pisanih izvora moguće je izvući neko- liko zaključaka. Ženski samostan Gospe od Anđela nije postojao prije prve četvrtine 16. stoljeća, a osnivanje ženske redovničke zajednice u 11. stoljeću nije osvjedočeno ni jednim poznatim izvorom; taj se podatak pronalazi tek u 18. stoljeću kada se ukoričuje povijest benediktinaca na Kvarneru u kompendiju Kamaldoljanski anali. Prvotna benediktinska regula krajem 16. stoljeća zamijenjena je pravilom sv. Klare, prema kojoj će redovnice živjeti sve do ukidanja samostana 1743. godine. Samostan je u 16. stoljeću podignut na lokalitetu na kojem se razaznaju i raniji slojevi. Tijekom kasne antike ili ranog srednjeg vijeka ondje je stajala građevina s le- zeniranim zidovima, možda crkva, koja je do sredine 15. stoljeća bila izvan uporabe te je posred njezina tijela podignuta cisterna.46 Premda se predlaganje rane datacije

Osoru: tradicija, izvori i arhitektura

9. Nadgrobni spomenik Ivana Malabotića na osorskom groblju (foto: I. Marušić) Tombstone of Ivan Malabotić at the Osor cemetery

za zid s lezenama bez temeljitijeg arheološkog uvida može činiti suviše smjelim, ne treba zaboraviti da je postojao niz srednjovjekovnih sakralnih građevina u Osoru koje tek treba istražiti, a neke doslovno pronaći unutar njegovih zidina s obzirom na to da njihova ubikacija nije poznata.47 U 16. stoljeću probija se renesansni portal (1521.) u ranosrednjovjekovnom zidu, novom pročelju crkve, koja, međutim, nije postojala još 1534. godine, ali je svakako podignuta do sredine 16. stoljeća. Dakle, premda elementi sklopa na kojem se od tada nalazio samostan Gospe od Anđela nedvojbeno sadrže ostatke ranijih struk- tura, ne treba ih dovoditi u vezu s nekim ranijim samostanom jer se tada upada u zamku na koju navode Anali: da na temelju ranijih materijalnih ostataka – zidova, godina i natpisa – pretpostavimo raniji postanak samostana. Doista, ova nimalo jednostavna epizoda iz osorske crkvene i graditeljske povi- jesti svjedoči o čestom raskoraku između pisanja 18. stoljeća i povijesnih događa- ja, što proizlazi iz specifičnog cilja ondašnjih erudita, u ovdje obrađenom slučaju Kamaldoljanskih anala, odnosno potrebe da uzvise samostanski red čiju povijest prepredaju.48 Neovisno o tome, istražujući jednu crkvu – Sv. Mariju od Anđela iz 16. stoljeća i pripadajući samostan – možda je otkrivena jedna starija, čiji su ostat- ci većim dijelom sačuvani. Kakve se točno povijesti kriju iza njezinih zidova, tek treba podrobnije istražiti.49

Osoru: tradicija, izvori i arhitektura

BILJEŠKE 1 Za recentna arheološka istraživanja samostanskih sklopova vidi 11. stoljeća u svjetlu kamaldoljanske i benediktinske povijesti MORANA ČAUŠEVIĆ-BULLY, SÉBASTIEN BULLY, Redovniš- vidi IVAN OSTOJIĆ, Kamaldoljani u Hrvatskoj, Bogoslovska tvo na Kvarnerskim otocima od 5. do 11. stoljeća: nova arheo- smotra, 33/2 (1963.), 132 („ovo je [osorska Gospa od Anđela, loška istraživanja lokaliteta Sveti Petar kod Ilovika i Martinšćica op.a.], koliko se zna, najstariji ženski samostan u Dalmaciji, koji na Punta Križi, Izdanja Hrvatskog arheološkog društva, 30 (2012. je bio organiziran po pravilu sv. Benedikta”); MILJENKO JUR- /2015./), 77–101 (s navedenom literaturom). KOVIĆ, Crkvena reforma i ranoromanička arhitektura na istoč- 2 ENVER IMAMOVIĆ, Povijesno arheološki vodič po Osoru, Sara- nom Jadranu, Starohrvatska prosvjeta, 29 (1990.), 191–213, te jevo, 1979., 136–143. Autor navodi da je titular franjevačkog sa- ISTI, Monasteri insulari dell’archihpelago del Quarnero dell’XI e mostana u Bijaru također Sv. Marija „od Anđela”, što, međutim, del XII secolo, Hortus artium medievalium, 19 (2013.), 205–217. nije točno. 12 Isto je istaknuo i I. Ostojić inzistirajući na razlikovanju sigurnih 3 Franjevci u Nerezinama: zbornik radova u povodu 500. obljetnice (ur. od mogućih samostana, vidi IVAN OSTOJIĆ, Benediktinci u Hr- Julijano Sokolić i Bernardin Škunca), Nerezine i Mali Lošinj, 2005. vatskoj i ostalim našim krajevima, sv. II, Split, 1964., 195–197. Na istim se izvorima temelje i radovi o Gaudenciju, vidi STEFANO 4 Crkva je uključena u recentni pregled sakralne arhitekture otočja, ZUCCHI, Fonti e studi sul vescovo Gaudenzio di Ossero: bi- MARIJANA DLAČIĆ, Crkve i kapele cresko-lošinjskog arhipelaga: lancio critico-bibliografico, Atti del Centro di ricerche storiche di grad Mali Lošinj, Mali Lošinj, 2016., 42–43 (s datacijom najrani- Rovigno, 20 (1990.), 351–380. Za kritičniji pristup tim izvorima jeg sloja u kasnu antiku). Istraživanja arheološke topografije Oso- vidi MARINA MILADINOV, Margins of Solitude. Eremitism in ra naznačila su položaj crkve i samostana uz osnovnu dataciju Central Europe between East and West, Zagreb, 2008., 142–156. („srednji vijek/barok”), SÉBASTIEN BULLY, MILJENKO JUR- KOVIĆ, MORANA ČAUŠEVIĆ-BULLY, IVA MARIĆ, L’église du 13 Podatci iz Anala precizno su sažeti u IVAN OSTOJIĆ (bilj. 11), monastère Saint-Pierre d’Osor (île de Cres): première campagne 196–198. Fascinantni arheološki obrisi tog napuštenog dije- d’étude, Hortus artium medievalium, 13/2 (2007.), 442. Samostan la grada recentno su objavljeni: NIVES DONEUS, MICHAEL ukratko spominje i TEA SUŠANJ PROTIĆ, O urbanizmu Osora DONEUS, ZRINKA ETTINGER-STARČIĆ, The ancient city of nakon 1450. godine, Ars Adriatica, 5 (2015.), 103. Osor, northern Adriatic, in integrated archaeological prospecti- 5 DRŽAVNI ARHIV U TRSTU [ARCHIVIO DI STATO DI TRI- on, Hortus artium medievalium, 23/2 (2017.), 761–775, na str. ESTE], Catasto franceschino, Mappe, Ossero, 323 b 05, foglio V, 775 spominju se pronađeni ostatci sklopa koje autori oprezno sezione V. povezuju s pisanim vijestima o ženskom benediktinskom samo- stanu iz 11. stoljeća. 6 AUGUST SELB, AUGUST ANTON TISCHBEIN, Memorie di un viaggio pittorico nel litorale austriaco, Trieste, 1842., il. 44 14 Treba istaknuti da je malo vjerojatan tako rani osnutak ženske (Ossero [nel Quarnero]), (konzultiran prvotisak, Biblioteca Ci- redovničke zajednice u Osoru: ako je zaista riječ o prvoj polo- vica Attilio Hortis, Trst). Za noviji pretisak (s koloriranim vedu- vici 11. stoljeća, posrijedi bi bilo najranije mjesto obitavanja re- tama) vidi: AUGUST TISCHBEIN, AUGUST SELB, Uspomene dovnica sv. Benedikta na našoj obali. Primjerice, samostan Sv. sa slikarskog putovanja austrijskim primorjem, četverojezično Marije Male u Zadru osnovan je (tek) 1066. godine, o čemu vidi izdanje, Pula, 1997., 264–267. EDUARD PERIČIĆ, Samostan Svete Marije u Zadru od njego- va osnutka do danas, u: Kulturna baština samostana Sv. Marije 7 Riječ je o sljedećim katastarskim česticama: Katastarska općina u Zadru (ur. Grga Novak i Vjekoslav Maštrović), Zadar, 1968., 302422 Osor, 18, 19/1, 19/2 i 56/1. Napominje se da je katastar- 8–12. U istom je valu osnovan i rapski benediktinski samostan ska čestica 18 ucrtana na današnjoj katastarskoj karti manjih di- Sv. Andrije, o čijoj graditeljskoj povijesti vidi KATARINA HOR- menzija no što je u stvarnosti. VAT-LEVAJ, Samostan benediktinki sv. Andrije na Rabu: prilog 8 M CCCC XLVII HOC OPVS FECIT FIERI PRESBITER AN- povijesti gradnje, Prostor, 58, 2 (2019.), 194–195. DREAS ARCIDIACONUS ABSARENSIS. Na tijelu krune cister- 15 (…) lassa alle sue fiole, cioè Margarita e Franiça fiole de ser Zorzi ne isklesan je grb obitelji Balbi, na temelju čega se zaključuje da suo fratello ducati 50 per una vivendo caste et honeste li sia date qu- je bunar podignuo arhiđakon Andrija Balbi, JASMINKA ĆUS ando andarano dal marito, et morendo Avanti, vol et ordina che li RUKONIĆ, Stemmi di Ossero sull’isola di Cherso nel secondo denari siano spesi in lo monasterio di monige se per li tempi di ave- periodo della Repubblica di Venezia (1409–1797), Atti del Cen- gnir serà fato tal monasterio intra tera d’Ossoro, siano messi et /ne- tro di ricerche storiche di Rovigno, 47 (2017.), 68–69 (kat. br. 2) dostaje/ in fabrica di tal monasterio, VITTORINO MENEGHIN, i ondje navedena literatura. Riječ je o tzv. „dalmatinskom tipu” Il convento di S. Francesco in Neresine, Atti e memorie della krune, IVO ŠPRLJAN, Bunarske krune u šibenskim eksterijeri- Società istriana di archeologia e storia patria, 69 (1969.), 54–55. ma, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 22 (1998.), 38–39. 16 ARHIV HAZU, Libro dei beni ecclesiastici di Ossero dell’anno 9 Unutar rimskih znamenki godine umetnut je Kristov monogram, 1534., XX-14A. Konzultiran je prijepis Lea Košute, original se koji se tradicionalno uklesavao u nadvratnike: M D IHS XXI. čuva u Biskupskom arhivu u Krku. U tom je svjetlu zbunjujuć 10 Vidi VLADIMIR MARKOVIĆ, Tipologija crkava 17. i 18. stolje- podatak o obitelji Sbarra koja je obnovila samostan 1458. godine ća u Istri, Zagreb, 2004., 45. i postavila svoj grb na portal, o čemu – bez pozivanja na izvor 11 GIOVANNI BENEDETTO MITTARELI, ANSELMO COSTA- – piše NICOLÒ LEMESSI, Contributi alla storia ecclesiastica DONI, Annales Camaldulenses ordinis Sanctri Benedicti (…), vol. di Cherso, u: Padre Alfonso Orlini istriano di Cherso, Padova, I, Venetiis, 1764., 258–259. Za interpretaciju spomeničke građe 1959., 177–178 (na istom se mjestu navodi da kruna cisterne s

Osoru: tradicija, izvori i arhitektura

grbom više ne postoji, što nije točno). Iznad portala iz 1521. go- 24 Uz majku Magdalenu Draža, u samostanu su početkom 17. stolje- dine nalazi se šiljasto zaključena luneta u kojoj je doista mogao ća živjele Cecilija Cappo, Anđela Camalia, Francesca Schia, Marija biti smješten grb. U Arheološkoj zbirci Osor čuva se grb obitelji Petris, Mihaela Fibischina, Gabriela Firlaza (?) te Marta (nečitkog Balbi (inv. oznaka AZO-1887), istovjetan onomu na bunaru, čije prezimena), MICHELE PRIULI (bilj. 18), ff. 409r-412r. dimenzije odgovaraju luneti nad portalom. Imajući u vidu da je 25 Redom, majka Antonija Biasina, Cecilija Cappo, Mihaela (uz bunar podignuo pripadnik navedene obitelji, je li možda upravo ime nije upisano prezime), Katarina Camaglia, Anđelika Petris, to grb o kojem govori Lemessi? O grbu vidi JASMINKA ĆUS Marija Dragonja, Bartolomeja Pastosa, Domenika Mellada, An- RUKONIĆ, Osorska heraldička baština (I. dio), u: Creski anali: đela (Anzola) Bataglia, Katarina Bagatella, Visitatio generalis Va- od starine od našeg doba, sv. 1 (ur. Slaven Bertoša), Pula – Cres lerii de Ponte (bilj. 19), fol. 79r. – Mali Lošinj, 2018., 80. 26 SLAVKO KOVAČIĆ, Vjerske, društvene i privredne prilike na 17 DANIELE FARLATI, Illyricum sacrum, vol. V, Venetiis, 1775., otocima Cresu i Lošinju prema izvještajima o stanju osorske bi- 214. Promjena regule, o kojoj se na citiranom mjestu govori, na- skupije (1589. – 1805. god.), u: Između povijesti i teologije. Zbor- stupit će ipak nekoliko desetljeća poslije, o čemu vidi dalje. nik radova u čast fra Atanazija Matanića u povodu 80. obljetnice 18 U izvještaju Priulijeve vizitacije (1603.) navodi se da Cecilija života i 50. obljetnice znanstvenog rada (ur. Josip Sopta), Zadar Cappo ima 44 godine, od kojih je u samostanu provela osam, – Krk, 2002., 333. DRŽAVNI ARHIV U ZAGREBU, Zbirka mikrofilmova (HR- 27 SLAVKO KOVAČIĆ (bilj. 26), 333–334. DADU-1450), MICHELE PRIULI, Visitatio, Diocesis Ausserensis 28 GIANNA DUDA MARINELLI (bilj. 23), 219–220. (1603.), f. 410r. 29 GIANNA DUDA MARINELLI (bilj. 23), 220. 19 BISKUPSKI ARHIV U KRKU, Arhiv Osorske biskupije, sv. 15 – Visitatio generalis Valerii de Ponte, 1647. – 1649., f. 79. 30 MICHELE PRIULI (bilj. 18), f. 409r. 20 Sunt quatuor monasteria regularia (…) aliud monasterium in quo 31 Visitatio generalis Valerii de Ponte (bilj. 19), f. 80r. una tantum extat monialis, sed nunc reverendissimus episcopus 32 Visitatio generalis Valerii de Ponte (bilj. 19), f. 81v. [Koriolan Garzadori, op.a.] et spectabile comunitas convenerunt 33 MICHELE PRIULI (bilj. 18), ff. 412v–413r. ampliandi manasteri, et dotandi etiam, et augendi monialium nu- 34 MICHELE PRIULI (bilj. 18), f. 410r. merum, DRŽAVNI ARHIV U ZAGREBU, Zbirka preslika na pa- piru (HR-DADU-913), AGOSTINO VALIER, Visitatio, Diocesis 35 Na donjoj etaži nekadašnje samostanske zgrade sačuvani su pra- Ausserensis (1579.), f. 3v. vokutni prozori s rešetkama te veći prozori na gornjim dvjema etažama. Budući da su ženski samostani trebali biti u cijelosti 21 AGOSTINO VALIER (bilj. 20), f. 6v. Iznos namijenjen za samo- zatvoreni s ulične strane, ne treba isključiti mogućnost da je ri- stan (pedeset dukata) odgovara svoti iz Koriolanove oporuke. ječ o kasnijoj kući, sagrađenoj u 18. ili 19. stoljeću, dakle nakon Trebalo bi dublje ispitati koja je bila njegova uloga u osnivanju ukidanja samostana. samostana, odnosno je li on, uz franjevački samostan u Nerezi- nama, kanio osnovati i ženski samostan u Osoru (u čemu, kako 36 MICHELE PRIULI (bilj. 18), ff. 412r, 413r. pokazuje oporuka, ipak nije uspio). Na to bi mogao upućivati i 37 Visitatio generalis Valerii de Ponte (bilj. 19), ff. 80r, 81v. „franjevački” titular Sv. Marije od Anđela, no pitanje zahtijeva 38 Altare maius consecratum habet palam honorificam cum imagine daljnja promišljanja i arhivska istraživanja. lignea Beatae Mariae, AGOSTINO VALIER (bilj. 20), f. 16r. 22 Dio poziva vjernicima glasi: per poter esser habitato da monac- 39 Altare Sancti Benedicti habet imaginem dicti sancti, AGOSTINO he come prima, et col consenso di questo reverendissimo vescovo VALIER (bilj. 20), f. 16r. habbiamo applicato alla detta reparatione quel più c’habbiamo 40 AGOSTINO VALIER (bilj. 20), f. 16r. Kako su mise slavili ka- potuto, il che però non può essere a bastanza senza l’aggiunta nonici, očito su nosili sa sobom potrebno liturgijsko posuđe za de fideli. Preghiamo donque efficacemente nelle viscere del Sacro celebriranje. Nome Giesu Chisto tutte le carita vostre che venghino agiuttare questa questa santa opera con le sue elemosine, accio che possa 41 Kapelan crkve bio je Petar Bonmartini, MICHELE PRIULI (bilj. esser ridotta alla sua perfettione, et ivi si accreschi il colto divino, 18), f. 404r. et quelle vergini che saranno invitate da Nostro Signor Dio al suo 42 Odgovore na daljnja pitanja o životu samostana iz tog doba servitio possino adempir il suo santo proposito, et con le sue sante svakako može dati arhivsko istraživanje u Biskupskom arhivu orationi pregar la Divina maestà per la conservatione et ampliatu- u Krku, gdje je prenesen arhiv Osorske biskupije nakon njezina dine della repubblica Christiana. Tekst poziva je in extenso prene- ukidanja. Riječ je o svescima Livelle delle Revende di Ossero te sen u izvještaju vizitacije, AGOSTINO VALIER (bilj. 20), f. 19r. Monialium. Ukratko ih spominju VJEKOSLAV ŠTEFANIĆ, LEO 23 PETAR BEZINA, Samostani klarisa u Hrvatskoj, Kačić, 26 KOŠUTA, Arhiv bivše osorske biskupije, Starine, 43 (1951.), 306, (1994.) [zbornik „Sveta Klara i naše vrijeme”], 288. U litera- 327; te LEO KOŠUTA, Arhiv bivšeg osorskog kaptola, Starine, turi je iznesen podatak da je samostan klarisa, prema namjeri 45 (1955.), 309. biskupa Garzadorija, trebao biti zamijenjen samostanom uršu- 43 DANIELE FARLATI (bilj. 17), 618. Daljnja potvrda može se naći linki, no da je taj potez „vjerojatno bio protumačen preuzetnim”, u analogiji s crkvom creskih benediktinki Sv. Petra, tipološki GIANNA DUDA MARINELLI, La diocesi di Ossero nelle fonti istovjetnog izduženog volumena, uz koji je dograđena kapela Sv. locali e vaticane, Atti e memorie della Società istriana di arche- Benedikta, zaštitnika tamošnjih redovnica, vidi: LARIS BORIĆ, ologia e storia patria, 108 (2008.), 175. O tome ovdje obrađeni JASENKA GUDELJ, Uveliko i u malo: lik i likovnost renesansnog izvori šute. Cresa, Zadar, 2019., 76.

Osoru: tradicija, izvori i arhitektura

44 EMIL MUŽIĆ, Imovnik umjetničkih i vrjednijih predmeta župske nepoznate) crkve, poput Sv. Martina, smještene negdje u blizi- Crkve u Osoru sa historijskim podacima [dio „Kratke historijske ni samostana Sv. Petra, „okruglog oblika, sa zvonikom na četiri crtice o Osoru”], strojopis u župnom uredu Osor, bez signature, stupa okrugla oblika”; MATKO MATIJA MARUŠIĆ, O unutraš- 9. Zahvaljujem don Ivanu Katunaru na pomoći i susretljivosti. njem uređenju katedrale Sv. Nikole u Osoru u 16. stoljeću, Ars Iste podatke donosi i MARIO BOTTER, Ossero – città italiana Adriatica, 11 (2021.), 182, 191. dai nobili ricordi, Pagine istriane, ser. III, 1/4 (1950.), 344. 45 EMIL MUŽIĆ (bilj. 44), 9. Natpis na nadgrobnom spomeniku 48 Treba istaknuti da u Osoru postoji još jedan sklop koji se ta- glasi: Mesto tributo di figliale affetto Giovanni Malabotich vi- kođer povezuje s nekom davnom samostanskom zajednicom, ssuto anni 71 morto addi XXX XII 1890. Venerata memoria ai barem u pričama malobrojnih preostalih Osserina. Riječ je o superstiti. Mužić navodi da je nadgrobni spomenik sazdan od nizu na kućnim brojevima 25-25A, s dvorištem i cisternom, pro- grčkog mramora, no riječ je o mnogo jeftinijim materijalima. stranim vrtom, visokim (samostanskim?) zidom, ali i ostatcima Ako je doista riječ o elementima glavnog oltara, onda bi oltar arhitektonske plastike i renesansne skulpture, no bez crkve. Riječ koji se danas nalazi u crkvi Sv. Gaudencija bio onaj iz kapele Sv. je o sljedećem nizu kuća: Katastarska općina 302422 Osor, ka- Klare. tastarske čestice 12/2, *59/1, *59/4, *59/359/5, *59/2. Reljef Bo- 46 Sačuvani bi zid, ako ga oprezno odredimo kao crkvu, prema gorodice s Djetetom recentno je objavljen: MARIJAN BRADA- tome odgovarao njezinu jugozapadnom uglu i južnom bočnom NOVIĆ, Još jednom o širenju renesansne skulpture na Kvarneru, zidu (u slučaju pravilne orijentacije, s ulazom na zapadu i sveti- štem na istoku). U tom bi se slučaju svetište crkve nalazilo ispod Ars Adriatica, 6 (2016.), 124 (sl. 5). cisterne iz sredine 15. stoljeća. 49 Rad je rezultat projekta Instituta za povijest umjetnosti “Arhitek- 47 S aspekta poznavanja tog slabo istraženog poglavlja osorske tura i likovnost urbanih cjelina Hrvatske”. Financira Europska povijesti valja upozoriti i na druge intrigantne (i u potpunosti unija – NextGenerationEU.

Altri articoli dello/a stesso/a autore/rice

Articoli simili

1-10 di 17

Puoi anche Iniziare una ricerca avanzata di similarità per questo articolo.