Preskoči na sadržaj
Jadranska umjetnost: časopis za povijest umjetnosti Traži

Padiglione della Dalmazia - Izložbeni paviljon Dalmacije na sajmu u Milanu 1928. godine

DOI 10.15291/ars.4979

Preuzmi PDF

Svezak 15 (2025)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Antonija Mlikota Odjel za povijest umjetnosti, Sveučilište u Zadru amlikota@unizd.hr Korespondentni autor

Paviljon Dalmacije, a od 1930. godine paviljon Zadra, izgrađen za sajam u Milanu 1928. godine, predstavlja zanimljiv arhitektonski projekt međuratnog razdoblja. Projektiran kao trodijelna izložbena građevina historicističke koncepcije, s pročeljem koje kombinira elemente dalmatinske gotike i rane renesanse s antičkim uzorima, paviljon je izražavao ideološke i simboličke težnje talijanske vlasti za potvrdom kulturne prisutnosti na hrvatskoj obali Jadrana. Paviljonom se od 30-ih godina 20. stoljeća koristila tvrtka Radio Marelli, koja je izmijenila izgled pročelja u duhu vremena i vlastitog imena. Paviljon je bio u uporabi sve do 1942. godine, kada je stradao u bombardiranju. Nakon toga pao je u zaborav, sve dok jedan mali novinski članak nije potaknuo ponovno zanimanje za ovu građevinu. Na temelju sačuvanih fotografija, arhivskih izvora i novinskih zapisa bilo je moguće rekonstruirati vizualni identitet i propagandnu funkciju paviljona, čime se on smješta u širi kontekst izložbene djelatnosti Dalmacije i Zadra unutar Kraljevine Italije između dvaju svjetskih ratova.

Paviljon Dalmacije i Zadra, izložbena arhitektura, Gianluca Melocchi, Fiera di Milano 1928., Radio Marelli, 20. stoljeće

2a i b. Katalog Milanskog sajma iz 1928. a b godine: a) naslovnica; b) stranica s fotografijama regionalnih paviljona, uključujući i crtež novog paviljona Dalmacije (izvor: Archivio Storico Fondazione Fiera Milano, online izdanje kataloga, / bilj. 7/) Catalogue of the Milan Fair from 1928: a) cover; b) page with photographs of regional pavilions, including a drawing of the new Pavilion of Dalmatia

Tijekom međuratnog razdoblja Zadar je bio pod snažnom talijanizacijom. Talijan- ske su vlasti poticale doseljavanje Talijana i istovremeno provodile represiju nad slavenskim stanovništvom. Grad je postao simbol talijanskog imperijalizma na istočnoj jadranskoj obali. Nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske u travnju 1941. godine nova vlast našla se u potpunoj ovisnosti o silama Osovine – Italiji i Njemačkoj. Fašistička Italija, slijedeći svoje dugogodišnje iredentističke ciljeve, zahtijevala je predaju velikog dijela istočnojadranske obale. Ante Pavelić je 18. svibnja 1941. u Rimu potpisao tzv. Rimske ugovore, kojima je NDH Italiji prepu- stio znatan dio Dalmacije s gradovima Splitom, Šibenikom, Trogirom, Kaštelima i Dubrovnikom, kao i većinu dalmatinskih otoka (Brač, Hvar, Korčula, Vis, Mljet i dr.). Time je NDH zadržao tek uzak pojas obale. Zadar je ostao pod talijanskom, pa, kratko, nakon kapitulacije Italije 1943. godine, njemačkom upravom sve do kraja Drugoga svjetskog rata, kada je u savezničkom bombardiranju jako oštećen. Nakon rata Zadar je bio pod jugoslavenskom upravom, iako je tek 1947. godine potpisivanjem mirovnog ugovora s Italijom, Zadar i pravno postao teritorij posli- jeratne Jugoslavije, a poslije Republike Hrvatske. Brojni projekti, arheološka istraživanja, izložbe, umjetničke suradnje i drugi aspekti kulturnog života Zadra iz razdoblja talijanske uprave – osobito iz vremena kada je grad formalno bio pripojen Kraljevini Italiji – i dalje ostaju slabo poznati i nedovoljno istraženi. Među takvim projektima ističe se i paviljon Dalmacije, odnosno Zadra, koji je sagrađen za potrebe Devetoga međunarodnog gospodarskog sajma (IX Fiera Cam- pionaria Internazionale di Milano) održanog u travnju 1928. godine. Bila je to jedna od najvažnijih godišnjih manifestacija ondašnje Kraljevine Italije, namijenjena predstav- ljanju industrijskih, trgovačkih i kolonijalnih postignuća (sl. 1). U sklopu tzv. regionalnih paviljona, prikazivani su proizvodi s naglašenim lokalnim identitetom, pažljivo odabrani od odbora u pojedinim regijama koje su sudjelovale na sajmu (sl. 2). Unutar širega ideološkog i propagandnog okvira fašističkog režima, bitno

Dalmacije na sajmu u Milanu 1928. godine

mjesto zauzimao je tzv. Padiglione della Dalmazia (Paviljon Dalmacije), zamišljen kao simbolična i politička afirmacija talijanskog prisustva na istočnoj obali Jadrana (sl. 3). Paviljon je, u izlagačkom smislu, uključivao industrijski, gospodarski, umjetnič- ki, povijesni i etnografski materijal, a njegova je izgradnja bila rezultat koordinirane aktivnosti različitih odbora i organizacija u Zadru, Rimu i Milanu. U sklopu tzv. re- gionalnih paviljona, prikazivani su pažljivo birani proizvodi s naglašenim lokalnim identitetom. Izvorno koncipiran za predstavljanje Dalmacije, paviljon je nakon neko- liko godina promijenio naziv u Zara (talijanski naziv za Zadar). Autorstvo projekta pripisuje se arhitektu Gianluci Menocchiju.4 Od 1931. godine paviljon preuzima ta- lijanska tvrtka Radio Marelli, koja se njime koristi za vlastite izložbene i promocijske svrhe do 1942. godine, kada je zbog ratnih okolnosti održan posljednji sajam i kada je posljednji put korišten paviljon.5 Tijekom intenzivnih savezničkih bombardiranja Mi- lana u Drugome svjetskom ratu, znatan dio sajamskog kompleksa pretrpio je ozbilj- na oštećenja. Nakon završetka rata, tijekom obnove sajamske infrastrukture, većina prijeratnih, oštećenih i porušenih paviljona – uključujući i onaj posvećen Dalmaciji/ Zadru – uklonjena je kako bi prostor bio oslobođen za nove izložbene projekte.6

3. Džepni vodič Milanskog sajma iz 1928. godine, plan sajamskog prostora s numerički označenim paviljonima za sajam. Pod br. 137 paviljon Dalmacije (izvor: Archivio Storico Fondazione Fiera Milano, https://archiviostorico. fondazionefiera.it/oggetti/40881- guida-tascabile-della-fiera- esposizione-di-milano-del-1928) Pocket guide of the Milan Fair from 1928, plan of the fairgrounds with numerically marked pavilions. No. 137: Pavilion of Dalmatia

Dalmacije na sajmu u Milanu 1928. godine

Paviljon kao „hram nacije” Uz lokalnu vlast, fašističke organizacije i gospodarstvenike, jedna od glavnih organizacija uključenih u izgradnju paviljona bio je Comitato nazionale Dalma- zia (Nacionalni komitet za Dalmaciju) u Milanu,7 kao i Comitato Italiano per le Province Illiriche (Talijanski odbor za ilirske pokrajine).8 U dopisu Komiteta upu- ćenom gradonačelniku Zadra, Mariju Saniju, ističe se snažan domoljubni impuls koji usmjerava njihovo svakodnevno zalaganje za promicanje i zaštitu dalmatin- skog pitanja. Taj je osjećaj potaknuo inicijativu da se Dalmaciji – kao izrazito za- puštenoj, nerazvijenoj, ali srcu dragoj regiji – osigura mjesto među regijama Italije predstavljenima na ovom sajmu.9 Komitet je naglasio kako upravo ta zapuštenost Dalmacije daje posebnu težinu njihovoj misiji te kako je njihova aktivnost usmje- rena na očuvanje i isticanje kulturne, gospodarske i povijesne važnosti ove regije u kontekstu talijanskoga nacionalnog identiteta. Izložbeni paviljon zamišljen je kao „hram nacije”, prostor koji će okupiti povijesne, geografske, umjetničke, folklorne i proizvodne eksponate, s ciljem da se javnosti prikaže bogatstvo i specifičnost dal- matinskog područja.10 U tom svjetlu, komitet je pozvao na suradnju lokalne vlasti i industrijske predstavnike, tražeći potporu u prikupljanju i izlaganju relevantnih artefakata i dokumenata, čime se nastojalo ostvariti sveobuhvatan i reprezentati- van prikaz Dalmacije na međunarodnoj sceni koji će „pobuditi sjećanje, uzdrmati srca Talijana i potaknuti interes međunarodnih posjetitelja”.11 Odboru je bilo od osobite važnosti osigurati potporu gradonačelnika Zadra, grada kojem je, u okvi- ru njihova djelovanja, bila dodijeljena snažna simbolička uloga predstavnika svih dalmatinskih gradova i zajednica. Premda ti prostori u tom trenutku nisu bili pod talijanskom upravom, Talijanski odbor za ilirske pokrajine smatrao ih je dijelom prostora prema kojem Italija ima povijesno i kulturno pravo te ih je uključivao u vlastite teritorijalne pretenzije. Osim potpore različitih udruga te federalnih i lokalnih vlasti, izgradnja paviljona bila je omogućena i zahvaljujući brojnim privat- nim donacijama. U jednom od sačuvanih dopisa posebno se ističe znatna novčana potpora koju je dao dr. Alessandro Besozzi – opisivan kao gorljivi legionar i jedan od najvatrenijih zagovornika „zadarskog pitanja” – čime je znatno pridonio reali- zaciji projekta.12 „Dalmatinci! Pošaljite proizvode, povijesne predmete, dokumente i sve što se odnosi na našu slavnu, izrazito talijansku zemlju, za potrebe Paviljona Dalmaci- je”, bile su riječi poziva objavljenog u zadarskim novinama iznad crteža paviljona Dalmacije za Sajam u Milanu 1928. godine (sl. 4).13 Ispod crteža paviljona, slijedi kraći novinski članak o sastanku organizacijskog odbora održanog u Zadru u po- vodu priprema za sudjelovanje na sajmu u Milanu. Članak navodi kako je sasta- nak održan u ponedjeljak ujutro, 26. ožujka 1928. godine, u prostorijama mjesne Fašističke federacije, a sazvao ga je pokrajinski povjerenik prof. Avenanti, uime fašističke stranke. Na sastanku su sudjelovali kraljevski povjerenik g. Krekich, po- vjerenik za grad Zadar Domenico Pirozzi, potpredsjednik Pokrajinskoga gospo- darskog vijeća g. Perlini, predsjednica Milanskog odbora za sudjelovanje Zadra na Milanskom sajmu – Elisa Majer Rizzioli (talijanska fašistička političarka, predsjed- nica Fasci Femminili), tadašnji tajnik zadarskoga organizacijskog odbora i ravnatelj Industrijske škole u Zadru profesor Giassich, kao i predstavnici vodećih zadarskih industrijskih poduzeća.14 Profesor Avenanti je u uvodnom obraćanju pozvao za- darske industrijalce na aktivno uključivanje u sajamske aktivnosti, nakon čega je riječ preuzela gđa E. Mayer Rizzioli, koja je iznijela dodatna organizacijska po- jašnjenja. Na sastanku su bili prisutni g. Giovanni Bussi iz Ministarstva trgovi- ne i industrije iz Rima, zatim predstavnici tvornica Maraschino: Nicolo Luxardo, Francesco Salghetti-Drioli i Luca Millicich, te uzgajivač krizantema g. Calebich. U

Dalmacije na sajmu u Milanu 1928. godine

4. Novinski članak sa skicom pročelja paviljona Dalmacije u Milanu (izvor: Il Littorio Dalmatico: organo della Federazione dei fasci di combattimento di Dalmazia, 28. ožujka 1928., str. 2) Newspaper article with a sketch of the front façade of the Pavilion of Dalmatia in Milan

članku je navedeno kako su Industrijska škola i Poljoprivredna kolonija iz Zadra već pripremile izložbene primjerke drvenog i pletenog namještaja za predstavlja- nje na milanskom sajmu. Na sastanku se G. Bussi dodatno obvezao na potporu u osiguravanju sudjelovanja industrija koje se bave preradom bakra, metala i bro- dogradnjom. Tijekom sastanka razmotrene su i organizacijske pojedinosti u vezi s izložbom dalmatinskih narodnih nošnji i filigranske umjetnosti, koje su također trebale biti izložene na sajmu. Također je izrađen preliminarni koncept izložbe po- svećene povijesnim aspektima Dalmacije i Zadra, za koju je fotografski materijal osigurao istaknuti zadarski knjižar, nakladnik i tiskar – osobito poznat po bogatoj produkciji razglednica, te prodavač fotografske opreme i materijala Enrico (Hein- rich) de Schönfeld.15

Dalmacije na sajmu u Milanu 1928. godine

5. Novinski članak s fotografijom i izvještajem s inauguracije paviljona Dalmacije (izvor: L’inaugurazione del Padiglione della Dalmazia, Milano nel Mondo, godina VIII, br. 12, 15. travnja 1928. godine) Newspaper article with a photograph and report from the inauguration of the Pavilion of Dalmatia

Mala dalmatinska škatula16 Dalmatinski paviljon svečano je inauguriran 11. travnja, večer uoči službenog otvaranja milanskog sajma (IX Fiera Campionaria Internazionale di Milano) koji je otvoren 12. travnja 1928. godine u prisutnosti Njegova Veličanstva, kralja Vittorija Emanuela III. Uz brojne visoke uzvanike, svečanosti su prisustvovali i izaslanici iz Zadra. Iako sam gradonačelnik Mario Sani nije bio nazočan otvaranju, Grad Zadar predstavljali su povjerenik s prefekturnim ovlastima dr. Domenico Pirozzi te općin- ski izaslanik dr. Ettore Cornero, koji je tom prigodom donio i dalmatinski stijeg.17 (sl. 5) S obzirom na svoju simboličku i političku važnost, otvorenje paviljona Dal- macije imalo je posebno značenje. Milanske novine Milano nel Mondo donijele su, uz lijepu fotografiju paviljona, i detaljan prikaz samog događaja. Kako navode, ina- uguracija paviljona bila je jednostavna, ali svečana: „Elegantna izložbena građevina – domišljato ostvarenje arhitekta Gianluce Melocchija18 – svojim pročeljem evocira karakteristične arhitektonske motive najvažnijih dalmatinskih crkava, dok je unu- trašnjost oblikovana kao raskošna rimska dvorana u imperijalnom stilu, istaknuta kao iznimno ostvarenje u pogledu kompozicije i izvedbe”.19 Istaknuto je kako je Za- dar „odskočna daska za put Talijana na drugu obalu, koji budno i spremno nadgleda svoj zadatak stražara”.20 Paviljon je osmišljen kao trodijelna izložbena građevina simetričnog tlocrta, s dominantnim središnjim volumenom koji završava polukružnim zabatom (sl. 6). U glatku plohu polukružnog zabata smještena su tri okrunjena lava – grb Dalmacije – dok se ispod istaknutoga profiliranog vijenca nalazi natpis DALMAZIA, koji je 1930. godine zamijenjen natpisom ZARA. Iznad natpisa se uzdiže polukružni zabat uokviren s dviju strana cvjetnim medaljonima postavljenim u peti luka, dok se na njegovu vrhu nalazi stilizirani akroterij ukrašen istovjetnim cvjetnim medaljonima. Polukružni zabat, cvjetni medaljoni u peti luka i akroterij na vrhu bili su uobičajeni elementi takve vrste ranorenesansnog pročelja. Ranorenesansna tribola i jednostruki polukružni zabat na pročeljima crkava proširit će se kao izraz utjecaja mletačke ar- hitekture na naš prostor.21 Takvi zabatni oblici – maske, koje samo naliježu na fasadu

Dalmacije na sajmu u Milanu 1928. godine

6. Pogled na Paviljon Zadra (ranije Paviljon Dalmacije) na Sajmu u Milanu, 1930. godine (izvor: Archivio Storico Fondazione Fiera Milano, inv. broj 1930_453) View of the Pavilion of Zadar (formerly the Pavilion of Dalmatia) at the Milan Fair, 1930

i zaklanjaju stvarnu strukturu građevine iza njih, postat će prepoznatljivo obilježje mletačke stilistike i kod nas, što prepoznajemo kao uzor i na stiliziranoj inačici tro- dijelnog pročelja paviljona u Milanu. Uz centralni, povišeni polukružni zabat, najistaknutiji ukrasni element dvaju ni- žih dijelova trodijelnog pročelja bile su trifore – trodijelni gotički prozori s vitkim stupićima i zašiljenim lukovima, koje su prostorno istaknute iz ravnine zida, nagla- šavajući trodimenzionalnost pročelja. Ovi prozori neposredno evociraju morfologiju dalmatinske arhitekture, posebno gotičko-renesansnog stila, karakterističnog za ur- bane cjeline jadranskih gradova poput Zadra, Šibenika, Trogira i Dubrovnika. Upo- trebom trifora arhitekt nije samo dekorativno artikulirao pročelja, već je kroz njih uspostavio jasnu vizualnu poveznicu s kulturno-povijesnim identitetom Dalmacije, odnosno direktnih utjecaja venecijanske cvjetne gotike na dalmatinsku arhitekturu. Posebno je zanimljivo dvobojno oblikovanje pročelja: svjetliji dijelovi paviljona – dio pročelja gdje su smještene trifore i središnji ulazni volumen – jasno se razliku- ju od tamnijih ploha ostatka pročelja. Ti svjetliji segmenti imaju istaknute okvire oblikovane u ritmiziranim izmjeničnim zupcima kakvi se često nalaze na palačama i sakralnim objektima u Zadru i drugim dalmatinskim gradovima (stilska reinter- pretacija lokalne dekorativne kamene plastike), a koji su kao i trifore direktan utjecaj venecijanske cvjetne gotike na profanu i sakralnu arhitekturu Dalmacije.22 Trifore se ponavljaju i na bočnim zidovima dvaju nižih dijelova trodijelnog pročelja čime se postiže ritmička i uravnotežena kompozicija, dok istovremeno stvaraju vertikalni akcent unutar horizontalnog rastera pročelja. Arhitekt je ispod središnjeg natpisa na pročelju paviljona oblikovao uvučeni tri- jem s trojim ulaznim vratima – središnjim, glavnim vratima s dvostrukim metalnim vratnicama te dvojim bočnim vratima postavljenim okomito u odnosu na glavna – čime je dodatno istaknuo trodijelnu kompoziciju pročelja i prostornu hijerarhiju ulaza. Do trijema vode dvije široke, polukružne stube koje svojim blagim usponom i oblikovnom naglašenošću pridonose svečanom dojmu pristupa te istodobno stva- raju prijelaz između vanjskog prostora i unutrašnjosti paviljona. Bočna, manja vra- ta (pozicionirana lijevo i desno od glavnog ulaza) uokviruju profilirani dovratnici i

Dalmacije na sajmu u Milanu 1928. godine

nadvratnici, dok je zid uz njih ukrašen plitkim pravokutnim pilastrima. Spoj zidova unutar trijema naglašen je dvostrukim ugaonim pilastrima pravokutnog presjeka. Glavna vrata odlikuju se bogatijom arhitektonskom plastikom – uokvirena su pro- filiranim dovratnicima čije su gornje zone ukrašene dekorativnim konzolama, nad kojima se izdiže naglašeni arhitrav. Iznad glavnog ulaza smješten je reljef krilatog lava s otvorenom knjigom, simbol Mletačke Republike (Serenissime) – motiv du- boko ukorijenjen u vizualnu kulturu dalmatinskih gradova, osobito onih koji su u prošlosti bili pod venecijanskom upravom. Postavljanje tog simbola u središte pro- čelja snažno komunicira s povijesnim identitetom prostora koji paviljon predstav- lja, ali istodobno odražava i tadašnja talijanska politička i kulturna pretendiranja prema Dalmaciji, koristeći se umjetničkom simbolikom kao sredstvom reafirmacije povijesnog „mletačko-talijanskog” nasljeđa na hrvatskoj obali Jadrana. Osim toga, dekorativni i kompozicijski elementi paviljona referiraju se na antičke uzore koji se ujedno uklapaju u tada suvremenu arhitekturu fašističke Italije, karakterističnu po spoju racionalizma i neoklasicizma, čime se stvara vizualni diskurs koji povezuje prošlost, političku simboliku i ideologiju. Prema sačuvanim fotografijama širega sajamskog prostora, jasno je vidljiva dvo- strešna ostakljena željezna krovna konstrukcija, skrivena iza impozantnog polukruž- nog zabata, koja je omogućavala obilno dnevno osvjetljenje u skladu s tadašnjim arhitektonskim standardima za izložbene prostore.23 (sl. 7 i 8) Bočna krila paviljona imala su ravne krovove, što je dodatno naglašavalo vertikalnu dominaciju središnjeg dijela pročelja i pridonosilo uravnoteženoj kompoziciji cjeline. Budući da nacrti građevine nisu sačuvani, o unutarnjoj prostornoj dispoziciji može se samo nagađati. Moguće je da je trodijelnost pročelja u unutrašnjosti zapravo prikrivala jedinstven, otvoren izložbeni prostor, unatoč postojanju trojih vrata. No, nije isključena ni mogućnost da je paviljon bio organiziran u tri odvojene izložbe- ne cjeline. Dostupni tiskani izvori navode kako su unutrašnji izložbeni prostori bili koncipirani po antičkim uzorima. Time se potvrđuje da je i interijer slijedio repre- zentativnu, historicističku koncepciju, čestu u arhitekturi izložbenih paviljona prve polovice 20. stoljeća, osobito u kontekstu politički i ideološki obojenih nastupa država

7. Pogled na Viale dell’Arte s mnoštvom posjetitelja u blizini glavnog ulaza na sajam. S lijeve strane nalazi se paviljon Zadra (prije paviljon Dalmacije), 1930. (izvor: Archivio Storico Fondazione Fiera Milano, inv. broj 1930_133) View of Viale dell’Arte with numerous visitors near the main entrance to the fair, with the Pavilion of Zadar (formerly Pavilion of Dalmatia) to the left, 1930

Dalmacije na sajmu u Milanu 1928. godine

8. Augusto Turati, sekretar Nacionalne fašističke stranke, u pratnji predsjednika Fiere Piera Puricellija i drugih osoba, na izlazu iz paviljona Zadra (prije paviljon Dalmacije), 1930. (izvor: Archivio Storico Fondazione Fiera Milano, inv. broj 1930_282) Augusto Turati, secretary of the National Fascist Party, accompanied by the Fiera president Piero Puricelli and others, at the exit from the Pavilion of Zadar (formerly Pavilion of Dalmatia), 1930

na međunarodnim sajmovima i izložbama. U katalogu sajma u Milanu je objavljena i fotografija nekih od regionalnih paviljona, među kojima se nalazi i paviljon Dalma- cije. Iako nisu sačuvane fotografije ni arhitektonski nacrti unutrašnjeg uređenja pavi- ljona u toj fazi, kao ni popisi izložaka, iz kataloga sajma moguće je rekonstruirati koje su zadarske i dalmatinske tvrtke bile zastupljene na sajmu.24 U sklopu promocijskih aktivnosti tiskane su i prigodne razglednice s fotografijom paviljona Dalmacije, koje su služile kao sredstvo vizualne propagande i kao suvenir sajma.25 Početkom 30-ih godina 20. stoljeća, kada paviljon preuzima talijanska tvrtka Ra- dio Marelli, dolazi do određenih izmjena na pročelju: natpis nestaje, a polukružni je zabat obogaćen zrakastom dekoracijom snažnoga ornamentalnog karaktera, koja svojim ritmom i formalnom dinamikom unosi senzibilitet art décoa, tada dominan- tnog stila u vizualnoj kulturi međuratnog razdoblja. Uz rubove bočnih krila postav- ljena su slobodnostojeća slova koja tvore natpis Radio Marelli, koji se ponavljao u kontinuiranom ritmu. Time se ostvaruje tipografski ukras karakterističan za moder- nističku estetiku i komercijalnu komunikaciju vremena u kojem je paviljon izgubio izvornu funkciju regionalnoga izložbenog prostora. (sl. 9)

Dalmacije na sajmu u Milanu 1928. godine

9. Pogled na izložbeni prostor i nekadašnji izložbeni paviljon Dalmacije (od 1930. godine preimenovan u paviljon Zadra), redizajniran za potrebe tvrtke Radio Marelli, 1933. (izvor: Archivio Storico Fondazione Fiera Milano, inv. broj 1933_133) View of the exhibition area and the former Exhibition Pavilion of Dalmatia (renamed Pavilion of Zadar in 1930), redesigned for the Radio Marelli company, 1933

Paviljon nakon zaborava Izložbeni paviljon Dalmacije na sajmu u Milanu 1928. godine treba promatrati u širem okviru političkog i kulturnog djelovanja Kraljevine Italije. Njegova izgrad- nja bila je više od arhitektonskog pothvata – predstavljala je manifestaciju talijan- skih političkih težnji i onodobnog nacionalnog ponosa. Kroz njega se Italija željela predstaviti kao legitimni nasljednik civilizacijskog nasljeđa hrvatske obale, koju su često nazivali „druga obala”, a te su težnje, s jačanjem fašističkog režima u Italiji, postajale sve izraženije i vidljivije, osobito kroz arhitektonske i izložbene projekte, poput ovoga, koji su služili kao sredstva političke propagande i afirmacije talijanskog identiteta na anektiranim područjima. U tom kontekstu, paviljon Dalmacije nije bio samo prostor za gospodarsku prezentaciju, već sredstvo političke propagande, osmi- šljeno da simbolički potvrdi talijansku prisutnost i kulturnu dominaciju na hrvatskoj obali Jadrana. Paviljon Dalmacije, a poslije paviljon Zadra, nedvojbeno predstavlja zanimljiv projekt svojeg vremena — arhitektonski, gospodarski i politički. Riječ je o maloj izložbenoj građevini koja je dugo ostala izvan fokusa istraživača, izbrisana iz kolektivnog sjećanja. Tek je jedan mali novinski članak dao prvi poticaj za ponovno otkrivanje njezina postojanja. Danas, zahvaljujući sačuvanim fotografijama u arhivu sajma u Milanu, katalogu sajma, jednoj razglednici, arhivskim izvorima iz Državnog arhiva u Zadru te malobrojnim novinskim člancima iz razdoblja između dvaju svjetskih ratova, po- novno je moguće rekonstruirati priču o ovom paviljonu, izgrađenom gotovo prije stotinu godina, i vratiti ga u kolektivno sjećanje kao segment kulturne, gospodarske i političke povijesti Dalmacije i Zadra. Iako za sada nemamo opširnijih podataka o arhitektu paviljona – poznato je tek njegovo ime Gianluca Melocchi, dok arhitekton- ski nacrt još nije pronađen – ovo istraživanje predstavlja tek prvi korak u kontek- stualizaciji šire izložbene djelatnosti Zadra i Dalmacije za vrijeme talijanske uprave. Dok je arhitektura tog razdoblja relativno dobro istražena, aspekti svakodnevice te manji, danas nestali projekti poput ovoga još uvijek zahtijevaju sustavnija istraživa- nja.26 Upravo takvi primjeri, premda naizgled marginalni, omogućuju dublje razu- mijevanje vremena, te političkih i gospodarskih okolnosti u kojima su nastali.

Dalmacije na sajmu u Milanu 1928. godine

BILJEŠKE 1 ZLATKO BEGONJA, Zadar u sporazumima tijekom prve po- pokrajine (Comitato Italiano per le Province Illiriche) za gradona- lovice XX. stoljeća (1915. – 1947.), Radovi Zavoda za povijesne čelnika Zadra Marija Sanija, potpis nečitljiv. znanosti HAZU u Zadru, 49 (2007.), 501–521. 10 HR-DAZD-121, Općina Zadar (R. Comune di Zara) 1918-1943, 2 Više u: DANIEL PATAFTA, Privremene vlade u Rijeci (listopad kutija br. 136, XI/4., (1928), pismo Talijanskog odbora za ilirske 1918. – siječanj 1924.), Časopis za suvremenu povijest, Vol. 38, br. pokrajine (Comitato Italiano per le Province Illiriche) za gradona- 1 (2006.), 197–222; MARIJAN BOBINAC, D’Annunzijeva riječ- čelnika Zadra Marija Sanija, potpis nečitljiv. ka pustolovina između nasilništva i slobodarstva. O Luci Ljubavi 11 HR-DAZD-121, Općina Zadar (R. Comune di Zara) 1918-1943, Giovannija Comiss, Književna smotra: Časopis za svjetsku knji- kutija br. 136, XI/4., (1928), pismo Talijanskog odbora za ilirske ževnost, Vol. 52, br. 196/2 (2020.), 5–13. pokrajine (Comitato Italiano per le Province Illiriche) za gradona- 3 ANTE GVERIĆ, Hrvatsko-talijanski odnosi u Zadru u vrijeme čelnika Zadra Marija Sanija, potpis nečitljiv. raspada Austro-Ugarske Monarhije i talijanske okupacije (1918. 12 HR-DAZD-121, Općina Zadar (R. Comune di Zara) 1918-1943, – 1920.) Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru, 59 kutija br. 136, XI/4., (1928), pismo za gradonačelnika Zadra Marija (2017.), 437–466. Sanija, potpis nečitljiv, poslano iz Milana 4. ožujka 1928. godine. 4 O arhitektu nema dostupnih biografskih podatka; novinski član- 13 N. N., Dalmati! Inviate prodotti, cimeli, documenti e tutto ciò che ci i arhivski dokumenti ime mu navode u različitim oblicima: si riferisce alla nostra gloriosa e italianissima terra per il Padigli- Gian Luca, Gianluca, Pierluca, službeni arhivski izvori navode one della Dalmazia. La Dalmazia alla Fiera di Milano, Il Littorio Gianluca, a ta je verzija imena potvrđena i od Povijesnog arhiva Dalmatico: organo della Federazione dei fasci di combattimento di Zaklade Fiera Milano. Dalmazia, 28. ožujka,1928., 2. 5 Radio Marelli bila je talijanska tvrtka osnovana 1922. godine u 14 N. N. (bilj. 13), 2. Milanu, specijalizirana za proizvodnju radiouređaja i elektronič- 15 N. N. (bilj. 13), 2. ke opreme. Brzo je postala jedan od vodećih proizvođača radij- ske tehnologije u Italiji, poznata po modernom dizajnu i kvaliteti 16 Izraz koji se upotrebljava u Dalmaciji, a dolazi iz talijanskog je- svojih proizvoda. U međuratnom razdoblju Radio Marelli usko je zika, od riječi scatola, što znači ῾kutija – kutijica᾿. surađivao s državnim institucijama i često sudjelovao na velikim 17 HR-DAZD-121, Općina Zadar (R. Comune di Zara) 1918-1943, industrijskim i propagandnim izložbama, gdje je prezentirao teh- kutija br. 136, XI/4., (1928), zahtjev za isplatu putnih troškova nički napredak kao simbol moderniteta i nacionalnog ponosa. gradskih izaslanika na svečano otvorenje dalmatinskog paviljona 6 Zahvaljujem kustosu Povijesnog arhiva Zaklade Fiera Milano, i sajma u Milanu, datum zahtjeva je 20. travnja 1928. godine. Andrei Lovatiju, na ustupljenim podatcima o sudbini izložbenog 18 Vidi bilj. 4. paviljona Dalmacije/Zadra u Milanu, tijekom i nakon Drugoga 19 N. N. L’inaugurazione del Padiglione della Dalmazia, Milano nel svjetskog rata. Mondo, godina VIII, br. 12, 15. travnja 1928., 13. 7 Katalog sajma, Fondazione Fiera Milano, online izdanje: https:// 20 N. N. L’inaugurazione del Padiglione della Dalmazia, Milano nel archiviostorico.fondazionefiera.it/sfogliatore/37185 (posjećeno Mondo, godina VIII, br. 12, 15. travnja 1928., 13. 1. ožujka 2023.). 21 Zahvaljujem kolegi Larisu Boriću na pojašnjenju problematike 8 Comitato Italiano per le Province Illiriche (Talijanski odbor takvih pročelja i njihova utjecaja na arhitekturu u Dalmaciji. za ilirske pokrajine) bio je nacionalistički i iredentistički od- 22 LARIS BORIĆ, O pojavi ranorenesansnih dekorativnih motiva bor osnovan u Kraljevini Italiji tijekom 20-ih i 30-ih godina u zadarskoj gotičkoj stambenoj arhitekturi sedamdesetih godina 20. stoljeća, koji je djelovao s ciljem promicanja talijanskog 15. stoljeća, Peristil, 56 (2013.), 49–59. prava na Dalmaciju, Istru, Rijeku (Fiume), Crnu Goru i dru- 23 https://archiviostorico.fondazionefiera.it/oggetti/2930-veduta- ge dijelove istočne obale Jadrana – područja koja su u faši- dallalto-dellarea-intorno-al-viale-dellarte-alla-fiera-campiona- stičkoj ideologiji smatrana „talijanskim povijesnim zemljama”. ria-di-milano-del-1933 (posjećeno 1. 3. 2023.). Naziv Province Illiriche (Ilirske pokrajine) referira se na kratko- trajnu administrativnu jedinicu Napoleonove Francuske (1809. 24 Catalogo ufficiale generale Fiera esposizione di Milano, 1928., – 1813.), koja je obuhvaćala teritorije današnje Slovenije, Hrvat- online katalog https://archiviostorico.fondazionefiera.it/ogget- ske (Istra, Dalmacija), Crne Gore i dijelove Kranjske i Koruške. ti/40433-catalogo-ufficiale-generale-fiera-esposizione-di-mila- Talijanski nacionalisti ovim su se nazivom simbolično koristili no-1928 (posjećeno 1. 3. 2023.), 1, 5,16. kako bi opravdali kulturno-povijesne i političke pretenzije Italije 25 Razglednica s prikazom paviljona Dalmacije, nema navedenog au- na te krajeve. tora. Nalazi se u zbirci fotografija i razglednica Antonije Mlikote. 9 HR-DAZD-121, Općina Zadar (R. Comune di Zara) 1918-1943, 26 DRAŽEN ARBUTINA, Glavna obilježja urbanističkog razvoja kutija br. 136, XI/4., (1928), pismo Talijanskog odbora za ilirske Zadra: 1918.-1944., Zadar: Narodni muzej, 2007.

Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 139

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.