Notarial signs serving to authenticate private and public legal documents emerged in Dalmatia during the 12th century. Among the very diverse forms of notarial signs preserved in the Croatian archives, that of Split’s canon and Zadar’s notary Helias deserves special attention: instead of using a simple graphic symbol, he depicted a young man’s torso, which for several reasons may be presumed to be his self- portrait. More than fifty notarial signs by Helias have been preserved: drawings of small dimensions, with a depicted figure that went through various transformations over the period of two decades. Starting from a relatively realistic and quite detailed presentation, in the second phase Helias simplified the drawing and enhanced its elements of caricature, ending with a partially stylized and unified version of his sign. Generally speaking, his drawings were closer to the genre of caricature than an official visual representation, which is why he could style them rather freely as compared to the norms that could be observed in the professional circles, especially in the monumental painting of the 14th century.
1. Svećenik Ilija, Notarski znak i ovjera (4. ožujka 1361., ASSM, Mapa 4, perg. br. 227. – kat. br. 1) Priest Helias’s notarial sign and authentication (March 4, 1361, ASSM, folder 4, parch. nr. 227 – cat. nr. 1)
tekstovi uz njih, na primjer uz onaj od 4. ožujka 1361. ovi crteži predstavljaju sasvim izuzetan i neobičan notar- godine (uz kopiju isprave od 8. travnja 1359. godine), uz ski znak. Naime, notarski su znakovi redovito grafičkog koju je na dnu naznačeno da ju je prepisao svećenik Ili- karaktera, manje ili više razrađeni crteži dekorativnih ja, splitski kanonik i zadarski bilježnik, te označio svojim motiva uz eventualno uplitanje slova,15 ali bez ikakvih uobičajenim znakom: Ego presbiter Helyas canonicus Spa- figuralnih sadržaja.16 U tom kontekstu notarski znak sve- latenssis imperiali auctoritate notarius et iuratus comunis ćenika Ilije doista predstavlja „posebnost u tipologiji za- Iadre suprascriptas quietationes fideliter rescripssi ... atque darskih notarskih znakova”.17 signo meo consueto signaui.4 Slična se formulacija nalazi O razlozima takvog pomalo osebujnog izbora motiva i uz ostale crteže, na primjer uz onaj u dokumentu od notarskog znaka moguće je tek nagađati. U kontekstu li- 3. studenog 1365. godine: Ego presbiter Helyas canonicus kovne, pa i šire kulturološke analize, prije svega trebalo Spalatessis imperiali auctoritate notarius et iuratus comu- bi pokušati utvrditi je li doista u pitanju autoportret.18 U nis Iadre ... scripsi et puplicaui (!) signoque meo consueto tom smislu potrebno je najprije tvrditi u kolikoj mjeri signaui.,5 što isključuje svaku dvojbu o formalnoj ulozi prikazani lik posjeduje individualne portretne karakteri- navedenih crteža kao sredstva javne ovjere. stike. Također, postavlja se i pitanje da li se fizionomija U Državnom arhivu u Zadru čuvaju se u različitim mijenjala tijekom godina i pratila starenje samog Ilije, ili fondovima trideset i četiri pergamene koje je napisao je, kao službeni i ovjereni notarski znak morala ostati u svećenik Ilija i ovjerio svojim karakterističnim notarskim okvirima zadanima na samom početku. Kronologija ve- znakom, to jest crtežom poprsja mlađeg muškarca odjeve- ćine isprava u kojima se nalazi crtež nije dvojbena, jer nog u habit, s kapom na glavi. U fondu Pergamene nota- odgovara datumima sastavljanja isprava. Tek u jednom riles sačuvane su četiri, napisane između 17. veljače 1368. slučaju, u kojem je u pitanju prijepis ranije isprave (od i 5. svibnja 1379. godine.6 U fondu pergamena samostana 25. rujna 1340.),19 nije moguće utvrditi kada je sam pri- Sv. Krševana sačuvano ih je pet, nastalih između 29. kolo- jepis načinjen, dakle ni to kada je nastao crtež uz rečenu voza 1365. i 25. travnja 1373. godine.7 U fondu pergamena ispravu. Sve ostale sačuvane izvorne isprave koje sadrže rogovskog samostana Sv. Kuzme i Damjana nalazimo čak Ilijin notarski znak napisane su u vremenu od 1361. do dvadeset i jednu ispravu s Ilijinim notarskim znakom, u 1379. godine.20 U rasponu od osamnaest godina pro- rasponu od 3. travnja 1365. do 5. veljače 1378. godine.8 Tri mjene u fizionomiji možda i ne moraju biti pretjerano pergamene iz 1367. i 1368. godine nalaze se u spisima sa- uočljive, a također treba uzeti u obzir i mogućnost da je mostana Sv. Dominika,9 te još jedna u spisima samostana Ilija prilikom crtanja znaka na isprave jednostavno pre- Sv. Nikole, datirana 8. veljače 1370. godine.10 crtavao neki prije nacrtani uzorak, umjesto da svaki put Osim navedenih, tri pergamene s notarskim znakom iznova pokuša realizirati uvjerljiv autoportret.21 svećenika Ilije, iz 1366., 1373. i 1375. godine, čuvaju se u Svi poznati notarski znakovi svećenika Ilije na jednak Arhivu HAZU u Zagrebu,11 četiri iz 1368., 1372., 1374. su način smješteni uz njegov potpis, to jest bilježničku i 1376. godine u Muzeju grada Trogira u Zbirci obitelji ovjeru, koja se nalazi ispod i odvojeno od teksta samog Fanfogna Garagnin, a jedna iz 1373. godine u Kaptol- dokumenta, u donjem dijelu lijeve margine lica perga- skom arhivu u Splitu,12 čime ukupan broj do sada pozna- mene, neposredno uz riječ Ego. Sve prikazuju glavu i dio tih crteža svećenika Ilije doseže broj pedeset i tri.13 poprsja mlađeg muškarca u nekoj vrsti habita, s kapom Uspoređeni sa svim ostalim notarskim znakovima na glavi. Već sama odjeća, koja zapravo kombinira sveće- koje susrećemo u zadarskoj arhivskoj građi, za koje su nićko ruho s očito profanim i pomalo modnim detaljem navedeni arhivski fondovi ujedno i najizdašniji izvor,14 kape, upućuje na svećenika kojem njegov temeljni poziv
2. Svećenik Ilija, Notarski znak – autoportret (4. ožujka 1361., ASSM, Mapa 4, perg. br. 227. – kat. br. 1) Priest Helias’s notarial sign – self-portrait (March 4, 1361, ASSM, folder 4, parch. nr. 227 – cat. nr. 1)
Emil Hilje: Autoportreti zadarskog bilježnika Ilije iz 14. stoljeća Ars Adriatica 6/2016. (81-102)
4. Svećenik Ilija, Notarski znak – autoportret (3. kolovoza 1367., HR- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Krševana u Zadru (918. – 1806.), Pergamene, br. 245. – kat. br. 16) Priest Helias’s notarial sign – self-portrait (August 3, 1367, HR-DAZD, Benedictine monastery of St Chrysogonus in Zadar (918-1806), parch. nr. 245 – cat. nr. 16)
Od crteža pouzdane kronologije najraniji je onaj od 4. 3. Svećenik Ilija, Notarski znak – autoportret (3. studenog 1365., ožujka 1361. godine (uz kopiju dokumenta od 8. travnja ASSM, Mapa 4, perg. br. 240. – kat. br. 5) 1359. godine – ASSM, Mapa 4, perg. br. 227). Prikazana Priest Helias’s notarial sign – self-portrait (November 3, 1365, ASSM, osoba izrazito je mladolika, pa bi se moglo pretpostaviti folder 4, parch. nr. 240 – cat. nr. 5) da je doista u pitanju jedan od najranijih Ilijinih autopor- treta. Naslikan je preciznim i sigurnim linijama, koje u potpunosti definiraju individualiziranu fizionomiju. Lice možda nije i jedina preokupacija, to jest kojem nisu sa- je široko, brada tek lagano zašiljena, a vrat elegantan. Li- svim strani elementi svjetovnog života. Ilija, kao splitski nija obrva sasvim je mekana, oči malene, ali vrlo vješto kanonik, koji u Zadru vjerojatno nije imao previše duž- oživljene, nos nenaglašen, a usnice nježno iscrtane. Kosa nosti vezanih uz svoj svećenički poziv,22 a zacijelo se mo- pada preko uha u fino definiranim zavijenim prameno- gao barem dijelom izdržavati svojom bilježničkom dje- vima, a sjenčenje unutrašnjosti habita izvedeno je finim latnošću,23 čini se sasvim pogodnim kandidatom za tako i gustim prekriženim linijama. U pogledu preciznosti i predočen lik mladog svećenika nešto slobodnijeg stila finoće crteža ovaj prikaz predstavlja jedan od najpedan- života. Stoga smatram da se može zaključiti da, barem na tnije izrađenih, što bi također upućivalo na raniju fazu, razini prvobitnog predloška i zamisli, svi navedeni crteži to jest vrijeme kada je Iliji vjerojatno bilo više stalo do predstavljaju Ilijin autoportret.24 uvjerljivosti prikaza.
Ostali crteži iz ranije faze, otprilike do 1365. godine, otkrivaju jasnu ovisnost o istom konceptu i u osnovi prika- zuju isti lik, premda ne uvijek i jednako kvalitetno izveden. Na crtežima nastalim između 1366. i 1368. godine prikazani lik počinje izgledati nešto starije, a dijelom po- prima i karikteristike karikature, pri čemu je stilizacija naglašenija. Lice je nešto manje široko, brada zašiljenija, a usnice smještene na rub lica, čime je poluprofil malo pomaknut prema profilu, pa je lijevo oko manje vidlji- vo. Ostali elementi ipak su izrazito podudarni, pa nema sumnje da je u pitanju ista osoba, još uvijek u istoj odjeći i kapi, s karakterističnim kovrčama kose prebačene preko uha, iako ne više tako mladolika izgleda. Međutim, crtež je postao nešto tvrđi, a linije naglašenije.
6. Svećenik Ilija, Notarski znak – autoportret (30. ožujka 1370., ASSM, Mapa 4, perg. br. 270. – kat. br. 26) Priest Helias’s notarial sign – self-portrait (March 30, 1370, ASSM, folder 4, parch. nr. 270 – cat. nr. 26)
Na crtežima iz 1368. godine počinje se pojavljivati bora pokraj lijevog oka, više ili manje naglašena, a gube se i karakteristične kovrče kose, koja se počinje definirati jednostavnim ovalnim oblikom ispod kape, tek s nazna- čenim pramenovima. U većini slučajeva lik izgleda stari- ji, pa se čini da barem dijelom prati starenje samog Ilije, pri čemu, posebice na pojedinim crtežima, lice dobiva na izražajnosti i ekspresivnosti. Takav pristup prikazanom liku traje do početka sedamdesetih godina, kada kulmi- nira u likovima na pergamenama od 30. ožujka 1370. i 25. travnja 1373. godine. Međutim, već u to vrijeme uočljiva je i tendencija unificiranja prikazanog lika, pa čak i vraćanja na lik s 5. Svećenik Ilija, Notarski znak – autoportret (23. studenog 1368., HR- mladenačkim izgledom, premda nešto izduženiji i mrša- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu viji od onoga iz rane faze. Tako od konca 1973., pa sve (1059. – 1806.), Pergamene, br. 87. – kat. br. 23) Priest Helias’s notarial sign – self-portrait (November 23, 1368, HR- do 1379. godine prikazani likovi uglavnom izgledaju kao DAZD, Benedictine monastery of St Cosmas and Damian at Ćokovac varijante istog, zadanog predloška, izrazito mlađe fizio- (1059-1806), parch. nr. 87 – cat. nr. 23) nomije od onih iz druge polovine šezdesetih godina.
Emil Hilje: Autoportreti zadarskog bilježnika Ilije iz 14. stoljeća Ars Adriatica 6/2016. (81-102)
pokraj oka i naglašen luk obrva. Iz svega bi se moglo zaključiti da je Ilija, koncipirajući svoj notarski znak, počeo sa svojim autoportretom, koji je tijekom prola- ska vremena donekle slijedio fizičke promjene vezane uz starenje, a zatim je u jednom trenutku odustao od takve forme autoportreta i svoj notarski znak dijelom približio izvornom portretu, ali pritom ga na određe- ni način unificirao. Ipak, unatoč međusobnoj bliskosti koju pokazuju pojedini crteži, među sačuvanim primje-
7. Svećenik Ilija, Notarski znak – autoportret (18. rujna 1371., HR- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 97. – kat. br. 30) Priest Helias’s notarial sign – self-portrait (September 18, 1371, HR-DAZD, Benedictine monastery of St Cosmas and Damian at Ćokovac (1059-1806), parch. nr. 97 – cat. nr. 30)
Ukupno, čini se da bi navedene crteže bilo moguće podijeliti u tri grupe. Najraniju (1361. – 65.) odlikuje prikaz mladenačke fizionomije, izrađen vrlo preciznim linijama, koji stoji u funkciji portretne individualizacije prikazanog lika. Drugu skupinu čine crteži iz srednje faze (1366. – 73.), na kojima je uočljiva pojava jače sti- lizacije u crtežu, izostaju neki elementi (kovrče kose), ali se pojavljuju neki novi elementi (bora pokraj oka i naglašeniji lukovi obrva), koji izvorni mladenački 8. Svećenik Ilija, Notarski znak – autoportret (31. listopada 1372., HR- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Krševana u Zadru (918. – 1806.), izgled više ili manje postaruju. Konačno, treću grupu Pergamene, br. 257. – kat. br. 35) čine crteži iz kasnije faze (1371. – 79.), kod kojih je sti- Priest Helias’s notarial sign – self-portrait (October 31, 1372, HR- lizacija najizrazitija, ali lik ponovo izgleda nešto mla- DAZD, Benedictine monastery of St Chrysogonus in Zadar (918- đi, mršavijeg i elegantnijeg lica, iako su zadržani i bora 1806), parch. nr. 257 – cat. nr. 35)
9. Svećenik Ilija, Notarski znak – autoportret (25. travnja 1373., HR- 10. Svećenik Ilija, Notarski znak – autoportret (3. siječnja 1375., DAZD, Benediktinski samostan Sv. Krševana u Zadru (918. – 1806.), ASSM, Mapa 4, perg. br. 282. – kat. br. 45) Pergamene, br. 258. – kat. br. 40) Priest Helias’s notarial sign – self-portrait (January 3, 1375, ASSM, Priest Helias’s notarial sign – self-portrait (April 25, 1373, HR-DAZD, folder 4, parch. nr. 282 – cat. nr. 45) Benedictine monastery of St Chrysogonus in Zadar (918-1806), parch. nr. 258 – cat. nr. 40)
rima nije moguće pronaći dva identična, što ukazuje na gamene doživjele tijekom vremena umnogome utjecala to da je Ilija vjerojatno svjesno varirao prikazani lik.25 na današnji izgled pojedinih crteža. Pritom teba imati na umu da je dio razlika među poje- Što se tiče likovnih elemenata po kojima bi se moglo dinim crtežima između ostalog uvjetovan i objektivnim procjenjivati eventualni umjetnički senzibilitet samog čimbenicima, kao što su kvaliteta pergamene (osobito u Ilije, treba naglasiti da je riječ o crtežima koji po sve- smislu hrapavosti površine), naoštrenost pera i koncen- mu sudeći nisu bili plod nekakve „umjetničke” ambicije, trat tinte. Također su i oštećenja koje su pojedine per- čak i kada bismo takvu terminologiju mogli primjeniti
Emil Hilje: Autoportreti zadarskog bilježnika Ilije iz 14. stoljeća Ars Adriatica 6/2016. (81-102)
minimumom izražajnih sredstava ocrtava ne samo por- tretne nego i psihološke odlike prikazanog lika, u osnovi su tekovina gotičke likovne kulture. Dakako, s obzirom na odlike i namjenu rečenih crte- ža, teško je Ilijine autoportrete staviti u neki širi kontekst. Čitav kompleks najraznolikijih likovnih rješenja notar- skih znakova sačuvanih u europskim arhivima još uvijek je nedovoljno istraženo područje,28 koje bi u budućnosti moglo donijeti i nove spoznaje. Međutim, kada je riječ o malobrojnim poznatim antropomorfnim notarskim zna- kovima, čini se da su mahom bliži groteski nego poku- šaju prikaza stvarnih osoba, premda je za neke od njih jasno da im je namjera asocijativno povezati prikazani lik i identitet samog bilježnika.29 No neki od njih ipak upućuju na to da Ilijin slučaj nije jedinstvena pojava.30 S druge strane, monumentalna umjetnost 14. stolje- ća po svojoj je prirodi sasvim drukčijeg karaktera i teš- ko može pružiti ozbiljniji komparativni materijal. Ipak, sama forma autoportreta, premda barem na deklarativ- noj razini odsutna iz srednjovjekovnog monumentalnog slikarstva,31 prisutna je, iako u vrlo rijetkim i pojedinač- nim slučajevima, u srednjovjekovnom slikarstvu minija- tura.32 Dakako, u najstarijim od tih autoportreta, poput onog sv. Dunstana u St Dunstan’s Classbook (Glastonbury Classbook) iz sredine 10. stoljeća (Oxford, Bodleian Li- brary, MS Auct. F.4.32, fol. 1r), ili pisara Vigila na mini- jaturama u Codex Vigilanus (Códice Albeldense) iz 976. godine (El Escorial, Real Biblioteca, Ms. d.I 1, fol. 22v i 428r), vjerojatno nema ni smisla tražiti izrazite portretne (autoportretne) karakteristike. Nešto izrazitije portretne karakteristike otkrivaju likovi slikara Hildebertusa i nje- gova pomoćnika Everwinusa u manuskriptima De Civi- 11. Svećenik Ilija, Notarski znak – autoportret (4. veljače 1377., HR- tate Dei sv. Augustina iz 1136. godine (Praha, Knihovna DAZD, Općina/Komuna Zadar (1300. – 1561.), Pergamene notariles, pražské metropolitní kapituly, Ms. A 21/1, fol. 153r) i br. 45. – kat. br. 48) Priest Helias’s notarial sign – self-portrait (February 4, 1377, HR-DAZD, Horologium Olomucense (Olomoucense), otprilike iz istog Zadar commune (1300-1561), notarial parchment nr. 45 – cat. nr. 48 vremena (Stockholm, Kungliga biblioteket – Sveriges na- tionalbibliotek, Ms. A 144, fol. 34v). Međutim, već au- toportreti fra Rufillusa s kraja 12. stoljeća, u oba pozna- na onodobnu likovnu produkciju. Zacijelo Ilija, poput ta primjera (Weissenauer Passionale, Cologny-Genève, mnogih ljudi od pera, jednostavno nije mogao odoljeti Fondation Martin Bodmer, Cod. Bodmer 127, fol. 244r;33 nagonu za crtanjem,26 pa je dio te svoje sklonosti i vje- Amiens, Bibliothèque municipale, ms Lescalopier 30, fol. štine na osebujan način ugradio u posao kojim se bavio. 29v) otkrivaju pokušaj jasno definiranog individualnog U osnovi, njegovi su crteži očito bliži formi karikature portreta, zacijelo barem na osnovnoj razini bliskog liku nego reprezentativnom likovnom izrazu,27 ali upravo sto- samog iluminatora. Sličan je slučaj i s autoportretom ga i daleko slobodniji od onih normi kojima se nužno redovnice Gude, smještenom u inicijal slova „D” u Ho- podvrgavalo profesionalno, a osobito monumentalno sli- miliaru iz istog vremena (Frankfurt am Main, Stadt-und karstvo 14. stoljeća. Ipak, unatoč tome što kao svojevr- Universitätsbibliothek Johann Christian Senckenberg, sne „črčkarije” dijelom posjeduju ponešto bezvremenski Ms. Barth. 42, fol. 110v). Također i najpoznatiji primjer, karakter, svojim likovnim karakteristikama upućuju i na lik minijaturiste Matthewa Parisa iz sredine 13. stolje- određeno poznavanje formalnog jezika reprezentativnog ća, u manuskriptu Historia Anglorum (London, British slikarstva. Vješto baratanje linijom i lakoća s kojom Ilija Library, Royal 14 C VII, fol. 6r), prilično jasno otkriva
12. Svećenik Ilija, Notarski znak – autoportret (6. travnja 1377., ASSM, 13. Svećenik Ilija, Notarski znak – autoportret (5. svibnja 1379., HR- Mapa 4, perg. br. 285. – kat. br. 49) DAZD, Općina/Komuna Zadar (1300. – 1561.), Pergamene notariles, Priest Helias’s notarial sign – self-portrait (April 6, 1377, ASSM, folder 4, br. 48. – kat. br. 53) parch. nr. 285 – cat. nr. 49) Priest Helias’s notarial sign – self-portrait (May 5, 1379, HR-DAZD, Zadar commune (1300-1561), notarial parchment nr. 48 – cat. nr. 53)
autoportretne karakteristike. Lik redovnika na margini prikazi iluminatora Richarda de Montbaston i njegove časoslova s konca 13. stoljeća (Baltimore, Walters Art žene Jeanne u rukopisu Roman de la Rose iz druge četvr- Gallery, Ms. W.102, fol. 33v), koji na konopu vuče stih tine 14. stoljeća (Paris, Bibliothèque nationale de France, psalma 127, koji je pisar izostavio, i rukom pokazuje na Département des Manuscrits, Français 25526, fol. 77v), mjesto gdje ga treba staviti, također je moguće protuma- koji međutim ne očituju jasne portretne elemente. čiti kao autoportret iluminatora (ukoliko nije prikazan Ipak, malobrojnost, ali i vremenska i prostorna (di- sam pisar kako ispravlja svoju grešku),34 no portretne jelom i kulturološka) udaljenost navedenih primjera,36 su karakteristike tu sasvim skromno izražene.35 Najbliži otežava prosudbu mjesta Ilijinih autoportreta u okviru Ilijinim autoportretima po vremenu nastanka su maleni nekog šireg konteksta. No u svakom slučaju, grupa od
Emil Hilje: Autoportreti zadarskog bilježnika Ilije iz 14. stoljeća Ars Adriatica 6/2016. (81-102)
pedesetak autoportreta iz 14. stoljeća, bez obzira na nji- dio one raznolikosti vizualnih komunikacija srednjeg hove dimenzije i karakter, predstavlja svojevrsni feno- vijeka koja nam najčešće izmiče „usljed nedostatka ma- men u okvirima hrvatske, pa i europske likovne kulture. terijalnih dokaza”. Jesu li u pitanju tek ostatci neke šire Pritom čak i nije toliko riječ o likovnoj kvaliteti samih crtačke djelatnosti? Je li Ilija svoje prijatelje uveselja- crteža, koja doista nije velika, koliko o mogućem bogat- vao portretnim karikaturama svojih poznanika, javnih stvu oblika vizualne komunikacije u onodobnom Zadru ličnosti ili čak i čitavih životnih situacija? Sklon sam i Dalmaciji. vjerovati da jest. No, bilo kako bilo, sačuvani crteži na Bez obzira na moguće prosudbe umjetničke vri- pergamenama nedvojbeno su svjedočanstvo da je li- jednosti Ilijinih crteža, ne može biti dvojbe o tome da kovno izražavanje u srednjovjekovnom Zadru, osim na su oni, u vrijeme kada su nastali i u relativno velikom uzoranim njivama profesionalne i reprezentativne um- broju kružili Zadrom, predstavljali jedan od elemenata jetnosti, pupalo i cvjetalo i na sporednim puteljcima, u opće likovne kulture grada, te na marginama monu- pukotinama i zakutcima,37 zazivajući pažnju očiju, tada mentalnih i svečanih likovnih očitavanja predstavljali još nezamorenih i željnih vizualnih podražaja.
Katalog
1. Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 75.) ima dimen- Od crteža pouzdane kronologije najraniji je onaj od 4. zije 2,9 x 1,5 cm. Unatoč lošijem stanju očuvanosti, otkri- ožujka 1361. godine (uz kopiju dokumenta od 8. travnja va nešto brižljiviju obradu od prethodnog. Iako je očito 1359. godine – ASSM, Mapa 4, perg. br. 227.). Ima dimen- u pitanju isti lik, draperija je finije iscrtana, kapa na glavi zije 3,5 x 1,9 cm. Prikazano je poprsje mlađeg muškarca u voluminoznija, a detalji fizionomije nešto razrađeniji. Po- poluprofilu. Odjeven je u neku vrstu redovničkog habita, a novo je istaknuta lična kost, a vrh brade lagano je zašiljen. na glavi ima karakterističnu široku kapu s repićem na tje- menu.38 Ispod kape sa stražnje strane proviruje kosa, koja 4. u zavijenim pramenovima pada preko uha. Maleni nos, li- Crtež u dokumentu od 29. kolovoza 1365. godine (HR- nije obrva, oči i usta definirani su jednostavnim potezima, DAZD, Benediktinski samostan Sv. Krševana u Zadru a nešto je naglašenija linija koja definira obrise lica. Brada (918. – 1806.), Pergamene, br. 235.) ima dimenzije 3,1 x je lagano zašiljena, a vrat izdužen i elegantan. Habit je pr- 2 cm. Premda je crtež nastao tek dan kasnije od prethod- kazan sasvim shematski, s produžetkom sa stražnje strane nog, vidljive su određene razlike u pristupu. Lice je nešto koji sugerira postojanje kapuljače, a sjenčenje nabora izve- manje široko, brada istaknutija, a poluprofil lagano poma- deno je gustim prekriženim linijama. knut prema profilu, tako da su usnice smještene na rub lica, a lijevo oko manje vidljivo nego na prethodnom crte- 2. žu. Ostali elementi izrazito su podudarni, pa nema sumnje Crtež u dokumentu od 3. travnja 1365. godine (HR- da je u pitanju ista osoba, još uvijek u istoj odjeći i kapi, s DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na karakterističnim kovrčama kose prebačene preko uha. Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 74.) ima dimen- zije 3 x 1,5 cm. Izgleda kao nešto lošija kopija prethod- 5. nog, ali uz određene promjene. Desni obraz nema ista- Crtež u dokumentu od 3. studenog 1365. godine (ASSM, knutu ličnu kost, brada je manje zašiljena, a linija gornje Mapa 4, perg. br. 240.) ima dimenzije 3,1 x 1,8 cm. Izgle- usnice produžena tako da se spaja s obrisom lica, što da kao nešto lošija kopija prethodnog, ali uz određene u konačnici daje nešto drukčiji psihološki izraz. Ostali promjene. Vrat je izrazito tanji, ramena vidljivija, a usne elementi izrazito su podudarni, pa nema sumnje da je u lošije nacrtane. Manje brižljivi potezi pera na čitavom cr- pitanju ista osoba, u istoj odjeći i kapi, s karakterističnim težu upućuju na to da je možda izrađen nešto brže, pa se kovrčama kose prebačene preko uha. osjeća lagani pomak prema karikaturalnom.
3. 6. Crtež u dokumentu od 28. kolovoza 1365. godine (HR- Crtež u dokumentu od 2. veljače 1366. godine (Arhiv DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na HAZU, D-V-50.) ima dimenzije 2,8 x 1,5 cm. Premda su
14. Svećenik Ilija, Notarski znakovi – autoportreti, kat. br. 1 do 12 (omjer 1,5 : 1) Priest Helias’s notarial signs – self-portraits, cat. nr. 1-12 (ratio 1.5:1)
Emil Hilje: Autoportreti zadarskog bilježnika Ilije iz 14. stoljeća Ars Adriatica 6/2016. (81-102)
15. Svećenik Ilija, Notarski znakovi – autoportreti, kat. br. 13 do 24 (omjer 1,5 : 1) Priest Helias’s notarial signs – self-portraits, cat. nr. 13-24 (ratio 1.5:1)
usnice nešto bolje izrađene nego na prethodnom, ukupno stilizacije, pri čemu je linija obrve iznad desnog oka pro- očituje sličnu razinu tvrdoće u crtanju, iako su elementi dužena, a kovrče iznad uha jedva zamjetljive. Lik je još karikaturalnosti ipak manje naglašeni. Najuočljivija razli- naglašenije zdepast, s izrazito širokim vratom, a doima se ka u odnosu na prethodne crteže je manje brižljiva obrada nešto starijim nego na prethodnim crtežima. frizure, pri čemu su gotovo nestale karakteristične kovrče. 12. 7. Crtež u dokumentu od 17. studenog 1366. godine (uz Crtež u dokumentu od 6. veljače 1366. godine (HR- prijepis listine iz 1200. godine – HR-DAZD, Benediktin- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana ski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu (1059. na Ćokovcu (1059. - 1806.), Pergamene, br. 76.) ima di- – 1806.), Pergamene, br. 23.) ima dimenzije 2,3 x 1,6 cm. menzije 2,5 x 2 cm. Čitav lik nagnut je prema naprijed, Vrlo je blizak liku u dokumentu od 28. svibnja. Ipak, ne- čime je ostvarena svojevrsna živost i dinamika. Također što je manje brižljivo crtan, brada je nešto naglašenija, je naglašeniji pomak prema profilu, a bolje nacrtane oči vrat malo širi, a kosa je gotovo sasvim izgubila kovrče. pojačavaju psihološku uvjerljivost. Ipak, linije sjenčenja, iscrtavanja obrisa kape i frizure, očituju sličnu tvrdoću 13. kao i na prethodnom crtežu. Crtež u drugom dokumentu od 17. studenog 1366. go- dine (HR-DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i 8. Damjana na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. Crtež u dokumentu od 22. travnja 1366. godine (HR- 81.) ima dimenzije 2,4 x 1,8 cm. Budući da je nacrtan isti DAZD, Benediktinski samostan Sv. Krševana u Zadru dan kao i prethodni, razlike su neočekivano velike, prije (918. – 1806.), Pergamene, br. 241.) ima dimenzije 1,7 x svega u robusnosti čitavog lika, znatno bližoj liku u do- 1,4 cm. Izuzetno je loše sačuvan, a uz to i znatno manjih kumentu od 26. listopada, a zatim i u drukčije nacrtanim dimenzija, pa detalje nije moguće jasno sagledati. Ipak, očima, čime je ostvaren i različit psihološki prikaz. po općem izgledu čini se sličnijim crtežima iz 1365. go- dine, nego onima koji mu neposredno prethode, osim 14. što je također nagnut prema naprijed. Crtež u dokumentu od 17. veljače 1367. godine (HR- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na 9. Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 82.) ima dimen- Crtež u dokumentu od 28. svibnja 1366. godine (HR- zije 3 x 2,1 cm. Ponovo je u pitanju nešto elegantniji i DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana brižljivije nacrtan lik. Brada je manje naglašena nego na na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 77.) ima di- prethodnim crtežima, ali su u odnosu na njih pojačane menzije 3 x 2,1 cm. Znatno je finije crtan od nekolicine linije obrva, a kosa je gotovo sasvim svedena na shemat- prethodnih. Sjenčenje habita izvedeno je gustim tankim ski prikaz. linijama, a znatno su preciznije nacrtani dijelovi fizio- nomije i frizura, na kojoj se polako gube karakteristične 15. kovrče na završetku. No, povratak brižljivijem crtanju i Crtež u dokumentu od 4. srpnja 1367. godine (HR- odmak od karikaturalnosti, jasnije ističu da je nacrtani DAZD, Dominikanski samostan Sv. Dominika u Zadru lik uočljivo stariji od onoga na ranim crtežima. (1228. – 1806.), Pergamene, br. 108.) ima dimenzije 3,1 x 2,2 cm. Lik je vrlo blizak onom u prvom dokumentu od 10. 17. listopada 1366. godine, s naglašenom isturenom bra- Crtež u dokumentu od 7. lipnja 1366. godine (ASSM, dom. Međutim, usnice i kosa nešto su detaljnije nacrtani, Mapa 4, perg. br. 243.) ima dimenzije 2,3 x 1,5 cm. Izgle- a linija obrva naglašenija. da poput nešto lošije kopije prethodnog. Manje je bri- žljivo crtan, što je osobito uočljivo u definiranju odjeće. 16. Kovrče kose nešto su naglašenije, brada jače zašiljena, a Crtež u dokumentu od 3. kolovoza 1367. godine (HR- čitav lik nešto zdepastiji. DAZD, Benediktinski samostan Sv. Krševana u Zadru (918. – 1806.), Pergamene, br. 245.) ima dimenzije 2,8 11. x 1,9 cm. Vrlo je sličan prethodnom. Međutim, vrat je Crtež u dokumentu od 26. listopada 1366. godine (ASSM, nešto izduženiji, a linije usnica drukčije, što, u kombi- Mapa 4, perg. br. 246.) ima dimenzije 1,8 x 1,2 cm. Prem- naciji sa znatno većim očima, čitavom liku daje drukčiji da je u osnovi sličan prethodnom, otkriva još jaču dozu psihološki izraz.
Emil Hilje: Autoportreti zadarskog bilježnika Ilije iz 14. stoljeća Ars Adriatica 6/2016. (81-102)
16. Svećenik Ilija, Notarski znakovi – autoportreti, kat. br. 25 do 36 (omjer 1,5 : 1) Priest Helias’s notarial signs – self-portraits, cat. nr. 25-36 (ratio 1.5:1)
17. 23. Crtež u dokumentu od 17. veljače 1368. godine (HR- Crtež u dokumentu od 23. studenog 1368. godine (HR- DAZD, Općina/Komuna Zadar (1300. – 1561.), Perga- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana mene notariles, br. 38.) ima dimenzije 2,8 x 1,6 cm. Os- na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 87.) ima di- novna tipologija lika bliska je dvama prethodnim. Nešto menzije 3,4 x 2,1 cm. Također pripada istom tipu kao i su naglašenije kosa i kapa, koje se jače produžuju iza gla- prethodni. Međutim, izostala je bora pokraj desnog oka, ve, a prikazana se osoba doima nešto mlađom. a kosa je sasvim stilizirana, bez ikakve naznake kovrča. Lik je nešto elegantniji, a crtež izveden snažnim i jasnim 18. potezima pera, što istovremeno pojačava dojam stilizaci- Crtež u dokumentu od 27. veljače 1368. godine (Muzej je, ali i likovne uvjerljivosti. grada Trogira, Zbirka obitelji Fanfogna Garagnin, Perga- mene, inv. br. 1831. (58.)) ima dimenzije 2,8 x 1,7 cm. 24. Vrlo je sličan prethodnom, no za nijansu je zdepastiji, Crtež u dokumentu od 9. prosinca 1369. godine (ASSM, čelo je naglašenije, a nos i brada zašiljeniji. Mapa 4, perg. br. 261.) ima dimenzije 2,6 x 2 cm. U os- novi ponavlja tipologiju likova iz 1368. godine. Premda 19. je u pitanju još uvijek mladenački lik, ponovo je prisutna Crtež u dokumentu od 6. ožujka 1368. godine (HR- bora uz rub desnog oka. DAZD, Dominikanski samostan Sv. Dominika u Zadru (1228. – 1806.), Pergamene, br. 111.) ima dimenzije 3,1 25. x 1,9 cm. Još jednom ponavlja tipologiju lika od 3. ko- Crtež u dokumentu od 8. veljače 1370. godine (HR- lovoza 1367. godine. Međutim, sitne razlike u prikazu DAZD, Samostan klarisa Sv. Nikole u Zadru (1202. – očiju, usnica i brade čine lik živahnijim i mlađim. Tako- 1798.), Pergamene, br. 225.) ima dimenzije 2,8 x 2 cm. đer, kao u prethodna dva, kosa i kapa jače su produžene Poput lika u dokumentu od 23. studenog 1368. godine, iza glave. rađen je čvrstim i sigurnim potezima pera, koji naglaša- vaju ekspresivnost. Međutim, iako sam lik djeluje mlade- 20. nački, bora uz rub desnog oka snažno je naglašena. Crtež u drugom dokumentu od 6. ožujka 1368. godine (HR-DAZD, Dominikanski samostan Sv. Dominika u 26. Zadru (1228. – 1806.), Pergamene, br. 113.) ima dimen- Crtež u dokumentu od 30. ožujka 1370. godine (ASSM, zije 3 x 2,1 cm. Znatno je sličniji liku u dokumentu od Mapa 4, perg. br. 270.) ima dimenzije 3,3 x 2,1 cm. Pred- 27. veljače, nego onome nacrtanom isti dan, što bi moglo stavlja jednu od najekspresivnijih varijanti među sačuva- govoriti u prilog tome da je Ilija prilikom crtanja svog nim Ilijinim autoportretima. U pitanju je zapravo prikaz notarskog znaka imao pred sobom neki od ranijih crteža, već sredovječnog muškarca, s jako naglašenom borom ali ne nužno onaj koji je bio i vremenski najbliži. pokraj desnog oka, borom preko nosa i tvrdim crtežom brade. Jednako kao i na likovima od 23. studenog 1368. 21. i 8. veljače 1370. godine, kovrče kose sasvim su nestale Crtež u dokumentu od 12. lipnja 1368. godine (HR- i zamijenjene su jednostavnom stiliziranom kosom koja DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana pada preko uha. na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 88.) ima di- menzije 2,7 x 1,8 cm. Izrazito je sličan prethodnom, ali 27. s nešto tvrđim potezima pera. Međutim, uz rub desnog Crtež u dokumentu od 25. kolovoza 1370. godine (ASSM, oka pojavljuje se lagano naznačena bora. Mapa 4, perg. br. 264.) ima dimenzije 2,7 x 1,9 cm. Pred- stavlja vraćanje nešto mlađem liku, prije svega time što 22. su izostale bore pokraj oka i preko nosa. No, u ostalim Crtež u dokumentu od 24. kolovoza 1368. godine (HR- elementima prikaza lika i razine stilizacije crteža dosta je DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana blizak prethodnom. na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 86.) ima dimenzije 3 x 1,9 cm. Ponavlja tipologiju prethodnih 28. likova, uz nešto naglašeniju karikaturalnost, a bora po- Crtež kojem nije moguće utvrditi točno vrijeme na- kraj desnog oka već je sasvim jasno definiran element stanka, u kopiji dokumenta od 25. rujna 1340. godine prikaza. (ASSM, Mapa 3, perg. br. 176.) ima dimenzije 3,1 x 2 cm.
Emil Hilje: Autoportreti zadarskog bilježnika Ilije iz 14. stoljeća Ars Adriatica 6/2016. (81-102)
17. Svećenik Ilija, Notarski znakovi – autoportreti, kat. br. 37 do 48 (omjer 1,5 : 1) Priest Helias’s notarial signs – self-portraits, cat. nr. 37-48 (ratio 1.5:1)
Pokazuje dosta sličnosti s prethodnim, pa bi se moglo 35. pretpostaviti da je nastao otprilike u isto vrijeme. Crtež u dokumentu od 31. listopada 1372. godine (HR- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Krševana u Zadru 29. (918. – 1806.), Pergamene, br. 257.) ima dimenzije 3,7 x Crtež u dokumentu od 18. listopada 1370. godine (HR- 1,9 cm. Sličan je onom od 17. veljače, nešto manje izdu- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana žen, naglašenije linije obrva, ali bez bore pokraj oka, pa se na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 94.) ima čini da još više otkriva tendenciju povratka mlađem liku. dimenzije 3,4 x 2,2 cm. Sličan je dvama prethodnima, ali lik je nešto elegantniji, izduženog vrata i naglašenije 36. mladolik, no bora pokraj oka jače je istaknuta. Također Crtež u dokumentu od 2. studenog 1372. godine (HR- je i donji dio habita malo produžen. DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 101.) ima di- 30. Crtež u dokumentu od 18. rujna 1371. godine (HR- menzije 3,9 x 1,9 cm. Također pokazuje sličnosti s likom DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana u dokumentu od 17. veljače, ali nešto ublaženih linija, na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 97.) ima premda su i vrh nosa i vrh brade naglašeno šiljasti. Bora dimenzije 2,8 x 1,5 cm. Ponavlja u osnovi isti lik kao i pokraj oka jedva je uočljiva, pa je ukupni izgled i dalje prethodni crtež, s laganim razlikama u potezima kojima mladenački. su definirane linije očiju, nosa, usnica i brade, a donji istaknuti dio habita neuobičajeno je širok. 37. Crtež u dokumentu od 17. studenog 1372. godine (HR- 31. DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Crtež u dokumentu od 8. listopada 1371. godine (HR- Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 102.) ima di- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana menzije 3,2 x 2 cm. U većini elemenata ponavlja tipolo- na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 98.) ima di- giju prethodnih likova, no djeluje još mladolikije, pa je menzije 2,9 x 1,8 cm. Predstavlja varijantu prethodnog, sasvim očito da je u pitanju svjesna koncepcija napušta- ponovo tek s razlikama u pojedinim potezima pera. Me- nja stvarnog autoportreta. đutim, bora pokraj oka snažno je izdužena, a izostao je karakteristični repić navrh kape. 38. Crtež u dokumentu od 24. siječnja 1373. godine (Arhiv 32. HAZU, D-V-102.) ima dimenzije 3,5 x 1,6 cm. Dosta je Crtež u dokumentu od 4. siječnja 1372. godine (ASSM, oštećen, ali je vidljivo da se po svim elementima uklapa Mapa 4, perg. br. 276.) ima dimenzije 2,8 x 1,8 cm. U u tipologiju crteža koji mu prethode. osnovi je varijanta onih iz 1371. godine, no lik je nešto zdepastiji, obrve jako naglašene, a brada isturenija. 39. Crtež u dokumentu od 10. ožujka 1373. godine (KAS, Se- 33. rija 669, dokument 113.) ima dimenzije 3,4 x 2 cm. Prikaz Crtež u dokumentu od 17. veljače 1372. godine (HR- je malo razrađeniji od prethodnih, ali rađen nešto debljim DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 95.) ima linijama, manje oštrim perom, pa mjestimice, na sjenča- dimenzije 3,5 x 1,9 cm. Iako je lik u osnovi sličan pret- njima habita i na spoju kose i kape, linije izlaze iz okvira. hodnom, znatno je izduženiji i elegantniji, a linije čvršće Fizionomija je najsličnija onoj na dokumentu od 2. stude- i naglašenije, što pojačava dojam stiliziranosti. Obrve su nog 1372. godine, ali za nijansu življa i realističnija. ipak manje naglašene, a izostala je i bora pokraj oka, pa prikazana osoba izgleda nešto mlađe. Također je i donji 40. dio habita izduženiji nego na ranijim prikazima. Crtež u dokumentu od 25. travnja 1373. godine (HR- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Krševana u Zadru 34. (918. – 1806.), Pergamene, br. 258.) ima dimenzije 3,4 x Crtež u dokumentu od 11. travnja 1372. godine (Muzej 1,7 cm. Iako je po osnovnoj formi sličan ostalim crteži- grada Trogira, Zbirka obitelji Fanfogna Garagnin, Perga- ma iz kasne faze, prikazani lik bitno se razlikuje. Pomalo mene, inv. br. 1837. (64.)) ima dimenzije 3,4 x 1,9 cm. grube i neravne linije i ponovo naglašena bora pokraj oka Sličan je onom od 4. siječnja, tek za nijansu elegantniji i s definiraju lik sredovječnog muškarca. Iako nema dvojbe još naglašenijom borom pokraj oka i isturenom bradom. o tome da je u pitanju ista osoba, čini se da je na ovom
Emil Hilje: Autoportreti zadarskog bilježnika Ilije iz 14. stoljeća Ars Adriatica 6/2016. (81-102)
crtežu, iz razloga o kojima možemo samo nagađati, Ilija odustao od sad već sasvim standardiziranog mladenač- kog lika i vratio se stvarnom autoportretu.
41. Crtež u dokumentu od 1. studenog 1373. godine (HR- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 104.) ima dimenzije 3,5 x 1,9 cm. Na njemu se vraća mladenačka tipologija zadana crtežima iz 1372. godine, čak i izrazitije prisutna zbog zaobljavanja brade i dinamičnog pokreta, no zadržana je naglašena bora pokraj oka.
42. Crtež u dokumentu od 10. prosinca 1373. godine (HR- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 107.) ima di- menzije 2,9 x 1,3 cm. Lik izgleda nešto starije nego na prethodnom crtežu, prvenstveno zbog naglašenijih obr- va i zašiljenije brade, ali u osnovi ipak mladoliko, pa se sasvim uklapa u tipologiju kasne faze.
43. Crtež u dokumentu od 28. siječnja 1374. godine (HR- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 108.) ima dimenzije 3 x 1,7 cm. U pitanju je još jedan iz serije ti- piziranih mladolikih likova, naglašene elegancije, unatoč nešto naglašenijim obrvama i bori pokraj oka, a za razli- ku od prethodnog nagnut je prema naprijed.
44. Crtež u dokumentu od 9. travnja 1374. godine (Muzej grada Trogira, Zbirka obitelji Fanfogna Garagnin, Perga- mene, inv. br. 1838. (65.)) ima dimenzije 3,5 x 1,8 cm. Vrlo je sličan prethodnom, no izostala je bora pokraj oka i pokret prema naprijed.
45. Crtež u dokumentu od 3. siječnja 1375. godine (ASSM, Mapa 4, perg. br. 282.) ima dimenzije 3,9 x 1,9 cm. Na- stavlja seriju iste tipologije mladenačkih likova, iako su u odnosu na one iz ranijih godina nešto naglašenije bore oko očiju. No, očito je da je u pitanju unificirani notarski znak, koji tek na formalnoj razini ili razini sjećanja pred- stavlja stvarni autoportret.39
46. 18. Svećenik Ilija, Notarski znakovi – autoportreti, kat. br. 49 do 53 Crtež u dokumentu od 24. veljače 1375. godine (Arhiv (omjer 1,5 : 1) HAZU, D-VI-14) ima dimenzije 3,6 x 1,5 cm. Sličan Priest Helias’s notarial signs – self-portraits, cat. nr. 49-53 (ratio 1.5:1) prethodnom, s tim da je za nijansu jače pomaknut prema
profilu, nos je zašiljeniji, kosa manje precizno definirana, 50. a izostala je i bora pokraj desnog oka. Crtež u dokumentu od 31. siječnja 1378. godine (HR- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na 47. Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 115.) ima di- Crtež u dokumentu od 28. svibnja 1375. godine (Muzej menzije 3,5 x 2,2 cm. Lik je ponovo mladolik, elegantan grada Trogira, Zbirka obitelji Fanfogna Garagnin, Perga- i dinamično pokrenut, po čemu se sasvim uklapa u tipo- mene, inv. br. 1840. (67.)) ima dimenzije 3,2 x 1,5 cm. logiju kasne faze. Nastavlja isti unificirani model prikazanog lika, no nešto naglašenije obrve i položaj usnica ostavljaju dojam malo 51. starijeg lika. Crtež u dokumentu od 5. veljače 1378. godine (HR- DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na 48. Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 116.) ima di- Crtež u dokumentu od 4. veljače 1377. godine (HR- menzije 3,5 x 1,9 cm. Sličan je prethodnom, ali zašiljenija DAZD, Općina/Komuna Zadar (1300. – 1561.), Per- brada i jače linije obrva čine lik malo starijim. gamene notariles, br. 45.) ima dimenzije 3,3 x 1,8 cm. Iako u osnovi ponavlja sad već uobičajenu tipologiju, 52. od većine ostalih razlikuje ga linija usnica kojom je Crtež u dokumentu od 20. veljače 1378. godine (HR- definiran i različit psihološki izraz. Oči su nešto veće DAZD, Općina/Komuna Zadar (1300. – 1561.), Per- nego je uobičajeno, a kapa je na prednjem dijelu manje gamene notariles, br. 46.) ima dimenzije 3,4 x 1,5 cm. zaobljena. Dosta je oštećen pa su neki dijelovi teško čitljivi. Očita je sličnost s prethodnim crtežima, a bitnu razliku pred- 49. stavlja tek zaobljenija brada. Crtež u dokumentu od 6. travnja 1377. godine (ASSM, Mapa 4, perg. br. 285.) ima dimenzije 3,9 x 1,7 cm. Lik se 53. dijelom odvaja od tipa kasnih portreta nešto širim vra- Crtež u dokumentu od 5. svibnja 1379. godine (HR- tom, izostankom dinamičnog pokreta prema naprijed, DAZD, Općina/Komuna Zadar (1300. – 1561.), Perga- manje zaobljenom glavom i općim dojmom nešto stari- mene notariles, br. 48.) ima dimenzije 3,5 x 1,6 cm. Još jeg lika, iako ne tako izrazito kao na crtežima iz šezde- jednom je ponovljen isti mladoliki prikaz, iako je bora setih godina. pokraj oka znatnije naglašena.
Bilješke
1 NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI, Zadar u srednjem vijeku do 6 HR-DAZD, Općina/Komuna Zadar (1300. – 1561.), Pergamene 1409., Zadar, 1976., 549. notariles, br. 38, 45, 46, 48. 2 Državni arhiv u Zadru (dalje HR-DAZD), Zadarski bilježnici 7 HR-DAZD, Benediktinski samostan Sv. Krševana u Zadru (918. (dalje ZB), Presbiter Helyas (1378. – 1379.), B un, F un. – 1806.), Pergamene, br. 235, 241, 245, 257, 258. 3 Arhiv samostana Sv. Marije (dalje ASSM), Mapa 3, perg. br. 8 HR-DAZD, Benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na 176., Mapa 4, perg. br. 227, 240, 243, 246, 261, 264, 270, 276, Ćokovcu (1059. – 1806.), Pergamene, br. 23, 74, 75, 76, 77, 81, 282, 285. 82, 86, 87, 88, 94, 95, 97, 98, 101, 102, 104, 107, 108, 115, 116. 4 ASSM, Mapa 4, perg. br. 227. 9 HR-DAZD, Dominikanski samostan Sv. Dominika u Zadru 5 ASSM, Mapa 4, perg. br. 240. Istovjetna se formulacija ponavlja (1228. – 1806.), Pergamene, br. 108, 111, 113. na svim ostalim Ilijinim pergamenama u navedenom arhivu (br. 10 HR-DAZD, Samostan klarisa Sv. Nikole u Zadru (1202. – 1798.), 243, 246, 261, 264, 270, 276, 282, 285.). Pergamene, br. 225.
Emil Hilje: Autoportreti zadarskog bilježnika Ilije iz 14. stoljeća Ars Adriatica 6/2016. (81-102)
11 Arhiv HAZU, D-V-50, D-V-102 i D-VI-14. datiranoj 8. ožujka 1379. godine, koja donosi prijepis isprave 12 Kaptolski arhiv Split (dalje KAS), broj inventara serije 669, kralja Ludovika od 10. svibnja 1377. godine, navedeno je: ... dokument br. 113. predictas literas per presbiterum Helyam notarium ex imperiali auctoritate publicum et autenticum et in hac parte scribam 13 U Diplomatičkom zborniku objavljen je dokument od 12. rujna nostrum hic die uerbo ad uerbum secum copiari ... (HR-DAZD, 1367. godine, pergamena iz arhiva Begna u Posedarju, koju Benediktinski samostan Sv. Krševana u Zadru (918. – 1806.), je načinio „presbiter Helyas”, s notarskim znakom za koji je u Pergamene, br. 268.). Vrijedi napomenuti da je upravo ova bilješki navedeno da je u pitanju „muška glava” (Diplomatički isprava opremljena djelomično oštećenim voštanim pečatom, zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Sv. XIV. (priredili Tadija Smičiklas i Marko Kostrenčić), Zagreb, 1916., s likovno vrlo uspjelim prikazima stojećih likova Bogorodice str. 91.). Nažalost, dio građe kojom se u pripremi Diplomatičkog s Djetetom, sv. Stošije i sv. Krševana pod gotičkim arkadama zbornika služio Tadija Smičiklas u međuvremenu je izgubljen (vidi u: IVO PETRICIOLI, Prilog zadarskoj sfragistici, Radovi (Vodič Državnoga arhiva u Zadru II (urednik Josip Kolanović), Filozofskog fakulteta u Zadru, 10(4) (1972.). 121-123). Budući Zadar, 2014., str. 525.), pa ovog dokumenta više nema u da je taj oblik i izgled pečata zadarskom kaptolu dodijelio kralj dostupnim zbirkama. Vjerujem da ipak nije uništen, pa se Ludovik 21. siječnja 1371. godine (ANTE GULIN, Hrvatska možda u budućnosti pojavi i poveća broj poznatih Ilijinih crkvena srednjovjekovna sfragistika, Zagreb, 1988., 308.), ne crteža. Također, sasvim je moguće da se u nekom od fondova treba sasvim isključiti mogućnost da je nacrt za njegovu izradu ili zbirki koje su promakle mojoj pažnji nalazi još poneki crtež načinio upravo Ilija. svećenika Ilije. 23 Pedesetak isprava na pergameni u rasponu od osamnaest godina 14 Razne zbirke u Državnom arhivu u Zadru broje ukupno više ne upućuje na osobito razvijenu bilježničku djelatnost. Međutim, od tisuću i petsto pergamena, a zbirka pergamena u Arhivu dio sačuvanih spisa u Državnom arhivu u Zadru svjedoči da je Samostana Sv. Marije u Zadru preko šest stotina. Gotovo sve, tijekom nešto više od pola godine, od 12. listopada 1378. do osim kaptolskih i papinskih isprava, sadrže notarske znakove, pa 17. svibnja 1379. godine, napisao skoro sedamdeset isprava mogu poslužiti kao iscrpno vrelo za analizu različitih likovnih (HR-DAZD, ZB, Presbiter Helyas, B un). Ni obimom teksta rješenja. pojedinih ugovora, ni ukupnom količinom dokumenata, njegova bilježnička djelatnost nije bila na razini pravih profesionalaca, 15 Pritom mogu biti više ili manje likovno razrađeni, pa poneki poput Petrusa Perençanusa, Petrusa de Serçana ili Articutiusa de od njih, poput znaka zadarskog svećenika Nikole Benediktova (ASSM, Mapa 5, perg. br. 437, 442, 444.), ipak otkrivaju Rivignano, ali je i pretpostavljeni tempo od desetak do petnaest određene likovne ambicije. isprava mjesečno zacijelo osiguravao izvor prihoda koji mu je omogućavao određenu slobodu. Također, ako je sve vrijeme 16 Detaljnije o korištenju notarskih znakova, s posebnim svoje djelatnosti održavao takav tempo djelatnosti, jednostavna osvrtom na zadarske primjere, vidi u: BRANKA GRBAVAC, matematika dovodi nas do broja od preko dvije tisuće isprava Srednjovjekovni notarski znakovi – primjer iz zadarskog načinjenih tijekom osamnaest godina. notarijata, Javni bilježnik, 35 (2011.) 66-71., gdje je navedena i relevantna literatura. Među navedenim primjerima potvrđenim 24 To uostalom odgovara i temeljnoj svrsi notarskih znakova, koji ilustracijama nalazi se i jedan od znakova notara Ilije (Arhiv u grafičkoj formi zapravo predstavljaju osobu samog bilježnika, HAZU, D-VI-14), za kojeg autorica navodi da je „na isprave koje to jest predstavljaju nešto poput njegova pečata. je sastavljao kao svoj znak ucrtavao svoj autoportret” (str. 71.); 25 U tom smislu ilustrativne su razlike među crtežima koji su Kao ilustrativne primjere fino koncipiranih notarskih znakova načinjeni istog dana (dva crteža od 17. studenog 1366. i dva moglo bi se istaknuti one Vannesa Bernardi da Firmo (ASSM, crteža od 6. ožujka 1368. godine). Mapa 4, perg. br. 288.) ili Raymundusa de Modiis (ASSM, Mapa 26 Među bilježničkim se spisima povremeno nailazi na razne 4, perg. br. br. 316.). sitne crteže, obično na marginama ili na slobodnim dijelovima 17 BRANKA GRBAVAC, (bilj. 16), 71. papira. Najčešće je to stilizirani prikaz ruke koja prstom upire 18 Ivo Petricioli uz riječ autoportret stavlja upitnik (bilj. 1), 549., a na dio teksta, no ponegdje i crteži ljudskih glava, ali mahom Branka Grbavac to navodi kao jednostavnu činjenicu, BRANKA bez ikakve likovne izražajnosti. Ipak, ima i nešto ambicioznijih GRBAVAC (bilj. 16), 71. pokušaja. Tako se na margini jedne pergamene iz 1468. godine 19 ASSM, Mapa 3, perg. br. 176. u zbirci Arheološkog muzeja u Splitu nalazi lijep prikaz dupina (zahvaljujem kolegi Arsenu Duplančiću koji me upozorio na taj 20 Najraniji do sada poznati primjer datiran je 4. ožujka 1361. crtež). U spisima zadarskog bilježnika Jerolima Vidulića nalazi (ASSM, Mapa 3, perg. br. 227.), a najkasniji 5. svibnja 1379. se pregršt različitih crteža (IVO PETRICIOLI, Umjetnička (HR-DAZD, Općina/Komuna Zadar (1300. – 1561.), Pergamene obrada drveta u Zadru u doba gotike, Zagreb, 1972., 90.), no to notariles, br. 48.). je sasvim izniman slučaj (EMIL HILJE, Zadarski graditelj Vidul 21 Treba pretpostaviti da je Ilija tijekom dugogodišnje bilježničke Ivanov i njegovi sinovi, Radovi Zavoda za povijesne znanosti karijere mogao načiniti i preko tisuću javnih isprava na HAZU u Zadru, 47 (2005.), 173., bilj. 161.). Zanimljivi su i pergameni, (vidi bilj. br. 23), dakle nacrtati i toliko notarskih spisi zadarskog bilježnika Iohannesa Philippusa Raymundusa znakova. Malo je vjerojatno da je to svaki put radio bez s početka 16. stoljeća, u kojima je inicijal „I” redovito predloška. naglašen, a vrlo često i dekorativno razveden, ponekad čitav 22 Čini se da je kao javni bilježnik također obavljao i posao pisara u obliku bodeža ili mača, da bi u pojedinim slučajevima bio u zadarskom kaptolu. Naime, u jednoj kaptolskoj ispravi, i figuralno ukrašen, najčešće cvjetićima u donjem dijelu, a u
nekoliko primjera stiliziranim glavama ptica ili likova riba u 32 Općenito o srednjovjekovnim autoportretima vidi u: JAMES gornjem dijelu. Na jednom se inicijalu pojavljuje nevješto HALL, The Self-portrait: A Cultural History, London, 2014., 17-29. nacrtana magareća glava, a na jednom neka vrsta maske. No 33 U istom kodeksu, u dijelu teksta koji potječe od različite ruke, možda najzanimljiviji primjer predstavlja maleni karikaturalni nalazi se na margini folije 2r prikaz pisara (kopista ?). portret nacrtan na cedulji ubačenoj u spise iz sedamdesetih 34 Vidi: MICHAEL CAMILLE, Image on the Edge: The Margins of godina 15. stoljeća u splitskom bilježničkom arhivu (HR- Medierval Art, London, 1992., 23-26.; JAMES HALL (bilj. 29), 24. DAZD, Stari splitski arhiv, Kut. 13, Sv. 30/1, fol. 132a). Poput Ilijinih autoportreta, posjeduje određenu dozu crtačke vještine 35 U istom kodeksu, na foliji 39v, još jednom je dočarano i uvjerljivosti, a uz crtež je i zapis: fiatur Bernardinus Flori de ubacivanje ispuštenog stiha psalma, ali s dva lika, jednim koji Spaleto. Međutim, nije jasna veza s tekstom na suprotnoj strani vuče stih i glavom drugog koji izviruje iz teksta i prihvaća ga. cedulje, pa ni datacija samog crteža nije pouzdana, premda Lik koji vuče stih nije odjeven u redovničko ruho nego poput rukopis upućuje na konac 15. stoljeća. Ipak, svi navedeni zanatlije i nema izrazitijih portretnih karakteristika. Međutim, primjeri su više od stoljeća mlađi od Ilijinih autoportreta. glava drugog lika, koja vjerojatno prikazuje pisara, posjeduje određene portretne, karikaturalno istaknute karakteristike. 27 Još jednom, ne mogu zaobići usporedbu s crtežima profesora Petriciolija, koje on sam nikada nije smatrao umjetničkim 36 Kao prostorno i vremenski bliži, iako tridesetak godina mlađi, djelima, ali koji su svejedno nastajali kao plod likovnog i treba spomenuti autoportret (?) glagoljaša Butka Krbavca umjetničkog senzibiliteta koji je nesumnjivo posjedovao. Dio unutar inicijala „B” u tzv. „Berlinskom misalu” iz 1402. godine tih crteža nedavno je upotrijebljen u likovnoj opremi časopisa (Berlin, Staatsbibliothek, Missale romanum, slav. Ms. Ham. budućnosti te „crtkarije” privući pažnju povjesničara umjetnosti. (MARIJA PANTELIĆ, Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca, Radovi staroslavenskog instuituta, 5 (1964.), 13.). Također je i za 28 Stručnjaci koji se bave srednjovjekovnim notarskim znakovima prikaz redovnika koji kleči podno Raspeća, u Missale zagrebiense mahom nisu povjesničari umjetnosti, pa su više zainteresirani za iz 14. stoljeća (Zagreb, Metropolitana, Mr 62, fol. 77), iznesena tipologiju, a manje za likovnu dimenziju znakova. Općenito o ti- pretpostavka da predstavlja autoportret iluminatora (ANĐELKO pologiji notarskih znakova vidi u: GIOVANNA CRESCIAMAN- BADURINA, Iluminirani rukopisi u Hrvatskoj, Zagreb, 1995., NO, Forme del signum tabellionis, u: Segni manuali e decorazione 104.), ukoliko nije riječ o vlasniku misala (Minijatura u Jugoslaviji, nei documenti siciliani (ur. Diego Ciccarelli), Palermo, 2002., 23- katalog izložbe, Zagreb, 1964., 290.). 27., s pregledom starije literature. 37 Opće je mjesto gotičke likovne kulture da je „portretnost” 29 Indikativna je u tom smislu grupa antropomorfnih notarskih prisutnija na rubovima glavnih likovnih strujanja, to jest na znakova iz 13. stoljeća u Archivio di Stato u Milanu, izrazito prikazima niže razine važnosti (MICHAEL CAMILLE, Gothic grotesknih obilježja, ali među kojima je moguće utvrditi Art - Glorious Visions, London, 1996., 164.). neke veze između izgleda prikazanog lika i identiteta 38 U pitanju je vrsta kape poput onih koje se danas nazivaju (imena) bilježnika. Tako je notarski znak Guglielma de Vultu „francuskim” ili „baskijskim”. ljudska glava koja predstavlja lice (volto), znak Giovannija Boccardusa sasvim shematski prikaz ljudske glave s izrazito 39 Najvjerojatnije je upravo ovaj crtež poslužio prof. Petricioliju za naglašenim ustima (bocca), dok Guglielmo Aperioculis kao iliustraciju srednjovjekovne kulture odijevanja (NADA KLAIĆ - svoj znak upotrebljava crtež ljudskog oka (oculus). Međutim, IVO PETRICIOLI, (bilj. 1), 549. veza ostalih antropomorfnih znakova iz navedene grupe s identitetom bilježnika nije razvidna (LUCA FOIS, Signa parlanti o grafici di notai Milanesi duecenteschi. Utilizzo, tipologie, repertorio, Annuario dell’Archivio di Stato di Milano 2013, Milano, 2013., 15.). 30 U tom kontekstu posebno je zanimljiv znak Ubertusa Decembera de Viglevana na pergameni od 11. kolovoza 1399. godine, ljudska glava s očitim portretnim karakteristikama (Archivio di Stato di Siena, Diplomatico, Diplomatico Riformagiono Balzana, Pergamena 074 - Internetski izvor: http://san.beniculturali.it/web/ san/dettaglio-oggetto-digitale?pid=san.dl.SIAS:IMG-00021608, pristupljeno 18. 6. 2016.). 31 Nagađanja o Giottovu autoportretu u povorci blaženika na sceni Posljednjeg suda u kapeli Scrovegni vjerojatno su utemeljena, ali u tom je slučaju riječ o pomalo idealiziranom autoportretu. Također, može se samo nagađati da se u barem jednom od brojnih izrazito portretnih likova koje je naslikao Altichiero da Zevio krije i njegov autoportret. No, karakter tih monumentalnih fresaka ne čini ih pogodnima za usporedbu sa skromnim minijaturnim crtežima, koji uz to posjeduju i ponešto karikaturalne odlike.
Emil Hilje: Autoportreti zadarskog bilježnika Ilije iz 14. stoljeća Ars Adriatica 6/2016. (81-102)