Preskoči na sadržaj
Jadranska umjetnost: časopis za povijest umjetnosti Traži

Fortificiranje grada Cresa u 16. stoljeću

DOI 10.15291/ars.433

Preuzmi PDF

Svezak 1 (2011)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
U radu se objavljuju podaci i pretpostavke o fazama izgradnje pojedinih kortina, kula i vrata creskih fortifikacija 16. stoljeća, kao i imena kamenara, klesara i graditelja aktivnih na tom zadatku u razdoblju između 1508. i 1610. godine, zapisana u Libri delle fabbricha delle mura koji se čuvaju u Državnom arhivu u Rijeci.
Cres, fortifikacije, Mletačka Republika, renesansa, klasični arhitektonski jezik
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke
  3. Literatura
  4. Reference

U radu se objavljuju podaci i pretpostavke o fazama izgradnje pojedinih kortina, kula i vrata creskih fortifikacija 16. stoljeća, kao i imena kamenara, klesara i graditelja aktivnih na tom zadatku u razdoblju između 1508. i 1610. godine, zapisana u Libri delle fabbricha delle mura koji se čuvaju u Državnom arhivu u Rijeci. Ključne riječi: Cres, fortifikacije, Mletačka Republika, renesansa, klasični arhitektonski jezik

Iako su renesansne fortifikacije grada Cresa1 nuo i Milan Prelog,6 kao i creska arheologinja Jasminka - baš kao i brojna druga pitanja koja se odnose na Ćus-Rukonić u izvještajima o svojim istraživanjima.7 urbanističku i arhitektonsku baštinu tog kvarnerskog Ipak, unatoč uvjerljivim temeljima hipoteze o Mohoro- grada - stručnoj javnosti nedovoljno poznate, one su bile vičićevu prvom srednjovjekovnom fortifikacijskom predmetom interesa, kako nekolicine talijanskih histo- pojasu, ne čini se vjerojatnim da bi on, za razliku od riografa i povjesničara arhitekture i urbanizma, tako i drugog srednjovjekovnog pojasa, bio nešto mnogo više amatera - baštinskih entuzijasta. Kao naročito korisne od suhozidnog i, djelomice, palisadnog sustava.8 historiografske priloge u tom kontekstu valja izdvojiti U novije je vrijeme stručnu obradu povijesnog razvo- i regeste Knjiga Gradskoga vijeća u redakciji Stefana ja creskog obrambenog prstena, s osvrtom na urbanistički Petrisa2 i Nicole Lemessija,3 te kraći historiografski razvoj grada, iznijela i Gianna Duda Marinelli.9 Nedavno osvrt creskog franjevca Josipa Vlahovića.4 Najraniju je i publicistički, premda katkad proizvoljni, tekst na znanstvenu obradu razvoja urbanističkog sustava grada ovu temu objavio i Luigi Tomaz.10 Duda Marinelli Cresa, ali i njegova obrambenog prstena, donio je Andro uopće se nije osvrtala na Mohorovičićeve hipoteze, a Mohorovičić.5 On je definirao najstariji dio grada uz temelj njezinim promišljanjima činio je tlocrtni prikaz glavnu gradsku arteriju, a središte mu je odredio ispred pružanja pojedinih pravaca creskih fortifikacija prikazan romaničke crkve lokalnoga zaštitnika Sv. Sidra (Izidora). na katastarskom planu grada iz 1821. godine, a koji je Pretpostavljajući da je ranosrednjovjekovno naselje prethodno spomenutim regestama Knjiga Gradskog bilo opasano zidom, Mohorovičić ga je zamislio kao vijeća bio priložio N. Lemessi.11 Osim toga u ovom radu pravokutnik sa sjeveroistočnim uleknućem u blizini su obrađena i neka prethodna nagađanja zasnovana navedenoga trga. Sličnu konturu uokolo proširenog areala na lokalnoj predaji, kao i nekoliko Lemessijevih slijedio bi, prema Mohorovičiću, drugi srednjovjekovni pretpostavki temeljenih na povijesnim podacima. Ovim fortifikacijski prsten, koji je vjerojatno nastao sredinom su prilogom konačno ustanovljeni pravci pružanja sre- 14. stoljeća kada se grad širi prema istoku. Unatoč nepo- dnjovjekovnih fortifikacija, te njihovih gradskih vrata, stojanju materijalnih dokaza o pretpostavljenom prvom premda neke od tvrdnji G. Duda Marinelli treba uzeti srednjovjekovnom pojasu, ovakvo su čitanje razvoja cre- s oprezom, poput hipoteze o postojanju uličnog poteza skih fortifikacija kasniji pisci uglavnom prihvaćali, pa na mjestu pretpostavljenog antičkog karda. Budući da su se tako na creske fortifikacije, u širem kontekstu obrade traktovi renesansnog prstena donekle bili određeni ovim obrambenih pojaseva istočnojadranskih gradova, osvr- starijima - a oni slijede koncentričnu matricu širenja

Laris Borić: Fortificiranje grada Cresa u 16. stoljeću Ars adriatica 1/2011. (133-148)

1. Cres, najraniji katastarski plan iz 1821. godine (Državni arhiv u Splitu, Arhiv mapa za Istru i Dalmaciju, preuzeto iz SLUKAN-ALTIĆ, M., 2000., T. 23, uz dopuštenje autorice i ravnateljice DASt) Town of Cres, the earliest cadastral map, made in 1821

gradskog areala - treba im posvetiti nešto pozornosti. obrambenim strukturama oko najdubljeg dijela creske Istraživanjima G. Duda Marinelli utvrđena je linija luke - Mandrača. Osim spomenute kule uz crkvu i gotičkog obrambenog zida s kruništem, opremljenog vrata Sv. Martina, jedna se kula može pretpostaviti i u kulama čiji je južni krak, kako su potvrdila i sondiranja istočnom traktu, u relativnoj blizini crkve Sv. Klare gdje J. Ćus-Rukonić, tekao uz danas zatrpani potok srednjo- treba pretpostaviti gradska vrata na početku ceste koja je vjekovnog imena Rivolus, a liniju mu pratimo duž vodila prema Belom i Mergu.13 današnje Ulice A. Fortisa do srednjovjekovnih vrata i Najmlađi obrambeni prsten grada Cresa, koji se gradio kule Sv. Martina čiji su ostaci vidljivi u zidu starije od tijekom 16. stoljeća, obgrlio je prostor prvobitne rano- dviju kuća Rodinis.12 Istočni se potez srednjovjekovnih srednjovjekovne jezgre smještene uz gradsku luku, ali i zidina u potpunosti poklapa s današnjim pravcem ulice burgus (varoš Varožinu, koji se tijekom srednjeg vijeka Zagrad, čiji je toponim nedvosmislen. Ovdje su zidine razvio na brijegu sjeverno od Mandrača), brisani prostor tekle paralelno s pravcem glavne gradske ulice Sv. u sjeverozapadnom dijelu grada koji je mogao služiti Sidra. Sjeverni trakt srednjovjekovnih zidina G. Duda kao vojno vježbalište, te novonaseljena područja južno Marinelli je ubicirala pravilnim tokom današnje Ulice i istočno od linije prethodnoga fortifikacijskoga prstena Creskog statuta koja je vodila do izvora Racica, koji se koje prepoznajemo u toponimima Klančić Rov, Zagrad i nalazio na mjestu današnjeg Trga Frane Petrisa, a koristio Kons.14 Zajedno s dva lučka lukobrana, Velom i Malom se za ispiranje grube vunene tkanine, rase. Na ovom su preskvom,15 novi je obrambeni pojas tvorio gotovo kva- mjestu srednjovjekovne zidine završavale u palisadnim dratni tlocrt, s neznatnim uvlačenjem sjevernog dijela

istočnog trakta, na kojemu se tzv. Porta Bragadina otvaraju crkvice Sv. Ivana od Trga koja je bila sjedištem najveće prema glavnoj ulici novonastalog sjeveroistočnog dijela gradske bratovštine i do danas sačuvana Gradska loža. grada. Ovaj je obrambeni prsten definirao rub gradskog Luk u bunjatu obočuju dva toskanska polustupa čija su prostora sve do rušenja u 19. stoljeću, a zorno je prikazan tijela raščlanjena kamenim prstenovima koji obuhvaćaju na katastarskom planu iz 1821. godine (sl. 1).16 i kamene blokove luka. Kapiteli ovih polustupova nose Zidine su bile opremljene s četiri okrugle ugaone kule trabeaciju čije su grede arhitrava i vijenca maniristički (sjeverozapadna i jugoistočna kopnena, te dvije morske prekinute radijalnim blokovima luka. Nad profiliranim na početku istočne i zapadne obale gradske luke), jednom vijencem diže se atika nadvišena trokutnim zabatom, na (sjeveroistočna kula Torrion) četvrtastog tlocrta, te trima kojoj je u središnjoj niši danas naslikan grb grada Cresa, vratima: Porta Marcella koja se nalaze u sjevernom dijelu a obočena je kartušama otučenih grbova.19 Bočni glatki istočnog prstena, Porta Bragadina u njegovu južnome dijelu, pilastri nose trokutni zabat čija je površina otučena. Satni te davno srušena vrata Sv. Mikule na zapadnom potezu, toranj u današnjem je obliku rezultat pregradnje koju kojima se ulazilo u burgus netom uklopljen u zaštićeno je Gradsko vijeće 1552. godine povjerilo onodobnom gradsko područje. Četvrta gradska vrata, Lučka, uklopljena najvrsnijem creskom graditelju Sidru (Izidoru) Stošiću, su u prizemlje gradskog tornja sa satom.17 Vjerojatna je i tražeći da ga majstor “usavrši u najljepšem duhu, bez pretpostavka L. Tomaza (TOMAZ, L., 2002., 37, bilj. 50) o još obzira na trošak, tako da bude lijep i častan, kakvoga dvije manje pusterle koje su vodile prema luci s jugoistočne nema u čitavoj Dalmaciji.”20 Majstor Sidar Stošić u i sjeverozapadne strane. Zidno je platno, dijelom u 19. svoje je vrijeme bio najugledniji creski graditelj. On je, stoljeću, a dijelom iza Drugog svjetskog rata, u potpunosti između ostalog, tijekom druge četvrtine 16. stoljeća uništeno. Sačuvani su tek istočni potez sjevernog zida u vršio službu protomajstora izgradnje creskih zidina dužini od desetak metara, nekoliko metara zapadnog zida te je svakako bio u stanju ostvariti ovakav projekt, no tik uz nekadašnja vrata Sv. Mikule, te skošenja u prizemlju kasnorenesansni likovni jezik lučka vrata tipološki kuća na istočnoj i zapadnoj obali gradske luke. Jedina svrstava u skupinu s kopnenim vratima za koja znamo sačuvana od nekadašnje četiri oble i jedne kule pravokutnog da su nastala osamdesetih godina 16. stoljeća. Stoga tlocrta, sjeverozapadna je, kopnena kula. Ona je smještena možemo pretpostaviti da je izvorni Stošićev projekt, na najvišoj točki zidina, na brijegu iznad zapadnog dijela ako je sredinom stoljeća bio dovršen, tijekom posljednje grada, te je, osim obrambene imala i izviđačku funkciju. četvrtine 16. stoljeća doživio pregradnju. Potvrde Oblog je tlocrta, sa skošenim prizemljem, dvokatnim arhivskih izvora za takvu slutnju još valja tražiti. tijelom i kruništem. Na istočnoj strani prizemlja ulazna Glavna kopnena vrata, Gracke vrata ili Porta vrata glatkih greda završavaju segmentnim rasteretnim Marcella (sl. 3),21 podignuta su na sjevernom dijelu lukom, a bočno su otvorena dva kvadratna prozora. istočnog prstena zidina, na početku Ulice Creskog Skošeno prizemlje od prvoga kata dijeli obli vijenac. U statuta koja spaja Prato - poljanu pred istočnim rubom razini prvoga kata na istočnome su dijelu otvorene tri manje grada - s gradskom lukom Mandračom, a koja je glavna puškarnice, a na prvome katu, u središtu istočne polovice komunikacijska os nove gradske četvrti proširene u 16. veći pravokutni prozor, te nad njim dva manja. Nad drugim stoljeću. Vrata su konstruirana u obliku luka uokvirenog katom izgrađeno je krunište koje počiva na konzolama. kamenim blokovima u bunjatu, smještenog između dva Komunikacija između katova bila je ostvarena unutrašnjim polustupa s jonskim kapitelima, postavljena na visoke drvenim stubištem. Identične ovoj morale su biti istočna četvrtaste baze čija su tijela vezana s po četiri kamena i zapadna lučka ugaona kula, te jugoistočna ugaona kula prstena. Polustupovi imaju isključivo ukrasnu funkciju, kod crkvice Sv. Duha (koja se u dokumentima naziva i a trabeacija koju nose, odnosno grede arhitrava i vijenca balluardo).18 U kuli pravokutnog tlocrta koja se u izvorima i ovdje su prekinute radijalnim blokovima luka. Vijenac naziva Turrion, nalazila su se manja, sjeveroistočna vrata, je cjelovit i snažno profiliran, a nad njim se diže atika s vjerojatno namijenjena potrebama vojnih postrojbi. Tlocrt, reljefom krilatog lava koji je u 20. stoljeću postavljen na elevacija pa i smještaj ove kule, uz nekadašnji brisani prostor mjestu izvornog reljefa,22 između grba kneza i kapetana uz zidine, kojega je koristila mletačka posada, upućuju na Giovannija Marcella koji je u Cresu službovao između ranije razdoblje nastanka, vjerojatno već tijekom posljednje 1586. i 1588. godine, te dužda Pasqualea Cicogne koji je tu četvrtine 15. stoljeća. dužnost vršio od 1585. do 1595. godine,23 čijim grbovima Lučka gradska vrata (sl. 2) otvorena su u prizemlju datiramo dovršenje vratiju. U Državnom arhivu u Rijeci, satnog tornja i povezuju trg pred zbornom crkvom među arhivalijama creske općine, sačuvane su i Knjige s trgom pred Mandračem, prema kojem se otvaralo troškova izgradnje zidina (Libro de conti della fabbrica pročelje danas nepostojeće Pretorske (Kneževe) palače, delle Mura di Cherso per essecutionem della deliberation

Laris Borić: Fortificiranje grada Cresa u 16. stoljeću Ars adriatica 1/2011. (133-148)

del Senato 1509. 24 Septembris). Ovi su dokumenti, jeziku koji je tijekom druge polovine 16. stoljeća postao uz Knjige Gradskoga vijeća bili temelj istraživanju općim mjestom kasnorenesansne fortifikacijske i civilne koje je rezultiralo podacima o lokalnim graditeljima i arhitekture, ponajviše zaslugom Serliovih traktata u kojima botegama zaposlenima na tom velikom projektu, a čija ih nalazimo.30 Suvremenost tog likovnog jezika naročito se imena objavljujem u ovom radu. Tamo nalazimo i imena ističe u opreci s tada već - u odnosu na utvrde bastionskoga majstora koji su radili na Porta Marcella: 13. srpnja tipa koje grade na strateški ključnim pozicijama31 - zastar- 1584. Ivan Petar (Zampiero) Zvonarić dobio je 30 lira jelim tipološkim i konstrukcijskim osobinama razmjerno predujma za rezanje kamena namijenjenog izgradnji tankih creskih zidina, lišenih bastiona i nasipa, a tek Porta al Prado, odnosno vratima na Pratu, poljani koja mjestimice ojačanih skošenjima i branjenih kulama. Iz prati istočni trakt zidina. Istoga se dana, za sedamdeset sačuvanih traktova creskih zidina, na sjeveroistočnom uglu, mjera kamena koje je dovezao iz Rovinja, a koji će biti te uz nekadašnja vrata Sv. Mikule, vidljivo je da su zidine bile iskorišten za gradnju istih vratiju, isplaćuje majstoru razmjerno tanke i visoke, dijelom i zbog činjenice da, osim Mateju iz Rovinja 155 lira. Dana 13. ožujka 1585. godine na lučkim traktovima gdje su postavljene scarpe, one nisu majstorima Frani Stošiću i Marku Soldatiću isplaćena je bile branjene bastionima i nasipima već ugaonim kulama nepoznata svota za radove “della porta posta al Prado”.24 obla i pravokutna tlocrta.32 U tome je procesu važnu ulogu Porta Bragadina ili Male vrata (sl. 4) smještena su odigrao domaći sin i novigradski biskup Antonio Marcello na južnome kraju istočnog zidnog platna i nalaze se na Petris, kako spominje prijepis Senatske odluke prepisan u početku Ulice Bernardina Rizzija koja povezuje Prato s Statutu grada Cresa iz 1667. godine.33 Pjacetom, gradskim predjelom također sagrađenim u 16. Takvo je rješenje bez sumnje bilo uvjetovano stoljeću, na prostoru koji se nalazio izvan srednjovjekovnih ograničenim mogućnostima napada težom artiljerijom vrata Sv. Martina. Uz pilone luka u bunjatu priljubljena i izbjegavanjem znatnih troškova kakve je iziskivalo su dva plitka toskanska pilastra obuhvaćena kamenim projektiranje i gradnja bastionskih utvrda. Specifičan prstenovima, zapravo blago istaknutim blokovima lu- zemljopisni položaj grada Cresa nije pretpostavljao ka. Pilastri nose po dva stupnjevito uvećana kamena znatnu opasnost od napada otomanskih pomorskih bloka arhitrava i friza koji su, poput onih s Lučkih vrata snaga, no relativna blizina habsburških zemalja, odnosno i Porta Marcella, prekinuti radijalnim blokovima luka teritorija Cambraiske lige zasigurno je, barem u vrijeme na čijem se zaglavnom kamenu nalazi grb mletačke donošenja Senatske odluke o izgradnji zidina, 27. rujna obitelji Bragadin.25 Na atici postavljenoj nad istaknuto 1509., Veneciji bila presudna.34 Ipak, nakon prestanka profiliranim vijencem uklesan je lav Sv. Marka s kulom cambraiske prijetnje, tijekom kasnijih desetljeća 16. u pozadini,26 između grbova mletačkih obitelji da Ponte i stoljeća, u Cresu su učestali pljačkaški pohodi uskoka, a Grimani.27 Prema dokumentima u Libri delle fabbricha…, oni su bez sumnje bili ključan razlog nastavku gradnje vrata su dovršena 3. lipnja 1581. godine za vladavine novog obrambenog prstena. To potvrđuju i brojni kneza i kapetana Nikole Bragadina.28 Zapadna vrata Sv. izvještaji Gradskoga vijeća s opisima okrutnih uskočkih Mikule, kojima se ulazilo u prostor burgusa Varožine, pljački otočnih naselja.35 danas su srušena, a o njihovu položaju svjedoči širok Na ovom mjestu treba podsjetiti da je prethodno, ulični potez Rialto koji je vodio smjerom zapad - istok. sredinom 15. stoljeća, grad Cres od drevnog Osora bio Uz južni rub nekadašnjih vrata sačuvan je spomenuti dio preuzeo ulogu otočnog upravnog središta kojim, kao zidnoga platna. Još jedna vrata, danas nepoznata izgleda, i u ostalim dalmatinskim gradovima, u ime mletačke nalazila su se u sklopu sjeveroistočne kule pravokutnog vlasti upravlja osoba u funkciji kneza i kapetana. Ta je tlocrta, Turiona, a sudeći prema zapisima u Libri delle činjenica, koju je pratilo i doseljenje osorskog biskupa, za fabbricha…, dovršena su 1609. godine.29 srednjovjekovnu cresku komunu predstavljala ishodišnu Zajedničke stilske karakteristike svih opisanih točku relativno naglog političkog i gospodarskog uzleta gradskih vrata, od kojih za vrata Bragadina i Marcella kojemu je uslijedio i urbanistički razvitak grada, dakle imamo heraldički potvrđenu dataciju u 1581., odnosno nastanak novih gradskih četvrti izvan srednjovjekovnog 1588. godinu, pripadaju onom korpusu fortifikacijske obrambenog pojasa koji je štitio povijesnu jezgru.36 i javne arhitekture koji nalazimo u dalmatinskim Nepovoljne političke prilike koje sa sobom donose gradovima, a mahom se datiraju u razdoblje sredine ratovi, složeni odnosi Venecije s europskim silama, stalna i druge polovine 16. stoljeća. Ključni stilski elementi otomanska prijetnja, a osobito napadi uskoka koji tijekom creskih vrata - zidne plohe u bunjatu, kamenim 16. stoljeća ugrožavaju otočna naselja, razlog su stalnom prstenovima ojačani polustupovi i maniristički prekinuta inzistiranju na nastavku rada na obrambenom sustavu, trabeacija s visokom atikom - pripadaju arhitektonskom za koji nikada nije bilo dovoljno financijskih sredstava.

Venecija je tijekom čitavog 16. stoljeća više brinula o zaš- titi nekih drugih dalmatinskih gradova koji su strateški ili ekonomski bili od većeg značenja nego što je to bio Cres. Stoga financijske i organizacijske napore oko gradnje fortifikacija možemo pratiti tijekom dužeg razdoblja, od prvih godina 16. stoljeća, sve do dovršetka izgradnje novoga obrambenoga pojasa, 1610. godine. Ipak, ključni se podaci nalaze u ranije spomenutom troškovniku izgradnje zidina, Libri delle fabbricha…37 Oni svjedoče o relativno živoj građevnoj djelatnosti u razdoblju od 1514. do 1548. godine, te krajem 16. i početkom 17. stoljeća. Podaci su, barem što se tiče prvog razdoblja, nepotpuni jer nedostaje prvih 11 listova, a određeni broj folija djelomice je izjeden i nečitak. Arhivska su istraživanja, osim Knjiga izgradnje zidina, uključivala i odluke Gradskoga vijeća, napose one iz druge polovine 16. stoljeća koje se nalaze u Trećoj i Četvrtoj knjizi. Kada se ovima pribroje i podaci iz navedenog članka G. Duda Marinelli, a koje je autorica crpila iz Libri instrumentorum creske komune,38 primjetno je da proces izgradnje fortifikacija možemo podijeliti u dvije građevne faze: prvu koja obuhvaća razdoblje od 1508. do 1558., i drugu od 1581. do 1610. Najraniji arhivski podatak koji se odnosi na izgradnju novog poteza zidina onaj je sa sjednice Gradskoga vijeća od 9. veljače 1500., kada se creski plemić Zanco de Bocchina zadužuje u Veneciji ishoditi koncesiju kako 2. Cres, Gradski toranj s Lučkim vratima (foto: L. Borić) bi grad mogao izgraditi gradske zidine (“trovar i modi Cres, Clock-tower above the Harbour gates per cingere di mura la citta”). Istodobno se, donošenjem odluke o popravku putova koji vode iz grada prema zajednica nije dovoljno bogata kako bi takav pothvat sjeveru, istoku i jugu,39 pristupa dovršenju procesa mogla sama privesti kraju, u zapisnicima sa sjednica urbanističkog uređenja grada u kojemu je izgradnja Vijeća ne nalazimo nikakvih odluka u vezi s gradnjom novog pojasa zidina tek jedna od važnijih stavki. Tako fortifikacija sve do 2. siječnja 1526. kada je donesena 29. lipnja 1504. nalazimo odluku o pokrivanju kanala odluka o izgradnji kamenoga mosta kod vratiju Sv. koji je tekao glavnim trgom (Canale della Piazza), a 2. Martina, na mjestu na kojem započinje cesta koja vodi siječnja 1506. odluke o popravcima porporele, klaonice prema Franjevačkom samostanu. Istog se dana odlučuje i javnih putova, novcem namijenjenim fortificiranju urediti i očistiti gradska luka čija se obala učvršćuje grada.40 Čini se da je Zanco de Bocchina uspio ugovoriti palisadnim supstrukcijama.43 Ova se odredba odnosi dio financijskih sredstava za početak gradnje, pa 2. na vrata u sklopu srednjovjekovnih gradskih zidina, siječnja 1508. Vijeće raspisuje javni natječaj za popravak pa je jasno da još 1526. gotovo ništa od planiranoga na i gradnju zidina čiji se dio nekoliko dana ranije urušio.41 južnoj strani grada nije izvedeno. Obzirom na odluku Nekoliko tjedana kasnije, 20. veljače, odlučeno je Vijeća koja govori o trošnom stanju zapadnog trakta iskopati vapnenu jamu za gradnju zidina, no projekt zidina, onome okrenutome gradskoj luci, zaključujem nije mogao ozbiljnije započeti, jer 18. svibnja 1511. da se najraniji period stogodišnje izgradnje renesansnih Cresani od Venecije traže da im osigura protomajstora zidina uglavnom odnosi na popravak obalne linije zida, gradnje. Dana 16. kolovoza iste godine po prvi se puta uključivši Lučka vrata pod gradskim satom i jugozapadnu među članovima Vijeća izabiru nadglednici gradnje ugaonu kulu. Podaci dobiveni iz Libri delle fabbricha... koji će primati plaću od 2 dukata na godinu. Gradnja za prvo su razdoblje nešto bogatiji i složeniji. Najraniji zidina se financira iz prihoda komune, ali i financijske se zapisi odnose na 1514. godinu44 kada se spominju pomoći Venecije koju creski poslanici učestalo traže, isplate majstorima Pavlu, Bartulu, Jeronimu iz Šibenika ali rijetko dobivaju. Kako financijska pomoć iz Venecije i Petru. Slijedi zatišje od tri godine, do 1517. kada se nije stizala u očekivanim količinama,42 a gradska po prvi puta pojavljuje kasniji (nakon 1525. godine)

Laris Borić: Fortificiranje grada Cresa u 16. stoljeću Ars adriatica 1/2011. (133-148)

protomajstor izgradnje zidina Sidar Stošić. On će sve Andriji iz Bergama iz 1540. godine za radove na do 1548. biti najčešće spominjan majstor angažiran na zidinama de garbin.59 izgradnji fortifikacija, a autor je i gradskog tornja prema Ukoliko je točna pretpostavka da su do četrdesetih spomenutoj narudžbi Vijeća od 29. lipnja 1552. godine. godina 16. stoljeća bili dovršeni tek zapadni i istočni Prilikom isplata troškova, sve do 1525. godine ne potezi zidina, a da su grad s juga i sjevera štitile dotrajale spominju se lokacije na kojima se radilo45 pa se moramo gotičke fortifikacije, čini se da ionako siromašna creska osloniti na prethodno predloženu pretpostavku da se u zajednica tako obiman i skup projekt, bez financijske prvoj fazi gradila obalna linija gradskoga zida. Tome ide pomoći izvana, nije uspijevala dovršiti. Ipak, na u prilog i najraniji poznati spomen lokacije, onaj iz 1525. intenzivniji angažman uskoro će ih prisiliti sve češće godine, prilikom isplate majstoru Frani Gašpariniću uskočke provale, koje osim što ugrožavaju život u za radove na Consu,46 mjestu na kojem se nalazila ruralnim otočkim zajednicama, prijete i gradu Cresu, a jugozapadna ugaona kula koja je branila ulaz u gradsku o čemu je bilo riječi ranije u ovom radu. luku. Kako je folij na mjestu na kojem je navedena svota Godine 1543. kod Valuna se odigrala teška pomorska koju je primio majstor Gašparinić uništen, nije jasno je li bitka između Cresana i uskoka, kojom su prilikom te godine dovršena kula ili je novac isplaćen za dovršetak poginula dva gradska suca i nekolicina građana.60 Taj je zidnoga platna na južnom dijelu obalnog pojasa zidina. događaj potaknuo svijest o nužnosti izgradnje pouzdanog Od ostalih majstora koji su zaposleni u razdoblju od obrambenog sustava, pa 17. studenog te godine Vijeće do- 1514. do 1525. u bilješkama se spominju Tiberije,47 Marko nosi odluku prema kojoj su svi plemići i pučani obvezni Razanjin,48 Ivan,49 Marko,50 Petar Zvonarić,51 Bartul,52 Pa- sudjelovati u nabavci građevinskog materijala (pijesak, vao53 i Jeronim iz Šibenika.54 vapno, kamenje), dok će se ionako nedostatna sredstva u Nakon dovršetka radova na zapadnom, obalnom kancelarskim fondovima koristiti samo za isplatu radova.61 traktu, pri čemu su ojačane i upotpunjene srednjovje- Na istoj se sjednici po prvi puta osniva komisija od tri nad- kovne zidine, izgleda da se pristupilo izgradnji istočnog glednika, od kojih će jedan nadgledati nabavku vapna i poteza, uz Prato, koji je u čitavoj dužini od starije lini- pijeska, drugi kamena, dok će treći nadgledati izgradnju je zidina pomaknut za tridesetak metara prema istoku, zidina. Međutim, u zapisima Libri delle fabbricha… na čime su zatvoreni nova južna četvrt, Zagrad, i ona jugo- licu i naličju folija 80 nailazimo na neobjašnjiv prekid zapadna, iza srednjovjekovnog Klančić rofa. upisa podataka u razdoblju od čak trideset i jedne godine. Prvi radovi na Pratu spomenuti u Libri delle Naime, folij 80 završava s danom 11. listopada 1550., a folij fabbricha... oni su iz 1527. godine, kada je Mateju 80’ počinje s datumom 17. lipnja 1581. Najjednostavnije lapicidi isplaćeno 165 lira za radove na nepoznatoj moguće objašnjenje bilo bi da su se u tom periodu troškovi cisterni na Pratu.55 Iste se godine u nekoliko navrata upisivali u kakvu drugu, danas izgubljenu knjigu, no kako spominje protomajstor gradnje zidina, Sidar Stošić za objasniti činjenicu da se troškovi iz 1581. godine upisuju radove na Pratu,56 no istodobno se intenzivno radi na na poleđini 30 godina starog lista? Ostavimo li rješenje dovršenju jugoistočnog ugaonog kompleksa, u blizini ove zagonetke po strani, jedini izvor podataka za radove crkve Sv. Martina. Možemo pretpostaviti, iako za to na creskim fortifikacijama u razdoblju od 1550. do 1581. nema dovoljno podataka u izvorima, da se u tom godine ostaju zapisi sa sjednica Gradskoga vijeća, a u trenutku dovršava jugoistočna kula kružnoga tlocrta njima u tom periodu začudo ne nalazimo mnogo odluka koja je branila ulaz u gradsku luku. Na to upućuje vezanih uz radove na zidinama. izgradnja pristanišne obale pred crkvom Sv. Marka, Ritam izgradnje zidina svoj konačni zamah doživljava za koju je 1527. godine isplaćen majstor Vračinić.57 početkom osamdesetih godina 16. stoljeća, od kada u Libri Podaci iz Libri delle fabbricha…, kao ni zapisnici sa delle fabbricha… nalazimo učestale zapise o isplatama. sjednica Gradskoga vijeća ne donose nikakve podatke Isplate za radove na pojedinim zidnim kortinama ne o radovima na fortifikacijskom sustavu za razdoblje spominju posebice o kojem se dijelu radi, dok su isplate o između 1527. i 1534. godine, kada se kao organizator radovima na pojedinim vratima detaljnije. nabavke vapna i pijeska kojeg prodaju građani spominje Kako je već navedeno, 1581. godine dovršavaju se isključivo protomajstor Sidar Stošić.58 Premda za to ne vrata Bragadina, nakon čega započinju radovi na vratima postoje izravni arhivski dokazi, možemo pretpostaviti Marcella. Usporedno s radovima na zidinama, 1587. go- da se ovim dovozima većih količina vapna i pijeska dine pojedini se troškovi i majstori preusmjeravaju na dovršavaju zidna platna zapadnog i istočnog poteza. radove u Pretorskoj (Kneževoj) palači. To bi moglo značiti Jedini podatak koji upućuje na izvođenje radova na da je do tog vremena veći dio radova na zidnim platnima jednom od tih zidnih poteza jest isplata majstoru dovršen ili pri završetku, a da su preostali radovi na

3. Cres, Porta Marcella, stanje tridesetih godina 20. stoljeća (Lošinjski muzej, Zbirka Dantea Lussina, s dopuštenjem Muzeja) Cres, Porta Marcella, situation in the 1930ies

Laris Borić: Fortificiranje grada Cresa u 16. stoljeću Ars adriatica 1/2011. (133-148)

dotjerivanju pojedinih dijelova (vrata, ugaone kule). Ti su 1581. godinu, ovdje onda mora biti riječ o radovima na radovi konačno dovršeni devedesetih godina 16. stoljeća, glavnim gradskim vratima Porta Marcella i na taj način da bi 1602. godine bile zabilježene konačne isplate62 za ta ćemo dva majstora uzeti za glavne izvođače radova na četiri skupine graditelja: tim vratima, koja su kako je ranije navedeno, zasigurno Skupinu 1 čine majstori Marko Palčić, Luka i Pavao nastala prema predlošku donesenom iz Venecije. Mladinić, Marko Soldatić i Ludovik Matulić. Isplaćeno im Od botege obitelji Marangonić koja je u Cresu je 3313 lira. zabilježena na zbornoj crkvi osamdesetih godina 15. Skupinu 2 čine majstori Frane Stošić, Gašpar Zvonarić, stoljeća, na gradnji fortifikacija pojavljuje se tek Mihovil Sidar Zvonarić, Andrija Gesmondin, isplaćeno 3720 lira. Marangonić prigodom isplate 15. lipnja 1518. godine.70 Skupinu 3 predvodi majstor Andrija Gesmondin, Od potomaka lokalnih klesarskih i graditeljskih isplaćeno 1916 lira. obitelji u Knjizi troškova javlja se još i Juraj Zidarić Skupinu 4 predvodi majstor Marko Soldatić, isplaćeno godine 1517.71 U isplatama za nepoznate radove javlja se 389 lira. 1. lipnja 1518.,72 22. travnja 1520.,73 a 28. siječnja 1525. Različitim je skupinama majstora i njihovih suradnika zabilježen je kao protomajstor gradnje zidina.74 bio povjeren rad na raznim poslovima, a pojedini su maj- Veoma aktivna u radovima na zidinama je i obitelj stori vodili i samostalne djelatnosti izvan skupine unutar Zvonarić, od koje se najranije pojavljuje Petar Zvonarić, koje su radili (Andrija Gesmondin i Marko Soldatić). punim imenom od 9. lipnja 1518.75 Dana 22. rujna U izvorima se kao veoma značajna ličnost pojavljuje 1534. posljednji se put spominje u suradnji sa sinom majstor Izidor ili Sidar Stošić koji je, sudeći po imenu Jurjem Zvonarićem koji će nakon toga potpuno preuzeti gradskog zaštitnika, domaći sin, a tijekom druge četvrtine obrt, pa se kao nadglednik gradnje zidina u Knjigama 16. stoljeća slovi za veoma cijenjenog majstora, čije se ime Gradskoga vijeća pojavljuje 1564., a u isplatama unutar u isplatama za radove na fortifikacijama pojavljuje 34 puta Knjige gradnje zidina još 13. srpnja 1584.76 U samo dva u razdoblju od 1521. do 1548. godine. Godine 1525. se uz navrata isplate prima Ivan Zvonarić (Zuane) - 25. svibnja njegovo ime pojavljuje naslov “archimagistro“ u kontekstu 1584. i 21. prosinca 1587.77 Najaktivniji član obitelji gradnje zidina. Nakon 1535. godine ime mu je vezano uz svakako je Ivan Petar Zvonarić koji se kao suradnik nabavku materijala za gradnju, pa se može pretpostaviti da Frane Stošića pok. Sidra najranije spominje 17. lipnja je osnovnu građevinsku djelatnost proširio i na trgovinu. 1581.78 Dana 13. ožujka 1582. godine sa suradnicima U međuvremenu postaje uvaženi građanin i u nekoliko zidarima i kamenorescem Markom Soldatićem radi na navrata predstavnik pučana u Gradskome vijeću koje od popravku crkvice Sv. Uršule,79 a te je godine imenovan Sidra Stošića 29. lipnja 1552. godine naručuje izgradnju kao Proto Architetto e Maestro zborne crkve Sv. Marije u tornja gradskoga sata “kojem se po ljepoti u Dalmaciji Cresu, obvezujući se da će je proširiti i produljiti, budući neće naći usporedbe”.63 da je pretijesna za brojno stanovništvo. Prema nedavno Dana 2. srpnja 1557. majstoru Sidru Stošiću isplaćeno objelodanjenim podacima, kojima je J. Gudelj arhivskim je 120 lira de pizoli’ per acconciar li destri di Cherso, et far il podacima dokazala gradnju velikog dijela kolegijate suo muro atorno lo volto, forendo, piere, sabion, calcina, travi upravo u ovom razdoblju, Ivan Petar je u kolovozu 1583. … et tutto quello fara bisogno in fabrica d. ditti destri ch. otišao u Rovinj kako bi nabavio odgovarajući kamen, a sijno ben murati della medema longhezza altezza longhezza u jesen te godine Marku Soldatiću i Ivanovu sinu Ivanu ato sonno al pnte a la parte et co. dui balconi da Garbino, Zvonariću isplaćuje određenu svotu za izradu stupova proportionadi come parara meglio.64 Majstor Sidar Stošić je i kapitela.80 Radovi na zbornoj crkvi nastavit će se do umro nakon 1559. godine kada se, kako je za sada poznato, prvih godina 16. stoljeća, no istraživanja J. Gudelj više u zapisima Gradskoga Vijeća po posljednji put pojavljuje ne spominju Zvonarićevo ime. Istovremeno s radovima kao nadglednik radova na izgradnji zidina.65 Sidra Stošića na zbornoj crkvi, kako je već ranije istaknuto, Ivan Petar u obiteljskom poslu nasljeđuje sin Frane Stošić koji se kao Zvonarić je 13. srpnja 1584. dobio predujam od 30 lira nadglednik radova na zidinama u zapisima Gradskoga za pripremu kamena za neka gradska vrata,81 što se vijeća pojavljuje 1564., 1568., 1570., 1573., 1579., 1582., vjerojatno odnosi na glavna kopnena vrata Marcella, koja 1585., 1588., 1592., 1594., 1600., 1602., i 1604.66 U Libri će biti dovršena četiri godine kasnije. Dana 21. prosinca delle fabbricha… pojavljuje se s datumom 17. lipnja 1581. 1587. isplaćeno mu je 90 lira za izgradnju stepenica kod kao majstor Frane Stošić pok. Sidra za nepoznatu isplatu,67 izvora Piskel (jedini objekt o kojem bi ovdje mogla biti 1584.,68 te 1585., kada se s majstorom Markom Soldatićem riječ jest mlin koji je sagrađen početkom 16. stoljeća). spominje u isplati za radove na vratima posta al Prado.69 Iste godine Ivan Petar Zvonarić dobiva 150 lira, a Frane Ukoliko za datum dovršetka vratiju Bragadina prihvatimo Stošić 132 lire za nepoznate radove na jednoj od ugaonih

4. Cres, Porta Bragadina, stanje tridesetih godina 20. stoljeća (Lošinjski muzej, Zbirka Dantea Lussina, s dopuštenjem Muzeja) Cres, Porta Bragadina, situation in the 1930ies

Laris Borić: Fortificiranje grada Cresa u 16. stoljeću Ars adriatica 1/2011. (133-148)

da 17. veljače 1587. prima 60 lira za izradu dva stupa s bazama i kapitelima koji će biti ugrađeni u dvorište Kneževe palače, a istovremeno radi i na balkonima prvoga kata i vanjskom stubištu u istom dvorištu. Dana 1. ožujka iste godine Marko Soldatić radi na pergoli, dijelu stubišta i četiri prozora trijema Pretorske (Kneževe) palače, a 5. travnja slijedi posljednja isplata za radove na dvorištu palače, stubištu i stanovita tri balkonska otvora (corte dell palazzo…scalla… balconi tre).84 Marko je i dalje nastavio surađivati na gradnji zborne crkve, pa je njegovo ime zasebno istaknuto, unutar skupine majstora koji su primili isplatu za podizanje apside, u listopadu 1585. godine.85 Nadalje se u skupnim isplatama za nepoznate radove pojavljuje 9. travnja 1599.,86 a 26. svibnja 1603. radi na nasipavanju scarpe jugoistočne kule Sv. Duha.87 S Franom Stošićem ponovno surađuje 1603. godine kada im za opremanje vratiju na Pratu88 biva isplaćeno 1141 lira,89 a iste godine nepoznata svota za radove na jarcima oko ugaonih kula (conto delli scolini detti torrioni).90 Dana 4. kolovoza 1604. Marko Soldatić je isplaćen za radove na zidu i mulu, a iduće godine i na kuli u pristaništu Merag.91 Za kulu u Meragu godine 1609. izradio je danas izgubljeni grb za što mu je isplaćeno 18 lira.92 Posljednji zapis o djelatnosti Marka Soldatića u Knjizi troškova gradnje zidina jest isplata godine 1610. prilikom zaključenja troškova radova na crkvi Sv. Marije,93 a iste godine radi na stambenom mostu preko ulice kojim je prostor te crkve 5. Cres, sjeverozapadna branič-kula (foto L. Borić) povezan sa sakristijom postavljenom u župnom dvoru.94 Cres, north-western round tower Neobična je činjenica da je Marko Soldatić, premda veoma cijenjen kamenorezac i graditelj, za nadglednika oblih kula (baloardo). Istovremeno se u Knjigama Grad- gradnje zidina izabran samo 1611. i 1615., odnosno skoga vijeća kao nadglednik gradnje zidina Ivan Petar nakon stvarnog dovršetka čitavog obrambenog pojasa, pojavljuje 1558., 1561., 1563., 1566., 1567., 1570., 1572., za razliku od Mateja Soldatića koji se kao nadglednik 1575., 1579., 1582., 1585., 1588., 1592., i posljednji spominje 1606., 1607., 1608., 1609., 1612., 1613., 1616., put 1595., što je ujedno i posljednji zapis o jednom od 1617., 1618., 1619., 1620., i 1621. godine. Matej Soldatić najcjenjenijih graditelja i kamenorezaca druge polovine se u Knjizi troškova pojavljuje 4. kolovoza 1604. kada 16. stoljeća u gradu Cresu. Posljednji u obitelji Zvonarića ugrađuje metalne dijelove u vrata Marcella i 1610. u dokumentima o gradnji zidina pojavljuje se Gašpar prilikom zaključenja troškova izgradnje.95 Ovaj je majstor Zvonarić, i to pri isplatama u skupini Frane Stošića zabilježen i na radovima u zbornoj crkvi, pa se tako 1610. dana 9. travnja 1599. i 14. srpnja 1600. godine,82 a kao obvezao izraditi stube za oltar i krstionicu, a s Ludovikom nadglednik gradnje zidina u godinama 1586., 1593., Zidarićem je 1622. plaćen za radove u svetištu, točnije za 1596., 1599., 1603., 1606. i 1607. godine. Kao nadglednik postavljanje novog prozora i oltarne pale.96 uz njega službuje i Vito Zvonarić, premda o njemu nema Sudeći po učestalosti isplata, u posljednjim desetljećima bilješki prilikom isplata u Knjizi troškova. dovršenja obrambenog sustava, osobito važan doprinos Obitelj Soldatić zastupljena je u građevinskim dao je Andrija Gesmondin koji se prvi puta spominje 21. poduhvatima 16. stoljeća s dva člana od kojih je Marko prosinca 1587.97 kao “maestro Andrea Gesmondin muraro”. Soldatić veoma cijenjen kao kamenorezac (tagiapiera). On se u prvim godinama svoje djelatnosti pojavljuje isklju- Njegovo ime po prvi put susrećemo u rujnu i listopadu čivo u suradnji s drugim majstorima,98 a osobito često 1583. godine, kada od majstora Ivana Petra Zvonarića, s Franom Stošićem. Međutim, od 1602. postaje jednim protomajstora gradnje zborne crkve, s Ivanom Ivanovim od glavnih majstora, pa se uz isplatu od 768 lira njegovo Soldatićem prima isplate za izradu stupova i kapitela za ime spominje uz dovršenje i popravak zapadne i sjeverne tu crkvu.83 Taj je posao zasigurno dobro obavio, budući kortine.99 Dana 26. svibnja 1603. godine isplaćene su 142

mu 33 lire za iskopavanje temelja oko jedne od ugaonih Serlia i drugih, a kakvi u to doba postaju standardom i kula.100 Majstor Andrija Gesmondin 1604. godine gotovo u drugim gradovima Istre, Kvarnera i Dalmacije. Iako u u potpunosti preuzima radove na zidinama: metalnim ovom trenutku još nije moguće utvrditi izvor nacrta za dijelovima (vjerojatno sustavom zatvaranja) oprema troja sačuvana creska vrata, njihovo je ishodište, bez ikakve vrata Marcella101 i vrata u kuli Turion.102 Dana 9. veljače sumnje, Venecija, točnije neki od arhitekata zaposlenih u 1609. isplaćena mu je nepoznata svota za pokrivanje kule službi Serenissime. S druge strane, iako je projekt pristigao Turion, te se izravnavaju troškovi za izradu vratiju,103 a iz Venecije, ovdje objavljenim arhivskim podacima 1610. za dovršenje radova na jugoistočnoj ugaonoj kuli potvrđen je angažman creskih klesarskih i graditeljskih kod Sv. Duha.104 Kao što je primijećeno u slučaju majstora radionica čiji majstori pristigle predloške razmjerno brzo Marka Soldatića, majstor Andrea Gesmondin izabiran usvajaju i njima suvereno vladaju. je za nadglednika radova na zidinama samo u godinama kada u većoj mjeri ne sudjeluje u samim radovima. Knjige Gradskoga vijeća bilježe ga samo u godinama 1581., 1587., 1590., 1594., 1597., 1601., i 1605. U posljednjem desetljeću 16. stoljeća na gradnji obrambenog sustava pojavljuju se braća Luka i Pavao Mladinić u isplatama za suradnju s Franom Stošićem.105 Na izgradnji fortifikacija 16. stoljeća, u gradu Cresu nalazimo i one majstore koji se pri isplati troškova spo- minju samo jednom, a za neke od njih bilježnik donosi i podatak o mjestu porijekla. Ovdje tek donosim njihova imena i datum pojavljivanja u gradu Cresu, a buduća bi istraživanja mogla rasvijetliti njihovo djelovanje i u drugim sredinama: Jeronim iz Šibenika,106 Fabrizio iz Grada,107 Šimun Gajdinić,108 Tugomir,109Andrea da Bergamo,110 i Nikola iz Korčule.111 Nakon 4. srpnja 1610. godine kada je zaključena Knjiga troškova izgradnje zidina,112 obavljaju se još neki završni radovi u smislu sitnijih popravaka. Oni će konačno biti dovršeni tek 1689. godine kako je navedeno na kamenom natpisu kojeg je objavio N. Lemessi.113 Na koncu ovog izvještaja o creskim graditeljima koji su tijekom 16. stoljeća bili zaposleni na izgradnji gradskih fortifikacija, treba napomenuti kako zasigurno nije riječ o imenima koja bi graditeljstvo 16. stoljeća obilježila presudnim dostignućima. Njihova brojnost, a donekle i obimnost zadataka koje su preuzimali, potvrđuju kontinuitet procvata građevinske djelatnosti u gradu Cresu koji pratimo od vremena druge polovine 15. stoljeća. Početak ovih aktivnosti pratimo na izgradnji kolegijate, a nastavak, tijekom prvih desetljeća 16. stoljeća, na podizanju nekoliko kuća lokalnih plemića i nedavno obogaćenih građana.114 Obiman poduhvat fortificiranja grada u tom je smislu osigurao kontinuitet, ali i daljnji razvoj i umnožavanje klesarskih i graditeljskih radionica tijekom kasnijih desetljeća 16. stoljeća. Premda u inženjerskom i obrambenom aspektu projekt ovih zidina nije usvojio neke od brojnih cinquecentističkih inovacija, na ključnim elementima gradskih portala primijenjeni su posve osuvremenjeni predlošci, s karakteristikama manirističkog likovnog jezika kakvi se sredinom i tijekom druge polovine 16. stoljeća šire traktatima Sebastiana

Laris Borić: Fortificiranje grada Cresa u 16. stoljeću Ars adriatica 1/2011. (133-148)

Bilješke

1 Izlaganje s rezultatima ovog istraživanja održao sam na 18 “… mro Matthio Soldatich…” plaćen je za “… far terrapienar il znanstvenom skupu “VIII. Dani Cvita Fiskovića” održanom u balloardo app.o S. Spirito…”.Državni arhiv Rijeka (dalje DARi), listopadu 2004. godine. JU-28.XXXVI/4, Libro de conti della fabbrica delle Mura di Cherso 2 PETRIS, S., 1892. i 1897., passim. per essecutionem della deliberation del Senato 1509. 24 Septembris, (dalje DARi, LdF.), f. 111’. 3 LEMESSI, N., 1979, vol. I., 129-164 za sjednice održane između 1495. i 1605. godine. Regesti prvih dviju knjiga zapravo su prijepis 19 Kartuše su ukrašene karikiranim maskeronima. Ovdje se nalazio Petrisovih (bilj. 1). reljef lava Sv. Marka koji je bio uništen prosvjedima nakon pada Serenissime. Tada je stradao i lavlji reljef sa sjeverne ugaone kule 4 VLAHOVIĆ, J., 1968., 87-88. koji je, uglavnom neoštećen, bio bačen u more odakle je izvađen 5 MOHOROVIČIĆ, A., 1956., 477 - 479. 1905. godine, kada je očišćen, nakon čega je postavljen u nišu 6 PRELOG, M., 1963, passim. satnog tornja. Taj je reljef iznova stradao u jesen 1943. godine. 7 ĆUS-RUKONIĆ, J., 1990. i 1993, passim. O tome: RIZZI, A., 2005., 127-131. Posljednjih se mjeseci vode vrlo žive polemike u kojima predstavnici Zajednice Talijana Cres 8 Palisadni zid je štitio Mandrač, kako proizlazi iz odluke Gradskog vijeća donesene 11. listopada 1500. godine, kojom ga predlažu postavljanje trećeg lavljeg reljefa u ovu nišu. Nedavno je se namjeravalo podići, vjerojatno na mjestu starijeg urušenog za ovo mjesto načinjen i jedan, posve proizvoljno oblikovan lavlji (DUDA MARINELLI, G., 1984., 310). Palisadna je struktura reljef, lišen ikakve likovne vrijednosti (RIZZI, A., 2005., 146, sl. obnavljana i 1526. godine (LEMESSI, N., 1979., vol. 1, LdC1526. 57). Postupak povratka i obnove lavljih reljefa opravdan je samo 2. 1.). onda kada je izvorni reljef sačuvan ili kad o njegovu izgledu imamo pouzdane likovne izvore. To, nažalost, nije slučaj. Danas 9 DUDA MARINELLI, G., 1984. je na tom mjestu naslikan grb grada Cresa, djelo akademskog 10 TOMAZ, L., 2002. slikara Mate Solisa. 11 Taj je katastarski plan objavljen kod SLUKAN-ALTIĆ, M., 2000., 20 “ …con miglior animo perficere la torre del horologio, la qual senza kat. br. 23. Karta mjerila 1:1440 (65 x 52 cm) danas se čuva u rispetto de spesa alcuna l’ha seduta bella et honorevole dal modo Državnom arhivu u Splitu, Arhivu mapa za Istru i Dalmaciju. che si vede, che forsi una tal no si trova in Dalmatia.” LEMESSI, 12 BORIĆ, L., 2002., 99-105. N., 1979., vol. 1, 216, LdC 29.6.1552. Regeste Knjiga Gradskoga 13 DUDA MARINELLI, G., 1984., 305, T. 2, 314. Autorica vijeća (Spoglio dei Libri Consigli della Magnifica Communità pretpostavlja još jedna gradska vrata, sjeverna, prema Pratu, di Cherso, ovdje i dalje: LdC) objavljeni su u: PETRIS, S., 1892., a kojima bi završavao gradski dekuman za kojeg tvrdi da je, i 1897., te u: LEMESSI, N., 1979., vol. 1. Regeste prvih dviju sukladno urbanističkom naslijeđu pretpostavljene antičke Knjiga objavio je još Stefano Petris 1892. i 1897. u Kopru, a u Crepse, ishodište imao u Mandraču. Lemessijevom su izdanju ponovljeni, te su im dodane regeste zapisa kasnijih Knjiga. 14 Prema Petru Skoku (SKOK, P., 1950., vol. II., 36.) koji ovaj termin izvodi iz imenica “konac”, odnosno kraj gradskog područja, dok 21 Priložene fotografije Porta Marcella i Bragadina načinio je lošinjski ga je L. Tomaz (TOMAZ, L., 2002., 55) tumači kao CON(trollo) fotograf Dante Lussin, a treba ih datirati u tridesete godine 20. S(anitario). Dio grada koji se danas naziva Zazid, posve jasno, stoljeća, nakon 1934. kada su na vrata Marcella i Bragadina nastao je izvan južnog trakta renesansnih zidina. postavljene kopije lavljih reljefa, tj. prije 1936. godine kada nastaju njegovi posljednji radovi. Zahvaljujem Lošinjskom muzeju na 15 Vela preskva izgrađena je u zapadnom, a Mala u istočnom dijelu uvidu u zbirku Dantea Lussina i ustupljenim fotografijama. luke. Jedna od njih je morala postojati i prije 1545. godine kada Gradsko vijeće zadužuje sve građane za pomoć pri gradnji i 22 Sadašnji je prikaz lava Sv. Marka postavljen 1934. godine na popravku na način da brodicama prevoze kamen, pijesak i vapno mjestu onoga koji je otučen u nemirima nakon pada Mletačke s Debelog rta (Punta Grassa) u Cres. Arheološka sondiranja Republike (ĆUS-RUKONIĆ, J., 1989., 15). Ulomci originalnog izvedena 1990. godine otkrila su i obalnu liniju koja je, sukladno reljefa danas se nalaze u mjestu Gardone Riviera, ugrađeni u odredbama Gradskoga vijeća, bila građena tijekom 16. stoljeća. Ta kompleksu Vittoriale degli Italiani, u desnoj egzedri ulaznoga linija uglavnom slijedi liniju kasnije rive građene u 19. stoljeću, koja dvorišta. Sačuvani su tek vrhovi šapa, kitnjasti vrh repa, te je na nekim mjestima niža i uvučena za 30-50 cm. O arheološkim stilizirani morski valovi i tlo na kojemu je lav stajao (RIZZI, A., istraživanjima rive: ĆUS-RUKONIĆ, J., 1990. i 1993. 2005., 133 i 137). 16 SLUKAN-ALTIĆ, M., 2000., kat. br. 23. 23 POZZO-BALBI, L., 1934., 87. 17 Sudeći po relativno širokom uličnom potezu koji i danas vodi 24 DARi, LdF., f. 85, 86’, 87. Iznos je nečitak. Inače, treba imati od Ulice Creskog statuta do mjesta na kojem se nalazila kula na umu da bi se ovi radovi mogli odnositi i na gradnju Porta Turion, i u njoj su se morala nalaziti gradska vrata kojima bi se Bragadina, gradskih vrata koja su također smještena na Pratu, izlazilo prema obradivim površinama sjeverno od grada. To su iako su ona trebala biti dovršena već 1581. godine. Zanimljivo je vjerojatno ona vrata koja se u izvorima pojavljuju pod imenom da u isto vrijeme, o čemu opširnije govorim kasnije u ovom radu, Porta del Mergo, jer je od njih mogla izlaziti prometnica prema Ivan Petar Zvonarić u Rovinju nabavlja kamen za cresku zbornu Mergu, pristaništu u kojem je pristajala skela koja je povezivala crkvu. Tada surađuje s Markom Soldatićem, ali ne i s Franom otoke Cres i Krk. Stošićem. U Rovinju za pripremu kamena isplaćuje majstora

Tomu, a za ovdje navedene radove majstora Mateja. Za podatke o 1564. strah od uskoka je među stanovnicima otočnih naselja zbornoj crkvi: GUDELJ, J., 2008., 154-155. bio toliki da Vijeće izvještava kako mnogi namjeravaju iseliti. 25 ĆUS-RUKONIĆ, J., 1989., 13. Grad nema uređenih zidina sa strane kopna, a uskoci krstare arhipelagom. Spominje se kako su nedavno opljačkali Susak, gdje 26 RIZZI, A., 2005., 131-132. Ovaj je lavlji reljef, poput onoga s je smrtno stradalo nekoliko Suščana koji su pružali otpor, a brojni atike Porta Marcella postavljen 1934. kao slobodna interpretacija su pretučeni. Ni sedamdesetih godina 16. stoljeća provale ne izvornog lavljeg prikaza kojeg su austrijske vlasti dale skinuti jenjavaju, a Vijeće izvješćuje da stotinjak uskoka kruži otočjem, 1797. godine. Alberto Rizzi donosi podatak da je lavlji reljef s provaljuje u kuće, uzimaju što im se svidi, prijete smrću onima ovih vrata 1964. bio uzidan nad Porta Altinia u Trevisu. koji se brane, a mnoge batinaju. To se, kaže se u izvješću od 4. 27 ĆUS-RUKONIĆ, J., 1989., 56. prosinca 1573., dogodilo u Martinšćici, Pernatu, kod Sv. Blaža 28 DARi, LdF, f. 81. u blizini Cresa, u Černici, Gnelovici, Sv. Lovreču, Sremu, Beleju 29 DARi, LdF, f. 114’ i 115. i Ustrinama, selima iz kojih su uskoci uzeli stotinjak glava blaga. Dana 3. ožujka 1597. Vijeće bilježi nove štete koje je počinila 30 U tom je smislu intrigantna, premda ne i posve vjerojatna, velika grupa od oko 900 uskoka na 17 brodica. Oni, osim blaga, hipoteza arhitekta Luigija Tomza koji ishodište oblika navedenih otimaju vino i sijeno te navaljuju na žene. Svi ovi izvještaji, i gradskih vratiju traži u idejama Sebastiana Serlia. Frane Petris, onda kada se uzmu s oprezom zbog čestog pretjerivanja u svrhu glasoviti filozof, Cresanin, uredio je sabrana djela filozofa G. izdašnijeg financiranja gradnje fortifikacija, upućuju na zaključak Camilla Delminija koji je pak, kao Serliov intimus, ideje Serliovih traktata mogao prenijeti Petrisu, a ovaj - na neki način - utjecati o ozbiljnoj ugrozi otočnog stanovništva. na odluke vlasti u svojem rodnom gradu. Premda ova teorija 36 Stanje srednjovjekovnih zidina opisano je u odluci Vijeća od u sebi sadrži previše pretpostavki, ona nije nemoguća, osobito 29. lipnja 1506. (LEMESSI, N., 1979., 143, sub diem). Zapadni kada imamo u vidu da u dokumentima ne nalazimo podataka o se trakt starih zidina opisuje kao “aperta a parte maris et careat djelovanju nikoga iz kruga mletačkih majstora druge polovine 16. menis sitque absque aliquo fortilitio, cum maximo discrimine et stoljeća, premda sva opisana gradska vrata pokazuju visok stupanj periculo incolarum abitantium in hoc loco, his precipue temporibus razumijevanja renesansnog stilskog jezika. Hipoteza je ukratko in quibus prope insulam per nonullos piratas facta fuerunt naviglia iznesena u novinskom članku pod naslovom Un incontro tutto depredata”. da riccordare… koji je objavljen 27. kolovoza 2001. u pulskom 37 Riječ je o 119 folija uvezanih u knjigu. dnevniku “La voce del popolo”, a opširnije je razrađena u knjizi iz 38 DUDA MARINELLI, G., 1984., passim. 2002. godine (TOMAZ, L., 2002., 83). 39 “... qua itur ad Puteum novum; illa qua itur ad S. Franciscum et 31 Za pomniju definiciju bastionskih sustava i njihovih varijacija: alia qua itur ad S. Helenam”. LEMESSI, N., 1979., 136, LdC 11. ŽMEGAČ, A., 2009., 14-15 i 155. 10. 1500. 32 Srodne kule kružnog i polukružnog tlocrta nalazimo u Korčuli, 40 “... pallos positos pro riparatione et fortificatione huius loci.” a riječ je o kulama polukružnog tlocrta Bokar i Zakerjan koje LEMESSI, N., 1979., 143, LdC 2. 1. 1506. nastaju između 1485. i 1495. godine, te onoj Svih svetih, kružnog tlocrta (FAZINIĆ, A., 1988.-1989., 82, 85). Obrambena kula 41 “...publico incanto … crollate proprio nel giorni precedenti.” takvoga tipa, no postavljena samostalno, izvan obrambenog LEMESSI, N., 1979., 144, LdC 2. 1. 1508. sustava, podignuta je krajem 15. stoljeća u luci Velog Lošinja s, 42 LEMESSI, N., 1979., 164, LdC 29. 6. 1520. Grad podiže optužnicu vjerojatno proizvoljno, naknadno uklesanom 1455. godinom. u Veneciji protiv kancelara Tiberija Lippa koji se vratio u Veneciju, Treba spomenuti i da su branič-kule obla tlocrta uobičajene na otuđivši 200 dukata namijenjenih gradnji zidina. Ovo je jedini kontinentalnim fortifikacijama 16. stoljeća u Hrvatskoj krajini podatak koji neizravno govori o malim svotama koje je Venecija (HORVAT, Z., 1993., passim). odobrila za provedbu ovako ambicioznog građevinskog zahvata. 33 TOMAZ, L., 2002., 16-17. Taj je prelat odigrao i ključnu ulogu 43 Prema priopćenju J. Ćus-Rukonić o nalazima pri arheološkim u prijenosu ranorenesansnih oblika u cresku arhitekturu koji istraživanjima 1991. godine. se javljaju prvih godina 16. stoljeća na njegovoj kući. O tome: 44 DARi, LdF., f. 24, 25’, 26, 26’. GUDELJ, J. - BORIĆ, L., 2002. 45 Nekoliko je prvih folija djelomično uništeno. 34 BERTOŠA, M., 1995., 64. Nekoliko godina ranije, 1506., Maksimilijanove su trupe bile prodrle u područje južne Istre, a 46 DARi, LdF., f. 44 1508. mletačke su postrojbe zauzele i potom napustile Trst, Goricu, 47 DARi, LdF, f. 12’ - 27. 3. 1527. Pazin i Rijeku. Intenzivna ratna djelovanja u neposrednoj blizini 48 DARi, LdF., f. 21’ - 28. 3. 1517. otoka Cresa zasigurno su potaknula Veneciju na investiranje u 49 DARi, LdF., f. 21’ - 1520. creske fortifikacije. 50 DARi, LdF., f. 21’ - 28. 3. 1517; f. 22 - 17. 12. 1521.; f. 25 - 6. 2. 35 VLAHOVIĆ, J., 1968., 87-88. Autor donosi niz podataka iz 1514.; f. 25’ - 28. 2. 1514.; f. 26’ - 28. 7. 1514. Lemessijeva prijepisa Knjiga Gradskoga vijeća. Tako su 2. studenog 1543. od Senata traženi topovi i streljivo za obranu od 51 DARi, LdF., f. 23’ - 17. 12. 1521.; f. 25’ - 28. 2. 1514.; f. 26’ - 28. 7. uskoka od kojih se očekuju nove provale, kao osveta creskom 1514.; f. 27 - 25. 4.; f. 28. 25. 8. 1525.; f. 29 - 3. 7. 1525., f. 29 - 3. knezu i kapetanu koji je neke od uhićenih dao objesiti. Kasnije, 7. 1525.; f. 29’ - 24. 3. 1525.; f. 35. - nečitak datum; f. 42 ‘ - 28. 1. istog mjeseca, obvezuju se i pripadnici klera dovoziti kamenje, 1525.; 54’ - 22. 9. 1534. šljunak i vapno za izgradnju gradskih zidina. Dana 21. srpnja 52 DARi, LdF., f. 25 - 6. 2. 1514.

Laris Borić: Fortificiranje grada Cresa u 16. stoljeću Ars adriatica 1/2011. (133-148)

53 DARi, LdF., f. 25 - 6. 2. 1514. 90 DARi, LdF., f. 113. 54 DARi, LdF., f. 25’ - 28. 2. 1514. 91 DARi, LdF., f. 114. 55 DARi, LdF., f. 51 - 12. 3., 17. 4., 20. 4. 1527.; f. 51 - 12. 3. 1527.; 92 DARi, LdF., f. 115. f. 52 - 3. 9. 1527.; f. 52’ - 22. 12. 1527. Dana 28. prosinca 1527. 93 DARi, LdF., f. 119’. dobiva čak 20 dukata za dovršenje cisterne na Pratu. O toj cisterni 94 GUDELJ, J., 2009., 155. u Knjigama Gradskoga vijeća nema spomena. 95 DARi, LdF., f. 114 i f. 119’. 56 DARi, LdF., f. 51’ - 13. 6. 1527. 96 GUDELJ, J., 2008., 155. 57 DARi, LdF., f. 51’. 97 DARi, LdF., f. 91. 58 DARi, LdF., f. 56 - 13. 6. 1535.; f. 57. - travanj 1535.; f. 58. 10. 4. 1535.; f. 58’ - 30. 3. 1536.; f. 59 - 65 (za godinu 1538.). 98 DARi, LdF., f. 98, f. 102. f. 102’. 59 DARi, LdF., f. 69 - 1540. (datum je nečitak). 99 “... coridor da garbin… coridor da tramontana...” DARi, LdF., f. 104’. 60 LEMESSI, N., 1979., 199-200, LdC 12. 8. 1543., 14. 8. 1543. 100 “... per zapar le fondanza del baloardo…” (dalje nečitko). DARi, 61 LEMESSI, N., 1979., 200, LdC 17. 11. 1543. LdF., f. 111’. 62 DARi, LdF., f. 102’. 101 “... fattura della porta app.o i fauri del Prado...” DARi, LdF., f. 63 “... con miglior animo perficere la torre del horologio, la qual senza 113. rispetto de spesa alcuna l’ha reduta bella et honorevole del modo 102 “...mro Andrea Gesmondin p. riffar il molo della porta del Mergo… che si vede, che forsi una tal no si trova in Dalmatia.” LEMESSI, N., banchetta al molin dalla prta del Mergo, et la banchetta grande del 1979., 216, sub diem. Prado… p. far li molli della parte del Prado.” DARi, LdF., f. 114. 64 LEMESSI, N., 1979., 237, LdC 2. 7. 1557. 103 “…p. lavorar coperto il torrion, sopra la porta del Mergo… p. far la 65 LEMESSI, N., 1979., 251, sub diem. porta dalla torre del detto (?) al Torrion-”. DARi, LdF., f. 115. 66 Povremeno se pojavljuje i stanoviti Frane Stošić sin pok. Jakova 104 “And.ea p. far la tore app.o S. Spirito”. DARi, LdF., f. 119. zvan Palčić, kojeg ne treba pomiješati s ovdje spomenutim koji 105 DARi, LdF., f. 102’, f. 119. se godine 1585. navodi kao sin pok. Sidra. Moguće je da je u posljednjim godinama koje sam naveo, zbog smrti Frane Stošića 106 DARi, LdF., f. 25’, 28. veljače 1514. pok. Sidra, Frane Palčić naveden bez razlikovnog nadimka. 107 DARi, LdF., f. 34, 5. srpnja 1519. 67 DARi, LdF., f. 81. 108 DARi, LdF., f. 42’, 3. kolovoza 1525. 68 DARi, LdF., f. 85. 109 DARi, LdF., f. 69, 1540. 69 DARi, LdF., f. 89. 110 DARi, LdF., f. 69, 1540. 70 DARi, LdF., f. 32’. 111 DARi, LdF., f. 18, 17. lipnja 1581.; f. 85, 25. svibnja 1584. 71 DARi, LdF., f. 32, 32’. 112 DARi, LdF., f. 119’. 72 DARi, LdF., f. 35’.Opis radova je nečitak. 113 Natpis mi je poznat samo prema reprodukciji koju je objavio taj 73 DARi, LdF., f. 36’. autor (LEMESSI, N., 1979., vol. II., 158): PERANDEO BARBO CHERSI & AUXERI PRAESES IN AMORE & IUSTITIA PAR 74 “archomag.o Sidarich” DARi, LdF. f. 42’. PATER MOENIA HAEC PRO CIVIBUS AD SECURITATEM 75 DARi, LdF. f. 34’. REDVXIT DVXIT PACE… EX EO SOLO …. ARBOR DE BONA 76 DARi, LdF., f. 85. SPELECTOR VADE MEMORIAM… AN. DNI 1689 . 77 DARi, LdF., f. 85 i f. 91. 114 Riječ je o palazzettima lokalnih plemića Marcello-Petris, Moisè i 78 DARi, LdF., f. 81. Draža, ali i dviju kuća pučana Rodinis. (BORIĆ, L., 2002.; 78-80 i 99-127.). O kući Marcello-Petris: GUDELJ, J. - BORIĆ, L., 2002. 79 DARi, LdF., f. 83. Riječ je o gotičkoj crkvici na Pratu koja danas nosi titular Sv. Marije Magdalene. 80 GUDELJ, J., 2008., 154-155. 81 DARi, LdF., f. 85. 82 DARi, LdF., f. 98 i f. 102. 83 GUDELJ, J., 2008, 154. 84 DARi, LdF., f. 95’, 96. 85 GUDELJ, J., 2008., 155. 86 DARi, LdF., f. 99 i f. 102’. 87 DARi, LdF., f. 111’. 88 Vjerojatno na Porta Marcella. 89 DARi, LdF., f. 113.

Literatura

BERTOŠA, M., 1995. - Miroslav Bertoša, Istra: Doba PETRIS, S., 1892. - Stefano Petris, Spoglio dei libri consigli Venecije (XVI. - XVIII. stoljeće), Zavičajna naklada “Žakan della città di Cherso, vol. I., Capodistria. Juri”, Pula. PETRIS, S., 1897. - Stefano Petris, Spoglio dei libri consigli BORIĆ, L., 2002. - Laris Borić, Razvoj arhitekture i della città di Cherso, vol. II., Capodistria. urbanizma u gradu Cresu od 1450. do 1610. godine POZZO-BALBI, L., 1934. - Lamberto Pozzo-Balbi, L’isola (magistarski rad), Filozofski fakultet u Zagrebu. di Cherso, Anonima Romana Editoriale, Roma. ĆUS-RUKONIĆ, J., 1989. - Jasminka Ćus-Rukonić, PRELOG, M., 1963. - Milan Prelog, Cres - građevni razvoj Heraldički Cres, Narodno sveučilište, Mali Lošinj. jednog malog, starog grada, Radovi Odsjeka za povijest ĆUS-RUKONIĆ, J., 1990. - Jasminka Ćus-Rukonić, umjetnosti, 4, Filozofski fakultet, Zagreb, 3-20. Izvještaj o arheološkim istraživanjima na obalnoj liniji u SKOK, P., 1950. - Petar Skok, Slavenstvo i romanstvo na Cresu 1990. godine i istraživanjima na trasi kanalizacije u Jadranskim otocima - toponomastička ispitivanja, Jadranski Cresu - I. faza, 1991. godine, rukopis. institut JAZU, Zagreb. ĆUS-RUKONIĆ, J., 1993. - Jasminka Ćus-Rukonić, SLUKAN-ALTIĆ, M., 2000. - Mirela Slukan-Altić, Stari Izvještaj o arheološkim istraživanjima na obalnoj liniji u zemljovidi otoka Cresa, Centar za održivi razvoj Ekopernat Cresu 1990. godine i istraživanjima na trasi kanalizacije u - Pernat, Lubenice. Cresu - (I. faza 2. etapa) izvršenim 1993. godine, rukopis. RIZZI, A., 2005. - Alberto Rizzi, Leoni di Venezia in DUDA MARINELLI, G., 1984. - Gianna Duda Marinelli, Dalmazia, Scuola Dalmata del SS. Giorgio e Trifone, Cherso - studio del tracciato della cinta muraria medievale, Venezia. Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, XXXII. N.S. (LXXXIV.), Trieste, 303-318. TOMAZ, L., 2002. - Luigi Tomaz, Mura, torri, porte della magnifica comunità di Cherso, Quaderni della Comunità DUDA MARINELLI, G., 1989. - Gianna Duda Marinelli, Chersina, Collana Storica, n. 4, Edizioni Think ADV, Le strade e le fortificazioni nella piana di Cherso, Atti Conselve (Pd). e memorie della Società istriana di archeologia e storia patria, LXXXIX N.S. (XC.), Trieste, 51-77. VLAHOVIĆ, J., 1968. - Josip Vlahović, Le Communità di Cherso e Ossero, Tipograf, Rijeka. FERRARI CUPILLI, G., 1887. - Giovanni Ferrari Cupilli, Ceni biografici su di alcuni uomini illustri della Dalmazia, ŽMEGAČ, A., 2009. - Andrej Žmegač, Bastioni jadranske Tip. Edit. S. Artale, Zara. Hrvatske, Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga, Zagreb. GUDELJ, J., 2008. - Jasenka Gudelj, Zborna crkva Sv. Marije Snježne u Cresu, u: Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Zbornik radova sa znanstvenih skupova “Dani Cvita Fiskovića” održanih 2003. i 2004. godine, (ur.) Predrag Marković i Jasenka Gudelj, Zagreb, 149-166. GUDELJ, J. - BORIĆ, L., 2002. - Jasenka Gudelj - Laris Borić, Gotičko-renesansna kuća Marcello-Petris u Cresu, Peristil, 45, Zagreb, 97-106. FAZINIĆ, A., 1988.-1989. - Alena Fazinić, Srednjovjekovne zidine Korčule, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 12- 13, Zagreb, 81-89. HORVAT, Z., 1993. - Zorislav Horvat, Kružne branič-kule u Hrvatskoj krajini u XVI. stoljeću, Prostor, 1, 159-188. LEMESSI, N., 1979. - Nicolo Lemessi, Cherso - Note geografice, storiche, artistiche, vol. 1 - 4, Roma. MOHOROVIČIĆ, A., 1956. - Andro Mohorovičić, Analiza razvoja urbanističke strukture naselja na otocima zapadnog Kvarnera, Ljetopis JAZU, 61, Zagreb, 461-510.

Laris Borić: Fortificiranje grada Cresa u 16. stoljeću Ars adriatica 1/2011. (133-148)

BERTOŠA, M., 1995. - Miroslav Bertoša, Istra: Doba

Venecije (XVI. - XVIII. stoljeće), Zavičajna naklada “Žakan

Juri”, Pula.

BORIĆ, L., 2002. - Laris Borić, Razvoj arhitekture i

urbanizma u gradu Cresu od 1450. do 1610. godine

(magistarski rad), Filozofski fakultet u Zagrebu.

ĆUS-RUKONIĆ, J., 1989. - Jasminka Ćus-Rukonić,

Heraldički Cres, Narodno sveučilište, Mali Lošinj.

ĆUS-RUKONIĆ, J., 1990. - Jasminka Ćus-Rukonić,

Izvještaj o arheološkim istraživanjima na obalnoj liniji u

Cresu 1990. godine i istraživanjima na trasi kanalizacije u

Cresu - I. faza, 1991. godine, rukopis.

ĆUS-RUKONIĆ, J., 1993. - Jasminka Ćus-Rukonić,

Izvještaj o arheološkim istraživanjima na obalnoj liniji u

Cresu 1990. godine i istraživanjima na trasi kanalizacije u

Cresu - (I. faza 2. etapa) izvršenim 1993. godine, rukopis.

DUDA MARINELLI, G., 1984. - Gianna Duda Marinelli,

Cherso - studio del tracciato della cinta muraria medievale,

Atti e memorie della Società istriana di archeologia e storia

patria, XXXII. N.S. (LXXXIV.), Trieste, 303-318.

DUDA MARINELLI, G., 1989. - Gianna Duda Marinelli,

Le strade e le fortificazioni nella piana di Cherso, Atti

e memorie della Società istriana di archeologia e storia

patria, LXXXIX N.S. (XC.), Trieste, 51-77.

FERRARI CUPILLI, G., 1887. - Giovanni Ferrari Cupilli,

Ceni biografici su di alcuni uomini illustri della Dalmazia,

Tip. Edit. S. Artale, Zara.

GUDELJ, J., 2008. - Jasenka Gudelj, Zborna crkva Sv. Marije

Snježne u Cresu, u: Renesansa i renesanse u umjetnosti

Hrvatske, Zbornik radova sa znanstvenih skupova “Dani

Cvita Fiskovića” održanih 2003. i 2004. godine, (ur.) Predrag

Marković i Jasenka Gudelj, Zagreb, 149-166.

GUDELJ, J. - BORIĆ, L., 2002. - Jasenka Gudelj - Laris

Borić, Gotičko-renesansna kuća Marcello-Petris u Cresu,

Peristil, 45, Zagreb, 97-106.

FAZINIĆ, A., 1988.-1989. - Alena Fazinić, Srednjovjekovne

zidine Korčule, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 12-

, Zagreb, 81-89.

HORVAT, Z., 1993. - Zorislav Horvat, Kružne branič-kule

u Hrvatskoj krajini u XVI. stoljeću, Prostor, 1, 159-188.

LEMESSI, N., 1979. - Nicolo Lemessi, Cherso - Note

geografice, storiche, artistiche, vol. 1 - 4, Roma.

MOHOROVIČIĆ, A., 1956. - Andro Mohorovičić,

Analiza razvoja urbanističke strukture naselja na otocima

zapadnog Kvarnera, Ljetopis JAZU, 61, Zagreb, 461-510.

PETRIS, S., 1892. - Stefano Petris, Spoglio dei libri consigli

della città di Cherso, vol. I., Capodistria.

PETRIS, S., 1897. - Stefano Petris, Spoglio dei libri consigli

della città di Cherso, vol. II., Capodistria.

POZZO-BALBI, L., 1934. - Lamberto Pozzo-Balbi, L’isola

di Cherso, Anonima Romana Editoriale, Roma.

PRELOG, M., 1963. - Milan Prelog, Cres - građevni razvoj

jednog malog, starog grada, Radovi Odsjeka za povijest

umjetnosti, 4, Filozofski fakultet, Zagreb, 3-20.

SKOK, P., 1950. - Petar Skok, Slavenstvo i romanstvo na

Jadranskim otocima - toponomastička ispitivanja, Jadranski

institut JAZU, Zagreb.

SLUKAN-ALTIĆ, M., 2000. - Mirela Slukan-Altić, Stari

zemljovidi otoka Cresa, Centar za održivi razvoj Ekopernat

- Pernat, Lubenice.

RIZZI, A., 2005. - Alberto Rizzi, Leoni di Venezia in

Dalmazia, Scuola Dalmata del SS. Giorgio e Trifone,

Venezia.

TOMAZ, L., 2002. - Luigi Tomaz, Mura, torri, porte della

magnifica comunità di Cherso, Quaderni della Comunità

Chersina, Collana Storica, n. 4, Edizioni Think ADV,

Conselve (Pd).

VLAHOVIĆ, J., 1968. - Josip Vlahović, Le Communità di

Cherso e Ossero, Tipograf, Rijeka.

ŽMEGAČ, A., 2009. - Andrej Žmegač, Bastioni jadranske

Hrvatske, Institut za povijest umjetnosti, Školska knjiga,

Zagreb.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 34

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.