Skip to content
Arts of the Adriatic Search

U sjećanje Antunu Travirki

DOI 10.15291/ars.543

Download PDF

Vol. 6 (2016)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Vinko Srhoj Odjel za povijest umjetnosti, Sveučilište u Zadru nepostojeci269@gmail.com Corresponding author
  • Ljubica Srhoj Čerina Galerija umjetnina, Narodni muzej, Zadar
In memoriam, Nekrolog

nije samo proizvod ratnih nedaća, nego nepoticajnosti Šetajući danas zadarskim ulicama, posjećujući Sve- sredine koja je proizvela izlagačku apstinenciju onih sli- učilište ili Narodni muzej, nažalost nećemo više biti kara i kipara koji su ostali u Zadru i s njim dijelili samo svjedocima jedne osebujne pojavnosti onog starog već onu lošu stranu javnog nerazumijevanja i ignorancije. gotovo izumrlog soja erudita koji su, poput Antuna, Upućeni jedan na drugog i zbog prirode posla, jed- svoje znanje, izvan svake suhoparnosti, znali odjenuti nako u Galeriji kao i na Odjelu za povijest umjetnosti, u ruho ležernosti i upravo urnebesne duhovitosti. Ni- ne mogu ne spomenuti, a to će posvjedočiti svatko tko šta nije bilo toliko visokoparno znanstveno ili životno se je tu zatekao, da je Antunov način rada i komunikaci- ozbiljno, a da ne bi bilo ispričano Antunovom ironijom je bio izvan svake „samrtne ozbiljnosti” struke. Od njega koja liječi svojim pučkim protuotrovom ceremonijalno- niste mogli čuti ništa suhoparno, pa čak ni obični poda- sti i akademskoj uštogljenosti. I po cijenu da me se pro- tak o umjetniku ili događaju, a da to nije bilo kolorirano glasi patetičnim ponavljačem uvijek iste Matoševe mi- bujnim kontekstom svega onoga što ne stane ni u jedan sli, ne mogu opet ne posegnuti iz matoševskog bunara udžbenik ni akademsku raspravu. Obdaren velikom eru- rezignacije i tužan događaj Antunovog odlaska, ne po- dicijom, kojom nije umarao sugovornika, upleo bi je u pratiti Matoševom izjavom nad Steinerovim otvorenim višestrano rasvjetljavanje fenomena, da bi vam pred oči- grobom, da je i opet hrvatska smrt imala više ukusa ma prolazile žive slike, od privatnosti do javnosti, koje od hrvatskog općinstva. To jest da je i opet pod okrilje i čine ukupnost nekog umjetnika ili nekog povijesnog i vječnosti uzela onoga iza kojega ostaje najveća praznina umjetničkog događanja. Pristup studentima nije bio samo u našim životima. Naravno, u duhovitom Antunovom očinski pokroviteljski i defrustrirajući, nego i zabavljački kalamburu, tu bi prazninu on pripisao razmjeru svoje u najboljem smislu, proistekao iz iznimnog dara za živo- korpulentne pojave, ma što mi mislili o upražnjenom pisno izlaganje, pa se često od njih moglo čuti da im je prostoru duha koji za njim ostaje. ono što su od profesora naučili ostalo za cijeli život, dok bi znanje iz drugih izvora brzo bilo zaboravljeno. Vinko Srhoj

Smrt bliskih osoba uvijek nas zatekne nespremnima. Kada se zaposlio u Narodnom muzeju, naslijedio je Tako je bilo i s viješću o smrti prijatelja, mentora i su- te dvije izložbe pokrenute, kako je sam rekao, pomalo radnika dr. sc. Antuna Travirke. S Antunom počela sam bizarno, u okviru Međunarodnog sajma ribarstva, a za- stručno surađivati 1995. god., kada sam ga naslijedila na hvaljujući, kako je isticao, vizionarskom duhu direkto- mjestu voditelja Galerije umjetnina Narodnog muzeja ra sajma Marijana Rakvina i velikom doprinosu dvaju Zadar, a stručna suradnja ubrzo je prerasla u prijateljski Zadrana, majstora umjetničke fotografije Zvonimira i odnos i nesebično mentorstvo. Bez njegove pomoći i sa- Ante Brkana. vjetovanja moj bi galerijski put bio mnogo teži. Obje su izložbe prvi put održane 1957. u prostorija- Radeći kao voditelj Galerije umjetnina Narodnog mu- ma godinu dana ranije osnovanog Filozofskog fakulteta. zeja od 1978. do 1995. njegova ga je erudicija, znatiželja, Kolika je bila njihova važnost govori i činjenica da su živost duha i susretljivost učinila suradnikom ili savjet- bile upisane u Statut grada Zadra. Za vitalnost, među- nikom i na projektima drugih odjela muzeja: Etnološkog tim, zadarske međunarodne izložbe fotografije valja za- odjela, Prirodoslovnog odjela i Muzeja grada Zadra. hvaliti njezinu organizatoru, Galeriji, prije svega Antunu U likovnom životu grada bio je najizrazitija osobnost, Travirki koji je u kriznim razdobljima za izložbu znao osobito, pak, kao organizator i autor koncepcije punih 20 naći načina prilagoditi se novim okolnostima. Spome- godina dviju najznačajnijih bijenalnih, potom trijenalnih nut ću dva primjera. Kada je revijalni koncept izložbe izložbi: Plavog salona i Čovjeka i mora, koje su upisale Za- došao u pitanje zbog ogromnog broja prispjelih foto- dar u likovnu kartu Hrvatske i fotografsku kartu svijeta. grafija, odnosno financijskih teškoća, Antun je odlučio

Vinko Srhoj – Ljubica Srhoj Čerina: U sjećanje Antunu Travirki Ars Adriatica 6/2016. (289-292)

prijeći na autorski tip izložbe, predstavljajući izabrane slikarstvu 70-ih, Refleksije nadrealizma u jugoslavenskom fotografe u formi mape od 15 radova uključivši, od 12. poslijeratnom slikarstvu, Medijska kultura i suvremena li- salona, i fotografiju u boji. kovna praksa. Potom tu je i kapitalni projekt o zadarskoj Tako je izložba postala mjesto dodira fotografa iz cije- fotografiji, izložba održana u dva turnusa u Galeriji, koja loga svijeta i mjesto promocije hrvatske fotografije. Tu su je obuhvaćala zadarsku fotografiju od početka u XIX. st. se mogli sresti najugledniji svjetski fotografi: M. Riboud, J. do naših suvremenika, predstavivši tako prvih 100 i za- Dieuzaide, R. Gibson, L. Clergue i mnogi drugi. dnjih 50 godina zadarske fotografije. Kada je tijekom Domovinskog rata izložba ponovno Svakako moram istaknuti i monografsku izložbu Li- dovedena u pitanje, A. Travirka, u vrijeme dok je bjesnio kovno stvaralaštvo u Zadru od 1945. do 1992. godine, rat u Hrvatskoj 1991., koncipirao je Čovjek i more foto- katalog koji je neprocjenjiv izvor podataka o likovnom grafijama dostupnima u Hrvatskoj, s dvije retrospektive: životu grada. one zadarskoga fotografa Zvonimira Brkana i zagrebačkog Da ne spominjemo organizaciju retrospektivnih i mo- Nenada Gatina, a s 3. izložbom pod nazivom „Hrvatski nografskih izložbi umjetnika s područja bivše državne Jadran – gradovi i spomenici”, iz poznate firentinske fo- zajednice, s osobitom pažnjom prema hrvatskoj likovnoj tografske kuće Alinari u zadarskim zbirkama, sačuvao je sceni, potom preuzimanje organizacije Salona mladih za- međunarodni karakter izložbe. darskih umjetnika. Pritom osobito ističem njegov kritič- Mnogi od vas sjetit će se kasnog ljeta 1995. godine, ki odnos ali i poticanje suvremenog zadarskog likovnog svega 15 dana nakon akcije Oluja, kada je Antun otvorio stvaralaštva, tematske izložbe iz fundusa koje su (zbog 14. trijenale Čovjek i more, kao prvu likovnu manifestaciju nedostatka prostora) zamjenjivale stalni postav, od kojih nakon Domovinskog rata. je posljednju Hrvatsko slikarstvo i kiparstvo XIX. I XX. st., Njegova zamisao o festivalu fotografije u Zadru, najav- otvorenu 1997., također osmislio Antun Travirka. ljena na 15. vrlo opsežnom Čovjeku i moru, ostvarenom u Umjetničko opismenjavanje sredine kao i stvaranje kri- poslijeratnom zanosu koji je obećavao, nalik onome u Arle- terija da se u likovnosti i fotografiji uspoređujemo s najvi- su, nažalost nije se ostvarila. Galerija je zbog potpune dotra- šim dometima drugih sredina, među najvećim su zasluga- jalosti zatvorena, a Čovjek i more prestao je postojati, dobiv- ma Antuna Travirke, ili kako bi to rekao Abdulah Sefero- ši epilog u izložbi kojom je obilježena njegova 50. godišnjica vić: „Taj stručnjak goleme erudicije, radne energije i izrazi- i u monografiji, u kojoj je i Antun bio jedan od urednika i tog afiniteta za fotografiju… zajamčio je fotografiji u Zadru autora, a kakvu nemaju ni poznatiji fotografski saloni. do današnjih dana najviši strukovni i galerijski standard.” Brojne su autorske i monografske izložbe kojima je Njegova će nezamjenjiva osobnost, erudicija, širina, voditelj Galerije obilježio najbolje godine zadarske li- kultiviranost duha i susretljivost, zauvijek ostati u sjeća- kovnosti od 70-ih do 80-ih godina prošlog stoljeća. Tako nju onih koji su ga poznavali, kao i u kulturnoj memoriji je i izložbu slikarstva Plavi salon koncepcijski osuvreme- ovoga grada. nio pretvorivši je od revijalne izložbe suvremene umjet- nosti u problemsku i tematsku. Na primjer: Figuracija u Ljubica Srhoj Čerina

Most read articles by the same author(s)