The author deals with two country houses of Vuko Crnica which have not hitherto been subject to scholarly research. One of them is no longer extant residential and agricultural complex of the Crnica Family on the island of Vir which consisted of a country house, a chapel and a small utility building. These structures were built by Vuko Crnica, a colonel in the Venetian army, after 1634, when he received the island of Vir as a concession, but before 1666, when they were mentioned for the first time in his will. The country house at Preko on the island of Ugljan was erected in 1666, as is recorded on the inscription installed above the entrance to the garden. This house is well-preserved albeit in a modified form because of the nineteenth-century intervention which occured when it was owned by the painter Franjo Salghetti- Drioli. Significant features of the summer residence at Preko include a large, well-preserved garden, as well as the original articulation of the living quarters inside the house. The inventories of the country houses at Vir and Preko, recorded in 1683, enable us to reconstruct their original appearance and furnishings. Both country houses belong to the large group of seventeenth-century summer residencies being built on Zadar islands. Both, through their characteristic locations by the sea, one with a chapel, the other with a large garden, fit into the contemporary trends in country house architecture on Dalmatian islands, marked by simple, utilitarian architecture with hints of Baroque morphology applied to specific elements of architectural and sculptural decoration.
1. Katastarski nacrt zgrada u posjedu obitelji Crnica na otoku Viru iz 1824. godine (izvor: DAZd, HR-DAZD-382., Uprava katastarskih izmjera; br. 291, Comune Puntadura, Fol. XII.) Mappa catastale degli edifici appartenenti alla famiglia Crnica sull'isola di Vir (1824)
i kapela u Viru spomenute su po prvi put u oporuci neposredno uz obalu mora. U katastarskim je mapama Vukâ Crnice datiranoj u 1666. godinu.9 Obitelj je označena kao Capella Cernizza i ucrtana kao manja uzela otok Vir u koncesiju 1634. godine, pa bi gradnja sakralna građevina s istaknutom oblom apsidom. Već C. ljetnikovca s kapelom uslijedila nakon te godine, a F. Bianchi navodi da je ruševna te da se vide samo ostaci prije spomenute oporuke.10 njenih zidova i temelji oltara, kao i da je bila posvećena Ladanjske građevine na Viru, koje uslijed rušenja i Uznesenju Marijinu.12 Crkvica se spominje u spomenutoj pregradnji više nisu prepoznatljive, dokumentirane su oporuci iz 1666. godine u kojoj Vuko Crnica navodi da je samo na katastarskom nacrtu iz 1824. godine (sl. 1).11 izgradio crkvicu posvećenu Blaženoj Djevici Mariji te da Zgrade su se nalazile na kraju seoskog puta koji se iz u njegovoj kući u Viru ima stanovati jedan svećenik koji naselja Vira spušta prema moru i uključivale su veći sklop će biti zadužen u njoj držati šest misa tjedno.13 Izdužena zgrada s crkvicom uz more te jednu izduženu građevinu građevina koja je ucrtana na zasebnom listu zajedno s smještenu istočnije i podalje od mora. Ladanjska kuća kućom i kapelom Crnica nalazila se istočnije od sklopa imala je tlocrt razveden u obliku slova „L” te je sa i podalje od mora te je vjerojatno imala gospodarsku zasebnom pravokutnom zgradom smještenom s južne namjenu i/ili služila za stan kolonima. Treba napomenuti strane zatvarala unutrašnje dvorište. U začelju kuće da je uz građevine obitelji Crnica na istom mjestu ucrtana je manja zelena površina, vjerojatno malena vrta, ucrtana i utvrda koja se nalazi na Rtu Kaštelini, nedaleko a sa sjeverne strane sklopa nalazile su se veće obrađene od ljetnikovca. Utvrda je služila lokalnom stanovništvu površine. Crkvica je bila smještena s druge strane puta i kao privremeni zbjeg u vrijeme opasnosti. Izgrađena je,
sudeći prema grbovima providura Molina i Pisanija, koji tijekom 16. i 17. stoljeća imaju pretežno gospodarski su istaknuti nad ulazom, dvadesetih godina 17. stoljeća te karakter, što se očituje i u njihovoj skromnoj i utilitarnoj je vjerojatno obitelj Crnica, tijekom svojeg posjedovanja arhitekturi, pa su rijetka ona zdanja kojima se analizom otoka Vira, bila zadužena za njeno održavanje.14 arhitektonskih rješenja može pripisati izrazitija ladanjska Značajno svjedočanstvo o opremi ljetnikovca Vukâ namjena. Stoga tekst natpisa u kojem vlasnik Vuko Crnice na Viru predstavlja inventar kuće, zapisan Crnica ističe da je velikim troškom i trudom, na pustu i nakon smrti Vukova sina Marka 1864. godine.15 Kuća neobrađenu mjestu, podigao prelijepo mjesto za odmor, je u inventaru opisana samo kao kamena i ožbukana potvrđuje da je riječ bila o kući namijenjenoj ladanju. katnica pokrivena kupama. Sudeći prema namještaju Današnji izgled ljetnikovca većinom potječe koji se navodi u inventaru, bila je opremljena skromno, iz vremena pregradnje u 19. stoljeću kada je bio u no prikladno za povremen boravak na otoku. U kući su vlasništvu zadarskog slikara Franje Salghettija-Driolija se tada nalazili: jedan krevet, dvije škrinje, četiri manja (1811.-1877.).19 Njegov izgled prije pregradnje poznat je stolića i pet stolica od različitih vrsta drva. Spominje se zahvaljujući crtežu koji je izradio spomenuti slikar (sl. 4).20 i jedno zrcalo s crnim okvirom te čak devet slika. Ostale Kuća je prema crtežu izvorno bila jednokatnica s trima pokretnine većinom se odnose na pribor za proizvodnju prozorskim osima i središnjim balkonom na prvom katu. vina i opremu ognjišta. Vjerojatno je i u kući na Viru Nad prozorima prvoga kata nalazili su se istaknuti vijenci, funkcionirala uobičajena raspodjela prostora kuće na a ostali su otvori bili neukrašeni. Po sredini krova, u osi gospodarsko prizemlje i stambeni kat, pa bi se navedenu ulaznih vrata i balkona, nalazio se mansardni prozor, a opremu kuće moglo rasporediti na spavaću sobu i salu istaknuti dimnjak ognjišta vidljiv na južnom bočnom za primanje na katu te na konobe i kuhinju u prizemlju. zidu kuće sačuvan je do danas. Na crtežu je istaknut Nažalost, kuća nije sačuvana pa nije moguće detaljnije sjeveroistočni zid vrta bogato zasađena stablima. Sa raspravljati o njenu izvornom izgledu. sjeverne strane kuće nacrtane su manje zgrade; vjerojatno
Ljetnikovac Vukâ Crnice u Preku na otoku Ugljanu
Kuću obitelji Mašina na Mulu u Preku, koja se naziva Jardin, a nekada se nazivala i Andriolova kuća, prema njenu vlasniku u 19. stoljeću, zadarskom slikaru Franji Salghettiju-Drioliju, dao je podići kao svoju ladanjsku rezidenciju Vuko Crnica još 1666. godine (sl. 2). Vrijeme gradnje i ime Vukâ Crnice zabilježeno je na natpisu koji se nalazio nad ulaznim vratima u vrt: VVCO CERNIZZA P(ER) LA SER. REP. DI VEN. COLL.(ONELLO) / DELLA NATIONE OLTRAMARE P(ER) LVI E SVCESSORI / CON DISPENDIO ET INCOMODO D’INCVLTO E DESERTO / FABRICÒ QVESTO LVOCO DELICIOSO / MDCLXVI.16 Glavni vrtni ulaz nalazio se nekada sa sjeverozapadne strane kuće, no porušen je u prošlom stoljeću kada je stradala i kamena ploča s natpisom (sl. 3).17 U prije spomenutoj oporuci Vukâ Crnice iz 1666. godine,18 dakle one iste koja se nalazila na natpisu, ne spominje se ladanjska kuća u Preku, pa treba zaključiti da je kuća podignuta nakon sastavljanja oporuke, a Vuko Crnica, koji je poživio do 1671. godine, nije stigao uživati u svojoj ladanjskoj kući dulje od pet godina. Tekst natpisa osobito je značajan jer je jedan od rijetkih natpisa na ladanjskim zdanjima 17. stoljeća na zadarskim otocima koji upućuju na ladanjsku namjenu 2. Ljetnikovac Crnica u Preku (foto: S. Sorić) kuće. Naime, ladanjske građevine koje se podižu La villa Crnica a Preko
Sofija Sorić: Ljetnikovci mletačkog pukovnika Vukâ Crnice... Ars Adriatica 4/2014. (327-334)
je riječ o nekadašnjem mlinu za masline. Sudeći prema prostor šetnica koje prolaze kroz današnji park za čiji je crtežu, zahvatu pregradnje u 19. stoljeću pripada drugi izgled, s nizovima lovorika i prastarih pinija, zaslužan kat, zajedno s visokim potkrovljem otvorenim ovalnim vlasnik ljetnikovca u 19. stoljeću, slikar F. Salghetti-Drioli, prozorčićima i istaknutom krovnom strehom. Male zaljubljenik u botaniku. Glavna šetnica u začelju kuće koja edikule s neogotičkim ukrasom postavljene sa svake je do danas sačuvana ograđena je zidićima i popločana, strane glavnog ulaza pripadaju istom vremenu, a tada a nekada je nosila i kamene stupiće za pergolu. O njenu su bila postavljena i dva stupa koji nose povećani podest izgledu svjedoči fotografija iz sredine prošlog stoljeća te starijeg balkona. Prilaz kući uređen je postavljanjem ostaci stupića s jednostavnim oblim deblom i kapitelima polukružne kamene ograde sa željeznim rešetkama. zasječenih kutova.22 Na fotografiji iz istog vremena nazire Nekadašnju artikulaciju prostora vrta najbolje predočava se nekadašnji glavni ulaz u vrt.23 Jednostavan pravokutni katastarski nacrt iz 1825. godine (sl. 5).21 Kuća je smještena otvor ulaza bio je nadvišen pravokutnom kamenom u sjevernom kutu vrta na način da se pročeljem otvara pločom na kojoj se nalazio spomenuti natpis, a iznad prema moru i seoskom putu, dok se prostran vrt nalazi u nje nalazio se volutama ukrašen zabat koji je uokviravao njenom začelju. Kvadratni prostor vrta, izdignut u odnosu reljefno izrađen grb. Vrt koji je bio poznat po svojoj šetnici na kuću i podzidan snažnim kamenim zidom, zapravo je lovora, crnikama i visokim pinijama donedavno je zadržao nasuto zemljište prema zamisli prvog vlasnika ljetnikovca, izgled šumovita parka.24 Njegovo značenje unutar naselja Vukâ Crnice. Dimenzije vrta u odnosu na površinu kuće najbolje ilustrira činjenica da se kuća, zajedno s vrtom, relativno su velike, no njegova je artikulacija jednostavna. danas naziva jednostavno Jardin, a na fotografiji iz 1862. Dvije ravne staze, koje polaze od začelja i južnoga bočnog godine još je uvijek vidljiv izvorni smještaj ljetnikovca zida kuće ukrštaju se na njenu kutu i nastavljaju se kroz okružena zelenilom u krševitu pejzažu otoka.25 cijeli vrt. Na taj je način površina vrta bila razdijeljena Sudeći prema inventaru kućâ obitelji Crnica iz 1684. u tri nejednaka polja, od kojih je ono postavljeno godine ljetnikovac u Preku bio je u odnosu na onaj u dijagonalno nasuprot najveće. Vrlo niski zidići omeđuju Viru nešto bolje opremljen. Kuća u Preku u inventaru
3. Dijelovi natpisne ploče iz Preka (foto: S. Sorić) Frammenti della lapide con l'iscrizione a Preko
4. Ljetnikovac Crnica u Preku na crtežu F. Salghettija-Driolija (izvor: 5. Katastarski nacrt ljetnikovca Crnica u Preku iz 1825. godine (izvor: DASt, IVO PETRICIOLI /bilj. 19/, sl. 12) Katastarske mape za Istru i Dalmaciju, Comune Oltre, n. 130, Fol. IV) La villa Crnica a Preko, disegno di F. Salghetti-Drioli Mappa catastale della villa Crnica a Preko (1825)
je opisana kao građevina ograđena zidovima s dviju bočnim sobama. Naime, katu kuće prilazi se iz dvorišta strana (sa sjeverozapada i sjeveroistoka). Dio ogradnog u začelju kuće koje je opremljeno cisternom s kasnijom zida sa sjeveroistočne strane, prema moru, bio je tada kamenom krunom. Iz uskog predvorja sa stubištem koje urušen već tri godine. Kuća je imala tri prostorije na vodi na kat i u prizemlje kuće prilazi se malom salonu katu, dvije sobe i središnji portigo odnosno mali salon. koji je otvoren velikim balkonom, a na svakoj strani Spominju se potkrovlje i konoba koja je zauzimala prostorije otvaraju se vrata koja vode do bočnih soba, cijeli prostor prizemlja. U stambenim prostorima kata od kojih je svaka otvorena jednim prozorom na pročelju. nalazila se jedna postelja od dobrog drva obojana u Prostor prizemlja, gdje se vjerojatno nalazila i kuhinja, zeleno, sa svojim madracima i jastucima. Spominju uvelike je pregrađen. se zatim tri stare škrinje i jedanaest stolica, od kojih je Ladanjska kuća u Preku bila je izgrađena kao šest bilo velikih, a dvije su imale lokote. Navedene su i jednostavna barokna katnica s naglašenom središnjom četiri klupe namijenjene sjedenju; od njih su dvije bile osi superponiranjem ulaznih vrata, balkona i obojane u crveno. U kući su se nalazila i dva stolića, mansardnog prozora. Trodijelnom rasporedu otvora jedan kvadratni, a drugi okrugli te jedno dobro zrcalo. na pročelju kuće je na tipično barokni način odgovarao U inventaru se zatim zasebno navode stvari potrebne za raspored stambenih prostora na katu kuće. Nažalost, kuhinju i konobu, poput gradela i kamene posude za ulje. nisu sačuvani rijetki elementi arhitektonske dekoracije Spominje se potom mlin za masline koji se nalazio pored ljetnikovca poput stupićâ pergole i glavnog ulaza u kuće uz more s različitim posudama za spremanje ulja. vrt s barokno oblikovanim zabatom. Slikovit položaj Uz navedenu, većinom uobičajenu opremu onovremenih neposredno uz more s gustim zelenilom vrta u pozadini kućâ, inventar sadrži i podatke o četrnaest komada predstavlja danas, uz sačuvan raspored prostorija na oružja26 i čak dvadeset i četiri slike koje su se nalazile u prvom katu, najveću vrijednost ljetnikovca Crnica koji prostorijama prvoga kata, a navedene su kao male, velike inače, svojim dimenzijama i izvedbom, pripada u okvire i oštećene. Prema navedenom inventaru ljetnikovca, skromne ladanjske izgradnje kakva se javlja na zadarskim može se zaključiti da je kuća bila udobno opremljena s otocima tijekom 17. stoljeća. brojnim slikama koje su doprinosile estetskom dojmu ladanjske rezidencije Vukâ Crnice i njegova sina Marka, dok se brojno oružje može vezati uz njihov vojnički poziv, ali i neprestanu nesigurnost boravka na ladanju, što je iziskivalo stalnu spremnost na obranu. Inventar, osim toga, svjedoči o tada uobičajenoj funkcionalnoj raspodjeli prostora ladanjskih kuća na gospodarsko prizemlje i stambeni kat koji je do danas sačuvao izvornu trodijelnu artikulaciju prostora sa središnjim salonom i
Sofija Sorić: Ljetnikovci mletačkog pukovnika Vukâ Crnice... Ars Adriatica 4/2014. (327-334)
Prilog
Prijepis dijela inventara pokojnog Marka Crnice iz 1683. Un molino dove si mazina l’oglio con la sua trabacca godine. all’lito del mare con tutto quello che fa bisogno per detto (DAZd, ZB, Nicolò Lomazzi, B V, br. 1., Inventario delli molino, cioè due mastelli mezani, due grandi, una caldiera beni et effetti del q. ser collonello Marco Cernizza, 1683. di ramme, che tien due barille, un badil di fero vecchio, et 26. febbrario, fol. 46v-47v.) due mastelline da mano.
Nota de beni stabili di fuori Pontadura segue l’inventario della Casa e mobili in quella Il scoglio tutto di Pontadura con la Casa con le sue esistenti tradotto dall’Illirico, mandato dal Parocco di detta habentie e pertinentie villa – che si unisce al presente. La possessione oltre il Barcagno colla Casa e sue habentie Una casa di muro in calzina a soler coperta di coppi e pertinentie Carieghe di bulgaro quatro Dette di noghera due Adi 4 marzo 1684. Una detta di legno Inventario fatto da me Abb. Matteo Iuradini dopo morte Un scagno di quondam Signor Cavaliere Marco Cernizza a nome di Un tavolin di noghera Signora Maria sua legitima consorte al scoglio di Santa Tavolini d’albéa tre Eufemia cioè oltra Barcagnio Una cassa fiumana d’albéa Una casa circondata da due parti col muro, cioè dal Un altra detta vechia Magistro, et da Borra, et in mezzo caduto le mura da Quadri diversi nove Borra, già tre anni fa, la casa con tre stanzie, due camare Un spechio con suaze nere et un portigo in mezzo, di sopra la soffitada quanto la casa Una litiera è grande, et il simile il canavone d’abasso quanto il sito Due para di cavaletti della casa comanda. Tre botte Et prima nella casa, tra due camare, et il portigo, quadri Tinazi … undeci tra piccoli e grandi, e rotti........................................... N° 24 Un detto vechio Carieghe grandi. ............................................................ N° 6 Un stacaz dà travalar vino vechio Carieghe pretine............................................................. N° 3 Una cadena da fuoco Carieghe che si serano picole col Bulgaro..................... N° 2 Un spedo Due banche d’albeo grande collorite di rosso per Un para de cavedoni sentarsi. .......................................................................... N° 2 Un sanaz di tronzo(?) Due altre vecchie rotte................................................... N° 2 Un mortér di pietra Due casse di noghera vecchie. ....................................... N° 2 Un fondi di torcolo da vin Una cassa vechia, et un fortiero vecchio in pezzi......... N° 2 Due sirone di detto Un letto di legno buono collorito verde, con le sue tavole, Una conchetta con due stramazzi un buono e l’altro vecchio strazzato, con due capezali.................................................................... N° 2 Due para di cavaletti senza tavole................................ N° 2 Cinque muschetti per micchia vecchi. .......................... N° 5 Sei armadaste vecchie d’ogni sorte................................ N° 6 Tre Piche vecchie............................................................ N° 3 Due tavolini d’albeo un tondo, l’altro quadro............... N° 2 Un specchio buono mezzano......................................... N° 1 Quello che s’adopera per cucina Un paro di gradelle vechie.............................................................................. N° 1 Due cavaletti di fero piccoli........................................... N° 2 Un spech di fero. ............................................................ N° 1 Una cattena di fero........................................................ N° 1 Una pila d’oglio che tien secchiio. ................................. N° 1 Due tamburi per molto vecchi. ..................................... N° 2
Bilješke
1 Ladanjsko graditeljstvo na zadarskim otocima donedavno 14 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 7), 181-182. je bilo zanemaren segment graditeljske baštine ovoga kraja. 15 DAZd, Zadarski bilježnici (dalje: ZB), Nicolò Lomazzi, B V, br. Korpus postojećih i arhivski dokumentiranih ladanjskih 1., fol. 46v-47v., 26. II. 1683. (vidi Prilog). zdanja na zadarskim otocima u razdoblju od kraja 14. do 16 „Vuko Crnica, pukovnik prekomorskih posjeda Presvijetle početka 18. stoljeća obrađen je u disertaciji autorice priloga. Republike Venecije, za sebe i nasljednike, velikim troškom i SOFIJA SORIĆ, Ladanjsko graditeljstvo na zadarskom otočju trudom neobrađenu i pustu zemlju pretvori u ovo prelijepo mjesto, od kraja 14. do početka 18. stoljeća, doktorska disertacija, 1666. godine” (prijevod S. Sorić). Prijepis teksta preuzet je iz J. Zagreb, 2013. Marcelića (JOSIP MARCELIĆ, Preko, Dubrovnik, 1924., 24-25.) 2 TOMISLAV RAUKAR – IVO PETRICIOLI – FRANJO ŠVELEC jer se kod C. F. Bianchija (CARLO FEDERICO BIANCHI /bilj. – ŠIME PERIČIĆ, Zadar pod mletačkom upravom 1409-1797, 7/, 106.) i G. Sabalicha (GIUSEPPE SABALICH /bilj. 5, 1897./, Prošlost Zadra, knjiga III, Zadar, 1987., 355, 356, 376-387. 378; ISTI, /bilj. 5, 1925./, 99) nalazi pogrešna godina (1566.) 3 Među reprezentativne primjere takve arhitekture pripadaju koja ne odgovara vremenu u kojem se kapetan Vuko Crnica ljetnikovci obitelji Lantana u Sutomišćici i obitelji Califfi u Ugljanu. nalazio u službi u Zadru. IVAN PEDERIN (bilj. 6), 734. 4 LOVORKA ČORALIĆ, Mletački časnici, svećenici, građani – 17 Dva fragmenta ploče s vidljivim dijelovima teksta, kao i tragom Barana u Zadru (XVII.-XVIII. stoljeće), Radovi Zavoda nekoliko ostataka stupića pergole iz vrta, čuvaju se u spremištu za povijesne znanosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u iza kuće. Zadru, 50 (2008), 154. 18 Vidi bilj. 9. 5 GIUSEPPE SABALICH, Guida archeologica di Zara, Zadar, 19 Zadarski slikar bio je dosta vezan uz svoju ladanjsku kuću u 1897., 378-379.; ISTI, Antichità zaratine, Zadar, 1925., 99. Preku, gdje je bio poznat po svojoj brizi za potrebite. Zajedno 6 IVAN PEDERIN, Crnica, u: Hrvatski biografski leksikon, (ur. sa suprugom pokopan je na mjesnom groblju. GIUSEPPE Trpimir Macan), sv. 2, Zagreb, 1989., 734. SABALICH (bilj. 5, 1925.), 99; IVO PETRICIOLI, Slikar Franjo 7 C. F. Bianchi navodi da su se na arhitravu portala grobljanske Salghetti-Drioli u rodnom kraju, uvodni tekst kataloga izložbe, crkve Sv. Ivana Krstitelja u Viru nalazili inicijali V. C. i grb Galerija umjetnina i Muzej grada Zadra, Zadar, 1997., passim. obitelji Crnica. CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana, 20 IVO PETRICIOLI (bilj. 19), sl. 12. II, Zadar, 1879., 181-182. 21 Državni arhiv Split, Katastarske mape za Istru i Dalmaciju, 8 GIUSEPPE SABALICH (bilj. 5, 1897.), 378-379; ISTI (bilj. 5, Comune Oltre, n. 130., Fol. IV. Pod brojem 1 u operatama 1925.), 99. katastarskih mapa uknjižen je kao vlasnik Cernizza Antonio 9 Svome sinu, kapetanu Marcu Girolamu, Vuko Crnica u svojoj (ime je naknadno prekriženo i zapisan je kao vlasnik Cesare). oporuci iz 1666. godine između ostalog ostavlja: Scoglio overo Kuća je označena kao casa di villegiatura. Istom vlasniku Isola di Pontadura e tutti li beni et fabriche in quella esistiti pripadale su i dvije zgrade sjeverno od kuće u kojima su … la chiesa di B. V. M. fabricata da lui detto testattore nel uknjiženi koloni, a riječ je o nekadašnjem mlinu za masline koji predicto loco (Pontadura op.a.) reparandola … ad un sacerdote je srušen u prošlom stoljeću. … di habitar continuamente nel dicto luogo in Casa del detto 22 Fotografija je u vlasništvu obitelji Mašina, a dijelovi stupića testatore a Pontadura e di celebrar ogni settimana sei messe… nalaze se u spremištu iza kuće. Državni arhiv Zadar (dalje: DAZd), Zadarski bilježnici (dalje: 23 Fotografija je također u vlasništvu obitelji Mašina. ZB), Simon Braicich, B VII, Testamenti, br. 283. 24 Ljepotu vrta i ljetnikovca opisao je početkom 19. stoljeća 10 Prema C. F. Bianchiju obitelj Cernizza otok Vir dobila je u dubrovački biskup Josip Marcelić, rodom iz Preka: „Najljepši koncesiju 1634. godine, a Vuko Crnica nekoliko godina kasnije ljetovnik jest onaj na sredini Velikoga Mula sagrađen od kupio je cijeli otok. CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 7), obitelji Crnica. Kasnije kuća sa vrtom i sa nekoliko zemlje 181-182. okolo, što je zovu Polje, prešla je u posjed obitelji Salghetti- 11 DAZd, HR-DAZD-382., Uprava katastarskih izmjera; br. 291, Drioli. Puk obično zove ju Andriolova kuća. Kuća je sagrađena Comune Puntadura, Fol. VIII, XII. Kao vlasnik naznačen je na u mletačkom stilu, po sredini salon, a sa strane sobe. U vrtu poleđini fol. VIII Antonio Cernizza, a zgrade su označene pod nahodi se dosta starodrevnih stabala, osobito crnika i lovorika, brojevima 1 (kuća), 2 (crkvica) i 3 (gospodarska zgrada). pa im na granama čuješ rano jutrom slavuja, gdje prebire 12 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 7), 181-182. Autor D. svoje krasne note. Glasovita je u vrtu šetnica lovorika, od Magaš pišući o Viru prenosi vijesti o crkvici koje je iznio kojih su neke prebrodile i više vjekova. Ovaj ljetovnik bio je C. F. Bianchi. Kapelu obitelji Crnica povezuje sa starijom odabran i mili stan b. u. glasovitog slikara Frana Salghetti crkvicom Sv. Nikole koja se nalazila na njenu mjestu, a ostaci (+1876), prijatelja djakovačkoga biskupa Strossmajera.” JOSIP kapele su porušeni 1975. godine. DAMIR MAGAŠ, Vir. Prilog MARCELIĆ (bilj. 16), 24. geografskim istraživanjima u zadarskoj regiji, Radovi Centra 25 Fotografija je rad pionira zadarske fotografije Dragutina Parčića. Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti u Zadru, 24 26 Među oružjem navedeno je pet malo starih mušketa, zatim šest (1977.), 25. arma d’asta (što se vjerojatno odnosi na glev, vrstu hladnog 13 Vidi bilj. 9. oružja u obliku sječiva) i tri piche (dugo pješačko koplje).
Sofija Sorić: Ljetnikovci mletačkog pukovnika Vukâ Crnice... Ars Adriatica 4/2014. (327-334)