Skip to content
Επιθεώρηση Αδριατικής Τέχνης Search

The House in the Statute of Split (1312) – Building, Maintenance and Demolition

DOI 10.15291/ars.517

Download PDF

Vol. 5 (2015)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Josip Belamarić Institut for Art History - Center Cvito Fisković, Split, Croatia nepostojeci233@gmail.com Corresponding author

It can be said that the town statute of Split and the stipulations concerning the everyday life in this medieval town are not characterized by the aim to create an ideal city and, in this, they are far from the long-range urban planning contained in the statute of Dubrovnik. The fact that less than five per cent of the stipulations in the statute of Split relate to urban planning ought to be understood as indicatingthat the town, set in Diocletian’s Palace and determined by its structures, had already been defined to a large extent and that it functioned well and fulfilled the needs of its inhabitants. Thirty chapters of the statute deal with different aspects of the development of medieval Split and its everyday maintenance. This article focuses on the relationship between the local government and private property, that is, with the cases of private spaces being transformed into public spaces and the ‘ritualistic erasures’, that is, the demolition of houses whose owners committed treason and broke the law. This phenomenon of demolition as setting example was not limited to medieval Split but was recorded in other Dalmatian communes (in Omiš and Dubrovnik as late as the eighteenth century) and this discussion of it is based on the examination of a wider set of primary sources.

Statute of Split (1312), stipulations for urban planning in medieval Split, demolition of houses as legal punishment, damnatio memoriae in medieval towns, the 1310 rebellion of Bajamonte Tiepolo in Venice, the 1602 Lastovo rebellion, the 1806 Poljica rebellion
Sections
  1. Abstract
  2. Bilješke

It can be said that the town statute of Split and the stipulations concerning the everyday life in this medieval town are not characterized by the aim to create an ideal city and, in this, they are far from the long-range urban planning contained in the statute of Dubrovnik. The fact that less than five per cent of the stipulations in the statute of Split relate to urban planning ought to be understood as indicating that the town, set in Diocletian’s Palace and determined by its structures, had already been defined to a large extent and that it functioned well and fulfilled the needs of its inhabitants. Thirty chapters of the statute deal with different aspects of the development of medieval Split and its everyday maintenance. This article focuses on the relationship between the local government and private property, that is, with the cases of private spaces being transformed into public spaces and the ‘ritualistic erasures’, that is, the demolition of houses whose owners committed treason and broke the law. This phenomenon of demolition as setting example was not limited to medieval Split but was recorded in other Dalmatian communes (in Omiš and Dubrovnik as late as the eighteenth century) and this discussion of it is based on the examination of a wider set of primary sources.

1. Tloris staroga Splita unutar Palače 1900-ih, s naznačenim ostatcima Dioklecijanove gradnje Ground-plan of the old town of Split in the Palace (c. 1900) showing the remains of Diocletian’s buildings

gradu, ili izvan grada i bilo gdje se njima bude činilo po- Gospodnje tisuću tristo devete … ako bi se, ne dao Bog, godnim”, dakako „po odluci i na trošak komune prema kojim slučajem dogodilo da izbije požar u kojoj kući u mogućnostima grada” (Splitski statut, lib. V. gl. 10).12 Ta Gradu ili predgrađu, da su svi ljudi iz Grada i predgrađa nas odluka podsjeća na danas gotovo nepojmljivu činje- dužni pohitati u pomoć da se taj požar ugasi, sa sjekira- nicu da su u Dubrovniku istoga vremena, tijekom 14. ma, kablima ili vjedrima punim vode. (…) Isto tako, ako st. komunalne vlasti uspjele, očito ne štedeći sredstva, bi se dogodio spomenuti požar, neka se, ako bi bilo po- zaokružiti fond općinskih nekretnina izgradnjom stam- trebno, poruši jedna ili više kuća s bilo koje strane one beno-poslovnih blokova u čitavim kvartovima grada, i kuće u kojoj bude požar, a one kuće koje budu srušene iz nadasve uz Placu – s dućanima u prizemlju – obliku- tog razloga, neka nadoknadi Općina dubrovačka prema jući novu glavnu trgovačku os grada. Bio je to nadasve pravednoj procjeni trojice ili petorice dobro upućenih efikasan model urbanističkog planiranja i održavanja ljudi, to jest većine njih, koje za to odrede knez i njego- urbanog tkiva, te važan instrument društvene politike: vo Vijeće. Isto tako, neka Općina kupi za svaki gradski na taj način gradske vlasti mogle su poticati deficitarna seksterij po dvadeset sjekira, a neka se dodijele dobro zanimanja, pokazati socijalnu suosjećajnost prema oni- upućenim ljudima.”14 ma koji iz nekih razloga nisu mogli podmirivati cijeli Danas možda nismo svjesni da su u tkivu naših ka- iznos najma; mogli su nagrađivati one koji su se istakli snosrednjovjekovnih gradova supostojale kamene i dr- posebnim zaslugama.13 vene kuće, ali i one kojima je polovica bila kamena, a Prevladavajući broj drvenih kuća u Dubrovniku – polovica drvena. U Šibeniku, kao i u Trogiru i u Splitu, kao i u Šibeniku, Splitu, Trogiru i drugdje – plastično nije neobično naći kuću čije prizemlje ima gotičko-rene- iskače iz glave 60. Dubrovačkog statuta (lib. VIII.), koja sansna, a gornji dio barokna stilska obilježja. Tu je kame- iscrpno govori o mjerama u slučaju požara: „Godine no ziđe na gornjim katovima očito zamijenilo prvotnu

Josip Belamarić: Kuća u Splitskom statutu – građenje, održavanje, ... Ars Adriatica 5/2015. (67-80)

2. Georg Kowalczyk, Fotografija Peristila Dioklecijanove palače i podnožja zvonika katedrale sv. Dujma u Splitu (1910.) Georg Kowalczyk, photo of the Peristyle of Diocletian’s Palace and the base of the bell tower of the Cathedral of St Domnius at Split (1910)

drvenu konstrukciju. Dakako, isprave iz toga doba, na- U Zadarskom statutu nalazimo, naravno, slične dasve brojne odredbe gradskih statuta, govore o pravoj odredbe, kao i to da su „svi i svaki pojedinac obvezni borbi kamena i drva. Tek je izuzetno efikasan model ur- i dužni čistiti i mesti ulice pred kućom svake subote” banističkog planiranja i održavanja urbanog tkiva, nakon (Reformacije, gl. 40).17 Trogirski statut u tom je pogle- golemih višekratnih požara (primjerice 1296. i 1370. go- du najiscrpniji, ali uz mnoga ponavljanja koja upućuju dine, a koji su znali uništiti veći dio staroga grada) uspio na činjenicu da se odredbe nisu baš mnogo obdržavale. postupno drveni Dubrovnik pretvoriti u kameni grad. Knjiga 2. cijeli je mali rječnik srednjovjekovnih latinskih Ti su požari ostavili duboke tragove i ne samo u imenu izraza za „smeće ili gnoj, nečist, gnjus…”18 jedne od važnijih gradskih ulica (Garište),15 nego primje- Ograničenja vlasničkih prava naći ćemo i u glava- rice i u jednom od standardnih dubrovačkih exempluma ma „O uglu (kuće) i zubu na zidu” i „Kamena kuća ima građanske svijesti – legendi o Lovru Volcassio kojem se prednost pred drvenom”, naravno i u više glava kojima pripisivala zasluga da je, darovavši čak 40.000 perpera za se regulira problem novogradnji i trošnih kuća u gradu, obnovu grada, zaslužan što su Dubrovčani odustali od a osobito pravo korištenja i iznajmljivanja „kula, kuća i nakane da se poslije požara odsele negdje drugdje. Među kućeraka” koji bi svojim položajem mogli ugroziti obra- zanimljivim odlukama spomenimo samo onu iz 1406. g. nu grada. Govori se o dužnosti gradnje zajedničkog zida, kada se odlučilo da će se radi opasnosti od požara po- a osobito su nam zanimljive odredbe u lib. VI. gl. 24, stupno svih 150 drvenih kuća preostalih na općinskom koje reguliraju pravo gradnje među susjednim kućama: zemljištu u gradu zamijeniti kamenima. Drvenih kuća, „ako je blizu neke međe sagrađena kuća koja ima zub premda vjerojatno ne u tolikom broju, bilo je i u svim na uglu zida ili na pročelju u pravcu same međe, neka ostalim srednjovjekovnim gradovima na hrvatskoj obali. onaj, tko uz među bude podizao svoju zgradu, postavi Prema Tomi Arhiđakonu, splitskom kroničaru iz 13. st., nju toliko udaljenu koliko se proteže taj zub, a crna jama u jednom je požaru izgorjelo više od pet stotina drvenih mora biti zajednička. A ako taj ne bude htio od svoga i oko dvadeset kamenih kuća! Poznati su nam također odstupiti, može svoju kuću približiti samo do zuba, ali veliki požari Raba 1275. i Šibenika 1381., 1448. i 1457. tada neka nema udjela u crnoj jami. Ako pak (postojeća godine, Zadra, Trogira… zgrada) ima zubove na pročelju prema međi, tada (gra- Statut je načelno davao vlasniku neograničenu vlast ditelj) može (svoju kuću) približiti postojećoj bez ikakva nad vlastitim stvarima, pa i nad kućom, ali su potrebe za- odbijanja (u prostoru). Ako bi pak (postojeća kuća) bez jedničkog života u gradu zahtijevale i neka prisilna ogra- zubova imala prozor na pročelju, (vlasnik nove kuće) ne ničenja vlasništva u prvom redu radi zahtjeva obrane i može se ni kasnijom (izgradnjom) približiti zidu (posto- higijene, ali i ukrasa grada. jeće) sve kad bi od svog zida ostavio (određeni razmak). Gradska uprava zabranjuje da se „in ciuitate Spalati et Ako kuća nema zub na zidu, ni gore ni dolje, ne može se in burgo” goje svinje, pa čak određuje nagradu: „neka pri- (novom zgradom) približiti zidu bez dopuštenja vlasnika padnu onome tko ih ubije”, ili ipak „ako bi ih htio držati, kuće osim na udaljenosti pada vode sa strehokapnice.” neka ih drži unutar kućnog dvorišta”. Više članaka odnosi Sve alineje ovog starog splitskog zakona lako je pronaći u se na zahodske jame („bucam suae cloacae”), izlijevanje stvarnim primjerima, i ne samo u Splitu. Riječ je o zubo- nečisti, odlaganje smeća... Vode od kiša koje su iz polja vima (dentes) na pročelju kakve vidimo na starim kuća- konvergirale gradu trebalo je usmjeriti „izvan grada prema ma u mnogim našim mjestima. U Korčuli takve zubove Novim vratima i Rimskim vratima”, što je u potonjem slu- zovu „ćamade”, valjda prema talijanskom „chiamare” – čaju značilo – prema potoku koji je tekao k moru, obru- dozvati. Kuća, koja ih ima, ima i pravo, jednostavno, da bljen murvama, linijom današnje Marmontove ulice. se proširi.19 Trg pred stolnom crkvom „koji se zove Plokata (pla- U prikazivanju razvoja Splita obično koristimo dvije tea ante ecclesiam, quę uocatur plancatus) ne smije se karte: prvu s rekonstrukcijom izvornog izgleda Diokleci- zakrčiti nečistoćom ili kojim drugim smećem… Slično janove palače (kako je mogla izgledati 300-tih godina), tome trg koji se zove Pistura.” (Splitski statut, lib. V. gl. 8) te tlocrt grada u 14. stoljeću. Te dvije karte dijeli punih Godine 1348. „prihvaćeno je da se zaposle četiri čovjeka tisuću godina, čitav milenij u kojemu se nekadašnja care- koje će plaćati komuna, a dužnost im je da čiste ulice va palača postupno prekrajala u živi ranosrednjovjekovni splitske komune kako bi grad Split bio ugodna mirisa, grad. Svojedobno sam, međutim, upozorio da je grad, a ne zagađen smradom (ut ciuitas Spalati sit bono odo- suprotno uvriježenim mišljenjima, već u kasnoantičko re opulenta et non fetido polluta).” (Splitski statut, Re- doba mogao prema zapadu obuhvaćati površinu kakvu je formacije, gl. 15)16 Unatoč svemu tome imamo 1470-ih imao početkom 14. stoljeća, na što upućuju titulari niza godina spomen „Calle puzzolente” – negdje oko Grotta. crkvica i koncentracija ranokršćanskih spolija uz njih.

Josip Belamarić: Kuća u Splitskom statutu – građenje, održavanje, ... Ars Adriatica 5/2015. (67-80)

su se održavali „in palatio publico za” koju je služila kuća kneza Grubeše, ali i u „palači pokojnog kneza Ilije”. Naj- kasnije godine 1277. postojala je, čini se, zasebna komu- nalna palača (palatium communis).21 Ne možemo znati gdje se ta palača nalazila. Platea Sancti Laurentii, pred zapadnim zidinama Dioklecijanove palače, spominje se prvi put 1255. godine.22 U petoj knjizi Splitskog statuta pisanog 1312., čitamo da je (očito nova) gradska vijećni- ca bila u gradnji i tek ju je trebalo dovršiti.23 Naravno, u Splitskom statutu nema ni naznaka pla- niranja neke šire regulacijske osnove. Grad je očito u osnovnim gabaritima i orijentaciji svoje ulične mreže bio mnogo ranije definiran. U Dubrovniku su, ipak, išli mnogo dalje od ortogonalnog sustava unutrašnjih dije- lova grada kojim su mogli provesti čvrstu organizaciju novih cjelina i artikulirati njihove osnovne funkcije.24 Dubrovački statut, lib. V. gl. 20, propisuje da „zemljišta koja su izvan gradskog zida moraju ići onim granicama kojima idu kroz Grad”. To će postati podlogom na ko- joj će se predjeli Pile i Kono, zapadno od grada, moći oblikovati kroz planski osmišljenu mrežu ulica, u koji- ma će se formirati inzule unutar kojih će se od 15. st. do 17. i 18. stoljeća, ali i kasnije, sve do razdoblja između dva svjetska rata u 20. st., podići stotinjak prigradskih ljetnikovaca, vila i kuća, hortikulturno uređenih na spe- cifičnom iskustvu dubrovačkih renesansnih vrtova. Dok u isto vrijeme, gradovi poput Splita, nisu mogli očuvati mrežu centurija koju su naslijedili iz antičkog doba, u 3. Hugo Charlemont, Ulica u Dioklecijanovoj palači, u pogledu prema Dubrovniku se urbano planiranje, kakvo se provodilo portalu Vestibula kroz koji se prilazi katedralnom trgu, odnosno Peristilu (1892.) unutar zidina, uspijeva prenijeti i na okolni teritorij. Hugo Charlemont, A Street in Diocletian’s Palace, view towards the Naravno, svaki od naših gradova imao je svoje speci- portal of the Vestibule which provides access to the Cathedral square, fičnosti, ovisno o naslijeđenom urbanom prostoru i dru- that is, the Peristyle (1892) gačijoj topografskoj podlozi, različitoj povijesti … Kada uzmemo, na primjer, u razmatranje odredbe staroga korčulanskog statuta, valja imati na umu da niz članaka Zlatna vrata bijahu zazidana najkasnije početkom 6. sto- koji se tiču korištenja i popravljanja kuća u gradu ovise ljeća, što je omogućilo da se u stražarskom hodniku povi- jednostavno o činjenici što je u 13. i dobrim dijelom 14. še njih ugnijezdi ranokršćanska kapela posvećena svetom stoljeća Korčula feudalno leno jedne plemićke obitelji, Martinu, dočim se novi ulaz u grad formirao na Pisturi, koja ga je i utemeljila, sredinom Duecenta – ex nihilo.25 na vrh srednjovjekovne i današnje Bosanske ulice.20 Novi glavni trg spominje se pak istom od sredine 13. stoljeća. Čini se da se tek postupno formirao na današnjoj Pjaci, … et domus eius diruatur a fundamento te da su neko vrijeme supostojale dvije općinske palače. (U Zadru se moralo dogoditi nešto slično u isto vrijeme, No, ostavit ćemo po strani niz drugih zapažanja koje kada municipalne institucije sele s Foruma na novi trg.) bismo mogli izvući iz čitanja Splitskog statuta i konfron- Splitska komunalna palača – kao jedna od prvih izri- tiranja njegovih regula s urbanističkom slikom koja ga jekom spomenutih na našoj obali – spominje se prvi još uvijek djelomično zrcali. Pažnju ćemo usmjeriti još put 14. travnja 1227. godine. U njoj je („nella corte di samo na jedan specifični i iznimno zanimljiv slučaj. Od Spalato”) kliški zapovjednik Petar prisegao Splićanima tridesetak poglavlja koja tretiraju različite aspekte razvo- vjernost. God. 1240. i 1241. u vrijeme potestata Garga- ja i svakodnevnog održavanja prostornog okvira grad- nusa i njegova nasljednika krčkog kneza Ivana, sastanci skog života, koncentrirat ću se osobito na odnos gradske

uprave prema privatnom vlasništvu, na slučajeve prena- hova spomena, njihove svojine, posebno kuće. „Uzorni mjene privatnog prostora u javni, te na „obredno radi- primjer” u tom su pogledu firentinski Ordinamenti della ranje” kuća onih koji su se izdajom ogriješili o gradske Guistizia (1293. – 1295.), ali će biti dovoljno da se prisje- zakone. Taj fenomen, dakako, nije svojstven samo sred- timo Farinate degli Uberti (iz desetog pjevanja Danteova njovjekovnom Splitu, nego o njemu čujemo u većini dal- Pakla), koji je vodio gibeline u pobjedu nad gvelfima u matinskih komuna (a u Omišu i Dubrovniku još u 18. Bitci kod Montapertija 1260. godine. Kada su pobjednici st.), pa ćemo ga pokušati objasniti na širem fondu vijesti htjeli Firencu sravniti sa zemljom, kao što je to Rim uči- iz samog vremena. nio s Kartagom, prevladali su Farinatini razlozi („prvo Egzemplarno rušenje kuće kao zakonska kazna sa sam Firentinac pa gibelin i svoj ću grad braniti makar snažnim simboličkim socijalnim značenjem postojalo je mačem u ruci”) pa su pobjednici na kraju srušili samo i u republikanskom Rimu, čini se, i kroz čitavu europsku 103 palače, 580 kuća i 85 kula viđenijih gvelfa. Kad su povijest, a izraelske su vlasti takvo kažnjavanje prakti- pak gvelfi 1266. godine ponovno stekli vlast u gradu, cirale do prije desetak godina.26 Kuća uvijek bijaše više među porušenim gibelinskim gnijezdima sravnjene su i od svojine; u Rimu – sveti prostor pod zaštitom lara i penata. Kada je godine 58. pr. Kr. Ciceron bio prognan iz Rima, njegov protivnik Publije Klodije Pulher, u svoj- stvu pučkog tribuna, dao je da mu se kuća na Palatinu dijelom sruši, a njen trijem posveti kao spomenik bogi- nje Libertas! Po povratku iz izgnanstva, Ciceron će pred svećeničkim zborom održati znameniti govor, De Domo Sua, tražeći da se konsakracija anulira. Osporavajući ne samu zakonitost deposesiranja, koliko proceduralne pro- puste koji čin pokazuju pravno i obredno nevažećim, on upozorava svoje slušateljstvo da je dom svakog građa- nina svetište njegovih obiteljskih bogova i obreda („hic arae sunt, hic foci, hic di penates, hic sacra, religiones, caerimoniae continentur”, Dom. 109); a njegov osobito, jer je on – kao conservator Republike, u vrijeme Katili- nine urote (kada je uostalom stekao, baš kao prvi, naslov pater patriae) – zaslužio da mu se kuća smatra svojevr- snim svetištem čitave komune. Država pati kada je onaj koji ju je spašavao od propasti odvojen od svojih „deos penates et familiares… lares” (Dom. 108).27 Povijest pravne prakse koja je propisivala rušenje i palež kuća (destructio ili incendium), i to gotovo u čitavoj Europi od ranog srednjeg vijeka, pokazuje nastojanje da se društvo, koliko uobičajenim kaznama i progonstvom, toliko i takvim drastičnim simboličkim i upravo obred- nim načinom, očisti od zločinaca, kriminalaca i remeti- telja socijalnog mira. Ipak, primjeri rušenja i paleža nisu mogli biti česti, već s obzirom na opasnosti koje je pri- mjena takvih mjera mogla izazvati u gustom tkivu sred- njovjekovnih gradova, u kojima je najčešće još prevla- davala drvena gradnja. Dapače, mnogi srednjovjekovni statuti izrijekom zabranjuju rušenje kuća u tkivu svojih jezgri, osobito ukoliko nema jamstva da će se rekon- strukcija ili nova izgradnja dogoditi u najkraćem roku.28 4. Ćiril Metod Iveković, Fotografija ulice od Grota kojom se izlazilo Ipak, poznati su primjeri surovog obračuna s nei- na Mjedena vrata i morsku obalu prije „obnove” središnje podrumske dvorane rezidencijalnog dijela Dioklecijanove palače (1910.) stomišljenicima u srednjovjekovnom gradu, u čemu se Ćiril Metod Iveković, photo of the street od Grota, which lead to the ozakonilo ne samo njihovo zatvaranje, mutiliranje i sma- Brass Gate and the shore before ‘renovation’ of the central hall in the knuće, nego i damnatio memoriae, ritualno radiranje nji- basement of the residential part of Diocletian’s Palace (1910)

Josip Belamarić: Kuća u Splitskom statutu – građenje, održavanje, ... Ars Adriatica 5/2015. (67-80)

sve kuće koje su pripadale Ubertijevom klanu na Piazza diti dva zatvora pri kneževu dvoru na otoku, na kojemu della Signoria, uz zabranu bilo kakve gradnje na istom je već otprije vladalo nepovjerenje u nepristranost suda, mjestu, pa otud Palazzo Vecchio (građen od 1290.) stoji duhovi su se uzgibali, pa su urotnici preko Hvara posla- stiješnjen u kutu trga. Slično se dogodilo s kućama, ku- li poruku u Mletke da bi prešli pod njihovu upravu. U lama i imovinom Lambertazzija, prognanih 1280. iz Bo- Dubrovniku se brzo doznalo za urotu pa se na otok 11. logne („et domos eorum fuerunt derobate et combuste srpnja 1602. g. uputila kaznena ekspedicija od 500 voj- in civitate et comitatu”).29 Snage upotrjebljene za rušenje nika koji su uspjeli uhvatiti neke od urotnika koji nisu mogle su nadmašiti one uložene za gradnju. uspjeli pobjeći na Korčulu. Dva svećenika među njima Egzil bijaše kazna koje su se svi najviše užasavali – budu prijekim sudom obješeni u tamnici u Dubrovniku, udaljavanje iz kruga zavičajnog društva kojemu su pripa- a presude za ostale ne bijahu blaže: 33 urotnika čekala je dali: najveća kazna Ovidiju, Seneki, Danteu… Ali, takva smrt na vješalima. Imovina im je konfiscirana, a žene i kazna nije se smatrala dostatnom bez opipljive demon- djeca trebali su biti konfinirani u Gradu. Kuće im je tre- stracije zakona. Splitska odredba (lib. IV. gl. 74) po ko- balo razoriti. Urotnici se, međutim, pod okriljem jednog joj izdajniku komune imovinu treba konfiscirati, kuću siječanjskog nevremena 1603. g. iskrcaju na otok, došu- srušiti, a on sam treba biti smatran doživotnim progna- ljaju pod tvrđavu i ljestvama ubace u nju, zarobe posadu nikom (a ako bi takav ikada došao u ruke komunalnih i zapovjednika, a potom i kneza. Dubrovčani se, među- organa, trebalo mu je odsjeći glavu) – ne odudara dakle tim, 16. VI. 1606. uspiju vratiti na otok. Sljedećeg pro- od sličnih zakona u brojnim drugim srednjovjekovnim ljeća, nakon što su u Grad pozvali 18 vijećnika, pošalju komunalnim statutima. Toma Arhiđakon svjedoči da je 276 vojnika i zidara da do temelja sruše kaštel na Glavici i u Splitu njegova doba postojala institucija izgona i ru- nad selom, da ne bi opet poslužio krivoj strani. Nakon šenja domova onih koji su bili označeni kao skupine ne- relativnog zatišja, kao odgovor na sve kruće ponašanje prijateljske prema trenutno vladajućem sloju.30 Naš Statut Dubrovčana, uroti se 1652. ponovno pridružuje jedna iz 1312. propisuje, primjerice, da sva imovina onoga koji grupa svećenika i svjetovnjaka, ne bi li opet pokušali bi se u doba rata – a bili su često u stanju nekog rata – nešto preko Venecije. Senat donese presudu: smrt svim ponio kao izdajnik komune, mora pripasti komuni; kuću urotnicima, te da im se zaplijene imanja, da im se kuće mu treba srušiti (et domus eius diruatur a fundamento), do temelja razore a tlo na kojem su stajale, da se pospe a on sam mora biti proglašen doživotnim prognanikom. solju da se nikada na tom mjestu ništa ne izgradi.35 Do- Ukoliko bi ikada došao pod vlast splitske komune – dao bih još samo, da mi je Ivy Lentić Kugli svojedobno „neka mu se odsiječe glava tako da umre („amputetur kazala da ima dokument iz druge polovine 18. st. koji go- sibi caput ita, quod moriatur”).31 vori o radiranju jedne kuće usred Grada!36 Godine 1734. Ništa bolje nisu prolazili izdajnici u drugim dalma- bilo je pak naređeno da se omiškim građanima Dešković tinskim komunama, koje su u svojim statutima imale niz i Caralipeo poruše kuće, te da budu protjerani s područ- sličnih zakonskih odredbi. Po Trogirskom statutu izgo- je Republike.37 Vođama pobune u Poljicima 1806. godine nom su bili obuhvaćeni čak i žena i djeca izdajnika (lib. francuske vlasti dale su razrušiti kuće.38 Godinu poslije II. gl. 25).32 Korčulanski statut (glava LVI, prihvaćena 12. general Marmont iz svog glavnog stožera, uspostavljenog XI. 1403.) određuje „da se svakome tko učini ili pokuša u Gatima u Poljicima, izdaje proglas u kojemu između nešto (učiniti) protiv Korčulanske komune i protiv njezi- ostaloga određuje sljedeće: „Kuće velikoga kneza, kneza na zajedništva, a osobito protiv komunalnih povlastica i Marka Sičića iz Ostrvice, vojvode Ivana Jerončića, kneza prava, odsiječe glava i neka izgubi sva svoja dobra, koja Jovanovića iz Podstrane i kančilira Marasovića bit će ra- neka pripadnu Komuni, i neka se njegova kuća sruši iz zorene i na njihovom mjestu bit će uzdignut jedan kolac temelja. A ako pobjegne, neka bude u progonstvu.33 s ovim natpisom: kazna za odmetništvo. Biti će razorene Postoji više slučajeva egzemplarnog simboličkog ruše- sutra, od samih stanovnika”.39 nja kuća u posjedu izdajnika komune ili države. Kuća je Vraćajući se Splitskom statutu, našu pažnju privlači sigurno bila temeljni simbol jedne seoske obitelji, možda osobito jedna zakonska hipoteza, koja se navodi u knjizi čak i više negoli polje, vinograd, stado. Radiranje kuće iz IV, u glavi 27 statuta. Što, dakle, raditi „ako neki zajed- seoskog kruga bijaše političko-magijski čin; više od upo- nički imaju kuću ili kulu, pa jedan ima gornji a drugi zorenja i zastrašivanja – uklanjanje neprijatelja, uništenje njen donji dio, pa onaj tko ima donji dio počini neki njegovog temeljnog simbola.34 Klasičan je slučaj rušenje zločin zbog kojega bi se njegova dobra morala uništiti” kuća urotnika u Lastovskoj buni 1602. godine. Nakon („propter quod bona sua deberent destrui”)? U odred- što je dubrovačka vlada godinu ranije odlučila izmijeniti bi se veli: „Neka komuna ili ne uništi donji dio ili pak neke uredbe u Statutu, povisiti kneževu plaću, te izgra- neka dade da dobri i pravični ljudi procijene gornji dio”

– („tunc aut commune non destruat partem inferiorem, za supruge osuđenika i prognanika, određujući potom uel per bonos et legales homines faciat extimari partem da se sruši Tiepolova kuća, te dvije trećine Querinijeve superiorem”) – „pa prema toj procjeni neka se namiri Ca’ Granda, što je provedeno već 25. srpnja.42 U prosincu onaj kojemu taj gornji dio pripada, a poslije neka s ku- iste godine određeno je da preostali članovi rodova Qu- ćom kao cjelinom komuna uradi što hoće, jer se nikome erini i Tiepolo moraju preoblikovati heraldičke znakove, ne smije zbog drugoga nanijeti šteta. – Isto određujemo te sami ukloniti sve ranije po gradu. Dan svetoga Vida i odlučujemo i za one koji imaju zajednički neku kulu ili određen je ubuduće za javni praznik, u zahvalu svecu što kuću koje se ne mogu prikladno podijeliti. Ako jedan od je spasio državu.43 Svečevoj crkvi simbolički su darova- (suvlasnika) počini spomenute zločine, tada treba pristu- ni pragovi i mramorne patere Tiepolova doma, na čijem piti procjeni i naknaditi štetu onom suvlasniku koji nije je mjestu 1364. godine podignut stup sramote, colonna počinio zločin, kao što je već gore objašnjeno.” d’infamia.44 Čini se, po svojoj konkretnosti, da bi ta odredba mo- Za navedeno splitsko pitanje – kako srušiti dio kuće gla proizaći iz nekog stvarnog slučaja, odnosno iz pro- koji pripada izdajniku domovine, a taj je dio ispod di- blema primjene zakona o rušenju neke izdajničke kuće jela koji pripada pravednome? – osobito je interesantna ili kule. Vjerujem da je takvom pitanju i rješenju koje sljedeća mletačka paralela: među pobunjenicima bila su naš Statut nudi, prethodio jedan suvremeni slučaj koji se i braća Marco i Piero Querini, koji su dijelili palaču u dogodio u Veneciji, kada je 1310. izbio pokušaj pravog fraterni (tipičan mletački posjedovni aranžman), ali je državnog udara.40 Bunu je predvodio Bajamonte Tiepo- treći brat, Giovanni, mogao dokazati da ništa nije znao o lo, odvjetak jedne od najstarijih i najuglednijih mletač- pobuni. Stoga je rušenje Querinijeve Ca’ Granda moralo kih obitelji, markantna figura koja najavljuje raslojavanje biti odgođeno dok Komuna nije odlučila da taj treći dio aristokratskog sloja u Europi na pragu ranog modernoga otkupi. Od čitavog sklopa ostale su dvije velike arkade doba – mletački Katilina (doduše bez Cicerona nasu- koje su 1339. uklopljene u novu javnu klaonicu! (Becca- prot). Čini se da je pokušao uspostaviti vlast po uzoru ria ili Stalon).45 Viscontija, Carraresa, Scaligera. Djed Lorenzo i pradjed Tiepolo se, dakle, sklonio na jug Hrvatske, kod Šubi- Jacopo bili su duždevi. Bio je rođak bana Pavla Šubića.41 ća.46 Splićani su ga imali dovoljno prilike upoznati, a vi- U širokom rasponu najdrastičnijih kaznenih mjera, jesti o događajima u Veneciji, koji su se zbivali praktički uz mnogo mučenih i smaknutih, nama je osobito važna paralelno s pisanjem članaka njihova Statuta, svakako su ona koja se odnosila na rušenje pobunjeničkih palača – im morali biti itekako poznati. Da ne duljimo, očito je dakle na pravi egzorcizam duha obitelji ili patricijskog da se – u pretpostavljenom slučaju, kad neki dijele kuću klana iz kojega je dolazio izdajnik. Il Maggior Consiglio ili kulu koju dijelom treba srušiti radi izdaje komune – prvo je nametnuo svima zabranu raspolaganja imovi- u spomenutoj splitskoj odredbi zrcali plazma onodobne nom koja će se primjenjivati u idućih osam dana, čak i aktualne povijesti.*

* Rad je nastao u okviru znanstvenog projekta VACOP koji finan- cira Hrvatska zaklada za znanost.

Josip Belamarić: Kuća u Splitskom statutu – građenje, održavanje, ... Ars Adriatica 5/2015. (67-80)

Bilješke

1 Među tekstovima koji ukazuju na iznimno mjesto Dubrovnika (Vidi: TOMISLAV RAUKAR, Splitska kreditna trgovina XIV. u povijesti jadranske gradogradnje i srednjovjekovnog urba- stoljeća, Studije o Dalmaciji u srednjem vijeku, Split 2007., 263- nističkog planiranja, prvo mjesto pripada studijama MILANA 283, spec. 266.) – U Statutu Ferrare iz 1287. gotovo 30% svih PRELOGA, a osobito jednoj pod naslovom: Dubrovački statut odredbi tretiraju različite aspekte urbane infrastrukture; (25 od i izgradnja grada (1272-1972), Peristil, 14-15 (1971.), pretisnu- 85); u Statutu Reggija iz 1266. imaju 25% „urbanističkih” rubrika to u: Tekstovi o Dubrovniku, Zagreb – Dubrovnik, 2003., 21-43. (108 od 438); u Modeni (1327.) upravljanje vodama i ulicama Evo samo jednog karakterističnog odlomka: „Beskrajno obilje tretira čak 471 odredbi od ukupno 1046 (45%)! (MARCO raznovrsnih pojedinosti koje zaokuplja pažnju gradske uprave FOLIN, „Il governo degli spazi urbani negli statuti cittadini di pokazuje njenu duboku povezanost sa stvarnim životom svoje area estense”, Signori, regimi signorili e statuti nel tardo medioevo, sredine. Razmišljajući o sitničavosti kojom gradska uprava sre- (ur. Rolando Dondarini, Gian Maria Varanini, Maria Venticelli), đuje gradski život ne bi trebalo zaboraviti da upravo u to vri- Bologna, 2003., 337-366). U digitalnom obliku: http://rm.univr. jeme taj grad vodi i oružane borbe i složene pregovore kojima it/biblioteca/scaffale/Download/Autori_F/RM-Folin-Governo. osigurava svoj vladajući položaj u razmjeni svih mogućih do- pdf (pristupljeno 1. rujna 2015.) bara u golemim prostorima kontinentalnog zaleđa. Beskrajni 6 Za cjelovit u sadržaj Splitskog statuta vidi temeljnu uvodnu studiju, pregovori s teritorijalnim suverenima, zaplitanje velikih i malih njegova prevoditelja i priređivača: ANTUN CVITANIĆ: Statut spletki protiv protivnika koji ga ugrožavaju, sva »velika« politi- grada Splita, Splitsko srednjovjekovno pravo, Split 1998, 11-331. ka Dubrovnika pokazuje isti onaj racionalizam koji obilježava i 7 Ipak, neće se nikad približiti regulativnim smjernicama njegovu »malu« komunalnu politiku. Svojevrsno svjedočanstvo dubrovačkog statuta kojemu najbolju ocjenu daje MILAN ovog racionalizma jest i skladan kameni grad zasnovan u XIII. PRELOG, (bilj. 1), 30, 32: „Nastojanje da se iz ulica uklone stoljeću – grad čiji su prvi obrisi zacrtani u trijeznim tekstovima vanjska stubišta – istovremeno i istoznačno s naporima da statutarnih odluka.” (Ibid, 39.) se iz grada ukloni drvena gradnja – usmjereno je korjenitoj 2 Takav je slučaj osobito s odredbama o gradogradnji koje su bile promjeni tipa kuće uopće. Neposredna posljedica tih nastojanja odgovor na pustošenje požara. je pojava novog tipa gradske kuće, objekta koji nastaje kao 3 DANKO ZELIĆ, Gradski statut kao izvor za povijest urbanog dio određene cjeline i kojeg funkcije i oblici proistječu upravo razvoja Šibenika, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 19 iz njegova položaja u toj cjelini. (…) Zahtjevom da se ulazni (1995.), 37-51. prag odredi kao konačna granica javnog i privatnog prostora, uspostavljanjem stroge građevne linije i određivanjem jednolikih 4 WOLFGANG BRAUNFELS, Mittelalterliche Stadtbaukunst in građevnih čestica, izražavanje posebnosti neke kuće nužno se der Toskana, Berlin, 1979., 13 i dalje. Slično pitanje postavlja usmjerava na oblikovanje njenog lica, njene fasade.” Nella Lonza u vezi dubrovačke statutarne regulative: „Svi poststatutarni zbornici (Knjiga svih zakona, Zelena knjiga, Žuta 8 ŠIME LJUBIĆ, L’Italia descritta nel libro del re Ruggero knjiga) nizali su odredbe kronološkim slijedom, a nedostatak compilato da Edrisi. Testo arabo pubblicato con versione e sistematike pokušavao se nadomjestiti izradbom indeksa i note da M. Amari e C. Schiaparelli, Roma 1883, Rad JAZU pomagala koji bi korisnike upućivali na traženi propis. Primjena 85 (1887.), 229-240; GAVRO ŠKRIVANIĆ, Idrisijevi podaci o takva modela izgradnje normativnog sustava tijekom nekoliko Jugoslavenskim zemljama (1154), Monumenta cartographica stoljeća dovela je do potpuno kaotičnog normativnog stanja, pa Jugoslaviae II, Beograd, 1979., 9-23. su u XVI. st. dubrovačke vlasti ipak bile spremne izvršiti nužne 9 Statut grada Splita (bilj. 6), 722-723. rezove i preinake. (…) pa se naposljetku odustalo od te ideje. 10 „Da li su romaničke kuće imale izgled na obalu, nije utvrđeno, jer Statut iz 1272. ostao je na snazi sve do pada Republike. Dakako, nema tragova prozora u zazidanom kriptoportiku”, piše CVITO otvara se pitanje u kojoj je mjeri, nakon protijeka više stoljeća, FISKOVIĆ, Romaničke kuće u Splitu i u Trogiru, Starohrvatska to staro pravo još bilo primjenjivo. Je li Statut postao okaminom, prosvjeta, III s., sv. 2 (1952.), 149. – T. Raukar pak upozorava mrtvim slovom na papiru, ili je ostao živim izvorom po kojem „da su trgovačka skladišta (magazenum) bila smještena u ulici se oblikovala pravna zbilja?” (NELLA LONZA, Dubrovački koja je kroz središte podrumskog dijela Dioklecijanove palače statut, temeljna sastavnica pravnog poretka i biljeg političkog vodila u stari dio grada. To je via gruptarum ili via in gruptis, identiteta, Statut grada Dubrovnika sastavljen godine 1272. (ur. za koju Statut svjedoči da je bila popločana.” (TOMISLAV Nella Lonza), Dubrovnik, 2002., 11-46. Također: The Statute of RAUKAR, Studije o Dalmaciji u srednjem vijeku, Split, 2007., Dubrovnik of 1272: Between Legal Code and Political Symbol, 268-270.) Nova vrata su ona do Srebrnih vrata Palače. Vidi: The Statute of Dubrovnik of 1272, (ur. Nella Lonza), Dubrovnik, ARSEN DUPLANČIĆ, Splitske zidine u 17. i 18. stoljeću, Zagreb, 2012., 7-25.) 2007., 9, 55, bilj. 14; O splitskim zvonicima, Kulturna baština, 37 5 Od ukupno 603 glave Splitskog statuta, zajedno s reformacijama, (2011.), 151 i dalje. U rekonstrukciji Podruma 1960-ih godina 172 glave ili nešto više od jedne četvrtine (28,52%) odnose se na čitav taj srednjovjekovni gradski sklop nestao je bez traga, što gospodarske djelatnosti – na trgovačko i novčano poslovanje i je možda i veći gubitak od rušenja većeg dijela jugoistočnog na pomorstvo, trgovački promet u cjelini: o robnom prometu gradskog kvadranta. na području Splitske komune govori 139 glava ili oko jedne 11 „Određeno je i naređeno da su svi stranci, koji su sada u gradu četvrtine (23,05%) svih glava Statuta i njegovih reformacija. i koji budu došli i boravili preko pola godine, dužni i da moraju

sudjelovati u svim besplatnim javnim radovima, stražarenju 19 Statut grada Splita, (bilj. 9), 766-767; Statut grada Dubrovnika i davanjima kao i ostali Splićani.” (Statut grada Splita, bilj. 9), (bilj. 14), lib. V. gl. 8, govori o mogućnosti gradnje zajedničkog 810-811, Nove statutarne odredbe iz 1338. gl. 8) „Isto tako zida između dvije kuće. Ali ako se (jedan od vlasnika) ne bude prihvaćeno je da slično tome svi oni u gradu ili u splitskom htio osloniti na taj zid, neka gradi na svomu, ostavljajući razmak polju, koji imaju volove za oranje na svaki nalog spomenutih od jedne stope do tog zida. Naravno, i za to nalazimo više nadglednika moraju doći sa svojim volovima jedanput primjera u splitskoj povijesnoj jezgri, gdje se između kuća na taj besplatno kada im nadglednici odrede, a i više puta kada to način formirala kanižela. bude potrebno (ali onda) uz odgovarajuću plaću.” (Statut grada 20 JOŠKO BELAMARIĆ, Gospe od Zvonika, Zagreb, 1991.; The Splita¸ Reformacije, gl. 64, 896-897,) Slične odredbe o javnim First Centuries of Christianity in Diocletian’s Palace in Split, radovima donosi Trogirski statut. Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, Supl. vol. 87- 12 Statut grada Splita, (bilj. 9), 724-725. 89 (Radovi XIII. međunarodnog kongresa za starokršćansku 13 „S obzirom na pravne pretpostavke izgradnje općinskih kuća, arheologiju, III), Città del Vaticano – Split, 1998., 55-68. od najvećeg je značenja bila okolnost da su sve građevinske če- 21 Vidi: GRGA NOVAK, Gradski bedemi, javne zgrade i ulice u stice u zoni novog gradskog središta bile u vlasništvu Općine. srednjovjekovnom Splitu, Starohrvatska prosvjeta, 1 (1949.), Drvene kuće koje su ondje prethodile kamenim općinskim ku- 107-108; Povijest Splita, I., Split, 2005., 54. ćama bile su dijelom najamne građevine u vlasništvu Općine, a 22 T. Raukar daje živ primjer tog dualizma svjetovnog središta dijelom kuće privatnih vlasnika (…) Korisno i probitačno bilo komune: „Temeljni dio Splitskog statuta ili Percevalov statut je, samim tim, i lijepo: u srednjovjekovnom Dubrovniku bilo (statutum vetus) iz god. 1312. određuje da se žito smije je nemoguće lučiti javnu od privatne korisnosti, javni od pri- prodavati samo na trgu ispred općinske palače gdje se nalazi vatnog probitka. U jednom od svojih zaključaka Veliko vijeće i žitna mjera (starium communis), odnosno na Trgu sv. Lovre. je polovicom 15. stoljeća izričito ustvrdilo da su njihovi preci Da tu nije riječ o trgu ispred katedrale, pokazuje i naziv platea izgradili općinske kuće na korist trgovaca, ali jednako tako i za communis (c. 30), koji se u Statutu, a i u dokumentima, ne daje ukras i dobar glas grada (tam pro commodo mercatorum quam tom trgu, nego ga se uvijek naziva platea planchati ili plancha. etiam pro ornamento et fama civitatis nostre). Vidi: DANKO (...) Ali, reformacija iz 1337. god. određuje da se žito smije ZELIĆ, Utilitas et lucrum– općinske kuće u srednjovjekovnom prodavati samo s mjerom (star) koja se nalazi ad plancham, Dubrovniku, u: Umjetnost i naručitelji, Zbornik Dana Cvita Fi- dakle na trgu uz katedralu. To pokazuje da su u prvoj polovici skovića, sv. III., (ur. Jasenka Gudelj), Zagreb, 2010., 9-24. 14. st. oba splitska trga imala gospodarsku važnost kao žitne 14 Statut grada Dubrovnika: sastavljen 1272. (prir. Ante Šoljić, tržnice, premda Trg sv. Lovre već tada smijemo smatrati Zdravko Šundrica i dr.), Dubrovnik, 2002., 470-473. upravnim i poslovnim središtem komune.” TOMISLAV 15 Alberghettijev plan Knina iz 1668. godine donosi na tamošnjoj RAUKAR, (bilj. 10), 269-270. tvrđavi toponim Garište koji po sudu Nikole Jakšića valja dru- 23 LJUBO KARAMAN, O starom gradskom domu u Splitu, gačije tumačiti. Vidi: NIKOLA JAKŠIĆ, Hrvatski srednjovjekovni Božićni prilog »Novog Doba«, Split, 1933.; O srednjovjekovnoj krajobrazi, Split, 2000., 18. gradskoj palači u Splitu, Radovi Instituta Jugoslavenske 16 Statut grada Splita (bilj. 9), 962-863. akademije u Zadru, 2 (1956.) - Naravno, slične promjene 17 Zadarski statut: sa svim reformacijama odnosno novim uredbama dešavale su se i posvuda drugdje. U samom Rimu, nagovještaj donesenima do godine 1563. (ur. Josip Kolanović i Mate novoga srednjovjekovnog grada najavljen je premještanjem Križman), Zadar 1997., 545. foruma na Kapitol, koji je bilo lakše braniti. Bilo je to između osmog i dvanaestog stoljeća – u veoma sporom procesu 18 Niz odredbi plastično ocrtava sliku onodobnog Trogira, npr. lib. ponovnog posvajanja tog prostora koji se dugo nazivao Mons II. gl. 60 (Statut grada Trogira, (ur. K. Prijatelj), Split, 1988., 97), caprinus. (FERDINAND GREGOROVIUS, Storia della città koja govori o kažnjavanju onih koji peru kod čiovskog mosta di Roma nel medioevo, II., Torino 1973., 1029-1035.) Ipak, i prostiru kože i rublje na kopnenom mostu; ili lib. II. gl. 58, mnogo prije 1145. godine, kad je trg izgledao kao nov, gradska (ibid. 96-97) u kojoj se veli: Kažemo i naređujemo da je svatko je uprava bila utvrđena na tom strmom brijegu. (LEWIS tko ima smetište dužan izgraditi zid tog svojeg smetišta visok dva MUMFORD, Grad u historiji, Zagreb 1968., 276.) koraka i u njemu (načiniti) otvor na visini od pola stope nad zemljom i pola stope širok tako da može odatle izići i isteći voda. 24 „Izgradnja Dubrovnika u XIII. i XIV. stoljeću u svjetlu tekstova Taj otvor neka ostaje zatvoren tijekom godine od prvog travnja Statuta javlja se kao postupno, ali dosljedno ostvarivanje zamisli pa do svetkovine Svih svetaca, a barem svakog kolovoza neka se grada kao brižljivo organizirane cjeline. Promatrajući ovaj rast spomenuto smetište očisti na način da u njemu ne ostane nikakva grada u cjelini, može se utvrditi da je to rezultat plodonosnog nečist. Ili, gl. 14., prve knjige Reformacija (ibid., 174): Ne smije isprepletanja racionalnih odluka i smionih vizija. Teško je se mokriti niti prazniti želudac na javnim mjestima ni danju ni zamisliti tako određen tekst kao što je to regulaciona odluka iz noću na ulicama unutar gradskih vrata, niti u blizini tih vrata, 1296. godine, u kojoj se točno utvrđuju širine pojedinih ulica i niti na javnim ulicama u gradu, niti na komunalnom trgu, ni u građevnih čestica, gdje se određuju dimenzije budućih kuća i komunalnoj loži, niti u njihovu okolišu pod prijetnjom kazne od prostora među njima, bez postojanja nekog brižljivo izrađenog 20 malih solida za svakoga i za svaki put. I svatko može prijaviti nacrta. U pažljivijem čitanju ovaj se dugački tekst pretvara u i neka dobije polovicu rečene globe, i neka se vjeruje njegovoj detaljan opis tlocrta grada koji još nije postojao, ali koji je doista zakletvi ako je prijavitelj na dobru glasu, i neka se njegovo ime i ostvaren.” (MILAN PRELOG, (bilj. 1). drži u tajnosti. 25 JOŠKO BELAMARIĆ, Osnutak grada Korčule, Zagreb, 2005.

Josip Belamarić: Kuća u Splitskom statutu – građenje, održavanje, ... Ars Adriatica 5/2015. (67-80)

26 Tijekom prve intifade (1987.-1993.), te potom između 2001. ne smije oprostiti kazna, niti itko smije „predložiti u Velikom i 2005, izraelska vlast smatrala je rušenje kuća suspektnih vijeću ili skupštini ni u ikakvom drugom vijeću ovoga grada da Palestinaca važnim činom simboličko-političke demonstracije se kojeg prognanika ili onoga koga je komuna osudila imovinski i tek je 17. veljače. 2005. Zakon o kazni rušenjem kuća bio ili osobno oslobodi osude, odnosno kazne.” O ishodištu ovakvih opozvan. sankcija: UGO INCHIOSTRI, Di alcuni aspetti del diritto 27 ANDERS LISDORF, The Conflict Over Cicero’s House: An penale nei documenti e statute dalmatiche nel medio evo, Analysis of the Ritual Element in De Domo Sua, Numen, 52 Rivista Dalmatica, 10 (1928.): p.o., 4, bilj. 4. (2005.), 444-464. 32 Statut grada Trogira, (bilj. 18), 80-81. „Zapovijedamo, ako tko 28 „Quia republicae interes ne civitas deformetur ruinis, statutum bude radio na tome da se izda grad Trogir ili bude naredio et ordinatum est quod nullus cuiuscunque conditionis existat (da se izda), neka taj i njegova žena i djeca budu zauvijek audeat vel presumere devastare sive devastari facere aliquo protjerani iz Trogira i neka dobra izdajnika, jednoga ili više modo vel sub quovis colore aliquam domum vel aedificium njih, pripadnu trogirskoj komuni. Dobra pak žena tih izdajnika domus aut muros diruere vel dirui facere in civitate vel brugis moraju same te žene prodati u roku od šest mjeseci nakon Regii quavis occasione […] Possit tamen quilibet devastare izrečene osude za takvo izdajstvo. (…) A ako bilo kada prije domum aut aedificium causa reficiendi de novo, faciendo hoc spomenuti izdajnici padnu u ruke trogirskoj komuni, neka se cum licentia domini potestatis et antianorum et satisdando kazne smrću tako da umru.” Izgon i zapljenu dobara predviđa i Statut Splitu susjednih Poljica. Član 8. toga Statuta kaže: „Itko de ipsa domo reficienda vel aedificio infra terminum.” Prema bi se naša traditur našega mista, rekući tko bi pridava sam sebe MARCO FOLIN, Transient Cities: Representations of Urban i misto naše inomu gospodinu, nego oče ini plemeniti ljudi Desctruction in European Iconography in the Fourteenth to Poljičani, da se oda neviran gospodi našoj i mistu našemu, da Seventeenth Centuries, Wounded Cities: The Representation se izrene van, a plemenšćina njegova u općinu poljičku da se of Urban Disasters in European Art (14th – 20th Centuries), (ur. zaujme, a on veće da ni Poljičanin.” Protjerivao se iz grada, i to Marco Folin i Monica Preti), 11. Slične se norme propisuju čak bez ikakve prethodne sudske odluke u tom smislu, i svaki u Modeni, Ferrari, Vicenzi i u više drugih gradova srednje krivovjernik, katar, pataren, bilo kojim imenom se nazivao. i sjeverne Italije. Vidi: Marco Folin, (bilj. 5), 337-366. Vidi: ANTE CVITANIĆ, (bilj. 6), 266. Također: ENRICO GUIDONI, Storia dell’urbanistica. Il Duecento, Bari, 1988., 331-419. – Pretpostavlja se da su takvi 33 VINKO FORETIĆ, Otok Korčula u srednjem vijeku do g. 1420, zakoni slijedili neobični rimski kasnorepublikanski zakon o Zagreb, 1940., 234. zabrani rušenja zgrada u urbanim zonama, donesen vjerojatno 34 JACQUES HEERS, Il clan familiare nel Medioevo, Napoli, 1976., da spriječi građevinske spekulacije. Vidi: PETER GARNSEY, 144, navodi srednjovjekovne europske primjere. Općenito L’investimento immobiliare urbano, La proprietà a Roma, (ur. za obredno rušenje, preoravanje i soljenje terena na kojem je Moses I. Finley), Bari, 1980., 149-165 (spec. La demolizione di stajala kuća, u namjeri da se mjesto sterilizira, vidi: JOSEPH case e la legge, 161-65); ELLEN JANES PHILLIPS, The Roman RYKWERT, L’idea di città, Torino, 1976., 69. Law on the Demolition of Buildings, Latomus, 32 (1973), 86- 35 Sasvim je vjerojatno da je nešto od ove presude stvarno 95; KLAUS TRAGBAR, „De Hedificiis Communibus Murandis izvršeno. Čuo sam svojedobno, bilo je to 1984. godine, od …” Notes on the Beginning of Building Regulations in Medieval starca Tonka Jurice za jedno mjesto sred sela koje je po predaji Tuscany, Proceedings of the Second International Congress on bilo nekoć „soljena zemlja na kojoj se nije smjelo graditi”. Construction History, Queens’ College, Cambridge University Zanimljivo je da se upravo tu u sredini sela nalazi nekoliko 29th March – 2nd April 2006 (Vol. 1-3), 3125. http://www.arct. kasnobaroknih nizova kuća, koji su možda bili rezultat novih cam.ac.uk/Downloads/ichs/vol-3-3117-3132-tragbar.pdf/view gradnji nakon rušenja. (JOŠKO BELAMARIĆ, Slika Lastova, (pristupljeno 1. rujna 2015.) magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, 1985, 27-28; NENAD 29 CLAUDIA BERTAZZO, Per la storia comparata dei comuni ita- VEKARIĆ, Stanovništvo poluotoka Pelješca, 1. Dubrovnik, liani nel Duecento: stratificazione sociale e commisurazione delle 1993., 72, bilj. 122.) pene nei comuni di Firenze, Bologna, Milano e nelle città del Ve- 36 Vidi poglavlje Zatiranje ognjišta i izgon obitelji, u: NELLA neto. Tesi di dottorato, Università degli Studi di Padova, 2008., LONZA, Pod plaštem pravde, Dubrovnik 1997., 156-157. 155, http://paduaresearch.cab.unipd.it/592/1/Tesi_pdf.pdf (pri- 37 CVITO FISKOVIĆ, Izložba Branislava Deškovića u Splitu, stupljeno 1. rujna 2015.) Katalog, 1940.; K. Prijatelj – C. Fisković, Dva doprinosa o 30 Više u uvodnoj studiji Antuna Cvitanića, u: Statut grada Splita umjetninama splitske galerije, Split, 1956., 16. – Omiške su (bilj. 9), 265, n. 595-596. vlasti naredile i da se kućišta i kuće stradale u požaru sruše i 31 Vidi k tome lib. IV., gl. 62, Statut grada Splita, (bilj. 9), 658-661, njihova građa iskoristi za ispunu bastiona (Tomadelli). Vidi: u kojoj se veli da se protjerani ili u odsutnosti osuđeni „ne smiju VANJA KOVAČIĆ, Omiš, razvoj starog naselja, magistarski rad, nipošto vratiti u grad Split ili u njegov distrikt pod prijetnjom Sveučilište u Zagrebu, 1987., 76, 86. kazne i globe od 25 libara za svaki put, osim za svetkovine 38 „Dandola – (civilni upravitelj Dalmacije u doba francuske svetoga Dujma, kako je već prije u jednoj drugoj statutarnoj uprave u Dalmaciji) – je ova pobuna toliko rasrdila da je već 9. glavi rečeno (…) A gradski upravitelj dužan je, vezan prisegom, lipnja pisao Garagninu: ‘Grozovit primjer koji će pružati pravda pobrinuti se da se učine i napišu dvije knjige s imenima svih izvršena nad ovim Poljičanima, kao i nad njihovim mjestima, onih koji su prognani i koje je splitska komuna osudila.” – Isto kućama i dobrima ulijevat će zauvijek strah...” (TULLIO ERBER, tako u glavi LXIII (Statut, bilj 10., 662-663): prognanicima se Poljička knežija, (prijevod J. Matijević), Priko, 2010., 99.)

Rušenje kuće propisuje kao kaznu za „umicanje djevojaka” u 17. 43 Možda nije bez neke asocijacije što je Splitsko Veliko vijeće 8. stoljeću: Poljički statut, (ur. Miroslav Pera), Split 1988., 113. srpnja 1413. – nakon što su 3. lipnja zbacili Hrvoja Vukčića 39 Poljički statut (bilj. 38), 101. Hrvatinića s časti splitskoga vojvode – zaključilo, da se treba sagraditi crkva pod imenom Svetog Vida zbog oslobođenja od 40 Bilo je to u vrijeme dugotrajnog rata protiv susjedne Ferrare ropstva Faraonova. GRGA NOVAK, (bilj. 21), 2005., 269. koju je Klement V. svojatao kao papinsko leno. Na čelu urote stajao je Bajamonte s Markom Querinijem, svojim puncem, a 44 Na stupu je stajalo: Di Baiamonte fo questo tereno / e mo per lo u njoj su sudjelovali mnogi nezadovoljni zatvaranjem Velikoga so iniquo tradimento / s’è posto in chomun per altrui spavento Vijeća (serrata del gran consiglio godine 1297.) i papinskim / e per mostrar a tutti sempre seno. (POMPEO MOLMENTI, interdiktom koji je, bulama od 1308. i 1309. godine, pogodio La storia di Venezia nella vita privata dalle origini alla caduta grad. Zamislili su likvidirati aktualnog dužda Pietra Gradeniga della repubblica, 1, Torino, 1880., 67.) Zanimljivo, Bajamonteova i srušiti aristokratsku republikansku vlast, no plan je bio loše urota dovela je do formiranja (ubrzo zloglasnog) Consiglio dei skovan i osujećen u samom začetku – dijelom zbog izdaje, X, poznatijeg kao: i Dieci, koje je od privremene institucije postalo državno tijelo posvećeno preveniranju urota, intriga i dijelom zbog lošeg vremena – na dan svetog Vida, 15. lipnja svakovrsnih rovarenja; iz njihovih redova birat će se poslije Tre 1310. godine. U povlačenju s piazze S. Marco, urotnici su Inquisitori di Stato. zapalili tada još drveni most na Rialtu, ali su većinom brzo bili uhićeni. Čini se kako je povijesno potvrđena burleskna 45 Nakon rušenja Ca’ Granda, njeni gotički prozori ugrađeni su u priča da je Tiepolo pobjegao nakon što mu je stjegonoša ribarnicu, na kojoj su i danas. Palača familije Balduin, također ubijen kamenim mortarom koji je na nj sa svog prozora bacila umiješane u urotu, morala je imati otvoren portal danju i noću; neka starica. Tiepolo se sklonio prvo u Padovu (čiji su gvelfi dapače, i Dieci su na 22. kolovoza. 1375. izdali nalog da se porta podupirali urotu), pa u Treviso, te potom u Hrvatsku, odakle maggiore trajno fiksira za kamen, dobrim tankim gvozdenim je rovario do same smrti. okovima, kako se ne bi slučajno zatvorila. Tako, sve do opoziva O okolnostima urote: Samuele Romanin, Storia documentata zakonske odredbe – 27. svibnja 1422. godine. Više: VITTORIO di Venezia, III., Venezia, 1855., 25-51; Frederic C. Lane, LAZZARINI, Aneddoti della congiura Quirini–Tiepolo, Nuovo Studies in Venetian Social and Economic History, (ur. Benjamin Archivio Veneto, 10/1 (1895.), 87-88, citira ASV, Consiglio dei G. Kohl i Reinhold C. Mueller), br. III., London, 1987., 237- Dieci, Magnus, p. 9; PATRICIA FORTINI BROWN, Venice 274; ROBERTO CESSI, Storia della Repubblica di Venezia, & Antiquity: The Venetian Sense of the Past, New Haven and Firenze, 1981., 268-271; PAOLO PRETO, Baiamonte Tiepolo: London, 1996., 21-22. traditore della patria o eroe e martire della libertà?, Continuità e 46 Za Bajamonteove odnose s banom Pavlom Bribirskim: discontinuità nella storia politica, economica e religiosa. Studi in VJEKOSLAV KLAIĆ, Bribirski knezovi od plemena Šubić do god. onore di Aldo Stella, (ur. P. Pecorari, G. Silvano), Vicenza, 1993., 1347, Zagreb 1897., 89; NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI, Zadar 217-264. – Venecija je uspjela izgraditi mit o stabilnoj republici, u srednjem vijeku, Zadar 1976., 210, 296-297; DAMIR KARBIĆ, imunoj na građanske borbe i urote. Samo je još urota Marina Šubići Bribirski do gubitka nasljedne banske časti (1322.), Zbornik Faliera (1355.) donekle ugrozila tu sliku. Državne represalije Odsjeka povijesnih znanosti Zavoda povijesnih društvenih znanosti bile su u tom slučaju jednako nemilosrdne kao u vrijeme HAZU, 22 (2004.), 1-26, spec. 18. Bajamonte je obnašao čast Bajamonteove urote: urotnici, njih oko 400, bijahu podvrgnuti potestata Nina 1313., 1320. i 1322. godine. (GIUSEPPE PRAGA, torturama, obješeni, utopljeni, na razne načine masakrirani. Atti e diplomi di Nona, Archivio storico per la Dalmazia, 21 (1936.), 26-28.) Mlečani ga u proglasu dalmatinskim gradovima 41 Postoji čak pretpostavka da je njegov otac Giacomo di Lorenzo slikaju kao najgoreg izdajicu: ille nequissimus proditor et seductor bio oženjen (prije 1268.) kćerom hrvatskog bana Stjepana iniquus, iniquitatis filius et maledictionis alumnus, a njegova urota Šubića, dakle sestrom Pavla Šubića Bribirskog. Tu tvrdnju, je proditio – iniquus motus – scelus inauditum (Andreae Danduli drugdje nepotvrđenu, donosi: PAVAO ANĐELIĆ, Pečatnjak Chronica per extensum descripta, (ur. Ester Pastorello), Bologna Bajamonta Tiepola, Glasnik Zemaljskog muzeja n. s. 24 (1969.), 1939., 410, 483-4, 486, 487.) Godine 1324. udarili su ucjenu 171-175. Obično se, inače, ističe da je Bajamonte bio rođak bana na njegovu glavu; nudili su 10 000 libri onomu tko ga izruči u Pavla, jer se neka bribirska kneginja udala za jednoga Tiepola. šibensku tvrđavu. U vojni kneza Jurja Bribirskog protiv vojvode – Bajamonteov boravak na hrvatskoj obali dugo se pamtio. G. Ivana Nelipića bio je uhićen nadomak Kninu 7. lipnja 1324. i Praga je skrenuo pažnju na pjesmu koju je tiskao „cavalier” bačen u tamošnju tamnicu. (Miha Madijev, Legende i kronike, (ur. Zaccaria Valaresso (pod pseudonimom) s naslovom: Baiamonte Vedran Gligo i Hrvoje Morović), Split, 1977., 162, 180.) Consiglio Tiepolo in Schiavonia, poema eroico di Catuffio Panchiano dei dieci prihvatio je 2. srpnja 1324. „contra Baiamontem bubulco arcade, Venezia 1769.-1770., koristeći se međutim samo proditorem” ponudu nekog Brachusa, šibenskog građanina, a o kronikom Mihe Madijeva. GIUSEPPE PRAGA, Baiamonte troškovima atentata raspravlja još koncem siječnja 1329. godine. Tiepolo dopo la congiura, Atti e memorie della società dalmata (PAOLO PRETO, La ‘congiura di Bedmar’ a Venezia nel 1618: di storia patria, 1 (1926.), 40-100. colpo di Stato o provocazione?, Complots et conjurations dans 42 Već 16. lipnja Veliko Vijeće potvrdilo je s većinom od 361 glasova, l’Europe moderne. Actes du colloque international de Rome, 30 nasuprot 6 protivnih i 10 suzdržanih, sporazum između dužda i septembre – 2 octobre 1993, (ur. Y.-M. Bercé i E. Fasano Guarini), Tiepola, po kojemu mu se dopušta da s najtješnjim saveznicima Publications de l’École française de Rome, 1996., 289-315, spec. napusti Veneciju i ode u četverogodišnje progonstvo u Hrvatsku, 292-301.) Bajamonte je neko vrijeme boravio na banskom dvoru s prisegom da se neće približavati Zadru niti odlaziti u zemlje u Bosni; tu je izgubio ili ostavio pečatnjak. PAVAO ANĐELIĆ koje su neprijatelji Republike. (bilj. 41).

Josip Belamarić: Kuća u Splitskom statutu – građenje, održavanje, ... Ars Adriatica 5/2015. (67-80)

Most read articles by the same author(s)

Similar Articles

1-10 of 23

You may also start an advanced similarity search for this article.