##plugins.themes.oapBasic.skip##
Internationale Zeitschrift für vergleichende Studien zur Geschichte der bildenden Künste, der sakralen und profanen Architektur, der städtebaulichen Entwicklung sowie der materiellen und immateriellen Kulturerbe-Überlieferung entlang der östlichen und westlichen Küsten des Adriatischen Meeres unter besonderer Berücksichtigung dalmatinischer, istrischer und venezianischer Verflechtungen vom frühen Mittelalter bis in die Gegenwart Suchen

Nekoliko bilješki o Nikoli Firentincu i nadgrobnoj ploči kanonika Sturariusa

DOI 10.15291/ars.498

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Bd. 4 (2014)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
  • Samo Štefanac Oddelek za umetnostno zgodovino, Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani, Slovenija nepostojeci205@gmail.com ##plugins.themes.oapBasic.correspondingAuthor##
Značajna dopuna opusa Nikole Firentinca (djelovanje dokumentirano između 1464. i 1505.) je nadgrobna ploča kanonika Mateja Sturariusa u Zadarskoj crkvi Gospe Maslinske, koju je umjetniku atribuirao Ivo Petricioli. Iz natpisa na ploči razabiremo da je spomenuti kanonik, bliski suradnik nadbiskupa Maffea Vallaressa, dao izraditi spomenik još za života, ali pošto nije poznata godina njegove smrti, to nažalost ne daje oslonac za njezinu dataciju. Detaljnija analiza ploče daje međutim nove argumente u prilog tezi da se je Nikola Firentinac umjetnički formirao u Donatellovoj kasnoj radionici: na to upučuje prije svega usporedba zadarske ploče s Donatellovim nadgrobnim pločama poput ploča Giovannija Crivellija (Rim, S. Maria in Aracoeli), pape Martina V. (Rim, S. Giovanni in Laterano), a najbliža je ploča biskupa Giovannija Peccija (Siena, katedrala), koju novija literatura datira u kasne četrdesete godine 15. stoljeća. Za spomenutu ploču su karakteristična brojna inovativna likovna rješenja u smislu prilagođivanja figure i arhitektonskog okvira za pogled odozdo, a ona je bila i značajan izvor inspiracije za brojne sienske kipare (npr. Urbano da Cortona, Giovanni di Stefano), koji pri izradi nadgrobnih ploča druge polovice 15. stoljeća preuzimaju Donatellovu kompoziciju ili pojedine njezine djelove. Kod Nikoline zadarske ploče možemo također primjetiti oslonac na Donatella ali ne u smislu doslovnog kopiranja nekih djelova, već primjenom srodnih principa komponiranja. U to najviše uvjerava motiv dvaju grbova na gornjem djelu ploče, koji su na donatellovski način prikazani u perspektivi, ali ih na djelima Donatella i njegovih sljedbenika ne nalazimo u istoj ulozi. Oslonac na siensku ploču također otvara pitanje o mogućnosti Nikolinog boravka s Donatellom u Sieni (1457–1461), što s obzirom na poznatu kronologiju njegovog rada nije isključeno. Zbog relativno loše sačuvane površine ploče ostaje također otvoreno pitanje, da li ju je izradio Nikola vlastoručno ili uz pomoć radionice, ali budući da je kompozicija bez sumnje njegova, ovo pitanje ostaje sekundarno.
Nikola Firentinac, Zadar, Sturarius, kasno petnaesto stoljeće, nadgrobni spomenik
##plugins.themes.oapBasic.sections##
  1. Abstract
  2. Bilješke

Samo Štefanac Prethodno priopćenje Oddelek za umetnostno zgodovino Preliminary communication Filozofska fakulteta Univerze v Ljubljani Primljen / Received: 10. 2. 2014. Aškerčeva cesta 2 Prihvaćen / Accepted: 29. 4. 2014. SI - 1 000 Ljubljana UDK: 726.82(497.5 Zadar)”14”:73 Nikola Firentinac

The article discusses the tombstone of Matej Sturarius, a canon at Zadar, which Ivo Petricioli ascribed to Niccolò di Giovanni Fiorentino. Based on the comparisons with the works of Donatello, it can be suggested that the presence of perspective corrections on the tombstone indicates that Niccolò’s most significant source of inspiration was the tombstone of Giovanni Pecci in Siena Cathedral. Due to its visually innovative character, this monument had a strong impact on Sienese sculptors and, for this reason, the article deliberates whether Niccolò may have spent some time in Siena. Although the tombstone cannot be dated precisely due to a lack of information about its production, it nonetheless represents a significant contribution to the oeuvre of Niccolò di Giovanni Fiorentino because of its composition.

1. Nikola Firentinac, nadgrobna ploča kanonika Mateja Sturariusa, Zadar, Gospa Maslinska (foto: E. Hilje) Niccolò di Giovanni Fiorentino, the tombstone of Canon Matej Sturarius, Zadar, Church of Our Lady of the Olives

Nikolinih trogirskih reljefa Oplakivanja pretpostavili su – lik pokojnika nalazi se u niši s motivom školjke – da se umjetnik formirao u Donatellovoj radionici,8 a ni upozorio na Donatellovu ploču arhiđakona Giovannija kasniji pokušaji dokazivanja te teze nisu u većem omjeru Crivellija u rimskoj crkvi S. Maria in Aracoeli (oko uključivali u komparaciju i druga Firentinčeva djela,9 pa 1428.-1433.)10 i to je odlično polazište za dalju analizu. je zbog toga uloga Sturariusove ploče toliko značajnija. U Donatellovu opusu postoji nekoliko nadgrobnih ploča Već je Petricioli, govoreći o tipologiji kojoj pripada ploča među kojima je, bez sumnje, najinventivnija brončana

2. Donatello, nadgrobna ploča biskupa Giovannija Peccija, Siena, 3. Donatello, nadgrobna ploča pape Martina V., Rim, Sv. Ivan Lateranski katedrala (izvor: HORST WOLDEMAR JANSON /bilj. 11/) (izvor: HORST WOLDEMAR JANSON /bilj. 11/) Donatello, tombstone of bishop Giovanni Pecci, Siena, Cathedral Donatello, tomstone of Pope Martin V, Rome, S. Giovanni in Laterano

Samo Štefanac: Nekoliko bilješki o Nikoli Firentincu i nadgrobnoj... Ars Adriatica 4/2014. (251-258)

4. Giovanni di Stefano, nadgrobna ploča nadbiskupa Niccolòa Piccolominija, Siena, Basilica dell’Osservanza (izvor: La 'rinascita' della scultura: ricerca e restauri /bilj. 13/) Giovanni di Stefano, tombstone of the Archbishop Niccolò Piccolomini, Siena, Basilica dell’Osservanza

ploča koju je izradio za grob Giovannija Peccija, biskupa Grossetta, u sienskoj katedrali (sl. 2). Pecci je preminuo 5. Urbano da Cortona (?), nadgrobna ploča nepoznatog franjevca, Firenca, 1427. godine i na osnovi tog je podatka u starijoj literaturi Museo Bardini (izvor: Da Jacopo della Quercia a Donatello /bilj. 13/) i ploča bila datirana u vrijeme odmah nakon biskupove Urbano da Cortona (?), tombstone of an unknown friar, Florence, smrti,11 ali su novija arhivska otkrića o namještanju Museo Bardini

ploče u prezbiterij sienske katedrale tek nakon 1452. pa ni stopala pokojnika nisu prikazana na način da bi godine12 dataciju pomaknula u kasne četrdesete godine promatrač vidio tabane, ali je niša prikazana tako da 15. stoljeća.13 Novom kronologijom Peccijeva ploča bila izgleda dublja, a i figura kanonika malo je izdužena. Sve bi najmlađa od tri Donatellove nadgrobne ploče, a s to ukazuje da je reljef predviđen za pogled dal sotto in gledišta evolucije tog tipa spomenika ona dostiže i najviši sù i po tom pitanju on je blizak spomenutim sienskim stupanj evolucije iluzionizma, koji se kod već spomenute nadgrobnim pločama koje slijede Donatella (sl. 6). Ipak, Crivellijeve ploče te nadgrobnika pape Martina V. (Rim, postoje na Nikolinoj ploči još dva detalja koja svjedoče S. Giovanni in Laterano, nakon 1431.)14 tek nazire (sl. 3). da on ipak nije samo mehanički imitirao Donatella. U svim monografijama o Donatellu već se pisalo o ploči Traka s natpisom na donjem dijelu reljefa ima sličnu Giovannija Peccija i o majstorovim likovnim rješenjima ulogu kao kompleksnije rješenje kod Donatella, jer na njoj: figura biskupa prilagođena je pogledu dal sotto je položena na okvir i gotovo prekriva početak i kraj in sù, s time što je tijelo pokojnika natprirodno izduženo natpisa na bočnim pilastrima. Još su originalnije i smješteno u polukružnu nišu sa školjkom, koja izgleda rješenje dva Sturariusova grba na gornjim uglovima, puno dublja kad pogledamo spomenik odozdo: pri koji su smješteni koso na okomicu ploče: kad promatrač ovakvu pogledu niša se više doima poput nekakve kade pogleda ploču odozdo, oni „izrone” iz površine u kojoj leži pokojnik. Da je umjetnik stvarno predvidio stvarajući utisak puno veće dubine reljefa. Interesantno pogled odozdo, svjedoči nam uz ostalo i način prikaza je da rješenja s ovako postavljenim grbovima nema ni pokojnikovih stopala, koja posjetitelju pokazuju tabane, kod Donatella ni kod njegovih sienskih sljedbenika.21 te dva putta s natpisom koji djelomično prekriva Možda je još najbliža paralela u samome Donatellovu Donatellov potpis i time još dodatno naglašava majstorov opusu reljefna ploča s dvama puttima koji nose insignije iluzionistički pristup.15 iznad pokojnikove glave već spomenute nadgrobne ploče Nadgrobna ploča Giovannija Peccija imala je golem pape Martina V.: ploča s puttima nije pravokutnog, već utjecaj na siensko kiparstvo u drugoj polovini 15. rombastog oblika pa tako doprinosi iluzionističkom stoljeća, pa je ona postala glavni uzor za većinu tamošnjih efektu cjeline pri pogledu odozdo. Svakako, možemo kipara mlađe generacije koji su imitirali kompoziciju zaključiti da je Nikola dobro poznavao Donatellov način ili pojedine elemente Donatellova djela, a možemo koncipiranja iluzionističkih reljefa, ali, kako možemo pretpostavljati da je Peccijev spomenik napravio snažan dojam i na sienske naručitelje: treba napomenuti da je ploča bila na vrlo istaknutu mjestu u sredini prezbiterija ispred glavnog oltara. Valja također dodati da izvan sienskog područja ne nalazimo sličnih ploča. Što se figure tiče, Donatellovu najvjernije ponavlja Giovanni di Stefano na ploči za nadbiskupa Niccolòa Piccolominija (poslije 1467, Siena, Basilica dell'Osservanza), ali bez motiva putta s natpisom na donjem djelu (sl. 4),16 dok je prikaz stopala odozdo prisutan na čak nekoliko sienskih spomenika, kao naprimjer na nadgrobnoj ploči nepoznatog franjevca, najčešče pripisivanoj Urbanu da Cortoni (Firenca, Museo Bardini: sl. 5),17 ili ploči kanonika Francesca Tolomeia (+1458., Siena, katedrala), biskupa Gisberta Tolomeia (+1470., Siena, S. Francesco)18 i biskupa Alessija Cesarija (+1464, Siena, S. Francesco).19 Najveći dio sienskih ploča ipak preuzima od donatellovskih elemenata iluzionizma samo oblik niše, i tek se u nekim slučajevima vidi također ponešto izdužena pokojnikova figura.20 Analiza Nikoline nadgrobne ploče kanonika Sturariusa pokazuje da joj izvor treba tražiti upravo u 6. Nikola Firentinac, nadgrobna ploča kanonika Mateja Sturariusa Donatellovoj ploči Giovannija Peccija. Nema tu doduše (pogled odozdo), Zadar, Gospa Maslinska (foto: E. Hilje) najsmjelijih rješenja poput „uronjenih” putta koji drže Niccolò di Giovanni Fiorentino, tombstone of Canon Matej Sturarius natpis i djelomično prekrivena umjetnikova potpisa, (bottom view), Zadar, Church of Our Lady of the Olives

Samo Štefanac: Nekoliko bilješki o Nikoli Firentincu i nadgrobnoj... Ars Adriatica 4/2014. (251-258)

razabrati i iz njegovih drugih djela, nije svoga tobožnjeg sjevernog broda katedrale pa je ne možemo promatrati učitelja nikada doslovno kopirao, već je uvijek nastojao odozdo i presuditi o tome. naći svoje rješenje. Kompleksnost kompozicije nadgrobne ploče Pretpostavka da se Nikola Firentinac oslonio upra- kanonika Sturariusa ne dovodi u pitanje tezu da ju vo na Donatellovo siensko djelo otvara još neka pitanja je koncipirao Nikola. Nažalost, nemamo nikakvo o njegovu djelovanju prije dolaska u Dalmaciju. Je li on uporište za njezinu dataciju. Za sada je nepoznata izravno upoznao siensku ploču ili su mu bili dostupni godina smrti Mateja Sturariusa pa možemo tek samo neki crteži za nadgrobne ploče u Donatellovoj pretpostavljati – smatrajući također da ju je naručio radionici? Ako uzmemo u obzir mogućnost da je već u odmaklim godinama – da je ploča nastala u Nikola radio s Donatellom u Firenci u njegovim kasnim posljednjim dvama desetljećima 15. stoljeća. Pisci su godinama, dakle izravno prije dolaska u Dalmaciju,22 najčešće pokušavali povezati Nikolina zadarska djela sasvim je opravdano razmišljati i o mogućnosti da je uz dokument o radu za samostan Sv. Krševana iz pratio Donatella i u Sienu, gdje je stari majstor radio od 1485.,23 no ako ta djela pobrojimo, nije teško zaključiti 1457. do 1461. godine. Peccijeva ploča tada je već bila da je Firentinac morao doći u kontakt sa Zadranima na svome mjestu, pa ju je mladi Nikola mogao vidjeti na puno češće, i to najvjerojatnije i prije i poslije način koji mu je omogućio dobro upoznati i iluzionističke spomenute godine. Površina ploče je – kao površina odlike spomenika i to upravo u vrijeme kada je on bio gotovo svih kamenih podnih nadgrobnih ploča – izvor inspiracije i brojnim domaćim majstorima. prilično izlizana pa danas teško sudimo o kvaliteti U Nikolinu opusu zadarska ploča svakako predstavlja samog klesanja, što bi nam omogućilo ocijeniti radi značajnu dopunu i ujedno dokaz o majstorovu li se o Nikolinu vlastoručnom ili radioničkom djelu. svladavanju prostora i upravo zbog toga je zanimljiva Ipak, postoji detalj koji nas upućuje na pomisao o usporedba s pločom trogirskog biskupa Jakova Torlona, sudjelovanju radionice: desni grb isklesan je na način koja se čini puno jednostavnijom po kompoziciji: na njoj da nije sasvim jasno nalazi li se on iznad ili ispod nema biskupovih grbova, dok oblik niše, u kojoj se nalazi ruba niše. No svakako je najznačajnija karakteristika figura pokojnika, jednostavno prati pravokutni format zadarske ploče njezina kompozicija i zbog toga je ploče, a natpis u donjem dijelu jednostavno je uklesan ona značajna dopuna kataloga Nikolinih radova, pa u okvir. Naizgled tu dakle nema nekih perspektivnih možemo pitanje o vlastoručnoj ili radioničkoj izradi u prilagođavanja, no ova ploča danas stoji okomito uza zid tom slučaju zapravo smatrati sekundarnim.

Bilješke

1 KRUNO PRIJATELJ, Boravak Nikole Firentinca u Zadru, Prilozi Giovanni Fiorentino, Mitteilungen des Kunstihistorischen Institutes povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13 (1961.), 227-232. in Florenz, XXXVII (1993.), 211-234. Kada je reljef pripisan 2 CVITO FISKOVIĆ, Radovi Nikole Firentinca u Zadru, Peristil, 4 Nikoli, nije bilo poznato njegovo nalazište i tek nakon nekoliko (1961.), 61-75; treba spomenuti da je neka od tih djela, konkretno godina Johannes Röll identificirao ga je s reljefom izloženim u potprozornike kuća Pasini i Ghirardini, s Nikolom bio povezivao Madridu: JOHANNES RÖLL, Un relieve de la Virgen con el Niño, u svome inventaru već CARLO CECCHELLI, Catalogo delle cose de Niccolò di Giovanni Florentino, en el Museo Lázaro Galdiano, d'arte e di antichità d'Italia: Zara, Roma, 1932., 182. Goya: revista de arte, 272 (1999.), pp. 203-204. 3 LARIS BORIĆ, Another Sculptural Work by Niccolò di 5 IVO PETRICIOLI, Ruke kanonika Sturariusa, prilog Nikoli Giovanni Fiorentino in Zadar, Zbornik za umetnostno zgodovino, Firentincu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 39 (2001.- XLII (2006.), 114-122. 2002.), 303-310. Atribucija je bila prihvaćena i od kasnijih 4 Postoje svjedočanstva da dio nekadašnje zbirke Cernazai u pisaca, npr. EMIL HILJE – NIKOLA JAKŠIĆ, Umjetnička Udinama, u kojoj se nalazila Nikolina Madona, potječe iz baština zadarske nadbiskupije. Kiparstvo I: od IV. do XVI. Zadra: STANKO KOKOLE, Zu Madonnenreliefs des Niccolò di stoljeća, Zadar, 2008., 261-262.

6 IVO PETRICIOLI (bilj. 5), 310: i ovo djelo povezuje s Sienese Renaissance Tomb Monuments, Philadelphia, 1993., 28- radionicom Nikole Firentinca, što je sasvim moguće, premda 34 (iako su piscu poznati novi dokumenti o nadgrobnoj ploči, kruna cisterne unatoč preciznoj klesarskoj izradi nema nekih on je ipak više sklon dataciji prije 1442. godine). obilježja koja bi se mogla određenije povezati s Nikolinim 16 ALESSANDRO BAGLIONI, Donatello e Siena, Francesco di osobnim stilom. Giorgio e il Rinascimento a Siena 1450-1500, (ur.) Luciano 7 SAMO ŠTEFANAC, Kiparstvo Nikole Firentinca i njegovog Bellosi, Milano, 1993, 162-169, 166-167; ROBERT MUNMAN kruga, Split, 2006., 130 (s navodom starije literature). (bilj. 15, 1993.), 61-62, 143-144 (kat. br. 25); La 'rinascita' della 8 ADOLFO VENTURI, La scultura dalmata nel XV secolo, scultura (bilj. 13), 76-77 (Luciano Bellosi, kat. br. 9). L‘Arte, XI (1908.), 30-46, 113-121; HANS FOLNESICS, Studien 17 ROBERT MUNMAN (bilj. 15, 1993.), 49-53, 135-137 (kat. br. zur Entwicklungsgeschichte der Architektur und Plastik des 18); GABRIELE FATTORINI (bilj. 13), 56, 69; Da Jacopo della XV. Jahrhunderts in Dalmatien, Jahrbuch des Kunsthistorisches Quercia a Donatello (bilj. 13), 322-323 (Vincenzo Di Gennaro, Institutes der K. K. Zentralkommission für Denkmalpflege, VIII kat. br. D. 8). (1914.), 27-196; HANS FOLNESICS, Niccolò Fiorentino, 18 ALESSANDRO BAGLIONI (bilj. 16), 166-168; ROBERT ein unbekannter Donatelloschüler, Monatshefte für Kunst- MUNMAN (bilj. 15, 1993.), 55-59, 148-150 (kat. br. 29, 30). wissenschaft, VIII (1915.), 187-197. 19 ALESSANDRO BAGLIONI (bilj. 16), 166-168; ROBERT 9 Npr. SAMO ŠTEFANAC, Niccolò di Giovanni Fiorentino: il MUNMAN (bilj. 15, 1993.), 59-61, 140-141 (kat. br. 23). quarto “garzone” di Donatello? Mitteilungen des Kunsthistorischen 20 ALESSANDRO BAGLIONI (bilj. 16), 168; ROBERT MUNMAN Institutes in Florenz, XXXVII/2–3 (1993.), 187-210. (bilj. 15, 1993.), 38-49 (sl. 16-22). U tu grupu možemo uvrstiti i 10 Budući da oko datacije i interpretacije ove ploče nema većih ploču nepoznatog plemića iz oko 1460. (Siena, Museo dell'Opera raskoraka među piscima, ograničujem se na navode jedne starije Metropolitana) koju je izradio Antonio Federighi: La 'rinascita' i jedne novije monografije s katalogom Donatellovih radova: della scultura (bilj. 13), 74-75 (Cecilia Alessi, kat. br. 8). HORST WOLDEMAR JANSON, The Sculpture of Donatello, II, 21 Postoje, doduše, nadgrobne ploče s parom grbova u gornjim Princeton, 1957., 101-102; ARTUR ROSENAUER, Donatello, uglovima, ali oni nisu nikada prikazani u perspektivi: među Milano, 1993., 108, 147. sienskim spomenicima npr. spomenuta ploča biskupa Niccolòa 11 Npr. HORST WOLDEMAR JANSON (bilj. 10), 75-77. Stara Piccolominija i ploča Micheleja Becuccija (Massa Marittima, S. datacija pojavljuje se u literaturi još početkom devedesetih Agostino: ROBERT MUNMAN (bilj. 15, 1993.), 43, sl. 20). godina: ARTUR ROSENAUER (bilj. 10), 69, 103. 22 SAMO ŠTEFANAC (bilj. 9); SAMO ŠTEFANAC (bilj. 7), 6-7, 12 JOHN T. PAOLETTI, La tomba Pecci di Donatello: 15-39: nakon otkrića dokumenta o Nikolinoj prisutnosti u nuovi documenti, Rivista d'arte, XLIII (1991.), 189-201; Šibeniku 1464. godine (EMIL HILJE, Nikola Firentinac u EDITH STRUCHHOLZ, Die Pecci-Grabplatte Donatellos: Šibeniku 1464. godine, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, Dokumente zur Aufstellung im Dom von Siena, Zeitschrift 26 (2002.), 7-18) treba, naravno, pomaknuti krajnju granicu tur Kunstgeschichte, LIV (1991.), 576-583; GERALDINE A. mogućeg Nikolina boravka u Firenci. Inače, na ovome mjestu JOHNSON, Activating the Effigy: Donatello's Pecci Tomb in nećemo detaljnije raspravljati o problemu Nikoline rane Siena Cathedral, The Art Bulletin, 77/3 (1995.), 445-459. djelatnosti. Za prilično potpun popis novije literature o Nikoli vidi: JOŠKO BELAMARIĆ – ANNE MARKHAM SCHLUZ, 13 GABRIELE FATTORINI, Donatello e il suo seguito a Siena. Niccolò di Giovanni Fiorentino, Dizionario biografico degli Dalla „historia d'attone pel Battesimo” a „le porti di bronzo italiani, 78, 2013. (dostupno na internetu: http://www.treccani. del Duomo”: Donatello e gli inizi dela scultura senese del it/enciclopedia/niccolo-di-giovanni-fiorentino_(Dizionario- Rinascimento, Pio II e le arti. La riscoperta dell'antico da Biografico)/). Federighi a Michelangelo, (ur.) Alessandro Angelini, Cinisello Balsamo 2005., 55; La 'rinascita' della scultura: ricerca e 23 KRUNO PRIJATELJ (bilj. 1). restauri, (ur.) Laura Martini, Siena 2006., 69-73 (Francesco Caglioti, kat. br. 7); Da Jacopo della Quercia a Donatello: Le arti a Siena nel primo Rinascimento, Siena, Santa Maria della Scala, Opera della Metropolitana, Pinacoteca Nazionale, 26 marzo – 11 luglio 2010, Milano 2010., 320-321 (Francesco Caglioti, kat. br. D. 7). 14 Premda ova ploča svakako ulazi u opus Donatella i njegova kruga, oko njezine atribucije unutar toga kruga pisci nisu sasvim suglasni, pogotovo kad je još Vasari pisao da je ploču izradio Donatellov „brat Simone”: GIORGIO VASARI, Le vite de' più eccelenti pittori scultori ed architettori, (ur.) G. Milanesi, II, Firenze, 1906., 419. Za raspravu o atribuciji u starijoj literaturi vidi: HORST WOLDEMAR JANSON (bilj. 10), 232-235. 15 Opširnije o ovome i drugim sličnim rješenjima u Donatellovu opusu: ROBERT MUNMAN, Optical Corrections in the Sculpture of Donatello, Philadelphia, 1985., 40; ROBERT MUNMAN,

Samo Štefanac: Nekoliko bilješki o Nikoli Firentincu i nadgrobnoj... Ars Adriatica 4/2014. (251-258)

Am häufigsten gelesenen Artikel dieser/dieses Autor/in

Ähnliche Artikel

1-10 von 141

Sie können auch eine erweiterte Ähnlichkeitssuche starten für diesen Artikel nutzen.