Skip to content
Ars Adriatica Search

The Destroyed Church of the Nativity of the Blessed Virgin Mary at Silba

DOI 10.15291/ars.508

Download PDF

Vol. 4 (2014)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
It is known that the Church of the Nativity of the Blessed Virgin Mary at Silba was demolished in 1828 so as to provide the necessary building material for the completion of the new parish church which inherited the dedication from the old one. As we learn from the archival records, the demolition was authorized by the Archbishop of Zadar Josip Nowak who stipulated that the Franciscan Church of Our Lady of Carmel would function as the local parish church while the new one was being built. All that remains from the old church today is the bell tower which continued to be used by the new parish church. It is obvious from the schematic ground plan and the dimensions of the demolished church, recorded in the now lost document from the parish church archive, that it was a single-nave longitudinal structure with a rectangular sacristy to the east, two shallow chapels extending from the lateral walls and a porch of the lopica type (resembling a loggia) at the front which abutted onto the corner of the bell tower with its own south corner. Apart from the high altar, placed against the back wall, the church had three pairs of side altars. The analysis of the canonical visitations carried out during the second quarter of the seventeenth century demonstrates that the church, recorded for the first time in 1579, was a modest building in which the oil for the anointment of the sick was being kept because the local parish church of that time, dedicated to St Mark, was too far from the village. The church was provided with five side altars put up by the more distinguished individuals and members of the lay fraternities the most prominent of which was that of Our Lady of the Rosary after which the church was called by eighteenth-century locals. Based on the analysis of the 1670 visitation of Archbishop Evangelisto Parzaghi who described the renovation during which certain altars changed their places, the article argues that the church was completed just before this visit. The bell tower was mentioned as a campanile for the first time in 1678.By means of comparative analysis, it can be established that the Church of the Nativity of the Virgin at Silba belonged to the same architectural type as a large group of simple yet spacious churches which were built in rural communities along the east Adriatic coast by local masters during the seventeenth and eighteenth centuries. The activity of such masters on the island of Silba is corroborated by contemporary birth, marriage and death records as well as a number of monuments such as a tombstone in the Church of St Mark and the door lintel in the house of master builder Franić Lorencin (1660), both of which depict building and carving tools. The analysis of the land registry maps and topographical drawings of 1824 and 1833 shows that the church’s south wall, to the east of the chapel of Our Lady of the Rosary, was laid in a different direction compared to that of the rest of the wall, indicating that this portion belonged to an earlier layer of the building which, judging from everything, seems to have been medieval. Therefore, the wall was widened and extended towards the west during the rebuilding documented in the visitation of 1670. This possibility, which a future excavation of the site ought to be confirm, is strengthened by the frequency of such alterations as can be seen on the seventeenth- and eighteenth-century churches on the island of Ugljan and in particular on the Church of St Lawrence at Lukoran, built in 1632, which is the best example of that architectural type.Another feature of these churches is the lopica-type porch which stands out as an architectural element typical of Istria and the Quarnero gulf to which, geographically speaking, the island of Silba gravitates. The lopica porch of the Church of the Nativity at Silba had a particularly elongated plan and featured two symmetrical sets of three supports and an axial main entrance into the porch, that is, the church. It is unlikely that the porch was added prior to the late seventeenth century because during that time, Silba was exposed to the raids of the Turkish pirates who threatened it directly. It is certain that the bell tower was used for defensive purposes and the addition of a porch would have diminished its importance as a fortification structure and hampered the visual communication with the entrance to the church.The examination of the architecture of the bell tower revealed two different building phases: an earlier one which included the body of the bell tower and a later one which saw the addition of the pyramidal structure together with a shallow square drum. In its original form, the bell tower had a compact body featuring a round-headed opening at the centre of each side of the two topmost storeys. Their stylistically undefined morphology corresponds to modest bell towers which were built in this area from the late sixteenth to the eighteenth century. The original pyramidal top had to be dismantled in 1858 due to wear and tear and it was replaced by the present one which has oval openings at the bottom of each side of the drum. This structure is almost identical to the top of the bell tower of the Church of Our Lady of the Rosary at Preko on the island of Ugljan which was built in 1844.Based on the archival records, the article also establishes that the substantially repainted image of the Virgin and Child with SS Mark and Matthew, today at the high altar of the parish church, was originally larger. It was the object of ex-voto veneration and numerous offerings had been placed in its glass case. The painting was cropped so that it could be inserted into the niche of the marble altar piece designed by Ćiril M. Iveković (1898) which meant the loss of the two evangelists. According to the preserved contract and drawing, the lower part of the altar was set up in 1860 by Giovanni dalla Zonca, an altar maker from Vodnjan, and it featured the still preserved wooden statues of SS Peter and Paul which are dated to the mid-seventeenth century on the basis of their stylistic features. Therefore, it can be concluded that painting and the statues were taken from the high altar of the demolished church.
Silba, Church of the Nativity of the Virgin, vernacular architecture, lopica porch, bell tower, altars seventeenth to nineteenth century
Sections
  1. Abstract
  2. Bilješke

Based on the archival records and architectural drawings, this article reconstructs and analyzes the architectural structure of the Church of the Nativity of the Virgin Mary at Silba which was demolished in 1828 and its building material used for the construction of the nearby parish church. Information about the history of the church and particularly those about its thorough renovation during the 1660s has been gathered from the records of the canonical visitations. On the basis of the church’s porch of the lopica type, a structure characteristic of contemporary vernacular churches in Istria and the Quarnero gulf, the article argues that the island of Silba belonged to the same cultural sphere. All that remains of the former church complex is a bell tower which was built during the aforementioned renovation and provided with a new pyramidal roof in 1858.

Bilješke

* Ovaj rad plod je nastavka istraživanja sakralne umjetnosti otoka 6 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 5), 51; EUGEN MOTUŠIĆ Silbe koje sam poduzeo u svrhu diplomskog rada obranjena (bilj. 5), 8-33; IVANA PRIJATELJ-PAVIČIĆ (bilj. 5), 212-214. 2011. godine. Određene zaključke iz poglavlja posvećena ovoj 7 Crkva je prema D. Farlatiju posvećena 1660. godine (Vidi u: crkvi ispravljaju i nadopunjuju naknadno pronađeni arhivski DANIELE FARLATI, Illyricum sacrum, tom V, Venezia, 1775., podaci i ostali izvori koje objavljujem na ovome mjestu. 164.), a prvi se put spominje u Šimunovoj oporuci iz 1654. godine 1 PETAR STAREŠINA, Pomorstvo Silbe, Zadar, 1971., 79. koji je dariva vinogradom. Vidi u: PETAR STAREŠINA (bilj. 1), 2 PETAR STAREŠINA, Kolonat na Silbi (u povodu 120. obljetnice 21-24, i bilješka 65. O crkvi vidi u: EUGEN MOTUŠIĆ (bilj. 5), otkupa otoka), Radovi instituta JAZU u Zadru, sv. 20 (1973.), 325. 87-100 i IVANA PRIJATELJ-PAVIČIĆ (bilj. 5), 216-220. 3 JELENA ŽORŽ-BRUSIĆ, Silbenske kapetanske kuće i njihovi 8 EUGEN MOTUŠIĆ (bilj. 5), 124-128. interijeri, diplomski rad, Zadar, 1999. 9 EUGEN MOTUŠIĆ (bilj. 5), 136-138. 4 PETAR STAREŠINA (bilj. 1), 80-81; ŠIME PERIČIĆ, Povijest 10 IVANA PRIJATELJ-PAVIČIĆ (bilj. 5), 210-228; RADOSLAV Zadra u XIX. stoljeću, u: Prošlost Zadra IV – Zadar za austrijske TOMIĆ, Kiparstvo zadarske nadbiskupije od XVI. do XX. uprave, Zadar, 2011., 61-65. stoljeća, u: Umjetnička baština zadarske nadbiskupije – Kiparstvo 5 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara Crsitiana II, 1879., 53; II, Zadar, 2008., 76-79, 160-161; EMIL HILJE – RADOSLAV PETAR STAREŠINA (bilj. 1), 76; EUGEN MOTUŠIĆ, Sakralna TOMIĆ, Slikarstvo zadarske nadbiskupije od XVI. do XX. umjestnost otoka Silbe od XVI. do kraja XVIII. stoljeća, diplomski stoljeća, u: Umjetnička baština zadarske nadbiskupije – rad, Zadar, 2011., 76-84; IVANA PRIJATELJ-PAVIČIĆ, Sakralni Slikarstvo, Zadar, 2006., 268-272, 281-283, 312. objekti, umjetnička i duhovna baština otoka Silbe, u: Otok Silba 11 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 5), 52. Od naselja – prirodno i kulturno blago, Zadar, 2013., 215-216. razmjerno udaljena crkva Sv. Marka u uskoj je vezi s romanskim

naseljem koje se nalazilo uz obližnju uvalu Pocukmarak. Samostan klarisa Sv. Nikole, kutija 5, br. 114 i br. 193. Po svemu Njegovim zamiranjem i formiranjem naselja na sadašnjoj sudeći zvono je pripadalo crkvi Sv. Nikole u Zadru.) poziciji crkva je ostala izdvojena, ali kao najveće i najstarije Drugo po veličini zvono bilo je od 450 kg, dimenzija 77 kultno mjesto na otoku ipak je do vremena izgradnje sadašnje (+13 verižice) x 89 cm, s natpisom: Soli/Deo/Honor/et gloria crkve bila maticom župe. Primat drevnog zaštitnika Silbe ogleda / A fulgore/et tempestate/libera nos/Domine / Opus/Petri se i u činjenici da se župa sve do sredine 20. stoljeća nazivala Colbacchini/Bassanensis/1860 / Fidelius/pietas/sponte/obtulit. župom Sv. Marka. Zvono je imalo reljefne prikaze Gospe s Djetetom, Raspeća, 12 PETAR STAREŠINA (bilj. 1), 60. Anđela i Sv. Augustina. (Prema korespondenciji crkovinarstva i Pietra Colbachinija pok. Giovannija koja se nalazi u ŽAS-u ovo 13 Današnji zvonar Tonči Paulina od starijih je Silbenjana čuo za je zvono izliveno od starog približno jednake veličine.) izraz da se netko travanja – „àko’j jedân najedanpût ostâ šèpav Treće zvono bilo je od 300 kg, dimenzija 65 (+10 verižice) x òli’j zavarnû nògu – voldîr da’j pasâ uz kanpanê v dòbu kà su 72 cm, s natpisom: Christus Rex venit in pace, et Deus Homo pokôjni vičèrali i zagàzi in f ’kôtlić.” factus est / Anno MDCCLXXV / Opus/Eredum de Polis/Venti. 14 O posvetnim križevima vezanima uz obred posvete crkava i Imalo je reljefne prikaze Gospe s Djetetom, Sv. Nikole, Sv. ilustrativnom primjeru crkvice Sv. Ivana Krstitelja na Birnju Frane, Sv. Marije, Sv. Josipa, Sv. Pavla i Sv. Roka. (U ŽAS-u se ponad Kaštela vidi u: VEDRANA DELONGA, Posvetni latniski nalazi troškovnik izrade dvaju novih zvona izlivenih od starih natpisi na crkvi sv. Ivana od Birnja, Archeologia Adriatica, 4 u radionici obitelji Poli. Dokument izdan u Veneciji nosi datum (2010.), 281-306. 30. lipnja 1757. godine.) 15 U arhivu obitelji Brnetić u Silbi se među spisima kapetana Josipa Četvrto zvono sačuvalo se do danas, a nalazi se u zvoniku Brnetića nalazi dokument od 26. veljače 1797. godine koji bilježi crkve Sv. Marka. Ima 300 kg, dimenzija 65 (+10 verižice) x uvjete o isplati novoga javnog sata za koji je još od 1794. godine 78 cm s natpisima: A FULCURE ET TEMPESTATE LIBERA svaki silbenski brodar izdvajao po 2 talara (Adi 26. febraro 1797 NOS DOMENE MDCCCXVII / OPUS ROMANI E GIOVANNI m:v: selue / memoria dele condicioni p’ un Relogio p’ usso di questo FR(atel)LI COLBACHINI UTINI / SIMEONE BERNETICH comun ...). Sljedeći satni mehanizam donirao je Šimun Zamarija F(o)SSE RIFFONDERE LA PRESENTE CAMPANA PER SUA Supičić (Silba, 1801. – Odessa, 1870.; vidi u: PETAR STAREŠINA DIVOCTIONE PER LA V(eneranda) CHIESA DELLA B(eata) (bilj. 1), 84-85), a sadašnji je kupljen 1911. god. u poznatoj V(ergine) DEL ROSARIO SEL(ve) A D MDCCCXVII. Na zvonu radionici braće Solari iz Pesariis (Udine). Vidi u: Državni arhiv su reljefni prikazi Raspeća, Isusa u vrtu, Sv. Ivana Krstitelja, Sv. u Zadru – dalje DAZd 123, Općina Silba (1918.-1941.), kutija 1, Marije, Sv. Antuna i Sv. Šimuna Proroka. br. 482. (...) Dne 1 Aprila 1911 bi namještena nova ura a započe 18 DAZd 88, Spisi registrature Namjesništva – dalje SRN), sv. 1489, funkcionirati 2 istoga mjeseca. Da se u zvoniku namjesti uru, 1857. god., f. IV/E, br. 1179. (...) 4. Il Campanile attrovasi in snizilo se je grede gdje je to zahtievala konstrukcija iste ure. Tom massimo disordine minaciondo di crolare la cubula del medesimo prigodom se je stare grede uklonilo a namjestile nove (...) perciò abbisogno delle riparazioni internamente, ed esternamente, altrimenti crolando la cubola del medesimo si spezzarebbero 16 Zazidavanjem otvora u unutrašnjosti su formirane niše od kojih anche le campane che vi sono nel medesimo. (...) su one na istočnoj i zapadnoj stranici zapunjene dodatnim parapetnim zidom na koji su oslonjene grede spomenutoga 19 DAZd 88, SRN, sv. 1489, 1857. god., f. IV/E, br. 1179. Dopis dodatnog poda. U niši zapadnog otvora nalazi se brojčanik potpisuje arhitekt Lucchini. Francesco Concina u ovom je sata, dok je otvor na južnoj stranici zazidan u ravnini obiju razdoblju kao graditelj bio zaposlen na podizanju više crkava ploha zida. Ovaj otvor nije lučno sveden, a prema tehnici zazida u zadarskom kraju. To su župne crkve u Selinama (1848.-1849. koja je kompatibilna ostalom ziđu kata može se prosuditi da je god.), Starigradu (1850.-1853. god.), Ražancu (1856. god.), zazidan nedugo nakon što je formiran. Poljicima (1857. god.) i Briševu (1866.-1868. god.). Vidi u: 17 Sadašnja zvona donacija su Jurja Barbića, a izlivena su 1922. MARIJA STAGLIČIĆ, Neostilska arhitektura u zadarskoj regiji, godine u splitskoj radionici Jakova Cukrova. Godine 1917. po Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 25 (1985.), 229-258. naredbi Ministarstva obrane i propozicijama Konzervatorskog 20 DAZd 88, SRN, sv. 1548, 1858. god., f. IV/E, br. 1924. Kao ureda u Splitu, kataloški su popisana sva zvona kako bi nadglednik radova iz Direkcije je bio upućen inženjer Pietro se u ratne svrhe rekvizirala ona koja su kasnija od 1600. Clocchiatti, a radi uštede na njegovu angažmanu radove godine, a koja nemaju posebnu umjetničku, glazbenu ili je tijekom mjeseca kolovoza, rujna i listopada nadgledao dokumentarnu vrijednost. Prema više popisa koji se nalaze u Silbenjanin Antonio Bonicioli. Vidi DAZd, SRN, sv. 1608, 1859. neinventariziranom Župnom arhivu Silba (dalje ŽAS), župnoj god., f. IV/E, br. 1775. crkvi Rođenja B. D. Marije tada su pripadala 4 zvona. 21 AŽS. Ricevuta. Per fiorini sei carantani venti che li sottosegnati Najveće zvono od 500 kg i dimenzija 80 (+20 cm verižice) dichiarano d’aver ricevuto dalla Cassa delle rendite della Chiesa x 91 cm sadržavalo je natpis: R.M.A:S.U.C.R. Margarita parrochiale e questi per trasporto di pietra dal Molo al Campanile Ponte Abbadessa / A.D. M.D.C.C.L. xxxv / Opus/Cancian che occorssero per il muro acresciuto ove sono le campane del detto dalla/Venezia/Venetys. Na zvonu su bili reljefni prikazi Sv. Campanile che non era compreso nei lavori che l’imprenditore Margarite, Sv. Nikole, Sv. Antuna i Sv. Ivana. (Margarita Ponte deve esseguire cioe come segue (...) Selve li 29 Settembre 1858. / + kći je zadarskog plemića Horacija Ponte. Sa svojom sestrom croce di Gio Maria Rassol / + croce di Giacomo Suppich / + croce Katarinom 1747. godine primljena je u novicijat pri samostanu di Domenico Suppich / + croce di Domenico Mattessich / Bonicioli Sv. Nikole u Zadru, dok se kao opatica istog samostana spominje Giov. Batt.a Testi alli croci; na poleđini: Trasporto di Petre per u dokumentu od 20. lipnja 1788. godine. Vidi u: DAZd 339, cresimento del campanile / f.7 / D.57.

Eugen Motušić: Porušena crkva Rođenja Blažene Djevice Marije... Ars Adriatica 4/2014. (347-368)

22 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 5), 54. 32 DAZd 382, Uprava katastarskih izmjera, br. 360, otok Silba; 23 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 5), 51-52. Croquis della Comune di Selve. 24 To su apostolske vizitacije Valiera iz 1579., Priulija iz 1603. 33 DAZd 383, Kartografska zbirka, br. 262; Selve, Dalmatia, Circolo i Garzadorija iz 1626. te kanonske N. Veniera iz 1583. i 1587. di Zara, Distretto di Zara, 1824, Lith. Stelzer Winter C. 1833. godine. Crkva Sv. Marka bila je župnom i 1565. godine kada 34 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 5), 53. Autor, nažalost, ne su pred njom javno obznanjeni zaključci Tridentskog sabora navodi svoj izvor, a iznosi pretpostavku da je na njenim temeljima o sakramentu ženidbe, što je i zapisano u danas zagubljenoj podignuta crkva Gospe od Karmela franjevačkog samostana. glagoljskoj matici kojom se za potrebe rada „Pabirci iz prošlosti 35 Archivium secretum Vaticanum, Congr. Vescovi e Regolari, župe Silba” koristio povjesničar i glagoljaš don Vladislav Visita Ap., kutija 80, Visitatio Jadrensis, fol. 68r-68v. (...) In Cvitanović. Tim se Cvitanovićevim rukopisom iz 1952. godine insula seu scopulo Selua, et uilla huius no[min]is Ecc[lesi] koristio i Starešina citirajući spomenuti podatak. Vidi u: PETAR a non consecrata seu potius oratorium sub tit[ul]o natiuitatis STAREŠINA (bilj. 1), 76, bilješka 479. Beatae Mariae dipendet a parochiali S. Marci et in eo asseruatur 25 PETAR STAREŠINA (bilj. 1), 126. Radi se o glavnom oltaru sacramentum comoditatem populi. Ardet coram eo lampas expis’ posvećenu titularu crkve uz koji se po Valierovoj vizitaciji vezuje confr[ater]nitatis, innouatur debito tempore. Ibi sunt tria altaria: istoimena bratovština te o oltaru bratovštine Gospe od Ružarija maius, .s. Io[ann]is baptistae et .s. Nicola, qua non sunt conserata koji prvi put spominje zapis Priulijeve vizitacije. et ornantur a societate. (...) 26 PETAR STAREŠINA (bilj. 1), 76. 36 Nadbiskupski arhiv u Zadru – dalje NAZd, Vizitacije – kutija 1, br. 6., Visitatio N. Venier 1583, fol. 20-21 (...) Die Veneris 7.mo 27 IVANA PRIJATELJ-PAVIČIĆ (bilj. 5), 222. Autorica navodi da je m’s octubris 1583. Silbae / Accessit postea ad Insulam Silbam današnja župna crkva podignuta na mjestu manje istog titulara, dok ... Ubi ad presentis est parochus presbiter Matheus Lucevich za porušenu crkvu Gospe od Ružarija koja je „nekada postojala” et succeptus ab eo decenter audivit missam in capella Sanctae prenosi Bianchijev podatak da je bila župna do 1637. godine. Iz Mariae (...); NAZd, Vizitacije – kutija 1., br. 6., Visitationis ovog izlaganja proizlazi da se radi o dvjema građevinama. generalis libri secundis Illustrissimmi et Reverendissimmi 28 Spis se ne nalazi u župnom arhivu. U arhivu obitelji Supičić Domini Natalis Veneris Archiepiscopi Jadrensis 1587., fol. 19- (Bartuljevi) mlađi je prijepis iste kronike koji također donosi 20. (...)Visitauit postea Ex’tia sua Capella S’tae Mariae Silbae samo prvu stranicu originala, dok se u arhivu obitelji Starešina et fuit visum Sanctissimum Sacramentum in pixide argentea in nalazi na pausu precrtan tlocrt crkve s napomenom: „Precrtano Tabernaculo deaurato debite tentum (...) iz knjige originala koji se nalazio među starim papirima obitelji 37 Zapis se čuva u Tajnom Vatikanskom arhivu, a priloženu Petito, kopiu učinio Petar Petito. Original tlorisa buduć bio transkripciju donosim na temelju preslika pohranjenih u tražen poderao se i zametnuo.” Precrtani tlocrti crkve ovdje Zavodu za zaštitu spomenika u Zadru, fol. 831(142)r. (...)Die su realnijih proporcija, ali su crteži tehnički manjkavi i u Martis 29. Aprilis 1603 (...) Visitavit postea Ecclesiam Nativitatis pojedinostima nedosljedni originalu. Prema tome i sam spis s Gloriosissimae Virginis quae non est consecrata, et fuit aedificata fotografije zapravo je prijepis originala. ab incolis ob comoditatem in qua ex devotione, et maiori 29 Pianta della Chiesa vecchia del Domo / L’anno 1828 / Fù demolita commoditate detinetur S :mum Eucharistiae Sacramentum... questa Chiesa essendo stata cadente e piccola per la popolazione di 38 Isto, fol. 830(140)v. (...) uase olei pro Infirmis ad requisitionem, et alora 1300 abitanti in Selve; ebbe sopra l’altar maggiore l’imagine di Inst’am Parrochi pro maiori commoditate concessit ut detineatur S. Dei Genetris ma si nominava volgarmente Chiesa della B.V. del in Ecc.a S. Mariae apud habitationem et in foramine muri quod Rosario. Sopra la Porta maggior voltata verso il Libeccio avea una mandauit fieri a latere sinistro altaris maioris in pariete (...) lapida sù di cui si rilevava che è stata consacrata ma l’epoca e il nome di chi la fecce fabricare e consacrare fù smantillato. Il suo angolo 39 Isto mjesto, fol. 831(142)v – 833(144)r. aostrale sorgeva 10. piedi a Greco dell’angolo Settentrionale dal 40 Promjenu naslovnika pojedinih oltara, kao i njihov veći broj u Campanile, e le dimensioni di di questa Chiesa furono le seguenti. odnosu na vrijeme Valierove vizitacije, možda bi trebalo vidjeti Dimensioni della Chiesa u svjetlu okolnosti koje su u posljednjoj četvrtini 16. stoljeća Lung:a piedi veneti 54; Larghezza " 25 zadesile Silbu priljevom novog stanovištva izbjeglog pred turskim haranjima dalmatinskog zaleđa u vrijeme Ciparskog Dimensioni della Sagrestia rata. Elementarna struktura novih oltara opremljenih drvenim Lung:a p.v. 10; Larg:a " 19 menzama svjedočila bi o potrebi novog stanovništva za Dimensioni della Loggia osobnim, obiteljskim ili bratimskim žrtvenicima. Lung:a p.v. 10; Larg:a " 25 41 NAZd, Vizitacije – kutija 2, br. 8, 1626. Visitatio ecclesiarum 30 Venecijanska stopa iznosi 0,3477 m. Vidi u: ENNIO CONCINA, Jadrensis Octauianus Garzadorui Archiepiscopi., fol. 50-56. (...) Pietre, parole, storia – Glosario della costruzione nelle fonti Inde p’fatus Ill’mus D’nus ecclesiam Natiuitatis Beatae Mariae veneziane (secoli XV – XVIII), Venecija, 1988., 110. Virginis proximiorem Villa adijt ... Visitauit corpus ecclesiae satis 31 Prema ovoj skici tlocrta glavni je oltar bio slobodnostojeći, competenter instructum, atq’ munitum ... Ecclesia de reliquis pro međutim kako se on na skici iz arhiva Supičić i Starešina nalazi paupertat’ loci, est satis competender prouisum. odmaknut od pravca začelnog zida lađe, zaključujemo da se 42 PETAR STAREŠINA (bilj. 1), 14-19. Između 1606. i 1611. on zapravo na njega prislanjao, što potvrđuju i komparativni godine u zadarsku se bratovštinu ribara i mornara Sv. Andrije i primjeri crkava istoga tipa. O tome vidi u zaključku rada. Sv. Nikole upisalo 39 novih članova od kojih je 30 iz Silbe. Vidi

u: VITALIANO BRUNELLI, Forma matricule marinariorum et podizanja oltara, dok je constructum termin tehničke prirode piscatorum Jadre, Biblioteka za povjest dalmatinsku, knjiga II, kao kod glavnog oltara koji de nouo fuerit constructum. Dubrovnik, 1882., 63-66. 51 U župnoj zbirci čuva se manji drveni polikromirani kip Sv. Roka 43 Ističu se tada Juraj Ventura i sin mu Anton koji je 1637. godine koji se prema stilskim karakteristikama može datirati u sredinu dao temeljito obnoviti župnu crkvu Sv. Marka. Kroatizirani oblik 17. stoljeća; stoga je zacijelo pripadao ovom oltaru odnosno crkvi. prezimena izvorno talijanske obitelji Ventura je Vinturić. Tako 52 NAZd, Vizitacije – kutija 2, br. 3. Visitatio personalis et localis 1718. ga do 19. st. bilježe sve matice Silbe, kada se nanovo talijanizira 53 NAZd, Vizitacije – kutija 2, br. 4. Sacra visitatio foranea 1760., u istom obliku. U spomenutoj matrikuli bratovštine zadarskih fol. 37-38. pomoraca i ribara iz 1606. god. na prvom je mjestu upisan Zorzi Venturich quondam Ventura da Selve. Njegovo je ime prema 54 NAZd, Vizitacije – kutija 1, br. 9, Visitatio Personalis Dioecesis predaji bilo uklesano na ploči iz 1598. godine uzidanoj na Jadrensis Anno Dni MDCCXLII (archiepiscopi Zmajevich), fol. plemićkoj kuli – kaštelu. Prema maticama krštenih, Juraj i Anton 24r-24v. (...) Sono porto diligenti a’ portar al fonte li faniculi. su svojim sinovima krštenima 11. studenog 1606. odnosno 11. L’Inuerno li tollero gl’incomodo del Battisterio lontano, fecero veljače 1610. godine nadjenuli ime Filip, stoga se i oltar Sv. Filipa i instanza la uisita passata che li fosse permesso construir un Jakova u crkvi Male Gospe može vezati upravo uz njihove osobe. battisterio nella Chiesa in Villa, per li fù dall’autt’à di Mons. Ill’mo Arciu.o concesso. (...) 44 NAZd, Vizitacije – kutija 1, br. 2, fol. 53r-56v. Cjelokupnu transkripciju zapisnika i dekreta na njegovu završetku donosim 55 DAZd 88, SRN, sv. 301 (412), br. 6516, 1829. god. Izvještaj u Prilogu. Pomoć pri prijevodu, transkripciji i tumačenju zapisa Vlade u Dalmaciji Dvorskoj Kancelariji u Beču od 5. svibnja ove vizitacije pružili su mi Daniel Nečas Hraste i dr. sc. Zvonko 1829. godine. Liović, profesori Odjela za klasičnu filologiju pri Sveučilištu u 56 AŽS, Selve li 15. Febbrajo 1828. Processo Verbale / Dietro ordine Zadru, kojima se i ovom prilikom srdačno zahvaljujem. del Sig. Sindaco si siamo radunati noi sottoscritti componenti il 45 NAZd, Vizitacije – kutija 1, br. 12, 1678 Visita Foranea Parzaghi, Consiglio di fabbrica di questa Chiesa Parrochiale di S.o Marco fol. 4-6, (...)Visitauit corpus Eccl’e bene tectum, Ianuis munitum, in unione alli due Periti Murari, e falegname Nicolo Vecchiardo, ac dispositum. Visitauit Campanile, in quo decreuit illuo, ut e Francesco Suppicich per passare alla perizia della Succursale prius decretum fuit, seram cum claue ianuis apponendam, et Chiesa intitolata il Santissimo Rosario li quali dopo di aver con pauimentum inferius mundandum. (...) tutta diligenza visitato il coperto, travatura, Biscantieri, Mura referiscono quanto segue - 46 NAZd, Vizitacije – kutija 1, br. 10, Quarta localis foranea 1681. dell’ arcivescovo Perzago, fol. 40-41. (...) Vis.t Corpus Eccl’iae bene Di aver perituto, e diligentemente visitato il Tetto Travatura constructum, precepitq. ad maiorem ornatum eiusdem necessario Biscantieri, Muro ed armatura interno, e di aver osservato conficiendae esse duae fenestrae ut lucidior d.a Eccl’ia fiat. (...) che il tetto e incurvato verso l’interno dalla Chiesa, i legnami infraciditi, e destacate le Teste della Travamenta dalle Banchine 47 Termin imagine osim slike može označavati i kip odnosno reljef. il Muro invalido per essere ridotto vuoto dalle acque internatossi Tako je vizitator u procesijskoj povorci kojom je dopraćen do delle Pioggie ed in parte buccato, che l’armatura interna ridatta župne crkve bio predvođen prikazom Raspeća (osculata imagine incapace di poter sostentare il Tetto per cui niente assicura che Sanctissimi Crucifixi), što se zacijelo odnosi na procesijski križ. al più minimo colppo di vento o di qualche altra stravaganza NAZd, Vizitacije – kutija 1, br. 2, fol. 52v. dell’atmosfera possi crolare il Tetto con danno della Popolazione, 48 Prema Blagajničkom registru iz ŽAS-a godine 1846. obnavljana che pure li altari di legno, e fraciditi, e cadenti. Per questi motivi je pala Sv. Benedikta. No.60. / 20. Decembre / Spesi per ristaurare troviamo necessario che la sudetta Chiesa sia imediamente la Palla di S. Benedetto cioe per Brozza 5 ½ di Canavicco per fodra interdetta onde non ebbe da concorere la Popolazione per non della medesima a X8 ½ per una Ta-- per teler della medesima X20 rimanere vittime sotto le rovine (...) per p----a al Mistro Olivo fio.1 X10 so--- fatto / fio.2 X17 sol.2. Slika 57 DAZd 88, Spisi registrature Namjesništva (dalje SRN), sv. 784, se više ne nalazi u Silbi, a njena mi je dalja sudbina nepoznata. 1844. god., f. IV-2, br. 4795. (...) Que’ Altari della Chiesa vecchia 49 DAZd, Matice umrlih, inv. br. 1060., 641/1. Č.H.L.3. (= demolita, siccome antichi di legno fragili e corrotti, così tosto in 1658.) miseca dece .A. (= 1.) bra pereminu Pava Viturići i bi levandoli dal loro posto, passarono allo sfascello, e quasi tutti pokopani u cirikvi Svekoga (sic) Marka na Sibi. Dakle, Pavao convertiti in polvere. (...) Vinturić – Ventura umire 1. prosinca 1658. godine, pa se čini 58 AŽS. Dopis je vraćen u Silbu, a na kraju isprave nadbiskupov najizglednijim da se radi o bratu Antona Venture koji 1637. daje je dekret (...) a) viene permesso alla Comune di Selve di pregraditi župnu crkvu Sv. Marka. Pavao za razliku od Antona demolire la già crollante Chiesa del Rosario, che verra perciò nije bio pomorac jer se ne spominje u matrikuli zadarske affetto interdetta; b) viene permesso alla Comune stessa di bratovštine pomoraca, niti je na njegov trag u toj djelatnosti servirsi (salvi li diritti dei terzi) per ogni bisogno di Culto, e per naišao P. Starešina. Pregledom matica može se ustvrditi da se quante volte non è possibie, o sommamente difficile l’andata alla loza obitelji Vinturić – Ventura u Silbi zapravo nastavlja brojnim troppo lontana Chiesa Parocchiale, della Chiesetta del Carmine Pavlovim potomstvom, dok Antonova zamire. Zahvaljujem se i spettante un tempo ai Francescani Minori Osservanti; e ció fino ovim putem dr. sc. Ivici Vigatu koji mi je ljubazno dao na uvid al terminar della fabbrica della nuova Chiesa, che pel bisogno transkripciju glagoljskih matica. stesso si van cogli ottenuti debiti permeni fabbricanelo in quella 50 Pri tumačenju stanja oltara valja razlikovati termin constructum Villa. / Dall’Ordinariato Archivescovile / Zara li. 3. Marzo. 1828. od errectum, pri kojem potonji zasigurno znači financiranje / Novak / Arcives:

Eugen Motušić: Porušena crkva Rođenja Blažene Djevice Marije... Ars Adriatica 4/2014. (347-368)

59 NAZd, Vizitacij, kutija 1, br. 2, fol. 52v-53r, 55. Quod Altare cum kupole kao i piramide. Tako u Dnevniku Crkovinarstva iz Dominatione sua Illustrissima ac Reverendissima obseruasset župnog arhiva vezano uz obnovu crkve i zvonika s početka 20. constructum esse a’ parte Euangelij in muro boreal et aliud a’ stoljeća stoji: „ovakovom svotom nemože se več pokrpati rupe latere Epistolae in parte Orientali decreuit remouandum esse koje je strila ostavila, sve kako bilo što bilo Crkva nema sredstva a’ praedicto loco, et construendum ab codesto latere in parte da doprinese niti jedan par; kad bi pristeklo da se misli raditi i orientali, adhoc ut decentius seruetur dispositio eorumdem popraviti valeč tru- (kubu) nek ostane kako i sada nemore se nego Altariam. Dok u dekretima stoji: Altare Assumptionis B.M.V. dogoditi što se je dogodilo nazad godina u Mletcima. / Silba 15. a’ latere Euangelij altaris maioris in parte quirinali constructum siječnja 1908.” Misli se na urušavanje zvonika bazilike Sv. Marka remoueatur et aequo tramite iuxta idem latus construatur. 1902. godine. 60 MARIJA STAGLIČIĆ, Barokna obnova sakralne arhitekture na 73 EUGEN MOTUŠIĆ (bilj. 5), 17. Zvonik Sv. Marka datira natpis – otoku Ugljanu, Radovi Instiuta za povijest umjetnosti, 18 (1994.), MDCXI – uklesan na ugaonom klesancu jugozapadnoga vanjskog 35-47. ugla pod ložom. Za razliku od spomenutih zvonika, loža za zvona 61 VLADIMIR MARKOVIĆ, Crkve 17. i 18. stoljeća u Istri – tipologija ovdje nije posebno naglašena razdjelnim vijencima. i stil, Zagreb, 2004., 157. 74 IVAN MATEJČIĆ, Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena 62 Vidi tlocrt u MARIJA STAGLIČIĆ, Graditeljstvo Zadra od Sv. Mariji), Ars Adriatica, 2 (2012.), 17. Autor navodi razliku u klasicizma do secesije, Zagreb, 2013., 136. tehnici zidanja između donjega i vršnog dijela zvonika. 63 Prema istraživanjima M. Stagličić na jednak su način povećane i 75 MARIJA STAGLIČIĆ, Obnova sakralne arhitekture na otoku župne crkve u Kalima i Ugljanu. Vidi u: M. STAGLIČIĆ (bilj. 60). Ugljanu u XIX. stoljeću, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 21 (1997.), 122-123; MARIJA STAGLIČIĆ, Barokizmi i 64 VLADIMIR MARKOVIĆ (bilj. 61), 169 i 182. O tipološkoj klasicizmi u Dalmaciji, u: Sic ars deprenditur arte (zbornik u problematici plitkih pravokutnih kapela, u Istri karakterističnih čast Vladimira Markovića), Zagreb, 2009., 492-493. za kasnopalladijevski tip crkve, vidi i u: VLADIMIR MARKOVIĆ, Jednobrodne crkve s parom kapela iz 17. i 18. 76 IVICA VIGATO (bilj. 72), 230. stoljeća u Istri, Peristil, 35/36, (1992./1993.), 169-180. 77 IVICA VIGATO, Prezimena u glagoljskim matičnim knjigama 65 MARIJAN BRADANOVIĆ, Graditeljstvo Dubašnice u umrlih i krštenih otoka Silbe, Folia Onomastica Croatica, 14 razdoblju renesanse, u: „Az grišni diak Branko pridivkom Fučić” (2005.), 188. (zbornik u čast Branka Fučića), Zagreb, 2011., 245, sl. 11. i 12. 78 IVICA VIGATO (bilj. 72), 231. 66 Bianchi spominje obnovu samostana 1736. godine, dok je 79 IVICA VIGATO (bilj. 72), 232. Marku se 1685. godine prezime crkvu 28. svibnja 1752. nanovo posvetio nadbiskup Mate navodi kao Murvidović, a 1686. Murervidović. Karaman, kako to svjedoči natpisna ploča ugrađena u zapadni 80 PETAR STAREŠINA (bilj. 1), 60. Matijev sin Anton nastavio zid unutrašnjosti crkve. Vidi u: CARLO FEDERICO BIANCHI je klesarsku i graditeljsku tradiciju obitelji pa se ovaj ogranak (bilj. 5), 53. Supičićevih i danas naziva Protovi. Imali su radionicu na Mulu, 67 Parun Bartul Supičić, začetnik ogranka obitelji koji se nazivaju a prema P. Starešini „obavili su brojne radove na Silbi”, od kojih Bartuljevi, piše oporuku 1758. godine (Vidi u: PETAR pretpostavlja izradu oltara u kapelama crkve Gospe od Karmela. STAREŠINA (bilj. 1), 50, 52). Prema istom, nedatiranom izvoru, Ovi oltari standardni su radovi iz 19. stoljeća, a sačuvana kameni je antependij oltara kapele izradio proto Šimun Supičić, klesarska djela sakralne domene koja bi se mogla pripisati ovoj klesar i altarist koji je prema predaji zabilježenoj u spisima obitelji radionici vjerojatno su krsni zdenci, škropionice, oltarne menze izradio dva anđela za jedan oltar u bazilici Sv. Antuna u Padovi. i brojne nadgrobne ploče. 68 VLADIMIR MARKOVIĆ (bilj. 61), 172-177; ANTON GNIRS, 81 IVICA VIGATO (bilj. 72), 230. Godine 1784. i 1787. navode mu Küstenländische Formen der Vorhallen bei kleinkirchen, se kćeri Anica i Maria, a 1784., 1786. i 1799. sin Anton. Mitteilungen der K-K Zentral-Komission für Denkmalpflege, XIV, 82 PETAR STAREŠINA (bilj. 1), 60. Autor kao izvor navodi spise 10/11 (1915), Beč, 235-240. zadarskog kneza Andree Pasquaglia (1719.-1721.). 69 Ne treba odbaciti mogućnost da se radilo o kapitelima nosača 83 BRANKO FUČIĆ, Glagoljski natpisi, Zagreb, 1982., 325. Natpis pjevališta za koje nemamo potvrdu postojanja. prema Fučićevu čitanju glasi: „1660 m(iseca) m(arč)a na dni 8, 70 O razvijenom obrambenom sustavu kojim se putem stražarnica činim ja meštar Franić Lorenc(in) ki bude stati u ovoj kući da ima oko naselja i više kaštela u selu ono uspješno branilo od turskih dati 4 mise na Luzarij ml(a)de nedile na godišće”. Da se Fučićeva gusara u vrijeme Kandijskog i ostalih ratova vidi opširnije u: interpretacija sintagme „na Luzarij” doista odnosi na oltar Gospe PETAR STAREŠINA (bilj. 1), 147-155. od Ružarija, potvrđuje ista sintagma u oporuci Matija Grandića iz 71 To se eksplicitno ogleda u matičnim knjigama koje pokazuju 1659. godine: „... da čini govoriti ednu misu na misec na svetom međusobne ženidbe i kumstva sa stanovništvom kvarnerskih Roku...”. To bi ujedno bio i prvi spomen oltara Sv. Roka u Silbi. Vidi otoka, naročito Lošinja, te doseljavanje većeg broja stranaca u: IVICA VIGATO, Dvije silbenske glagoljske oporuke, u: Otok posebno tijekom 18. stoljeća. Vidi u: IVICA VIGATO, Stranci Silba – prirodno i kulturno blago, Zadar, 2013., 205. Lorencinov je u silbenskim matičnim knjigama iz 17., 18. i prve polovice 19. nadvratnik nakon prodaje kuće skinut s izvornog mjesta i prenijet stoljeća, Folia Onomastica Croatica, 18 (2009.), 223-265. u obližnji turistički ured, sada u okviru caffea „Turist”. 72 PETAR STAREŠINA (bilj. 1), 76. Piramida zvonika u Silbi 84 DAZd, Matice krštenih inv. br. 1043.: 224/4, 239/1, 260/2, 272/3; nazivala se „kuba”, stoga se taj termin može odnositi na formu Mk, inv. br. 1044.: 36/4.

85 ŽAS, Inventario / degli oggetti preziosi esistenti nell’ invetrata muratura nonchè la riduzione delle due porte l’atterali agli stipiti, del / quadro della Madona di Natività posto a tergo / dell’altare architravare gli stessi e formargli il Cimiero in conformità che Maggiore nella chiesa Parochiale / di Selve 1864 (godina dopisana venne esteso nel prospetto e pianta del disegno, non restando a drugom rukom); CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 5), 52. noi che l’obbligo di trasportare ove crederemo più opportuno i „L’altar maggiore è isolato con tabernacolo in centro, il tutto di matteriali ricavabilli dal vecchio altare a nostre spese. (...) Isola di pietra, tassellata in marmo, e dietro del medesimo un quadro, Selve 12 Marzo 1860 rappresentante la nascita del Salvatore.” 90 ŽAS, Quietanza (...) 86 MARIJA STAGLIČIĆ, Pabirci za Ćirila Metoda Ivekovića, a) Per manuale Simone Giurich prestato nel collocamento della Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 29 (2005.), 277-278. mensa dell’Altare, ch’era provvisorio altar Maggiore fio 2:33 87 DAZd, Građevinska sekcija 149-a. b) Colla Rovella per governare le due statue di Santi Pietro, e 88 MARIJA STAGLIČIĆ (bilj. 87), 278. Paolo :15 89 ŽAS, Contratto di conduzione d’Opera / Siccome li qui presenti c) Al marangone Gioachino Benedetti, per lavoro alle due statue Signori tutti domiciliati nell’Isola di Selve distretto della Città di sudette :40 Zara, detterminarono di fornire l’indispensabile altare Maggiore d) Al Sig.e Giovanni della Zonca per un paso di Candelle nella loro Chiesa Parrochiale, e quindi per l’opera stessa si Steriche :54 rivalsero al pure qui presente altarista Giovanni Dalla Zonca del e) Al Marangone Simeone Cuglierich, per telero operato all’Altare fù Placido, domiciliato nella Citta di Dignano nell’Istria, così trà Maggiore 2: - asieme fiorini 5:42 / Selve 23 Gennajo 1861 / le parti vengono stipulati i seguenti patti: Lovrovich 1mo: Il dalla Zonca assume l’obbligo di approntare tutti gli pezzi neccesarj all’erezione di un’altare alla Romana col rellativo 91 Za primjere u Zadarskoj nadbiskupiji vidi u: RADOSLAV Tabernacolo, ad eccessione delle due Statue latterali, secondo la TOMIĆ (bilj. 10), 15, 18, 75, 85, 112. dimensione e forma descritta nel disegno da esso esteso nel foglio 92 On se može povezati s u Silbi očuvanim tabernakulom koji che sub % venne unito al contratto presente. (...) na vratašcima ima reljefno modelirane brojke godine 1675. te 8mo: Sobbliga inoltre della Zonca a tutte sue spese di atterare urezan natpis: NA 28 D(e)CEMBRA. Vidi sliku 31 u: PETAR l’esistente piccolo altare, parte di marmo ed in parte di pietra a STAREŠINA (bilj. 1).

Similar Articles

1-10 of 210

You may also start an advanced similarity search for this article.