Preskoči na sadržaj
Ars Adriatica Traži

Renesansna kuća Moise u Cresu - rezultati konzervatorskih istraživanja 2011. godne

DOI 10.15291/ars.501

Preuzmi PDF

Svezak 4 (2014)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Tea Sušanj Protić Ministarstvo kulture - Uprava za zaštitu kulturne baštine, Konzervatorski odjel u Rijeci nepostojeci207@gmail.com Korespondentni autor
Renesansnu stambenu arhitekturu grada Cresa obilježava manji broj očuvanih kuća (palazzetta) creskog plemstva koje su atribuirane udomaćenoj kameno-klesarskoj radionici okupljenoj oko majstora Francesca Marangonicha, lombardskog kamenoklesara koji s venecijanskih gradilišta dolazi u Cres uvodeći stilske elemente renesanse na kvarnerske otoke. Najpoznatija renesansna stambena građevina u Cresu je kuća Marcello-Petris, izgrađena u prvom desetljeću 16. stoljeća prema narudžbi franjevačkog provincijala i biskupa fra Antuna Marcella-Petrisa. Patricijske renesansne kuće Cresa obilježavaju nešto veći gabariti, građa zida od pravilno klesanog kamena i stroži ritam ukrašenih otvora reprezentativnih pročelja. Jedna od tih građevina je kuća Moise, smještena u srednjovjekovnoj jezgri grada, na istaknutoj poziciji križanja onodobnih glavnih ulica. Dokumenti iz arhiva franjevačkog samostana u Cresu svjedoče da je 1441. godine „Ser Andrea Moisenich“ mijenjao vrt za kuću s „Nobilis Ser Stefano de Petris“ koji je palaču Petris izgradio prije 1405. godine, prema čemu bi današnja kuća Moise mogla biti starija palača Petris. Građevina nosi grbove obije obitelji iz istog razdoblja pa je mogla funckionirati kao dvo-obiteljska, što je čest slučaj i u Veneciji na primjerima većih palača s dva rezidencijalna kata i dva dvorišta, elementima koje posjeduje i kuća Moise. Kuća Moise najveća je stambena građevina renesansnog Cresa, u gabaritima usporediva s istaknutim primjerima većih palača u dalmatinskim gradovima. Zbog velikih preinaka, slabije očuvanosti izvornih značajki i umanjene reprezentativnosti nije bila predmetnom znanstvenih i stručnih istraživanja te nisu bile poznate njezine osnovne karakteristike. Konzervatorskim istraživanjima razjašnjena je tlocrtna organizacija i ustanovljen tlocrt koncipiran prema venecijanskom modelu središnje dvorane i četiri bočne prostorije, čime se građevina izdvojila kao jedina renesansna stambena građevina u Cresu na kojoj je usvojena i primijenjena zrela renesansna simetrija tlocrta, koja se odražava i na reprezentativno pročelje. Sondiranjem zidnih žbuka razlučena je stratigrafija što je potvrdilo pretpostavku o središnjem salonu koji je u 17. stoljeću bio oslikan a secco na svim zidovima.Istraživanjem reprezentativnog pročelja otkrivena je pozicija renesansnih otvora koja sugerira artikulaciju ritmom dvije monofore – bifora – dvije monofore što su potvrdili i nalazi klesanih unutarnjih špaleta. Raspored koji je u Veneciji uvriježen već u gotičkoj stambenoj arhitekturi, u ovim se krajevima afirmira tek u renesansi, čega je kuća Moise jedini primjer u Cresu. Drugi kat kuće Moise tlocrtno je bio organiziran istovjetno prvom, što upućuje na postojanje dviju raskošnih etaža. Prostorije svođenog prizemlja međusobno nisu komunicirale već su činile zasebne jedinice u neposrednom odnosu s ulicom ili dvorištima, u gospodarskoj funkciji trgovina i skladišta, bez unutarnje vertikalne komunikacije s rezidencijalnim katovima koje je povezivalo unutarnje jednokrako stubište. Građevina je imala dva reprezentativna dvorišta od kojih je zapadno nestalo u sekundarnim dogradnjama, no zabilježeno na povijesnom katastru još 1821. godine. Definirano je prizemnim dvolučnim trijemom nad kojim je bila galerija s balustradom čiji su tragovi otkriveni otvaranjem podnih sondi. U malom istočnom dvorištu očuvani su ostaci renesansnog trijema na vrsno klesanim stupcima, a u podu ispod volte stubišta, pronađen je kružni pravilno zidani otvor zdenca čija je kruna danas pohranjena u prizemlju kuće. Dva reprezentativna dvorišta iznimka su u skučenom gradskom tkivu Cresa, što građevinu smještaja u širi kontekst renesansne stambene arhitekture Jadrana s lokalnom inačicom smještanja zdenca ispod volte stubišta, karakterističnom za pučku arhitekturu srednjovjekovnog Cresa. Usporedbom s ostalim srodnim građevinama u Cresu, kuća Moise se ističe kao jedina renesansna patricijska kuća pravilnog tlocrta, dok su ostale renesansne kuće uglavnom nepravilni četverokuti, uključujući i najreprezentativniji primjer palazzetta creskog plemstva, kuću Marcello-Petris. Kuća Moise se ističe i kao jedina građevina simetričnog unutarnjeg rasporeda što se odražava i na simetričnu artikulaciju reprezentativnog pročelja dok je primjerice na kući Marcello-Petris ujednačeni ritam bogato ukrašenih otvora južnog pročelja svojevrsna kulisa pred asimetrično organiziranim unutarnjim prostorom. Gradnja tako velike građevine, na dominantnoj poziciji u srednjevjekovnoj jezgri može se objasniti ulogom prvobitnih naručitelja, najistaknutije creske plemićke obitelji Petris, dok se zasluga za suvremenu renesansnu organizaciju interijera s jedinim poznatim primjerom reprezentativne središnje dvorane u stambenoj arhitekturi renesansnog Cresa može pripisati njezinim graditeljima, koji su već i na znamenitom portalu zborne crkve u Cresu dokazali suvremenost sa venecijanskim predlošcima.Zbog zatečene skromne očuvanosti renesansne kamene plastike, u dosadašnjim pregledima renesansne stambene arhitekture, kuća Moise je bila marginalizirana. Rezultati konzervatorskih istraživanja, analiza prostorne organizacije, tlocrta, smještaja građevine i povijesnih dokumenata, trebali bi doprinijeti jasnijoj percepciji kuće Moise u kontekstu stambene arhitekture 15. i 16. stoljeća na istočnoj obali Jadrana te valorizaciji građevine umanjene reprezentativnosti, vrijednosti skrivene u arhitektonskoj strukturi, konceptu i kontekstu unutar tkiva povijesnoga grada.
renesansna stambena arhitektura, šesnaesto stoljeće, Cres, radionica Marangon, obitelj Moise, konzervatorska istraživanja
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke

The Moise house is the largest residential building of Renaissance Cres and, through its size, it can be compared to prominent examples of large palaces in Dalmatian towns. It has not been the subject of scholarly and expert research because of its many alterations, the relatively poor preservation of its original features, and the loss of its representative appearance, all of which means that its basic characteristics remained unknown. Conservation works revealed the layout of its ground plan and established that it was conceived as an emulation of the Venetian model, with a central hall and four lateral chambers. These features set the Moise house apart from other Renaissance residential buildings at Cres as the only one which adopted and displayed the high Renaissance symmetry of ground plan, which is also reflected on the representative façade. The analysis of historical records, the building’s location in the medieval centre of town and family coats of arms have contributed to its identification as the old palace of a prominent noble family of the Petris, while the analysis of the spatial organization with two residential floors and two representative courtyards established that it was designed to be used by two families, the Petris and the Moise. In its original form, the building was the most prominent example of Renaissance residential architecture at Cres. It featured a regular plan with a vaulted ground floor and unique elements such as the courtyard(s) with a porch while being decorated with stone carvings produced by the stone-cutting workshop of master Francesco Marangonich.

1. Sjeverno pročelje kuće Moise, snimak postojećeg stanja nakon konzervatorskih istraživanja (izvor: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za graditeljsko nasljeđe, 2011.) The north front of the Moise house, plan of the current situation following the conservation works

2. Sjeverno pročelje kuće Moise nakon konzervatorskih istraživanja (foto: T. Sušanj Protić) The north front of the Moise house after the conservation works

Bradanović opisuje rad majstora Franje na Krku, a potom Najistaknutije obilježje te radionice su lučno zaključene i na Rabu, navodeći da je „punu recepciju renesansnog monofore koje se ponavljaju na renesansnim kućama stila u gradu Krku omogućio tek dolazak radionice Cresa, blago varirajući u dekorativnim elementima. okupljene oko majstora Franje, ranije formirane na Doprozornici su najčešće oblikovani kao kanelirani susjednim osorskim i creskim gradilištima.”16 Predrag pilastri, a rjeđe su ukrašeni ukladama s centralno Marković poistovjećuje creskog graditelja i klesara smještenim patricijskim grbovima. Kapiteli su kanelirani, Francesca Marangona s istoimenim majstorom koji se uz a otvori su zaključeni oblim lukom ukrašenim kratkim Giovannija da Bergama spominje na gradnjama Maura kanelirama, kimationom ili ovulusima. Uz vanjsku Codussija u Veneciji i zaključuje da je riječ o arhivski stranu pete luka redovito je postavljena malena rozeta, potvrđenu lombardskom kamenoklesaru koji se doselio a kut između rozete i luka popunjen je palmetom. Tom na Cres, unijevši prepoznatljive motive lombardsko- repertoaru treba dodati i redovitu prozorsku klupčicu na venetske rane renesanse na kvarnerske otoke.17 trbušastim konzolama. Francesco Marangon isplaćen je 1488. godine za Bogato ukrašeni portali prizemlja rijetko su zastupljeni dovršenje radova na creskoj zbornoj crkvi.18 Posljednji (kuća Marcello-Petris i južna kuća Rodinis), dok su poznat zapis o članovima kamenoklesarske obitelji češći relativno plošni pravokutni portali s jednostavnim Marangon u creskim arhivskim dokumentima onaj je o rasteretnim lukom koji se ne smještaju u vertikalnoj Mihovilu Marangoniću prigodom isplate za radove na osi s prozorima katova, čime je naglašena gospodarska gradskim zidinama 1518. godine.19 U razdoblju između funkcija prizemlja i odvojenost od reprezentativnih katova dovršenja zborne crkve i početka intenzivne izgradnje rezidencijalne namjene. novog prstena gradskih zidina, creska kamenoklesarska Navedene kuće imale su istaknute krovne strehe na radionica radi na izgradnji patricijskih gradskih kuća profiliranim drvenim rogovima, roženicama, kakve su prema narudžbama ojačane gradske vlastele. očuvane na nekima (kuća Marcello-Petris, sjeverna kuća

Tea Sušanj Protić: Renesansna kuća Moise u Cresu – rezultati... Ars Adriatica 4/2014. (283-298)

Rodinis, mala kuća Draža, zapadna trećina kuće Moise),20 Antoniju, kćer Stefanella Petrisa.23 U arhivu samostana Sv. a česte su i na skromnijim creskim kućama iz istog Frane u Cresu čuva se pergamena s datumom 12. prosinca razdoblja. Međukatne konstrukcije su drvene, a samo je 1443. na kojoj se spominje da je „Ser Andria De Moyse de na kući Moise prizemlje svođeno. Renesansne kuće Cresa Segna, nunc habitator Chersi”.24 Nicolo Lemessi navodi najčešće imaju prizemlje i dva ili tri kata te su pokrivene da bi Andrea Moisevich mogao biti začetnik loze obitelji krovištima na više voda. Imaju vanjska stubišta, koja su Moise u Cresu, no da je to vjerojatnije Anzolo Moxe/Mose na nekima dokinuta u kasnijim razdobljima. Nažalost, kojeg spominju dokumenti iz 1302. godine. Ipak, navodi raspored interijera uglavnom je izgubljen u brojnim i vjerojatnu rodbinsku vezu između creske obitelji Moise pregradnjama i promjenama funkcije, no jasna je i senjske obitelji Moyses/Moysevich, gospode istarskog prvobitna gospodarska namjena prizemlja (trgovine, kaštela Kožljaka od 1420. do 1518. godine.25 skladišta) i rezidencijalna namjena katova. Ulična Obitelj se u creskim knjigama Gradskog vijeća spominje pročelja bogato su ukrašena, reprezentativna, dok su imenom Moise, Moyse, Moisis i Moysis.26 U prvoj knjizi dvorišna pročelja skromnije obrade, funkcionalna. Gradskog vijeća 1495. godine spominje se creski župnik Naručitelji tih renesansnih palazzetta su nasljednici Moise de Moisis. Godine 1501. u Gradsko vijeće ulazi vlastele srednjovjekovne creske komune, obogaćeni Moise, sin Giorgija de Moysisa/de Moisea.27 Giorgio pučani i doseljeni plemići. Do sada je identificiran Moise imao je u Gradskom vijeću ulogu suca, odnosno naručitelj kuće Marcello-Petris, franjevački provincijal i bio je jedan od četiriju članova Poglavarstva. Sin Moisea biskup fra Antun Marcello-Petris,21 i naručitelj gradnje de Moysisa je Andrea, koji od 1535. godine vrši funkciju dviju kuća Rodinis, pučanin Francesco Rodinis, creski predstavnika fontika. U recentnijoj povijesti najznamenitiji poslanik u Veneciji.22 član te creske obitelji je Giovanni Moise (Cres, 1820.- Patricijska obitelj Moise prati se u Cresu od 14. do 15. 1888.), lingvist, gramatičar i pisac,28 po kojemu je nazvana stoljeća. Andrea Moisevich de Segna dolazi u Cres gdje ženi ulica u kojoj je smještena kuća Moise u Cresu.

3. Medaljon na unutarnjoj strani doprozornika istočne renesansne 4. Medaljon na unutarnjoj strani doprozornika zapadne renesansne monofore sjevernog pročelja (foto: T. Sušanj Protić) monofore sjevernog pročelja (foto: T. Sušanj Protić) Medallion on the inner side of the frame of the east single-light Medallion on the inner side of the frame of the west single-light Renaissance window on the north front Renaissance window on the north front

Kuću Moise, smještenu na sjecištu glavne prometne osi srednjovjekovne jezgre grada i poprečne ulice koja vodi prema gradskoj luci, čini kompleks koji zauzima većinu površine gradskog bloka, a raščlanjen je na četiri etaže. Tlocrt je pravokutan s uvučenim sjeveroistočnim uglom u koji je postavljeno malo dvorište s trijemom (sl. 11). Osim tog dvorišta, građevini pripada i veliko zapadno dvorište te gospodarsko južno dvorište. Struktura zida na zapadnom rubu sjevernog pročelja sugerira stariju fazu od renesansne pregradnje početkom 16. stoljeća, koja je morala zauzeti veći broj srednjovjekovnih parcela. Budući da se na građevini nalazi osam grbova obitelji Petris i dva grba obitelji Moise,29 postavlja se pitanje povijesnih vlasničkih odnosa. Opisujući plemićki rod Petrisa u Cresu, fra Josip Vlahović navodi testament Stjepana Petrisa iz 1405. godine iz arhiva samostana Sv. Frane u Cresu u kojemu stoji da je Stjepan Petris izgradio palaču Petris. Isti autor navodi dokument od 28. studenog 5. Svod prizemlja, peta susvodnice (foto: D. Krizmanić) 1441. godine na kojemu piše da je „Ser Andrea Moisenich Vault on the ground floor, the springing of the vault rib de Segna, prudens vir” mijenjao vrt za kuću s „Nobilis Ser Stefano de Petris”.30 Kuća Marcello-Petris identificirana je kao narudžba Antuna Marcella-Petrisa iz razdoblja je doživio značajniju pregradnju pročelja. Taj je istočni od 1502. do 1510., pa bi starija kuća te najznamenitije dio građevine, sukladno zemljišnim knjigama, ostao u creske plemićke obitelji mogla biti današnja kuća Moise, vlasništvu obitelji Moise do 20. stoljeća. Zapadna trećina smještena dublje u srednjovjekovnome gradskom tkivu, kuće i zapadno dvorište od 1864. pripadaju obitelji Budin na istaknutoj poziciji križanja onodobnih glavnih ulica iz Cresa, a dvorište je označeno kao vrt (orto). Godine grada. Taj zaključak potkrjepljuje starija literatura gdje se 1910. zapadna trećina kuće i dvorište prelaze u vlasništvo navodi da je kuća u ulici Moise izvorno pripadala obitelji obitelji Bertotto. Takva se vlasnička situacija bilježi sve Petris.31 Kuća prelazi u vlasništvo obitelji Moise u cjelini do 1980. godine kada zapadna čestica postaje društveno ili dijelom, a budući da su grbovi obiju obitelji datirani vlasništvo, a korisnik tadašnja Općina Cres-Lošinj.34 u razdoblje 16.-17. stoljeća, mogla je funckionirati i kao Prema prvim katastarskim planovima, između 1821. dvoobiteljska, što je čest slučaj i u Veneciji na primjerima i 1873. godine, u polovici južnog dvorišta izgrađena je većih palača s dvama rezidencijalnim katovima i vodosprema i južno vanjsko stubište za pristup na prvi stubištima koja vode do gornjih katova (primjer kuće kat. Vodosprema je negirala prozorski otvor vidljiv u Cappello u Veneciji).32 interijeru prizemlja, a očito je formirana uslijed prestanka Profilacije iz razdoblja prije 1405. godine nisu korištenja zdenca u malome istočnom dvorištu. zatečene na toj građevini koja je u razdoblju renesanse Reprezentativno sjeverno pročelje kuće (sl. 1-2) morala biti temeljito pregrađena, a do sada nisu okrenuto je prema gradskoj ulici i također je obuhvaćeno pronađeni niti dokumenti koji sa sigurnošću datiraju značajnim preinakama koje, sudeći prema obradi gradnju i prve pregradnje, no više podataka poznato je iz kamenih okvira otvora i prozorskih špaleta (opeka vezana novije povijesti. vapnenim mortom), pripadaju razdoblju kasnog 18. Na prvom austrijskome katastarskom planu iz 1821. stoljeća ili početka 19. stoljeća. To je sukladno bilježenju godine, uz zapadno pročelje kuće smješteno je veliko stanja na katastarskom planu iz 1821. godine, gdje je dio ograđeno dvorište koje na planu iz 1873. godine biva kuće kojemu pripada preoblikovani dio prikazan kao prepolovljeno izgradnjom novije stambene građevine zasebna katastarska čestica u vlasništvu obitelji Moise. i stubišta,33 a poslije potpuno anulirano izgradnjom Istom razdoblju pripada i lučni portal maloga istočnog prizemne gospodarske građevine. Već je na prvome dvorišta koji se tipološki ubraja u brojnu grupu creskih katastarskom planu kuća razdijeljena u dvije nejednake portala prisutnih u gradskoj jezgri. Do preoblikovanja katastarske čestice, od kojih zapadna odgovara dijelu kuće pripadajućeg dijela pročelja dolazi prije ili oko 1821. na čijim su pročeljima uglavnom zadržani renesansni godine, jer je već 1873. zabilježena nova, dodatna arhitektonski elementi, a istočna čestica dijelu kuće koji podjela građevine na tri čestice koja nije ostavila traga na

Tea Sušanj Protić: Renesansna kuća Moise u Cresu – rezultati... Ars Adriatica 4/2014. (283-298)

6. Tlocrt prizemlja (sjever dolje), snimak postojećeg stanja s naznačenim gabaritima kuće unutar kompleksa dvorišta i sekundarnih dogradnji (izvor: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za graditeljsko nasljeđe, 2011.) Plan of the ground floor (northern part), current situation with the elevation of the house outlined within the complex consisting of the courtyards and subsequent additions

pročeljima. Prema zemljišnim knjigama, dodatna podjela prozorskih otvora tragovi renesansnih prozorskih istočnog dijela građevine bila je među nasljednicima klupčica na konzolama. Ti su se prozori nalazili na obitelji Moise koji nominalno ostaju vlasnici sve do 2005. približnim pozicijama današnjih otvora, no bili su godine kada vlasništvo preuzima Grad Cres. postavljeni niže, što odgovara kotama na kojima se Na dijelu sjevernog pročelja koji nije bio obuhvaćen nalaze renesansne monofore zapadnog dijela pročelja. radikalnom pregradnjom očuvane su dvije renesansne Tragovi su prozorskih klupčica središnjih prozora monofore. Zajedno s ostalim očuvanim renesansnim izmaknuti, a zapune uz doprozornike pomno su elementima (stupci istočnog trijema i fragmenti prezidane klesancima pa se interpretacija izvornog otvora zapadnog pročelja), pribrojene su ostvarenjima izgleda tog dijela pročelja činila teško mogućom. Ipak, spomenute kamenoklesarske radionice Marangonić prema širini pronađenih klesanih unutarnjih špaleta s početka 16. stoljeća.35 Nešto kasnijeg datuma čine i usporedbom s dimenzijama očuvanih renesansnih se svodovi prizemlja s petama susvodnica u obliku monofora, pretpostavljena je mogućnost da je obrnute piramide čije dno krasi dekorativna kuglica (sl. središnji dio pročelja bio artikuliran biforom koja je 5). Tipološki, svodovi su istovjetni onima iz ljetnikovaca osvjetljavala središnji salon. Naime, dvije očuvane dubrovačkog područja za koje se smatra da su nastali renesansne monofore imaju usko položene špalete od tek nakon velikog potresa 1520. godine, zamijenivši pravilno klesana kamena koji je bio prekriven izrazito drvene grednike.36 tankim slojem vapnene žbuke. Preoblikovani otvori na Reprezentativno sjeverno pročelje kuće Moise istra- istočnom dijelu pročelja imaju široko položene špalete ženo je u visini prvog kata (sl. 1-2) te je ustanovljena oblikovane u debelim slojevima žbuke. Istraživanjem građa od pravilnih klesanaca, a ispod preoblikovanih tih špaleta ustanovljene su pozicije klesanih špaleta

koje su utopljene u slojeve naknadne žbuke. Njihove Drugi kat kuće Moise tlocrtno je bio organiziran pozicije sugeriraju da je u renesansnoj fazi kuće njezino istovjetno prvom, a na zapadnom dijelu sjevernog pročelja reprezentativno sjeverno pročelje bilo artikulirano jasni su tragovi preoblikovanih renesansnih monofora. ritmom dvije monofore - bifora - dvije monofore. To upućuje na postojanje dviju raskošnih izvornih etaža Brojni komparativni primjeri mletačke renesansne (piano nobile), što je čest primjer i u Veneciji.38 stambene arhitekture govore u prilog toj pretpostavci. Renesansne monofore kuće Moise ukrašene su redom Izgradnja venecijanskih patricijskih palača temelji se niskih kanelira u donjoj i ovulusima u gornjoj zoni na stoljetnoj neizmijenjenoj tipološkoj matrici. Gornji lučnih završetaka. Kapiteli su kanelirani, a doprozornici katovi najčešće imaju prohodan centralni salon te jednu su ukrašeni ukladama te središnje postavljenim sobu sa svake strane. Taj raspored rezultira trodijelnim medaljonima s grbovima obitelji Petris. Na unutarnjoj rješavanjem pročelja. Centralni salon zbog potrebe strani doprozornika istočne monofore su plitko i jačeg svjetla ima veći prozorski otvor (bifore, trifore, minuciozno klesani četverolisni medaljoni sa stiliziranim kvadrifore), a rubne sobe imaju najčešće monofore. ljiljanima, a doprozornici zapadnog prozora nose Takav raspored prozorskih otvora u Veneciji je uvriježen motiv šestokrake zvijezde (sl. 3-4). Nažalost, otvorima već u stambenoj arhitekturi gotičkog razdoblja, dok je nedostaju prozorske klupčice, ali su im tragovi vidljivi primjerice u Istri rijedak (kuća Salomon u Gračišću, u strukturi zida. Lučni su završeci zazidani i odvojeni kuća Parisi-Gonan u Poreču…) i češća je asimetrična sekundarno postavljenim natprozornicima. artikulacija pročelja, a do pune afirmacije simetričnog Zona prizemlja nije bila obuhvaćena naknadnim pročelja i tlocrta dolazi tek u renesansi i stoljećima koja žbukanjem pročelja. Od triju prizemnih portala samo slijede.37 U Cresu nema primjera simetričnih pročelja je krajnji istočni očuvan u izvornom obliku. Ima klesan s poliforama. Zapadno pročelje kuće Marcello-Petris rasteretni luk, a unutarnji bridovi kamenog okvira rastvoreno je ujednačenim ritmom monofora, dok su ukrašeni su motivom štapa. Takvi su portali učestali na bifore južnog pročelja postavljene uz jugozapadni ugao ostalim creskim patricijskim kućama iz istog razdoblja. kuće. Pročelja ostalih kuća rastvorena su monoforama. Središnji portal ima recentniji okvir, a smješten je na

7. Tlocrt prvog kata (sjever dolje), snimak postojećeg stanja s naznačenim gabaritima kuće unutar kompleksa dvorišta i sekundarnih dogradnji (izvor: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za graditeljsko nasljeđe, 2011.) Plan of the first floor (northern part) current situation with with elevation of the house the outlined within the complex consisting of the courtyards and subsequent additions

Tea Sušanj Protić: Renesansna kuća Moise u Cresu – rezultati... Ars Adriatica 4/2014. (283-298)

U središnjem dijelu južne polovice prizemlja oblikovanje svodova se mijenja, a svodna polja prate ritam gusto postavljenih lučnih pojasnica od opeke, koje su pronađene zazidane i u strukturi naknadnih zidova stubišta iz 19. stoljeća. Pojasnice nastaju nakon prvobitnog svođenja prizemlja, a svakako prije 19. stoljeća i ugradnje novog stubišta. Njihov gust raspored vjerojatno je posljedica pokušaja (povijesne) konstruktivne sanacije građevine, na kojoj se i danas uočavaju značajniji otkloni zidova.41 Prvi i drugi kat ponavljaju jednaku tlocrtnu shemu s trima prostorijama okrenutima prema sjevernome reprezentativnom pročelju (sl. 7). Te su prostorije razdijeljene nosivim zidovima, a nosivi zid proteže se i 8. Nalaz oslika u središnjoj dvorani prvog kata (foto: T. Sušanj Protić) u pravcu istok – zapad, odjeljujući sjeverni i južni dio Remains of the wall paintings in the central hall on the first floor kuće. Budući da je nosivi zid izostavljen između središnje sjeverne prostorije i južnog dijela kuće na prvome i drugom katu, zaključuje se da je tlocrt bio koncipiran mjestu šireg zazidanog portala čiji su obrisi čitljivi u prema dobro poznatu principu središnje dvorane i četiriju strukturi zida. Zapadni portal je dućanski otvor, zazidan, bočnih prostorija (´Quattro stanze, un salon`). Istražnim ali očuvanog klesanog rasteretnog luka i okvira ukrašena radovima ustanovljeno je da su na obama katovima motivom štapa. Neujednačen ritam prizemnih portala, povijesne komunikacije među prostorijama postavljene nepodudarnost s organizacijom otvora katova i njihovo na istim pozicijama: središnja dvorana komunicira s oblikovanje govore u prilog gospodarskoj funkciji bočnim sjevernim prostorijama aksijalno postavljenim prizemlja koje izvorno nije imalo unutarnju vertikalnu vratima pomaknutim prema središtu kuće, a bočne komunikaciju s rezidencijalnim katovima. Starije prostorije međusobno komuniciraju vratima na istim jednokrako unutarnje stubište povezivalo je etaže od prvog do trećeg kata, a postojeće je naknadno umetnuto u strukturu kuće, vjerojatno uslijed vlasničke podjele građevine u 19. stoljeću te radi potrebe formiranja „udobnije” vertikalne komunikacije između katova, dvokrakim stubištem.39 Prostorije prizemlja nisu niti međusobno komunicirale, već su činile zasebne jedinice u neposrednu odnosu s ulicom ili dvorištima, a otvori među njima naknadno su probijani. Nosivi zidovi prizemlja odgovaraju tlocrtnom rasporedu katova i rasporedu otvora na pročelju te se kao osnovna karakteristika kuće nameće njezina trodijelnost (sl. 6). U sjevernom dijelu prizemlja tri su prostorije od kojih se svaka prema ulici rastvara portalom i prozorskim otvorom ili otvorima. Te su prostorije vjerojatno služile kao trgovine, dok je južni dio prizemlja mogao imati skladišnu funkciju. Veći dio prizemlja svođen je spomenutim plitkim jedrastim svodovima, građenim od opeke sa susvodnicama i petama susvodnica u obliku obrnute piramide čije dno krasi dekorativna kuglica (sl. 5).40 Nažalost, nisu 9. Zapadno pročelje kuće Moise - presjek kroz zapadno dvorište, očuvani u cijelosti, ali je moguća njihova rekonstrukcija snimak postojećeg stanja nakon konzervatorskih istraživanja (izvor: Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za graditeljsko temeljem tragova susvodnica u strukturi nosivih zidova, nasljeđe, 2011.) kao i temeljem geometrije cjelovito očuvanih svodova u The west front of the Moise house - cross-section through the west dijelovima prizemlja. courtyard, current situation following the conservation works

10. Grb obitelji Moise na nadvratniku portala zapadnog pročelja (foto: D. Krizmanić) The Moise family coat-of-arms on the lintel of the portal in the west front

pozicijama, pomaknutima na zapad. Skoro sve opisane secco. Na mjestu zazidanih vrata kojima središnja dvorana komunikacije bile su naknadno zazidane ili pretvorene u prvog kata komunicira sa sjeverozapadnom bočnom zidne niše, a uslijed promjene tlocrtnih shema interijera, prostorijom sonda je otkrila oslik s prikazom renesansnog nosivi zidovi rastvarani su novim otvorima. portala. Portal ima vijenac ukrašen klasičnim motivima U produžetku zapadnoga nosivog zida središnje kanelira i kimationa, imitirajući tipične dekorativne dvorane položen je tanji zid građen od opeke i vapnenog elemente creske kamenoklesarske radionice s kraja 15. morta uz koji je prislonjeno dvokrako stubište iz 19. i početka 16. stoljeća. Nad vijencem su prikazi putta, stoljeća. Na tom su zidu pronađeni istovjetni slojevi medaljona i bogatog akantovog lišća (sl. 8). Taj je nalaz žbuke i oslika kao i u sjevernoj središnjoj prostoriji, okvirno datiran u 17. stoljeće zbog debljine i strukture što je potkrijepilo pretpostavku prostiranja središnje žbuke koja stratigrafski ne pripada renesansnom sloju dvorane u cjelokupnoj širini kuće. Na zapadnom licu tog niti mlađim slojevima žbuka iz 18.-19. stoljeća. Nalaz zida ustanovljena je pravilna dijagonalna reška žbuke, predstavlja vrijedan podatak o dugoj tradiciji renesansnih istovjetna na prvome i drugom katu, koja je razriješila motiva koji se u ovom slučaju s klesanih arhitektonskih pitanje smještaja starijega jednokraka strmog drvenog elemenata prenose u slikani medij, vjerojatno prema stubišta. Prema tim nalazima, kuća je imala središnju predlošku postojećeg, ali izgubljenog portala. Nalaz dvoranu sa stubištem smještenim s vanjske strane slikanog portala također govori u prilog izvorno bogatoj njezina zida, čime je smanjena širina bočne jugozapadne opremi interijera kuće Moise. Središnja je dvorana na prostorije. Južna polovica istočnog zida središnje dvorane spoju zidova i stropa bila ukrašena i slikanim dekorativnim nije očuvana, a uzrok tomu je radikalno pregrađivanje frizom bogatih florealnih motiva, medaljona i putta. Taj jugoistočnog dijela kuće, o čemu svjedoče spomenute je friz prisutan na obama zidovima, a kontinuira i prema preinake svodova prizemlja u tom dijelu i skoro u južnoj polovici kuće, također potvrđujući prostiranje cijelosti pregrađeno južno pročelje.42 središnje dvorane u cjelokupnoj širini kuće. Na zidovima središnje dvorane prvog kata pronađen je Interijer građevine višestruko je pregrađen tanjim sloj ispiketane bijele vapnene žbuke zaglađene površine. Taj pregradnim zidovima. Temeljem analize načina gradnje je sloj žbuke dobro zastupljen na većini unutarnjih nosivih i materijala ustanovljeno je da pripadaju mlađim zidova te na opisanu zidu stubišta i nosi oslik izveden a intervencijama, odnosno pregradnjama iz 19. i 20.

Tea Sušanj Protić: Renesansna kuća Moise u Cresu – rezultati... Ars Adriatica 4/2014. (283-298)

stoljeća. To su mahom pregrade od opeke, trstike ili onodobnu suvremenu arhitektonskom izričaju. Zapadna drvenih letvica s produžnim mortom, a nose ukrasne trećina kuće u 19. je stoljeću pripadala drugim vlasnicima naliče iz 19. i 20. stoljeća izvedene uglavnom tehnikama koji su očuvali renesansne elemente, pa tako i danas šabloniranja, liniranja ili na valjak.43 derutnu drvenu potkrovnu strehu i renesansne monofore Manji broj starijih pregradnih zidova pronađen je na sjevernog pročelja. Razlog je očito u manjoj platežnoj drugom katu. To su tri tanka pregradna zida od pruća, moći tadašnjih vlasnika koji su i na zapadnom pročelju slame i vapnenog morta s krupnim granulatom morskih zadržali renesansne elemente otvora, no preinake su oblutaka i crnih kamenčića, oslikane, glatko zaglađene provedene nasumičnom reupotrebom fragmenata. površine. Ti zidovi govore u prilog slojevitim preinakama Središnji portal prvog kata ima profilirane dovratnike interijera građevine i u razdoblju prije 19. stoljeća. nad koje je postavljen nepripadajući nadvratnik ukrašen Istraživanja zidnih žbuka i oslika provedena su zupcima. U središtu nadvratnika je grb s prikazom lava parcijalno zbog primarne zadaće valorizacije i analize koji u šapi drži šestokraku zvijezdu (sl. 10). To je jedini građevinskih struktura te zbog, još uvijek, nedovoljna grb obitelji Moise na pročeljima kuće, a ostali grbovi osiguranja interijera od urušavanja međukatnih pripadaju obitelji Petris, pa tako i grb iznad portala. struktura, a posebno stropova. Ipak, ustanovljeni su Uz rekomponirani portal postavljen je cjelovit portal i skromni fragmenti najstarije, tanke vapnene žbuke profilirana okvira s izmjeničnim zupcima na nadvratniku nanesene neposredno na kameni zid prateći njegove i grbom obitelji Petris u biljnom vijencu. Osim kuće neravnine. Taj je sloj izvoran, a nalazi se na opisanoj Marcello-Petris ostale patricijske kuće u Cresu nemaju klesanoj špaleti renesansne monofore prvog kata. portale ukrašene dentima. Portal ukrašen izmjeničnim Zapadno pročelje kuće Moise (sl. 9) rekomponirano je zupcima na kući Marcello-Petris postavljen je na na drugačiji način od sjevernog, gdje je jasno nastojanje reprezentativnome zapadnom pročelju. Tako ukrašen obitelji Moise da svoj dio kuće preoblikuje sukladno portal predstavlja i glavni ulaz u rezidencijalni dio

11. Istočno dvorište sa trijemom (foto: T. Sušanj Protić) The east courtyard with the porch

kuće Moise, na prvom katu zapadnog pročelja, dok su prizemni portali sjevernog pročelja, jednostavno ukrašeni profilacijom štapa, služili kao ulaz u gospodarsko prizemlje. Ostali otvori zapadnog pročelja radikalno su preoblikovani reupotrebom renesansnih fragmenata. Veliko zapadno ograđeno dvorište nestalo je u opisanim kasnijim dogradnjama, no zabilježeno je na povijesnom katastru još 1821. godine. Definirano je postojećim prizemnim dvolučnim trijemom nad kojim je bila galerija s balustradom čiji su tragovi otkriveni otvaranjem podnih sondi. Izgled zapadnog dvorišta u velikoj je mjeri izmijenjen, no postojeći elementi i elementi definirani istraživanjima sugeriraju raskošno oblikovanje zapadnog dvorišta i pročelja, dominantne orijentacije prema sjecištu glavne prometne osi povijesne jezgre grada i poprečne ulice koja vodi prema gradskoj luci. Drugo, manje dvorište urezano je u pravokutni tlocrt 13. Stupac trijema utopljen u recentniji zid, stanje nakon uklanjanja kuće sa sjeveroistočne strane (sl. 6, 11). Odijeljeno je žbuke (foto: T. Sušanj Protić) od ulice visokim zidom s masivnim lučno zaključenim Pillar of the porch enveloped by a later wall, situation after the removal of the plaster portalom koji pripada opisanoj pregradnji kuće s kraja 18. ili početka 19. stoljeća. Vanjsko kameno stubište prislonjeno je uz pročelje, ima puni parapet, a podest pred zidove prizemlja. Pozicija zdenca nije bila poznata do ulazom na prvi kat počiva na luku građenu od opeke. provođenja istraživanja, a očekivana je zbog srodnih U podu ispod volte stubišta pronađen je kružni primjera zdenaca koji se smještaju ispod volte stubišta pravilno zidan otvor zdenca čija je kruna danas pučkih građevina u srednjovjekovnoj jezgri Cresa. pohranjena u prizemlju kuće (sl. 12). Kruna zdenca U zapadni zid prizemlja dvoetažne građevine, koja nosi grb obitelji Moise datiran u 16.-17. stoljeće,44 omeđuje maleno dvorište s istočne strane, ugrađena su profiliranog je završnog vijenca i s mesnatim listovima dva stupca vrsno i oštro klesanih renesansnih profilacija. na kutovima oplošja. Na vijencu je uklesana nečitka Jedan stupac počiva na šesterokutnoj bazi ukrašenoj godina koja završava brojevima XXXXIII. Kruna ukladama. Tijelo stupca ukrašeno je polustupom s je zatečena raspolovljena i ugrađena u sekundarne uklesanom ukladom. Visoki kapitel ukrašen je širokim, do jedne trećine ispunjenim kanelirama. Nad njima je vijenac pravilnih zubaca i impost ukrašen češerom i lišćem. Drugi je stupac ukrašen ukladom, a kapitel je kaneliran i završava pravilnim zupcima te profiliranim impostom (sl. 13). U spomenutome je magistarskom radu Laris Borić pretpostavio da je riječ o jednokrilnom trijemu čije su arkade utopljene u naknadni zid, kao i treći stupac.45 Tragom tih pretpostavki izvršeno je sondiranje, a nalazi su bili negativni. Stupci su utopljeni u recentniji zid građen od neobrađena kamena i opeke, a nose drvenu gredu nad kojom je tanak zid od opeke. Treći stupac nije pronađen. Dvorište s trijemom, vanjskim stubištem i zdencem uobičajeno je rješenje renesansne stambene arhitekture i u Dalmaciji i u Veneciji. U ovom slučaju zdenac nije smješten u centralnom dijelu dvorišta, već ispod stubišta, što je uvriježeno rješenje u srednjovjekovnom Cresu. Trjemovi s dvama stupcima i arhitravom nad kojim je 12. Kruna zdenca (foto: D. Krizmanić) gornja etaža građevine česti su u Veneciji (gotička kuća Well head u Rio del Graffaro, kuća S. Donà na otočiću S.Paolo,

Tea Sušanj Protić: Renesansna kuća Moise u Cresu – rezultati... Ars Adriatica 4/2014. (283-298)

čuvene palače Ca’D’Oro i Ca’Bernardo),46 dok u Cresu sansne kuće uglavnom nepravilni četverokuti koji se nema drugih primjera privatnih dvorišta s trijemom iz prilagođavaju skučenu gradskom tkivu, uključujući i razdoblja renesanse.47 znamenitu kuću Marcello-Petris. Također, ističe se kao Kuća Moise pretrpjela je značajne pregradnje s jedina građevina simetrična unutarnjeg rasporeda, što se velikim gubicima izvornih klesanih dijelova pročelja odražava i na simetričnu artikulaciju reprezentativnog te nije moguće sa sigurnošću ustanoviti njezin izvorni pročelja. Usporedba je moguća s jedinom istraženom izgled. Unatoč relativno slaboj očuvanosti renesansne srodnom građevinom, kućom Marcello-Petris, na kojoj arhitektonske plastike, konzervatorskim su istraživanjima ujednačen ritam otvora južnog pročelja predstavlja razlučene starije strukture te su postali jasniji osnovni svojevrsnu kulisu pred asimetrično organiziranim obrisi izvorne tlocrtne organizacije. Otkrićem unutarnjim prostorom. prizemnih svodova i tragova renesansne artikulacije Gradnja tako velike građevine, na dominantnoj reprezentativnog pročelja, nametnula se iznimnost te poziciji u srednjovjekovnoj jezgri, može se objasniti građevine u okvirima stambene arhitekture renesansnog istaknutom ulogom prvobitnih naručitelja, obitelji Petris; Cresa. Razmjerno velika građevina, a u Cresu najveća zasluga pak za suvremenu renesansnu organizaciju renesansna kuća, u gabaritima je usporediva s istaknutim interijera s jedinim poznatim primjerom reprezentativne primjerima većih palača u dalmatinskim gradovima, središnje dvorane u stambenoj arhitekturi renesansnog primjerice s velikom palačom Dominis u Rabu koja Cresa može pripisati njezinim graditeljima, koji su već i glasi kao jedna od najvećih renesansnih palača u na znamenitom portalu zborne crkve u Cresu dokazali Dalmaciji,48 s time da kuća Moise ima etažu više. suvremenost s venecijanskim predlošcima.51 Pretpostavka da je kuća korištena kao dvoobiteljska Zbog zatečene skromne očuvanosti renesansne (Petris-Moise) potkrijepljena je grbovima obiju obitelji kamene plastike, u dosadašnjim pregledima renesansne na pročeljima, postojanjem dviju reprezentativnih etaža stambene arhitekture, kuća Moise bila je marginalizirana. i dvama reprezentativnim dvorištima, čime se približava Iz istog razloga, predstojećom sanacijom i prenamjenom neposrednim venecijanskim uzorima.49 neće biti moguće vratiti njezin izvoran reprezentativni Dva reprezentativna dvorišta, jedno s trijemom izgled, već će se primijeniti princip sanacije prema na klesanim stupcima, stubištem i zdencem, drugo postojećem stanju, uz uklanjanje recentnijih intervencija s prizemnim dvolučnim trijemom i galerijom s koje nemaju kulturno-povijesnu niti estetsku vrijednost balustradom, također su iznimka u Cresu pa građevinu te danas više nisu funkcionalne. Rekompozicija smještaju u širi kontekst renesansne stambene povijesnih elemenata biti će moguća samo na mjestima arhitekture Jadrana, jer je atrij ili zatvoreno dvorište gdje je ta metoda opravdana stilskom analizom, vrlo čest element u prostornom rasporedu renesansne komparacijama i konzervatorskim istraživanjima te gradske kuće u svim većim gradovima jadranske značajno pridonosi podizanju vrijednosti arhitekture. Hrvatske.50 Zaključno, kuća Moise nameće se kao Rezultati konzervatorskih istraživanja, analiza najmonumentalnija stambena građevina renesansnog prostorne organizacije, tlocrta, smještaja građevine i Cresa i jedna od najvećih renesansnih palača istočnog povijesnih dokumenata trebali bi doprinijeti jasnijoj Jadrana, s osebujnim arhitektonskim rješenjima dvorišta percepciji kuće Moise u kontekstu stambene arhitekture i tlocrtnom shemom koja ukazuje na punu recepciju 15. i 16. stoljeća na istočnoj obali Jadrana te valorizaciji renesansne simetrije. Usporedbom s ostalim srodnim građevine umanjene reprezentativnosti, vrijednosti građevinama u Cresu ističe se kao jedina renesansna skrivene u arhitektonskoj strukturi, konceptu i kontekstu patricijska kuća pravilna tlocrta, dok su ostale rene- unutar tkiva povijesnoga grada.

Bilješke

1 Rad se temelji na Konzervatorskom elaboratu naslova Cvita Fiskovića II (ur. Predrag Marković i Jasenka Gudelj), Patricijska gradska kuća Moise u Cresu (br. A42207), izrađenu u Zagreb, 2008., 149-166. svibnju 2011. godine (Stručni radni tim Konzervatorskog odjela 10 Laris Borić evidentirao je dvadeset i četiri građevine iz druge u Rijeci /dalje: KRI/: Patricijska gradska kuća Moise (palača polovice 15. i iz 16. stoljeća. Usp. LARIS BORIĆ (bilj. 3). Moise) u Cresu – kontekst, izgradnja, pregradnje, komparacije; Konzervatorska podloga za Urbanistički plan uređenja naselja Analiza postojećeg stanja, rezultati konzervatorskih istraživanja Cres donosi inventar svih građevina povijesne jezgre te su i smjernice za sanaciju građevine; Katalog renesansnih creskih zabilježeni svi arhitektonski elementi 15. i 16. stoljeća prisutni patricijskih kuća – komparativni primjeri – Tea Sušanj Protić, u gradskoj jezgri, čime je proširen navedeni katalog. Njihova Stratigrafija naliča i žbuka, prijedlog obnove; Kataloški prikaz brojnost svjedoči o živoj kamenoklesarskoj produkciji s prijelaza sondi – mr. sc. Radovan Oštrić, Mletačka patricijska stambena stoljeća, no isto tako i o nestalim, radikalno pregrađenim arhitektura – komparativni primjeri – Ivor Vodopivec). građevinama čiji su dijelovi rekomponirani i ugrađeni kao spolie Konzervatorska istraživanja kuće Moise u Cresu provedena su u zidne plašteve skromnijih kuća. Usp. Konzervatorska podloga u okviru programa Ministarstva kulture u partnerstvu s Vijećem za Urbanistički plan uređenja naselja Cres (br. A4655), KRI, Europe i Europskom komisijom s ciljem financiranja obnove. Rijeka, 2004. 2 JASENKA GUDELJ – LARIS BORIĆ, Gotičko-renesansna kuća 11 Među creskim primjerima renesansne stambene arhitekture, Marcello-Petris u Cresu, Peristil, 45 (2002), 97-106. kući Marcello-Petris posvećena je najveća stručna i znanstvena 3 MILAN PELC, Renesansa, Zagreb, 2007., 120-135. pažnja pa je objavljivana u skoro svim pregledima gotičke i 4 LARIS BORIĆ, Arhitektura i urbanizam grada Cresa od renesansne stambene arhitekture Istre i Dalmacije. Znanstveni 1450. do 1610. godine, magistarski rad, Sveučilište u Zagrebu, interes pratili su i radovi sanacije koji su započeli još tridesetih Filozofski fakultet, Zagreb, 2002. godina 20. stoljeća (radove tada vodi Sopraintendenza alle Belle Arti iz Trsta), zatim se nastavljaju sedamdesetih godina 5 Pokušaj obnove 1990. godine nije proveden zbog nedostatka sredstava, a „Plan rekonstrukcije i adaptacije” izrađen od (Restauratorski zavod Hrvatske / Hrvatski restauratorski zavod Građevinskog instituta Fakulteta graditeljskih znanosti i KRI) i dovršavaju se početkom 21. stoljeća te se u građevinu Sveučilišta u Rijeci ostao je nerealiziran. Obnova 1990. godine smješta Creski muzej. Ipak, tek su Jasenka Gudelj i Laris Borić planirana je bez istraživanja i valorizacije povijesne arhitekture. proveli detaljnu analizu, s težištem na karakteristikama rada Tadašnji snimak ne prikazuje točno postojeće stanje te je 2010. creske kamenoklesarske radionice Marangonića pri oblikovanju godine bilo potrebno ponoviti snimanje kuće. Projekt iz 1990. dekorativne plastike, naglasivši pritom i ulogu naručitelja, godine pohranjen je u arhivi KRI (br. A42016). franjevca Antuna Marcella-Petrisa. Kuću su datirali u razdoblje između 1502. i 1510. godine i stilski je definirali kao građevinu 6 Analizu postojećeg stanja i idejni projekt sanacije nosive s miješanim karakteristikama gotike i renesanse. Usp. JASENKA konstrukcije izradio je Egon Lokošek, d. i. a., 2008. godine GUDELJ – LARIS BORIĆ (bilj. 1). (oznaka projekta: T.D. 10-02/11/2008) za naručitelja Grad Cres. Arhitektonski snimak postojećeg stanja izradio je Arhitektonski 12 Najkvalitetnija i najbogatija dekoracija renesansnih monofora fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za graditeljsko naslijeđe u Cresu ostvarena je na južnoj kući Rodinis. Usp. LARIS (voditelj snimanja: mr. sc. Alan Braun, d. i. a., suradnici: Mladen BORIĆ (bilj. 3), 28-29. Na gradskom trgu Pjaceta smještene Cvitanović, d. i. a., Goran Vareško, d. i. a.), a dovršen je u travnju su dvije kuće obitelji Rodinis. Južna građevina ističe se 2011. godine (Arhitektonska dokumentacija korištena u ovom reprezentativnim portalom nad kojim je luneta s kaneliranom radu preuzeta je iz navedenog snimka, dorađena i prilagođena školjkom. Iznad školjke uklesan je datum „1505 ADI 21 APRIL”. svrsi publiciranja od autora dokumentacije.) Ulična pročelja južne kuće Rodinis sanirana su pod nadzorom Konzervatorskog odjela u Rijeci 2006. i 2007. godine, te je po 7 Istraživanjima creskog urbanizma ustanovljene su dvije uklanjanju recentnih slojeva žbuke ustanovljena građa zida dominantne faze razvoja današnje povijesne jezgre: od pravilno klesana kamena. Otkriven je zazidan portal prvog srednjovjekovna faza i širenje grada u 15. i 16. stoljeću. Usp. kata na sjevernom pročelju kojemu se pristupalo vanjskim MILAN PRELOG, Cres, građevni razvoj jednog malog, stubištem. Tim se nalazom kuća Rodinis pribrojila ostalim starog grada, u: Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 1 creskim patricijskim kućama koje imaju vanjsko stubište i (1963.), 3-11; ANDRIJA MOHOROVIČIĆ, Analiza razvoja čija su prizemlja zadržala gospodarsku funkciju pučke kuće. urbanističke strukture naselja na otocima zapadnog Kvarnera, Vanjska stubišta u to doba tek počinju gubiti dominantnu u: Ljetopis JAZU, 61 (1956.), 461-493. O creskim renesansnim oblikovnu ulogu na glavnom pročelju i smještaju se na manje fortifikacijama: LARIS BORIĆ, Fortificiranje grada Cresa u 16. uočljiva mjesta, prolaze prema susjednim kućama, dvorišta stoljeću, u: Ars adriatica, 1 (2011.), 133-148. ili sporedna pročelja. Usp. TEA SUŠANJ, Južna kuća Rodinis 8 ANA DEANOVIĆ, Mali vječni grad Osor, Osor, 2005., 53-54; u Cresu, konzervatorski elaborat (br. A4651), KRI, Rijeka, NICOLÒ LEMESSI, Note storiche geografiche artistiche sull’isola 2004.; ISTA, Južna kuća Rodinis u Cresu, izvješće o zaštitnim di Cherso, Roma, 1979., Vol. I, 15, 101-107. radovima 2006. godine (br. A41410), KRI, Rijeka, 2006.; ISTA, 9 JASENKA GUDELJ, Zborna crkva sv. Marije Snježne u Cresu, Južna kuća Rodinis u Cresu, izvješće o zaštitnim radovima u: Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Zbornik Dana 2007. godine (br. A41642), KRI, Rijeka, 2007.

Tea Sušanj Protić: Renesansna kuća Moise u Cresu – rezultati... Ars Adriatica 4/2014. (283-298)

13 LARIS BORIĆ (bilj. 3), 58-72; JASENKA GUDELJ (bilj. 9), 37 FERRARI MIRANDA – ANNA BOCCHINA ANTONIAZZO, 149-166. Case gotico veneziane in Istria, Trieste, 1955., 22. 14 GIANNA DUDA MARINELLI, Il Quattrocento a Cherso: 38 IVOR VODOPIVEC (bilj. 32). Sjeverno je pročelje kuće Moise Considerazioni sul Duomo, Atti e memorie della società Istriana u dvjema trećinama zatečeno prežbukano, a klesani kamen di Archeologia e storia patria 34 (1986.), Trieste, 49-75. vidljiv je u cjelokupnoj visini na zapadnoj trećini pročelja 15 GIANNA DUDA MARINELLI (bilj. 14), 61. s dvjema renesansnim monoforama prvog kata i jasnim tragovima istovjetnih monofora drugog kata kojima su lučni 16 MARIJAN BRADANOVIĆ, Prvi krčki renesansni klesari, u: završeci zapunjeni žbukom, a klesani su okviri otvora uklonjeni Renesansa i renesanse u umjetnosti Hrvatske, Zbornik Dana i zamijenjeni glatkim crtama. Cvita Fiskovića II (ur. Predrag Marković i Jasenka Gudelj), 2008., 167-182., 168. 39 Nalaz najstarijega historicističkog oslika na zapadnom zidu postojećeg stubišta svojom likovnom kompozicijom negira 17 PREDRAG MARKOVIĆ, Arhitektura renesanse u Hrvatskoj, postojanje drvenih stuba na sadašnjoj poziciji, što upućuje u: Hrvatska renesansa, katalog izložbe (ur. Miljenko Jurković i na zaključak da su one tu izgrađene tek negdje oko polovice Alain Erlande-Brandenburg), Zagreb, 2004., 71-109, 99. 19. stoljeća. Stubište je datirano u mlađe povijesno razdoblje i 18 GIANNA DUDA MARINELLI (bilj. 14), 61. temeljem nalaza pojasnica od opeke koje su zatečene zazidane 19 LARIS BORIĆ (bilj. 3), 43. u strukturi zidova koji nose stubište u prizemlju, kao i temeljem oblikovanja prozorskih otvora na južnom pročelju koji 20 Žbukani potkrovni vijenci, vijenci od opeke ili kameni oluci osvjetljavaju stubišnu vertikalu. naknadne su intervencije. Usp. TEA SUŠANJ (bilj. 12, 2004.) 40 Iako svođeno prizemlje nije karakteristika ostalih patricijskih kuća 21 JASENKA GUDELJ – LARIS BORIĆ (bilj. 1), 101-102. u gradu Cresu, gdje prizemlja završavaju drvenim grednikom 22 LARIS BORIĆ (bilj. 3), 105-113; TEA SUŠANJ (bilj. 12, 2004.) položenim na kamene konzole, postoji jedan komparativan 23 LARIS BORIĆ (bilj. 3), 18. primjer u gradu Cresu, andron u Ulici Creskog statuta. Svođen je križnim svodom koji se oslanja na skošene konzole koje u donjem 24 Pergamenu citira fra Josip Vlahović. Usp. JOSIP VLAHOVIĆ, dijelu završavaju dekorativnom kuglicom. Odlomci iz povijesti grada Cresa, Zagreb, 1995., 99. 41 O statičkim problemima svjedoči i fragment zida nepoznate 25 LEMESSI NICOLÒ (bilj. 8), Vol. V, 447, Vol. IV, 37. funkcije u jugoistočnom dijelu prizemlja. Budući da nosi drvenu 26 Prijepise Knjiga Gradskog vijeća objavio je NICOLO LEMESSI gredu koja podupire svod, zaključuje se da je riječ o svojevrsnoj (bilj. 8), Vol. I-V. povijesnoj konstruktivnoj sanaciji do koje dolazi uslijed 27 NICOLO LEMESSI (bilj. 8), Vol. I, 137, 148. slijeganja svoda koje je vidljivo na arhitektonskim presjecima. 28 JULIJANO SOKOLIĆ, Zavičajni kalendar Cresko-lošinjskoga 42 Južno pročelje definiraju preinake iz 19. stoljeća. Prema kata- otočja, Otočki ljetopis Cres – Lošinj 15, Mali Lošinj, 2008., 149. starskim planovima iz 1821. i 1873. godine, vodosprema je izgrađena u 19. stoljeću, a tada je dograđeno i vanjsko stubište 29 JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ, Heraldički Cres, Cres, 1989., 25-27. te probijen postojeći ulaz na prvi kat. Na središnjem dijelu 30 JOSIP VLAHOVIĆ (bilj. 24), 83, 99. pročelja formirana su dva istaknuta ognjišta, probijeni su 31 IGNAZIO MITIS, Avanzi di scultura veneziana a Cherso, Pagine otvori glatkih kamenih okvira, a renesansni su elementi otvora Istriane, annata IX (1911.), Capodistria-Trieste, 16-21, 20. rekomponirani. Unutarnje špalete svih otvora građene su od 32 IVOR VODOPIVEC, Mletačka patricijska stambena arhitektura opeke i vapnenog ili produžnog morta. U špaleti jednog otvora – komparativni primjeri, u: Patricijska gradska kuća Moise u pronađeni su klesani fragmenti s profilacijom štapa ubačeni Cresu, Konzervatorski elaborat, KRI, Rijeka, 2011. kao građevinski materijal. Pročelje je u cijelosti građeno od neobrađena kamena i opeke s debelim vezivnim slojevima 33 Katastarski plan iz 1821. godine iz Državnog arhiva u Splitu građevinskog morta, a današnji je amorfni izgled rezultat objavljen je u: MIRELA SLUKAN-ALTIĆ, Stari zemljovidi otoka brojnih pregradnja utilitarnog karaktera. Cresa, Lubenice, 2000., kat. br. 23. Katastarski plan iz 1873. godine pohranjen je u Državnoj geodetskoj upravi, Ispostava Cres. 43 RADOVAN OŠTRIĆ, Stratigrafija naliča i žbuka, prijedlog obnove, u: Patricijska gradska kuća Moise u Cresu, 34 Podaci o vlasništvu preuzeti su iz povijesnoga vlasničkog lista Konzervatorski elaborat, KRI, Rijeka, 2011. građevine koji smo u svrhu istraživanja zatražili od Zemljišno- knjižnog odjela Općinskog suda Mali Lošinj. 44 JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ (bilj. 29), 26. 35 LARIS BORIĆ (bilj. 3), 82-84. 45 LARIS BORIĆ (bilj. 3), 114-115. 36 NADA GRUJIĆ, Ladanjska arhitektura dubrovačkog područja, 46 IVOR VODOPIVEC (bilj. 32), prema: PAOLO MARETTO, La Zagreb, 1991., 113. Naknadno umetanje svodova u kuću Moise casa veneziana nella storia della citta` dalle origini all’ottocento, ustanovljeno je tijekom istraživanja i izrade arhitektonskog Venezia, 1986. snimka postojećeg stanja građevine, preklapanjem presjeka 47 U užoj regiji primjeri dvorišta s trjemovima su dvorišta palača svodova s pročeljem. Po umetanju svodova dolazi do sužavanja Dominis, Cernotta, Marinelis i Nimira u Rabu i tzv. Lavlji dvor renesansnoga središnjeg portala reprezentativnog sjevernog u Senju. Dekoracija senjskog trijema povezuje se s djelovanjem pročelja, a peta susvodnice ugrađuje se u dio zida kojim je majstora iz kruga Ivana Duknovića koji su u Senj mogli doći parcijalno zazidan taj portal. oko 1490. godine. Tom krugu pripada Petar Trogiranin koji

krajem 15. stoljeća boravi na Rabu, a vjerojatno i u Senju. 48 MILJENKO DOMIJAN, Rab – grad umjetnosti, Zagreb, 2001., Marijan Bradanović povezuje grb obitelji Moise koji se čuva 176-179. u Creskom muzeju, a potječe s lokaliteta u blizini Cresa s 49 IVOR VODOPIVEC (bilj. 32). ukrasima Lavljeg dvorišta u Senju te zaključuje da je očito 50 MILAN PELC (bilj. 2), 123-127. vrlo rano došlo do radioničkih preplitanja. Usp. MARIJAN BRADANOVIĆ (bilj. 16), 179. 51 JASENKA GUDELJ (bilj. 8).

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 233

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.