Preskoči na sadržaj
Ars Adriatica Traži

Gotički lampas u relikvijarima za glave Sv. Asela i Sv. Marcele u Ninu

DOI 10.15291/ars.462

Preuzmi PDF

Svezak 3 (2013)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
U radu se prvi put objavljuje svilena tkanina kojom su u cijelosti obložene unutrašnjosti dvaju relikvijara u obliku škrinjice koji se čuvaju u riznici župne crkve Sv. Azela u Ninu. Na temelju vizualne i tehničke analize te usporedbi sa bliskim primjercima poznatima iz stručne literature, autorica predlaže porijeklo tkanine, te postavlja dataciju precizniju od dosadašnje. Uz osvrt na orijentalne utjecaje koji se jasno zrcale u dekoru lampasa, u radu se ukazuje i na učestalo reproduciranje srodne ornamentike u djelima iz opusa pojedinih onovremenih slikara.
tekstil, lampas, Lucca, 14. stoljeće, relikvijari, Nin, Zadar, Venecija
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke

The paper originally publishes silk furnishing of the interior of two reliquaries in form of caskets preserved in the treasury of St. Anselm’s parish church in Nin. Through visual and technical analysis and the comparison with similar examples known from the bibliographical sources, author suggests the origin of the textile, dating it more precisely than it used to be. Except for the elaboration of some oriental influences that are clearly reflected in the decoration of the lampas, the paper gives notice of the frequent reproduction of similar ornamental patterns in the oeuvres of contemporary painters.

1. Otvoreni i ispražnjeni relikvijari Sv. Asela (lijevo) i Sv. Marcele (desno) (foto: S. Banić) I reliquiari di Sant’Anselmo (a sinistra) e Santa Marcella (a destra)

unutrašnjosti postojanu mikroklimu posve lišenu dvaju najvećih neprijatelja tekstila: vlage i sunčeve svjetlosti.14 Zahvaljujući tomu, gotovo svaki broj časopisa posvećenih povijesnim tekstilima donosi neko novo vrijedno otkriće, među kojima prevladavaju srednjovjekovni primjerci, ali se, naravno, radovi posvećuju i baroknim svilama sačuvanim unutar relikvijarâ iz 17. i 18. stoljeća.15 Od svih tih brojnih nalaza, neke ipak vrijedi izdvojiti: grupu kasnoantičkih i srednjovjekovnih tkanina sačuvanih uz relikvije Sv. Ambroza u Milanu,16 kasnoantičke i srednjovjekovne tkanine iz katedrale u Monzi,17 bizantsku svilu (10.-11. st.) iz sarkofaga Sv. Cirijaka iz katedrale u Ankoni,18 skupinu tekstilnih predmeta pronađenih u grobu Sv. Antuna u Padovi, od 2. Detalj tkanja ninskog lampasa: podloga dekoru je tkana u varijanti kojih se posebno ističu dva svilena samita (Španjolska tafta louisine 2-1, a dodatna, vezujuća osnova fiksira lancé-potku u ili Italija, 13.-14. st.),19 plašt od venecijanskog samita tehnici običnog tafta (camoca lampas) (foto: S. Banić) (13. st.) iz urne Sv. Seconda, danas u crkvi Santa Maria Dettaglio della tessitura del lampasso di Nona: il fondo è stato tessuto del Rosario (Gesuati) u Veneciji,20 raskošni samit nella variante taffetà luisina 2-1, e l’ordito di legatura fissa la trama (središnja Italija, 12.-13.st.) iz relikvijara Sv. Teodora iz lanciata in tecnica di semplice taffetà (lampasso camoccà) Amasije u katedrali u Brindisiju,21 orijentalni plašt iz prve polovine 12. stoljeća kojim su bile ovijene kosti Sv. Ninu, pohranjena zajedno s većim komadom grimiznog Pedra iz Osme, pokopana u katedrali u Burgo de Osma svilenog tafta izvađenim iz relikvijara – škrinjice (poznat i po izvezenom natpisu Esto es de lo hecho en Sv. Jakova i Oroncija, a pronalazak kojeg je također Bagdad – „Ovo je izrađeno u Bagdadu”),22 vezeni laneni spomenuo I. Petricioli, zaključujući ujedno da je od tafta veo istočnjačke provenijencije (kraj 12. – početak 13. izvorno bila skrojena čarapa,30 nedvojbeno pontifikalna. stoljeća) sačuvan u brahijaru Sv. Ivana Krstitelja u Sieni Slijedeći navod I. Petriciolija da je još jedan ninski te tkaninu venecijanskog porijekla, nastalu oko 1314. relikvijar – drvena škrinja Sv. Marcele – u unutrašnjosti godine, sačuvanu u sarkofagu bl. Giacoma Salomonija obložen tekstilom,31 pregledom je utvrđeno da je riječ u Forlìju.23 Opsežna studija posvećena je skupocjenoj o damastu rayé, proizvodu talijanskih (toskanskih?) firentinskoj tkanini iz 15. stoljeća, čijim je fragmentima manufaktura iz druge četvrtine 17. stoljeća.32 obložena unutrašnjost relikvijara – škrinjice iz katedrale Barokni relikvijar – bista Sv. Staša iz splitske u Pratu, rad zlatara Masa di Bartolomea.24 katedrale početkom 1990.-ih godina upućen je na Osim tkanine iz sarkofaga sv. Stošije, poznato nam restauratorsko-konzervatorski zahvat tijekom kojeg je još nekoliko tekstilnih primjeraka koji su se sačuvali je u njegovoj unutrašnjosti otkriveno četrnaest unutar relikvijarâ u našim crkvama. Najčuveniji je fragmenata srednjovjekovnih tekstila. Restaurirani su dvobojni svileni samit, u dosadašnjim radovima datiran u Kunsthistoriches Museumu u Beču 1993. godine, u 12. i 13. stoljeće,25 od kojeg su se sačuvala tri komada, no podaci o pronađenim tkaninama javnosti su ostali pronađena unutar triju relikvijarâ iz riznice župne crkve gotovo potpuno nepoznati sve do 2008. godine,33 kada Sv. Asela u Ninu. O nalazu je prvi pisao I. Petricioli je Anna Muthesius objavila preliminarno priopćenje u 1969., iste godine kada su i otkriveni. Najveći komad, kojem je predstavila nalaz te kraće obradila samo dva približnih dimenzija 52 x 23 cm, izložen je u riznici, a primjerka tekstila.34 Prvi fragment (97 x 20 cm) na koji izvađen je iz relikvijara – kovčežića nepoznatog sveca se u tekstu referira kao na The foliate tapestry (foliate – iz druge polovine 13. stoljeća.26 Da je izvađen upravo iz engl. ‘lisnat’, ‘razlistao’ – odnosi se na koloristički bogat tog relikvijara,27 a ne iz relikvijara ruke Sv. Asela, koji se i kompozicijski elaboriran dekor kojim dominiraju spominje u recentnim tekstovima posvećenim tekstilu,28 palmete unutar medaljona) datira u razdoblje 10.-11. svjedoči i članak Ksenije Radulić, u kojem su objavljene i stoljeća, a kao mjesto nastanka predlaže središnju Aziju. fotografije preostalih dvaju komada, čije dimenzije iznose Drugi primjerak (50.8 x 13.5 cm), kojeg zbog motiva ptica približno 18 x 8 te 23 x 14 cm. Ta su dva manja fragmenta, i životinje (deva?) naziva The animal tapestry, prepoznaje izvađena iz „bubrežastih” relikvijara za vilice Sv. Asela,29 kao tkaninu tipa Tiraz, proizvod fatimidske (egipatske) sve donedavno bila smatrana izgubljenima, odnosno manufakture nastao između 1094. i 1171. godine.35 Ovdje uništenima. Nasreću, pronađena su u župnoj kući u je važno istaknuti da termin tapestry (tapiserija) Anna

Silvija Banić: Gotički lampas u relikvijarima za glave Sv. Asela... Ars Adriatica 3/2013. (85-102)

Muthesius koristi isključivo zbog udjela tkalačke tehnike Spomenimo u ovom kontekstu i tkanine pohranjene ad arazzo, kojom su izvedene raznobojne dekoracije u škrinji Sv. Šimuna u Zadru:40 najpoznatija među njima koje se u pojasevima pružaju na jednostavnoj podlozi od je lanena prevjesa (pokrivalo) za glavu, djelomično gusto monokromnog tafta. izvezena zlatnim i svilenim nitima, za koju se smatra Zbog navoda o tkaninama, ovdje se može svratiti da je pripadala naručiteljici rake, kraljici Elizabeti, te pažnja i na tri relikvijara iz kataloga doktorske disertacije se datira u drugu polovinu 14. stoljeća.41 Nedavno sam Moćnik dubrovačke prvostolnice Vinicija Lupisa: križ s uočila frapantnu sličnost između motiva izvezenih na moćima Sv. Filipa Benizzija (kraj 17. stoljeća),36 moćnik prevjesi i dekora venecijanskog samita iz 13. stoljeća, koji Pelenice – povoja Kristovih u srebrnoj škrinji (kraj 17. – se čuva u Victoria and Albert Museumu u Londonu, ali početak 18. stoljeća)37 te moćnik ruke Sv. Ivana Krstitelja to je tema koju vrijedi izložiti u zasebnu radu. Zanimljiva (18. stoljeće).38 Radoslav Tomić, pišući o relikvijaru Sv. je i uža, ali dugačka lanena tkanina iz 16. stoljeća, s Tripuna iz kotorske katedrale (početak 16. stoljeća), čiju višebojnim dekorom izvedenim samo na površinama unutrašnjost nije bio u mogućnosti pregledati budući uz kraće rubove. Riječ je o posebnoj vrsti tkanine, čija je da je škrinja zakovana, citira stariju literaturu iz koje se izričita namjena bila prekrivanje oltarne menze. Stoga ne saznaje da je prilikom otvaranja relikvijara 1908. godine čudi što je tijelo sveca u škrinji položeno upravo na nju. ustanovljeno da je „drveni kovčeg (…) s unutarnje strane Nikakav ručnik, kako se ta tkanina dosad identificirala,42 obložen platnom”.39 ne bi mogao biti dostojan izravna doticaja i izlaganja s

3. Unutrašnjost kutije relikvijara Sv. Asela (foto: S. Banić) L’interno del reliquiario a cassetta di Sant’Anselmo

vjerojatno da se krilati lav Sv. Marka – ujedno i znak Mletačke Republike – jedini od izvedenih simbola Evanđelista prikaže s jasno naznačenom aureolom. Zbog toga predlaže dataciju nakon 1409. godine, ali ipak ne otklanja mogućnost da su nastali prije Zadarskog mira 1358. godine.48 U potonjem slučaju, vrijeme izrade relikvijarâ bi se značajnije približilo periodu unutar kojeg se u ovom članku datira tkanina kojom im je obložena unutrašnjost. Istom prigodom kada su otvoreni i ostali spomenuti ninski relikvijari, 26. svibnja 1969. godine, pregledan je i sadržaj relikvijarâ za glave Sv. Asela i Sv. Marcele. I. Petricioli ne propušta pridati važnost i tkanini unutar njih, te u članku objavljenu iste godine donosi njezin najstariji poznati opis: Unutrašnjost ovih dviju škrinjica obložena je vrijednim tekstilom, svilenim damastom u dvije boje: svijetlo zelenoj i žutozlatnoj. Izrađeni su motivi simetrično konfrontiranih ptica, a između njih simetrični biljni motiv koji svoje porijeklo vuče od orijentalnog ‘drveta života’. Tekstil je dosta dobro sačuvan. Komparacija nas dovodi do talijanskih radova XIV st.49 Potom se 4. Fragment lampasa na gornjoj dužoj stranici kutije relikvijara Sv. nalaza kratko dotiče K. Radulić,50 a da je relikvijarima Marcele (lijevo) i na gornjoj dužoj stranici kutije relikvijara Sv. Asela unutrašnjost obložena dvobojnim svilenim damastom s (desno) (foto: S. Banić) tipičnim gotičkim motivom sučeljenih ptica, navodi i M. Frammento di lampasso sul lato maggiore superiore del reliquario di Domijan u vodiču ninske riznice iz 1983. godine.51 I Santa Marcella (a sinistra) e sul lato maggiore superiore del reliquario di Sant’Anselmo (a destra) M. Kovačević se u svojoj doktorskoj disertaciji osvrće na tkaninu unutar relikvijara, uglavnom prenoseći opažanja Ive Petriciolija.52 najznačajnijom dalmatinskom relikvijom. Iako su nalazi U svrhu postavljanja preciznije datacije i određivanja takvih tekstila zabilježeni diljem Italije, stručna literatura porijekla tkanine, prije svega je potrebno razjasniti da ih poznaje pod nazivima perugini, tessuti di Perugia nije riječ o damastu već o lampasu.53 Lampas je složena i tessuti umbri,43 a posebno lijep zadarski primjerak vrsta tkanine koju proizvode dvije osnove i najmanje – ujedno jedini zasad poznat u Hrvatskoj – svakako dvije potke. Na tkanini razlikujemo dvije vrste tkanja: zaslužuje biti temeljitije predstavljen. jedna se odnosi na konstrukciju podloge dekoru, a druga Navedenim primjercima treba pridružiti i lijep gotički lampas čijim su fragmentima u cijelosti obložene unutrašnjosti relikvijara – škrinjica za glave Sv. Asela i Sv. Marcele iz riznice župne crkve Sv. Asela u Ninu44 (sl. 1). O relikvijarima je, dakako, mnogo pisano te se stoga na njihovu izgledu i ikonografskom programu ovdje nećemo zadržavati.45 Trebalo bi, ipak, ukazati na prijepore oko razdoblja njihova nastanka i spomenuti samo neke od datacija koje su iznijeli brojni autori. I. Petricioli ih smješta u kasno 14. stoljeće. Na tom tragu je i E. Hilje, koji u reljefima na relikvijarima prepoznaje ruku zlatara Franje iz Milana, autora škrinje Sv. Šimuna, a dijelom potaknut i arhivskim svjedočanstvima o majstorovu boravku u Ninu.46 Toj atribuciji se priklanja i M. Kovačević, koja relikvijare datira na sam kraj 14., 5. Fragment lampasa (detalj s papigama) unutar poklopca relikvijara odnosno početak 15. stoljeća.47 N. Jakšić, pak, isključuje Sv. Marcele (foto: S. Banić) doba anžuvinske vlasti u Ninu kao period unutar kojeg Frammento di lampasso (dettaglio con i pappagalli) all’interno del su mogli nastati, budući da bi u tom slučaju bilo malo coperchio del reliquario di Santa Marcella

Silvija Banić: Gotički lampas u relikvijarima za glave Sv. Asela... Ars Adriatica 3/2013. (85-102)

ćemo, okrenemo li lampas na revers, vidjeti da joj se niti pružaju cijelom širinom tkanine te da „zaranjaju” na avers isključivo onda kad tkaju dekor. Nadalje, podloga dekoru (površina svijetlozelene boje) je tkana u tehnici tafta, i to tafta tipa louisine 2-1, što znači da niti glavne osnove rade u paru naspram niti glavne potke, koja je pojedinačna u svakom prolazu. Lancé-potka, na mjestima gdje stvara dekor, nitima vezujuće osnove fiksirana je u tehnici običnog tafta. Dakle, kao što pokazuje fotografija snimljena digitalnim mikroskopom, riječ je o lampasu tkanom kombinacijom louisine 2-1 i običnog tafta. Donald i Monique King su 1988. godine u članku Silk Weaves of Lucca in 1376. iznijeli tezu da se termin camucha di du fila in dente, koji se javlja u arhivskim dokumentima, odnosi upravo na louisine-taft (ili taft- taft) lampase koji se u lukeškim manufakturama tkaju otprilike od početka 14. stoljeća. Naime, izričito se opisuju kao vrste tkanine gdje su niti glavne osnove udvojene nasuprot pojedinačnoj niti vezujuće osnove (navodi se i propisana gustoća utkanih niti po dužnom centimetru: 36 za glavnu te 18 za vezujuću osnovu) te da im se dekor tka svilenom lancé-potkom. Autori smatraju da već sam naziv camucha, očit derivat istočnjačke riječi, jasno upućuje da su nastale izravnim ugledanjem na slično konstruirane i dekorirane orijentalne islamske svile (tzv. panni tartarici).

6. Fragment lampasa (camoca) s motivima grifona i paunova među ovalnim palmetama [Italija, Lucca (?), 13.-14. stoljeće], Kunstgewerbemuseum Berlin (izvor: Leonie von Wilckens /bilj. 63/, 111, kat. br. 225) Frammento di lampasso (camoccà) con motivi di grifone e pavoni tra le palmette ovali [Italia, Lucca (?), XIII-XIV secolo], Kungstgewerbe- museum Berlin

na način tkanja samog dekora. Podloga dekoru može biti tkana u tehnici satena, tafta ili kepera, a tkana je glavnom osnovom i glavnom potkom. U stvaranju dekora, s druge strane, glavna osnova i glavna potka uopće ne sudjeluju, već ga stvara dodatna nit (ili dodatne niti) potke, koje mogu biti lancé ili broché,54 a koje na licu tkanine leže fiksirane nitima dodatne, „vezujuće” osnove. Prema rasporedu točaka vezivanja, zaključujemo radi li vezujuća osnova u tehnici kepera ili tafta, pri čemu treba istaknuti da tehnika glavne osnove – koja sudjeluje u tkanju podloge, i tehnika vezujuće osnove – koja ima isključivu ulogu „sidrenja” niti suplementarne potke koja proizvodi 7. Fragment lampasa (camoca) s motivima sučeljenih ptica i palmetom s listom vinove loze, rezultati čije tehničke analize se blisko podudaraju dekor, ne moraju biti jednake. U slučaju ninskog lampasa, s podacima dobivenim analizom ninskog lampasa [Italija, Lucca (?), analizom je utvrđeno da je satkan od dvije svilene osnove prva polovina 14. stoljeća], Deutsches Textilmuseum Krefeld (izvor: zelene boje, gdje je nijansa vezujuće osnove nešto tamnija, Brigitte Tietzel /bilj. 61/, 253, kat. br. 69) te od dvije svilene potke (sl. 2). Temeljna potka je zelene Frammento di lampasso (camoccà) con motivi di uccelli frontalmente posizionati con palmette di foglia di vite, i cui risultati dell’analisi tecnica boje dok je potka koja tvori dekor svijetložute boje. Zbog corrispondono strettamente ai dati ottenuti dall’analisi del lampasso većeg udjela niti, upadno je krupnija. Po načinu na koji di Nona [Italia, Lucca (?), prima metà del XIV secolo], Deutsches je utkana određujemo je kao lancé potku. To znači da Textilmuseum Krefeld

Napominju da su mogle biti monokromne i polikromne, te da su cehovske regulative izričito branile utkivanje suplementarnih potkinih niti s ovojnicama od plemenitih metala (zlata ili srebra) tehnikom broché (non si possano broccare in neuno modo).55 Ta je identifikacija mahom prihvaćena među povjesničarima tekstila, te se nakon objavljivanja spomenutog članka ovakvi lampasi, kojima dakle pripada i ninski, u literaturi često navode i pod nazivima camucha, camaca ili camoca te se ujedno vezuju uz lukeške tkalačke radionice. O cijenjenosti i rasprostranjenosti ovih lampasa svjedoče arhivski dokumenti koji se odnose na nabavu svila iz Lucce i Firence za potrebe francuskog i engleskog dvora. Iz tih izvora, koji izričito spominju odjeću izrađenu od camoca, saznajemo i da se ista tkanina ravnopravno koristila i u opremanju interijera, odnosno za izradu prekrivača za krevete, sjedala, za zidne obloge te za urese u crkvama.56 Ukupno dvanaest komada camoca, od kojih je svaka bila duga otprilike sedam i pol metara, kupljeno je i povodom krunidbe kralja Edvarda III. 1327. godine.57 U sedam računskih knjiga vođenih na engleskom dvoru u razdoblju od 1325. do 1371. godine, zabilješke o kupnji tkanina camocas su unesene devedesetak puta.58 Najraniji spomen lukeških svila s motivima vinove loze i ptica je L. Monnas evidentirala u računskim knjigama iz 1324. i 1325. godine, vođenim za vrijeme vladavine kralja Edvarda II. Zabilježeno je da su nabavljena dva pluvijala od bijele tkanine iz Lucce s crvenim pticama i lišćem vinove loze te misni ornat od bijelog lampasa s motivom 8. Fragment lampasa (camoca) sa sučeljenim pticama među vinovom lišća vinove loze.59 Podacima o lukeškim tkaninama s lozom (Lucca, prva polovina 14. stoljeća), Venezia, Centro studi di storia del tessuto e del costume di Palazzo Mocenigo (izvor: Paolo motivima lišća, životinja i ptica (na više mjesta se izričito Peri /bilj. 65/, 157, kat. br. 45) spominju papige) obiluju i inventari papinskih riznica Frammento di lampasso (camoccà) con uccelli frontalmente posizionati sastavljeni u vrijeme Inocenta VI. 1352. godine i Urbana tra viticci (Lucca, prima metà del XIV secolo), Venezia, Centro studi di V. iz 1369. godine.60 Storia del Tessuto e del Costume di Palazzo Mocenigo Motiv ptica i lišća vinove loze, dakako u širokoj lepezi različitih varijacija i kompozicija, izrazito je ili bića iz fantastičnog bestijarija (grifoni, feniksi, zmajevi), prisutan na camoca-lampasima sačuvanim u europskim koji simetrično – u paru – flankiraju ovalnu palmetu, dok i svjetskim muzejskim zbirkama. Tako iz kataloga međuprostor ispunja stilizirana biljna vitica (najčešće je Italienische Seidengewebe des 13., 14. und 15. Jahrhunderts riječ o vinovoj lozi). Deutsches Textilmuseuma u Krefeldu možemo izdvojiti Pri opisivanju camoca-lampasa sačuvana unutar čak dvadesetak primjeraka lampasa koji su tkani relikvijara za glave Sv. Asela i Sv. Marcele, prvo vrijedi kombinacijom louisine i tafta, datirani su u prvu polovinu konstatirati isto što napominje i I. Petricioli: da je tekstil u ili sredinu 14. stoljeća,61 a određeni detalji dekorativnog uistinu dobru stanju. Uočavaju se oštećenja na oblogama jezika približavaju ih lampasu iz ninskih relikvijara. Prema poklopaca koja su prouzročili srebrni klinovi s prednjih istim kriterijima treba izdvojiti i pet kataloških jedinica stranica kutija, koji spuštene poklopce drže zatvorenima (sl. iz Soieries et autres textiles de l’Antiquité au XVIe siècle: 1). Manje mjestimične razderotine (sl. 4, lijevo) i promjene catalogue du Musée National du Moyen Age, Thermes de boje, uočene na fragmentima unutar relikvijara Sv. Marcele, Cluny,62 kao i devet lampasa iz Kunstgewerbemuseuma u s obzirom na daleku dataciju lampasa možemo smatrati Berlinu.63 Osim identičnom tehnikom tkanja, kvalitetni zanemarivima. Jedino što nas može razočarati je to što je komparativni primjerci nameću se motivima ptica tekstil sačuvan u mnogo komada relativno male površine, (papige, paunovi, sokoli), životinja (lavovi, gazele, bikovi) kao i činjenica da rub tekstila - čak ni parcijalno sačuvan -

Silvija Banić: Gotički lampas u relikvijarima za glave Sv. Asela... Ars Adriatica 3/2013. (85-102)

svile. Tako su i za prekrivanje dna kutijâ, što je iziskivalo najveće površine tekstila, namjerno u obama slučajevima upotrijebljeni fragmenti s identičnim segmentom raporta. Budući da su i vanjštine relikvijarâ, koji su ujedno i istih dimenzija, toliko slične da ih je teško razlikovati na prvi pogled, jednak se dojam očigledno smisleno ponavlja i u njihovoj nutrini. To je još jedan prilog tezi da su relikvijari obloženi lampasom za vrijeme njihove izrade, jer je majstor morao raspolagati obiljem materijala da bi „luksuz’’ odabira točno određenih segmenata bio provediv. Dakle, najviše informacija o dekoru lampasa pružaju fragmenti na dnu i dužim stranicama kutijâ. Raport se gradi alternacijom dviju ornamentalnih kompozicija. Svaka se sastoji od para frontalno zrcaljenih ptica postavljenih iznad ovalne palmete, a razlikuju se po vrstama ptica i izgledu palmete. Svaka od kompozicija se horizontalno umnaža u svojem zasebnom redu, na način da je izmjena dvaju glavnih motiva organizirana prema rasteru šahovske ploče. Taj se raspored naslućuje na fragmentima s dna kutija (sl. 3), a jasnije se uviđa na dužim bočnim stranicama kutija (sl. 4, lijevo i desno). Isti fragmenti nam ujedno omogućuju procjenu dimenzija raporta: širina iznosi približno 10, a visina oko 20 centimetara. Jedna od spomenutih kompozicija može se lijepo razmotriti na fragmentima s dna kutijâ (sl. 3). Iznad 9. Fragment lampasa (camoca) s motivom sučeljenih ptica među palmete u čijem je središtu plošni list vinove loze, a stiliziranom vegetacijom (Lucca, prva polovina 14. stoljeća), Lyon, Musée Historique des Tissus (izvor: Giuseppe Cantelli, Storia obrubljena je nizom plamenih jezičaka, nalazi se par dell’ oreficeria e dell’ arte tessile in Toscana dal Medioevo all’ età identičnih, frontalno sučeljenih ptica koje bi se mogle moderna, Firenze 1996., 68, kat. br. 39) identificirati kao paunovi, s obzirom na krijeste u Frammento di lampasso (camoccà) con il motivo di uccelli frontalmente obliku trolista, tanak kljun, dug rep i naglašeno izvijenu posizionati tra la vegetazione stilizzata (Lucca, prima metà del XIV siluetu prsišta. Blago se propinju, uzdignutih i raširenih secolo), Lyon, Musée Historique des Tissus krila i rastvorenih kljunova koje pružaju prema paru manjih češera. Iznad druge, gušće ornamentirane nije uočen na nijednom od ukupno dvadeset fragmenata. ovalne palmete, obrubljene nizom očica, na isti je način Za oblaganje svakog od relikvijara ih je upotrijebljeno postavljen par drugačijih ptica. S obzirom na kratak deset - pet za unutrašnjost kutije i pet za podgled ali snažan kljun, dug i raširen rep, izražen luk krila, poklopca. Najveća dva komada su dakako ona kojima su vretenasto tijelo i naglašenu krijestu (opet u obliku prekrivena dna kutijâ, a njihove dimenzije iznose otprilike trolista), vjerojatno je riječ o papigama (sl. 5). Iznad 22 x 17 centimetara (sl. 3). Slijede ih četiri fragmenta koja njihovih glava nisu češeri, već dvije manje palmete s prekrivaju duže stranice kutijâ, duga oko 22, a široka oko listom vinove loze u središtu. Preostali međuprostor, 10 centimetara (sl. 4, lijevo i desno). Komadi na bočnim u maniri horror vacui, gusto ispunjavaju vitice sa stranicama kutija i trapezoidni fragmenti u poklopcima (sl. simetrično postavljenim šiljastim listićima. 5) su manjih površina, što ih naravno ne čini beskorisnima Vitice sa slično oblikovanim listićima, palmete s pri analizi tkanine i rekonstrukciji njezina izvornog listom vinove loze i obrubom od očica uočavaju se na raporta, koji se u svojim punim dimenzijama ne vidi ni fragmentu lampasa s grifonima i paunovima iz berlinskog na najvećim dijelovima lampasa (sl. 3, 4, lijevo i desno). Kunstgewerbemuseuma (sl. 6). Naravno, ovdje je riječ Analizu ne olakšava ni činjenica da je majstor (zlatar?) o luksuznijoj varijanti camoce, budući da joj je raport koji je prekrivao unutrašnjost relikvijara nastojao postići razrađeniji, veći i raskošniji. Manje dimenzije raporta, jednak izgled kod obaju predmeta, što znači da je istim palmeta s listom vinove loze, vitica zašiljenih listića i površinama namijenio gotovo potpuno identične komade slično oblikovane, frontalno sučeljene ptice izdvajaju

fragment camoce iz Krefelda kao bliži komparativni se u prvoj polovini 14. stoljeća – s pojavom motiva primjerak (sl. 7). S ninskim lampasom čvršće ga životinja između palmeta i arabesknih lozica – događa povezuju i podudarnosti u rezultatima tehničkih analiza, značajan odmak od dotadašnjeg dominantna utjecaja a koje se odnose na vrste niti osnovâ i potki te na njihov istočnih bizantskih te islamskih svila s Pirinejskog broj po dužnom centrimetru.64 Ponajviše zbog jednako poluotoka. Dugo se vjerovalo da su kineske svile bile bliskih rezultata svraćam pažnju i na camocu iz Museo okidač te transformacije,68 ali su novija istraživanja di Palazzo Mocenigo u Veneciji (sl. 8), na kojoj su nam pokazala da su prvenstveni utjecaj imale tkanine iz ujedno zanimljiva i dva para ptica koja se razlikuju po centralne Azije (sl. 10), koje su usvajale i prenosile raširenim, odnosno spuštenim krilima.65 Jednako kao i tipično kineske motive i uzorke. Često navođenje ovih na venecijanskom primjerku, i na lampasu iz Lyona (sl. panni tartarici u crkvenim, papinskim i kraljevskim 9) nema palmeta, ali se i u ovom slučaju javljaju dva inventarima dokazuje koliko su svile iz središnje različita para zrcalno postavljenih ptica, smještena među Azije bile dobro poznate ne samo na području Italije gusto, stilizirano i simetrično komponirano vegetabilno već i šire Europe, čemu je uvelike pridonijela snažna okružje u kojem se mjestimično razaznaje i sitno lišće angažiranost Venecije i Genove u trgovini s Azijom vinove loze. od sredine 13. stoljeća do pada kineske dinastije Yuan Već samim pogledom na priložene reprodukcije 1368. godine.69 Koliko su suvremenici bili zadivljeni lampasa iz Venecije i Lyona stječe se dojam da nisu dosegli onu razinu izvrsnosti koja se sasvim opravdano može pripisati ninskoj camoci. To pokazuju i rezultati analize venecijanskog lampasa iz kojih je razvidno da je gustoća niti manja nego kod ninskog. Manji broj niti po dužnom centimetru implicira, dakako, da je riječ o fragilnijoj i lakšoj svili, odnosno o inferiornijem proizvodu. Pridružimo li tomu i manje pretenciozan i prilično kruto osmišljen dekor, možemo pretpostaviti da su venecijanski i lyonski lampasi nešto stariji od ninskog. S obzirom na osjetne pomake u oslobađanju od rigidnih kompozicija te na razigranost motiva srodnih lampasa iz druge polovine 14. stoljeća (sl. 11), a koja proizlazi iz izražajnijeg naturalizma i naglašenije dinamike životinjskih i vegetabilnih prikaza, camocu iz ninskih relikvijara bez zadrške bi trebali zadržati u prvoj polovini stoljeća. Već opisana usporedba s venecijanskim i lyonskim primjerkom dopušta predlaganje preciznije datacije, prema kojoj bismo navedena dva lampasa datirali u prvu, a ninski u drugu četvrtinu 14. stoljeća. Iako se u lukeške camoce nisu utkivale suplementarne potkine niti s ovojnicama od plemenitih metala, kao što je bio slučaj s diasprima66 iz istih manufaktura, njihovo tkanje je svejedno zahtijevalo skupi mehanizam tkalačkog stana kojim su trebala upravljati dva majstora. Dokumenti otkrivaju da su camoce, s cijenom od 30 soldi za lakat (lukeški lakat - braccio mjeri 59 centimetara) bile skuplje od svih tekstila bez uzorka, 10. Lancé-lampas s parovima ptica oko drva života (dekor izveden uključujući čak i ujednačeno rezan baršun čija je cijena srebrnom lancé-potkom), Panno tartarico, istočni Iran (?), posljednja iznosila 25 soldi za lakat . Za dodatnu usporedbu, lakat desetljeća 13. ili prva polovina 14. stoljeća, Bruxelles, Musées Royaux svilenog satena stajao je 14 soldi. Ipak, camoce su zbog d’Art ed d’Histoire (izvor: Brigitte Klesse, Seidenstoffe in der laganije konstrukcije bile jeftinije od ostalih lampasa, italienischen Malerei des 14. Jahrhunderts, Bern 1967., 89) Lampasso lanciato con coppie di uccelli attorno all’albero della vita (il lakat kojih je bio 5 soldi skuplji.67 Međutim, ono što ih disegno eseguito con trama lanciata in argento), Panno tartarico, Iran je isticalo kao izrazito traženu robu su njihovi dekori, orientale (?), le ultime decadi del XIII secolo o prima metà del XIV secolo, nastali izravnim ugledanjem na orijentalne svile. Upravo Bruxelles, Musées Royaux d’Art ed d’Historie

Silvija Banić: Gotički lampas u relikvijarima za glave Sv. Asela... Ars Adriatica 3/2013. (85-102)

s obrubima ispunjenim pseudoarapskim pismom, Paolo Veneziano odijeva Bogorodicu i Krista na slici Krunjenje Bogorodice (oko 1350. godine, danas u Gallerie dell’ Accademia u Veneciji). Palmete u rasteru šahovske ploče kao ornament na raskošnim draperijama svojih Bogorodica koristi i Lorenzo Veneziano.76 Motiv sučeljenih ptica strogo raspoređenih među stiliziranom vegetacijom bit će posebno raširen uzorak koji će se ponavljati na djelima Andree Orcagne i njegovih sljedbenika u Firenci (sl. 12). Prvi put se javio na haljini Sv. Katarine na Pali Strozzi u crkvi Santa Maria Novella (1354.-1357.), a s manjim varijacijama ponavljat će se kod Orcagninih sljedbenika sljedećih pedesetak godina (koriste ga Jacopo di Cione, Nardo di Cione, Lorenzo Monaco, Agnolo Gaddi i drugi).77 Posvemašnju opčinjenost egzotičnim tkaninama 11. Talijanski camoca lampas datiran u drugu polovinu 14. stoljeća, s posebno je iskoristila Lucca, koja je status prijestolnice izraženijom dinamičnošću i naglašenijim naturalizmom izvedenih svilarske industrije u Europi stekla još u 12., a učvrstila vegetabilnih i zoomorfnih motiva, Schloß Gottorf, Schleswig- tijekom 13. stoljeća. Tomu su svakako pridonijeli Holsteinisches Landesmuseum (izvor: Leonie von Wilckens, Die textilen Künste von der Spätantike bis um 1500, München, 1991., 121) ranije postignuti sporazumi s Genovom koja je imala Il lampasso camoccà italiano datato nella seconda metà del XIV secolo, jaka uporišta na Crnom moru i u Siriji, što je Lucci con dinamicità più espressa e marcato naturalismo di motivi vegetali e omogućavalo nabavu najfinije sirove svile iz kaspijske zoomorfi, Schloß Gottorf, Schleswig-Holsteininisches Landesmuseum regije i sjeverozapadne Perzije, ali i gotove tkanine iz centralne Azije.78 Lukežani, dakako, nisu bili jedini koji njihovim jarkim bojama, pokazuje i Danteov opis su tkali svile s dekorima inspiriranim importima s Istoka. mitskog kralja, čudovišta Geriona u sedamnaestom Venecijanci su se naveliko hvalili svojom umješnošću da pjevanju Pakla, za kojeg kaže da je prekriven čvorovima istočnjačke tekstile mogu oponašati toliko vjerno da nije i krugovima u više boja nego što ih je ikad bilo na bilo moguće uočiti razliku između izvornika i kopije. drappi Tartarici né Turchi.70 I Boccaccio u Dekameronu, U Lucci su, s druge strane, bili skloniji modificiranju u desetoj noveli šestog dana, uspoređuje mrlje i šare orijentalnih ornamenata, pri čemu su se često poigravali na prsluku Guccia Imbratte (Prljavka) s tatarskim i dekorativnim rješenjima u koje bi rado unosili indijskim tkaninama.71 Najraniji primjeri u slikarstvu, neočekivane, pa i šaljive elemente – kako primjećuje koji odražavaju masovni priljev islamskih tekstila, su Florence Edler de Roover – što je rezultiralo „nekim od freske o životu Sv. Franje u Gornjoj crkvi u Assisiju, najdražesnijih tekstilnih uzoraka u povijesti’’. 79 izvedene od 1290-ih do 1308. godine. Simone Martini Blagostanje Lucce počinje tamniti s unutarnjim među prvima je u svoj repertoar uveo brojne tekstilne političkim previranjima koja su započela 1307. godine dekoracije orijentalne inspiracije.72 Duccio, Ambrogio sukobima gvelfa i gibelina. Majstori različitih cehova i Pietro Lorenzetti, Taddeo Gaddi i Bernardo Daddi u vezanih uz tekstilnu industriju napuštaju grad i odlaze u svojim djelima prikazuju mnoštvo tkanina islamskog Genovu, Bolognu, Firencu i Veneciju, noseći sa sobom stila, a posebno stroge geometrijske uzorke bliske znanja koja su dotad osiguravala prosperitet isključivo španjolskim svilama iz 13. stoljeća.73 O orijentalnim Lucci. Trideset i dvije obitelji lukeških majstora, s tkaninama i pseudomongolskim natpisima na odjeći ukupno oko tri stotine članova, naseljavaju se u Veneciji Giottovih likova, te uopće o utjecajima mongolske od 1314. godine. Inače protekcionizmu sklona Republika i kineske kulture na njegovu umjetnost, još 1980- podupire ih dodjeljujući im privilegije i građanska prava, ih pisao je H. Tanaka.74 Koliko su panni tartarici bili ne bi li postupno otkrivala i usvajala njihova tehnička traženi među tadašnjom aristokracijom, svjedoči i dostignuća koja su u to vrijeme još uvijek premašivala raskošna odjeća skrojena od više vrsta skupocjenih umijeća mletačkih tkalaca. Njihova je prisutnost dala, svila - za koje se predmnijeva da potječu s područja prema tome, snažan poticaj razvoju domaće svilarske današnjeg Azerbajdžana - u kojoj je 1329. godine industrije, ali ipak treba imati na umu da je djelatnost sahranjen veronski plemić Cangrande I. della Scala.75 lukeških trgovaca u Veneciji dokumentirana od druge U bogate haljine i plašteve slična dekorativnog ukusa, polovine 13. stoljeća. Tijekom čitavog 14. stoljeća ti

12. Andrea di Cione (Andrea Orcagna), Sv. Katarina, detalj Pale Strozzi (1354.-1357.) u crkvi Santa Maria Novella u Firenci, lijevo (izvor: Lisa Monnas, Merchants, princes and painters: silk fabrics in Italian and Northern paintings 1300-1550, New Haven, 2008., 88). Detalj dekora plašta Sv. Katarine, s parovima sučeljenih ptica (papige?) nad listom vinove loze, desno (izvor: Rembrand Duits /bilj. 60/, 362) Andrea di Cione (Andrea Orcagna), Santa Caterina, dettaglio della Pala Strozzi (1354-1357) nella chiesa di Santa Maria Novella a Firenze (a sinistra). Dettaglio della decorazione del manto di Santa Caterina, con coppie di uccelli frontalmente posizionati (pappagalli?) sopra una foglia di vite (a destra)

će poduzetni trgovci, naturalizirani Venecijanci, biti neosporni vladari trgovinom svilenim tkaninama koji će na obližnje dvorove izvoziti najskupocjenije tekstile iz manufaktura svojih sunarodnjaka u Veneciji.80 Za svoje su razmjene koristili Stationes Tuscanorum u blizini Rialta, zgradu sa skladištima i stolovima za izlaganje tkanina.81 Upravo su prema Rialtu hrlili strani trgovci u potrazi za svilama koje su se prodavale i na drvenom mostu. Njemački plemić Arnold von Harff 1497. godine opisao je ulicu koja vodi prema trgu kod Rialta: …iznad trgovina je prostor poput samostanskog dormitorija, tako da svaki trgovac u Veneciji ima svoju vlastitu trgovinu punu robe… rijetke tkanine, svilene draperije… moglo bi se reći da bogatstvo Venecije leži na ovom trgu.82

Silvija Banić: Gotički lampas u relikvijarima za glave Sv. Asela... Ars Adriatica 3/2013. (85-102)

Osvrt na ove okolnosti je nužan pri otvaranju rasprave u Mihovilovu dućanu, ne uočava niti jedan spomen ove o porijeklu ninskog lampasa. Slikovito rečeno, ninska vrste tkanine. Kvalitetan tekstil iz talijanskih tekstilnih camoca nastala je prema predlošku dizajnera iz Lucce i na centara (Como, Monza, Mantova, Padova, Firenca, Gubbio, tkalačkom stanu kojim su upravljali majstori iz Lucce.83 Verona, Vicenza), kao i iz Engleske, Francuske i Njemačke, Međutim, je li se taj tkalački stan nalazio u matičnom gradu vrlo vjerojatno je nabavljao u Veneciji.85 Iako camoce nije ili u emigracijskom utočištu Veneciji, nemoguće je odrediti. nudio u prodaji, iz razloga koji vjerojatno proizlaze iz Druga četvrtina 14. stoljeća – kada je lampas datiran – još slabe zastupljenosti onog sloja gradske aristokracije koji si uvijek je povoljno razdoblje za tekstilnu industriju u Lucci: je mogao priuštiti najskupocjenije svilene tkanine, budući od 1335. do 1341. godine izvezeno je oko 57 tona svilenih da su on i njegova žena od njih dali izraditi odjeću, kao tkanina, da bi taj broj pao na oko 25 tona 1351. godine, ne jasan statusni simbol, očito je da je Mihovil Petrov bio samo zbog ratova već ponajprije zbog kuge. Tek krajem u mogućnosti nabaviti tu vrstu tkanine i da je izvjesne 14. i početkom 15. stoljeća (između 1371. i 1407.) Lucca količine donosio u Zadar. Uvelike je zanimljiv i dokument gubi četvrtinu manufaktura i 60 posto svoje radne snage, iz Mihovilova obiteljskog arhiva, nadnevka 14. srpnja 1382. zbog čega neće moći udovoljiti zahtjevima tržišta koje će se godine, koji bilježi neobičnu situaciju vezanu uz ogrtač potom okrenuti Veneciji i Firenci.84 Stoga, mogućnost da je Bartha Michelija Montidentibusa iz Lucce, koji je ovaj ninski lampas istkan u Lucci, a nabavljen u trgovinama kod izgubio u brodolomu oko zadarskih otoka, da bi potom Rialta, ostaje otvorena i jednako prihvatljiva. došao u ruke Mihovilu Petrovu, zbog čega je nastao spor Već i površnim pregledom ninskih relikvijara – u kojem je posredovao Girardino del Bene iz Firence.86 škrinjica može se uvidjeti da im je unutrašnjost obložena A da je skupina Tuska (Toskanaca) u Zadru boravila i lampasom tijekom njihove izrade. Tekstil je izrezan u djelovala i tijekom druge četvrtine 14. stoljeća, saznaje se komade koji precizno odgovaraju dimenzijama drvenih iz inventara kalafata Radoja od 27. veljače 1336. godine.87 daščica koje čine kostur relikvijara. Obratimo li pažnju Rečeni Toskanci nisu bili trgovci tekstilom, već Židovi na rubove kutija i rubove poklopaca, zapažamo da koji su se bavili novčanim operacijama u vidu primanja tkanina zaranja pod srebrnu oblogu relikvijara. Stoga je u polog više ili manje vrijednih predmeta, ali njihov očito da je unutrašnjost bila obložena lampasom prije dokumentirani boravak Zadru, i to u istom razdoblju nego što je zlatar čavlićima prikucao reljefne oplate unutar kojeg datiramo ninski lampas, potvrđuje da je uz drvenu konstrukciju. Nadalje, za bridove unutar Zadar i u to vrijeme bio privlačan trgovački i gospodarski kutija i poklopaca, odnosno za mjesta gdje se spajaju centar, odnosno pravi mediteranski kozmopolitski grad. ili preklapaju fragmenti lampasa, zlatar je izradio Istraživanje relikvijarâ, bez obzira na vrijeme njihova jednostavno ali lijepo ukrašenu tanku srebrnu laminu. nastanka, delikatan je poduhvat kojem treba pristupati Iako se do danas, nažalost, nisu sačuvale sve lamine, s obazrivošću i pijetetom, te koji prije svega ovisi o očito je njima izvorno bio skriven svaki grubi šav ili dobrohotnosti, razumijevanju i povjerenju vlasnika. neravno odrezan rub lampasa. Uzmemo li u obzir da su Otvaranje relikvijarâ te vađenje i pregledavanje njihova relikvijari rad zadarskog zlatara, zaključujemo da su se sadržaja u pravilu bi trebalo provoditi isključivo skupocjene svile glasovitih manufaktura, koje su zbog komisijski. S dužnom pažnjom treba provoditi i vrsnoće izrade, ali i pomodnog dekora bile cijenjene konzervatorsko-restauratorske zahvate, na koje se diljem Europe, istodobno mogle zateći i u Zadru, što je moćnici najčešće upućuju zbog mehaničkih oštećenja još jedan pokazatelj visoke kulturološke razine koju je konstrukcije i oplate od plemenitih metala. Iako će grad dostigao tijekom srednjeg vijeka. posebno stari tekstilni fragmenti počesto ugledati svjetlost U tom je kontekstu ovaj nalaz lukeške camoce ujedno dana kao izobličeno, ukrućeno i prašnjavo grumenje, izvanredan prilog višestrukim navodima o skupocjenoj posebno je važno brižljivo ih tretirati i pravovremeno odjeći izrađenoj od upravo ove vrste tkanine, a koja je uputiti restauratoru za tekstil, imajući na umu da je to pripadala bogatom zadarskom trgovcu tekstilom i soli jedina specijalizirana osoba kojoj smije biti dozvoljeno Mihovilu Petrovu i njegovoj supruzi Filipi. U inventaru odmotavanje, pregledavanje ili bilo kakva analiza tekstila sastavljenu ubrzo nakon njegove smrti 1385. godine, dok je u takvu stanju. Premda se – uzevši sve navedeno oporučni povjerenici su popisali njihove odjevne u obzir – može steći impresija da ovakva istraživanja predmete, za neke od kojih stoji da su skrojeni od camuche zapravo ponajviše ovise o strpljivu iščekivanju sretnih odnosno camuce, s bijelim i grimiznim dekorom (cum okolnosti, ipak nas sasvim opravdano može zaokupiti operibus albis et vermiliis) te sa zelenim kružnicama i razmišljanje o budućim tekstilnim pronalascima unutar cvijećem na zelenoj podlozi (camuca viridi ad rotas uirides relikvijarâ s istočne obale Jadrana, o temi koja se nameće atque flores). Indikativno je da se u posljednjem dijelu kao ozbiljan i vrijedan projekt, čiji bi rezultati nedvojbeno inventara, u kojem je donesen popis tekstila koji se našao mogli biti od europskog značaja.88

Bilješke

1 NADA KLAIĆ - IVO PETRICIOLI, Zadar u srednjem vijeku do 13 VIVIANE HUCHARD, Fragment of the shroud from Saint- 1409., Prošlost Zadra II, Zadar, 1976., 144. Sernin (Toulouse) – kataloška jedinica, u: Musée national du 2 Prema pouzdanu svjedočanstvu, prilikom poklanjanja dijela Moyen Âge, Thermes de Cluny, Paris, 2003., 59. relikvija Sv. Stošije bazilici Sv. Dimitrija u Srijemskoj Mitrovici 14 Više o tekstilima sačuvanim unutar relikvijara u člancima: ALOIS 1976. godine, ostaci u sarkofagu su ovijeni novom tkaninom. FUCHS, Alte Seidenstoffe als Reliquienhüllen, Die christliche Je li tada ranosrednjovjekovna tkanina ostavljena uz relikvije ili Kunst, 21 (1925), 51; KRISTIN BÖSE, Spürbar und unvergänglich je izvađena i spaljena, pitanje je na koje se ne može odgovoriti – zur Visualität, Ikonologie und medialität von Textilien und bez ponovnog uvida u sadržaj relikvijara koji od 1976. godine, textilen Reliquiaren im mittelalterlichen Reliquienkult, Marburger koliko je poznato, više nije otvaran. Jahrbuch für Kunstwissenschaft, 33 (2006), 7-27. 3 NADA KLAIĆ - IVO PETRICIOLI (bilj. 1), tabla VIII. Budući 15 Usp. DORETTA DAVANZO POLI, Le stoffe sui resti di Tabra da je knjiga tiskana iste, 1976. godine kada je sarkofag otvoren, e Tabrata a Torcello, u: Florilegium artium. Scritti in memoria vrlo vjerojatno je fotografija snimljena upravo tom prilikom. di Renato Polacco (ur. Giordana Trovabene), Padova, 2006., 223- 4 Vidi tablu „Vrste križeva” uz referenciju Križ, u: Leksikon 226, table na 457. ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva, (ur. 16 Tekstili su otkriveni 1862. godine. Najveći dio se i danas čuva Anđelko Badurina), Zagreb, 1990., 358-359. u Museo della Basilica di Sant’ Ambrogio u Milanu, ali je 5 Arte del tessere, (ur. Mario Bussagli), Roma, 1987., 80. nezanemariv broj ipak završio u fundusu nekolicine muzeja (Castello Sforzesco – Museo d’arti applicate u Milanu, Musée 6 ANNA MUTHESIUS, Studies in Byzantine and Islamic Silk Historique des Tissus u Lyonu, Museum für angewandte Kunst Weaving, London, 1995., tabla 17. u Beču) dok je pokoji fragment poklonjen crkvi Sant’ Ambrogio 7 MARIELLE MARTINIANI – REBER, Le rôle des étoffes dans le alla Massima u Rimu. MARIELLE MARTINIANI REBER, culte des reliques au Moyen Age, Bulletin du CIETA, 70 (1992), Stoffe tardoantiche e medioevali nel Tesoro di Sant’ Ambrogio, 53, 58. u: Milano, una capitale da Ambrogio ai Carolingi, (ur. Carlo 8 ANNA MUTHESIUS, Sealed for God: Reliquary Bags, Burses Bertelli), Milano, 1987., 178-201. and Purses (4th-15th Centuries), u: Studies in Byzantine, Islamic 17 DONATA DEVOTI, Le stoffe paleocristiane e medievali, u: Monza, and Near Eastern Silk Weaving, London, 2008., 89. il Duomo e i suoi tesori, (ur. Roberto Conti), Milano, 1988., 55-64. 9 ANNA MUTHESIUS (bilj. 6), 217. O nalazu ranosrednjovjekovnih 18 Libri di pietra: mille anni della Cattedrale di Ancona tra Oriente e tkanina unutar glavnog oltara katedrale u švicarskom Churu vidi: Occidente, (ur. Giovanni Morello), Milano, 1999., 43-44. EMIL VOGT, Frühmittelalterliche Seidenstoffe aus dem Hochaltar 19 Svečev sarkofag izvađen je iz groba u bazilici 6. siječnja 1981. godine, der Kathedrale Chur, Zeitschrift für schweizerische Archäologie und te je otada o tom glasovitom nalazu višestruko i opsežno pisano. U Kunstgeschichte Schweizerisches Landesmuseum, 13-4 (1952.), 1-23. posebnom izdanju časopisa Il Santo. Rivista francescana di storia 10 ANNA MUTHESIUS, Eastern Silks in Western Shrines and dottrina arte, s podnaslovom Ricognizione del corpo di S.Antonio di Treasuries before 1200 AD, doktorska disertacija, University of Padova iz svibnja – kolovoza iste godine (god. XXI, serija II, sv. 2), London (Courtland Institute), 1982. objavljena su i sljedeća tri rada: GIOVANNI MARIACHER, I tessuti 11 O srednjovjekovnim tekstilima iz bazilike Sv. Servacija opširno antichi ritrovati all’ estero e all’ interno della cassa con il corpo di S. u: ANNEMARIE STAUFFER, Die mittelalterlichen Textilien Antonio, 103-104; DORETTA DAVANZO POLI, Schede sui tessuti von St. Servatius in Maastricht, Riggisberg, 1991. Tekstilima della ricognizione di S. Antonio, 105-110; MECHTHILD FLURY sačuvanim unutar tamošnjih relikvijara posvećeno je poglavlje – LEMBERG, Die gewebe aus dem grab des heiligen Antonius naslovljeno Zur Geschichte des Textilschatzes, 15-27. von Padua, 111-113, s fotografijama koje dokumentiraju svečanost iznošenja relikvija, izgled sarkofaga i zatečeno stanje tkanina; 12 Samit (tal. sciamito, njem. samit, engl. samite ili weft-faced DORETTA DAVANZO POLI, I tessuti dalla tomba di S. Antonio a compound twill) je vrsta tkanine koja je po nekim obilježjima Padova, u: Aspetti e problemi degli studi sui tessili antichi. Il Convegno bliska lampasu: ponajprije po tome što ima dvije osnove od C.I.S.S.T. (ur. Giuliana Chesne Dauphiné Griffo), Firenze, 1983., kojih je jedna temeljna, a druga vezujuća. Isto tako, više potki 13-21; MECHTHILD FLURY – LEMBERG, Textile Conservation (dvije ili četiri) proizvode uzorak. Međutim, od lampasa ga and Research: a Documentation of the Textile Department on the razlikujemo po specifičnu ponašanju temeljne osnove: njezine Occasion of the Twentieth Anniversary of the Abegg Foundation, niti ne isprepliću se ni s jednom potkom, već samo leže unutar Bern, 1988., 298-310; DORETTA DAVANZO POLI, Basilica del tkanine, u ulozi barijere o kojoj ovisi propuštanje niti potke s Santo. I tessuti, Padova, 1995., 59-61. reversa na avers tkanine, gdje će formirati dekor (uzorak). Niti potke koje se vide na aversu su nitima vezujuće osnove uvijek 20 DORETTA DAVANZO POLI, I tessili di San Secondo, vezane isključivo u keperu 2-1. Samit je jedna od najstarijih considerazioni inedite sui reperti, u: San Secondo - un santo cavaliere vrsta tkanina, a sam naziv je izveden od grčke riječi examitos, tra le lagune (ur. Silvia Lunardon), Venezia, 2007., 107-121. što bi u doslovnom prijevodu značilo ‘tkanina od šest niti’. Kao 21 MARIA PIA PETTINAU VESCINA, Paramenti sacri delle chiese što je već spomenuto, samit uistinu može istkan od ukupno šest di Brindisi, Brindisi, 1990., 65-71; MARIA PIA PETTINAU sustava niti: u onim slučajevima kada uz dvije osnove ima četiri VESCINA, Samitum de serico cum auro ad grifos, u: Il santo potke. Usp. ATTILIANA ARGENTIERI ZANETTI, Dizionario l’argento il tessuto (Giacomo Carito et al.), Brindisi, 1995., 47-64; tecnico della tessitura, Udine, 1987., 62-63. REGULA SCHORTA, Il tessuto di seta medievale del reliquiario

Silvija Banić: Gotički lampas u relikvijarima za glave Sv. Asela... Ars Adriatica 3/2013. (85-102)

di San Teodoro di Amasea, u: Il santo l’argento il tessuto 34 ANNA MUTHESIUS, Two Unknown Tapestry Weave Silks from (Giacomo Carito et al.), Brindisi, 1995., 67-75. Croatia, u: Studies in Byzantine, Islamic and Near Eastern Silk 22 REGINA POSO, Diffusione di sciamiti, diaspri e ricami nel Weaving (Anna Muthesius), London, 2008., 197-206, s tablama Duecento, u: Federico II. Immagine e potere (ur. Maria Stela Calò na 417-420. Autorica navodi da je tkanine pregledala u Splitu u Mariani - Raffaella Cassano), Venezia, 1995., 119. kolovozu 2002. godine, te napominje da je predmetni članak tek uvod u opsežniji rad u kojem namjerava temeljito obraditi svih 23 REGINA POSO (bilj. 22), 121; MARIA CUOGHI COSTANTINI, četrnaest fragmenata iz relikvijara Sv. Staša, zajedno s „još nekim Le linceul du bienheureux Giacomo Salomoni, Bulletin du CIETA, drugim značajnim srednjovjekovnim svilama iz Hrvatske”, pod 70 (1992), 111-115. Nalaz je glasovit i zbog olovne plombe sa kojima vjerojatno podrazumijeva i tkanine otkrivene u trogirskim žigom lava Sv. Marka koja se sačuvala na rubu samita. relikvijarima, koje spominje Zoraida Demori Staničić (bilj. 33). 24 STEFANO BENELLI, La stoffa del XV secolo nella Capsella di Koliko mi je poznato, najavljeni članak dosad nije objavljen. Maso di Bartolomeo, Firenze, 2011. 35 ANNA MUTHESIUS (bilj. 34), 201-202. 25 KSENIJA RADULIĆ, Komad istočnjačkog tekstila iz jednog 36 „Unutrašnjost moćnika obložena je finim tekstilom”. VINICIJE relikvijara u Ninu, Peristil, 14-15 (1971-1972), 70; NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština Zadarske LUPIS, Moćnik dubrovačke prvostolnice, doktorska disertacija, nadbiskupije - Zlatarstvo, Zadar, 2004., 64. Zadar, 2003., 267. 26 IVO PETRICIOLI, Osvrt na ninske građevinske i umjetničke 37 „Unutar kristalnog stakla je Kristova pelenica, učvršćena s osam spomenike srednjeg i novog vijeka, Radovi Instituta JAZU u srebrnih igala na svilenom damastu.” VINICIJE LUPIS (bilj. 36), Zadru, 16-17 (1969), 345. 220, kataloška jedinica LXXVI. Autor donosi i dvije fotografije relikvijara (na tab. XLII. i tab. XLIII.), međutim dekor tkanine 27 Detaljan opis i fotografije relikvijara: NIKOLA JAKŠIĆ – se ne može razaznati. RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 25), 61-62. 38 „U škrinjici na crvenom jastučiću leži moćnik ruke (…)”. 28 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 25), 64. U katalogu izložbe Prvih pet VINICIJE LUPIS (bilj. 36), 247, kataloška jedinica CXLI. stoljeća hrvatske umjetnosti (ur. Biserka Rauter Plančić, Zagreb, 2006., 223) N. Jakšić ispravno navodi da je najveći komad samita 39 Zagovori svetom Tripunu: Blago Kotorske biskupije (ur. Radoslav izvađen iz relikvijara – kovčežića nepoznatog sveca s kraja 13. Tomić), Zagreb, 2009., 189-190. stoljeća, ali donosi pogrešan podatak da jedan od dva preostala, 40 MARIJANA GUŠIĆ, Profani tekstil u raki sv. Šimuna u Zadru, manja komada potječe iz brahijara Sv. Asela. Greška o nalazu Radovi Instituta JAZU u Zadru, XI-XII (1965), 229-268; MARIJANA najvećeg fragmenta ponavlja se i u kataloškoj jedinici Fragment GUŠIĆ, Dragocjene tkanine u raki Sv. Šimuna, Dalmacija u vrijeme tekstila istočnjačkog porijekla (Sandra Lucić Vujičić - anžuvinske vlasti – radovi sa znanstvenog skupa (Zadar, 4-5. XII. Marta Budicin) objavljenoj na 90. str. dokumenta Radovi 1980.), Prilog u: Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru – razdio u 2011. priloženog na CD-u u trećem broju časopisa Portal – društvenih znanosti, 10 (1983./1984.), 301 (81)-310 (90). Godišnjak Hrvatskog restauratorskog zavoda (2012). 41 NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. 25), 123. 29 KSENIJA RADULIĆ (bilj. 25), 65. O dekoru samita dodatno u: 42 Dimenzije nadoltarnika iznose 208 x 45 centimetara. MARIJANA MAGDALENA DRAGIČEVIĆ, Simbolika likovnih motiva na GUŠIĆ (bilj. 40), 1965., 254. tekstilnim ostacima ninskog relikvijara, Starohrvatska prosvjeta, 43 CARMEN ROMEO, Altar cloths in Friuli – technical and 20 (1990). iconographical aspects, Bulletin du CIETA, 83 (2006), 65-75. 30 IVO PETRICIOLI (bilj. 26), 343. Fotografiju dekora tkanine vidi u: IVO PETRICIOLI, Škrinja Sv. 31 „Unutrašnjost je obložena damastom ornamentiranim u pruge.” Šimuna u Zadru, Zagreb, 1983., tabla 65. IVO PETRICIOLI (bilj. 26), 351. 44 Uvid u sadržaj relikvijara, odnosno analizu i fotografiranje lampasa, 32 Termin damast rayé podrazumijeva damast s osnovom u više boja, autorica je izvršila u riznici župne crkve Sv. Anselma u Ninu 15. čime se postiže ornament okomitih raznobojnih pruga (tkanine studenog 2011. godine, uz nazočnost biskupskog vikara za kulturu s vodoravnim prugama opisujemo pridjevom barré). Damast iz Zadarske nadbiskupije mons. Pavla Kere, ninskog župnika don škrinje Sv. Marcele ima jednu, svilenu osnovu, koja se izmjenjuje u Šime Kevrića, nadležnog konzervatora Bojana Goje te sakristana boji bjelokosti, svijetlozelenoj, plavoj i svijetložutoj boji. Potka je od Petra Magaša. Poklopci obaju relikvijara nisu ni na koji način bili bijelog lana. Damast je tkan kombinacijom lica (podloga dekoru) i zapečaćeni uz kutije i podizali su se s lakoćom. Svetački ostaci, koji naličja (dekor) osmoveznog satena. Širina tkanine iznosi 48.5 cm, su pažljivo izvađeni te ponovo vraćeni u pripadajuće relikvijare, nisu a lijevi i desni rub sastoje se od četiriju krupnijih lanenih končića bili zatečeni rasuti unutar kutija, već u svežnjićima od recentnijeg (širina rubova iznosi 0.4 cm). Komparativni primjerak s kojim (pamučnog ili lanenog) platna svijetle boje. dijeli niz obilježja opisan je u kataloškoj jedinici 56. u: DORETTA 45 Opis i fotografije relikvijara, kao i popis relevantnije starije DAVANZO POLI, Tessuti antichi. Tessuti, abbigliamento, merletti, literature, vidi u: NIKOLA JAKŠIĆ – RADOSLAV TOMIĆ (bilj. ricami. Secoli XIV – XIX, Treviso, 1994., 53-54. 25), 158-164. 33 Navod o otkriću „kasnoantičkih i srednjovjekovnih tkanina iz 46 EMIL HILJE, Prilog o zlataru Francescu iz Milana, Radovi splitskih i trogirskih moćnika” u dva je navrata donijela Zoraida Instituta za povijest umjetnosti, 23 (1999), 47-52. Demori Staničić: ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ, Lijepo i korisno, Kvartal – kronika povijesti umjetnosti u Hrvatskoj, 47 MARIJANA KOVAČEVIĆ, Umjetnička obrada plemenitih 3 (2005), 22; ZORAIDA DEMORI STANIČIĆ, Figuralni metala u 14. stoljeću u Zadru, doktorska disertacija, 2. dio, umjetnički vez obrednog ruha iz vremena renesanse u Dalmaciji Zagreb, 2010., 1056-1068. i Istri, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 32 (2008), 69. 48 NIKOLA JAKŠIĆ, (bilj. 45), 158-164.

49 IVO PETRICIOLI (bilj. 26), 348, 350. potke je 1 : 1 (obje broje 22 prolaza po centimetru). Dimenzije 50 KSENIJA RADULIĆ (bilj. 25), 65. raporta iznose 10.5 x 11.7 centimetara. Podloga je tkana u louisini, 51 MILJENKO DOMIJAN, Riznica župne crkve u Ninu, Zadar, a dekor proizvodi lancé-potka fiksirana vezujućom osnovom u 1983., 29. taftu. Potpunu katalošku jedinicu vidi u: Paolo Peri, Il tessuto in Italia nel periodo del gotico, u: Fioritura tardogotica nelle Marche, 52 MARIJANA KOVAČEVIĆ (bilj. 47), 1057. (ur. Paolo Dal Poggetto), Milano 1998., kat. 45, 157. Napominjem 53 O obilježjima i vrstama damasta vidi: SILVIJA BANIĆ, Damast da su fotografije i manje detaljne kataloške jedinice primjeraka iz i vez iz druge polovice 15. stoljeća na misnom ornatu u Venecije i Lyona (sl. 8 i 9) objavljene i u katalogu izložbe: DONATA franjevačkom samostanu u Hvaru, Ars Adriatica, 1 (2011), 117. DEVOTI, La seta. Tesori di un’antica arte lucchese; produzione tessile 54 Objašnjenje tehnike broché vidi u: SILVIJA BANIĆ (bilj. 53), a Lucca dal XIII al XVII secolo, Lucca, 1989., 36, 37. 128, bilj. 15. 66 Naziv diasper je derivat grčke riječi iaspis, značenja dvostruko 55 „There can be very little doubt that these textiles, which generally bijelo’ ili ‘posve bijelo’, a odnosi se na monokromne lampase have small-scale designs of foliage, birds, and animals, are example kojima su i podloga i dekor tkani u istoj nijansi, ali različitim of this type of camacas.” DONALD AND MONIQUE KING, Silk tehnikama tkanja (kombinacija tafta i kepera). Izdvajaju se i Weaves of Lucca in 1376, u: Opera textilia variorum temporum: to po mjestimičnu utkivanju (tehnikom broché) suplementarnih honour Agnes Geijer on her ninetieth birthday 26th October 1988 (ur. niti potke s ovojnicama od plemenitih metala. DANIELA Inger Estham - Margareta Nockert), Stockholm, 1988., 67-76. Članak DEGL’INNOCENTI - MATTIA ZUPO, Seta ad arte. Storia e je drugi put objavljen u: Donald King, Collected Textile Studies (ur. tecniche dell’ eccellenza toscana, Firenze, 2010., 97. Anna Muthesius - Monique King), London, 2004., 93-106. 67 LISA MONNAS (bilj. 56), 747-748. 56 LISA MONNAS, The Price of Camacas Purchased for the 68 U tom kontekstu vrijedi istaknuti članak Otta von Falkea English Court During the 14th Century, u: La seta in Europa sec. Chinesische Seidenstoffe des XIV. Jahrhunderts und ihre Bedeutung XIII - XX: atti della „Ventiquattresima Settimana di Studi” (ur. für die Seidenkunst Italiens, objavljen u Berlinu 1912. godine, u Simonetta Cavaciocchi), Firenze, 1993., 745. br. 33 časopisa Jahrbuch der Preußischen Kunstsammlungen. U 57 LISA MONNAS, Textiles for the Coronation of Edward III, njemu donosi 23 fotografije i crteža tkanina sačuvanih u Europi Textile History, 32/1 (2001), 7-9. (većinom u Njemačkoj), koje datira u 14. stoljeće, pri čemu neke 58 LISA MONNAS, Silk Cloths Purchased for the Great Wardrobe identificira kao kineske, a druge kao talijanske proizvode nastale of the Kings of England 1325-1462, Textile History (posebno pod njihovim izravnim utjecajem. izdanje: Ancient and Medieval Textiles - Studies in Honour of 69 Istraživanju porijekla i razvoja ornamentike na talijanskim svilama Donald King), 20 (1989), 283-308. iz razdoblja gotike posebno se posvetila Anne E. Wardwell: ANNE 59 „j casula cu’ dalmatica tunica & ij capis de pano (sic) de Luk’ alb’ E. WARDWELL, The stylistic development of 14th and 15th cu’ volucribus et vineis rubeis ibidem”; „j casula de samito albo century Italian silk design, Aachener Kunstblätter, 47 (1977.), 117- cu’ vinea’ inde intexata ibidem”. LISA MONNAS, Silk textiles 226; ANNE E. WARDWELL, Flight of the Phoenix. Crosscurrents in the paintings of Bernardo Daddi, Andrea di Cione and their in late thirteenth-to-fourteenth-century silk patterns and motifs, followers, Zeitschrift für Kunstgeschichte, 53/1 (1990), 44, bilj. 13. The Bulletin of the Cleveland Museum of Art, 74, 1/10 (1987.), 2-35; 60 REMBRANDT DUITS, Gold brocade and renaissance painting: a ANNE E. WARDWELL, Indigenous elements in Central Asian study in material culture, London, 2008., 39. silk design of the Mongol period and their impact on Italian gothic silks, Bulletin du CIETA, 77 (2000.), 86-98. 61 BRIGITTE TIETZEL, Italienische Seidengewebe des 13., 14. und 15. Jahrhunderts, Köln, 1984., 206-227, 238 – 253. 70 „Rutavih bješe pandža do ramena, a leđa, prsa, boci su joj sjali od pločica i čvorastih znamena. Ni Tatari ni Turci nisu tkali sa 62 SOPHIE DESROSIERS, Soieries et autres textiles de l’Antiquité au osnovom i potkom življe boje; prsti Arahne nisu vez taj znali.” XVIe siècle: catalogue du Musée National du Moyen Age, Thermes DANTE ALIGHIERI, Božanstvena komedija – Pakao, XVII, de Cluny, Paris, 2004., 342-349, 354. stihovi 14-18, prijevod Mihovil Kombol, Zagreb, 2004., 92. 63 LEONIE VON WILCKENS, Mittelalterliche Seidenstoffe, Berlin, 1992., 108-113. 71 LISA MONNAS, The impact of Oriental silks on Italian silk weaving in the fourteenth century, u: The power of things and the 64 Analizom lampasa iz Krefelda utvrđen je sljedeći omjer i broj flow of cultural transformations (ur. Lieselotte E. Saurma-Jeltsch niti po dužnom centimetru: glavna i vezujuća osnova su utkane – Anja Eisenbeiß), Berlin, 2010., 69. u omjeru 2 : 1 (glavna 34, vezujuća 17 prolaza); omjer glavne i lancé-potke je 1 : 1 (obje broje 18 prolaza po centimetru). 72 MARIA LUDOVICA ROSATI, „In qual modo si contraffà il Rezultati analize ninskog lampasa: glavna i vezujuća osnova su velluto, o panno di lana, e così la seta, in muro e in tavola”: utkane u omjeru 2 : 1 (glavna 32, vezujuća 15 prolaza); omjer stoffe preziose e tessuti serici nell’ opera di Simone Martini, glavne i lancé-potke je 1 : 1 (obje broje 19 prolaza po centimetru). Opera Nomina Historiae, 2-3 (2010), 92; CATHLEEN SARA U obama slučajevima sve su niti svilene, a podudaraju se i u HOENIGER, Cloth of gold and silver. Simone Martini’s techniques pogledu smjera torzije ili nedostatka torzije. Podloga obaju for representing luxury textiles, Gesta, 30 (1991), 154-162. lampasa tkana je u louisini 2-1, dok im dekor stvara lancé- 73 ROSAMOND E. MACK, Bazaar to piazza: Islamic trade and potka fiksirana vezujućom osnovom u taftu. Analiza lampasa iz Italian art 1300-1600, Berkeley, 2001., 31. Krefelda u: Brigitte Tietzel (bilj. 61), 252. 74 HIDEMICHI TANAKA, Oriental scripts in the paintings of 65 Analizom lampasa iz Venecije utvrđen je sljedeći omjer i broj niti Giotto’s period, Gazette des beaux-arts, 6 (1989), 214-226. po dužnom centimetru: glavna i vezujuća osnova su utkane u 75 PAOLA FRATTAROLI, Cangrande I della Scala, i tessuti e omjeru 2 : 1 (glavna 24, vezujuća 12 prolaza); omjer glavne i lancé- le rappresentazioni scultoree: significative discrepanze di un

Silvija Banić: Gotički lampas u relikvijarima za glave Sv. Asela... Ars Adriatica 3/2013. (85-102)

apparato funerario, u: Dalla testa ai piedi: costume e moda in età zahtjevnim tkalačkim stanovima kojima je mogao upravljati gotica (ur. Laura Dal Prà - Paolo Peri), Trento, 2006., 263-281; samo jedan majstor, a koji su prema tome bili konstruirani za PAOLA FRATTAROLI, I tessuti di Cangrande: studi e ricerche tkanje svila bez dekora, poput satena, kepera i tafta. Autorica dal 1921 a oggi, u: Cangrande della Scala: la morte e il corredo donosi i ime Benedetta di Giovannija, koji se u dokumentima di un principe nel medioevo europeo (ur. Paola Marini - Ettore spominje kao slikar, dizajner tekstila i umjetnik koji je Napione - Gian Maria Varanini), Venezia, 2004., 81-104. oslikavao kipove i škrinje. FLORENCE EDLER DE ROOVER 76 PAOLA FRATTAROLI, Lorenzo Veneziano e le ornamentazioni (bilj. 79), 33. Pregršt vrijednih arhivskih podataka o lukeškim tessili nelle Madonne dell’umiltà, u: Lorenzo Veneziano - le Virgines dizajnerima tekstila (dipintori d’opere di lavoro di seta) objavila humilitatis: tre Madonne de panno lineo; indagini, tecnica, iconografia je Christine Meek: CHRISTINE MEEK, „Laboreria sete”: (ur. Chiara Rigoni - Chiara Scardellato), Milano, 2011., 70-82. design and production of lucchese silks in the late fourteenth and early fifteenth centuries, Medieval clothing and textiles, 7 77 LISA MONNAS (bilj. 59), 48-49. (2011), 141-168. 78 ROSAMOND E. MACK (bilj. 73), 30. 84 ANNA MUTHESIUS, Silk in the Medieval World, u: The 79 „(…) Lucca produced rich textiles with some of the most Cambridge History of Western Textiles – Vol. I (ur. David charming patterns of all times.” FLORENCE EDLER DE Jenkins), Cambridge, 2003., 335. ROOVER, The Silk Trade of Lucca, The Bulletin of the Needle 85 JAKOV STIPIŠIĆ (prir.), Inventar dobara Mihovila suknara and Bobbin Club, vol. 38, br. 1-2 (1954), 29. pokojnog Petra iz godine 1385., Zadar, 2000., 9-35, 51, 52, 54. 80 DOMENICA DIGILIO, La produzione di tessuti di seta nelle 86 JAKOV STIPIŠIĆ (bilj. 85), 131 (258). principali città mercantili e manifatturiere italiane tra tardo 87 JAKOV STIPIŠIĆ (bilj. 85), 11-12. Medioevo e Rinascimento, u: La collezione Gandini: tessuti del Medioevo e del Rinascimento (ur. Marta Cuoghi Costantini - 88 Anna Muthesius na sličan način zaključuje rad o tekstilima Iolanda Silvestri), Bologna, 2010., 42. iz relikvijara Sv. Staša, ostavljajući upečatljiv dojam da su splitski nalazi potaknuli snažan interes za njezinim daljnjim 81 LUCA MOLÀ, La comunità dei lucchesi a Venezia: immigrazione istraživanjima na našem području: The silken political, e industria della seta nel tardo medioevo, Venezia, 1994., 22. ecclesiastical and economic web, woven with Byzantine and 82 LISA MONNAS, Some Venetian silk Weaving Statutes from Islamic threads and so clearly documented in existence in western the Thirteenth to the Sixteenth century, Bulletin du CIETA, 69 Europe, must now be enlarged to include the Adriatic lands of (1991), 45. Central European Croatia. Only time will tell how many more 83 Istraživanja Florence Edler de Roover otkrivaju da su u singular silks might emerge from this so-far largely unexplored lukeškim manufakturama tkale i žene, ali isključivo na manje source. ANNA MUTHESIUS (bilj. 34), 206.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

161-170 od 221

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.