Skip to content
Искусство Адриатики: журнал истории искусства Search

Damask and Embroidery on a Set of Liturgical Vestments from the Second Half of the Fifteenth Century in the Franciscan Monastery in Hvar

DOI 10.15291/ars.432

Download PDF

Vol. 1 (2011)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
The sacristy of the Franciscan church of Our Lady of Mercy in Hvar houses a set of liturgical vestments consisting of four parts - two stoles, a maniple and a chasuble. All parts are made from green silk damask, while only the chasuble was decorated with embroidery which forms a Tau cross on the front and a Latin cross at the back of the chasuble. While the cross-arms are filled with a series of large and small knotted rings - the former framing the busts of saints and the latter heraldic features - the strip around the neckline of the chasuble is embroidered with a hunting scene. Although these  embroidered details have not been overlooked (a number of photographs have been published and the embroidery has been dated to the fourteenth century), the green damask did not attract attention. This article presents an analysis of this liturgical vestment which starts with a detailed examination of the damask fabric, and continues with its identification, description and comparison with a selection of similar examples. The suggested place of its provenance is Florence and the proposed date is the last quarter of the fifteenth century. These conclusions are followed by the analysis of the embroidered parts, for which a local provenance is suggested. The article confirms that the embroidery has been preserved on its original green silk damask background. On the basis of its construction and the preserved selvedge, it is concluded that the fabric was produced around the same time as the above analysed and dated damask. Due to the fact that it has not been  possible to decipher the pattern of the damask underneath the embroidery, a key feature for a more precise dating, the suggested date for this fabric is somewhat wider - the second half of the fifteenth century. The archaic nature of the embroidered saints, which has been the reason for the fourteenth-century date, is interpreted as a possible imitation of an older embroidery.
textile, embroidery, liturgical vestment, fifteenth century, Franciscans, Hvar, Florence
Sections
  1. Abstract
  2. Bilješke
  3. Literatura
  4. References

Silvija Banić Damast i vez iz druge polovine 15. stoljeća na misnom ornatu u Franjevačkom samostanu u Hvaru Silvija Banić Izvorni znanstveni rad Nikole Šubića Zrinskog 7 Original scientific paper HR - 23 000 Zadar Primljen / Received: 28. 1. 2011. Prihvaćen / Accepted: 25. 2. 2011. UDK: 264-936:746.3(497.5 Hvar)’’14’’

Najstariji primjerci tekstila i veza u Franjevačkom samostanu u Hvaru su se sačuvali na misnom ornatu koji se sastoji od četiri dijela. Riječ je o svilenom damastu, od kojeg su skrojeni svi dijelovi ornata, dok vez ukrašava jedino misnicu. Na temelju stilske i tehničke analize, te usporedbe s odabranim srodnim umjetninama, predlaže se centar proizvodnje i vrijeme nastanka damasta, iznose se argumenti za ispravak dosadašnje datacije veza, te se pritom nastoje predstaviti osnove metodologije proučavanja povijesnih tekstila. Ključne riječi: tekstil, vez, misno ruho, 15. stoljeće, franjevci, Hvar, Firenca

U sakristiji samostanske crkve Gospe od Milosti u izmjenjivanja lica i naličja tkanine, odnosno aversa i Hvaru1 izdvojeno je i pohranjeno staro misno ruho, koje reversa iste vrste tkanja.5 U najvećem broju slučajeva, se brojnošću ne može mjeriti s onim u samostanima Male a posebno kod najdragocjenijih primjeraka, temeljna braće u Dubrovniku ili Sv. Frane u Zadru, ali zbog vrsnoće konstrukcija - čijim se obrtanjem tvori damast - je saten. i raritetnosti pojedinih primjeraka svakako zaslužuje veću Hvarski damast, na primjer, kombinira lice i naličje pažnju. Od najstarijih materijala - damasta iz posljednje petoveznog satena.6 Budući da su na aversu satena niti četvrtine 15. stoljeća i veza koji se datira u drugu polovinu osnove gusto položene, zbog čega je zaglađen i sjajan, 15. stoljeća, izrađen je misni ornat koji se sastoji od misnice, a na reversu vidimo niti potke zbog kojih je “rebrast’’ i dvije štole i manipula.2 U dosadašnjim radovima pažnja je ne reflektira svjetlost, dekor se na licu damasta vidi u bila posvećena jedino vezu na misnici, koji je bio datiran u oblicima matiranih područja na blještavoj podlozi, dok ga 14. stoljeće,3 dok damast nije bio predmetom istraživanja. na naličju vidimo “u negativu’’, odnosno kao sjajne oblike Zbog toga je sve donedavno ostao nepoznat važan podatak na matiranoj podlozi.7 Često se događalo da se skupocjeni o postojanju pripadajućih štola, te manipula, na kojima svileni damast, nakon što bi na aversu izblijedio, na nisu aplicirane vezene dekoracije.4 Podstave sva četiri odjevnom ili liturgijskom predmetu jednostavno okretao dijela ornata su skrojene od plavog lanenog platna, dok na revers,8 te bi se nastavio upotrebljavati sve do njegove su im aversi u cijelosti prekriveni komadima dragocjenog potpune istrošenosti i neupotrebljivosti. I to je jedan od svijetlozelenog svilenog damasta, koji je zbog velike i razloga zbog kojeg su stari damasti danas rijetko sačuvani. prilično dobro očuvane površine posebno impresivan na Tijekom ranog srednjeg vijeka njihova proizvodnja leđnoj strani misnice (sl. 1). posebno cvjeta na Bliskom istoku, među čijim se centrima Damast je vrsta tkanine orijentalnog porijekla, a isticao Damask - grad poznat po proizvodnji tekstila, najraniji podaci o njegovoj proizvodnji sežu čak u 3. ali i po intenzivnoj trgovini sa Zapadom - po kojem će stoljeće prije Krista, odnosno na početke vladavine tkanina u Europi i dobiti naziv. Na dekorima damasta kineske dinastije Han. Klasični damast ima jednu osnovu tkanih na Zapadu dugo se zadržao orijentalni utjecaj. i jednu potku, i to najčešće u istoj nijansi. Unatoč tome, Takvi će motivi biti odlika damastâ tkanih u Italiji i tkalac uspijeva proizvesti dekor genijalnom tehnikom Francuskoj i tijekom 13. stoljeća, dok će jedini stilski

Silvija Banić: Damast i vez iz druge polovine 15. stoljeća... Ars adriatica 1/2011. (117-132)

1. Prednja i leđna strana misnice u Franjevačkom samostanu Gospe od Milosti u Hvaru (foto: Ž. Bačić) The front and the back side of the chasuble in the Franciscan Monastery of Our Lady of Mercy in Hvar

izuzetak predstavljati primjerci iz Lucce. Čini se da će tek odlika raport koji se upečatljivo i dinamično umnožava, 14. stoljeće iznjedriti motive drugačijeg karaktera, točnije i pružajući se neprekidno u svim usmjerenjima, teži pojavu svojevrsnog talijanskog stila, koji će tijekom postizanju snažnog privida beskraja. U talijanskim su narednih stoljeća dominirati europskim tržištem, unatoč manufakturama razrađivani u mnoštvu varijacija, ali ipak španjolskim i francuskim rivalskim manufakturama.9 U unutar samo dvije osnovne tipološke skupine. Jedna od 15. stoljeću dolazi do značajnog unaprjeđivanja tkalačkih njih naziva se a griccia,10 a ovdje je možemo predstaviti tehnika. Damasti, a pogotovo baršuni, u svojoj izvedbi izuzetnim firentinskim baršunom iz treće četvrtine bivaju dovedeni do savršenstva. Dok složeno tkani tekstili 15. stoljeća,11 sačuvanim na misnici iz Franjevačkog u tehnološkom pogledu doživljavaju renesansu, njihovi samostana Sv. Marije u Zaostrogu (sl. 2). Renesansne uzorci su tipološki iznenađujuće reducirani. Motivi ptica, tekstile tipologije a griccia najčešće odlikuje motiv životinja i fantastičnih bića koji su ranije bili omiljeni masivnog debla koje se zmijoliko izvija u dijagonalnom sada iščezavaju, i ustupaju mjesto uzorcima koji se, kako usmjerenju, pritom formirajući i praznine koje pak gusto se to može na prvi pogled učiniti, ponavljaju bez posebne ispunjava lišće, cvjetovi i plodovi, od kojih se veličinom inventivnosti. Dominirat će ukusom čitavog 15. stoljeća, najčešće ističu oni čkalja i mogranja.12 Hvarski damast pa čak i samim početkom 16., a nadahnuti su temom pripada drugoj tipološkoj skupini, za koju je međutim vječnog života darovanog Kristovom žrtvom. Glavna im je svojstven strogo simetričan raspored, i to vodoravnog

usmjerenja. Ovakve je dekore opisao nepoznati tkalac svile u Trattato Tessile Fiorentino del XV secolo, nazivajući ih pritom a cammini.13 Tijekom 19. stoljeća se za ovakve uzorke uvriježio i termin a inferriata, prema nazivu za majstorski kovane rešetke i ograde, raskošno razrađene unutar strogo zadanog osnovnog geometrijskog hoda ili mreže. Međutim, stručna terminologija nalaže da je pojam a inferriata ispravno upotrijebiti jedino u slučaju kada je ovakav dekor izveden na baršunu. Hvarski damast, koji je dakle ispravno nazvati jedino a ’cammini, uistinu možemo opisati kao beskonačnu mrežu velikih razvedenih obruča, međusobno povezanih izrazito stiliziranim vegetabilnim sponama, te poput prstenova umetnutim krunama. Motiv krune se u tekstilnoj dekoraciji javlja i u ranijim razdobljima, ali isključivo kao heraldičko obilježje. Kruna je razmjerno brzo izgubila 3. Uzorci zelenih baršuna iz druge polovine 15. stoljeća čije su različite ulogu oznake pripadnosti, i postala jedan od omiljenih nijanse rezultat korištenja drugačijih vrsta biljaka, odnosno kombinacija bojila (izvor: BENSI, P., 1983., 45) Examples of green velvet datable to the second half of the 15th century with various tones caused by the use of the different plants or dyeing formulas

simbola koji je na tkaninama, odjeći i u interijerima isticao društveni položaj, moć i bogatstvo.14 Cjelokupna vrijednost pojedinog primjerka tekstila ovisila je o više karakteristika. Zbog zahtjevnog načina izradbe - koji iziskuje posebno konstruirane tkalačke stanove s navojima koji nose više osnova - višebojni i broché15 svileni baršuni su stoljećima bili bez premca najskuplje tkanine. Međutim, sama tehnika tkanja nije uvijek pretpostavljala i najvišu cijenu. Cjenik firentinskog ceha tkalaca svile iz 1429. godine pokazuje da je cijena ujednačeno rezanog baršuna s temeljnom potkom od lana ili manje kvalitetne svile bila čak dvostruko manja od cijene iste vrste baršuna u cijelosti tkanog kvalitetnom svilom. Iz toga je razvidno da je pri određivanju cijene tkanine materijal, dakle vrsnoća svile, ipak bio presudan kriterij. Prema istom cjeniku, jedan je braccio (firentinski braccio iznosi 58.3 cm)16 višebojnog ciselé17 baršuna stajao 42 solda. Cijena jednobojnog ciselé baršuna je manja i iznosi 36 soldi za braccio, dok je za jednobojni, ujednačeno rezani baršun i za damast cijena jednaka i iznosi 25 soldi. Od damasta su skuplji brocatello (38 soldi) i lampas (35 soldi), a jeftiniji su jedino saten (14 soldi ) i taft (8 soldi). Značajno je da ceh u cjenik nije uvrstio tehnički najzahtjevnije tkanine - broché svile i broché baršune - već su njihove cijene bile predmetom dogovora tkalca i trgovca.18 Da bi se osigurala najveća moguća kvaliteta tkanina, ali i brzina tkanja, tkalci su bili visoko 2. Firentinski baršun tipologije a griccia na leđnoj strani misnice u samostanu Sv. Marije u Zaostrogu (foto: S. Banić) specijalizirani: svaki je radio samo na određenom tipu Florentine a griccia velvet on the back side of chasuble in St. Mary’s tkalačkog stana i uvijek na istoj vrsti tekstila. Vještom monastery in Zaostrog firentinskom tkalcu damasta su u 15. stoljeću trebala

Silvija Banić: Damast i vez iz druge polovine 15. stoljeća... Ars adriatica 1/2011. (117-132)

otprilike dva mjeseca za tkanje oko 29 metara (50 braccia) jednobojnog damasta.19 Pored materijala i tehnike, sljedeći važan element je boja. Simbolizmom boja “raspoznavali” su se pripadnici pojedinih društvenih slojeva, ne samo po ekonomskim, već i po moralnim kategorijama. U Veneciji je, primjerice, najveći značaj nosila zlatna boja, a u hijerarhiji je slijede grimizna, bijela, ljubičasta, crna i žuta.20 U Firenci su u 15. stoljeću čak više od grimiznih bile cijenjene tkanine bojane alessandrinom, plavičastom bo- jom karakterističnog ljubičastog odsjaja, koja se dobivala miješanjem tri vrste bojila - orhideje, indiga i broća (Rubia tinctorum), a svilu je trebalo višekratno uranjati i vaditi iz kupki. Na Rafaelovu portretu Maddalene Doni upečatljivu poruku o bogatstvu supruge firentinskog trgovca ne šalje samo istaknuto prstenje i ogrlica s dragim kamenjem, već nedvojbeno i reprezentativna odjeća s velikim rukavima od a cammini damasta od svile bojane alessandrinom. Ovdje nećemo ulaziti u pretjeranu širinu vezano uz postupke bojenja,21 ali je ipak važno naglasiti da je konačna cijena tkanine uvelike ovisila ne samo o boji već i o ljepoti, intenzitetu i postojanosti postignute nijanse. Vrsta korištenog bojila kupcu nipošto nije bila nevažna, budući da su neka od njih svojim sastavom, odnosno kiselošću, skraćivala vijek trajanja tkanine. Da bi se dobila zelena boja, svila se prvo bojala u žuto (različitim biljkama, poput žuke ili katanca - Reseda luteola), a potom u plavo - primjerice indigom ili biljkom sinjavicom, koja se još naziva i guado (Isatis tinctoria).22 Zbog više mogućih kombinacija, zelene su svile iz istog razdoblja, pa čak i iz istog centra proizvodnje, mogle biti upečatljivo različitih nijansi (sl. 3). U Firenci su zabilježene čak trideset i tri nijanse zelene, koje se u dokumentima navode pod živopisnim nazivima poput verde pappagallo (papagajski zelena), festichino (boja pistacija - od fıstık, turske riječi za pistacij), verde lauro (lovor), verde botta (žaba krastača) ili verde della borraccina (mahovina).23 Najskupocjenija je bila kompleksna nijansa zelene zvana verde bruno (smeđe zelena) koja je po cijeni bila odmah iza alessandrina i grimiza, a bojanje jedne libre svile u tu nijansu je stajalo 35 soldi (firentinska libra iznosi 339.5 grama). Nije posve jasno zbog čega je verde bruno bila toliko cijenjena. Trattato Tessile Fiorentino otkriva da je za postizanje te nijanse korištena i mješavina orhideje i šišarke (noce di galla), bojilâ za koja je poznato da nisu bila skupa. Očito je postupak postizanja željene nijanse bio izrazito zahtjevan.24 Bojanje ostalim vrstama zelene boje je bilo u najnižoj cjenovnoj kategoriji, između 12 i 15 soldi po libri svile (primjerice, bojanje alessandrinom je stajalo 40 soldi po libri svile).25 Čini se da u 15. stoljeću zelena nije 4. Tommaso Raimondi na pali Marca Marzialea Obrezivanje Isusa iz 1500. zauzimala neko posebno znakovito mjesto u socijalnim godine, London, National Gallery (izvor: MONNAS, L., 2008., 270) sustavima vezanim za boje. Na to je vjerojatno utjecalo Tommaso Raimondi depicted on Marco Marziale’s Circumcision srednjovjekovno poimanje zelene i plave kao podjednako altarpiece, dated in 1500, London, National Gallery

uzorak, i izgledom i veličinom, izuzetno blizak hvarskom primjerku, skrojena je halja u kojoj je na monumentalnoj pali Obrezivanje Isusa Marca Marzialea (National Gallery, London) portretiran naručitelj pale, venecijanski odvjetnik Tommaso Raimondi (sl. 4, 5). Ukupnoj dojmljivosti tog raskošnog svilenog ogrtača pridonosi podstava od svijetlosmeđeg krzna (vjerojatno je riječ o ruskoj samurovini27), grimizna boja svilenog damasta, ali bez sumnje i upadljiva veličina njegova raporta. Hvarski a cammini damast nije jedini primjerak takvog tekstila dosad zabilježen u našim krajevima, ali je zbog veličine i ljepote uzorka najreprezentativniji. Mo- žemo mu pridružiti dvije misnice sa zadarskog područja (porijeklom iz župnih crkava u Lukoranu na Ugljanu i Zatonu kod Nina, a koje se danas čuvaju u Zbirci tekstila Zadarske nadbiskupije u Zadru), potom damast na uzdužnom rubnom dijelu i na kapuljači pluvijala u dubrovačkom Franjevačkom samostanu Male braće (sl. 6),28 misnicu u Riznici zagrebačke katedrale,29 misnicu 5. Usporedba raporta na hvarskom damastu (lijevo) i na damastu iz Požege, koja se čuva u zagrebačkom Dijecezanskom halje Tommasa Raimondija (desno). Uočavaju se identični detalji poput zatvorenog češera, cvijeta čkalja koji se počinje rastvarati, te muzeju,30 misnicu u Franjevačkom samostanu Sv. Križa u listića sličnih lišću hrasta, koji se nižu ispod krune i na donjoj strani Osijeku,31 misnicu u Franjevačkom samostanu Sv. Duha u tordiranog ukrasnog elementa Požegi,32 misnicu u katedrali Sv. Marije u Osoru, misnicu Comparison of the design on Hvar damask (left) and that on Tommaso u crkvi Sv. Ivana u Šibeniku, a posebno treba navesti i Raimondi’s gown (right). Note the identical detalis such as the closed dalmatiku u katedrali Sv. Tripuna u Kotoru (sl. 8, desno; pine-cones, and the blooming thistle flower, as well as the oak-like leaves aligned below the crown and on the lower part of the decorative element. sl. 9, desno),33 sa zelenim svilenim damastom, koji je od svih nabrojenih ipak najbliži hvarskom (sl. 8, lijevo; sl. 9, lijevo). Jedan od detalja koji ih jače povezuje su poput uže- mračnih podvrsta izopačene crne boje. Zbog toga zelena ta isprepletene grane, iz kojih s obje strane u pravilnom ni u renesansi nema obilježje prestiža poput grimizne ili rasporedu i ujednačenoj veličini izbijaju cvjetovi, plodovi ljubičaste, ali joj se zbog asocijacija s prirodom počinje pridavati senzibilitet nade, obnavljanja, rasta, harmonije i plodnosti. Dakle, suprotno nekim kasnijim tumačenjima, njezino uvođenje u liturgiju nije bilo potaknuto takvim poetičnim konotacijama. Papa Inocent III., koji je u 13. stoljeću ustanovio kanon liturgijskih boja, za zelenu kaže: quia viridis color medius est inter albedinem et nigredinem et ruborem.26 Upravo zbog toga jer je vidi kao inferiornu -“omeđenu” bijelom, crnom i crvenom, određuje ju za boju misnog ruha koje se nosi u tzv. redovno vrijeme kroz godinu (tempus per annum), odnosno u vrijeme između velikih blagdana. Nadalje, prilikom stručne analize tekstila, važno je utvrditi i visinu raporta tkanine, odnosno izmjeriti veličinu osnovnog dekorativnog motiva koji se na tkanini ponavlja. Zahvaljujući dovoljno velikoj i dobro sačuvanoj površini damasta na hvarskoj misnici, bilo je moguće izmjeriti visinu raporta damasta, koja iznosi impresivnih 96,5 centimetara. Ovakav raskošan raport znatno je 6. A cammini damast na kapuljači pluvijala u Franjevačkom samostanu uvećavao cijenu tekstila, budući da je toliko razrađen nacrt Male braće u Dubrovniku (foto: S. Banić) podrazumijevao dugotrajniju montažu tkalačkog stana te Damask of the a cammini type on the hood of the cope from Dubrovnik zahtjevniji postupak tkanja. Od a cammini damasta čiji je Minorite monastery

Silvija Banić: Damast i vez iz druge polovine 15. stoljeća... Ars adriatica 1/2011. (117-132)

pluvijala u Museo Diocesano u Massi (sl. 8, sredina).39 I on je, poput svih ostalih navedenih komparativnih primjeraka, datiran u posljednju četvrtinu 15. stoljeća, a kao porijeklo se navodi Italija, bez preciznijih prijedloga za centar proizvodnje. Ipak, postoji određeni dio tkanine koji nam može pomoći pri određivanju sjedišta manufakture. Riječ je o lijevom i desnom rubu tkanine, koji su morali biti tkani sukladno odredbama statutâ tkalačkih centara. Statuti kojim se uređivala industrija tkanja svile bilježe se od sredine 13. stoljeća, a posebno su poznati takvi dokumenti iz Firence, Lucce, Genove, Venecije i Milana. Njima se precizno uređuje širina tkanine, odnosno raspon unutar lijevog i desnog ruba, te širina, sastav, boje i način tkanja samih rubova. Širina tkanine varira ovisno o vrsti tekstila, te su tako primjerice u Firenci, sukladno statutu iz 1429. godine, damasti bili uži od lampasa i tafta, ali širi od baršuna.40 Budući da su za izradu misnica najčešće upotrebljavani komadi tkanina koji nisu bili sačuvani u izvornoj širini, rijetki su slučajevi kada raspolažemo s tim važnim podatkom.41 Tako i u slučaju hvarske misnice, nažalost, ne pronalazimo nijedan fragment damasta koji je sačuvan u širini od lijevog do desnog ruba. Sretna je okolnost, međutim, da je lijevi rub damasta sačuvan, i to u cijelosti (sl. 8, lijevo; sl. 9, lijevo). Naime, u bojama, širini i materijalu rubova, kao i u spomenutom rasponu izme- đu rubova, bili su sadržani svi ključni podaci o tkanini. Jednako kao što su trgovci od 13. stoljeća nadalje iz njih, kao i iz olovnih plombi koje su visjele na završnom rubu bale, mogli već na prvi pogled steći uvid u porijeklo i kvalitetu tekstila, odnosno u vrstu korištenih bojila, tako se i danas usporedbom sačuvanih rubova s podacima 7. Misnica u Museum Schnütgen u Kölnu (izvor: SPORBECK, G., poznatim iz statutâ, može pobliže odrediti vrijeme i mjesto 2001., 127) nastanka svile. Širina lijevog ruba hvarskog damasta iznosi Chasuble from Köln Schnütgen Museum 1.1 cm, a tkan je svilenim nitima osnove boje bjelokosti u tehnici satena. Ne završava debljom lanenom niti, a ili lišće. Na osnovu ovog detalja, te motiva umetnutih točno po sredini ruba se pruža tanka, gotovo neprimjetna kruna, hvarski primjerak možemo usporediti s damastom linija u modroj (?) boji. Godine 1457. venecijanski Corte u Ermitažu u Sankt Peterburgu,34 fragmentima damasta de Parangon - agencija osnovana sa zadaćom praćenja u Victoria & Albert Museumu u Londonu,35 damastom odnosno osiguravanja vrsnoće svilenih tekstila - donosi iz Kunstgewerbemuseum der Stadt u Kölnu,36 damastom zakonik prema kojem je bojilo upotrijebljeno za bojanje na misnici u Museum Schnütgen u Kölnu37 (sl. 7) te tkanine moralo biti naznačeno u izgledu njenog ruba. onim na misnici iz župne crkve u Codroipu kod Udina.38 Tako su tkanine bojane u crveno bojom grana morale Na prvi se pogled može steći dojam da su navedeni imati bijeli, a one bojane grimizom zeleni rub sa zlatnom damasti gotovo identični, ali njihova pomnija usporedba prugom (nijansa grana je bila manje skupocjena od to potpuno opovrgava. Zapanjuje umijeće kreatora grimiza, a bojadisarima je bilo strogo zabranjeno miješati njihovih predložaka, koji su unatoč strogoj kompoziciji grimiz i granu u istoj kupki, čemu su inače pribjegavali). i malobrojnim, te izrazito stiliziranim dekorativnim Stoga je malo vjerojatno da bi venecijanski zeleni motivima, u izmjenama naoko sitnih pojedinosti ipak damast, tkan u posljednjoj četvrtini 15. stoljeća, imao uspijevali stvoriti nevjerojatan broj varijacija. Upravo je bijele rubove. U Lucci je dekretom određeno da bijelim o toj kreativnosti ovisila crtačeva reputacija. Naposljetku, rubovima smiju završavati jedino kvalitetni baršuni i čini se da najviše identičnih detalja uočavamo na damastu teški sateni. Slično postupa i Genova, koja je bijele rubove 122

8. Detalj cvijeta čkalja, razvedenog obruča i tordiranog poveznog elementa na misnici u Hvaru (lijevo), pluvijalu u Museo Diocesano u Massi (sredina) i na dalmatici u katedrali Sv. Tripuna u Kotoru (desno) Detail of the thistle flower, with the indented rim and the twined binding element on the Hvar chasuble (left), cope from Museo Diocesano in Massa (middle) and on dalmatica from Kotor St Tryphon’s cathedral (right)

propisala isključivo za baršune. Istovremeno, firentinski za podlogu veza s lovačkom scenom u cijelosti sačuvao ceh tkalaca svile određuje da rubovi laganih svilenih jedan rub - koji je gotovo identičan rubu a cammini tkanina moraju u cijelosti biti tkani čistom svilom i ne damasta misnice. Zajednička im je tehnika tkanja i boja, a smiju završavati lanenim končićem (spaghetto). Rubovi razlikuju se u dimenzijama (ovaj je širok 0.8 cm). Moguće tekstila bojanih različitim nijansama crvene su morali biti je da i damast podno veza ima a cammini uzorak, ali to se žuto-crni.42 O izgledu rubova svila zelenih boja nemamo ne može sa sigurnošću tvrditi, budući da su površine koje podataka. Međutim, s obzirom na druge poznate podatke, nisu prekrivene vezom prilično sitne te su stoga vidljivi te na propise drugih gradova, ipak se možemo prikloniti nedovoljno veliki dijelovi uzorka. Ipak, s obzirom na Firenci kao sjedištu manufakture u kojoj je istkan naš njegov satenski rub od svile boje bjelokosti, te na zelenu damast.43 U prilog tome govori i već spomenuti firentinski boju te gustoću i vrstu tkanja (petovezni saten), možemo svilarski traktat u kojem se opisuju uzorci a cammini, ali i prikazi ovakvih damasta u firentinskom slikarstvu druge polovine 15. stoljeća. Kao vjerojatno najpoznatiji primjer se može navesti odjeća sudionika povorke na freski Benozza Gozzolija Poklonstvo kraljeva iz 1459. godine u palači Medici-Riccardi. Na prednju i stražnju stranu misnice, kao i oko vratnog otvora, apliciran je vez. Prepoznaju se dva različita, ikono- grafski nevezana motiva, ali se zbog identičnih materijala i tehnika, kao i određenih sličnosti u detaljima, zaključuje da su oba veza nastala u isto vrijeme i vrlo vjerojatno od istog vezioca. Vratni otvor je obrubljen oko 5 cm širokim pojasom od zelenog damasta na kojem je izvezen isti, kontinuirani prizor psa koji trči za zecom u stiliziranom gustišu (sl. 10).44 Od dužih i kraćih pojaseva, širokih oko 11 cm, na kojima se isprepliće ukupno trideset i pet kružnica, oblikovao se tau križ na prednjoj i latinski križ na stražnjoj strani misnice (sl. 11).45 Svi su dijelovi veza, bez sumnje, sačuvani na svojoj izvornoj podlozi od zelenog svilenog damasta i podstavi od bijelog lanenog 9. Lijevi rub a cammini damasta hvarske misnice (lijevo) i desni rub platna. To je važno, budući da je podloga u ovom damasta kotorske dalmatike (desno) (foto: S. Banić) slučaju ključ postavljanju datacije veza. Posebno nam je Selvage of Hvar chasuble a cammini damask (left) and the Kotor dragocjeno što se na fragmentu damasta upotrijebljenog dalmatica (right)

Silvija Banić: Damast i vez iz druge polovine 15. stoljeća... Ars adriatica 1/2011. (117-132)

10. Vez s prikazom psa koji trči za zecom apliciran oko vratnog otvora misnice, detalj (foto: S. Banić) Embroidery representing a hound chasing the rabbit, applied on the chasuble’s collar, detail

pretpostaviti da je riječ o damastu iz druge polovine 15. nas upućuje na to da pri predlaganju datacije veza ne bi stoljeća. Vezene cjeline koje posebno privlače pažnju su trebalo razmatrati razdoblje ranije od sredine 15. stoljeća. spomenuti križevi, a posebno dvadeset kružnih medaljona Međutim, promatrajući ostale svetačke likove - a posebno unutar kojih su izvezeni svetački likovi, koji se mogu Bogorodicu u stavu oranta, kojoj u krilu sjedi Dijete koje prepoznati po atributima i postrance izvezenim siglama jednom rukom blagoslivlja dok u drugoj drži svitak, te ili monogramima. Na prednjoj strani misnice, u središtu ostale izrazito frontalno i kruto prikazane svece - na prvi antene tau križa, je Bogorodica s Djetetom u krilu. Lijevo pogled bismo možda razmatrali i raniju dataciju. Zbog je mladoliki Sv. Juraj, s mačem u jednoj i križem u drugoj toga je moguće pretpostaviti da je vezilac pred očima ruci, te sa siglama S i G u prostoru iznad ramena. Desno imao znatno stariji vez, kojeg je slijedio kompozicijski je Sv. Ljudevit Tuluški, prikazan u franjevačkom habitu i stilski, ali ga je sadržajno u nekom dijelu mogao i s mitrom na glavi, te s pastoralom i knjigom u rukama izmijeniti. Likovi apostola Bartolomeja i Šimuna Kananeja (sigle S i L). Na gredi se nižu apostoli (Juda) Tadej, su se mogli nalaziti na dijelovima veza koji su odrezani Andrija, Jakov Stariji, Jakov Mlađi i Filip. Posljednji, pri (primjećuje se da je vez skraćivan na najmanje dva mjesta donjem rubu je Sv. Silvestar(?) s mitrom, pastoralom i - podno Sv. Silvestra i Sv. Tome), ali isto tako postoji i knjigom. Na leđnoj strani misnice je oblikovan latinski mogućnost da njihovi likovi nisu izvezeni, odnosno da križ, a na vrhu grede je Sv. Mihovil. Na lijevom kraku su zamijenjeni nekim drugim svecima, poput franjevca antene je Sv. Ivan Krstitelj dok je na desnom svetac- Sv. Ljudevita Tuluškog, kanoniziranog 1317. godine. franjevac s križem i knjigom u ruci, najvjerojatnije Sv. Predložak je mogao biti izabran proizvoljno, ali je ipak Frane. Na gredi su apostoli i evanđelisti (apostoli u ruci vjerojatnije da je za uzor odabran vez koji se u lokalnoj imaju svitak, a evanđelisti knjigu) - Petar, Pavao, Luka, tradiciji posebno častio. Taj je predložak zasigurno bio Marko, Matej, Ivan i Toma. U središnjem medaljonu umjetnički import, a mogao je biti blizak vezu na tzv. antene križa je izvezen lik mrtvog Krista u formi Imago pogrebnom jastuku Sv. Frane (Palermo, prva četvrtina pietatis - koji gornjim dijelom tijela izlazi iz perspektivno 13. stoljeća) iz crkve San Francesco u Cortoni,47 vezenim nespretno prikazanog četverostranog sarkofaga, dok mu ukrasima košulje pronađenima u grobu pape Klementa je iza leđa antena križa. Tijelo Krista ne odaje muku - IV. (umro 1268. godine) u crkvi San Francesco della izostao je naturalizam rana i nije naglašeno mršavo. Ruke Rocca u Viterbu,48 vezenoj misnici pape Bonifacija VIII. iz nisu prekrižene u visini prsišta, već su prirodno položene katedrale u Anagniju49 (sl. 12) ili vezu na tzv. mitri Svetog na prednjoj strani sarkofaga. Glava mu je blago nagnuta Raniera u Civita di Bagno.50 Stariji vez s motivom svetaca prema prsima, oči su zatvorene, a kosa pada preko ramena unutar učvorenih ovala, između kojih je umetnut manji u tri duga zmijolika uvojka. Iako je forma Imago pietatis medaljon, sačuvan je i u katedrali u Udinama, a tvori leđni u slikarstvu prisutna još od 13. stoljeća, ovako prikazan križ na misnici od baršuna koja se danas čuva u Museo lik mrtvog Krista bismo međutim prepoznali znatno del Duomo.51 Hvarski vez je ikonografski zanimljivo kasnije, primjerice u slikarstvu Carla Crivellija,46 što usporediti i sa srednjovjekovnim srebrnim križem nad-

11. Detalji veza na prednjoj (gore) i leđnoj (dolje) strani hvarske misnice (foto: Ž. Bačić) Hvar chasuble, embroidery details on the front (left) and the back side

Silvija Banić: Damast i vez iz druge polovine 15. stoljeća... Ars adriatica 1/2011. (117-132)

biskupa Agnella iz Museo Arcivescovile u Raveni, u čijem je središtu Uskrsli Krist, dok je čitava površina krakova ispunjena nizovima svetačkih poprsja, frontalno prika- zanih unutar učvorenih kružnica.52 Dopojasni prikazi veronskih biskupa, frontalne impostacije, s knjigom u lijevoj ruci i desnom podignutom u znak blagoslova, izvezeni su unutar kružnih medaljona na tri bordure koje se čuvaju u Museo Nazionale u Raveni. Poznate su pod nazivom velo di Classe. Datiraju se u 8. stoljeće, a smatra se da su ukrašavale rubove kvadratne tkanine kojom se pokrivao oltar u crkvi Sv. Ferma i Rustika u Veroni. Vez je, stjecajem nepoznatih okolnosti, završio kao ukras misnice u crkvi San Apollinare in Classe u Raveni.53 Na hvarskom vezu se kružnice sa svecima naizmje- nično isprepliću s manjim kružnicama, unutar kojih se pravilno izmjenjuju dva različita grba. D. Domančić ih prepoznaje kao grbove obitelji Ćipiko (štit s dva vertikalna polja koja po središtu dijeli izlomljena linija, od kojih je desno polje bijelo) i Lučić (šahovnica od četiri polja, s bijelim početnim poljem).54 Budući da na vezenom grbu za koje Domančić pretpostavlja da pripada obitelji Ćipiko polja nisu izvezena u vertikalnom, već u horizontalnom položaju, a na grbu za koje smatra da pripada obitelji Lučić je početno polje obojeno (crveno), Z. Demori Staničić drži da nije riječ o grbovima navedenih trogirskih obitelji već o grbovima mletačkih obitelji Lando i Bon.55 Međutim, i to nas tumačenje ostavlja u nedoumici. Naime, prema V. Coronelliju,56 ali i prema C. Freschotu,57 grb obitelji Bon je štit podijeljen na dva vertikalna polja, od kojih je lijevo srebrno (ili bijelo) a desno crveno, a razdvaja ih ravna a ne izlomljena linija. Grb obitelji Lando je, prema crtežu i opisu C. Freschota,58 srebrno-crna šahovnica od četiri polja, s početnim srebrnim poljem. To odgovara i Coronellijevim podacima, koji ga navodi kao “porta 12. Detalj misnice pape Bonifacija VIII. iz katedrale u Anagniju s inquartato d’argento, e negro”, a u crtežu mu je početno kraja 13. stoljeća (izvor: SCHUETTE, M.-MÜLLER CHRISTENSEN, polje bijelo (srebrno).59 Zanemarivanje značaja boje u S., 1963., tabla 72) heraldici, odnosno prosuđivanje isključivo na temelju Detail of pope Boniface VIII chasuble from Anagni cathedral, end of the nekoloriranog crteža, može lako rezultirati pogrešnim 13th century (source: SCHUETTE, M. - MÜLLER CHRISTENSEN, S., 1963., table 72) zaključcima. Primjerice, grb obitelji Catacanevo je oblikom identičan onom na vezu, za koji Domančić smatra da je Ćipikov (ima dva horizontalna polja, vezilačkoj radionici za podlogu sasvim sigurno ne bi bila odijeljena izlomljenom linijom), međutim u opisu stoji upotrijebljena tkanina s uzorkom, već najvjerojatnije da mu je gornje polje zlatno, a donje plavo.60 Može se monokromni taft, koji bi usto bio u jednom komadu a navesti i grb rapske obitelji Nimira, čiji je štit također ne u fragmentima, kao što je slučaj s damastom podno vodoravno podijeljen u dva polja, koja razdvaja veza.62 Naposljetku, na domaću radionicu upućuju i nazubljena linija.61 Neovisno o konačnoj identifikaciji nevješto vezeni likovi, debljina i tordiranost niti, te grbova, koju možemo i dalje ostaviti otvorenom, ipak primjena boda punto spaccato (naziva se još i punto bi se mogla iznijeti pretpostavka da su grbovi umetnuti diviso i punto erba) umjesto zahtjevnijeg punto pittura upravo ne bi li se istaknulo da je riječ o novoj izvedbi (poznat i kao punto raso)63 za izvedbu njihove kose, brade starog predloška. Pretpostavljam da vez potječe iz i inkarnata. Odjeća likova, aureole i medaljoni su vezeni nekog domaćeg samostana, budući da u profesionalnoj bodom punto posato (naziva se još i punto steso) dvjema

vrstama metalnih niti: od srebrnog listića (lamella) ormara.65 Je li moguće da je riječ upravo o dijelovima ovijenog oko jezgre od bijele svile te od zlatne lamelle ovog veza? Poznate su stare štole čija je površina ovijene oko jezgre od žute svile. Fiksiranjem metalnih ispunjena izvezenim nizovima kružnica ili medaljona. niti u različitim rasporedima, vezilac ostvaruje drugačije Takva je, primjerice, štola Sv. Thomasa Becketta koja dekorativne efekte, ili uzorke, poput primjerice onih na se čuva u katedrali u Sensu.66 Stoga bi bilo moguće da aureolama. Takvu ćemo tehniku prepoznati i na starijim je vez popisivača asocirao upravo na takvu namjenu, vezovima. Međutim, očita razlika u rafiniranosti izvedbe a posebno zbog širine vezenih dijelova, koja odgovara govori u prilog tezi da je hvarski vez djelo manje vještog širini štole. Mogućnosti su svakako razne, kao dakako domaćeg vezioca koji se trudio oponašati rad vrsnijeg i ona da je misnica, zajedno sa štolama i manipulom, majstora. Treba, dakako, razmotriti i mogućnost da vez donesena iz nekog drugog franjevačkog samostana.67 izvorno nije bio namijenjen ukrašavanju misnice, to Budući da se misno ruho moglo lako raznositi, a ujedno jest da je misnica kakvu danas vidimo skrojena kasnije, je nedovoljno detaljno opisivano prilikom sastavljanja sudeći po njenom obliku i formi križeva. Misnica iz popisa inventara, pouzdanu rekonstrukciju nastanka druge polovine 15. stoljeća bi imala širi, zvonolik oblik. ovog ornata vjerojatno nikada neće biti moguće iznijeti. Svećeniku bi prekrivala ruke otprilike do laktova, i Ipak, unatoč nespretnu i ponegdje oštećenu patchworku bila bi nešto duža.64 Ni u inventaru samostana iz 1671. brojnih komada damasta, i pomalo rustičnom vezu koji godine među popisanim misnim ruhom nema zapisa o nedvojbeno nije sačuvan u cijelosti, ove kao i mnoge nijednoj vezom ukrašenoj misnici. Međutim, uočava se slične predmete sačuvane u našim crkvama treba zanimljiv navod o osam komada veza za stare štole koje prepoznati, razumjeti i sačuvati kao uistinu vrijedne je popisivač zatekao u kutiji u jednom od sakristijskih primjerke povijesnih tekstila.

Bilješke

1 Više o samostanu i drugim umjetninama u: KOVAČIĆ, J., 2009. 4 BANIĆ, S., 2010., 322. 2 Opširno o porijeklu, značenju, upotrebi i oblicima misnice, štole, 5 Za razliku od klasičnog damasta, tzv. lyonski damast (damasco manipula i drugih dijelova liturgijskog ruha vidjeti: BRAUN, J., di Lione) kombinira dvije vrste konstrukcija: saten i keper, gdje 1914.; ROSSI, P., 2003.; PICCOLO PACI, S., 2008. U hrvatskoj se podloga tka aversom satena, a dekor reversom (najčešće) ili literaturi koja obrađuje tematiku misnog ruha , korisne osnovne aversom kepera. podatke pružaju uvodni tekstovi kataloga Snježane Pavičić 6 U analizi tekstila razlikujemo četverovezni (raso turco), petovezni, (PAVIČIĆ, S., 1998.) i Vjekoslave Sokol (SOKOL, V., 2005.). Kao osmovezni, pa čak i dvanaestvezni saten, dok posljednji međutim sadržajno i metodološki najbližu navedenim stranim naslovima nije bilo moguće proizvesti prije 19. stoljeća. Detaljnije o treba navesti knjigu teologa i profesora liturgike Ivana Šaška prepoznavanju i analizi konstrukcija satena i drugih vrsta tkanja (ŠAŠKO, I., 2004.). Zaslužuje biti istaknuta ne samo zbog temeljitije u: BURNHAM, D.K., 1980.; ARGENTIERI ZANETTI, A., 1987.; obrađene teme, već i zbog ispravnog korištenja nazivlja za pojedine TOLAINI, R., 1995. dijelove misnog ruha. Tako na str. 465 Šaško piše: “Neka na kraju 7 SILVESTRI, J.,1981., 48-49. bude spomenuto i to da bi u našoj liturgijskoj praksi trebalo poštovati hrvatsko ime (misnica) (…)”. U domaćoj literaturi 8 To se uočava i na dalmatici iz katedrale Sv. Tripuna u Kotoru, terminologija još uvijek nije usuglašena, a to bi se moglo početi koja je skrojena od više komada a cammini damasta, od kojih su ispravljati uvažavanjem Šaškova teksta. Svakako bi bilo poželjno najveći okrenuti na poleđinu. izbjegavati dijalektalne izraze za misnicu - planita (lat. planeta, tal. 9 GEIJER, A., 1979., 147-148. pianeta) i kazula (njem. kasel), kao i nazive stola (ispravno štola) 10 Više o toj tipologiji u: DE GENNARO, R. - PERI, P., 1985. Dok su i plašt (umjesto pluvijal) i sl. Termin kazula je, međutim, uputno stariji autori smatrali da se naziv a gricce odnosi prvenstveno na koristiti za srednjovjekovne zvonolike misnice - poput primjerice opisani motiv, u novije vrijeme se ističe da griccio podrazumijeva tzv. Ladislavova plašta iz zagrebačke katedrale. način montaže tkalačkog stana. Griccio - ili u venecijanskom 3 DOMANČIĆ, D., 1996., 299-301; DEMORI-STANIČIĆ, Z., dijalektu grizze - je izraz koji se odnosio na osnovno usmjerenje 2003.-2004., 126. J. Kovačić - kao ni D. Domančić - misnicu nije uzorka na tkanini, sukladno kojem se montirao tkalački stan. zatekao u sakristiji, već izloženu u samostanskom muzeju; piše da Grizze a camino tako označava strogo simetričan, zrcalan raport, “(…) ima vez iz 14. stoljeća, prišiven na noviju kazulu od zelenog a grizze a grizze dijagonalno usmjeren dekor, poput onog na damasta (17.st.).’’ KOVAČIĆ, 2009., 71. misnici iz Zaostroga. Detaljnije u: D’AVANZO, P., 1981., 102.

Silvija Banić: Damast i vez iz druge polovine 15. stoljeća... Ars adriatica 1/2011. (117-132)

11 Osnova flora je rezana na dvije visine (alto-basso ili controtagliato 19 EDLER DE ROOVER, F., 1999., 58 baršun), a podloga je obogaćena dodatnom, zlatnom lancé 20 DAVANZO POLI, D., 1996., 29. potkom, koja na određenim mjestima tvori bouclé efekt. Bouclé se 21 O tehnikama bojenja vidi: CERRI, M., 1995a. prepoznaje po zlatnim petljicama, koje svjetlucanjem i oblikom podsjećaju na krijesnice, te se stoga ova tehnika često naziva i 22 BENSI, P., 1983., 41. allucciolato (tal. lucciola - krijesnica). Visina raporta iznosi 94 23 FRICK, C. C., 2002.,177. centimentra. Širina baršuna iznosi 58 cm unutar rubova (jedan 24 EDLER DE ROOVER, F., 1999., 47. firentinski braccio), što odgovara odredbi o širini ovakvih baršuna 25 BUSS, C., 2009., 106. iz firentinskog svilarskog statuta iz 15. stoljeća, te upućuje na Firencu kao mjesto nastanka. Rubovi su parcijalno sačuvani, 26 BRAUN, J., 1914., 46. a tkani su tehnikom faglia (izmjena Grosa i tafta) u zelenim i 27 Od svih vrsta krzna koje su na područje Italije donosili ruski bijelim prugama. trgovci, samurovina je bila najcjenjenija. Podstava od samurovine 12 O pojavi, oblicima i simbolici motiva cvijeta i ploda mogranja je mogla postići cijenu od čak tisuću zlatnih dukata. ORSI opširno u: REICHELT, R., 1956.; MUTHMANN, F., 1982.; LANDINI, R., 2009., 76. BONITO FANELLI, R., 1993. 28 IVOŠ, J., 1985., sl. 5. 13 “E se tu volessi conoscere se un’opera è in uno cammino, o in due, o 29 IVOŠ, J., 1994., 411. in tre…siati avviso che quando tu hai il drappo spiegato innanzi… 30 RAMLJAK PURGAR, M. - KUŠAN ŠPALJ, D., 2000.-2001., 123, troverai che in uno cammino prima nasce una pigna e rompe con 125. un certo fogliame, e sopra detto fogliame una foglia lunga e grande 31 IVOŠ, J., 1999., 305, 306, 394. a uso di pigna; così va per tutto prima la pigna, e poi la foglia, e non ha altro andare, e ancora si dicevano cammini per il loro andare 32 IVOŠ, J., 1999., 305, 394. nella larghezza del drappo a uguale distanza.’’ DE GENNARO, 33 IVOŠ, J., 2009., 319, 330, 331. R. - LANDINI, R., 1987., 3. 34 DEGL’INNOCENTI, D. - LEKHOVICH, T., 2009., 140. 14 BOVENZI, G.L. - MARITANO, C., 2008., 47. 35 MONNAS, L., 2008., 176. 15 Tehnika broché podrazumijeva dodatne ili suplementarne niti 36 MARKOWSKY, B., 1976.,134, br. 45. potke koje ne sudjeluju u stvaranju temeljne konstrukcije tkanine već isključivo u izvedbi dekora. Najlakše se prepoznaju na reversu 37 SPORBECK, G., 2001., 126-128. tkanine, gdje se jasno vide kao skupine niti koje se ne protežu od 38 VILLOTA, M.,1996., 45-46. ruba do ruba tkanine, već leže nevezane i izolirane u zoni dekora 39 Pluvijal još uvijek nije objavljen, a nije poznato je li izrađena kojeg stvaraju na aversu. Prilikom tkanja, svaka je broché nit, ovisno tehnička analiza (dokumentacija) damasta. Fotografiju detalja o boji i materijalu, namotana na zaseban čunak, kojeg tkalac mora damasta kao i osnovne informacije o umjetnini je ustupila s velikom usredotočenošću provesti kroz točno pretpostavljeni suradnica muzeja Barbara Sisti. zijev, što postupak tkanja ovakvih tekstila čini posebno složenim 40 Za dimenzije vidi: MONNAS, L., 1988., 37. i dugotrajnim. Predlaže se izbjegavanje izraza “broširanje’’, koji se upotrebljava u domaćoj literaturi, kao i “lanciranje”, “lanceziranje”, 41 Iako se tkanine sačuvane u izvornoj širini, s oba ruba, izuzetno “lameliranje’’ i slične konstrukcije nastale proizvoljnim pohrva- rijetko pronalaze na misnicama, na dalmatikama i pluvijalima će ćivanjem stranih stručnih termina. Isto tako, trebalo bi napustiti se u pravilu ipak zateći. izraz brokat, koji se uvriježio zbog česte zabune da se talijanski 42 MONNAS, L., 1988., 40. pridjev broccato interpretira kao imenica. 43 Proizvod firentinske manufakture bi, prema tome, trebao biti i 16 Venecija je uredila dvije različite vrijednosti za jedan braccio, kotorski damast, s rubom jednake strukture i širine, bez vanjskog ovisno o materijalu tkanine. U slučaju svile, braccio je iznosio 63.8 krupnog lanenog končića i s tankom linijom koja teče sredinom centimetara, a kada se mjerila dužina vunene tkanine, braccio je ruba. Nije boje bjelokosti kao hvarski, već je svijetle nijanse okera podrazumijevao dužinu od 68.2 centimetra. DAVANZO POLI, (pelo di lione), dok je središnja linija boje bjelokosti. Drugačije D., 1988., 343. boje ruba bi trebale ukazivati na različite vrste bojila korištenih 17 Ciselé baršun prepoznajemo po kombiniranju rezanih i nerezanih da bi se svilene niti od kojih su damasti tkani obojile u zeleno. niti dodatne osnove (u hrv. osnova flora) koja ima glavnu ulogu Može se spomenuti i satenski rub zelene boje s bijelom središnjom u stvaranju dekora. Rezanu osnovu flora odlikuje površina koja linijom koji je jasno, pa gotovo i napadno prikazan na bijelom teksturom nalikuje tepihu (guste, kompaktne dlačice ujednačene a cammini damastu, koji pada poput zastora iza portretiranog visine) dok nerezana osnova izgleda poput pravilnih nizova (Broccardo Malchiostro?) na slici Lorenza Lotta Mladić s petljica, ili kovrčica, zbog čega se u tal. naziva riccio. Ciselé lucernom (oko 1506. godine, Kunsthistoriches Museum u Beču). baršun prema tome ima osnovu flora koju tkalac tijekom tkanja Dakle, na firentinskim svilenim damastima s kraja 15. stoljeća mjestimično reže a mjestimično je ostavlja nerezanu, dakako, bi širina, izgled (tanka središnja linija) i tehnika tkanja rubova prema unaprijed zadanom nacrtu tkanine. Zbog tih dviju (saten, bez rubnog lanenog končića) uvijek trebali biti isti, ali bi tekstura, koje se ne razlikuju samo taktilno već i vizualno, budući se boje mijenjale ovisno o vrsti bojila korištenog za bojenje svile. da drugačije odbijaju svjetlost, dekor ciselé baršuna dobiva 44 O motivici lova u tekstilnoj umjetnosti više u: GRUBER, A., 1990. posebnu dimenziju. 45 O križu kao dekorativnom i simboličnom elementu na 18 MONNAS, L., 2008., 322. liturgijskom ruhu vidi: BERTONE, M. B., 2006.

46 Usp. Imago pietatis u centralnom polju na vrhu poliptiha u 59 CORONELLI, P., 1715., tabla A6, 113. crkvi Svetih Lovre, Silvestra i Rufina u Massa Fermana iz 1458. 60 HAYER VON ROSENFELD, C. G. F., 1995., 102, tabla 72. godine; MONTIRONI, A., 2000., 118. Dakako, prikaza Imago 61 GRANIĆ, M., 1987., 248. pietatis nalazimo i na slikanim i na drvorezbarenim poliptisima 15. stoljeća i na istočnoj obali Jadrana. Na onima atribuiranim 62 Za primjer vidi SCHOENHOLZER NICHOLS, T. - SILVESTRI, slikaru Ivanu Petrovu iz Milana, datiranim u drugu četvrtinu I., 2002., 103, br. 4. (KATALOG, 2006., 168,169) odnosno sredinu 15. stoljeća 63 Detaljno o ovim i o drugim vezilačkim bodovima vidi: CERRI, (KATALOG, 2006.,170-179), Krist je naglašeno mršav, ispaćen, M., 1995b. s neprirodno izduženim i na plećima prekriženim rukama, 64 O promjenama oblika misnice tijekom stoljeća vidi i te zabačenom ili kraćom kosom. Takve stilske karakteristike JOHNSTONE, P., 2002., 141-144. prepoznajemo i na dosad nepoznatom drvenom rezbarenom 65 “(…) In una scatola nel detto Armar / Otto pezzi di reccamo per Kristu u formi Imago pietatis, nedavno pronađenom u Sutomišćici le stolette vecchie (…)” DOMANČIĆ, D., 1996., 307. na otoku Ugljanu, koji je izvorno zacijelo bio dio poliptiha, a ima odlike bliske radionici Mateja Moronzona. 66 CHARTRAIRE, E., 1931., 30-31. 47 COLLARETA, M. - DEVOTI, D.,1987., 1-9. 67 U izvješću apostolskog vizitatora Augustina Valiera, koji je hvarsku franjevačku crkvu obišao 4. veljače 1579. godine, točnije u dijelu 48 KATALOG 1975., 17, T. XX. teksta koji se odnosi na liturgijsko ruho u sakristiji, ne možemo 49 MORTARI, L., 1963., sl. 4-7. prepoznati opis naše misnice. Doduše, navodi se jedna misnica od 50 BERTELLI,C., 1973., 64-80. zelenog damasta, koja čini dio ornata s pripadajućim dalmatikama 51 BERTONE, M.B., 2008., 141. (“planeta una ex damasco uiridi cum suis tunicellis et fulcimentis’’) ali se međutim ne spominje nikakav vezeni ukras, te stoga ipak ne 52 KATALOG 1990., 184-185. bi bilo uputno zaključiti da je riječ o ornatu izvedenom od našeg 53 MARTINI, L., 2005., 188. zelenog a cammini damasta. Primjerice, pri bilježenju jednog 54 DOMANČIĆ, D., 1996., 298. pluvijala od ciselé baršuna zlatne podloge, jasno je rečeno da mu je 55 DEMORI STANIČIĆ, Z., 2003.-2004., 126, bilj. 27. uz rub apliciran figuralni vez, te je stoga ispravno pretpostaviti da bi i vez na misnici zacijelo bio spomenut (“pluuiale ex panno aureo 56 CORONELLI, P., 1715., tabla A4. suprariceo cum frisio figurato’’). Vicentinski biskup Mihovil Priuli 57 FRESCHOT, C., 1707., na tabli 261 donosi dva crteža grbova je vizitaciju samostana obavio 5. siječnja 1603. godine, a o tome je obitelji Bon. Na str. 269 piše: “Vivono due Arme di questa Casa, la ostavio daleko manje detaljan opis, navodeći samo da u sakristiji prima partita d’argento, e di rosso, e la seconda di rosso, d’argento ima misnica i dalmatika u svakoj boji, za blagdane i za dane kroz parimente partita, con una fascia azzura sopra il partimento rosso godinu. Popis ruha ne donosi ni zadarski nadbiskup Oktavijan carica di tre gigli d’oro, ch’io stimo concessione de Christianissimi Garzadori koji 8. siječnja 1625. kaže samo da je obišao sakristiju, à qualche Ambasciatore di questa Casa’’. u kojoj je zatekao raznovrstan i dragocjen liturgijski pribor, 58 FRESCHOT, C., 1707., tabla na str. 339 i opis na str. 344: “Porta zadivljujuće izrađen i ukrašen; MARDEŠIĆ, A. V. - KOVAČIĆ, S., scudo inquartato d’argento, e di negro.’’ 2005., 170, 262, 498.

Literatura

ARGENTIERI ZANETTI, A.,1987. - Attiliana Argentieri BERTONE, M. B., 2006. - Maria Beatrice Bertone, Tessuti Zanetti, Dizionario tecnico della tessitura, Arti grafiche e ricami. Il simbolo della cristianità nei paramenti liturgici, friulane, Udine. u: In hoc signo. Il tesoro delle croci, (ur.) Paolo Goi, Skira, Milano, 121-127. BANIĆ, S., 2010. - Silvija Banić, Liturgijsko ruho, u: Milost susreta - umjetnička baština Franjevačke provincije svetog BERTONE, M. B., 2008. - Maria Beatrice Bertone, Jeronima, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 303-313. Abbigliamento, tessuti e ricami in Friuli (secoli XIII-XV), u: Splendori del gotico nel patriarcato di Aquileia, (ur.) BENSI, P., 1983. - Paolo Bensi, Tintura dei tessuti serici Maurizio Buora, Civici Musei, Udine. nei secoli XV e XVI. Nota storica e tecnica, u: Tessuti serici BONITO FANELLI, R., 1993. - Rosalia Bonito Fanelli, italiani 1450.-1530., (ur.) Chiara Buss, Marina Molinelli, The Pomegranate Motif in Italian Renaissance Silks: the Grazietta Butazzi, Electa, Milano, 40-48. Semiological Interpretation of Pattern and Color, u: La BERTELLI, C., 1973. - Carlo Bertelli, La mitra di San seta in Europa secc. XIII-XX - Atti della”Ventiquattresima Ranieri: altri vetri dorati dell’Italia meridionale, Paragone settimana di studi’’, (ur.) Simonetta Cavaciocchi, Le 275, Sansoni, Firenze, 64-80. Monnier, Grassina - Bagno a Ripoli, 507-530.

Silvija Banić: Damast i vez iz druge polovine 15. stoljeća... Ars adriatica 1/2011. (117-132)

BOVENZI G. L. - MARITANO, C., 2008. - Gian Luca DEGL’INNOCENTI, D. - LEKHOVICH, T., 2009. - Bovenzi - Cristina Maritano, Tessuti, ricami, merletti. Daniela Degl’Innocenti - Tatiana Lekhovich, Lo stile dello Opere scelte, Fondazione Torino Musei, Torino. Zar. Arte e Moda tra Italia e Russia dal XIV al XVIII secolo, BRAUN, J., 1914. - Joseph Braun, I paramenti sacri - loro Skira, Milano. uso storia e simbolismo, Pietro Marietti Editore, Torino. DEMORI STANIČIĆ, Z., 2003.-2004. - Zoraida Demori BURNHAM, D. K., 1980. - Dorothy K. Burnham, Warp Staničić, Prilozi o srednjevjekovnom tekstilu u Trogiru - and Weft: A Textile Terminology, Royal Ontario Museum, prijedlog za lokalnu vezilačku radionicu, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 40, Književni krug, Split, 113-147. Toronto. DOMANČIĆ, D., 1996. - Davor Domančić, Inventar umjet- BUSS, C., 2009. - Chiara Buss, Alessandrino e turchino, nina Franjevačkog samostana u Hvaru iz 1671. godine, Prilo- u: Seta oro cremisi. Segretti e tecnologia alla corte zi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 36 - svezak II (Petriciolijev dei Visconti e degli Sforza, (ur.) Chiara Buss, Silvana zbornik - Zbornik radova posvećenih sedamdesetogodišnjici Editoriale, Milano, 106-109. života Ive Petriciolija), Književni krug, Split. CARMIGNANI, M., 2005. - Marina Carmignani, Tessuti EDLER DE ROOVER, F., 1999. - Florence Edler de ricami e merletti in Italia dal Rinascimento al Liberty, Roover, L’Arte della Seta a Firenze nei secoli XIV e XV, Leo Electa, Milano. S. Olschki Editore, Firenze. CERRI, M., 1995a. - Monica Cerri, La tintura, Arnaldo FRESCHOT, D., 1707. - Casimiro Freschot, La nobilta’ Caprai gruppo tessile, Foligno. veneta o’ sia Tutte le famiglie patrizie con le figure de suoi CERRI, M., 1995b. - Monica Cerri, Dal ricamo al merletto, scudi & arme, Gio. Gabriel Hertz, Venetia. Arnaldo Caprai gruppo tessile, Foligno. FRICK, C. C., 2002. - Carol Collier Frick, Dressing CHARTRAIRE, E., 1931. - Eugène Chartraire, Les Trésor Renaissance Florence: families, fortunes and fine clothing, de la Cathédrale de Sens, Henri Laurens, Paris. The Johns Hopkins University Press, Baltimore. COLLARETA, M. - DEVOTI, D., 1987. - Marco Collareta GEIJER, A., 1979. - Agnes Geijer, A History of Textile Art, - Donata Devoti, Tesori dalle chiese di Cortona, S.P.E.S., W. S. Maney & Son Ltd, Leeds. Firenze. GRANIĆ, M., 1987. - Miroslav Granić, Stari rapski grbovi CORONELLI, V., 1715. - Vincenzo Coronelli, Giornale, col i pečati, u: Rapski zbornik: Zbornik radova sa znanstvenog Libro d’oro, Alfabeticamente esposti, Da’ errori esattamente skupa o otoku Rabu održanog od 25. do 27. listopada 1984. spurgati, Ne’ quali si registrano I patrizi Veneti, L’Orlandi, godine, (ur.) Andre Mohorovičić, Rab - Zagreb, 225-250. Venezia. GRUBER, A., 1990. - Alain Gruber, Jagdmotive auf textilien CUOGHI COSTANTINI, M. - SILVESTRI, I., 2005. - von der Antike bis zum 18. Jahrhundert / La chasse dans les Marta Cuoghi Costantini - Iolanda Silvestri, Il filo della arts textiles de l’Antiquité au XVIIIe siècle, Abbeg-Stiftung, storia. Tessuti antichi in Emilia-Romagna, Clueb, Bologna. Riggisberg. D’AVANZO, P., 1981. - Pietro D’Avanzo, Regole per la HAYER VON ROSENFELD, C.G.F., 1995. - Carl Georg meccanica del telaio da seta, (ur.) Ileana Chiappini di Friedrich Hayer von Rosenfeld, Der Adel des Königreichs Sorio, Corbo e Fiore Editori, Venezia. Dalmatien, Bd. 14 Abt. 3 od: J. Siebmacher’s grosses und allgemeines Wappenbuch: in einer neuen, vollständig DAVANZO POLI, D., 1988. - Doretta Davanzo Poli, Glossario, geordneten und reich vermehrten Auflage: mit heraldischen u: I mestieri della moda a Venezia dal XIII al XVIII secolo, und historich-genealogischen Erläuterungen, faksimilski (ur.) Doretta Davanzo Poli, Venezia, 343-348. pretisak izdanja iz 1873., Golden marketing, Zagreb. DAVANZO POLI, D., 1996. - Doretta Davanzo Poli, I IVOŠ, J., 1985. - Jelena Ivoš, Tekstilna zbirka samostana colori di Venezia, Quaderno del Centro studi di storia del Male braće u Dubrovniku, u: Samostan Male braće u tessuto e del costume, 8, Civici musei veneziani, Venezia. Dubrovniku - zbornik u spomen 750. godišnjice prisutnosti DE GENNARO, R. - PERI, P., 1985. - Rosanna De Gennaro Male braće u Dubrovniku 1235.-1985., (gl.ur.) Josip - Paolo Peri, Velluti operati del XV secolo col motivo delle Turčinović, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 571-585. “gricce’’, S.P.E.S., Firenze. IVOŠ, J., 1994. - Jelena Ivoš, Crkveno ruho Riznice DE GENNARO, R. - LANDINI, R., 1987. - Rosanna De zagrebačke katedrale i Dijecezanskog muzeja, u: Sveti Gennaro - Roberta Landini, Velluti operati del XV secolo trag - devetsto godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije: col motivo “a camini’’, S.P.E.S., Firenze. 1094.-1994., (ur.) Tugomir Lukšić i Ivanka Reberski, 130

Muzejsko-galerijski centar - Institut za povijest umjetnosti MUTHMANN, F., 1982. - Friedrich Muthmann, Der - Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb, 407-422. Granatapfel Symbol des Lebens in der alten Welt, Office du IVOŠ, J., 1999. - Jelena Ivoš, Liturgijska odjeća franjevaca, livre, Fribourg. u: Mir i dobro - umjetničko i kulturno naslijeđe Hrvatske ORSI LANDINI, R., 2009. - Roberta Orsi Landini, Zibellini franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda o proslavi stote e drappi d’oro: influenze e prodotti di moda fra Italia e obljetnice utemeljenja, (ur.) Marija Mirković, Galerija Russia, u: Lo stile dello Zar. Arte e Moda tra Italia e Russia Klovićevi dvori, Zagreb, 303-313. dal XIV al XVIII secolo, (ur.) Daniela Degl’Innocenti i IVOŠ, J., 2009. - Jelena Ivoš, Liturgijsko ruho, u: Zagovori Tatiana Lekhovich, Skira, Milano, 67-81. svetom Tripunu - blago Kotorske biskupije - povodom 1200. PAVIČIĆ, S., 1998. - Snježana Pavičić, Tekstil paramenta. obljetnice prijenosa moći svetoga Tripuna, (ur.) Radoslav Crkveni tekstil Hrvatskoga povijesnog muzeja, Hrvatski Tomić, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 316-335. povijesni muzej, Zagreb. JOHNSTONE, P., 2002. - Pauline Johnstone, High Fashion in PICCOLO PACI, S., 2008. - Sara Piccolo Paci, Storia delle vesti the Church: The Place of Church Vestments in the History of liturgiche - forma, immagine e funzione, Ancora, Milano. Art from the Ninth to the Nineteenth Century, Maney, Leeds. RAMLJAK PURGAR, M. - KUŠAN ŠPALJ, D., 2000.- KATALOG, 1975. - Mostra Tesori d’arte sacra di Roma e del 2001. - Mirela Ramljak Purgar - Dora Kušan Špalj, Lazio dall Medioevo all’Ottocento, Emmekappa, Roma. Zbirka misnog ruha Dijecezanskog muzeja Zagrebačke nadbiskupije - inventarizacija i zaštita, Godišnjak zaštite KATALOG, 1990. - Splendori di Bisanzio - testimonianze e spomenika kulture Hrvatske 26-27, Zagreb, 120-138. riflessi d’arte e cultura bizantina nelle chiese d’Italia, Fabbri, Milano. REICHELT, R., 1956. - Rudolf Reichelt, Das Granatapfelmotiv in der Textilkunst, Henschelverlag, Berlin. KATALOG, 2006. - Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije - Slikarstvo, (ur.) Nikola Jakšić, Zadarska nadbiskupija, Zadar. RICCI, E., 2006. - Elisa Ricci, Ricami italiani antichi e moderni, pretisak izdanja iz 1925., Nuova S1, Bologna. KOVAČIĆ, J., 2009. - Joško Kovačić, Franjevački samostan i crkva u Hvaru, Alfa, Zagreb. ROSSI, P., 2003. - Pietro Rossi, Vesti e insegne liturgiche - storia, uso e simbolismo nel rito romano, Lampi di Stampa, Milano. MARDEŠIĆ, A. V. - KOVAČIĆ, S., 2005. - Andrija Vojko Mardešić - Slavko Kovačić, Spisi apostolskih vizitacija SCHOENHOLZER NICHOLS, T. - SILVESTRI, I., 2002. Hvarske biskupije iz godina 1579.,1602./1603. i 1624./1625., - Thessy Schoenholzer Nichols - Iolanda Silvestri, La Hrvatski povijesni institut u Rimu, Rim. collezione Gandini. Merletti, ricami e galloni dal XV al XIX secolo, Franco Cosimo Panini, Modena. MARKOWSKY, B., 1976. - Barbara Markowsky, Europä- ische Seidengewebe des 13.-18. Jahrhunderts, Kunstgewer- SCHUETTE, M. - MÜLLER CHRISTENSEN, S., 1963. bemuseum der Stadt Köln, Köln. - Marie Schuette - Sigrid Müller Christensen, Das Stickereiwerk, Tübingen, Berlin. MARTINI, L., 2005. - Luciana Martini, Antichi tessuti nel Museo Nazionale di Ravenna: dalle acquisizioni classensi SILVESTRI, I.,1981. - Iolanda Silvestri, Storia e fortuna al collezionismo ottocentesco, u: Il filo della storia. Tessuti dei damaschi, u: Tessuti antichi nelle chiese di Arona, (ur.) antichi in Emilia-Romagna, (ur.) Marta Cuoghi Costantiti Donata Devoti i Giovanni Romano, Torino, 48-80. i Iolanda Silvestri, Clueb, Bologna, 187-192. SOKOL, V., 2005. - Vjekoslava Sokol, Baršunasti trag MONNAS, L., 1988. - Lisa Monnas, Loom widths and mučeništva, Muzej grada Splita, Split. selvedges prescribed by Italian Silk Weaving Statutes SPORBECK, G., 2001. - Gudrun Sporbeck, Die liturgischen 1265-1512: a preliminary investigation, Bulletin du Centre gewänder 11. bis 19. jahrhundert, Sammlungen des International d’Etudes des Textiles Anciens, 66, Lyon. Museum Schnütgen band 4, Köln. MONNAS, L., 2008. - Lisa Monnas, Merchants, princes ŠAŠKO, I., 2004. - Ivan Šaško, Per signa sensibilia: liturgijski and painters. Silk fabrics in Italian and Northern paintings simbolički govor, Glas Koncila, Zagreb. 1300 - 1550, Yale University Press, London. TOLAINI, R., 1995. - Roberto Tolaini, La tessitura, MONTIRONI, A., 2000. - Angela Montironi, Carlo Arnaldo Caprai gruppo tessile, Foligno. Crivelli e il suo seguito, u: Pittura veneta nelle Marche, VILLOTA, M., 1996. - Michela Villota , I paramenti sacri (ur.) Valter Curzi, Milano, 117-138. tra storia e tutela - catalogo della Rassegna itinerante per la MORTARI, L., 1963. - Luisa Mortari, Il tesoro della conservazione e il restauro del tessuto antico, Arti Grafiche cattedrale di Anagni, De Luca, Roma. Friulane Tavagnacco, Udine.

Silvija Banić: Damast i vez iz druge polovine 15. stoljeća... Ars adriatica 1/2011. (117-132)

ARGENTIERI ZANETTI, A.,1987. - Attiliana Argentieri

Zanetti, Dizionario tecnico della tessitura, Arti grafiche

friulane, Udine.

BANIĆ, S., 2010. - Silvija Banić, Liturgijsko ruho, u: Milost

susreta - umjetnička baština Franjevačke provincije svetog

Jeronima, (ur.) Igor Fisković, Zagreb, 303-313.

BENSI, P., 1983. - Paolo Bensi, Tintura dei tessuti serici

nei secoli XV e XVI. Nota storica e tecnica, u: Tessuti serici

italiani 1450.-1530., (ur.) Chiara Buss, Marina Molinelli,

Grazietta Butazzi, Electa, Milano, 40-48.

BERTELLI, C., 1973. - Carlo Bertelli, La mitra di San

Ranieri: altri vetri dorati dell’Italia meridionale, Paragone

, Sansoni, Firenze, 64-80.

BERTONE, M. B., 2006. - Maria Beatrice Bertone, Tessuti

e ricami. Il simbolo della cristianità nei paramenti liturgici,

u: In hoc signo. Il tesoro delle croci, (ur.) Paolo Goi, Skira,

Milano, 121-127.

BERTONE, M. B., 2008. - Maria Beatrice Bertone,

Abbigliamento, tessuti e ricami in Friuli (secoli XIII-XV),

u: Splendori del gotico nel patriarcato di Aquileia, (ur.)

Maurizio Buora, Civici Musei, Udine.

BONITO FANELLI, R., 1993. - Rosalia Bonito Fanelli,

The Pomegranate Motif in Italian Renaissance Silks: the

Semiological Interpretation of Pattern and Color, u: La

seta in Europa secc. XIII-XX - Atti della”Ventiquattresima

settimana di studi’’, (ur.) Simonetta Cavaciocchi, Le

Monnier, Grassina - Bagno a Ripoli, 507-530.

BOVENZI G. L. - MARITANO, C., 2008. - Gian Luca

Bovenzi - Cristina Maritano, Tessuti, ricami, merletti.

Opere scelte, Fondazione Torino Musei, Torino.

BRAUN, J., 1914. - Joseph Braun, I paramenti sacri - loro

uso storia e simbolismo, Pietro Marietti Editore, Torino.

BURNHAM, D. K., 1980. - Dorothy K. Burnham, Warp

and Weft: A Textile Terminology, Royal Ontario Museum,

Toronto.

BUSS, C., 2009. - Chiara Buss, Alessandrino e turchino,

u: Seta oro cremisi. Segretti e tecnologia alla corte

dei Visconti e degli Sforza, (ur.) Chiara Buss, Silvana

Editoriale, Milano, 106-109.

CARMIGNANI, M., 2005. - Marina Carmignani, Tessuti

ricami e merletti in Italia dal Rinascimento al Liberty,

Electa, Milano.

CERRI, M., 1995a. - Monica Cerri, La tintura, Arnaldo

Caprai gruppo tessile, Foligno.

CERRI, M., 1995b. - Monica Cerri, Dal ricamo al merletto,

Arnaldo Caprai gruppo tessile, Foligno.

CHARTRAIRE, E., 1931. - Eugène Chartraire, Les Trésor

de la Cathédrale de Sens, Henri Laurens, Paris.

COLLARETA, M. - DEVOTI, D., 1987. - Marco Collareta

- Donata Devoti, Tesori dalle chiese di Cortona, S.P.E.S.,

Firenze.

CORONELLI, V., 1715. - Vincenzo Coronelli, Giornale, col

Libro d’oro, Alfabeticamente esposti, Da’ errori esattamente

spurgati, Ne’ quali si registrano I patrizi Veneti, L’Orlandi,

Venezia.

CUOGHI COSTANTINI, M. - SILVESTRI, I., 2005. -

Marta Cuoghi Costantini - Iolanda Silvestri, Il filo della

storia. Tessuti antichi in Emilia-Romagna, Clueb, Bologna.

D’AVANZO, P., 1981. - Pietro D’Avanzo, Regole per la

meccanica del telaio da seta, (ur.) Ileana Chiappini di

Sorio, Corbo e Fiore Editori, Venezia.

DAVANZO POLI, D., 1988. - Doretta Davanzo Poli, Glossario,

u: I mestieri della moda a Venezia dal XIII al XVIII secolo,

(ur.) Doretta Davanzo Poli, Venezia, 343-348.

DAVANZO POLI, D., 1996. - Doretta Davanzo Poli, I

colori di Venezia, Quaderno del Centro studi di storia del

tessuto e del costume, 8, Civici musei veneziani, Venezia.

DE GENNARO, R. - PERI, P., 1985. - Rosanna De Gennaro

- Paolo Peri, Velluti operati del XV secolo col motivo delle

“gricce’’, S.P.E.S., Firenze.

DE GENNARO, R. - LANDINI, R., 1987. - Rosanna De

Gennaro - Roberta Landini, Velluti operati del XV secolo

col motivo “a camini’’, S.P.E.S., Firenze.

DEGL’INNOCENTI, D. - LEKHOVICH, T., 2009. -

Daniela Degl’Innocenti - Tatiana Lekhovich, Lo stile dello

Zar. Arte e Moda tra Italia e Russia dal XIV al XVIII secolo,

Skira, Milano.

DEMORI STANIČIĆ, Z., 2003.-2004. - Zoraida Demori

Staničić, Prilozi o srednjevjekovnom tekstilu u Trogiru -

prijedlog za lokalnu vezilačku radionicu, Prilozi povijesti

umjetnosti u Dalmaciji, 40, Književni krug, Split, 113-147.

DOMANČIĆ, D., 1996. - Davor Domančić, Inventar umjetnina

Franjevačkog samostana u Hvaru iz 1671. godine, Prilozi

povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 36 - svezak II (Petriciolijev

zbornik - Zbornik radova posvećenih sedamdesetogodišnjici

života Ive Petriciolija), Književni krug, Split.

EDLER DE ROOVER, F., 1999. - Florence Edler de

Roover, L’Arte della Seta a Firenze nei secoli XIV e XV, Leo

S. Olschki Editore, Firenze.

FRESCHOT, D., 1707. - Casimiro Freschot, La nobilta’

veneta o’ sia Tutte le famiglie patrizie con le figure de suoi

scudi & arme, Gio. Gabriel Hertz, Venetia.

FRICK, C. C., 2002. - Carol Collier Frick, Dressing

Renaissance Florence: families, fortunes and fine clothing,

The Johns Hopkins University Press, Baltimore.

GEIJER, A., 1979. - Agnes Geijer, A History of Textile Art,

W. S. Maney & Son Ltd, Leeds.

GRANIĆ, M., 1987. - Miroslav Granić, Stari rapski grbovi

i pečati, u: Rapski zbornik: Zbornik radova sa znanstvenog

skupa o otoku Rabu održanog od 25. do 27. listopada 1984.

godine, (ur.) Andre Mohorovičić, Rab - Zagreb, 225-250.

GRUBER, A., 1990. - Alain Gruber, Jagdmotive auf textilien

von der Antike bis zum 18. Jahrhundert / La chasse dans les

arts textiles de l’Antiquité au XVIIIe siècle, Abbeg-Stiftung,

Riggisberg.

HAYER VON ROSENFELD, C.G.F., 1995. - Carl Georg

Friedrich Hayer von Rosenfeld, Der Adel des Königreichs

Dalmatien, Bd. 14 Abt. 3 od: J. Siebmacher’s grosses und

allgemeines Wappenbuch: in einer neuen, vollständig

geordneten und reich vermehrten Auflage: mit heraldischen

und historich-genealogischen Erläuterungen, faksimilski

pretisak izdanja iz 1873., Golden marketing, Zagreb.

IVOŠ, J., 1985. - Jelena Ivoš, Tekstilna zbirka samostana

Male braće u Dubrovniku, u: Samostan Male braće u

Dubrovniku - zbornik u spomen 750. godišnjice prisutnosti

Male braće u Dubrovniku 1235.-1985., (gl.ur.) Josip

Turčinović, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 571-585.

IVOŠ, J., 1994. - Jelena Ivoš, Crkveno ruho Riznice

zagrebačke katedrale i Dijecezanskog muzeja, u: Sveti

trag - devetsto godina umjetnosti Zagrebačke nadbiskupije:

-1994., (ur.) Tugomir Lukšić i Ivanka Reberski, Muzejsko-galerijski centar - Institut za povijest umjetnosti

- Zagrebačka nadbiskupija, Zagreb, 407-422.

IVOŠ, J., 1999. - Jelena Ivoš, Liturgijska odjeća franjevaca,

u: Mir i dobro - umjetničko i kulturno naslijeđe Hrvatske

franjevačke provincije sv. Ćirila i Metoda o proslavi stote

obljetnice utemeljenja, (ur.) Marija Mirković, Galerija

Klovićevi dvori, Zagreb, 303-313.

IVOŠ, J., 2009. - Jelena Ivoš, Liturgijsko ruho, u: Zagovori

svetom Tripunu - blago Kotorske biskupije - povodom 1200.

obljetnice prijenosa moći svetoga Tripuna, (ur.) Radoslav

Tomić, Galerija Klovićevi dvori, Zagreb, 316-335.

JOHNSTONE, P., 2002. - Pauline Johnstone, High Fashion in

the Church: The Place of Church Vestments in the History of

Art from the Ninth to the Nineteenth Century, Maney, Leeds.

KATALOG, 1975. - Mostra Tesori d’arte sacra di Roma e del

Lazio dall Medioevo all’Ottocento, Emmekappa, Roma.

KATALOG, 1990. - Splendori di Bisanzio - testimonianze e

riflessi d’arte e cultura bizantina nelle chiese d’Italia, Fabbri,

Milano.

KATALOG, 2006. - Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije

- Slikarstvo, (ur.) Nikola Jakšić, Zadarska nadbiskupija, Zadar.

KOVAČIĆ, J., 2009. - Joško Kovačić, Franjevački samostan

i crkva u Hvaru, Alfa, Zagreb.

MARDEŠIĆ, A. V. - KOVAČIĆ, S., 2005. - Andrija Vojko

Mardešić - Slavko Kovačić, Spisi apostolskih vizitacija

Hvarske biskupije iz godina 1579.,1602./1603. i 1624./1625.,

Hrvatski povijesni institut u Rimu, Rim.

MARKOWSKY, B., 1976. - Barbara Markowsky, Europäische

Seidengewebe des 13.-18. Jahrhunderts, Kunstgewerbemuseum

der Stadt Köln, Köln.

MARTINI, L., 2005. - Luciana Martini, Antichi tessuti nel

Museo Nazionale di Ravenna: dalle acquisizioni classensi

al collezionismo ottocentesco, u: Il filo della storia. Tessuti

antichi in Emilia-Romagna, (ur.) Marta Cuoghi Costantiti

i Iolanda Silvestri, Clueb, Bologna, 187-192.

MONNAS, L., 1988. - Lisa Monnas, Loom widths and

selvedges prescribed by Italian Silk Weaving Statutes

-1512: a preliminary investigation, Bulletin du Centre

International d’Etudes des Textiles Anciens, 66, Lyon.

MONNAS, L., 2008. - Lisa Monnas, Merchants, princes

and painters. Silk fabrics in Italian and Northern paintings

- 1550, Yale University Press, London.

MONTIRONI, A., 2000. - Angela Montironi, Carlo

Crivelli e il suo seguito, u: Pittura veneta nelle Marche,

(ur.) Valter Curzi, Milano, 117-138.

MORTARI, L., 1963. - Luisa Mortari, Il tesoro della

cattedrale di Anagni, De Luca, Roma.

MUTHMANN, F., 1982. - Friedrich Muthmann, Der

Granatapfel Symbol des Lebens in der alten Welt, Office du

livre, Fribourg.

ORSI LANDINI, R., 2009. - Roberta Orsi Landini, Zibellini

e drappi d’oro: influenze e prodotti di moda fra Italia e

Russia, u: Lo stile dello Zar. Arte e Moda tra Italia e Russia

dal XIV al XVIII secolo, (ur.) Daniela Degl’Innocenti i

Tatiana Lekhovich, Skira, Milano, 67-81.

PAVIČIĆ, S., 1998. - Snježana Pavičić, Tekstil paramenta.

Crkveni tekstil Hrvatskoga povijesnog muzeja, Hrvatski

povijesni muzej, Zagreb.

PICCOLO PACI, S., 2008. - Sara Piccolo Paci, Storia delle vesti

liturgiche - forma, immagine e funzione, Ancora, Milano.

RAMLJAK PURGAR, M. - KUŠAN ŠPALJ, D., 2000.-

- Mirela Ramljak Purgar - Dora Kušan Špalj,

Zbirka misnog ruha Dijecezanskog muzeja Zagrebačke

nadbiskupije - inventarizacija i zaštita, Godišnjak zaštite

spomenika kulture Hrvatske 26-27, Zagreb, 120-138.

REICHELT, R., 1956. - Rudolf Reichelt, Das Granatapfelmotiv

in der Textilkunst, Henschelverlag, Berlin.

RICCI, E., 2006. - Elisa Ricci, Ricami italiani antichi e

moderni, pretisak izdanja iz 1925., Nuova S1, Bologna.

ROSSI, P., 2003. - Pietro Rossi, Vesti e insegne liturgiche - storia,

uso e simbolismo nel rito romano, Lampi di Stampa, Milano.

SCHOENHOLZER NICHOLS, T. - SILVESTRI, I., 2002.

- Thessy Schoenholzer Nichols - Iolanda Silvestri, La

collezione Gandini. Merletti, ricami e galloni dal XV al XIX

secolo, Franco Cosimo Panini, Modena.

SCHUETTE, M. - MÜLLER CHRISTENSEN, S., 1963.

- Marie Schuette - Sigrid Müller Christensen, Das

Stickereiwerk, Tübingen, Berlin.

SILVESTRI, I.,1981. - Iolanda Silvestri, Storia e fortuna

dei damaschi, u: Tessuti antichi nelle chiese di Arona, (ur.)

Donata Devoti i Giovanni Romano, Torino, 48-80.

SOKOL, V., 2005. - Vjekoslava Sokol, Baršunasti trag

mučeništva, Muzej grada Splita, Split.

SPORBECK, G., 2001. - Gudrun Sporbeck, Die liturgischen

gewänder 11. bis 19. jahrhundert, Sammlungen des

Museum Schnütgen band 4, Köln.

ŠAŠKO, I., 2004. - Ivan Šaško, Per signa sensibilia: liturgijski

simbolički govor, Glas Koncila, Zagreb.

TOLAINI, R., 1995. - Roberto Tolaini, La tessitura,

Arnaldo Caprai gruppo tessile, Foligno.

VILLOTA, M., 1996. - Michela Villota , I paramenti sacri

tra storia e tutela - catalogo della Rassegna itinerante per la

conservazione e il restauro del tessuto antico, Arti Grafiche

Friulane Tavagnacco, Udine.

Most read articles by the same author(s)

Similar Articles

1-10 of 47

You may also start an advanced similarity search for this article.