Preskoči na sadržaj
Tijdschrift voor Adriatische kunstgeschiedenis Traži

Uz obnovu Providurove palače u Zadru

DOI 10.15291/ars.3575

Preuzmi PDF

Svezak 11 (2021)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec

Autor komentira nedavno dovršenu obnovu Providurove palače u Zadru. Posebno se osvrće na stubište izgrađeno u nutrini velikoga dvorišta palače te na krovni kat izgrađen na njezinim krilima.

palača, dvorište, cisterna, krovovi, povijesni ambijenti

1. Jezgra Providurove palače, Palazzo Generalizio, izgrađena je za potrebe general- Tlocrt prizemlja Kneževe i noga providura i središnju administraciju Republike Venecije u Dalmaciji. Podizana Providurove palače (crtež: V. Presani, 1832. godina) je za ranih godina 17. stoljeća i dovršena 1607. godine. Ta je uklesana u natpisu na pročelju zgrade. Ono gleda prema Trgu kolone (Campo Colonna, ujedno Piazza Ground floor plan of the Rector’s and Proveditor’s Palace dell’ Armamento), odnosno današnji Trg Petra Zoranića. Začeljem je prislonjena uza znatno stariju Kneževu palaču, a gornjim obrazom uz Trg sv. Šime, nekada Piazza San Simeone, danas Poljana Šime Budinića. Radi izgradnje nove zgrade prethodno su otkupljeni posjedi i kuće pojedinih gradskih porodica na tome mjestu, a prigra- đivanjem njezina krila na donjoj strani (de quirina), uz negdašnju Calle dell’ Arma- mento, današnju Ulicu Andrije Medulića, do početka 18. stoljeća porušeno je još nekoliko kuća, a s njima i crkva Blažene Djevice, Beata Vergine di Buongaudio. Cjelinu prostorne strukture jedne i druge palače pedantnim arhitektonskim crte- žima s tlocrtima prizemlja i kata te uzdužnim i poprečnim presjecima dvorištâ, prvi je snimio inženjer Valentino Presani već 1831. i 1832. godine.1 To su vrlo vrijedni nacrti zatečenoga stanja kompleksa snimljenog prije njegova preuređenja za potrebe Namjesništva.2 Četrdeset godina potom cjelina jedne i druge zgrade povezana je u zajedničkoj funkciji kompleksa kao sjedišta pokrajinske vlade, Luogotenenza, spomenuto Namje- sništvo s resorima državne uprave za austrijsku „krunovinu” Dalmaciju. Stoga je na jez- gri Providurove palače nadograđen još jedan kat te je zgrada nadvisila Kneževu palaču. Obje su tada opsežno preuređene. Konačno, tek početkom 20. stoljeća sklop je na mje- stu starijega dvorišta na donjoj strani kompleksa zaokružen s novim krilom uz Ulicu sv. Dominika, nekad Calle San Domenico, a danas Ulica Špire Brusine. Tako je u prošlosti nastajao i održavan upravo najveći blok javnih građevina u namjeni jednoga sadržaja, gotovo cijeli jedan kvart namijenjen gradskim i državnim vlastima u Zadru i podizan u dugome razdoblju od srednjega vijeka do kraja austrijske uprave. Podatke iz arhivske

2. Pročelje Providurove palače (foto: tzv. Majstor s vinjetom, 1860. godina) Front façade of the Proveditor’s Palace

3. Portal i balkon na pročelju građe o tome, o svim preobrazbama u prostoru, proučavali su povjesničari 19. i 20. Providurove palače (foto: P. Vežić) stoljeća: C. F. Bianchi, L. Benevenia, G. Sabalich, te I. Petricioli i ponajviše M. Stagličić.3 Portal and balcony, front façade of U savezničkim bombardiranjima Zadra u Drugome svjetskom ratu znatno je bilo the Proveditor’s Palace oštećeno gornje krilo Providurove palače, ono do Poljane Šime Budinića. Popravak je obavljen 1947. godine.4 Potom su u zgradu, kao i cijeli sklop bivšega Namjesništva, useljavane pretežno ustanove iz kulture grada pa je kompleks stekao i naziv Dom kulture. U četničkim granatiranjima pak, u listopadu 1991. godine, vrlo velika raza- ranja unutar sklopa pretrpjela je Kneževa palača.5 Jezgru Providurove palače tvorio je slog složen od dvaju uzdužnih krila s dugim ulaznim holom među njima te novo krilo i malo dvorište prigrađeno na donjoj stra- ni, sve skupa izgrađeno do početka 18. stoljeća. Uz tu osnovu nadovezuje se veliko dvorište s cisternom iz 19. stoljeća smješteno između Kneževe i Providurove palače. Pročeljem potonja gleda na Trg Petra Zoranića. Iza fasade dva su spomenuta kri- la i hol među njima s glavnim ulazom u zgradu. Iz njega stubište posred gornjega krila vodi na kat gdje je također hol posred jezgre. Mjerom i smještajem odgovara onomu u prizemlju. U njihovoj širini, a ujedno okomitoj osi pročelja, postavljen je monumentalni portal, nad njim i balkon na katu. Na krovu je bio još i veliki prozor, luminar razoren izgradnjom nove etaže na palači u 19. stoljeću. Portal je zidan u kle- sarskoj tehnici bugnato, po uzoru na obližnja renesansna Kopnena vrata u gradskim zidinama. Poput njih ima tri prolaza – srednji je širok i nadvijen lukom, a uz njega s jedne i druge strane još po jedan niži i uži pravokutni prolaz.6 Balkon je položen na konzole. Ima tri otvora, troja vrata od kojih su ona srednja nadvijena oblim lukom, a lijeva i desna ravnim nadvratnikom. Nad balkonom, u razini krovnoga vijenca, dizao se spomenuti luminar sa širokim baroknim volutama okomito postavljenim s jedne i druge strane prozora. Po tome je bio sličan onomu sačuvanom na pročelju Ilirskoga sjemeništa do katedrale u Zadru.7 Balkon na novome katu također je u osi pročelja. Jednako je širok kao onaj pod njim, ali je plitko istaknut u prostoru. Poput staroga i novi ima troja vrata, a u njiho- voj su osi i tri prozora na glomaznome luminaru u razini novoga krova. Na obrazu do Poljane Šime Budinića, uz nizove prozora ugrađen je spomenik u obliku pra- vokutnoga okvira te u njemu na gornjemu dijelu reljef u liku velike školjke, a na donjemu grb s otučenim heraldičkim znakom. Uz kartuše oko njega u reljefu su mo-

4. Pročelje Providurove palače u Zadru (foto: T. Burato, 1875. godina) Front façade of the Proveditor’s Palace

delirana dva lika sirene, po jedan s lijeve i desne strane grba.8 U velikome dvorištu pak, na mjestu prvotne krune baroknoga zdenca (podignute na osmerostranome prstenu dviju stuba zabilježenih na Presanijevu planu iz 1832. godine) 1836. godine postavljena je (tada na šesterostranome prstenu) nova do danas očuvana kruna, … un bellissimo puteale, d’ epoca moderna…, kako je pisao Giuseppe Sabalich 1897. go- dine.9 Pri dnu taj lijepi zdenac ukrašen je nizom u reljefu klesanih kitica s listovima i plodovima. Posred oplošja kruna zdenca na trima stranama ima isklesanu po jednu rozetu, a na četvrtoj horizontalno položeni vijenac i nad njim oveći grb u reljefu, isklesan kao lik dvoglavoga orla s krunom, simbol Austrijskoga Carstva.10

5. Obraz Providurove palače do Poljane Šime Budinića (prema: Z. Šuljak – A. Seferović, Zadar na starim razglednicama, Zadar- Rijeka, 2005.) Façade of the Proveditor’s Palace facing the Poljana Šime Budinića

U međuratnome razdoblju 20. stoljeća izvorna funkcija kompleksa je nestala, naravno s pridošlom talijanskom vlašću u Zadru, a ništa što bi je na dobar način zamijenilo tada nije učinjeno. Jednako ni poslije, nakon Drugoga svjetskog rata kada je sklop makar dijelom služio kao spomenuti Dom kulture. S vremenom je u odnosu na izvornu namjenu i kulturno-historijsku vrijednost potonuo u zaborav i stanje zapuštenosti. Stoga je Narodni muzej 1984. godine organizirao vrijednu izložbu o Providurovoj i Kneževoj palači u prošlosti, popraćenu katalogom. Autori, Sofija Petricioli i Marija Stagličić već su u naslovu istaknule činjenicu da kompleks nije dovoljno zbrinut ni uređen te se o njemu ne vodi računa kao o važnome spo- meniku kulture i same povijesti Zadra.11 Na poticaj i potporu pjevačkoga društva Petar Zoranić, jednoga od korisnika prostora u kompleksu Namjesništva, Konzer- vatorski ured u Zadru organizirao je potkraj osamdesetih godina prošloga stolje- ća arhitektonska i fotogrametrijska snimanja prostorne cjeline, njezina zatečenog stanja u tlocrtima, presjecima te nacrtima oplošja i stropova. Snimanja na terenu i kartanja u crtaonici izveo je Zavod za fotogrametriju Geodetskog fakulteta u Za- grebu 1991. godine. Dokumentacija je nakon Domovinskoga rata služila kao te- meljna podloga za projektiranje svih zahvata građevinske i konzervatorske obnove u cjelini sklopa.12 Obnova kao program krenula je od ideje da Kneževa i Providurova palača u no- vome životu njihova kompleksa i dalje budu svojevrsni Dom kulture.13 Po tome je zahvat poslije i dobio ime Muzej 2 palače te je namijenjen ponajviše okupljanju ne- kih odjelâ Narodnoga muzeja.14 Riječ je o složenome zahvatu kojega zbog veličine prostora i količine novca nije bilo moguće izvesti u jednome mahu. Stoga je revitali- zacija Kneževe palače bila tek prva etapa tako zahtjevnoga ekonomskog i arhitekton- skog, također muzeološkog i konzervatorskog programa u prostornoj cjelini visoke 6. spomeničke vrijednosti. Drugu etapu činila je obnova Providurove palače koja je Grb na obrazu Providurove palače potrajala do 2021. godine. Projekte za uređenja i provedbu prve i druge faze te s do Poljane Šime Budinića (foto: njima osmišljenih sadržaja izradili su arhitekti Iva Letilović i Igor Pedišić iz Zadra, u P. Vežić) suradnji s upravom Grada, te muzealcima i konzervatorima. Ukupan rezultat zaci- Coat of arms on the façade of jelo će biti dobro prihvaćen u javnosti, i od građana i od arhitektonske struke, kao i the Proveditor’s Palace facing the u primjeru obnove Kneževe palače.15 I u ovome slučaju svakako je važno postignuće Poljana Šime Budinića činjenica da je Providurova palača, a s njom i Namjesništvo u cjelini, kao kompleks vrijednih građevina konačno obnovljen i da će pružati dobre uvjete za odvijanje programa Narodnog muzeja, možda u prvome redu stalnih postava njegova Muzeja grada i Moderne galerije, zajedno s povremenim likovnim izložbama; ali podjedna- ko i važnih programa Koncertnoga ureda, Gradske knjižnice, te ostalih djelatnosti u kulturnome životu Zadra. Međutim, osvrnut ću se, kao i na primjeru Kneževe palače,16 na rješenja koja su po osobnome mišljenju neprimjerena preuređenoj Providurovoj palači te su se „provukla” kroz projekte zacijelo u nedostatku dobroga dijaloga između arhitekata, muzealaca i konzervatora, a s obzirom na činjenicu da su Providurova i Kneževa pa- lača vrijedni spomenici kulture u zaštićenoj povijesnoj jezgri Zadra, toga nedostatka nije trebalo biti. Dakle, čini mi se da je prošlost i sadašnjost u njima s više mara trebalo bolje uskladiti. Učinak neuvažavanja te potrebe u cijelome postupku obnove Namjesništva, od programske studije do konačnih radova, prepoznatljiv je ponajviše na novome izgledu glavnoga dvorišta u Providurovoj palači te u nadograđenome krovnom katu na njoj. Dvorište je veliki prostor smješten među krilima zgrade, s cisternom ispod ploč- nika i spomenutom krunom zdenca iznad njega, nel mezzo del vasto cortile…17 To prostrano dvorište sada je natkriveno i pretvoreno u centralni hall. Po sredini i visini presječeno je kosinama stubišnih rampa, a one poput kakve razgranate instalacije u prostoru prigušuju dostojanstvo prostora negdašnjega dvorišta, s cisternom i kru-

7. nom zdenca, opterećenoga sada s ugrađenim stubištima koja „posjetitelje uspinju na Kruna zdenca u dvorištu s krovni kat, na kome i sam grad postaje jedan od važnih eksponata”, kako pišu autori cisternom Providurove palače (prema: Ć. M. Iveković, 1928.) projekta u brošuri Muzej 2 palače.18 Krovni kat pak, također je problematična instalacija, upravo „vijugavi stakleni Crown of the well in the courtyard with a cistern, Proveditor’s Palace hodnik … (koji) … postaje šetnica i belvedere”, do sada izveden čini se tek u jednoj polovini. U povijesnoj arhitekturi Zadra zaista su bile građene i krovne terase nat- krivene trijemovima, tzv. altane. Nažalost, tek je jedna ostala u dobro sačuvanome 8. stanju. No, za razliku od negdašnjih malenih trijemova na krovu stambenih kuća, Preuređeno dvorište s cisternom u Providurovoj palači (foto: P. Vežić) nad Providurovom palačom sada je podignut, slikovito govoreći, „vlak na krovu”, duga kompozicija dvoetažnoga čeličnog i staklenog mosta koji gledan izvana u svim The renovated courtyard with a cistern, Proveditor’s Palace vizurama i velikoj mjeri narušava taj „važni eksponat” koji čini povijesni grad u Za- dru, k tomu i povijesni arhitektonski kompleks u zaštićenoj urbanoj cjelini. Sam pojam povijesnoga ambijenta u teoriju i praksu graditeljskoga nasljeđa uveo je Gustavo Giovannoni, poznati talijanski teoretičar zaštite povijesnih građevina i grad- skih sklopova.19 Još prije stotinu godina tumačeći arhitektonska konzerviranja pisao je kako se „u obnovljene elemente ne smije unijeti ništa nametljivo i oprečno načelima starog ambijenta… (te da) … spomenici trebaju biti sačuvani u vlastitom ambijen- tu…”20 Ti stavovi u suvremenoj zaštiti graditeljskoga nasljeđa, njegovih spomenika i spomeničkih ambijenata, prihvaćeni su širom europskih država, pa tako i u našoj zemlji. U Međunarodnoj povelji donesenoj u Veneciji 1964. godine izričito se kaže: „Pri konzervaciji jednog spomenika treba voditi računa i o njegovoj okolini. Kad još postoji njegov tradicionalni okvir, treba ga sačuvati i treba zabraniti svako njegovo građenje, rušenje ili pregrađivanje koje bi moglo narušiti odnose volumena ili boja.” (vidi: T. Marasović, 1983.) Međutim, na ovome primjeru stječe se dojam da arhitekti i konzervatori o čuvanju naslijeđenoga „vlastitog ambijenta” u Muzeju 2 palače nisu vodili dovoljno računa – ili se u našoj sredini možda mijenjaju iznesena načela!? Svakako, veliko dvorište Providurove palače, sada natkriveno i s ugrađenim stu- bišnim rampama, zaista nije očuvano u „tradicionalnome okviru” naslijeđene zgra- de, ni sklopa kasnijega Namjesništva, kao vrijedne graditeljske baštine i važnoga po-

9. Panorama Grada s pogledom prema Providurovoj palači (foto: P. Vežić) Panorama of the City with a view of the Proveditor’s Palace

10. vijesnog spomenika, a „vijugavi stakleni hodnik” povrh krovova narušava vizure na Krovni kat na Providurovoj palači sliku drevnoga grada, na cjelinu njegova urbanog pejzaža gledanog izvana, na tzv. u ambijentu susjednih krovova (foto: P. Vežić) „petu fasadu”. Na tome primjeru kao da je potvrđena misao Bruna Zevija, važno- Roof floor of the Proveditor’s Palace ga teoretičara moderne arhitekture: „… tragedija nije toliko zahvatila arhitekturu, surrounded by the neighbouring koliko urbanizam…”21 – ili je možda i to prošlost u razmišljanju o potrebi čuvanja roofs povijesnih ambijenata općenito, pa i u Zadru!? 11. Konačno, po dovršetku programa Muzej 2 palače valja se još jednom prisjeti- Krovni kat na Providurovoj palači ti vrta uz Kneževu palaču, zardinus comitatus Iadre. On je uređenjem trebao biti u pogledu iz dvorišta Gradskog obuhvaćen već u prvoj fazi gradnje Muzeja. Ipak, s drugom još nije došao na red vodovoda (foto: P. Vežić) za hortikulturnu obnovu te je i dalje neuredan. Međutim, đardin je integralni dio Roof floor of the Proveditor’s Palace as seen from the courtyard of the kompleksa arhitekture i funkcije bivšega Namjesništva, u prošlosti tako važnih povi- City Waterworks jesnih građevina i namjena, sada objedinjenih u sklopu Muzeja 2 palače.

BILJEŠKE 1 MARIJA STAGLIČIĆ, Izgradnja Providurove i Kneževe palače u 10 MARIJA STAGLIČIĆ (bilj. 3), 1996. Zadru, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 20, Zadar, 1982. 11 SOFIJA PETRICIOLI – MARIJA STAGLIČIĆ, Kneževa i Pro- 2 Državni arhiv u Zadru; MARIJA STAGLIČIĆ (bilj. 1). vidurova palača u Zadru – Zaboravljeni svjedoci povijesti, katalog 3 CARLO FEDERICO BIANCHI, Fasti di Zara, Zara, 1888.; LO- izložbe, Zadar, 1984. RENZO BENEVENIA, A proposito di alcune iscrizioni lapidarie 12 Izvorne snimke pohranjene su u Zavodu za fotogrametriju u Za- in Zara, Annuario Dalmatico, V, Zara, 1890.; GIUSEPPE SABA- grebu Geodetskog fakulteta u Zagrebu. LICH, Guida archeologica di Zara, Zara, 1897.; IVO PETRICIO- 13 Dokumentacija u Konzervatorskome uredu u Zadru. LI, Lik Zadra u srednjem vijeku, Grad Zadar – presjek kroz povi- 14 Muzej 2 palače, Narodni muzej Zadar. jest, (= Radovi Instituta JAZU u Zadru, sv. 11-12), Zadar, 1966.; IVO PETRICIOLI, u: Zadar pod mletačkom upravom, (= Prošlost 15 Tri zadarske adaptacije / Three Zadar Reconstructions – Oris +, Zadra – III), Zadar, 1987.; MARIJA STAGLIČIĆ (bilj. 1); MARI- Zagreb, 2018. JA STAGLIČIĆ, Graditeljstvo u Zadru: 1868-1918, Zadar, 1988.; 16 PAVUŠA VEŽIĆ, Uz obnovu Kneževe palače u Zadru, Kvartal, MARIJA STAGLIČIĆ, Klasicizam u Zadru, Zagreb 1996.; MA- 15/1-4, Zagreb, 2018. RIJA STAGLIČIĆ, Graditeljstvo u Zadru od klasicizma do secesije, 17 GIUSEPPE SABALICH (bilj. 3). Zagreb, 2013. 18 IVA LETILOVIĆ – IGOR PEDIŠIĆ, Muzej 2 palače, Muzej 2 pa- 4 ANTONIJA MLIKOTA, Zadar – obnova i izgradnja nakon raza- lače – 2 Palaces Museum, Zadar, 2012. ranja u Drugome svjetskom ratu, Zagreb, Školska knjiga, 2021. 19 TOMISLAV MARASOVIĆ, Zaštita graditeljskog nasljeđa, Zagreb 5 PAVUŠA VEŽIĆ, Zadar na mapi rata, Dometi – 1-2, Rijeka, 1992. – Split, 1983. 6 PAVUŠA VEŽIĆ, Vrata Michele Sanmichelija u Zadru, Radovi 20 GUSTAVO GIOVANNONI, Spomenici i ambijenti (ur. Marko Instituta za povijest umjetnosti, 29, Zagreb, 2005. Špikić), Zagreb, 2018. 7 PAVUŠA VEŽIĆ, Episkopalni kompleks u Zadru – Episcopal com- 21 BRUNO ZEVI, Znati gledati arhitekturu (ur. Mirjana Šigir), Za- plex in Zadar, Zadar, 2013. greb, 2000.; BRUNO ZEVI, Povijest moderne arhitekture – I (ur. 8 GIUSEPPE SABALICH (bilj. 3); MARIJA STAGLIČIĆ (bilj. 1). Mia Roth-Čerina), Zagreb, 2006. 9 GIUSEPPE SABALICH (bilj. 3); MARIJA STAGLIČIĆ (bilj. 3), 1996.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

1 2 > >> 

Slični članci

1-10 od 13

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.