Preskoči na sadržaj
Tijdschrift voor Adriatische kunstgeschiedenis Traži

O Gradskoj loži u Šibeniku

DOI 10.15291/ars.502

Preuzmi PDF

Svezak 4 (2014)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
Polazeći od podataka zabilježenih u starijoj historiografiji i objavljenim arhivskim dokumentima, u tekstu se nastoje utvrditi osnovne činjenice o Gradskoj loži u Šibeniku, podignutoj između 1534. i 1547., srušenoj 1943. i ponovno izgrađenoj 1949. – 1960. godine.
Šibenik, Dalmacija, šesnaesto stoljeće, svjetovna arhitektura, renesansa
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke

The article aims to establish essential facts concerning the civic loggia in Šibenik by examining the information recorded in the older historiography and the published documents from the local archives. The loggia, originally built between 1534 and 1547, was destroyed in 1943 and rebuilt between 1949 and 1960.

1. Ćiril Metod Iveković, fotografija pročelja Lože u prvom desetljeću 20. stoljeća (izvor: ĆIRIL METOD IVEKOVIĆ /bilj. 10/) Ćiril Metod Iveković, photo of the loggia façade in the 1910s

restituciji vanjštine, tj. oplošja građevine. Novogradnja vijeća otklanjaju, napokon, i neupitni pokazatelji o je imala armiranobetonsku konstrukciju, a sačuvani njezinu arhitektonskom ustrojstvu: prizemlje je bilo klesani kameni elementi srušenog zdanja nisu ugrađeni. podijeljeno na veći broj razmjerno malih prostorija, a Nekoliko ih je potom izloženo na otvorenom, kao urbana prostor kata imao je, sve do zahvata preoblikovanja u oprema ambijenata u neposrednoj okolici glavnoga 19. stoljeću, u cijelosti rastvoreno pročelje.22 gradskog trga, a glavnina ih je pohranjena u lapidariju Predodžbu o Loži kao mjestu sastajanja gradskog Gradskog muzeja; danas su dijelom prezentirani u vijeća, začetu u krugu spominjanih lokalnih stalnom postavu, a dijelom na travnjaku ispred obalnog povjesničara koji su pisali na talijanskom jeziku pročelja Muzeja. i oslonjenu na romantičarska poimanja prošlosti Razaranje Lože u Drugom svjetskom ratu prido- (ali i iredentističke projekcije budućnosti) grada, u nijelo je senzibilizaciji javnosti i stručnih krugova povijesnoumjetničku je literaturu uveo A. Dudan.23 U za njezinu spomeničku i urbanističko-arhitektonsku vrijeme nastajanja njegova djela (početkom dvadesetih vrijednost. Cvito Fisković zapisat će 1951. godine da godina 20. stoljeća) navršilo se, naime, gotovo stoljeće je, uz rušenje zadarske Krstionice, to bila najveća šteta i pol otkako je Loža postala sjedištem društva Società koju je u ovom ratu pretrpjela naša stara primorska nobile del Casino.24 Osnovano kao literarni kružok umjetnost.14 Ipak, usprkos rušenju i ponovnoj imena Compagnia del Casino 1774., društvo je već izgradnji (ili upravo zbog toga), šibenska je loža – sljedeće godine od Općine unajmilo dio prostora u premda je neće mimoilaziti autori sinteznih djela o prizemlju, a poslije, u prvoj polovici 19. stoljeća, kao spomeničkoj baštini 15. i 16. stoljeća u Dalmaciji,15 glavni financijer zahvata restauracije i obnove koja je pa niti radova usmjerenih na užu skupinu srodnih uključivala zatvaranje prostora na katu i uređivanje javnih građevina16 – ostala na marginama interesa svečane općinske dvorane, pod ne sasvim jasnim povjesničara umjetnosti.17 okolnostima, de facto dolazi u posjed najvećeg dijela Svrha je ovog priloga, zamišljenog kao svojevrstan najreprezentativnije građevine u gradu.25 Otada zvana uvod, ali i poticaj daljim proučavanjima, da se polazeći i Casino, loža tijekom vremena postaje identitetskim od podataka zabilježenih u starijoj historiografiji i mjestom, središtem šibenskog talijanstva i jednim od objavljenim arhivskim dokumentima pregledno iznesu dvaju polova (drugi je Narodna slavjanska čitaonica, najvažnije činjenice o tome istaknutom spomeniku. osnovana 1866.) šibenskoga političkog života. Nazivanje Lože vijećnicom bilo je, dakako, dio nastojanja da se pobornici (u Loži “udomljene”) Loža, a ne Vijećnica političke opcije koju su zagovarali Dudan, Miagostovich i Alacevich, predstave kao (jedini) legitimni nasljednici Pristupajući utvrđivanju činjenica o Gradskoj stare komunalne elite, točnije: pokušaj prisvajanja loži u Šibeniku, prije svega treba ustvrditi da je tradicija komunalne povijesti grada. Ne ulazeći ovom naziv Gradska vijećnica koji se za nju uvriježio u 20. prigodom u raspravu o tome zašto su taj historiografski stoljeću netočan: niti šesnaestostoljetna građevina falsifikat prihvatili i hrvatski povjesničari, činjenica da niti ona srednjovjekovna koja joj je prethodila u se građevina u svakodnevici, ali katkad i u stručnim dokumentarnoj se građi ne bilježe drukčije nego publikacijama još uvijek naziva Gradska vijećnica, loža (lat. logia; tal. loggia). Osim o pripadnosti pokazuje da je u konkretnom slučaju neupućenost, arhitektonskom tipu, taj (generički) naziv najizravnije bila ona hinjena ili stvarna, uspjela nadići granice govori i o svrsi odnosno namjeni zdanja. U Loži se divergentnih, pa i međusobno isključujućih gledanja na nikada nisu održavali sastanci šibenskoga gradskog dalmatinsku spomeničku baštinu. vijeća. Ono se oduvijek okupljalo u velikoj dvorani Premda se na prvi pogled može učiniti da je posrijedi (sala magna) na drugom katu Općinske/Kneževe tek neuspio anakronizam ili nespretna metonimija, palače, za što potvrde u izvorima nalazimo od 14. poistovjećivanje Lože s vijećnicom nije bezazlena stoljeća (1333.),18 tj. od vremena prve mletačke pogreška. O tome da “popularno” ime građevine nije uprave. Ni u razdoblju vladavine Anžuvinaca (od značenjski neutralno svjedoči i činjenica da je u zabunu 1358.),19 niti uspostavom druge mletačke uprave dovelo i ozbiljne istraživače.26 Ustrajavanje na nazivanju (1412.), pa ni gradnjom nove lože u 16. stoljeću,20 Lože vijećnicom udaljuje nas, napokon, ne samo od ništa se u tom pogledu, sve do posljednjih desetljeća spoznavanja prave namjene i funkcija tog zdanja, a time i mletačkog vrhovništva, nije promijenilo.21 Pomisao stvarne uloge koju je ono imalo u gradskoj svakodnevici, o tome da su u novoj loži sazivani sastanci Velikog nego i priječi i razumijevanje posve iznimna mjesta koje

Danko Zelić: O Gradskoj loži u Šibeniku Ars Adriatica 4/2014. (299-312)

je svojom arhitektonskom koncepcijom i oblikovanjem općinski glasnik tijekom petnaest dana, dvaput dnevno, šibenska loža zauzela među istovrsnim javnim u doba dana kada bi se ondje zateklo najviše ljudi građevinama, ne samo u Dalmaciji već i u širim okvirima (quando est magis plena hominibus logia), a potom mletačkog Stato da mar. bi se, „na trgu ili u loži”, najboljem ponuđaču javno dodjeljivala dražbovana nekretnina.32 Kao najfrekventnija točka u gradu, trg s Ložom Namjena i funkcije uobičajeno je mjesto ugovaranja najrazličitijih poslova. U Loži ili pokraj nje sklopljeni su tijekom stoljećâ nebrojeni Kao i u drugim komunalnim središtima medite- privatnopravni ugovori registrirani u spisima gradskih ranskog svijeta, i u Šibeniku je postupnom izgradnjom bilježnika. U razdoblju mletačke uprave trg s ložom sustava komunalne “trodiobe vlasti”, djelovanje svake postaje i prostorom određenim za gotovo sve prihvatljive od glavnih sastavnica javne uprave (zakonodavna, oblike kolektivne društvenosti u gradu. Indicije o tome izvršna, sudbena) tijekom vremena zadobilo vlastit, donose propisi o igrama na sreću; od sredine 15. stoljeća, monumentalan, arhitektonski okvir. Uz općinske palače i primjerice, Loža je jedino mjesto u gradu na kojem je kneževske rezidencije, gradske su lože “najjavnije” među dopušteno kockanje.33 javnim građevinama komunalnog razdoblja i – upravo U Loži je, nadalje, od trećega (večernjeg) znaka zbog svoje primarne namjene, kao mjesta namijenjena zvona do jutarnje Zdravomarije dežurao jedan od sudovanju – generički gledano, najstarije. Zasebna dvojice zapovjednika noćne straže, zvanih i kapetana sudbenost, uspostavljena još u pretkomunalnom noći (drugome je mjesto bilo in monte, tj. na kaštelu Sv. razdoblju, prvo je obilježje komunalne samovlasti, Mihovila).34 Nazočnost straže vezana je uz još jednu od ishodište onoga što se danas još uvijek nerijetko naziva uobičajenih funkcija gradskih loža – pritvor. U Loži su gradskom autonomijom. Izabirani među najuglednijim pritvarane osobe koje bi nepovlasno prodale neku stvar,35 pripadnicima zajednice, suci su zapravo bili prvi a, na traženje vjerovnika, i dužnici plemenita roda. komunalni dužnosnici. Procesi su bili javni, a suđenja Pritvorenici su ondje morali „boraviti, spavati i jesti”, a su se odvijala na javnim, zajedničkim prostorima. Lože izaći im je bilo dopušteno tek da obave nuždu.36 Pritvor se, stoga, podižu na najvažnijim, središnjim gradskim je prema starijim propisima mogao trajati do tri mjeseca trgovima, a njihovo monumentalno oblikovanje svjedoči (!), a početkom 15. stoljeća vrijeme koje je dužnicima da su im bile simbolička žarišta. dano da se nagode s vjerovnicima skraćuje se na osam O tome da je šibenska loža, kako ona srednjovjekovna dana.37 Taj se rok nazivao terminus logie.38 Za bijeg iz tako i šesnaestostoljetna koja ju je naslijedila, bila jedna Lože prijetile su stroge kazne – zatvaranje u tamnicu ili od najvažnijih pozornica javnog života govore uistinu zapljena i rasprodaja imovine.39 brojni podaci u dokumentarnoj građi. U šibenskom Stara se šibenska loža, naposljetku, u dokumentima statutu Loža (logia) se, primjerice, spominje češće od 14. i 15. stoljeća u nekoliko navrata bilježi i kao mjesto na svih drugih javnih zgrada, a osim same građevine taj kojem se sastalo Vijeće petnaestorice mudrih (Consilium pojam u zakonskim aktima, kao pars pro toto, nerijetko quindecim sapientium),40 zvano i Malo vijeće, komunalno označava i glavni gradski trg. tijelo s ovlastima uglavnom u sferi sudbenosti, čiji su Loža je, kao što je već rečeno, prije svega mjesto članovi svake godine birani u Velikom vijeću. Činjenicu na kojem se održavaju sudske rasprave i saslušavanja, da je sazivano u Loži vjerojatno treba tumačiti time da je podnose prizivi i objavljuju presude.27 Osim četvorice rad Malog vijeća najvjerojatnije, kao i rad sudskih tijela, sudaca koji su zajedno s knezom činili Kazneni sud bio otvoren za javnost.41 (Veliku kuriju) i trojice sudaca za građanske parnice (Male kurije), u Loži su se (ili Općinskoj/Kneževoj palači) svakoga radnog dana, najkasnije kada odzvoni Stara Loža komunalno zvono (campana Communis),28 bili dužni javiti na posao i općinski glasnici (plazzarii ili ministrales) Stara šibenska loža u dokumentarnim se vrelima te sudski izvršitelji (bucharii).29 spominje od 1333. godine.42 Po svemu sudeći, bila je U Loži ili na trgu (in logia seu platea) objavljivani izgrađena u prvim desetljećima XIV. stoljeća, zacijelo su kneževski proglasi (proclamationes),30 a ondje su, poslije 1292., budući da je u jednoj sudskoj odluci iz te također izvikivanjem, morale biti oglašavane i sve godine zabilježeno da je proces održan ante ecclesiam kupoprodaje i darovanja te najavljivane javne dražbe sancti Iacobi.43 Taj podatak ujedno govori da je prostor nekretnina.31 Činio je to, po nalogu kneza i Kurije, uz crkvu Sv. Jakova – koja će kao najveća i najuglednija

gradska crkva šest godina poslije papinskom bulom biti uzdužnu stranu Trga. Još je važnije istaknuti njezinu službeno proglašena katedralom – već tada bio glavni inovativnu, u odnosu na prethodnicu nedvojbeno gradski trg. monumentalniju arhitektonsku koncepciju. Nije prijeporno da se prva gradska loža nalazila Jedinstvenosti svoje nove gradske lože Šibenčani na istom mjestu kao i loža 16. stoljeća – na sjevernoj/ su bili svjesni već u vremenu gradnje. Građevina ih je sjeveroistočnoj strani trga, nasuprot bočnom pročelju ispunjavala ponosom i samosviješću, ništa manjima nego katedrale. O njezinu arhitektonskom oblikovanju i katedrala; štoviše, godine 1560. u tekstu jedne odluke dimenzijama ne raspolažemo, međutim, nikakvim šibenskoga Velikog vijeća zapisano je, doslovce, kako je pokazateljima. Godine 1480. u jednoj notarskoj ispravi upravo Loža „najljepša i najuglednija građevina u cijelom kao mjesto sastavljanja ugovora bilježe se južna/ gradu” i da joj „nema ravne na cijelom Levantu”.52 jugoistočna vrata Lože (portas logie que respiciunt versus Premda se doima emfatično, potonja je tvrdnja zapravo sirochum),44 što govori da je građevina imala ulaze na bila točna: monumentalnošću i dvoetažnim rješenjem (najmanje) dvjema stranama. Konstrukcija joj je možda, šibenska loža u vremenu svoje gradnje među srodnim kao kod gradske lože u Trogiru, počivala na uzdignutu građevinama na mletačkim prekomorskim posjedima kamenom postolju i/ili (kao kod stare gradske lože u doista nije imala premca. Zadru i šesnaestostoljetne rapske lože) bila ograđena Gradnjom nove lože, usprkos proširenu, znatno niskim parapetnim zidom koji je nosio stupovlje ambicioznijem arhitektonskom programu, u njoj su trijema.45 Arhitektonski je sklop vjerojatno, kao i u staroj se nedvojbeno zadržale sve funkcije starijeg zdanja. zadarskoj loži, obuhvaćao i prostoriju u kojoj je bio U malobrojnim propisima unijetim u gradski statut smješten sudski ured/pisarnica.46 sredinom 16. stoljeća, (nova) loža spominje se Kao i navedena zdanja u drugim gradskim središtima, izrijekom samo jednom: zakonom iz 1551. godine šibenska je loža bila opremljena standardnim ugrađenim odlučeno je da se proglasi o kupoprodaji nekretnina kamenim namještajem. U dokumentarnoj građi ubuduće trebaju izvikivati tri uzastopne nedjelje, u spominju se sudački stol (banchum iuris) s klupama vrijeme velike mise u katedrali, s balkona Lože (sopra il za suce,47 te alegorijski prikaz, najvjerojatnije reljefna poziol della logia de Commun).53 skulptura, Pravde (imago Iustitiae).48 Od sredine 15. stoljeća šibenska se loža u izvorima počinje bilježiti kao Velika i/ili Općinska loža (logia Natpisi magna; logia magna communis),49 dakako radi razlikovanja u odnosu na srodne građevine na drugim Budući da proučavanja dokumentarne građe do mjestima u gradu, ponajprije na Malu ložu (logia parva, danas nisu pružila izravnih podataka o gradnji Lože, loggietta), na jugoistočnoj strani glavnoga gradskog trga. sva saznanja o vremenu i dinamici tog poduhvata zasnivaju se na epigrafskim svjedočanstvima. Na loži se, koliko je danas poznato, nalazilo devet latinskih Nova Loža natpisa. Vremenu gradnje pripadaju tri natpisa na pročelju, natpis na postolju zvonika na preslicu te O izgledu prostora na sjevernom obodu središnjega četiri natpisa nad ulazima u prostorije prizemlja u gradskog trga prije gradnje nove lože u sačuvanim trijemu. Jedan je natpis na pročelju uklesan naknadno, izvorima nema nikakvih naznaka. Na zaključak da je u 17. stoljeću. U obnovi lože nakon rušenja u Drugom izgradiva površina bila manja upućuje vijest o tome da svjetskom ratu uklesana su samo četiri natpisa na je gradnji prethodilo uklanjanje dijela strme kamenite nadvratnicima u trijemu. padine koja je sa sjeverne strane omeđivala trg i na koju Najstariji natpis [Prilog, br. 1] nalazio se nad arkadom će se novo zdanje osloniti svojim začeljem. Riječi G. B. trijema u prizemlju, točnije na frizu ispod međukatnog Giustiniana – da je Loža „izgrađena na stijeni otklesanoj vijenca, s cezurom u duljini središnjeg interkolumnija oštricom dlijeta”50 – potvrđuju i fotografije snimljene (budući da je ploha friza ondje prekinuta konzolama poslije rušenja Lože u II. svjetskom ratu. koje nose ploču balkona). U tekstu sročenu u dvama Premda će stariji šibenski povjesničari o akciji elegijskim distisima i datiranu 1534. godinom, slavi se gradnje nove lože pisati kao da je posrijedi bila obnova Venerus – Zuan Alvise Venier, šibenski knez i kapetan (ristauro),51 nova se loža uvelike razlikovala od stare, 1532.-1534. Građevina se slikovito naziva njegovim u prvom redu znatno većim dimenzijama. U tlocrtu mauzolejem, a pjesnik priziva i usporedbu s amfiteatrom oblika izduljena pravokutnika, građevina je zauzela cijelu od kojega bolji ne bi sazdalo ni Romulovo potomstvo.

Danko Zelić: O Gradskoj loži u Šibeniku Ars Adriatica 4/2014. (299-312)

3 3 f g b c 2 2 9 1 1

a

4 5 d e 6 7

2. Mjesta natpisa i grbova na Loži / Arrangement of the inscriptions and the coats of arms on the loggia:

1-3 natpisi duž pročelja / inscriptions along the façade 4-7 natpisi na nadvratnicima u trijemu / inscriptions on the lintels in the porch 8 natpis na postolju zvonika na preslicu nad (jugo)istočnim ulaznim prostorom kata / inscription on the base of the bell-gable above the (south) east entrance to the upper storey 9 natpis na desnom krajnjem pilastru glavnog pročelja, vjerojatno u zoni kata / inscription on the pilaster at the right end of the loggia’s façade a grb roda Venier u kartuši na čeonom polju baze lijevoga ugaonog pilastra / the Venier family coat of arms in a cartouche on the front face of the base of the left-hand side corner pilaster strip b-c grbovi roda Venier na kapitelima para ugaonih pilastara kolonade kata / the Venier family coat of arm on the capitals of the corner pilaster strips on the loggia’s upper floor d-e grbovi roda Venier na nadvratnicima sudskih ureda u prizemlju / the Venier family coat of arm on the lintels of the entrances to the judicial offices f-g grbovi roda Diedo na ugaonim istacima friza završnog gređa / the Diedo family coat of arm on the corner projections of the entablature frieze

Zahvalnost Šibenčana Venieru iskazuje se u još Zid trijema nadsvođena križnim svodovima jednom duljem natpisu na arhitravu završnog gređa rastvoren je većim brojem simetrično razmještenih [Prilog, br. 2], bez datuma. U poetskom se tekstu – kao otvora; sa svake strane središnjega, lučno završena otvora i u onom iz 1534. sročenu u stihovima, klasicizirajućim (vrata najveće prostorije, zacijelo sudnice) koji zauzima rječnikom i ortografijom, i uklesanu slovima cijelo zidno polje i flankiran je s po jednim prozorom, kvadratne rimske kapitale – vrijednost građevine i naizmjenično se redaju još po tri otvora vrata i dva vrline njezina “tvorca” veličaju dovođenjem u vezu s prozora. Na nadvratnicima četiriju (od ukupno šest) općim mjestima starije rimske povijesti (razdobljâ otvora vrata uklesani su natpisi [Prilog, br. 4-7] koji Kraljevstva i Republike), a Loža se naziva „ukrasom upućuju na namjenu odnosno vlasnike (ili korisnike) Ilirika i Dalmacije”. odgovarajućih prostora.54 Lijevo i desno od središnje Na frizu završnog gređa, godine 1542. uklesan je prostorije bili su smješteni uredi Male kurije (Suda za natpis u kojem se ističe da je građevina na „zajedničku građanske parnice) i Velike kurije (Kaznenog suda), a blagodat i vječiti ukras grada” dovršena marom Francesca susjedne su prostorije pripadale Fabrici crkve Sv. Jakova Dieda (gradskog kneza i kapetana između 1541. i 1543.), (Crkovinarstvu katedrale) odnosno Bratovštini Presvetog potaknuta „osobitom naklonošću prema Šibenčanima” Tijela Kristova. Na nadvratnicima vrata uz uglove trijema [Prilog, br. 3]. natpisi izostaju.

Posljednji natpis iz vremena gradnje Lože, datiran posljednje riječi teksta istog natpisa (TVAM), pa je 1547. godinom, nalazi se na postolju zvonika na preslicu gotovo sigurno da se grb nalazio i ispred početka teksta, nad istočnim, u odnosu na pročelje uvučenim, bočnim a vrlo vjerojatno i na još nekoliko mjesta, tvoreći cezure prostorom kata [Prilog, br. 8]. Kratak tekst govori da je između pojedinih stihova. građevinu započeo i dovršio Zuan Alvise Venier. Najmlađi natpis na Loži [Prilog, br. 9] uklesan je kao znak zahvalnosti gradske zajednice Anzolu Kronologija gradnje pok. Tommasa Donà, mletačkom dužnosniku koji je u Šibeniku boravio od 1638. do 1643., najprije kao Budući da nisu pronađene nikakve vijesti o tome zapovjednik tvrđave Sv. Nikole, a potom, od 1640. kao tko je, kada i gdje donio odluku o gradnji, s obzirom kaštelan i komunalni blagajnik.55 Natpis je, dakle, bio na epigrafička svjedočanstva – zasad jedine izravne uklesan stotinjak godina poslije završetka gradnje, kako pokazatelje o vremenu gradnje lože – nastanak projekta tvrdi Galvani, „zlatnim slovima”, a mjesto mu – budući treba hipotetički datirati u 1532., godinu dolaska Zuana da nije sačuvan nakon rušenja – nije moguće utvrditi Alvisea Veniera na dužnost šibenskoga kneza i kapetana. s potpunom sigurnošću. Najvjerojatnije se nalazio na Godinom 1534., tj. godinom isteka prvoga dvogodišnjeg sredini plohe desnoga ugaonog pilastra kolonade kata.56 Venierova mandata na dužnosti šibenskoga kneza i kapetana, datiran je natpis na frizu međukatnog vijenca nad lukovima arkade prizemlja, dočim izričaj na natpisu Grbovi iz 1547. govori da je postavljanjem zvonika na preslicu, u posljednjoj godini njegova drugog mandata, loža dovršena. Na Loži je, koliko je danas poznato, bilo osam Kao dužnosniku koji je neprijeporno najzaslužniji za cijeli klesanih kamenih grbova dvaju mletačkih rodova iz poduhvat, Venieru možda treba pripisati i neposrednu kojih su potekli upravitelji grada za čijeg je kneževanja inicijativu za njegovo započinjanje odnosno izradu projekta, Loža građena. Šest grbova Veniera i dva grba Dieda a sam početak gradnje okvirno smjestiti u 1533./1534. vremenom postanka uklapaju se u kronološki raspon godinu. Otvaranju gradilišta moralo je, dakako, prethoditi naznačen najstarijim (1534.) i najmlađim natpisom naručivanje, izrada i doprema kamenog materijala – Zuana Alvisea Veniera (1547.). kamenih blokova, ali i velikog broja raznovrsnih klesanih Grbom roda Venier u kartuši ukrašeno je čeono elemenata pročelja, od masivnih ugaonih pilastara, stupova polje baze lijevoga ugaonog pilastra u zoni kata (sl. 2, s bazama i kapitelima, lukova, gređa, kasetirane ploče i a), a grbovi Veniera su i središnji motiv prednje strane konzola balkona s elaboriranim reljefnim ukrasom, sve do kapitela para ugaonih pilastara kolonade kata (b, c).57 stupića balustrade. Sudeći po natpisu i grbovima, do kraja Još dva manja stilizirana grba Veniera u plitkome reljefu Venierova prvog mandata podignuta je arkada u prizemlju, uklesana su posred nadvratnika ulaznih vrata dva sudska a vjerojatno i ograda s kolonadom prvoga kata. ureda u prizemlju (d, e; unutar natpisa br. 4 i 5). Nešto U tekstu natpisa iz 1542. godine zasluge za veći i ambicioznije, unutar kružnog polja, isklesan dovršavanje „onoga što dugo stajaše nedovršeno” grb istog roda resio je još jedan oštećen nadvratnik (iz pripisuju se Francescu Diedu (gradskom knezu 1541.- ruševina lože prenijet u Gradski muzej),58 čije mjesto na 1543.). Natpis uokviruju grbovi njegova roda, istaknuti građevini zasad nije moguće identificirati. na ugaonim obratima friza završne trabeacije. U Na ugaonim istacima friza u zoni kata nalaze se dva vremenu Diedova službovanja najvjerojatnije je, stoga, reljefna grba roda Diedo (f, g), koji omeđuju natpis (br. 3) postavljen krov. Loža, međutim, nije završena 1542. U kneza Francesca. protivnom zacijelo među proklamacijama Francesca Uz nabrojane, klesane u kamenu, nekoliko je Coppa – koji je, zamijenivši Dieda na dužnosti kneza i Venierovih grbova, kako pokazuje jedan od sačuvanih kapetana, u Šibeniku službovao od 1543. do 1545. – ne bi fragmenata izloženih pred Gradskim muzejem, bilo bilo odredaba po kojima su novčane kazne za stanovite ukomponirano unutar natpisa s imenom kneza Zuana prekršaje u cijelosti ili dijelom trebale biti namijenjene Alvisea na arhitravu nad kolonadom kata [Prilog, br. alla fabrica della loza de questa citta.59 Natpisi u čast 2]. Grb između riječi DECVS i HÆC, tj. između prvoga kneza Coppa na crkvama Sv. Barbare i Sv. Trojstva / Sv. i drugog stiha teksta, bio je, kao i slova natpisa, izliven Ivana te na tvrđavi Sv. Nikole svjedoče da je i on bio u metalu i apliciran na prethodno uklesane konture zavrijedio zahvalnost Šibenčana, no čini se da su radovi na površini kamene grede. Na jednoj od Ivekovićevih na Loži oživjeli tek ponovnim dolaskom Zuana Alvisea fotografija moguće je razabrati i identičan grb iza Veniera 1545. godine.

Danko Zelić: O Gradskoj loži u Šibeniku Ars Adriatica 4/2014. (299-312)

U starijoj historiografiji dva dulja Venierova natpisa pretvorena u kavanu i kasino,66 tj. tijekom pregradnje na pročelju Lože katkad su donošena zajedno, kao da je kojom je dvadesetak godina prije otvoreni prostor riječ o jedinstvenoj cjelini.60 Njihovi se tekstovi – premda gornjega kata lože pretvoren u svečanu dvoranu.67 odaju sličan poetski rukopis – doimaju, međutim, Nova je loža zacijelo, kao i stara, u prostoru kao dvije (zasebne) varijacije na istu temu. Moguće je, namijenjenu suđenju (vjerojatno središnjoj prostoriji stoga, da je (nedatiran) Venierov natpis na završnom prizemlja) imala kameni sudački stol s klupama, a gređu uklesan u vremenu drugog Venierova boravka u vjerojatno i uobičajen alegorijski prikaz Pravde, no niti Šibeniku (1545.-1547.). U prilog toj pretpostavci, osim jedan od kamenih ulomaka prikupljenih poslije rušenja njegova mjesta – na arhitravu, ispod Diedova natpisa Lože ne može se identificirati kao dio izvorne opreme, tj. iz 1542. – upućuje i već spomenuta činjenica da se od kamenog namještaja unutrašnjosti građevine. svih ostalih natpisa na loži razlikuje time što je imao metalna (vjerojatno mjedena, možda pozlaćena) slova i Zaključak u istoj tehnici izvedene grbove, aplicirane na znatno pliće klesane utore s otvorima za pričvršćivanje.61 Kao građevina koja je raspadom mletačke države U svakom slučaju, čini se neprijepornim da je Loža u izgubila svoju primarnu svrhu, opterećena hipotekom građevinskom smislu dovršena u godini isteka drugoga vlastite sudbine u vremenima koja su uslijedila, mandata Zuana Alvisea Veniera na dužnosti šibenskog šibenska loža zapravo nikad nije dospjela u fokus kneza i kapetana i to, po svemu sudeći, postavljanjem povijesnoumjetničkih istraživanja. Događaji o kojima je zvonika na preslicu. U vrlo sažetu, upravo lapidarnu u ovom tekstu bilo riječi tek usputno, od prenamjene i tekstu uklesanu na kamenoj ploči koja tvori njegovo preoblikovanja u 19. stoljeću do tragična rušenja 1943. postolje zapisano je, naime, da je (jamačno cijelu) godine, pridonijeli su tomu da je o Loži pisano uglavnom građevinu započeo i, 1547. godine, završio Zuan Alvise kao o povijesnom spomeniku. Venier. Izričajem i odabirom riječi i taj tekst pripada Najvažnijim se otvorenim povijesnoumjetničkim humanističkoj tradiciji, prizivajući u sjećanje ne samo pitanjima čine ona vezana uz autorstvo i valorizaciju duh nego i terminologiju antičkih natpisa koji svjedoče o arhitektonskog projekta. Dudanova stilska kvalifikacija munificencijama onodobnih gradskih magistrata. Lože kao „sanmichelijanske” građevine proizlazi iz njegove interpretativne agende, a ne iz analize arhitektonskih i oblikovnih svojstava.68 Nije prijeporno Oprema zdanja – zidni oslik na katu da je arhitektonska koncepcija građevine djelo vješta projektanta, ne samo kad je posrijedi arhitektonsko već Prema već spomenutom zaključku šibenskoga Velikog i urbanističko rješenje.69 Projektna je zamisao, naime, vijeća iz 1560. godine, zidovi Lože bili su netom oslikani, među inim rezultirala vizualnim i funkcionalnim nastojanjem kneza Paola Marcella.62 Tragovi oslika na spajanjem dvaju, dotad konfiguracijom reljefa odijeljenih, gornjoj etaži bili su vidljivi još početkom 19. stoljeća; dijelova grada. U vremenu gradnje Lože neprijeporno su Giacomo Concina koji je u Šibeniku boravio 1804. godine konstruirana stubišta (današnje Stube Jurja Čulinovića zapisao je kako je na „desnom zidu” još uvijek moguće i Stube Andrije Medulića) koja se s plohe Trga uz Ložu razabrati nekoliko realistički (al naturale) naslikanih uspinju prema današnjoj ulici Andrije Kačića. Dva „prekrasnih ljudskih likova”, koje je ocijenio kao ostatke široka kraka stuba Lože koja s Trga vode do bočnih remek-djela.63 Od Concine nadalje, svi su stariji autori, ulaza na njezinu katu ujedno su i početni dijelovi tih zacijelo prema lokalnoj predaji, slike u Loži pripisivali komunikacija, a nad odmorištem stubišta prema crkvi najglasovitijem slikaru šibenskog podrijetla – Schiavoneu, Svih Svetih sačuvan je i natpis kojim se zasluge za gradnju odnosno Andriji Meduliću.64 Prema Šimi Ljubiću, bilo pripisuju neimenovanu gradskom knezu.70 Reljefni grb je to prvo njegovo djelo, a prikazivalo je „svečani ulazak Veniera u edikuli ugrađenoj iznad natpisa svjedoči da osoba kraljevskog roda u Zadar”.65 Schiavoneovo autorstvo, je posrijedi bio upravo knez Zuan Alvise – „graditelj” dakako, treba otkloniti budući da je Loža oslikana svega Lože. Osim razmatranja stvarne uloge naručitelja,, tri godine prije njegove smrti, a s obzirom na ikonografiju šibenske komune i knezova Veniera i Dieda, buduća bi vjerojatnijim se čini da je tema kompozicije bila, kako je istraživanja trebala odgovoriti i na pitanja o udjelu koji zapisao K. Stošić, Dolazak Mlečića. su u cijelom pothvatu imali (zasad nepoznati) izvođači Do sredine 19. stoljeća tragovi su zidnih slika nestali. (graditelji, kamenari i klesari) te odrediti mjesto šibenske Posjetivši Šibenik 1854., Kukuljević je zapisao kako lože u općenitoj slici dalmatinske arhitekture u Dalmaciji su krasne slike alla fresco uništene kada je građevina njezina doba, četvrtoga i petog desetljeća 16. stoljeća.

Naposljetku, treba utvrditi i u kojoj je mjeri Loža do ambiciozan i konstrukcijski zahtjevan projekt rezultirao 20. stoljeća sačuvala svoje autentične konstruktivne i/ građevinom koja je bila jednako tako zahtjevna i ili dekorativne dijelove. Rekonstrukcija poslije rušenja skupocjena za održavanje.71 Najmlađi natpis na Loži, u II. svjetskom ratu bila je zasnovana na podacima iz uklesan početkom petog desetljeća 17. stoljeća u čast posljednje faze života četiristoljetnog zdanja, ali vijesti Angela Donà, upravo je, kako se čini, memento na prvi u u dokumentarnoj građi 17. i 18. stoljeća pokazuju da je nizu znatnijih popravaka zdanja.72

Prilog: natpisi na Gradskoj loži u Šibeniku

Tekstove natpisa na Loži transkribirao je i objavio, kao SINGVLAREM IN SICENSES BENEVOLENTIAM što je u tekstu spomenuto, Federico Antonio Galvani. Ovdje AD COMMUNE SVÆ VRBIS COMODVM ET se donose u transliteraciji, mjestimično ispravljeni, gdje PERPETVVM ORNAMENTVM PERFECTVM EST je to – prema Ivekovićevim fotografijama i fragmentima M D X LII izloženim u Gradskom muzeju – bilo moguće. Razlike su vezane i uz ortografiju: na natpisima je, u skladu s Natpisi na nadvratnicima u trijemu normama klasične antičke epigrafije, dvoglas AE dosljedno 4. bilježen dvoznakom (Æ), a glas U znakom V. Prva dva Nad trećim vratima slijeva: natpisa, sročena u elegijskim distisima (heksametrima i CANCELLA CVRIÆ MINORIS pentametrima), ovdje se donose bez podjele na stihove (s dodanim interpunkcijskim znakovima). 5. U obnovi lože poslije rušenja ponovno su uklesani Nad trećim vratima zdesna: samo natpisi na nadvratnicima prostorija u prizemlju. CANCELLARIA CRIMINALIVM

6. Natpisi duž pročelja Nad drugim vratima slijeva: 1. FABRICÆ ECCL · S · IACOBI U zoni prizemlja, na frizu nad lukovima arkade trijema: HIC VBI SALTVS ERAT NVNC MAVSOLEA 7. VENERI PRÆSIDIS. EN MOLES SVRGIT AD ASTRA Nad drugim vratima zdesna: POLI. ROMVLIDÆ IACTENT NON AMPLIVS SCOLA SACRATISSIMI CORPORIS AMPHITHEATRVM. HOC VNVM FAMA CÆTERA PRÆSTAT OPVS. M DXXX IIII Natpis na postolju zvonika na preslicu nad (jugo)istočnim ulaznim prostorom kata 2. 8. U zoni kata, na arhitravu: IO.S ALO.S VEN.S INCVLTVM QVOD ERAT PRÆSTANTI MOLE INCHOAVIT VENERVS EFFICIT ILLYRICI DELMATIÆQVE ET PERFECIT DECVS. HÆC QVOTA PARS VENERI EST. SVPERAT M D XLVII PIETATE METELLVM, IVSTITIA CVRIOS, RELIGIONE NVMAM. SOLVE IGITVR GRATES PERDIGNAS, Natpis na desnom krajnjem pilastru glavnog pročelja, SICE, VENERO QVI DECVS ET FAMAM TOLLIT IN vjerojatno u zoni kata ASTRA TVAM. 9. 3. ILL. D. ANGELO DONATO U zoni kata, na frizu: QVÆSTORI IVSTISS. ARCISQ. QVOD DIV IMPERFECTVM EXTITERAT PRÆF. VIGILANTISS.O DILIGENTIA FRANCISCI DIEDO PRÆTORIS OB A.B.O.B.D.O.

Danko Zelić: O Gradskoj loži u Šibeniku Ars Adriatica 4/2014. (299-312)

Bilješke

1 Itinerario di Giovanni Battista Giustinian, u: Commissiones 11 ALESSANDRO DUDAN, La Dalmazia nell’arte italiana – venti et relationes venetae: tomus II annorum 1525-1553, secoli di civiltà. Volume secondo: Dall’anno 1450 ai nostri giorni, (prir. Šime Ljubić), Monumenta spectantia historiam Milano, 1922., 355, 381, 445 (bilj. 31), 451-152 (bilj. 63). Slavorum meridionalium (dalje MSHSM), sv. 8, Zagreb, 12 LJUBO KARAMAN, Umjetnost u Dalmaciji: XV. i XVI. vijek, 1877., 190-271. Navedeni je izvod na str. 206-207. Zagreb, 1933., 129. Giustinianov Itinerario objavljen je nedavno s komentarom i 13 KRSTO STOŠIĆ, Povijest Šibenika (rukopis u Muzeju grada u hrvatskom prijevodu: LJERKA ŠIMUNKOVIĆ, Dalmacija godine Gospodnje 1553. Putopis po Istri, Dalmaciji i Mletačkoj Šibenika). Prvi dio, 5. Palače, zgrade, 1. Gradska vijećnica. Albaniji 1553. godine. Zapisao Zan Battista Giustinian, Split, Podrobnije o strukturi i sadržaju tog djela v. STANKO BAČIĆ, 2011. Don Krsto Stošić (1884.-1944): bibliografija i rukopisna ostavština: tiskani radovi i radnje ostale u rukopisima, Šibenik, 1995., 53-61. 2 FEDERICO ANTONIO GALVANI, Il re d’armi di Sebenico. Con illustrazioni storiche, II, Venezia, 1884., 45, 49, 84-85. 14 CVITO FISKOVIĆ, Zaštita i popravak spomenika u Dalmaciji 1945–1949 godine, Zbornik zaštite spomenika kulture, I/1950 3 ANTONIO GIUSEPPE FOSCO, Due scritti inediti di mons. (1951.), 173. Fosco, 1.) La loggia di Sebenico, u: Il Dalmata, a. XXXIV, 24. ožujka 1899., 1-2. 15 RADOVAN IVANČEVIĆ, Renesansa, u: Enciklopedija hrvatske umjetnosti, sv. II, Zagreb, 1996., 148; PREDRAG MARKOVIĆ, 4 VINCENZO MIAGOSTOVICH, I nobili e il clero di Sebenico Arhitektura renesanse u Hrvatskoj, u: Hrvatska renesansa nel 1449 per la fabbrica della cattedrale, Sebenico, 1910., 40- (katalog izložbe), (ur. Alain Erlande-Brandenburg, Miljenko 41; ISTI, La città di Sebenico: guida storico-artistica, Atti Jurković), Zagreb, 2004., 102-103; MILAN PELC, Renesansa, e memorie della Società dalmata di storia patria, 6 (1969.), Zagreb, 2007., 86-87; Hrvatska umjetnost: povijest i spomenici, 29-31. Potonji tekst posthumno je objavljen rukopis iz drugog (ur. Milan Pelc, Tonko Maroević, Petar Prelog), Zagreb, 2010., desetljeća 20. stoljeća. 210-211. 5 ANGELICO ALACEVICH, La Società del Casino di Sebenico 16 MARIJA ANDERLE, Die Loggia communis an der östlichen nella sua storia e nella vita mondana (Anno di fondazione Adria, Weimar, 188. O šibenskoj loži u tom djelu vidi ovdje, bilj. 1775.), Rivista dalmatica, VII/1923–1924 (1924.), 44-51. 26; NADA GRUJIĆ, Les loggias communales en Dalmatie aux 6 RUDOLF EITELBERGER VON EDELBERG, Die XVe et XVIe siècles, u: Public Buildings in Early Modern Europe, mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens in Arbe, Zara, (ur. Konrad Ottenheym, Krista De Jonge, Monique Chatenet), Nona, Sebenico, Traù, Spalato und Ragusa, Wien, 1884., 230. Turnhout, 2010., 57-59. 7 RUDOLF EITELBERGER VON EDELBERG (bilj. 6), 174-179. 17 O Loži su u svojim disertacijama pisali i DANKO ZELIĆ, 8 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Slovnik umjetnikah Postanak i urbani razvoj Šibenika u srednjem vijeku (doktorska jugoslavenskih, Zagreb, 1858.-1860., 279, s. v. Medulić, disertacija), Zagreb, 1999., 148-150, i KRASANKA MAJER Andria. U dnevniku svog putovanja Dalmacijom 1856. godine JURIŠIĆ, Javne palače u Dalmaciji u vrijeme mletačke uprave Kukuljević je zapisao: Naprema istoj crkvi na trgu gospodskom (doktorska disertacija), Zagreb, 2012., 95, 203-206. stoji i umno sagrađjena loggia, (stanica) djelo XVI. vieka, 18 (...) generali et universo consilio civitatis Sibenici (...) ad sonum a sada pretvorena u kavanu i kasino. IVAN KUKULJEVIĆ campanarum in palatio communitatis dicte civitatis solemniter SAKCINSKI, Putne uspomene iz Hrvatske, Dalmacije, Albanije, congregato (...). Šibenski diplomatarij / Diplomatarium Krfa i Italije, Zagreb, 1873., 46. Sibenicense: zbornik šibenskih isprava (dalje Šibenski 9 THOMAS GRAHAM JACKSON, Dalmatia, the Quarnero and diplomatarij), (prir. Josip Barbarić, Josip Kolanović), Šibenik, Istria: With Cettigne in Montenegro and the Island of Grado, I, 1986., 164. Oxford, 1887., 378: On the left is the cathedral, and on the right, 19 Congregato et convocato generali consilio virorum nobilium built against the steep hill side, and overtopped by the buildings civitatis Sibenici in palatio communis dicte civitatis ut moris est on the ascent behind, is the old loggia, a long arcaded building (...), Šibenski diplomatarij, 43. of two stories, now turned into a caffe below and a casino or club room and reading room above. It is dated 1552 and is a structure 20 Većina u skupini poglavlja kojima završava Knjiga reformacija of some stateliness. Statuta, donijetih između 1551. i 1562. godine, sadrži formulaciju 10 Pišući ovaj tekst služili smo se izdanjem ĆIRIL METOD Conuocato, & congregato maiori Consilio Ciuium Nobilium IVEKOVIĆ, Građevinski i umetnički spomenici Dalmacije Sibenici in sala Superiori Palatii Clarissimi Regiminis, usp. Knjiga I. Šibenik, Beograd, 1928. Fotografije lože otisnute su na T. 1 statuta, zakona i reformacija grada Šibenika s popisom poglavlja (gore), Gradski trg (pogled s JZ), legenda: Loža na trgu stolne (dalje Šibenski statut), (prir. Zlatko Herkov), Šibenik, 1982., ff. crkve; T. 29, Gradski trg (pogled s JI), legenda: Trg stolne crkve i 171r-175r. loža; T. 30 (lijevo) Gradska loža, detalj – lukovi i balkon, legenda: 21 Položaj Velike dvorane u Kneževu dvoru vidi se na crtežima Potankosti sa lože; T. 37 (lijevo) Gradska loža, detalj – istočni dio Francesca Zavorea iz 1788. koje je objavila DARKA BILIĆ, sa stubištem (danas: stube Andrije Medulića), legenda: Uzlaz Sudbina kneževe palače u Šibeniku u pozno doba Mletačke desno od lože. Republike, Peristil, 56 (2014.), 178-181, sl. 2, 4, 5, 6.

22 Svjedočanstvo o izgledu građevine 1818. sačuvano je u dnevniku 34 Šibenski statut, R/110, f. 122r. putovanja cara Franje I. Dalmacijom: Da kommt man auf einen 35 Šibenski statut, R/143, f. 128v. nicht grossen Platz, auf diesem, wie Wir aus der Gasse kamen, rechts 36 Šibenski statut, IV/23, f. 47v. an selbem ist ein Gebäude mit einem Loggiato ebener Erde, dann auf dem Platz rechts die ganze Front ein Gebäude 1 Stock hoch, 37 Šibenski statut, R/138, f. 127r-v. sowohl ebener Erde als im 1ten Stock mit einem schönen offenen 38 Državni arhiv u Zadru (dalje DAZd), Općina Šibenik, Serija Säulengang. (...) Das Loggiato auf dem Platz gehört der Gemeinde. 1. Kancelarija šibenskih knezova, kutija 1 (1456–1486), Knez Im 1ten Stock ist es offen, ebener Erde ist darin das Casino, wo sich Andrea Lion (1455-1457), f. 142r, f. 148r. die Ansehnlichen versammeln, neben selben geht eine Stiege bergauf 39 Šibenski statut, R/139, f. 127v; R/207, f. 144v; R/265, f. 161r-v. in der Prolongation der Gasse gegen das Meer in der Wir ankamen. IVAN PEDERIN, Car Franjo I. o Šibeniku u svom putnom 40 Listine o odnošajih između južnog Slavenstva i Mletačke dnevniku iz 1818. godine, Radovi Zavoda Jugoslavenske akademije republike (dalje Listine), knjiga III: od godine 1347 do 1358., znanosti i umjetnosti u Zadru, 29-30 (1983.), 186, 192. (prir. Šime Ljubić), MSHSM, sv. 3, Zagreb, 1872., 123 (dok. CXC; 8. V. 1349.) Congregato consilio quindecim sapientium 23 ALESSANDRO DUDAN (bilj. 11), 261-262: La Loggia grande, civitatis Sibenici in logia communis prefate civitatis (...) in quo che fu sede nel piano superiore delle riunioni dei Consigli cittadini interfuit (...) dominus comes cum iudicibus et sua curia ac maior e al pianterreno degli uffici pubblici e giudiziari. pars consiliariorum dicti consilii sapientium. 24 U tom značenju pojam Casino – kako će se Loža nazivati u 19. Šibenski diplomatarij, dokument 153, 321 (15. IV. 1463.): stoljeću – nije vezan uz samu građevinu, ali niti specifičan za Congregato consilio quindecim sapientium in logia Sibenici, in Šibenik; čitaoničke udruge sličnih imena osnivane su od 17. quo connumerata persona autem ipsi domini comitis interfuerunt stoljeća u talijanskim gradovima, a u 18. stoljeću u mnogim nobiles undeviginti. gradovima Istre i Dalmacije. Primjerice, Casino nobile utemeljen 41 V. N. N. Cariche civiche, Il nuovo cronista di Sebenico, V-VI je 1750. u Zadru, Casino dei nobili (Società del Casino) 1794. u (1897.-1898.), 204-205; ZLATKO HERKOV, Gradska uprava, u: Poreču, Casino 1806. u Rijeci, 1817. u Splitu, 1820. u Dubrovniku. Šibenski statut, 371-372. Čitaonica nazvana Casino osnovana je 1831. i u Zagrebu, u kući bana Josipa Jelačića. U Jelsi na otoku Hvaru djelovala je također Šibensko Vijeće petnaestorice – kao i mala vijeća u drugim Società del Casino (1868. preimenovana u Narodnu čitaonicu), a dalmatinskim gradovima – tijekom 15. stoljeća gubi na važnosti. u gradu Hvaru čitaonička je udruga, kao i u Šibeniku, smještena Vidi: GRGA NOVAK, Šibenik u razdoblju mletačke vladavine u Gradskoj loži i nazvana po njezinu tadašnjem imenu – Società (1412.-1797.), u: Šibenik – spomen-zbornik o 900. obljetnici, del Cur Salon, podaci prema N. N., Čitaonica, u: Hrvatska Šibenik, 1976., 237. enciklopedija, sv. 2, Zagreb, 2000., 691-692. 42 U Loži je (Actum Sibenici in logia) 5. srpnja te godine donijeta 25 Historijat društva s podacima o Loži v. u: ANGELICO neka presuda šibenskog suda. Diplomatički zbornik Kraljevine ALACEVICH (bilj. 5, 1924.). Hrvatske, Dalmacije i Slavonije. Sv. 10, Listine godina 1332.-1342, 26 Primjerice, zaslužni je priređivač edicije Šibenskog statuta Zlatko (ur. Tadija Smičiklas), Zagreb, 1912., 113. Dokument spominje Herkov riječ logia u latinskom izvorniku naizmjence, ovisno o MARIJA ANDERLE (bilj. 16), 186. kontekstu, na hrvatski prevodio kao vijećnica ili sudnica, usp. 43 U presudi šibenskog kneza Jurja iz 1292. zapisano je: cum Šibenski statut, passim. sederemus pro tribunali ante ecclesiam Sancti Iacobi ad placita Naziv vijećnica zaveo je i Mariju Anderle, autoricu monografskog tenenda et audienda. Šibenski diplomatarij, 151. djela o ložama istočnojadranskih komunalnih središta. Vjerujući 44 Dokument je u svojim ispisima arhivskih podataka o šibenskim da je funkciju gradske lože u Šibeniku imala Mala loža na umjetnicima XV. stoljeća (rukopis u Dokumentaciji Instituta za glavnome gradskom trgu, šesnaestostoljetnu ložu spominje tek povijest umjetnosti) zabilježio Frano Dujmović. DAZd, Šibenski usputno (nazivajući ju Rathaus), usp. MARIJA ANDERLE (bilj. notarski arhiv, Grgur pok. Lovrinca de Dominicis (1470–1494), 16), 188-189. ff. 102-103. 27 Usp. npr.: ANTE BIRIN, Šibenski bilježnici – Indricus de 45 Takav je oblik imala i stara gradska loža u Zadru, v. PAVUŠA Indricis: (1431.-1434.), Povijesni prilozi, 44 (2013.), 91-154., gdje VEŽIĆ, Platea civitatis Jadre – prostorni razvoj Narodnoga trga se Loža najčešće bilježi upravo kao mjesto izricanja presuda. u Zadru, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji (Petriciolijev 28 Šibenski statut, R/174, f. 136r. zbornik II), 36 (1996.), 343-344. 29 Šibenski statut, I/30, f. 5v; I/46, ff. 8v-9r. 46 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 45), 343. 30 Više o toj vrsti javne komunikacije v. DANKO ZELIĆ, 47 Idcirco nos prefati iudices maioris curie Sibenicensis (...) pro Proclamationes šibenskog kneza Fantina de Cha de Pesaro tribunali sedentes in logia comunis in nostro iuris bancho (...), (1441.-1443.), Povijesni prilozi, 35 (2008.), 149-191. dokument od 4. lipnja 1386. donosi MIRKO ZJAČIĆ, Spisi 31 Šibenski statut, IV/52, f. 54v. šibenskog notara Slavogosta, Starine, 44 (1952.), 270. 32 Šibenski statut, IV/49, f. 53r-v. 48 Bancum imaginis Iustitie in logia magna comunis spominje se 33 DANKO ZELIĆ (bilj. 30), 176. Statutom je dotad u gradu bila u dokumentu od 19. studenog 1485.; navod prema MARIJA zabranjena samo igra prepravljenim kockama (Šibenski statut, ANDERLE (bilj. 16), 231, bilj. 661. VI/24, f. 78v:), a neka su dodatna pravila igre propisana 1402. 49 (...) in logia communis Sibenici. Listine, knjiga IX, od godine godine (Šibenski statut, R/151-154, ff. 130v-131r). 1423. do 1452., (prir. Šime Ljubić), MSHSM, sv. 21, Zagreb,

Danko Zelić: O Gradskoj loži u Šibeniku Ars Adriatica 4/2014. (299-312)

1890., 146-147 (29. IX. 1441.); 257 (10. I. 1447.): in logia magna 61 Tragovi svrdlom bušenih rupa u kojima su uz pomoć olova bila communis Sibenici. fiksirana metalna slova vide se, kao što je već rečeno, na ulomcima 50 Osim u značenju otok (opisujući tvrđavu Sv. Nikole navodi =DELMATIÆQVE= i =DECVS HÆC= (pred Muzejem). da je podignuta sopra un scoglio tagliato a punta di scarpello), 62 Vidi bilješku 52. pojam scoglio Giustinian rabi i za kamenita, stjenovita uzvišenja, 63 GIACOMO DE CONCINA, Viaggio nella Dalmazia Litorale, primjerice (o postanku Šibenika): Questa città è situata sopra un Udine, 1809., 25-26: La Loggia pubblica situata sulla gran scoglio, nella suprema eminenza del quale è fabricato il castello Piazza, di cui il piano terreno serve di Casino alla Nobiltà del sopradetto. Vidi: Itinerario di Giovanni Battista Giustinian (bilj. Paese, è un edificio degno di osservazione. Il piano superiore 1), 200, 201. alquanto negletto fu dipinto, da Schiavone : anche in oggi difatti 51 FEDERICO ANTONIO GALVANI (bilj. 2), 45; ANGELICO si osservano nella parete destra alcune figure al naturale, che sono ALACEVICH (bilj. 5, 1924.), 44, po njima i ALESSANDRO bellissime. Questi felici resti di maestro pennello provano, che DUDAN (bilj. 11), 261-262. Treba upozoriti i na netočnost tog, sieno stati li capi d’opera del medesimo. ali i drugih zaključaka u kraćem tekstu šibenskog biskupa Fosca 64 DUŠKO KEČKEMET, Medulić, Andrija, u: Enciklopedija o Loži, tiskanom o petoj godišnjici njegove smrti u zadarskom hrvatske umjetnosti, I, Zagreb, 1995., 560, ustvrdio je da uništene listu Il Dalmata. ANTONIO GIUSEPPE FOSCO (bilj. 3), 1-2. zidne slike koje su Meduliću po tradiciji pripisivane, među inima 52 Taj podatak u poglavlju o obitelji Marcello donosi Galvani: Nel i „Svečani ulazak u Šibenik” (Šibenik, Gradska loža) po nekim libro de’ Consigli della Magnifica Comunità, in data 29 settembre očevicima nisu odgovarale Medulićevu načinu slikanja te da se 1560 si legge: „che la Loggia grande è la più bella e onorevol cosa che pretpostavlja kako ih je radio Andrijin stariji brat Marcantonio de s’attrova in questa città, e che in tutto il Levante non ha pari, tanto Meldula koji se kao slikar spominje 1547–60 u Zadru. più adesso che per sollecitudine e cura dell’ Ecc. Rettore (il conte 65 SIMEONE GLIUBICH, Dizionario biografico degli uomini Paolo) fu adornata di tante bellissime e vaghe pitture; che i giudici illustri della Dalmazia, Vienna – Zara, 1856., 27, s. v. Schiavone della Corte maggiore abbiano a vigilare per la sua conservazione e Andrea: Il primo suo assaggio nell’ arte, che da poi sì nobilmente preservazione da ogni danno, sotto pena di perdere i loro onorari e professò, lo fece nella loggia rimpetto al duomo in sua patria in pagare il doppio; che sia proibito il camminare sul tetto e mettervi un dipinto a fresco, rappresentante un festoso arrivo di personaggi panni a sciorinare, con obbligho ai piazzeri di vigilare e denunziare, reali in Zara. (...) Ma queste opere andarono col tempo in rovina. sotto comminatoria di perdere l’ufficio loro in caso di negligenza”. Vidi i: VINCENZO MIAGOSTOVICH (bilj. 4, 1969.), 30. FEDERICO ANTONIO GALVANI (bilj. 2), 65 (bilj. 1). Traganje za izvornim dokumentom – koji prema Galvaniju 66 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI (bilj. 8), 279, s. v. Medulić, navode i Vincenzo Miagostovich i Krsto Stošić – zasad se Andria. pokazalo bezuspješnim. 67 Akcija je započela 1825. u organizaciji Općine koja je naumila 53 Šibenski statut, R/291, f. 172r-v. urediti reprezentativnu dvoranu za prijame i svečanosti. Zbog nedostatka sredstava financiranje popravka građevine i 54 KRSTO STOŠIĆ, Natpisi u kamenu u Šibeniku, Vjesnik za uređenja dvorane preuzet će postupno Società del Casino, čiji arheologiju i historiju dalmatinsku, XLIX/1926–1927 (1927.), 83, su najistaknutiji članovi bili ujedno i visokorangirani službenici obavještava da su ta četiri natpisa bila prije krečom zastrta. gradskog poglavarstva. Kronologiju tog zahvata donosi 55 U poglavlju o obitelji Donà Galvani taj natpis opisuje sljedećim ANGELICO ALACEVICH (bilj. 5, 1924.), 48-49. riječima: Ad Anzolo q.m Tommaso venne dedicata la seguente 68 Nastojanja da se različite javne građevine u Dalmaciji XVI. iscrizione, che vedesi in lettere dorate sul primo pilon a sinistra della stoljeća (izrijekom: hvarska i dvije zadarske lože) povežu sa Loggia grande. FEDERICO ANTONIO GALVANI (bilj. 2), 48-49. Sanmichelijima argumentirano je kritizirao Ljubo Karaman, 56 To je moguće donekle razabrati na jednoj od Ivekovićevih vidi: LJUBO KARAMAN (bilj. 12), 106. fotografija. Galvani je, slijedeći heraldičarsko načelo, po svemu 69 Valorizacija šibenske Lože koju je – u prilog odluci da se poslije sudeći mislio na, gledano s trga, desni pilastar. I Krsto Stošić u rušenja ne zida zgrada u suvremenom stilu, nego da se pristupi svom rukopisu navodi da je natpis na lijevoj strani Lože. rekonstrukciji – iznio Cvito Fisković zasniva se ponajprije na 57 Izvorni su kapiteli danas postavljeni pri vrhu desnog stubišta argumentima o njezinoj urbanističkoj vrijednosti, vidi: CVITO koje s glavnog trga vodi prema ulazu na katu lože, odnosno na FISKOVIĆ, Zaštita i popravak spomenika u Dalmaciji 1950– travnjaku pred Gradskim muzejem. 1951 godine, Zbornik zaštite spomenika kulture, II, sv. 1/1951 58 Grbovi: zbirka kamenih grbova (katalog izložbe), (ur. Ksenija (1952.), 148. Kalauz), Šibenik, 2000., 50, kat. br. 31. 70 Tekst natpisa glasi: 59 Ordines et proclamationes Francisci Coppo, comitis Sibenici anno DVRA SILEX OLIM FVIT 1543., jedini sačuvan dokument te vrste iz vremena gradnje HIC SED CVRA BENIGNI Lože, objavljene su tiskom u: JOSIP BARBARIĆ – JOZO PRESIDIS IN PLANVM IVANOVIĆ – JOSIP KOLANOVIĆ, Odredbe i proglasi knezova SAXA POLIVIT ITER. Zadra, Splita i Šibenika, Fontes, 3 (1997.), 80, 83. 71 Dokumente u kojima se spominju javne građevine u Dalmaciji 60 Dva Venierova natpisa zajedno donosi ANTONIO GIUSEPPE u spisima Generalnih providura (DAZd, Generalni providuri FOSCO, Per la storia di Sebenico – I nomi antichi e moderni za Dalmaciju i Albaniju) okupila je Krasanka Majer Jurišić, za della città di Sebenico, Folium dioecesanum, XI, 6 (1892.), 53, šibensku ložu vidi: KRASANKA MAJER JURIŠIĆ (bilj. 17), 275, vidi i: ANGELICO ALACEVICH (bilj. 5, 1924.), 44. 283, 296, 299-301.

72 Zaključkom generalnog providura Francesca Zena iz 1635. do 350 dukata. DAZd, Generalni providuri za Dalmaciju za financiranje nužnih popravaka šibenskih javnih građevina, i Albaniju, Francesco Zen (1633.-1635.), vol. unico: 428, među inima i Lože (za koju se tvrdi da je ridotta in mal stato), dokument spominje KRASANKA MAJER JURIŠIĆ (bilj. 17), odobrava se iz prihoda od naplaćenih kazni utrošiti svotu 95, 205.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

21-30 od 49

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.