Skip to content
Tijdschrift voor Adriatische kunstgeschiedenis Search

The Church of St Nicholas at Pula (formerly St Mary)

DOI 10.15291/ars.438

Download PDF

Vol. 2 (2012)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
The church of St Mary at Pula was rededicated to St Nicholas in 1583 when it was handed over for the use of the Greek Orthodox community of refugees from Crete and the Peloponnese. During the seventeenth and eighteenth century, various structures (the bell-tower, the narthex, the sacristy) were added along the eastern and northern sides of the church, several door and window openings were walled in, and the lintel and jambs of the main portal were replaced; however, the main architectural core has remained well-preserved. It has a single-cell structure of square ground plan with an eastern apse, which is semicircular in shape in the inside but polygonal on the outside. The dimensions of the church are based on a module of ten Byzantine feet (c. 31.25 cm); the church is 20 feet wide and 30 feet long, while a 10 foot square can fit into the apse. In the interior is a well-preserved triumphal arch. It is composed of a pair of marble columns with capitals which carry a large, central arch. The composite capitals possess an interesting detail: the centres of the capitals on opposing sides were left undecorated and so it can be concluded that these capitals were intended for insertion in a multi-apertured structure which was screened off with a transenna. Such capitals can be seen on large early Byzantine structures, and two similar capitals are placed in the atrium of the Basilica of Euphrasius at Poreč (mid-sixth century). This detail provides evidence about a technique used in the church’s construction, which made extensive use of prefabricated, often even imported elements of architectural decoration. The same type of marble used for the columns of the triumphal arch was used for the parts of the small trifore window set on the façade. In the scholarly literature to date, this trifore has been considered late medieval, but the carving details are identical to those on the parts of the triumphal arch and altar posts at the church of St Nicholas. The masonry of the wall also points to the fact that it had not been inserted in the sixth-century façade at a later date. In the centre of the apse is a marble block which belonged to an altar base, having four holes which still bear the lower parts of the small posts which originally carried the altar table. The remains of the altar can be seen on the photographs which document the restoration works in 1962. The altar remains were subsequently covered with a new altar structure which was removed during the works in 2000. In 1962, when the filling of the window in the south wall was removed, B. Marušić discovered a part of a marble post with a simple capital which he recognized as belonging to the aforementioned altar. Based on this data, a reconstruction of the altar has been proposed in a drawing. B. Marušić also discovered two stone transennae in the walled in-windows of the south wall, which were smaller than the original structure of the window opening and for this reason he suggested that they belonged to a later intervention. The transennae were removed and transported to the Archaeological Museum of Istria for safekeeping. During the 2000 works, fragments of identical transennae were also found in two apse windows, while a complete transenna was discovered in the walled-in window on the north face which was obscured by the addition of the bell-tower. Similar and identical transennae are found on the nearby chapel of Santa Maria Formosa, the remainder of a large basilica which was built in the mid-sixth century by the archbishop of Ravenna Maximian. In the vicinity of Pula, at least three more examples of similar transennae were found, all of which can be compared to the shape of a wooden window frame from the church of Sant’Apollinare in Classe at Ravenna. A number of arguments suggest that the aforementioned transennae belong to the first phase of the church of St Nicholas.
Pula, Istria, early Christian architecture, Byzantine architecture, altar
Sections
  1. Abstract
  2. Bilješke
  3. Literatura
  4. References

Crkva Sv. Nikole u Puli primjer je izvrsno sačuvane arhitekture iz razdoblja sredine ili druge polovine 6. stoljeća. Tijekom restauratorskih radova koje je nekoliko godina vodio Konzervatorski odjel u Puli izrađena je nova dokumentacija te su neki dijelovi crkve i njezine opreme bolje protumačeni. Tako je utvrđeno da trifora na pročelju pripada izvornom sloju gradnje, a predložena je i rekonstrukcija oltara od kojega su preostali dijelovi in situ. U zazidanim prozorima pronađeni su ostaci dvije i jedna cjelovita kamena prozorska tranzena koje se mogu usporediti s onima na obližnjoj kapeli Sv. Marije Formoze. Sličnih detalja arhitektonske plastike nađeno je i u okolici Pule, ali nisu poznati na drugim mjestima u Hrvatskoj.

1. Crkva nakon rekonstrukcije pokrova apside i otvaranja prozora (a, b) St Nicholas’ after the reconstruction of the apse roof cover and the revealing of windows (a, b)

dio crkve Sv. Nikole. Ta se ulica dokida krajem 19. st. izgradnjom zgrada ispod crkve. Bogatom katalogu ranokršćanskih i ranobizantskih spomenika Pule našu je crkvu prvi pridružio M. Mirabella Roberti u svom izvještaju o nalazima i zaštitnim radovima u ratno i neposredno poslijeratno doba.6 On nas izvještava kako je, poradi ratne opasnosti, dao smjestiti u podzemno spremište muzeja ikonostas i naslikano Raspelo. Tom je prilikom dao izraditi tlocrt („rilievo„) crkve te je utvrdio da je crkvena apsida izvana poligonalna, a iznutra ima obris potkove, što je usporedio s Eufrazijanom u Poreču. To bi, po njemu, bio treći primjer takovog (potkovastog) tlocrta apside u Istri (prvi je onaj u prizemlju porečke biskupske palače).7 Nadalje, Mirabella Roberti smatra zanimljivim oblik otvora apside -s lukom i stupovima, nalik onome

pred apsidom pulske katedrale. Kapitele, na kojima uočava naknadno uklesane križeve, smatra spolijima s neke starije građevine. Osobine načina gradnje, oblik „ravenske” apside, trijumfalnog luka i oltarne baze, po Marušiću, crkvu „stavljaju u vrijeme oko 600. godine”. Pronađeni fragmenti ukrašeni troprutim uzorcima govore o promjeni kamenog namještaja u 9. stoljeću. Pročelje crkve smatra rezultatom cjelovite pregradnje oko 1200. godine, kada bi nastala i „skladna trifora s malim kockastim kapitelima i jednostavnim impostima”. Na donjem dijelu pročelja polukružni romanički portal bio je zamijenjen „negdje u 17. stoljeću” današnjim četvrtastim portalom i prozorima. Ispred pročelja bio bi početkom 14. stoljeća podignut portik kojemu „pripadaju gotički kapiteli s dva debela i glatka lista, okrenuta nasuprot, a jedan zapis iz 15. stoljeća spominje i stepenište koje se spuštalo od crkve prema Dekumanskoj ulici”.9

2. Radovi na krovu apside Works on the apse roof

u pulskoj katedrali. Uočava da „kompozitni kapiteli nasuprotno jedan od drugoga” imaju neobrađene dijelove te pretpostavlja da su ti stupovi bili namijenjeni prihvaćanju tranzena. Puno je sadržajniji već spomenuti tekst o crkvi B. Marušića iz 1967. godine, koji donosi i analitički tlocrt crkve sa zabilježenim arheološkim nalazima (sl. 3) te nekoliko fotografija, od kojih neke potječu iz vremena radova u crkvi 1961. - 1962. godine.8 Uz opis položaja donosi racionalni opis građevine, kojoj identificira izvornu jezgru te kao naknadne prigradnje spominje predvorje, zvonik i sakristiju. Spominje prozore koji su, po njemu, bili naknadno smanjeni i ispunjeni prozorskim rešetkama, a potom i da je do 1962. godine u središtu apside bila sačuvana „mramorna baza s raščlanjenim okvirom i ugaonim udubinama za stupiće-nosače oltarne ploče”. Oblik trijumfalnog 3. Tlocrt crkve po B. Marušiću (izvor: MARUŠIĆ, B., 1967., 55) luka sa stupovima, po njemu, opetuje konstrukciju Ground plan of the church after B. Marušić

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

Marušićeve podatke i zaključke skoro doslovno ponavlja G. Bovini u svom sintetskom pregledu ranokršćanskih spomenika na zapadnoj istarskoj obali.10 Bovini preuzima i napomene Mirabelle Robertija o potkovastoj apsidi sličnoj onoj Eufrazijeve bazilike u Poreču i kapitelima koji su prihvaćali tranzene. Nove, zanimljive podatke o detaljima važnim za interpretaciju crkve donosi nam opet B. Marušić u članku tiskanom posmrtno, 1983. godine.11 Najprije opisuje ulomke skulpture nađene prilikom radova na crkvi 1960. Ti su kameni ulomci „bili naknadno upotrijebljeni kao građa prilikom zazidavanja izvornih prozorskih otvora na južnom uzdužnom zidu”. To su, ponajprije, dva ulomka oltarne ograde, koje je već spomenuo u tekstu iz 1964. godine. Radi se o 4. Prozor manje sjeverne prigradnje dijelu pilastra i luka na kojima je isklesan pleterni Window in the smaller northern addition ornament (sl. 30, a, c). Treći je fragment „gornjeg dijela

5. Pročelje s glavnim ulazom i triforom (a) te ploče s latinskim i grčkim natpisom na pročelju crkve (b, c) Church façade with the main entrance and the trifore window (a) and panels with Latin and Greek inscriptions on the façade (b, c)

6a

6. Crkva prije radova 1961.-1962. godine; a, b (izvor: arhiva Konzervatorskog odjela u Rijeci) Church before the 1961-1962 works; a, b

7. Crkva na početku radova 1961.-1962. godine (izvor: arhiva Konzervatorskog odjela u Rijeci) Church at the beginning of the 1961-1962 works

6b

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

a

b

d

c

mramornog stupića koji završava kubnim kapitelom okresanih uglova” (sl. 30, b). Taj je stupić ostatak mramornog oltara, za koji navodi da je do 1962. bila in situ sačuvana njegova baza u apsidi. U članku je e reproduciran tada izrađeni nespretni crtež te baze (sl. 29). Važna je i objava dviju fotografija koje prikazuju razidavanje prozora s tranzenama na južnom zidu; na jednoj od tih fotografija označen je položaj stupića s kapitelom u trenutku nalaza (sl. 17). Sadašnja cjelina crkve Sv. Nikole pokazuje nekoliko prilično jasno uočljivih građevinskih slojeva. Na izvornu jezgru jednobrodne crkve s apsidom bilo je, tijekom vremena, prigrađeno nekoliko dodataka, a i sama jezgra doživjela je određene transformacije. Sa sjeverne i zapadne strane crkve nalaze se četiri prigradnje. Ispred glavnog pročelja prizidan je veći dodatak četvrtastog tlocrta, po visini izjednačen s crkvom. Taj je aneks izvorno bio podijeljen u dvije etaže. Vide se tragovi međukatne konstrukcije, a u jugozapadnom uglu je obris stepenica koje su vodile na kat. Prostorija na katu vjerojatno je služila za stanovanje, jer se na njenom 8. Arhitektonski nacrti crkve sv. Nikole prije radova 1999. godine: zidu vidi otisak nekadašnjeg kamina. U prizemlje, tlocrt (a), uzdužni presjek s pogledom prema sjeveru (b), poprečni presjeci (c), južna strana (d), istočna strana (e) koje služi kao crkveno predvorje - priprata, ulazilo se Architectural drawings of the church of St Nicholas before the 1999 kroz veća vrata na južnom i manja vrata na sjevernom works: ground plan(a), longitudinal section with the view towards the zidu. Način zidanja neuslojenim lomljenim kamenom north (b), cross-sections (c), south side (d), east side (e) i velikim blokovima na uglovima te jednostavne

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

a

b

c

9. Južni stup trijumfalnog luka 10. Kapiteli trijumfalnog luka, južni (a-b), sjeverni (c) South column of the triumphal arch Capitals of the triumphal arch, south (a-b), north (c)

kamene grede okvira otvora upućuju na novovjekovno razdoblje gradnje. Na sjevernoj strani pridodane su tri odvojeno zidane građevine. U prvom redu to su zvonik sa zapadne strane i sakristija koja zauzima preostalu dužinu zida naosa crkve. Zvonik četvrtastog tlocrta ima četiri etaže, a završni kat otvoren je četirima visokim lučnim otvorima; pokriven je plitkim četverostrešnim krovom. Izduljena prostorija uz zvonik (sakristija)

11. Polifora crkve Sv. Demetrija u Solunu (izvor: ČURČIĆ, S., 2010., 72) Multi-apertured structure from the church of St Demetrios at Salonica

12. Kapiteli iz atrija Eufrazijane u Poreču 13. Prikaz razmjera tlocrta Capitals from the atrium of the Basilica of Euphrasius at Poreč Ground plan and modular grid of St Nicholas’

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

14 b

14 a

14. Vrata na južnom zidu, izvana i iznutra (a, b) Doors in the south wall, from the outside and the inside (a, b)

prizemnica je s pultnim krovom naslonjenim na crkvu. Na sjevernom je zidu par četvrtastih prozora i naknadno zazidana vrata. Vrata kojima se iz crkve ulazi u prizemlje zvonika pripadaju izvornoj, najstarijoj strukturi crkve, dok su vrata koja vode u sakristiju naknadno probijena. Treća dogradnja sa sjeverne strane podignuta je na poziciji kontakta apside s naosom. To je mala, četvrtasta prizemnica kojoj sjeverni zid slijedi pravac zida naosa, a istočni je zid položen na prvi lom apsidalnog plašta. U unutrašnjosti se prostorijica otvara polukružnim lukom u cijeloj svojoj širini, tako da se, na neki način, doživljava kao duboka niša u zidu apside. U sredini zapadnog zida ove prostorije nalazi se mali, četvrtasti prozor s okvirom od pravilno klesanih kamenih greda (sl. 4). Na prozoru je zabilježena godina 1756., što nam datira ovu prigradnju, ali vjerojatno i veći sjeverni aneks (sakristiju), jer je način zidanja i klesanja arhitektonskih

15. Vrata na sjevernom zidu crkve Doors in the north church wall

16. Trifora (a, b, c) Trifore window (a, b, c)

detalja identičan. Sam zvonik pokazuje različitu gradnju arhitekture. Uz vrata su dva velika prozora, vjerojatno u donjem dijelu i u zoni iznad kamenog vijenca te je iz istog razdoblja kao i portal. Iznad prozora su ploče vjerojatno njegov viši dio izgrađen u 18. stoljeću. s natpisima: jedna na latinskom, jedna na grčkom (sl. Opisane dogradnje imale su za posljedicu i određene 5, b, c). Isklesani latinski tekst spominje obnovu crkve transformacije na izvornoj crkvenoj građevini. Uz u doba pulskog podestata Marina Malipiera i dužda spomenute proboje na sjevernim zidovima naosa i Nikole da Pontea, 1583. godine. Natpis definira da je apside bilježimo i zazidavanje najzapadnijeg prozora crkva Sv. Nikole namijenjena izbjeglicama pred turskim na sjevernom zidu crkve, na mjestu koje je pokrio novi osvajanjima iz Nauplije (grad na Peloponezu, osvojili su zvonik. Pregrađeni su bili i prozori na apsidi, srednji je ga Turci 1540.) i Cipranima (otok pada pod tursku vlast zazidan, a bočni su smanjeni i preoblikovani u obične 1571.). Može se pretpostaviti da današnji izgled donjega četvrtaste otvore s kamenim okvirima klesanima dijela pročelja, sada u predvorju crkve, potječe iz vremena identično kao oni na prozoru iz 1756. godine. Promjene obnove crkve zabilježene na tom natpisu. Nakon skidanja bilježimo i na glavnom, zapadnom pročelju (sl. 5, a). žbuke u gornjem dijelu pročelja postali su vidljivi obrisi Unutar izvornog konstruktivnog otvora glavnog portala dva zazidana četvrtasta prozora s blagim segmentnim postavljena su manja vrata s plitkim segmentnim nadvojem. Nalaze se simetrično, nešto niže od razine rasteretnim lukom. Na vanjskom licu nadvratnika trifore. Možda su bili sagrađeni prije dozidavanja priprate, isklesan je izbočeni trokutasti „zaglavni kamen”, radi bolje svjetlosti u crkvi, ali moguće je i da su otvarali dekorativni motiv iz repertoara renesansne i barokne pogled iz stana na katu izravno u crkvu. Godine 1962. crkva je bila restaurirana. Sačuvane su fotografije nastale tijekom tih radova (sl. 7). S pročelja crkve i njenih aneksa bila je skinuta pokrovna žbuka te su otkrivena i ponovno otvorena dva izvorna prozora na južnom zidu, pri čemu su u njima nađene kamene rešetke - tranzene, koje su uklonjene, a prozori su opremljeni staklom u metalnim okvirima (sl. 7, 18). Otkriveni su i obrisi izvornih prozora na apsidi, ali oni nisu razidani. Tijek radova pratio je arheolog B. Marušić, koji je zabilježio najvažnije podatke koji su tom prilikom izašli na vidjelo.12 Tijekom zadnjih restauratorskih radova otkriveni su još neki detalji, koji zajedno s podacima iz povijesne dokumentacije omogućavaju dosta dobar uvid u 17. Razidavanje prozora na južnom zidu tijekom radova 1961.-1962. g. izvorne strukture crkvene građevine te njihovu točniju Dismantling of the window in the south wall during the 1961-1962 works identifikaciju i interpretaciju.

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

Izvorno je crkva bila jednobrodna građevina s uže od ostala tri, u kojima su postavljeni veliki prozori s apsidom koja je izvana poligonalna, peterostrana, polukružnim nadvojem. Valja uočiti slobodu u rasporedu a tlocrt je iznutra u obliku produženog polukruga. prozora, koji ne poštuju simetriju polja omeđenih Ima skoro potpuno pravilnu kanonsku orijentaciju lezenama - njihov je ritam prilagođen perspektivnom istok-zapad. Crkvena lađa ima tlocrt oblika lagano efektu u interijeru. Glavno, zapadno pročelje bilo je nepravilnog izduženog trapezoida. Odstupanja od obrubljeno parom lezena koje su sakrivene kada su pravilnog kvadratičnog tlocrta vide se tek na iscrtanom na njih prislonjeni uzdužni zidovi zapadnog aneksa tlocrtu, dok se u naravi nepravilnosti ne uočavaju (sl. - priprate. Polovica južne pročeljne lezene vidi se u 8, 40). Uzdužni zidovi imaju s vanjske strane po pet unutrašnjosti priprate. Na spoju ove lezene i prigrađenog lezena, koje se protežu do strehe krovišta. Lezene su zida uočen je sloj žbuke, koji dokazuje da je crkva nepravilno razmaknute - polje sa zapadne strane bitno je izvorno bila izvana ožbukana (sl. 31, b).13

18. Otkrivanje južnog prozora apside (a, b, c, d) Discovery of the south window in the apse (a, b, c, d)

19. Ulomci tranzene iz sjevernog prozora apside 20. Tranzena na sjevernom zidu Fragments of window transenna in the north window in the apse Window transenna in the north wall

Apsidalni prozori jednakog su oblika, ali manji konstruktivni oblik apsidalnog svoda. On se sastoji od od onih na bočnim zidovima. Postavljeni su na tri polukalote koja je prema zapadu produljena u obliku srednje plohe peterostranog plašta apside. Arheološkim poluvaljka. Tijekom radova uočeno je da je prednji istraživanjima uz vanjsku stranu apside Marušić je dio svoda malo spljošten te da je na tome mjestu utvrdio da je temeljna stopa apside i izvana polukružna, zidan nešto drugačijom građom. To je rezultat nekog poligon se zida tek od nadzemne razine.14 Tlocrt nutrine popravka, jer se, očigledno, taj dio svoda urušio. Treba apside oblika produženog polukruga uvjetovao je i napomenuti da su istražnim radovima u nutrini crkve,

a.1 a.2 b.1 b.2

21. Tranzene apsidalnih prozora: a) tijekom restauracije, b) nakon restauracije (a.1-a.2; b.1-b.2) Window transennae in the apse: a) during restoration works, b) after restoration works (a.1-a.2; b.1-b.2)

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

u apsidi i na bočnim zidovima, otkriveni ostaci izvorne vapnene pokrovne žbuke. Najveći sačuvani fragmenti su konzervirani i sačuvani in situ (sl. 31, a, c) Žbuka je karakterističnog sastava: punilo je šljunak sitne granulacije s povremenim većim zrnima (vjerojatno isprani morski pijesak), vide se granule gašenog vapna i kratke vlati slame. Žbuka istog sastava otkrivena je i konzervirana na zidovima svečane dvorane biskupije Eufrazijane u Poreču (sredina 6. stoljeća). U potpunosti je sačuvan slavoluk koji dijeli prostor apside od naosa. Uz pilastre koji sužavaju raspon apside postavljen je par stupova s kapitelima koji nose impost u obliku profilirane grede na kojoj počiva polukružni luk. Stup se sastoji od tri dijela (sl. 9). Na veliki četvrtasti 22. Fotografija spolija na pročelju kuće u blizini crkve, iz 1958. godine blok plinte nadovezuje se konusni dio obujmljen s dva Spolia on a house façade in the vicinity of the church on a 1958 razmaknuta para kolutova pravokutnog presjeka. Stup photograph ima pri dnu jednostavni širi obruč, a vrat se sastoji od -

a b

c d 23. Prozori kapele sv. Marije Formoze: apsidalni (istočni) prozor (a), prozor na sjevernom kraku (b), prozor na južnom kraku (c), prozor na pročelju (d) Windows on the chapel of Santa Maria Formosa: apse (east) window (a), window in the northern arm (b), window in the southern arm (c), window at the back (d)

pužnice; ispod abaka je pojednostavljeni niz ovula. U sredini udubljene stranice abakusa nalazi se reljefni cvijet. Odmah se zapaža da su nasuprotno okrenute stranice oba kapitela drugačije klesane: tri središnja lista su glatka, izostaju reljef srednjeg dijela ovula i cvijet u simetrali abaka. Na plohi koja se nalazi na mjestu očekivanog ovula uklesan je jednostavni križ, lagano proširenih vrhova krakova. Marušić je smatrao da su „kapiteli s naknadno uklesanim križem… spolija s neke druge starije građevine”.15 Glatka mjesta na čelu kapitela nisu nastala tako da je reljef na tom mjestu preklesan ili zaglađen: glatka površina je u istoj razini s ostalim, kiparski reljefno obrađenim dijelovima kapitela. Taj dio kapitela ostavljen je neobrađen prilikom njegove izrade. To je dobro uočio već Mirabella Roberti, koji je oštroumno pretpostavio da su stupovi pripadajućih kapitela prihvaćali tranzene.16 Stupovi

24. Tranzena iz crkve sv. Cecilije pokraj Gurana Window transenna from the church of St Cecilia near Guran

stepenasto postavljenih - užeg i šireg koluta. Mramorni su kapiteli (sl. 10) kompozitnog tipa, s dvije razine superponiranih akantovih listova oštro nazubljenih rubova. Svaki list ima isklesana po tri vertikalna rova, a na mjestu rubnih ureza izbušene su ovalne rupice. Lisnati dio kapitela klesan je shematski, s naglaskom na umnožavanju strmo udubljenih mjesta (inverzija reljefa lista: vertikalni zarezi umjesto ispupčenih grebena) poradi postizanja kontrastnog odnosa osvijetljenog i zasjenjenog. Četiri male volute imaju samo po tri kruga

26. Detalj crteža G. de Franceschija s prikazom prozora crkve sv. Mateja (izvor: arhiva Konzervatorskog odjela u Rijeci) Detail of a drawing by G. de Franceschi, showing the windows on the church of St Matthew

s kapitelima slavoluka crkve Sv. Nikole zaista su bili proizvedeni za konstrukciju višedijelnog prozora te je između njih trebala biti postavljena drvena ili kamena tranzena. Poznati su primjeri građevina s tako velikim 25. Prozori na južnom pročelju crkve sv. Flora u Pomeru (izvor: poliforama, kao što su npr. one na pročelju i apsidi TERRIER, J. - JURKOVIĆ, M. - MATEJČIĆ, I., 2008., 243) crkve Sv. Demetrija u Solunu iz druge polovice 5. Windows in the south wall of the church of St Florus at Pomer stoljeća (sl. 11), ali i intervencijama nakon požara 620.

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

godine. Razdjelni stupovi velikih prozora Svete Sofije u Konstantinopolu visoki su oko četiri metra, upravo kao naši stupovi. Ali, možda je još rječitija jedna nama puno bliža usporedba. U atriju porečke Eufrazijane na dva stupa sjevernog trijema stoje dva kapitela koja su izvorno bila namijenjena stupovima višedijelnog otvora (sl. 12). Ti su kapiteli stilski oblikovani sukladno ostalim kapitelima u atriju i crkvi, ali nešto su manji te zbog toga u disharmoniji s pripadajućim stupovima. Na nasuprotnim stranama, po sredini kapitela, nalaze su glatke okomite vrpce: to je mjesto gdje je trebala biti priljubljena rešetka kojom se zastirao neki otvor. Kako se tumači ova improvizacija u naizgled savršenoj cjelini Eufrazijeve bazilike? Odgovor je odavno ponuđen: kapiteli su prepoznati kao još jedna potvrda specifičnosti načina organizacije gradnje Eufrazijeve crkve, koja je većinom opremljena arhitektonskom plastikom i drugom mramornom opremom koja nije klesana na licu mjesta, već je importirana iz specijaliziranih radionica vezanih uz kamenolome na otoku Prokonesu u blizini Konstantinopola.17 Uz elemente izrađene po narudžbi nabavljeni su i pojedini već gotovi, „serijski” proizvodi, pa tako i oni prethodno izrađeni za drugu namjenu te sačuvani na skladištu. Trijumfalni luk predstavlja svakako najvažniji element organizacije i usmjerenja prostora naše crkve. Taj je scenski i simbolički okvir apsidalnog prostora s oltarom jasna granica u sklopu hijerarhijske podjele kultnog prostora. Monumentalizacija slavolučnog otvora umetanjem para stupova klasična je arhitektonska 27. Drvena rešetka prozora iz crkve San Apolinare in Classe pokraj Ravene invencija, a u kršćanskoj se arhitekturi javlja već od Wooden window lattice from Sant’ Apollinare in Classe near Ravenna njenih početaka te je oplemenjivala slavoluke u rimskoj

28. Apsida tijekom radova 1961.-1962., naziru se ostaci oltara (izvor: arhiva Konzervatorskog odjela u Rijeci) Apse during the 1961-1962 works with the altar remains visible

trasirana naša crkva bizantska decempeda ili pertika (312,5 cm). Tako se zove i poznata sprava za određivanje duljine od 10 stopa; mjeri se dvjema letvama koje se naizmjenično prenose jedna pred drugu i međusobno uglave metalnim spojkama. Graditelj pulske crkve odlučio se za elegantno elementarni način definiranja veličina i omjera prostora: u duljinu je položio tri pertike, u širinu dvije, a za apsidu je odmjerio jednu pertiku (M x 1, M x 2, M x 3). Zapazit ćemo da razmak između nasuprotnih rubova plinti apsidalnih kolona također iznosi 312,5 cm. Činjenica da je projektni modul izražen upravo u bizantskim stopama sukladna 29. Crtež ostatka oltara iz članka B. Marušića (izvor: MARUŠIĆ, B., je s ostalim elementima koji fiksiraju nastanak crkve u 1994., 52.) drugu polovicu 6. stoljeća kada je takova veličina regulae Drawing of the altar remains from a paper by B. Marušić odavno bila u uporabi .19 Cjelokupna je crkva zidana poprilično tankim bazilici S. Paolo fuori le mura (383.-390.), ali nama su priklesanim blokovima vapnenca, koji su uglavnom važniji vremenski i prostorno bliži primjeri, kao što je položeni u relativno pravilne redove. Između slojeva katedrala grada Ravene iz posljednje trećine 4. stoljeća kamena je sloj žbuke debljine 3 - 8 cm. Kamena građa za koju po nacrtima iz 17. stoljeća znamo da je imala se dijelom sastoji od lomljenog, prirodno uslojenog izvana poligonalnu, a iznutra polukružnu apsidu, čiji je otvor bio opremljen parom stupova s kapitelima i impostima. Ipak, inspiracija za konstrukciju trijumfalnog luka sa stupovima u crkvi Sv. Nikole nije morala doći ni iz Rima niti iz Ravene: ovaj motiv možemo vidjeti i u samoj pulskoj katedrali iz 5. stoljeća te bazilici Sv. Marije na Brijunima (6. st.), ali je neposredni uzor najvjerojatnije bila crkva udaljena svega nekoliko stotina metara, sagrađena tek koju godinu ili desetljeće ranije. To je crkva Sv. Marije Formoze koju je dao podići ravenski nadbiskup Maksimijan (546.-556.), nekada a b đakon u Puli. Trijumfalni lukovi s parovima stupova postojali su u dvije bočne kapele, od kojih je sačuvana ona s južne strane. Da je apsidalni otvor kapele bio c obrubljen parom stupova prvi je uočio Mirabella Roberti na osnovu oblika ostatka konstrukcije na spoju svoda i prednjeg luka apside.18 Crkvu Sv. Nikole puno detalja povezuje s Masimilijanovom bazilikom, ambicioznim zdanjem koje oblikovanjem i luksuzom opreme konkurira ravenskim gradnjama iz sredine stoljeća i koje je zasigurno utjecalo na način oblikovanja onovremenih i kasnijih crkvenih gradnji u Puli i okolici. Nad prostorom naosa crkve Sv. Nikole sada je otvoreno krovište, ali taj prostor treba zamisliti s ravnim, vjerojatno ukrašenim stropom. Jednostavni, dvodijelni volumen crkvenog prostora (naos, apsida) bio je uravnoteženo proporcioniran. Jasno se može prepoznati 30. Kameni fragmenti koje je B. Marušić našao u prozoru: a) ulomak luka modularna shema po kojoj je komponiran plan crkve (sl. oltarne ograde, b) kapitel stupa oltara, c) ulomak s antičkim natpisom i pleternom dekoracijom s druge strane (izvor: MARUŠIĆ, B., 1994., 76.) 13). U unutrašnjosti, crkvena lađa dugačka je 937,5 cm, Stone fragments found by B. Marušić in the window filling: a) fragment a široka 624 cm, što iznosi 30 x 20 bizantskih stopa (p = of a chancel screen arch, b) capital from an altar colonette, c) fragment 31,25 cm), a u apsidu se može upisati kvadrat stranice with an ancient Roman inscription and interlace decoration on the od 312,5 cm (10 stopa). Znači da je modul kojim je other side

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

a b

31. Istražno sondiranje, a) sonda na zidu u unutrašnjosti apside: 1. kamena građa zida, 2. prvi sloj žbuke, 3. nalič na prvom sloju, 4. drugi sloj žbuke, 5. dva ili tri sloja naliča; b) sonda na spoju zida priprate i jugozapadne lezene na pročelju crkve; c) unutrašnjost apside s konzerviranim i prezentiranim fragmentima izvorne pokrovne žbuke Investigative tests on wall areas, a) wall test in the apse interior: 1. masonry, 2. first layer of mortar, 3. whitewash on the first layer, 4. second layer of mortar, 5. two or three layers of whitewash; b) wall test at the junction of the narthex wall and the south-eastern pilaster strip c on the church façade; c) apse interior with the fragments of the original exterior coat of mortar after the conservation works

vapnenca - škrilja. Od takovih su radijalno postavljenih i kronološki bliske grupe graditeljskih spomenika u pločastih kamenova sagrađeni lukovi vrata i prozora. Istri i na sjevernom Jadranu. Radi se o građevinama Važno je uočiti način konstruiranja otvora za vrata nastalima u doba rane bizantske vlasti, od sredine pa čiji su kameni okviri umetnuti u veći konstruktivni do kraja 6. stoljeća. Prvenstveno su važne sličnosti s otvor sa širokim polukružnim nadvojem. Raspon načinom gradnje i konstruktivnim detaljima Eufrazijane luka znatno je veći od širine donjeg dijela - to su tzv. u Poreču. U prizemlju eufrazijanskog episkopija vidimo gljivasti otvori. Od troja izvorna vrata, ona bočna i lukove zidane ciglama ili se miješaju cigle s kamenim sačuvana su u cijelosti: gljivasti konstruktivni otvor kvadrima. I na Eufrazijevoj bazilici iz sredine 6. zazidan kamenom u gornjem dijelu, monolitni kameni stoljeća i na zgradi episkopija iz istog vremena vidimo dovratnici i nadvratnik. Na glavnim, zapadnim „gljivaste” otvore u koje su umetnuti kameni okviri. U vratima od izvorne strukture sačuvana je samo obliku „gljive” sagrađena su velika vrata na bedemu visoka konstruktivna gljivasta konstrukcija u koju su tzv. Bizantskog kastruma na Brijunima, a takova je i ugrađena novija vrata. Može se pretpostaviti da su konstrukcija vrata na sačuvanom sjevernom zidu crkve izvorna vrata bila puno viša od postojećih. Tehnikom Sv. Marije Formoze. Ovaj je detalj građevinske rutine radijalno postavljenih uskih blokova konstruiran je i karakterističan i za druge gradnje iz justinijanskog nadvoj trijumfalnog luka ispred apside, ali važno je doba, npr. u Raveni. U tako konstruirane otvore uočiti da se ovdje u konstrukciji javljaju i velike cigle moguće je ugraditi kameni okvir i nakon što su glavni miješane s kamenom. Sve ove tehničke detalje važno je građevni radovi uznapredovali ili već dovršeni. Kao što navesti jer su karakteristični za način zidanja tipološki je već spomenuto, u to su doba crkve često opremane

32. Tlocrt apside s prikazom popločenja 33. Baza oltara ispod konstrukcije novog oltara Ground plan of the apse with its pavement Base of the old altar beneath the structure of the new altar

importiranim, serijski proizvedenim klesanim dijelovima doba, kada su i u Istri, u ozračju obnove imperija, bile okvira, koji su zbog toga redovito nešto manjih sagrađene brojne crkve. dimenzija od konstruktivnog otvora. Prepoznavanje ovog Praćenje restauratorskih radova omogućilo je bolji specifičnog načina gradnje s posebnim, „neorganskim” uvid i definiranje osobina trifore u sredini gornjeg odnosom između konstrukcije i kamenih okvira vodi dijela glavnog crkvenog pročelja (sl. 16). Klesani nas još jednom u sferu ranobizantskog, justinijanskog dijelovi trifore bili su premazani vapnenim bjelilom,

34. Demontiranje novog oltara Dismantling of the new altar

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

dva stupa i par imposta. Cjelokupni klesarski zahvat realiziran je tako da se maksimalno iskoristi osnovni volumen mramornog bloka. Cijeli je stup isklesan dosljedno racionalno i svrsishodno, oduzimanjem od osnovnog volumena čiji je maksimalni presjek sadržan u dimenziji baze i kapitela: na valjku su isklesani kolutovi, kubusu kapitela reducirani su uglovi. Blok imposta nastaje oduzimanjem segmenta od mramornog kvadra. Sve ovo govori o visoko razrađenoj proizvodnoj praksi, u kojoj se optimalno troši materijal i određuje količina rada. Ukazati valja i na sličnosti stupića trifore s načinom obrade detalja na bazama stupova slavoluka, gdje također vidimo bazu sastavljenu od četvrtastog bloka plinte i nekoliko kolutova pravokutnog presjeka, raspoređenih u dvije razmaknute grupe. Višedijelni prozori, najčešće bifore i trifore, česti su na ranokršćanskim i ranobizantskim crkvama. Tako, na primjer, trifora krasi pročelje gradeške bazilike Santa Maria delle Grazie, San Apollinare in Classe u Raveni, istočni zid ranokršćanske bazilike u Povljama na Braču 35. Ulomak gornjeg dijela stupića oltara - kapitel (Arheološki muzej (6. st.), apsidu crkve S. Vitale u Raveni (sredina 6. st.) Istre u Puli) itd. Na istočnom zidu crkve , a vjerojatno i na zapadnom Fragment of the upper part of the altar colonette - capital zidu narteksa, nalazi se bifora u uvali Sepen pokraj Omišlja (5. - 6. st.). U Zadru i okolici evidentirano je koje je skrivalo izvornu strukturu sivkastog mramora, a nekoliko primjera bifora iz razdoblja 5. i 6. stoljeća djelomično i delikatno klesane detalje. Vjerojatno je to (Sv. Toma, Sv. Stjepan i Sv. Martin u Pridragi), a širom razlog zbog kojega stariji autori nisu prepoznali stilske Dalmacije, posebno u Saloni, nađen je veliki broj osobine ovog lijepog višedijelnog prozora. Marušića su stupića i nosača raznih oblika te kapiteli i imposti koji „mali kockasti kapiteli i jednostavni imposti” vjerojatno su pripadali višedijelnim prozorima. Zanimljivo je da podsjetili na sažete, blok-forme romaničke umjetnosti u bogatom katalogu istarske ranokršćanske arhitekture te je smatrao da trifora potječe iz vremena temeljite ovako kompleksni prozor nije zabilježen, što doprinosi pregradnje pročelja oko 1200. godine. Međutim, jasno značaju trifore na pročelju crkve Sv. Nikole. se zapaža da je konstrukcija trifore organski vezana Među najzanimljivije nalaze na crkvi Sv. Nikole s kompaktnim zidom iznad velikog konstruktivnog ubrajaju se kamene rešetke prozora, prozorske tranzene. luka glavnog ulaza. Da trifora pripada izvornom sloju Sve su istovjetno klesarski oblikovane: izduženi gradnje govore i njezine oblikovne, stilske osobine. Tri pravokutnik s polukrugom na vrhu podijeljen je polukružna luka malog raspona pridržava par stupova jednim vertikalnim i tri vodoravna „šprljka” u četiri ili s impostima. Bočne strane su zidane, a potprozornik šest četvrtastih i dva segmentna polja. Okvir je širok je sastavljen od dviju većih mramornih ploča. Baze 12 cm dok su razdjelne letve široke 10 cm. Proboji i kapiteli čine monolit s tijelom stupa, a plinta je isklesani u kamenoj ploči relativno su veliki, posebno umetnuta u četvrtastu udubinu uklesanu u ploču kad se usporede s drugim primjerima ranokršćanskih potprozornika. Gornji dio baze podijeljen je u tri ili ranosrednjovjekovnih prozorskih tranzena, gdje jednaka koluta pravokutnog presjeka, od kojih su dva perforirani dio nikada ne prelazi polovinu ukupne gornja međusobno sljubljena. Kapitelna zona sastoji površine prozora. Ove se kamene rešetke više mogu se od vrata u obliku dva sljubljena prstena i kalotosa u usporediti s dimenzijama i konstrukcijom drvenih obliku kocke koja je kružnici stupa prilagođena tako da rešetki ostakljenih prozora; one su kamena imitacija su joj oblo odrezani donji uglovi. Nad stupom je impost drvenih okvira. Ipak se mogu smatrati tranzenama, u obliku kvadra s polukružno zaobljenim donjim što je naš uobičajeni naziv za prošupljene kamene dijelom; pri vrhu je izbočena jednostavna letvica. ploče kojima se zatvaraju prozori. Na obodu svakog Vidimo da su za konstrukciju ovog višedijelnog prozora perforiranog polja uklesan je četvrtasti utor, očito za upotrijebljena tek četiri kiparski obrađena elementa, umetanje transparentne ploče, vjerojatno stakla. Uza

svaku stranicu perforirane plohe izbušena je pravilna Poslije skidanja kamene zapune izašla je na vidjelo okrugla rupa (promjer 2 cm, dubina 5 cm) koja je služila potpuno sačuvana tranzena, ali postavljena različito za uglavljivanje elementa kojim je bilo fiksirano staklo. od drugih dviju cjelovitih i one fragmentarne. Naime, Dvije cjeline evidentirao je B. Marušić prilikom ova je tranzena nađena licem - na kojemu su profili restauracije crkve 1960. godine kada su bila razidana dva za umetanje stakla - okrenutim prema unutrašnjosti prozora na južnom zidu crkve. Sudeći po fotografijama crkve. Unutar prozora ugrađena je na sličan način kao koje su reproducirane u članku iz 1994. godine, tranzene i ostale prije spomenute. Zašto je ova tranzena okrenuta su bile cjelovito sačuvane (sl. 17). Tada su demontirane anomalno? Je li to učinjeno kada je prozor s vanjske i prozori su otvoreni u punoj konstruktivnoj dimenziji. strane pokriven zvonikom? Tranzene su pohranjene u Arheološkom muzeju U fototeci Konzervatorskog odjela u Rijeci sačuvana Istre u Puli. Već u prvoj objavi Marušić navodi da su je fotografija iz prosinca 1958. godine (fotograf Jozo prozori bili „naknadno smanjeni i ispunjeni kamenim Vranić, Pula, br. pozitiva 365) na kojoj je prikazan dio rešetkama”, što znači da tranzene ne smatra izvornim pročelja jedne kuće u bivšoj Ulici M. Gupca br. 14 (sada elementom crkve. U drugoj objavi uopće ne komentira je to Ulica Castropola, u kojoj se nalazi naša crkva, ali stratigrafske odnose tranzena, u „smanjenim” prozorima, su se promijenili kućni brojevi pa je teško odrediti o već opisuje samo fragmente kamene skulpture koji su kojoj se kući radi). Na slici se vidi da je na pročelju kao nađeni u materijalu kojim su prozori zazidani. spolij ugrađena još jedna kamena prozorska rešetka, Tijekom restauratorskih radova 2000. godine oblikovana poput prethodno opisanih (sl. 22). Na otkriveni su fragmenti identično oblikovanih tranzena u dva apsidalna prozora te jedna cjelovito sačuvana u prozoru koji je zazidan kada je preko njega sagrađen zvonik. Prva je otkrivena fragmentarna tranzena južnog a prozora na apsidi (sl. 18). Gornji dio tranzene bio je na svome mjestu, ugrađen otprilike na polovici debljine zida. Razbijen je bio samo donji dio rešetke, jer je tu postavljen novi četvrtasti prozor. Nekoliko fragmenata tog razbijenog dijela nađeno je u materijalu kojim je obzidan novi prozor. Prostor između kamene rešetke i ruba otvora prozora bio je ispunjen kamenim zidom debljine oko 20 cm. Ta je ispuna bila u ravnini s vanjskim licem tranzene, a dublje pomaknuta u unutrašnjosti. U času nalaza jasno se mogla razabrati fasadna žbuka sačuvana a na dijelu pristupka otvora i u kontinuitetu na površini zida između tranzene i otvora. Pokrovna žbuka mogla se djelomično pratiti i s unutarnje strane, gdje je utvrđeno da je istoga sastava kao i žbuka prvog sloja u interijeru. Ova su zapažanja potaknula razmišljanja o mogućnosti da kamene rešetke - tranzene pripadaju najstarijem, prvotnom sloju građevine. Kada su ulomci izvađeni pristupilo se njihovu spajanju i restauraciji, pri čemu je utvrđeno da se svi ulomci s jedne bočne strane spajaju po lomu te da je ova tranzena manje visoka od ostalih: njezin donji dio sastoji se od samo dva para četvrtastih polja.20 Veći broj ulomaka tranzene istog tipa izvađen je prilikom razidavanja sjevernog apsidalnog prozora (sl. 19). Neki su fragmenti spojeni po frakturi dok je ostalima bilo lako naći mjesto u rekonstrukciji, prateći nacrt očuvanijih primjeraka. b Treća tranzena nađena je prilikom radova u unutrašnjosti crkve, kada je, nakon skidanja žbuke, 36. Baza oltara (a, b) potvrđen treći prozor na sjevernom zidu (sl. 20). Base of the altar (a, b)

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

fotografiji se ne vide male rupice kojima su opremljene arhitektonske skulpture.21 Identična je, iako naravno veća, tranzene nađene na crkvi, ali moguće je da i ova rešetka fragmentarna mramorna tranzena nađena u iskopinama potječe s crkve Sv. Nikole. crkve Sv. Polikleukta, također u Istanbulu. Na njoj su Otkriće pet (šest?) istovjetno oblikovanih velikih dobro sačuvani utori za umetanje transparentne ploče.22 kamenih rešetki za prozore govori da su i ostali prozori, U prilog pretpostavci da se radi o naknadnoj intervenciji a ima ih ukupno devet, mogli biti opremljeni na jednak na prozorima crkve govori u prvom redu činjenica da su način, što je svakako pozamašna investicija. Posebnu kamene rešetke bitno manje od prozora - zaista bi bilo dimenziju problemu porijekla rešetki daje činjenica očekivano da tranzene, izrađene namjenski i u vrijeme da takove, osim u Puli i njenoj okolici, nisu do sada gradnje crkve, budu bolje prilagođene dimenziji otvora. zabilježene na širem području jadranskog bazena, Ili obrnuto: građevinske dimenzije prozora bile bi unutar kojega su utvrđene striktne paralele za sve sukladne veličini tranzena. Rešetke su stvarno, tehnički ostale graditeljske i klesarske sastavnice naše crkve. gledano, naknadno ugrađene u već gotove konstruktivne Svakako treba pažljivo pogledati podatke o nalazima otvore prozora, ali to se može izvesti i u sklopu slične arhitektonske kamene plastike u središnjim jedinstvene, prvotne građevinske kampanje. Prisjetimo (Grčka) i istočnim područjima Imperija, gdje je sačuvan se da je kompletiranje otvora na način da se u već veliki broj crkvenih građevina s velikim prozorima iz dovršenu zidanu konstrukciju ugrade klesani elementi ranobizantskog razdoblja. Impresivana nas paralela vodi upravo jedna od specifičnih tehničkih osobina gradnje neposredno na izvor, velike prozore crkve Sv. Sofije u u vrijeme nastanka naše crkve. Uostalom, i par bočnih Istambulu. Na ovoj slavnoj justinijanovoj crkvi. skoro na vrata naše crkve ima „ugrađene” kamene okvire, ali ne svim prozorima, sačuvano je čudo klesarskog umijeća: „naknadno”, već u sklopu ili pri dovršetku jedinstvene goleme mramorne rešetke s četvrtastim probojima. prvotne građevne faze. Od pulskih se razlikuju jedino po veličini i po tome Nabrojat ću meni poznate primjere kamenih rešetki da su isklesane od mramora. Da se radi o tranzenama iste ili slične vrste kao ovih pet s crkve Sv. Nikole. Još iz vremena gradnje crkve (532.-562.) potvrđuju brojni jednom treba započeti s kapelom, ostatkom bazilike Sv. klesarski znakovi kavi se vide i na drugim elementima Marije Formoze. Kada je kapela 1923. godine oslobođena

37. Prijedlog za grafičku rekonstrukciju oltara Drawing of the reconstructed altar

a

b c

38. Primjeri baza oltara iz Istre: a) Eufrazijana u Poreču (izvor: CHEVALIER, P., 1999., 106), b) Sv. Marija na Brijunima, c) Sv. Felicita (Sv. Ivan) u Puli [izvor: GNIRS, A. 2009., 212 (izvorno objavljeno: GNIRS, A., 1911.)] Examples of altar bases from Istria: a) Basilica of Euphrasius at Poreč, b) St Mary’s at Brijuni, c) St Felicity’s (St John) at Pula

od okolnih prigradnji, na vidjelo su izašle tri prozorske rub otvora. Rešetka na sjevernom prozoru prizemlja tranzene: jedna velika na istočnom zidu povišenog još je sličnija onima na crkvi Sv. Nikole: ima četiri dijela crkve te dvije na prozorima prizemnog dijela kvadratna i dva segmentna otvora sa stepenastim rubom. građevine (sl. 23). Nalaze opisuje A. Morassi, koji donosi I ovdje zapažamo da su tranzene „naknadno” ugrađene fotografije i nacrte kapele nakon demontaže prigradnji u šire zidane otvore prozora. Jedini detalj koji bitno koje su je skoro u potpunosti zaklanjale.23 Velika tranzena razlikuje ove tranzene od onih sa Sv. Nikole je izostanak (visoka 150 cm), perforirana maštovitim motivom rupica za fiksiranje stakla. Danas su svi prozori kapele presječenih kružnica, bitno je manja, naročito u širinu, zastrti tranzenama, među kojima se lako razabiru one od konstruktivnog otvora. Tranzena na istočnom zidu postavljene u sklopu restauracije 1923. godine. U gornjem prizemlja oblikovana je poput rešetke s tri reda po dva su dijelu postavljene tri tranzene izlivene u betonu s četvrtasta proboja. Važno je uočiti i stepenasto udubljenje jednostavnim kružnim perforacijama. U prozor južnog za umetanje transparentne ploče - stakla, isklesano uz kraka ugrađena je tranzena istog oblika kao ona in situ na

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

sjevernoj strani, s time da nije cijela isklesana od kamena: prilikom arheoloških istraživanja crkve na lokalitetu donja polovica je izrađena od betona kakvog vidimo i Sv. Cecilija pokraj Gurana, petnaestak kilometara na gornjim prozorima. Očigledno se radi o restauraciji, od Pule (sl. 24). Tranzena je pripadala prozoru na dopuni fragmentarno sačuvane izvorne kamene tranzene. sjevernoj strani crkve i nađena je u sloju nasipa koji je Iznad vrata na pročelju kapele nalazi se još jedna tranzena nastao rušenjem crkve. U istom su sloju nađeni i brojni slična onima sa Sv. Nikole; tu se javljaju i rupice uz fragmenti karakteristične kamene crkvene opreme, koje otvore. A. Morassi u spomenutom izvještaju o restauraciji po stilskim osobinama reljefnog ukrasa sa sigurnošću kapele Sv. Marije Formoze ne donosi podatke o zadnje možemo datirati u ranosrednjovjekovno razdoblje 8. dvije spomenute tranzene.24 Način kako je restaurirana - 9. stoljeća. Istraživači crkve Sv. Cecilije nisu ponudili južna tranzena govori nam da ona nije isklesana 1923. dataciju za iskopanu tranzenu, jedino navode da bi godine, što potvrđuje i način supstitucije velikih tranzena. trebala pripadati nekoj kasnijoj fazi obnove ove crkve, Realna je mogućnost da ove dvije tranzene, jedna na kojoj su razabrane barem četiri građevne faze.25 cjelovita i druga restaurirana, ipak pripadaju izvornoj Treba spomenuti dvije kamene tranzene ugrađene strukturi kapele i da su nađene tijekom restauratorskih u južni zid srednjovjekovne (?) kapele Sv. Flora na radova negdje u zazidima otvora. groblju u Pomeru (udaljen od Pule desetak kilometara), Potpuno sačuvana tranzena, identična onima s crkve koje pripadaju istom tipu kao do sada nabrojane (sl. Sv. Nikole (osim što nema rupice), iskopana je nedavno, 25). Nešto su grublje klesane, ali također imaju utor za

a b

c d e

39. Primjeri ranokršćanskih oltara: a) crtež oltara prikazanih u krstionici katedrale i u crkvi San Vitale u Raveni (izvor: GLASER, F., 2003., 426), b) rekonstrukcija oltara iz crkve sv. Lucije na lokalitetu Val Sudiga kraj Pule (izvor: GNIRS, A., 2009., 14), c) rekonstrukcija oltara iz crkve sv. Ivana u Starom Gradu na Hvaru (izvor: JELIČIĆ-RADONIĆ, J., 2005., 24), d) rekonstrukcija oltara u mjestu Turbe u Bosni i Hercegovini (izvor: CHEVALIER, P., 1995., 146), e) rekonstrukcija oltara iz Es Fornás des Torelló na Balearima (izvor: ALCAIDE GONZÁLEZ, S., 2005., 82) Examples of early Christian altars: a) drawing of the altars depicted in the Baptistery of Ravenna Cathedral and in San Vitale at Ravenna, b) reconstructed altar from St Lucy’s at Val Sudiga near Pula, c) reconstructed altar from St John’s at Stari Grad on the island of Hvar, d) reconstructed altar at Turbe in Bosnia and Herzegovina, e) reconstructed altar from Es Fornás des Torelló on the Balearic islands

40. Rekonstrukcija izvornog tlocrta crkve u visini prizemlja i u visini prozora Reconstruction of the original ground plan of the church and the plan at the window level

umetanje stakla. Jedna je manja, a druga nešto veća, Koliko nam sve izneseno o specifičnoj grupi ove i bile su u funkciji sve do probijanja polukružnog kamene opreme omogućava da utvrdimo vrijeme kada baroknog prozora na istom zidu. Poradi asimetričnog je nastala? Većina poznatih primjera nađena je u dvije rasporeda i razlika u veličini može se pretpostaviti da crkve u Puli, obje nastale u isto vrijeme ili neposredno su tranzene spolirane s neke starije gradnje (u blizini jedna nakon druge, sredinom i u drugoj polovici 6. Pomera je lokalitet Biskupija s ostacima kasnoantičke i stoljeća, pri čemu razložno treba pretpostaviti da je ranosrednjovjekovne arhitekture). gradnja monumentalnije građevine mogla utjecati Sljedeći meni poznati primjer takove prozorske na oblikovanje skromnije. Tehnika njihove ugradnje rešetke zabilježen je na jednom crtežu Giulija de u zidane otvore podudarna je u obje crkve, a već je Franceschija, iz zbirke njegovih crteža koji se čuvaju spomenuto da je takav način montaže karakterističan u Konzervatorskom odjelu u Rijeci (sl. 26). Na tom je upravo za ovo razdoblje. Stratigrafija i okolnosti listu prikazano nekoliko pulskih crkava koje danas više nalaza svakako isključuju pretpostavku da su ove ne postoje. Skicirani su (s mjerama) tlocrti, položaj i rešetke nastale u 19. stoljeću ili još kasnije, kada bi izgled crkava Sv. Flora i Sv. Sabe, koje su se nalazile na se, u načelu, mogle očekivati takove „romantične”, otočiću Uljaniku (danas brodogradilište) u Pulskom neostilske imitacije arhitektonskih detalja. Kamene zaljevu te još jedna crkva označena kao S. Matteo a prozorske tranzene redovita su pojava u razdoblju ranog Pola (Arsenale). Uz tlocrt crkve „Sv. Mateja” nacrtana srednjeg vijeka i u Istri ih je sačuvan zaista impresivan je prozorska tranzena uz koju piše da potječe iz crkve broj, ali su one redom drugačije oblikovane. Ako su takovog naziva. Jasno se vidi da je tranzena sasvim se takove rešetke proizvodile u kasnijim razdobljima podudarna do sada opisanima, jedino nema rupice srednjeg pa i novog vijeka, očekivali bismo pronaći ih uz otvore. Tlocrt crkve obilježene kao Sv. Matej u Puli i na nekim novijim crkvama. To su sve elementi koji (Brodogradilište) ne odgovara onome što znamo o ozbiljno upućuju da su naše tranzene ipak proizvod crkvi tog titulara, koja je do druge polovine 19. stoljeća iz doba kada su građene crkve Sv. Marije Formoze i postojala unutar pulskog Arsenala, tako da pisane Sv. Nikole, znači u 6. stoljeću, kada bilježimo pojavu podatke s crteža moramo uzeti s rezervom.26 U svakom masovnog opremanja crkava serijski izrađenim slučaju, znakovito je da se na listu sa skicama nestalih kamenim i mramornim arhitektonskim detaljima i ranokršćanskih i ranosrednjovjekovnih pulskih crkava opremom. Spomenute tranzene izrađene su od mekšeg našao i crtež prozora s karakterističnom kamenom kompaktnog vapnenca, kakav se nalazi i u okolici Pule, rešetkom. Time se povećava broj poznatih primjera u npr. na Brijunima, te se može pretpostaviti njihovo Puli i njenoj okolici, što nam govori da su one u jednom lokalno podrijetlo. Ako je u Puli ili njenoj okolici trenutku upravo tu bile relativno masovno korištene. postojala „tvornica” tranzena, to valja povezati uz

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

u Raveni, crkvu San Vitale, i tih je godina započeo gradnju raskošne bazilike u Puli. Podudarnosti između ravenskih i pulskih spomenika zbog toga ne treba vidjeti samo u svjetlu iste stilske i kulturne klime ranobizantske Italije, već treba pretpostaviti i djelatnu komunikaciju i migraciju arhitekata i graditelja, koji u Pulu donose oblikovne značajke prisutne na ravenatskim spomenicima. U slučaju bazilike Sv. Marije Formoze, treba naglasiti sličnost s tipološkim specifičnostima crkve u Classama, kao što su par kapela s apsidama uz apsidu. Na morfološkoj razini upečatljiva je usporedba načina oblikovanja vanjskih zidova sa slijepim arkadama te izbočenih potkrovnih vijenaca koji u sklopu višestruke profilacije imaju niz zubaca. Na obje spomenute crkve u Raveni zupci su, naravno, izvedeni od cigle, kao i cijela građevina, i to na način da se jedan sloj cigli jednostavno zarotira uglom prema van. U Puli je taj ukras imitiran u kamenu, klesanom u tanke pločaste kvadre. Graditelji pulske crkve nisu htjeli odustati od dekorativnog detalja generiranog iz svojstava gradbenog materijala, bez obzira na promjenu tehnike zidanja. U svjetlu ovih činjenica, usporedba drvene ravenske i kamenih pulskih prozorskih rešetki

41. Prijedlog za grafičku rekonstrukciju izvornog izgleda crkve sv. Nikole Drawing of the reconstruction of the original appearance of the church of St Nicholas

gradilište crkve Sv. Marije Formoze, na kojoj je bilo nekoliko desetina prozora. Svakako treba pričekati nove nalaze ili prepoznavanja sličnih detalja na drugim mjestima, što će omogućiti definitivne odgovore na ova pitanja. Na koncu valja spomenuti i jednu usporedbu s drvenim rešetkama za ostakljene prozore. U predvorju crkve San Apollinare in Classe kod Ravene izložena je drvena rešetka za ostakljenje prozora, oblikom bitno podudarna pulskima - pravi drveni blizanac tranzena iz Sv. Nikole (sl. 27). Ova je rešetka bila namijenjena puno većem prozoru te je u širinu podijeljena na četiri i u visinu na sedam pravokutnih polja. Ta su polja skoro jednake veličine kao ona na tranzenama iz Sv. Nikole i, naravno, imaju jednaki utor za montažu stakla na rubu. Ovaj je okvir pronađen u perimetralnom zidu crkve krajem 19. stoljeća, kada su restauratorskim zahvatom obnovljeni izvorni prozori, alterirani tijekom srednjeg vijeka. Baziliku S. Apollinare in Classe posvetio je biskup Maksimijan 549. godine. Godinu ili dvije ranije 42. Crkva sa žrtvenom žbukom posvetio je najsjajniji spomenik justinijanske epohe The church with red mortar

dobiva na sadržajnosti i sugerira mogućnost da je pulska skriven jer je preko njega sagrađena konstrukcija crkva imala luksuznije opremljene prozore s kamenim novog oltara za potrebe liturgije. Moderni oltar imao rešetkama, dok se u samoj Raveni koriste drveni okviri. je podnožje s tri strane zidano od cigle i ožbukano; na U sredini apside crkve Sv. Nikole sačuvani su ostaci vrhu je kamena ploča oltarne menze (sl. 33). Oltar je oltara čije osobine govore da potječe iz vremena izgradnje bio približno istih tlocrtnih dimenzija kao i stara ploča crkve. Marušić je tijekom radova 1961. - 1962. imao pod njim, koja se mogla nazrijeti s jedne strane, gdje priliku vidjeti „mramornu bazu s raščlanjenim okvirom nije bilo zidića. Uz privolu tadašnjeg paroha Danila i ugaonim udubinama za stupiće-nosače oltarne ploče”.27 Ljubotine pristupilo se istraživanju oltara. Demontirana Ta se ploča nazire i na fotografiji apside koju objavljuje, a je zidana konstrukcija te je ponovno na vidjelo još se bolje vidi na tada snimljenim fotografijama, koje se izašla cijela mramorna baza. Nakon dokumentiranja čuvaju u Konzervatorskom odjelu u Rijeci i Arheološkom funkcionalni je oltar ponovno uspostavljen, ali na način muzeju Istre u Puli (sl. 28). Ostatak oltara Marušić da se može lako demontirati ako se donese odluka o ponovno opisuje u članku objavljenom 1994.28 Tu donosi njegovog drugačijoj restauraciji ili prezentaciji, što kao i crtež ostatka oltara (sl. 29), izrađen prije 1962. godine, primjer ranokršćanskog oltara, vjerojatno in situ, i u kada se „postolje još nalazilo in situ u apsidi crkve”. kontinuitetu funkcije svakako zaslužuje. Tijekom radova 1998. - 2004. utvrđeno je da se podanak Baza oltara, omjera u tlocrtu 2:3, ima na gornjoj oltara još nalazi na svom mjestu, iako djelomično plohi plitko udubljeno srednje polje križnog oblika, tako

a b

c e

d

f g h i

43. Usporedna tablica jednobrodnih crkava s poligonalnim apsidama koje se spominju u tekstu: a) S. Michele in Acerboli u Santarcangelu di Romagni pokraj Ravene, b) S. Martino u Barisanu pokraj Ravene, c) Sv. Mauro u Galižani, d) Sv. Lucija na lokalitetu Val Sudiga, e) Sv. Nikola u Puli, f) Sv. Petar na Brijunima, g)Sv. Agata pokraj Kanfanara, h) Sv. Elizej u Fažani, i) crkvica u Valbandonu Table with comparisons between single-cell churches with polygonal apses under discussion: a) San Michele in Acerboli at Santarcangelo di Romagna near Ravenna, b) San Martino at Barisano near Ravenna, c) St Maurus’ at Galižana, d) St Lucy’s at Val Sudiga, e) St Nicholas’ at Pula, f) St Peter’s at Brijuni, g) St Agatha’s near Kanfanar, h) St Elisha’s at Fažana, i) church at Valbandon

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

da izvan udubljenog dijela ostaju kvadratne rupe za četiri usko sljubljene uz bazu te je ona očigledno postavljena noge oltara (sl. 36). U tim su udubljenjima sačuvani zajedno s podom koji je na izvornoj razini od vremena otklesani ostaci donjih dijelova baza stupova, od kojih izgradnje crkve jer slijedi stepenicu prema naosu, jedna čak izviruje dva centimetra iznad površine baze. koja je očito izvorna - na njoj počivaju slavolučni U jednoj se rupi vidi olovo kojim je baza stupa bila stupovi. Ploče poda u apsidi jednako su klesane, a učvršćena u udubinu. Očito su ovi olovni spojevi bili neke i dimenzionirane, kao i spomenuta stepenica. U vrlo efikasni jer se stupove nije moglo iščupati pa su ranokršćanskoj crkvi očekivali bismo pod u mozaiku morali biti razbijeni. Na crtežu koji donosi Marušić i na ili drugoj skupocjenijoj tehnici (opus sectile); pod fotografijama iz 1962. godine vidi se da su stupići oltara od masivnih ploča češće susrećemo u kasnijim, bili sačuvani u visini od desetak centimetara. Otklesani srednjovjekovnim crkvama te ipak ne treba isključiti su poradi postavljanja zidane konstrukcije novog oltara. da je on mogao biti cjelovito rekonstruiran uz ponovnu Među građom kojom je bio zazidan jedan od prozora na ugradnju oltara ili njegovo respektiranje, na izvornom južnom zidu crkve B. Marušić je pronašao i mramorni mjestu.34 U svakom slučaju, ovakav položaj oltara, u fragment za koji je ispravno zaključio da je pripadao sredini apside, nije nepoznat u ranokršćansko doba. ovom oltaru.29 To je gornji dio stupića, isklesan poput Nabrajanje svih elemenata izvornih struktura rudimentarnog kvadratnog kapitela koji se u donjem i opreme crkve Sv. Nikole potvrđuje da je ovo, uz dijelu sužava prema cilindru trupa (sl. 35). Eufrazijanu u Poreču, jedna od najbolje sačuvanih Oltar iz crkve Sv. Nikole pripadao je vrsti standardnih građevina iz ranokršćanskog doba u Istri. Time ona i najčešćih ranokršćanskih oltara, koji se sastoje od tri postaje „reper” koji pomaže razumijevanju slabije grupe elemenata: baze u obliku ploče, četiri (rjeđe pet sačuvanih građevina, a za one koje su poznate tek ili više stupova) i ploče oltarne menze. Takovih je oltara po arheološkim ostacima ima svojstvo „živog fosila”. ili njihovih dijelova nađeno na desetine diljem cijelog Tipološke osobine, posebno specifični oblik apside, usko Mediterana (sl. 39).30 Nekoliko sličnih oltarnih baza je vežu uz grupu istarskih spomenika nastalih tijekom bilježimo i u Istri (sl. 38).31 Nije teško na osnovu ostataka, prvih desetljeća bizantske vladavine, sredinom i u drugoj dokumentacije (crtež, fotografije) i analogija predložiti polovini 6. stoljeća, među kojima su najmonumentalnija idejnu rekonstrukciju ovog oltara (sl. 37). Potpuno je ostvarenja Eufrazijeva pregradnja porečke katedrale i sačuvana baza, a izgled stupova definira dokumentacija i Maksimijanova izgradnja crkve Sv. Marije Formoze. ostatak kapitela. Ti su stupići klesani monolitno s bazom i Izvana poligonalna i iznutra polukružna apsida kapitelom: baze su imale četvrtastu plintu i po jedan kolut karakteristična je za ranobizantsku arhitekturu 6. uglatog presjeka. Poznat je veliki broj ovakvih monolitnih, stoljeća - a najvažniji europski primjeri su u Raveni - pa najčešće mramornih, oltarnih stupića.32 Visina analognih je postala njen zaštitni znak. Nekoliko se crkava u Istri primjera definira nam i dimenziju stupića u rekonstrukciji. mora gledati kao neposredni derivat te arhitektonske Nije sačuvana oltarna menza, koju moramo zamisliti mode donesene na Poluotok preko dva velika gradilišta sličnom brojnim sačuvanima, a nekoliko je fragmenata u Puli i Poreču. Vrlo dobro sačuvana crkva Sv. Elizeja u standardnih primjera očuvano i u Istri.33 Redovito je to Fažani možda najočiglednije pokazuje svoje podrijetlo tanja ploča s udubljenim srednjim dijelom, tako da se iz formi crkve Sv. Marije Formoze, odnosno njenih formira široki profilirani rub. Na bočnim plohama nalazi se bočnih kapela - na apsidi je ostao sačuvan čak i najčešće jednostruko ili kompleksno uzdužno udubljenje. karakteristični niz zubaca između stepenastih profila Način oblikovanja dijelova oltara pokazuje sličnosti potkrovnog vijenca.35 U grupu neposrednih derivata s detaljima mramorne arhitektonske plastike u crkvi. pulske bazilike treba svakako uključiti i arheološki Treba zapaziti jednake profile prstena baze na stupovima istražene crkve Sv. Maura pokraj Galižane i Sv. Lucije apside i onih pročeljne trifore. Posebno je karakterističan na lokalitetu Val Sudiga čiji će triumfalni luk Gnirs način izvođenja forme kapitela redukcijom osnovnog opisati: „izveden poput slavoluka koji nose stupovi; volumena što je zapaženo i na stupu trifore. Ne radi njihove baze još se nalaze in situ„.36 Ove su dvije crkve se samo o stilskoj povezanosti, već treba pretpostaviti po prostornoj organizaciji i veličini bile najsličnije crkvi i bliskost proizvodne sredine te nije isključeno da oba Sv. Nikole. Jednobrodne crkve skromnijih dimenzija s proizvoda dolaze iz iste radionice. karakterističnom apsidom nalazimo i u okolici Ravene. Na koncu treba još jednom razmotriti nalazi li se oltar, To su ponajprije crkva S. Michele in Acerboli u mjestu tj. njegovi ostaci, na svom izvornom mjestu. Baza oltara Santarchangelo di Romagna, koja je imala triforu na ugrađena je u središtu apside popločane velikim pročelju, te crkva S. Martino u Barisanu.37 I one su četvrtastim pločama različitih veličina. Podne ploče su prepoznate kao skromniji derivat luksuznih gradnji u

prijestolnici. Kod razvrstavanja crkava ove tipološke srednjovjekovnu arhitekturu u Istri. Monumentalni su grupe ipak treba upozoriti na nekoliko činjenica. primjeri iz razdoblja kraja 8. stoljeća bazilika Sv. Marije Ponajprije treba uzeti u obzir da se ovakav oblik apside Velike pokraj Bala i crkva Sv. Tome kod Rovinja, a javlja i prije 6. stoljeća. Najbliži i najpoznatiji primjeri: najvjerojatnije i križna crkva Sv. Klementa uz baziliku Sv. sama ravenska katedrala iz kraja 4. stoljeća, Sv. Ivan Mihovila benediktinskog samostana u Puli.39 Određenu Evanđelist u Raveni iz prve polovine 5. stoljeća te sličnost zapazit ćemo i na poligonalnoj apsidi crkve Sv. akvilejske bazilike tzv. della Beligna ili del fondo Tulio Agate kod Kanfanara, koja je vjerojatno sagrađena u iz kraja 4. ili početka 5. stoljeća, kao i tzv. bazilika di prvoj polovici 11. stoljeća.40 Unutar obzora iznesenih Monastero iz prve polovice 5. stoljeća. Možemo li i u problema treba ponovno istaknuti važnost crkve Sv. Istri prepoznati crkvu s poligonalnom apsidom koja bi Nikole kao primjera izvrsno sačuvane građevine koju bila starija od 6. stoljeća i spomenutih monumentalnih tipološke, ali i morfološke osobine (način gradnje, gradnji u Puli i Poreču? Nadalje, treba znati da sve arhitektonska skulptura, oprema) jasno fiksiraju stilski crkve izgrađene u 6. stoljeću ne moraju imati višestranu i kronološki. Sjajni graditeljski i umjetnički spomenici apsidu. Primjeri za to su u prvom redu bazilika u iz prvih desetljeća bizantske vlasti u Istri utjecali su na Muntajani, kojoj je glavna apsida poligonalna, a one graditeljsku kulturu pokrajine još stoljećima, kao često bočne polukružne. Ta je crkva sagrađena po modelu nedosegnut uzor, a za razdoblja ranijeg srednjeg vijeka Eufrazijeva episkopija u Poreču, koji ima tri polukružne moramo pretpostaviti čak i kontinuitet graditeljske apside. Neke od crkava s polukružnim apsidama u tradicije. U rasvjetljavanju ovih pitanja istraživači će Istri još treba preispitati s obzirom na ovu tipološku često morati posegnuti za usporedbama iz riznice osobinu.38 I na koncu, treba ponoviti davno uočenu izvornih oblika i struktura naše crkve, pri čemu će činjenicu da su monumentalne gradnje iz justinijanskog vjerojatno biti od koristi i ovdje iznesena dokumentacija, doba bitno utjecale na ranosrednjovjekovnu pa i kasniju opisi i komentari.

Bilješke

1 MARUŠIĆ, B., 1967., 54-56, sl. 29, tabela XI-XII. 8 MARUŠIĆ, B., 1967., 54-56. 2 Drugačije donosi P. Kandler: „Sulla via all’ anfiteatro a sinistra 9 Kapiteli koje spominje Marušić nisu mi poznati. s’alza la chiesa di di S. Caterina, gia convento di done, poi abbandonata, e dal 1580. data per uso di famiglie greche venute 10 BOVINI, G., 1974., 211-212, sl. 122. da Candia e da Morea.” (KANDLER, P., 1845., 36). 11 MARUŠIĆ, B., 1994., 50-52, sl. 7-8, tab. VI. 3 Godina 1583. isklesana je na ploči postavljenoj na pročelju 12 Osim podataka B. Marušića u spomenutim člancima te crkve (vidi dalje). Drugačije piše M. Bertoša: „… crkvu nekoliko fotografija u arhivi Konzervatorskog odjela u Rijeci sv. Nikole koju su god. 1588. osnovali grčki bjegunci…” i Arheološkog muzeja Istre u Puli, nije mi poznata druga (BERTOŠA, M., 1995., 38). dokumentacija o tim radovima. 4 ŠTOKOVIĆ, A., 2005., 148-149; BARBALIĆ, F., 1933., 8, 12-13. 13 Ovaj je nalaz učvrstio odluku da se crkva izvana ožbuka, što 5 BARBALIĆ, F., 1933., 8, 12-13, 54; STARAC, A., 1992., 183-205. uvelike povećava vrsnoću i trajnost zidova. Zbog velike količine razarajućih topivih soli u zidovima, odlučeno je preventivno 6 MIRABELLA ROBERTI, M., 1949., 262. postaviti „žrtvenu” vapnenu žbuku, koja će se nakon nekoliko 7 Od tri primjera koje spominje Mirabella Roberti jedino se godina, kada počne otpadati, zamijeniti trajnom, podatnije oblik apside u prizemlju biskupije Eufrazijane može definirati obrade površine. Nedavno je u sklopu restauratorskih radova potkovastim (a ferro di cavallo) jer je raspon apsidalnog otvora sa sjeverne strane Eufrazijane pronađen ostatak izvorne žbuke manji od dijametra polukruga, tj. maksimalnog raspona nutrine kojom su izvana bili pokriveni zidovi Eufrazijeve crkve. apside. Oblik unutarnjeg obrisa apsida Eufrazijane i crkve Sv. 14 MARUŠIĆ, B., 1967., 54, sl. 29. Nikole pripada tipu „produženih polukružnih”. Izgled potkove apsidi crkve Sv. Nikole sugerira par pilastara kojima je sužen 15 MARUŠIĆ, B., 1967., 54. apsidalni otvor. 16 MIRABELLA ROBERTI, M., 1949., 262.

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

17 Za mramornu opremu Eufrazijane vidi: TERRY, A., 1988., 13- 32 Istarski primjeri: Sv. Hermagora u Samagheru (Valelunga) 64; RUSSO, E., 1991. pokraj Pule (GNIRS, A., 1908., 12-13); Eufrazijana u Poreču 18 „Ho notato che l’arco dell’apsidiola girava su mensole poggianti (TERRY, A., 1988., 48-49; RUSSO, E., 1991., 216-218). su capitelli e colonne (come nella chiesa di S. Nicolò dei Greci) 33 Iz crkve Sv. Felicite (Sv. Ivana) u Puli (GNIRS, A., 2009., poi asportati scalpellando mensole e arcata…” (MIRABELLA 212; izvorno objavljeno: GNIRS, A., 1911., 1-48), u porečkoj ROBERTI, M., 1949., 262). To prihvaća i Ž. Ujčić (UJČIĆ, Ž., Eufrazijani (CHEVALIER, P., 1999., 107- 109, sl. 4). Za rimsku 2005., 30). Dalmaciju i Salonu: CHEVALIER, P., 1995., 147-149; SALONA 19 Analiza arhitekture justinijanskog doba pokazuje vrijednosti I, 1994., 121-184, pl. XXV-XXX. stope koje variraju od 30,9 cm do 32 cm te se na ovom 34 Ranokršćanske crkve u rimskoj provinciji Dalmaciji koje imaju mjestu koristi standardna srednja vrijednost od 31,25 pod od kamenih ploča u: CHEVALIER, P., 1995., 54-55. Možda cm, s tendencijom prema 31,5 cm (za mjere u arhitekturi je najsličniji našem podu bio onaj u maloj crkvi iz 6. stoljeća u Justinijanova doba vidi: UNDERWOOD, P., 1948., 67-74). Klapavicama pokraj Klisa, koju je 1906. godine iskopao F. Bulić. Eufrazijeva bazilika u Poreču ima odnos dužine (bez apside) i Radi se o manjoj crkvi polukružne apside; kamenim pločama bio širine 100 : 60 stopa, s time da je korištena veličina stope od je opremljen samo pod apside u kojoj se nalazila baza oltara s 31,1 cm. Treba napomenuti da je širina Eufrazijeva bazilike četiri utora za stupiće - nosače menze (BULIĆ, F., 1907., 107-122); preuzeta od prethodne, predeufrazijevske bazilike, od koje su fotografije crkve nakon iskopavanja u: SALONA I,1994., pl. III. iskorišteni pročeljni i bočni zidovi. U idealnih centum pedes duljine Eufrazijeve crkve postavljeno je devet stupova s deset 35 O crkvi Sv. Foške, osnovno: MARUŠIĆ, B., 1967., 23-24. interkolumnija od po 10 stopa (VIDULLI TORLO, M., 1983., 36 GNIRS, A., 2009., 212 (izvorno objavljeno: GNIRS, A., 129-135; VIDULLI TORLO, M., 1984., 186-188). 1911.); GNIRS, A., 1914., 51-62; MARUŠIĆ, B., 1967., 27-28; 20 Restauracija tranzena obavljena je u radionici Muzeja hrvatskih FIOCCHI, L. - MARIĆ, I. - ČAUŠEVIĆ-BULLY, M. - BULLY, arheoloških spomenika u Splitu. S. - JURKOVIĆ, M., 2010, 61-63. 21 GUIDOBALDI, A. G. - BARSANTI, C., 2004., 55-77. 37 RUSSO, E., 2003., 91-109. 22 GUIDOBALDI, A. G. - BARSANTI, C., 2004., 72, sl. 64. O 38 Dosta su kontroverzni sudovi izneseni o crkvi Sv. Foške pokraj kontinuitetu kasnoantičkih tehnika i oblika prozorskih rešetki Žminja (polukružna apsida, lezenirani zidovi: MARUŠIĆ, B., i načinu ostakljivanja prozora u ranom srednjem vijeku: 1967., 37; MARUŠIĆ, B., 1987., 93-95; ŠONJE, A., 1982., 87-89; DELL’AQUA. F., 2003. ŠONJE, A., 1987., 5-14. 23 MORASSI, A., 1924.-1925., 16. 39 Kratak, ali sadržajan osvrt na problem utjecaja gradbenih oblika bazilike Sv. Marije Formoze na kasnije graditeljstvo u 24 MORASSI, A., 1924.-1925., 16; Ž. Ujčić se o prozorima na Istri donosi Ž. Ujčić ( UJČIĆ, Ž., 2005., 52-53). Za baziliku bazilici i kapelama izjašnjava pomalo neprecizno: „Polukružni prozori kompleksa navodno su bili ispunjeni tranzenama Sv. Marije pokraj Bala: CHEVALIER, P. - MATEJČIĆ, I., od mramora, međutim danas se u djelomice zazidanim 2009., 9-45. Za crkvu Sv. Tome pokraj Rovinja: MATEJČIĆ, otvorima kapele nalaze tranzene od vapnenca” (UJČIĆ, Ž., I., 1997. Crkva Sv. Klementa, zajedno s paralelnom 2005., 29). Tranzenama prozora na ruševinama crkve Svete bazilikom Sv. Mihovila, uglavnom se datira u 6. stoljeće, ali Marije Formoze bio je impresioniran i pisac (vjerojatno Pietro iznesena je i pretpostavka da je križna crkva Sv. Klementa Dragano) „Dialoghi due sulle antichitá di Pola del 1600”, koji ranosrednjovjekovna građevina (MATEJČIĆ, I., 1997., 14-15), spominje „molti occhi di finestre e gelosie di pietra in angoli što je po svemu sudeći izvrsno intuirao već P. Kandler, koji acuti intagliata” (KANDLER, P., 1845., 76). je još mogao vidjeti ostatke obje crkve. „… e la costruzione di una seconda chiesa detta di S. Michele abbinandola ad 25 TERRIER, J. - JURKOVIĆ M. - MATEJČIĆ, I., 2008., 241, sl. altra bizantina precedente, costruzione che cade intorno il 24-25. 1000, strano miscuglio di architettura bizantina e barbara” 26 Crkva Sv. Mateja, koju je tijekom 19. stoljeća sa svih strana (KANDLER, P., 1845., 13) i „Sulla colle di S. Michele può okružila proizvodna zona brodogradilišta u Puli, bila je križnog vedere le rovine di due chiese riunite, bizantina l’una, barbara tlocrta, kako je to zabilježeno na prvom katastru grada Pule iz l’altra…” (KANDLER, P., 1845., 46). Iako Kandler nije potpuno 1820. godine (UJČIĆ, Ž., 1998., 744). Na De Franceschijevu precizan u nazivima, očito je da govori o dvojnim crkvama crtežu kao „S. Matteo (Arsenale)” prikazan je tlocrt benediktinskog samostana Sv. Mihovila. jednobrodne crkve s tri jednake izbočene polukružne apside. 40 FUČIĆ, B., 1966., 10-11. 27 MARUŠIĆ, B., 1967., 54, tabla XI, sl. 2. 28 MARUŠIĆ, B., 1994., 52, sl. 8. 29 MARUŠIĆ, B., 1994., 50, sl. 7a, tab. VI/2. * U izradi dokumentacije za potrebe restauratorskih 30 U tematskom broju časopisa Hortus artium medievalium, 11 radova na crkvi sudjelovali su brojni suradnici. Ovdje iz 2005., posvećenom oltarima: DUVAL, N., 7-18; JELIČIĆ- RADONIĆ, J., 19-28; CHEVALIER, P., 65-79; BEAUDRY, N., objavljene crteže izradili su Ljiljana Sladonja, Martina 111-122. Barada i Ivan Matejčić; uz arhivske, korištene su 31 Crkva na lokalitetu Pudarica, Muntajana, Val Sudiga pokraj fotografije Nataše Nefat, Damira Matoševića i Ivana Pule, Sv. Marija na Brijunima, Sv. Felicita (Sv. Ivan) u Puli, Matejčića. Zahvaljujem konzervatorici Nataši Nefat na Eufrazijana u Poreču (CHEVALIER, P., 1999., 107-109, sl. 4). pomoći i savjetima pri pisanju ovog rada.

Literatura

BARBALIĆ, F., 1993. - Fran Barbalić, Peroj. Srpsko selo u FUČIĆ, B., 1966. - Branko Fučić, Sv. Agata kod Istri, Zagreb. Kanfanara, Bulletin zavoda za likovne umjetnosti JAZU, BEAUDRY, N., 2005. - Nicolas Beaudry, Un autel et son XIV/1-3, Zagreb, 10-18. reliquiare á Ras el Bassit (Syrie du Nord), Hortus Artium GNIRS, A., 1908. - Anton Gnirs, La basilica ed il Medievalium, 11, Zagreb-Motovun, 111-122. reliquiario d’avorio di Samagher presso Pola, Atti e BERTOŠA, M., 1995. - Miroslav Bertoša, Istra: doba memorie della Società Istriana di archeologia e storia Venecije, Pula. patria, vol, XXIV, Parenzo, 5-48. BOVINI, G., 1974. - Giuseppe Bovini, Le antichità GNIRS, A., 1911. - Anton Gnirs, Frühe christliche cristiane della fascia costiera istriana da Parenzo a Pola, Kultanlagen im südlichen Istrien, Jahrbuch des Kunsthist. Bologna. Institutes der k.k. Zentral-Kommission für Denkmalpflege, Wien JK, sv. 5, Wien, 1-48. BULIĆ, F., 1907. - Frane Bulić, Sterro di una chiesa antica cristiana del VI. sec. nella localita detta Crkvina a Klapavica GNIRS, A., 2009. - Anton Gnirs, Ranokršćanski kultni nel commune censuaria di Klis (Clissa), Bullettino di kompleksi u južnoj Istri, u: Anton Gnirs, Arheološki archeologia e storia dalmata, 30, Split, 101 -122. tekstovi, Pula, 195-223. CHAVALIER, P., MATEJČIĆ, I., 2009. - Pascale Chevalier, GUIDOBALDI, A. G. - BARSANTI, C., 2004. - Allesan- Ivan Matejčić, L’architecture, Vela Gospa près de Bale dra Guiglia Guidobaldi - Claudia Barsanti, Santa Sofia (Istrie), II, (ur.) M. Jurković i J.-P. Caillet, University of di Constantinopoli: l’arredo marmoreo della grande chiesa Zagreb - International Reserch Center for late Antiquity Giustinianea, Città del Vaticano. and the Midle Ages, Zagreb-Motovun, 2009. JELIČIĆ-RADONIĆ, J., 2005. - Jasna Jeličić-Radonić, CHEVALIER, P., 1995. - Pascale Chevalier, Salona II, Altar Types in Early Christian Churches in the Province Ecclesiae Dalmatiae. L’architecture paléochrétienne de la of Dalmatia, Hortus Artium Medievalium, 11, Zagreb- province Romaine de la Dalmatie, Vol. 2, École française Motovun, 19-29. de Rome - Musée archéologique de Split, Rome - Split. KANDLER, P., 1845. - Pietro Kandler, Cenni al forestiero CHEVALIER, P., 2005. - Pascale Chevalier, Les autels che visita Pola, Trieste. paléochcrétiens des provinces d’Epirus Vetus, Epirus MARUŠIĆ, B., 1967. - Branko Marušić, Kasnoantička i Nova et de Praevalis, Hortus Artium Medievalium, 11, bizantska Pula, Arheološki muzej Istre, Pula. Zagreb-Motovun, 65-80. MARUŠIĆ, B., 1987. - Branko Marušić, Starohrvatska CHEVALIER, P., 1999. - Pascale Chevalier, Les nekropola u Žminju, Arheološki muzej Istre, Pula. installations liturgiques des églises d’Istrie du Ve au VIIe MARUŠIĆ, B., 1994. - Branko Marušić, Varia Archaeologica siècle, Hortus artium medievalium, 5, Zagreb-Motovun, secunda, Histria Archaeologica, 13-14/1982-1983, Pula, 33- 105-111. 66, T. 1-14. DELL’AQUA, F., 2003. - Francesca Dell’Acqua, „Illumi- MATEJČIĆ, I., 1997. - Ivan Matejčić, Dvije crkve, Rijeka- nando colorat”. La vetrata tra l’età tardo imperiale e l’alto medioevo: le fonti, l’archeologia, Spoleto 2003. Rovinj.

DUVAL, N., 2005. - Noel Duval, L’autel paléochrétien: les MIRABELLA ROBERTI, M., 1949. - Mario Mirabella progrès depuis le livre de Braun (1924) et les questions Roberti, Notiziario archeologico Istriano (1940-1948), à résoudre, Hortus Artium Medievalium, 11, Zagreb- Atti e memorie della Società Istriana di archeologia e Motovun, 7-18. storia patria, NS, vol. I, Venezia, 230-275.

FIOCCHI, L., MARIĆ, I., ČAUŠEVIĆ-BULLY, M., MORASSI, A., 1924.-1925. - Antonio Morassi, La chie- BULLY, S., JURKOVIĆ, M., 2010. - Laurent Fiocchi, sa di Santa Maria Formosa o del Canneto in Pola, Bol- Iva Marić, Morana Čaušević-Bully, Sébastien Bully, letino d’arte del Ministero della publica istruzione, IV, Miljenko Jurković, L’église Saint-Maur de Galižana Roma, 11-25. (Istrie-Croatie); chantier-école aux méthodes de RUSSO, E., 1991. - Eugenio Russo, Sculture del complesso l’archéologie du bâti, Bulletin du Centre d’études Eufrasiano di Parenzo, Edizioni Scientifiche Italiane, médiévales d’Auxerre, 14, Auxerre. Napoli.

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

RUSSO, E., 2003. - Eugenio Russo, L’architettura di de Guran et de l’église Sainte-Cécile en Istrie (Croatie). Ravenna paleocristiana, Istituto Veneto di Sienze, Lettere Sixième campagne de fouilles archéologiques, Hortus ed Arti, Venezia. Artium Medievalium, 14, Motovun-Zagreb, 231-248. SALONA I, 1994. - , Salona I. Catalogue de la sculpture TERRY, A., 1988. - Ann Terry, The sculpture at the architecturale paléochrétienne de Salone (ur.) N. Duval, cathedral of Eufrasius in Poreč, Dumbarton Oaks Papers, E, Marin i C. Metzger, École française de Rome - Musée 42, Washington DC, 147-164. archéologique de Split, Rome - Split. UJČIĆ, Ž., 1998. - Željko Ujčić, Pola paleocristiana alla STARAC, A., 1992. - Alka Starac, Antički nalazi iz luce del catasto austriaco, Radovi XIII. međunarodnog sondažnog iskopa kod crkve sv. Nikole u Puli godine kongresa za starokršćansku arheologiju, III, Split - Poreč 1961, Opuscula archealogica, 16, Zagreb, 183-205. 1994., Cittá del Vaticano - Split, 743-758. ŠONJE, A., 1982. - Ante Šonje, Crkvena arhitektura UJČIĆ, Ž., 2005. - Željko Ujčić, Ranokršćanska bazilika zapadne Istre, Zagreb-Pazin. sv. Marije Formoze u Puli, Arheološki muzej Istre, Kata- ŠONJE, A., 1987. - Ante Šonje, Starohrvatska crkva sv. log 68, Pula. Foške kod Žminja u Istri, Peristil, 30, Zagreb, 5-14. VIDULLI TOROLO, M., 1983. - Marzia Vidulli Torlo, ŠTOKOVIĆ, A., 2005. - Alojz Štoković, Crnogorska Valori spaziali nella basilica Eufrasiana di Parenzo, Atti pravoslavna zajednica u Peroju, Istarska enciklopedija, e memorie della Società istriana di archeologia e storia (ur.) M. Bertoša i R. Matijašić, Leksikografski zavod patria, 31, Trieste, 129-135. „Miroslav Krleža”, Zagreb. VIDULLI TOROLO, M., 1984. - Marzia Vidulli Torlo, TERRIER, J., JURKOVIĆ, M., MATEJČIĆ, I., 2008. - Considerazioni sull’unità di misura utilizzata nella Jean Terrier, Miljenko Jurković, Ivan Matejčić, Les sites basilica Eufrasiana di Parenzo, Aquileia Nostra, Aquileia, de l’église Saint-Simon, de l’ancienne agglomération 185-188.

Kronološki pregled radova na crkvi sv. Nikole (sastavila Nataša Nefat, Konzervatorski odjel u Puli)

- 1995. rekonstruirano je krovište priprate (radovi u rešetke na lučne otvore lođe za zvona. Izrađena su organizaciji Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika nova unutrašnja vrata sakristije i zvonika. Izvedene su u Rijeci) kemijske analize uzoraka vanjskih povijesnih vezivnih - 1996. izrađen je snimak postojećeg stanja krovišta broda žbuka s pročelja, poradi identifikacije migrirajućih soli crkve (ING MAR d.o.o., Banjole) (Kapitel d.o.o. i Team Weissenbach). - 1998. izrađena je tehnička dokumentacija - elaborat - 2004. dovršetak radova iz 2003. godine s troškovnikom za sanaciju krova broda crkve (Lj. - 2005. izrađena je „Studija prostora s idejnim rješenjem Radulović, d. i. a.) uređenja parcele i probijanje novog ulaznog portala - 1999. rekonstruirano je krovište broda crkve (radovi u na zapadnom zabatu crkve sv. Nikole u Puli” (dr. sc. organizaciji Regionalnog zavoda za zaštitu spomenika A. Krizmanić, d.i.a). Na stakla prozora u brodu crkve, u Rijeci) na zahtjev restauratora HRZ-a, postavljene su zaštitne UV folije 410 HC, radi zaštite ikonostasa od UV - 2000. rekonstruirani su svod i krov apside (umjesto šute zračenja. Južno (ulično) pročelje crkve, cijela apsida nad svodom je izvedena izolacija olakšanim mortom i istočni zid crkve iznad apside ožbukani su laganom (punilo perlit). Krov apside prekriven je kamenim vapnenom žbukom. Pročelja izvornog, najstarijeg škriljama. S unutrašnjeg zida apside uklonjena je sloja ožbukana su „žrtvenom” vapnenom žbukom, recentna žbuka te pronađena izvorna žbuka koja ne bi li se iz zidova putem žbuke izlučile soli (kloridi, je opšivena i konzervirana; ostale površine zidova nitrati) nataložene tijekom 20. st. (crkva je od kraja ožbukane su dvoslojnom vapnenom žbukom. Sanirana 19./početka 20. st. do 1962. bila ožbukana produžnom su oštećenja trijumfalnog luka i tjemena svoda. Kapiteli žbukom koja je sadržavala cement i morski pijesak) i stupovi tribelona te kameni dijelovi trifore očišćeni su te ostale kontaminacije vezivnog morta zida (gljivice od kasnijih slojeva žbuke i premaza. Razidani su prozori i dr.). Pročelja priprate i aneksa pokrivena su žbukom u apsidi i pronađeni ulomci dviju tranzena te postavljeni trajnih svojstava i drugačije fakture, poradi ukazivanja jedan drveni prozor i dva puna drvena okna. na povijesnu slojevitost gradnje. - 2001. demontiran je ikonostas i otpremljen na - 2006. ožbukani su vanjski zidovi zvonika i sjeverno restauraciju. Uklanjanje recentnih slojeva žbuke u pročelje crkve (aneksi), čime je dovršeno žbukanje svih brodu crkve. Izvedba vapnene žbuke na unutrašnjih pročelja crkve i zvonika. Zamijenjena su sjeverna drvena zidovima naosa, sanacija (opšivanje) i prezentacija vrata u priprati. Unutrašnji zidovi priprate prebojeni povijesne vapnene žbuke. Čišćenje zapadnog zida su vapnenom bojom (zbog ograničenih sredstava nije crkve prema priprati i žbukanje vapnenom žbukom. uklonjena sva žbuka sa zidova priprate). Razidavanje tranzene na sjevernom zidu. Uklonjeni su prozori s metalnim okvirima te ugrađeni novi, drveni, - 2007. ugrađena su dva prozora u apsidi. Sanirano je u brodu crkve. Demontiran je oltar iz 1960-ih godina drveno stubište i podesti u zvoniku. Izvedeni su manji i očišćena izvorna baza oltara. Priprema za ugradnju popravci izvorne žbuke na mjestima na kojima se elektroinstalacija u brodu crkve. Grede krovišta osipala, ugrađene su letvice između greda krova i zidova obnovljenog 1999. ponovno su prebojane. Očišćen je i (nije bilo dovršeno prilikom obnove krova u brodu). djelomično popravljen kameni pod crkve. - 2002. izveden je novi krov sakristije. Uklonjeni su noviji slojevi žbuke s unutrašnjih zidova sakristije te ponovno Radove u razdoblju 2000.-2007. godine organizirao je ožbukani vapnenom žbukom. Izveden je preventivni Konzervatorski odjel u Puli; izvoditelj građevinskih restauratorski zahvat na zidnoj slici s prikazom Raspeća radova bilo je licencirano poduzeće Macuka d.o.o. iz na istočnom zidu sakristije. Svetog Petra u Šumi. - 2003. restaurirane su tranzene (Muzej hrvatskih arheoloških spomenika u Splitu). U brod crkve postavljena je nova rasvjeta. Rekonstruiran je krov zvonika. Sanirana su oštećenja na kamenom vijencu zvonika, ugrađene zatege i sidra od nehrđajućeg čelika. Popravljen je nosač zvona u zvoniku. Ugrađene su

Ivan Matejčić: Crkva Sv. Nikole u Puli (nekada posvećena Sv. Mariji) Ars Adriatica 2/2012. (7-40)

BARBALIĆ, F., 1993. - Fran Barbalić, Peroj. Srpsko selo u

Istri, Zagreb.

BEAUDRY, N., 2005. - Nicolas Beaudry, Un autel et son

reliquiare á Ras el Bassit (Syrie du Nord), Hortus Artium

Medievalium, 11, Zagreb-Motovun, 111-122.

BERTOŠA, M., 1995. - Miroslav Bertoša, Istra: doba

Venecije, Pula.

BOVINI, G., 1974. - Giuseppe Bovini, Le antichità

cristiane della fascia costiera istriana da Parenzo a Pola,

Bologna.

BULIĆ, F., 1907. - Frane Bulić, Sterro di una chiesa antica

cristiana del VI. sec. nella localita detta Crkvina a Klapavica

nel commune censuaria di Klis (Clissa), Bullettino di

archeologia e storia dalmata, 30, Split, 101 -122.

CHAVALIER, P., MATEJČIĆ, I., 2009. - Pascale Chevalier,

Ivan Matejčić, L’architecture, Vela Gospa près de Bale

(Istrie), II, (ur.) M. Jurković i J.-P. Caillet, University of

Zagreb - International Reserch Center for late Antiquity

and the Midle Ages, Zagreb-Motovun, 2009.

CHEVALIER, P., 1995. - Pascale Chevalier, Salona II,

Ecclesiae Dalmatiae. L’architecture paléochrétienne de la

province Romaine de la Dalmatie, Vol. 2, École française

de Rome - Musée archéologique de Split, Rome - Split.

CHEVALIER, P., 2005. - Pascale Chevalier, Les autels

paléochcrétiens des provinces d’Epirus Vetus, Epirus

Nova et de Praevalis, Hortus Artium Medievalium, 11,

Zagreb-Motovun, 65-80.

CHEVALIER, P., 1999. - Pascale Chevalier, Les

installations liturgiques des églises d’Istrie du Ve au VIIe

siècle, Hortus artium medievalium, 5, Zagreb-Motovun,

-111.

DELL’AQUA, F., 2003. - Francesca Dell’Acqua, „Illuminando

colorat”. La vetrata tra l’età tardo imperiale e l’alto

medioevo: le fonti, l’archeologia, Spoleto 2003.

DUVAL, N., 2005. - Noel Duval, L’autel paléochrétien: les

progrès depuis le livre de Braun (1924) et les questions

à résoudre, Hortus Artium Medievalium, 11, Zagreb-

Motovun, 7-18.

FIOCCHI, L., MARIĆ, I., ČAUŠEVIĆ-BULLY, M.,

BULLY, S., JURKOVIĆ, M., 2010. - Laurent Fiocchi,

Iva Marić, Morana Čaušević-Bully, Sébastien Bully,

Miljenko Jurković, L’église Saint-Maur de Galižana

(Istrie-Croatie); chantier-école aux méthodes de

l’archéologie du bâti, Bulletin du Centre d’études

médiévales d’Auxerre, 14, Auxerre.

FUČIĆ, B., 1966. - Branko Fučić, Sv. Agata kod

Kanfanara, Bulletin zavoda za likovne umjetnosti JAZU,

XIV/1-3, Zagreb, 10-18.

GNIRS, A., 1908. - Anton Gnirs, La basilica ed il

reliquiario d’avorio di Samagher presso Pola, Atti e

memorie della Società Istriana di archeologia e storia

patria, vol, XXIV, Parenzo, 5-48.

GNIRS, A., 1911. - Anton Gnirs, Frühe christliche

Kultanlagen im südlichen Istrien, Jahrbuch des Kunsthist.

Institutes der k.k. Zentral-Kommission für Denkmalpflege,

Wien JK, sv. 5, Wien, 1-48.

GNIRS, A., 2009. - Anton Gnirs, Ranokršćanski kultni

kompleksi u južnoj Istri, u: Anton Gnirs, Arheološki

tekstovi, Pula, 195-223.

GUIDOBALDI, A. G. - BARSANTI, C., 2004. - Allesandra

Guiglia Guidobaldi - Claudia Barsanti, Santa Sofia

di Constantinopoli: l’arredo marmoreo della grande chiesa

Giustinianea, Città del Vaticano.

JELIČIĆ-RADONIĆ, J., 2005. - Jasna Jeličić-Radonić,

Altar Types in Early Christian Churches in the Province

of Dalmatia, Hortus Artium Medievalium, 11, Zagreb-

Motovun, 19-29.

KANDLER, P., 1845. - Pietro Kandler, Cenni al forestiero

che visita Pola, Trieste.

MARUŠIĆ, B., 1967. - Branko Marušić, Kasnoantička i

bizantska Pula, Arheološki muzej Istre, Pula.

MARUŠIĆ, B., 1987. - Branko Marušić, Starohrvatska

nekropola u Žminju, Arheološki muzej Istre, Pula.

MARUŠIĆ, B., 1994. - Branko Marušić, Varia Archaeologica

secunda, Histria Archaeologica, 13-14/1982-1983, Pula, 33-

, T. 1-14.

MATEJČIĆ, I., 1997. - Ivan Matejčić, Dvije crkve, Rijeka-

Rovinj.

MIRABELLA ROBERTI, M., 1949. - Mario Mirabella

Roberti, Notiziario archeologico Istriano (1940-1948),

Atti e memorie della Società Istriana di archeologia e

storia patria, NS, vol. I, Venezia, 230-275.

MORASSI, A., 1924.-1925. - Antonio Morassi, La chiesa

di Santa Maria Formosa o del Canneto in Pola, Bolletino

d’arte del Ministero della publica istruzione, IV,

Roma, 11-25.

RUSSO, E., 1991. - Eugenio Russo, Sculture del complesso

Eufrasiano di Parenzo, Edizioni Scientifiche Italiane,

Napoli.

RUSSO, E., 2003. - Eugenio Russo, L’architettura di

Ravenna paleocristiana, Istituto Veneto di Sienze, Lettere

ed Arti, Venezia.

SALONA I, 1994. - , Salona I. Catalogue de la sculpture

architecturale paléochrétienne de Salone (ur.) N. Duval,

E, Marin i C. Metzger, École française de Rome - Musée

archéologique de Split, Rome - Split.

STARAC, A., 1992. - Alka Starac, Antički nalazi iz

sondažnog iskopa kod crkve sv. Nikole u Puli godine

, Opuscula archealogica, 16, Zagreb, 183-205.

ŠONJE, A., 1982. - Ante Šonje, Crkvena arhitektura

zapadne Istre, Zagreb-Pazin.

ŠONJE, A., 1987. - Ante Šonje, Starohrvatska crkva sv.

Foške kod Žminja u Istri, Peristil, 30, Zagreb, 5-14.

ŠTOKOVIĆ, A., 2005. - Alojz Štoković, Crnogorska

pravoslavna zajednica u Peroju, Istarska enciklopedija,

(ur.) M. Bertoša i R. Matijašić, Leksikografski zavod

„Miroslav Krleža”, Zagreb.

TERRIER, J., JURKOVIĆ, M., MATEJČIĆ, I., 2008. -

Jean Terrier, Miljenko Jurković, Ivan Matejčić, Les sites

de l’église Saint-Simon, de l’ancienne agglomération

de Guran et de l’église Sainte-Cécile en Istrie (Croatie).

Sixième campagne de fouilles archéologiques, Hortus

Artium Medievalium, 14, Motovun-Zagreb, 231-248.

TERRY, A., 1988. - Ann Terry, The sculpture at the

cathedral of Eufrasius in Poreč, Dumbarton Oaks Papers,

, Washington DC, 147-164.

UJČIĆ, Ž., 1998. - Željko Ujčić, Pola paleocristiana alla

luce del catasto austriaco, Radovi XIII. međunarodnog

kongresa za starokršćansku arheologiju, III, Split - Poreč

, Cittá del Vaticano - Split, 743-758.

UJČIĆ, Ž., 2005. - Željko Ujčić, Ranokršćanska bazilika

sv. Marije Formoze u Puli, Arheološki muzej Istre, Katalog

, Pula.

VIDULLI TOROLO, M., 1983. - Marzia Vidulli Torlo,

Valori spaziali nella basilica Eufrasiana di Parenzo, Atti

e memorie della Società istriana di archeologia e storia

patria, 31, Trieste, 129-135.

VIDULLI TOROLO, M., 1984. - Marzia Vidulli Torlo,

Considerazioni sull’unità di misura utilizzata nella

basilica Eufrasiana di Parenzo, Aquileia Nostra, Aquileia,

-188.

Similar Articles

11-20 of 44

You may also start an advanced similarity search for this article.