Skip to content
아드리아 예술: 미술사와 건축 연구 저널 Search

The Angel with the Coat of Arms of the de Judicibus Family – Another Unnamed Assistant of Bonino di Jacopo da Milano

DOI 10.15291/ars.495

Download PDF

Vol. 4 (2014)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Predrag Marković Department of History of Art, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Croatia nepostojeci201@gmail.com Corresponding author
Bonino di Jacopo da Milano occupies a significant place in Dalmatian sculpture of the first half of the fifteenth century. In a relatively short period of time during which he was active – less than twenty years – this master managed to create numerous carvings and sculptures in almost every major Dalmatian town. Despite the fact that in the last ten years or so, a number of new and rather important works have been attributed to Bonino, while the works of a lesser quality have been identified as being produced by his collaborators, the assessment of this Lombard sculptor as an artist has remained the same and is based on the arguments put forward by Milan Prelog (1961) which portray him as having a backward looking, essentially Romanesque, understanding of the human figure and limited creative abilities. Because of this, he tends to be considered responsible for the works of a lesser quality with the major exception of a high relief depicting an angel bearing the coat of arms of the de Judicibus family from the bell tower of Split Cathedral (Fig. 1). The relief, now at the Museum of the City of Split, comes from the ground floor of the Cathedral bell tower where it stood on its south side. It replaced by a replica during the restorations works in the late nineteenth and early twentieth century. The first scholar who identified it as part of Bonino’s oeuvre or, more specifically, as a work of one of his assistants, was Cvito Fisković (1950). In contrast to this, earlier researchers such as A. Venturi (1908), H. Folnescis (1914), and Ljubo Karaman (1936) considered the relief to be more stylistically advanced and connected it to the mid-fifteenth century artistic activity of Juraj Dalmatinac. Since Ljubo Karaman (1954) maintained his initial opinion even after C. Fisković’s attribution and softened his estimation only slightly, C. Fisković went on to attribute the angel from the bell tower to Bonino himself in a later, somewhat more detailed, discussion of the works this sculptor produced in Split (1969). He pointed out that the angel may well have been produced around 1426-1427 when the ground floor of the bell tower was being consolidated and when, as we learn from the sources, Bonino was working on the ciborium of St Domnius for the local Cathedral. Even a superficial comparison between the angel from the bell tower and the angels on Bonino’s ciborium (Fig. 2) reveals not only significant differences in the modelling technique, but, even more importantly, a completely different feeling for sculptural form. The angel with the de Judicibus coat of arms comes across as being dynamic in the available pictorial space and as having a far livelier facial expression as well as physical impostation all of which demonstrate that the noted discrepancies in style, chronology, and attribution are not accidental. The figure of the de Judicibus angel gentler, slimmer and more graceful than those made by Bonino and was brought to life by a slight turn of his small round head featuring full cheeks and resting on a thin, slightly elongated neck which is not found on Bonino’s angels. Significant differences are also evident in the angels’ hair: the hair on the de Judicibus angel is lush and somewhat unnaturally pulled up from the face so that it resembles a wig. Particularly lively are his large drilled eyes and a faint smile which hovers at the corners of his mouth – a feature absent from Bonino’s figures. Almost identical features as on this serene and lovely face can be found in the sepia preparatory sketch of St Matthew on the vault of the ciborium of St Domnius (Fig. 4) which is why it is logical to assume that the masters responsible for its completion or painting in 1429 – Dujam Vučković and Giovanni di Pietro da Milano – also made the preparatory drawing which served as a model for the de Judicibus angel from the bell tower. Close analogies with the angels on Bonino’s ciborium, another obvious source of inspiration, point to the fact that the artist responsible for the angel holing the de Judicibus coat of arms should be sought among Bonino’s close assistants as C. Fisković had initially suggested. A different role of the angels, that is, the predominantly religious one in the case of the angels on the ciborium above the altar of the local patron saint, and the mostly secular location of the angel on the bell tower sheds more light on the circumstances in which the de Judicibus angel may have been produced. One of the members of the de Judicibus family, a local noble family, was the Archbishop of Split Domnius II (1415-1420) who began raising funds for the completion of the bell tower in 1416 and who appointed a certain master Tvrdoj as the foreman but he never started the job. Dissatisfied with the passing of Split into Venetian hands in 1420, Archbishop Domnius left for Hungary where he stayed at the court of King Sigismund until his death in 1435. This information was used by Lj. Karaman to disprove the argument that the angel was made during Bonino’s sojourn at Split because he thought that the new Venetian government would not have allowed the installing of the coat of arms belonging to this self-exiled archbishop. Given that the coat of arms does not feature the episcopal mitre and cross, as noted by C. Fisković, it cannot be interpreted as belonging to him. In addition, the fact that this bishop is mentioned on the sarcophagus of his mother which was placed in the peripter of the Cathedral in 1429 clearly demonstrates that political reasons did not prevent the family connection with this bishop from being displayed. Moreover, the angel relief was carved on a large stone block which was organically linked to the masonry meaning that it was made during the consolidation of the ground floor of the bell tower carried out by Bonino’s workshop. Although the issue of authorship does not depend on the exact date of the angel relief, conspicuous similarities with the figure of St Matthew on the vault of the ciborium of St Domnius open up the possibility that the angel may have been produced during 1428, after Bonino went to Šibenik to work on the portal of the future Cathedral of St James. This might help explain a certain freedom of expression which is evident in the de Judicibus angel and which is absent from other works produced by Bonino’s workshop. Regardless of these circumstances surrounding what might be called hidden, political and subversive artistic freedom, perhaps acquired at a later date, evident in the de Judicibus angel, the main reasons for the angel’s lively movement and dynamism within the pictorial space lie in the fact that this relief expresses a completely different visual aesthetics and sculptural poetics when compared to the angels on the Cathedral ciborium. This is also corroborated by the capital above the angel’s head (Fig. 5). The capital’s intensely curling leaves distance it from Bonino’s variations of the ‘northern’ vegetal ornaments which can be seen on the capitals of the ciborium of St Domnius and bring it closer to the Venetian capitals with lush and curling leaves which appeared a decade or two later. The strong movement and the restless, somewhat extroverted, artistic hand apparent on this capital – not on display but the replica can be seen on the Cathedral bell tower – is also present in the de Judicibus angel which leaves no doubt that the two were made by the same sculptor. The aforementioned stylistic characteristics enable us to attribute another work to this unnamed master, that is, the statue of St Michael in the atrium of the Episcopal Palace at Šibenik (Fig. 6). If we take a closer look at the head of St Michael and his full round cheeks but also at the way his thick and pulled-up hair is depicted, we can easily recognize the hand of the same sculptor who made the de Judicibus angel. St Michael’s thin waist and his tense limbs which are bent as if made of rubber together with the tautened smooth surface of his armour have resulted in the unusual appearance of a body which seems to be hovering. The impression that the limbs are not in harmony with each other and that they were mechanically attached to the torso is achieved mostly by the right leg which is bent at the knee and depicted in profile. It is obvious that the unnamed master wanted to depict the traditional iconographic type of St Michael as a frontally placed heavenly soldier, which he could have seen in the monumental relief of St Michael set in the town walls next to the land gate, in a new, livelier and more dynamic, way. However, the execution clearly demonstrates that this ambition to achieve a more convincing and dramatic representation of the battle greatly exceeded the sculptor’s creative abilities. Despite everything, his clumsy attempt displays the same youthful and confident passion, unspoiled by routine and seen in the de Judicibus angel, for a more modern approach to the pictorial expression and for bringing a breath of fresh air into conventional iconographic schemes. Based on all the above, I believe that we can agree with the suggestion that, apart from the already identified Master of St Peter, the circle of Bonino di Jacopo da Milano nurtured another unnamed master. Although his oeuvre is not large, the works of this master are nevertheless significant and symptomatic of a new moment in the local sculpture of the early fifteenth century. This moment corresponds to the time when, at the very end of the 1430s, Dalmatian sculpture finally attempted to break free from the visual patterns and aesthetic formulae which were deeply rooted in the Trecento and which were transmitted by Bonino da Milano throughout the Dalmatian coast. Nevertheless, because he was limited by and tied to the old models as well as being dependent on his teacher, this young and ambitious assistant of Bonino marks the end of the old era rather than the beginning of the new one which would be announced in around ten years’ time by the arrival of yet another sculptor from Lombardy – Pietro di Martino da Milano.
Bonino di Jacopo da Milano, bell tower of Split Cathedral, ciborium of St Domnius, late Gothic sculpture in Dalmatia
Sections
  1. Abstract
  2. Bilješke

The relief depicting an angel bearing the coat of arms of the de Judicibus family from Split, formerly located on the south side of the ground floor of the Split Cathedral bell tower, was initially attributed to the circle of Juraj Dalmatinac (Giorgio Dalmata or Giorgio da Sebenico) and dated to the mid-fifteenth century until Cvito Fisković ascribed it to the oeuvre of Bonino di Jacopo da Milano. On the basis of the comparisons with the angels bearing coats of arms on the ciborium of St Domnius in Split Cathedral, made by Bonino in 1427, the article argues that the angel from the bell tower was the work of one of Bonino’s younger collaborators or assistants who attempted to step away from his teacher’s pictorial conventions by a more lively impostation of his figures and a greater power of expression. Furthermore, based on a high degree of similarity, the article also argues that the same sculptor was responsible for the capital of the pilaster set above the angel as well as the relief of St Michael in the atrium of the Episcopal Palace at Šibenik. Although this unnamed master sculptor wanted to but could not go beyond the limits of his creative abilities – he attempted to depict St Michael in a dramatic way as a heavenly soldier engaged in battle but the angel looks clumsy and disjointed – his work reflects a strong desire for a different and, generally speaking, a more dynamic and active role of the human figure in the pictorial space given to it. These characteristics demonstrate that the activity of this unnamed sculptor in the late 1430s announces the final rupture with the Trecento traditions in contemporary Dalmatian sculpture.

Bilješke

1 Za potpuniji uvid u promjene s kraja 14. i početka 15. stoljeća Sebenico, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 39 (2001.- vidi u: IGOR FISKOVIĆ, Gotičko kiparstvo, u: Tisuću godina 2002.), 221-23. Na njegovu ipak nešto značajniju ulogu ukazuju hrvatskog kiparstva, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 1997., 122-134. ne samo ona dobro poznata, dijelom ili u cijelosti sačuvana 2 Takvu situaciju jasno ilustriraju slučajevi poput Andrije kiparska djela koja je u sklopu razgranate klesarsko-kiparske Budčića, Radmila Ratkovića, Petra Berčića, Matka Stoisavljevića djelatnosti izvodio s brojnim suradnicima u biskupskim ili Marina Vladića krajem 15. stoljeća. središtima Dalmacije nego i ona kiparsko-klesarska djela koja nam se nisu sačuvala, poput onih u Dubrovniku, kao i 3 S vremenom se obično pokaže kako su takvi malo veći opusi njegova graditeljska zaduženja koja sada s čvršćim osnovama ipak ne toliko homogeni te da se jedan njihov dio može povezati možemo vezati uz početke izgradnje ne samo korčulanske već i s već poznatim kiparima (instruktivan je slučaj Petra Martinova šibenske katedrale. Iako za sada Boninovu ulogu prvog majstora iz Milana kojemu je dobar dio skulptura u Dubrovniku bio odnosno voditelja gradnje korčulanske i šibenske ne potvrđuju već prije neizravno pripisan), odnosno da se iz nekih naizgled poznati arhivski dokumenti, ipak trebam istaknuti kako su amorfnih radioničkih djela može iščitati prepoznatljiv kiparski rukopis te da pripadaju izdvojenoj umjetničkoj osobnosti. Taj dvojica starijih korčulanskih povjesničara, Zaffron i Kapor, još drugi slučaj dobro ilustrira odvajanje tzv. „Majstora Sv. Petra” iz davne 1843. godine spomenula ugovor između korčulanskog kruga boninovskih djela koja su za milanskim majstorom ostala biskupa i Bonina iz Milana iz 1412. godine za gradnju stolne u Šibeniku i okolici. Tom nepoznatom kiparu, vjerojatno ipak crkve (CVITO FISKOVIĆ, Korčulanska katedrala, Zagreb, blisku suradniku Bonina iz Milana, osim skulpture apostola 1939., 17), dok je u Šibeniku istaknut kao primus magister Petra sa zapadnog portala katedrale Sv. Jakova u Šibeniku, može ecclesie nove Sancti Jacobi te su sva njegova kiparska zaduženja se još atributirati i izvedba Bogorodice Navještenja na grobnoj 1428. godine nesumnjivo uključivala barem idejno rješenje nove crkvi u Pirovcu. PREDRAG MARKOVIĆ, Katedrala sv. Jakova katedralne crkve, koja se prema odluci iz 1428. god trebala u Šibeniku: Prvih 105. godina, Zagreb, 2010., 122-125. graditi na mjestu crkve Sv. Trojice (danas Sv. Ivana Krstitelja). O razmjerima Boninove djelatnosti u Dubrovniku od 1417. 4 Sažet prikaz djelatnosti Bonina da Milana donose u do 1425. godine, a posebice o njegovu radu na palači vojvode enciklopedijskim člancima I. Fisković i K. Kamenov, s kasnijim Sandalja Hrnića te na crkvi Sv. Vlaha i portalu dominikanske dopunama (vidi bilj. 6). crkve vidi u: NADA GRUJIĆ, DANKO ZELIĆ, Palača vojvode 5 MILAN PRELOG, Dalmatinski opus Bonina da Milano, Prilozi Sandalja Hranića u Dubrovniku, Anali Dubrovnik, 48 (2010.), povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 13 (1961.), 193-215; CVITO 47-132; Renata Novak KlemenčiČ, Cerkev sv. Vlaha FISKOVIĆ, Neobjavljeni radovi Bonina Milanca u Splitu, v Dubrovniku v dvajsetih let 15. stoletja in Bonino Jacopo da Zbornik za likovne umetnosti, 3 (Novi Sad, 1967.), 172-196. Milano, Zbornik za umetnostno zgodovino, n. v. XLVII (2011.), 6 IGOR FISKOVIĆ, Boninov reljef sv. Petra u Korčuli, Peristil, 60-74; ISTA, Obnova spomenikov v Dubrovniku v prvi polovici 12-13 (1969.-1970.), 89-96; PREDRAG MARKOVIĆ, Bonino 15. stoletja, Arhitekturna zgodovina 2, (ur. R. N. Klemenčič), da Milano – primus magister ecclesiae nonve Sancti Jacobi de Martina Malešič, Ljubljana, 2014., 8-17.

7 Ustvrdivši kako u Boninovim figurama žive još uvijek zvonika, H. Folnesics i Ljubo Karaman su anđela pripisali našem „romanička” shvaćanja ljudskog lika, dok je njegova dekoracija majstoru dijelom na temelju stilskih karakteristika, a dijelom na pretežnim dijelom već kasnogotička, odnosno da posjeduje temelju kapitela sa živim i kovrčastim lišćem koje se nalazi iznad onaj život koji nije uspio dati svojim figurama, Milan Prelog njega. Jedini koji je bio predložio ipak nešto širi krug majstora je zaključio: „Takav raspon kvalitete između dekorativnih i Jurja bio je Dagobert Frey. ADOLFO VENTURI, La scultura figuralnih elemenata u opusu jednog majstora javlja se očito dalmata nel XV secolo, L’Arte, XI (1908.), 37; HANS FOLNESICS, kao rezultat ograničenih stvaralačkih mogućnosti, te tako i Studien zur Entwicklungsgeschichte der Architektur und Bonina treba svrstati u mnogobrojnu skupinu onih skulptora Plastik des XV. Jahrhunderts in Dalmatien, Jahrbuch des ranog 15. stoljeća koji relativno lako i brzo usvajaju nove Kunsthistorisches Institutes der K. K. Zentralkommission für dekorativne i ornamentalne oblike; ukratko, sve ono što Denkmalpflege, VIII (1914.), 76; DAGOBERT FREY, Der Dom se može osvojiti zanatskom vještinom, dok u oblikovanju von Sebenico und sein Baumeister Giorgio Orsini, Jahrbuch ljudskoga lika daleko zaostaju iza osnovnih skulptorskih des Kunsthistorischen Institutes der K. K. Zentralkommission für problema svoga vremena”. MILAN PRELOG (bilj. 5), 214. Denkmalpflege, VII/I-IV (1913.), 70. Ocjena Bonina kao drugorazrednog kipara dugo se zadržala. 15 CVITO FISKOVIĆ, Umjetnički obrt XV i XVI stoljeća u Splitu, IGOR FISKOVIĆ (bilj. 1), 121. u: Zbornik Marka Marulića (1450-1950), Split, 1950., 134. 8 O velikom udjelu radioničkih ostvarenja, poglavito u splitskim 16 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 179-181. i šibenskim djelima majstora Bonina jasno je progovorio 17 LJUBO KARAMAN, Osvrti na neke novije publikacije i Cvito Fisković istaknuvši kako je riječ prije svega o spretnu tvrdnje iz područja historije umjetnosti Dalmacije, Peristil, 1 poduzetniku koji je obilato koristio usluge suradnika i (1954.), 27. pomoćnika, ali i dobro uhodanih i organiziranih radionica koje je formirao u svakom dalmatinskom gradu. „ Surađivao je 18 DUŠKO KEČKEMET, Figuralna skulptura romaničkog zvonika s nekoliko naših majstora i klesara, kao mnogi strani graditelji splitske katedrale, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 9 i kipari koji su radili na primorju, prilagođavajući svoj stil (1955.), 116; IGOR FISKOVIĆ, Bonino di Jacopo da Milano, našoj sredini; s Korčulanima Tomom Zubovićem, i Pavlom Hrvatski biografski leksikon, sv. 2, Zagreb, 1989., 141-143; Markovićem, s Dubrovčanima Dobrašinom Radinovićem i KRUNO KAMENOV, s. v. Bonino da Milano, Allgemeines majstorom Antunom, Šibenčaninom Ivanom Draganovićem Künstlerlexikon, bd. 12, München – Leipzig, 1996., 560-561; Visigaćom i ostalima čija nam imena nisu poznata, ali ih je LJUBO KARAMAN, Zvonik sv. Duje u Splitu, Novo doba, zastalno moralo biti više pri izradi velikih, složenih i kićenih XVIII, br. 86 (1936.), 7; LJUBO KARAMAN, Umjetnost u radova, koje majstor nije mogao izrađivati bez dobro uređene Dalmaciji, XV-XVI vijek, Zagreb, 1933., 59. radionice opskrbljene alatom i popunjene učenicima i 19 PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 6), 208. pomoćnicima.” CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 174-175. 20 LJUBO KARAMAN (bilj. 17), 27. 9 MILAN PRELOG (bilj. 5), 212. 21 Taj detalj, izveden vjerojatno da bi se ostvario spoj s podlogom 10 MILAN PRELOG (bilj. 5), 214. te izbjeglo dodatno rastvaranje kamene mase, skreće nam 11 RENATA NOVAK KLEMENČIĆ (bilj. 6b), 12. Naposljetku, pažnju na činjenicu kako je, za razliku od suspregnuta te činjenica da je riječ o još jednome stranom kiparu koji na našem arhitektonskom okviru podređena anđela s ciborija, anđeo sa tlu realizira svoju karijeru svakako nije predstavljala olakotnu zvonika izveden u puno višem reljefu. okolnost pri definiranju njegove umjetničke pozicije. 22 CVITO FISKOVIĆ, Nekoliko dokumenata o našim starim 12 U relativno novije vrijeme pokušalo se u Boninov opus uključiti majstorima, Vjesnik za historiju i arheologiju dalmatinsku, vol. reljef Sv. Mihovila na gradskim zidinama u Šibeniku, potom LII (1950.), 210. kip Sv. Ivana Trogirskog iznad sjevernih gradskih vrata. IVO 23 „Ista mlohavost i umor koji prožimaju te sustale Boninove PETRICIOLI, Bilješka o Boninu u Šibeniku, Prilozi povijesti likove obuzima i splitskog anđela, pa i ponekih razlika manje umjetnosti u Dalmaciji, 24 (1984), 45-49; IVO BABIĆ, Jedna ili više uspjelih, ta je zajednička njihova crta odmah uočljiva, prostorna intervencija Ignacija Macanovića, Prilozi povijesti iako majstor zna sustati ili se osvježiti često u svom radu, tako umjetnosti u Dalmaciji, 38 (2001), 330-334. Daleko oprezniji stav da očita razlika između nekih njegovih kipova klesanih na prema boninovskim značajkama pokazuje kolegica R. Novak istom spomeniku i u isto vrijeme; između bolje oblikovanog Klemenčić koja je maleni kip Sv. Nikole na pročelju istoimene sv. Marka sred glavnih vrata i lošijeg reljefa sv. Jakova u luneti crkvice na Prijekom u Dubrovniku s pravom uvrstila u radionički susjednih pobočnih vrata korčulanske stolne crkve, između krug lombardskog majstora. RENATA NOVAK KLEMENČIĆ, sveca s križem i knjigom pri vrhu luka glavnih vrata šibenske Kiparski ukras Kneževa dvora u Dubrovniku u 15. stoljeću – Stolne crkve koji spada među najljepše Boninove kipove i nekoliko priloga, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 39 nekih njegovih kipova u nižim baldahinima tih vrata.” CVITO (2002.), 283, 284; RENATA NOVAK KLEMENČIĆ (bilj. 6b), 12. FISKOVIĆ (bilj. 5), 180-181. 13 Prilikom obnove splitskog zvonika krajem 19. stoljeća reljef 24 Dujam II. de Judicibus (lat. Domnius Lucari ili Doimo Lucaris) anđela s grbom de Judicibus je skinut, a na njegovo mjesto je podrijetlom je iz stare splitske plemićke obitelji Lukarić postavljena ne previše vjerna replika. (Luccari). Nakon smrti splitskog nadbiskupa Peregrina 14 Za razliku od A. Venturija koji je anđela sa zvonika smatrao Aragonca 1409. godine splitski Kaptol povjerio mu je službu sigurnim djelom Jurja Dalmatinca, nalazeći pri tome uporišta u kaptolskog vikara, a odmah potom ga gotovo jednoglasno podatku kako su 1456. godine, prikupljana sredstva za popravak izabrao za novog nadbiskupa, ali papa Ivan XXIII. nije htio

Predrag Marković: Anđeo štitonoša s grbom obitelji de Judicibus... Ars Adriatica 4/2014. (199-212)

prihvatiti taj izbor te je na splitsku nadbiskupsku stolicu on već sastavio svoju oporuku te vjerojatno nedugo potom i ustoličio Petra X. Diškovića s Paga. S time se nisu slagali ni preminuo, logično je pretpostaviti kako je u Šibeniku boravio Splićani ni kralj Sigismund Luksemburški koji su ostali pri barem godinu dana. U tom je vremenu uspio osim većeg dijela svom izboru, pa je stoga Dujam II. šest godina upravljao skulptura buduće šibenske katedrale isklesati još i dekorativne splitskom nadbiskupijom kao kaptolski vikar i samo kao dijelove za crkvu Sv. Nikole i Benedikta (danas Sv. Barbare). izabrani nadbiskup. U međuvremenu se Dujam II. sprijateljio PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 6), 131. s kraljem Sigismundom, na čijem je dvoru boravio nekoliko 32 LJUBO KARAMAN (bilj. 17), 27. mjeseci tijekom 1413. godine. Nakon što je nekadašnji splitski 33 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 178-179. nadbiskup Andrija Benzi postao kaločko-bačkim nadbiskupom, Dujam II. 1415. zaređen je za splitskog nadbiskupa. Kada je Split 34 Od ovog kapitela nemamo sačuvan orginal, niti u Arheološkom 1420. godine priznao mletačku vlast, Dujam je, nezadovoljan muzeju niti u solinskom Tusculumu gdje se nalaze dijelovi ishodom događaja, zauvijek napustio Split te ostatak života ostalih boninovskih kapitela izvorno ugrađenih na zvoniku. proveo u Ugarskoj, noseći i dalje naslov splitskog nadbiskupa. Ipak, uspoređujući preostale kapitele dodanih pilastara s Zadnji put spominje se 1435. godine među imenima biskupa njihovim novoisklesanim zamjenama možemo zaključiti da i koji su bili u državnom saboru u Požunu. Nadbiskup Dujam ova replika dosljedno ponavlja izvorne oblike. II. posljednji je splitski nadbiskup iz predmletačkog razdoblja 35 Kip Sv. Mihovila ipak je spomenut kao moguće djelo širega i zadnji Splićanin na nadbiskupskoj stolici. GRGA NOVAK, radioničkog kruga majstora Bonina. PREDRAG MARKOVIĆ Povijest Splita, vol. I, Split, 1957., 371-373. (bilj. 3), 124. 25 LJUBO KARAMAN (bilj. 18a), 7. 36 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 181. 26 GRGA NOVAK (bilj. 24), 372, CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 187. 37 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 181. 27 Na rubu poklopca sarkofaga uklesan je natpis: + HIC NOBILIS 38 Riječ je o već spomenutom reljefu koji je I. Petricioli pripisao FRANCA IACET PISSIMA MATER – DOIMI – QUI ERAT majstoru Boninu (vidi bilj. 12). PRESVL VENERANDVS IN URBE – A – D – M – CCCC – 39 Kada je nastao i gdje se prije nalazio Sv. Mihovil, pitanja su na XXIX – DIE – XV – APLIS, a iznad je na poklopcu isklesan grb koja za sada ne možemo pružiti decidirane odgovore. Jedino obitelji de Judicibus. CVITO FISKOVIĆ (bilj. 15), 134. možemo zaključiti da je nastao u doba djelovanja majstora 28 Sudeći prema preostalim figuralnim konzolama i kapitelima na Bonina u Šibeniku, 1428. ili 1429. godine ili neposredno zvoniku koje je podrobno analizirao C. Fisković, Bonino je sa nakon njegove smrti. U tom slučaju zadatak da dovrši svojom radionicom s po dva naknadno umetnuta pilastra ojačao planirano djelo, zadatak koji možda nagovještava Boninova sjevernu i južnu stranu zvonika. CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), lisnata konzola pod njime, zapao bi njegova najboljeg učenika. 181, 182, 187-189. Nije na kraju isključeno da je on nastao i u prvim godinama 29 CVITO FISKOVIĆ (bilj. 5), 190. Isprekidana i nepotpuna gradnje katedrale Sv. Jakova, kada se izvorno njegov portal kronologija njegova boravka u Dalmaciji ostavlja neke praznine, Posljednjeg suda udvaja i dovršava. U svakom slučaju, on je no one su ipak nedovoljno velike da bi na osnovi poznatih morao biti izveden prije 1437. godine kada je pod biskupom dokumenata isključile do sada ustanovljen itinerar njegovih Jurjem Šižgorićem započela temeljita obnova i pregradnja postaja, kao i cjelovitost njegova boravka u dalmatinskim biskupske palače. gradovima od Korčule (o. 1412.-1417.), preko Dubrovnika 40 MILAN PRELOG (bilj. 5), 212. (1418. – svibanj 1425.), do Splita (o. sredine 1425.-1428.) i 41 PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 3), 110-131. Šibenika (1428. – svibanj 1429). O kronologiji njegova života i 42 S obzirom na to da je stara biskupska palača bila prislonjena rada do dolaska u Šibenik vidi: RENATA NOVAK KLEMENČIČ na gradski zid te da je njezina izgradnja zahtijevala njegovo (bilj. 6, 2011.), 60-61. rušenje, lako je pretpostaviti kako je Sv. Mihovil nekoć bio 30 PREDRAG MARKOVIĆ (bilj. 3), 220. uzidan na dijelu zidina koji se protezao ispred biskupske palače. 31 Točno vrijeme dolaska majstora Bonina u Šibenik nije poznato, Ne treba isključiti ni mogućnost da je kip bio postavljen u no s obzirom na to da je odluka o gradnji nove katedrale za koju neposrednoj blizini palače, iznad Morskih vrata odnosno vrata je on počeo klesati jedan portal, onaj Posljednjeg suda, donesena uz Kneževu kulu, te da je pregradnjom premješten i uzidan na u travnju 1428. godine te da je u svibnju sljedeće, 1429. godine, postojeće mjesto.

Most read articles by the same author(s)

Similar Articles

1-10 of 261

You may also start an advanced similarity search for this article.