This paper offers new scholarly insights on the Stone-carving Workshop of Kotor, active in the southern Adriatic during the first half of the 9th century. Based on the significantly extended attribution of artworks to this workshop within Boka Kotorska, as well as a broader region from Dubrovnik’s Astarea to the Theme of Dyrrachium and further to Lezha, the author discusses the workshop’s importance in the local context, with a special emphasis on its relations with the immediately preceding Stone-carving Workshop from the time of bishop John of Kotor. The article also brings new hypotheses on the workshop’s working organization, the training system of its masters, and the divulgence of its production in the surrounding areas.
1. Kotorska klesarska radionica, izbor ulomaka sa specifičnom varijantom geometrijskog prepleta (izvor: Kotor – foto S. Kordić; Budva i Školj – foto M. Zornija; Ulcinj – PAVLE MIJOVIĆ /bilj. 29/, T. 1.6; Prevlaka – ĐORĐE JANKOVIĆ /bilj. 28/, 100, sl. 89) Stone-carving Workshop of Kotor, selected fragments with a specific variant of geometrical trellis
Kotor, katedrala (?) Kotor, Sv. Luka Školj, samostan Muo, Sv. Pavao Gospe od Milosti
Kotor, katedrala (?) Kotor, Sv. Mihovil Prevlaka, Sv. Mihovil Gospa od Škrpjela, lapidarij
2. Kotorska klesarska radionica, izbor reljefa s različitim varijantama motiva sinusoidne vitice s ljevkastim proširenjima iz Boke kotorske (izvor: Kotor – foto V. Vujković i M. Zornija; Prevlaka: PAVUŠA VEŽIĆ – MILENKO LONČAR /bilj. 2/, 137; ostalo – foto M. Zornija) Stone-carving Workshop of Kotor, selected fragments with variants of sinusoid foliage with cone-shaped extensions, Boka Kotorska
radio krug, po svemu sudeći, putujućih majstora7 koji su za njihovo direktno povezivanje. Tako od inače rijetkih u Boku donijeli prvi dašak predromaničke umjetnosti, geometrijskih motiva njezini klesari preuzimaju i vrlo iznikao na snažnim ranokršćanskim tradicijama. Obje specifičan preplet kružnica i dijagonala, karakterističan radionice direktno se nastavljaju jedna na drugu i poka- po prekidu uobičajenog ritma ispreplitanja traka, kod ko- zuju vrlo jasne razlike, ali i sličnosti, na temelju kojih se jeg troprute trake što formiraju kružnice dvaput zaredom može prilično jasno iščitati njihov međusobni odnos. prolaze ispod susjednih traka, te izgleda kao da se kruž- U prvom redu, ono što upada u oči u reljefima Kotor- nice na jednom mjestu prekidaju.8 Taj neobičan detalj ov- ske klesarske radionice u odnosu na prethodnu produkci- dje u Boki doživljava svoju gotovo endemsku učestalost ju, pored različite fakture klesanja i korištenja drugačijeg tijekom zadnje četvrtine 8. i prve polovine 9. stoljeća, te materijala pri čemu prevladava lokalni vapnenac, znatno ga u produkciji ovdje razmatrane radionice susrećemo na je veće bogatstvo i raznovrsnost motiva te kompozicijskih širim lučnim trakama ciborija na Prevlaci, u Budvi i Ulci- shema, uz naglašenu inventivnost u njihovoj dispoziciji nju, na užim bordurama krstioničkog i gotovo identičnog na različite dijelove liturgijskih instalacija. Zanimljivo je četverostranog ciborija u Kotoru, na vijencima pluteja, pritom uočiti da jedan dio vrlo specifičnih motiva ona dovratnicima i gredama… (sl. 1 i 11, Lokrum). nasljeđuje od Klesarske radionice iz doba biskupa Ivana, Izrazito je raznovrstan repertoar biljnih motiva, koji što je, uz zapažanja vezana za njihovu istovremenu poja- su dominirali i u Klesarskoj radionici iz doba biskupa Iva- vu na istim lokalitetima u gradu, poglavito na katedrali na. Ali dok se ova isticala variranjem različitih sinusoid- i memoriji Sv. Tripuna, poslužilo kao glavni argument nih vitica u jednoprutim, dvoprutim i troprutim inači-
Meri Zornija: O načinu funkcioniranja predromaničkih klesarskih... Ars Adriatica 7/2017. (47-64)
3. Kotorska klesarska radionica, ulomci trabeacije s reljefima lavova iz crkve Sv. Mihovila, Kotor, Lapidarij (foto: V. Vujković) Stone-carving Workshop of Kotor, fragments of trabeation with lion reliefs from St Michael’s church in Kotor, Lapidarium of St Michael
cama, klesari Kotorske radionice od nje preuzimaju samo govore koliko o klesarima i njihovim predlošcima, toliko jedan tip – onaj tropruti s karakterističnim ljevkastim i o samim naručiteljima. Na benediktinskim lokalitetima proširenjima na stabljici i krupnim trolisnim cvjetovima u Sv. Mihovilu kotorskom i prevlačkom, ali i na ulom- u krugovima vitice. Jedan je to od najosebujnijih i naj- ku iz Komolca, radi se o slavenskoj riječi LAV, dok je u učestalijih motiva bokeljske predromaničke plastike koji je tada, ne zaboravimo, krasio i mramornu oltarnu ogra- du kotorske katedrale, klesanu u vrijeme biskupa Ivana.9 Mlađa generacija majstora ne prenosi ju uvijek direktno od svojih uzora, već ju dalje varira na razne načine do- davanjem ili izostavljanjem malenih volutica u središtu, dopunjavajući ju ponekad romboidnim pupoljcima ili trolisnim umetcima uz vanjske rubove (sl. 2, sl. 11 Šipan, Koločep i Rožat, sl. 14 Lješ). Takvi su vitičasti motivi bili posebno omiljeni za ukrašavanje užih uspravnih ploha pilastara, vrlo često u kombinaciji s profiliranim križem koji na vrhu izrasta iz vitice, što je kompozicija prisutna i kod klesara iz Ivanova vremena. Povećan je i repertoar životinjskih likova, pa su tako osim paunova, tu sada i nezaobilazni lavovi, zatim go- lubice i orlovi, uz jedan sumarno klesan ljudski lik u Komolcu, očito po želji naručitelja umetnut u standar- dnu shemu ciborija. Legende na lavljim tijelima, čija je jedinstvenost u predromaničkom kiparstvu već istaknu- ta u literaturi,10 u proširenom opusu Kotorske klesarske radionice susrećemo i na ulomku arhitrava s identično oblikovanim lavljim tijelom u inače izuzetno bogatom korpusu ulomaka gradske benediktinske crkve Sv. Mi- hovila, nastalom u jednoj fazi opremanja ove prostrane 4. Kotorska klesarska radionica, izbor ulomaka iz crkve Sv. Mihovila, jednobrodne crkve.11 U paru s drugim lavom od koga je Kotor, Lapidarij. Gore – arhitrav ili nadvratnik ukrašen s dvije susjedne strane; sredina – kapitel; dolje – impost bifore (foto: V. Vujković) također sačuvan ulomak, ali bez ostataka slova, oba su Stone-carving Workshop of Kotor, Fragments from St Michael’s church in stajala na suprotnim krajevima trabeacije omeđujući nje- Kotor, Lapidarium of St Michael. Above: architrave or lintel decorated in two zin natpis (sl. 3). Što se tiče samih legendi one, čini se, adjacent sides; centre: capital; below: impost capital of the bifora window
kotorskoj katedrali biskup Ivan ili pak njegov nasljednik, posve očekivano naručio latinsku verziju LEO. Jezik na kojem će legenda biti napisana ovisila je, dakle, i o želji naručitelja. Vidimo da benediktinci na sva tri lokaliteta koriste slavenske izraze, što jasno govori o glavnoj svr- si njihova dolaska i djelovanja na istočnoj obali Jadrana, a to je misionarenje u okrilju novopridošlog i još nepo- krštenog slavenskog stanovništva. Zanimljivo je da se slavenski oblik legende javlja i u samome Kotoru, što bi ukazivalo na vrlo ranu slavensku prisutnost u bizant- skom gradu već tijekom prve polovine 9. stoljeća. Treba naglasiti da Kotorska klesarska radionica u od- nosu na svoje prethodnike na mnogo kreativniji način upotrebljava navedene motive, s manje strogosti i s većim smislom za variranje detalja. Najveća kvaliteta klesara iz Ivanova vremena ležala je u njihovoj izvanrednoj vještini i tehničkom savršenstvu obrade mramora, a odlikovali su ih strogost u crtežu i kompoziciji, redovita upotreba šestara i standardizirani načini dispozicije motiva na plo- hama liturgijskih instalacija. Majstori Kotorske klesarske radionice, nasuprot tome, u obradi detalja nisu uvijek tako strogi i usavršeni. I dok u vrhu njihove produkcije nesumnjivo stoji skupina od čak pet gotovo identičnih mramornih ciborija rađenih za katedralu i memoriju Sv. Tripuna, za koje smatram da kronološki stoje na samom ishodištu djelovanja radionice, ostatak je klesan nekad pomalo grubo, a motivi su krupni s detaljima često tek 5. Koptska tkanina sa srodnim motivom lava (Kairo, Koptski muzej) površinski urezanima u izdignutu plohu. Pozadina reljefa Coptic fabric with an analogous lion motif (Coptic Museum, Cairo) često nije do kraja obrađena već je vidljiva njezina gruba tekstura, što je posebno uočljivo na skulpturi Sv. Mihovi- la kotorskog. Gube se i pravilni kosi rubovi motiva koji skih i biljnih motiva što su klesarima služili poput abece- su u potpunosti negirali postojanje pozadine, a karakte- de kojom su formirali svoj vlastiti likovni jezik, svjedoči ristični su za raniju generaciju klesara ne samo u Kotoru, o njihovoj umješnosti te o inteligentnom baratanju zada- već i na čitavoj istočnojadranskoj obali. nim predlošcima. No, pored ovih tehničkih nedosljednosti, Kotorska Nadalje, uz jedan dio opusa Kotorske klesarske radioni- klesarska radionica odlikuje se puno bogatijim reper- ce vezano je i pitanje bizantskog utjecaja i primjene odre- toarom motiva i predložaka koje uz mnogo veću dozu đenih orijentalnih motiva, koje je dosada već razmatrano slobode i kreativnosti kombinira na različitim plohama u literaturi.12 Karaman u tom pogledu ističe ulogu pred- liturgijskih instalacija. Umjetnici će tako kuke, osim na meta primijenjene umjetnosti orijentalnog porijekla, koji arhitravima klesati i na plutejima s omiljenim kružnim su utjecali na evropske majstore donoseći im predloške motivima, učvorenim kružnicama s rozetama ukrašavat koje su rado prihvaćali.13 Najkonkretnija je u tom pogledu će kapitele, arhitrave i imposte (sl. 4), a frizove arkadica bila J. Stojanović-Maksimović, koja naglašava utjecaj ori- s palmetama osim na ravne grede (sl. 6) postavljat će i u jentalnih, pogotovo koptskih tkanina na skulpturu ranoga koncentrične krugove na velikim kružnim kompozicija- srednjeg vijeka,14 dok Pavuša Vežić u likovima afrontira- ma. Trolisti se izvode samostalno, nižu se uokolo kapitela nih lavova vidi utjecaj bizantske tradicije, s kojom pove- (sl. 8) ili jedan na drugome oblikujući akantusov cvijet, zuje i antikizirajući motiv kimationa te tlocrtnu shemu kombiniraju se po četiri unutar učvorenih kružnica te memorije Sv. Tripuna.15 Motivi kao što su egzotične zvi- zajedno s polovinom rozete formiraju palmetice (sl. 6)… jeri ili ptice, samostalne ili antitetički postavljene u paru Sve je to u službi izrazitog horror vacui, što govori o for- zajedno s drevnim motivom drveta života, raspoređene malnom, ali i stilskom pomaku u odnosu na prethodnu unutar kružnih medaljona uokvirenih bordurama s inter- produkciju. Maštovita upotreba jednostavnih geometrij- mitirajućim biljnim viticama ili pletenicama, baština su
Meri Zornija: O načinu funkcioniranja predromaničkih klesarskih... Ars Adriatica 7/2017. (47-64)
samo lokalni fenomen već bi ih trebalo razmatrati u širim okvirima, unutar ambijenta bizantskih gradova na Jadra- nu. Ovdje mi je namjera tek skrenuti pozornost i na tu komponentu, pored već uočene ranokršćanske i one geo- metrijske, sjevernjačke inspiracije. Što se pak tiče pojedinih dijelova liturgijskih insta- lacija, valja uočiti činjenicu da, za razliku od prethodne generacije klesara, koja je u svom opusu imala samo di- jelove oltarnih ograda i ciborija, dlijeto majstora Kotor- ske klesarske radionice susrećemo na svim plohama koje predromaničko klesarstvo poznaje i ukrašava, pa tako i 6. Kotorska klesarska radionica, impost kapitel iz memorije Sv. Tripuna, na arhitektonskoj plastici: kapitelima, impostima i svim Kotor, depo katedrale (izvor: MILKA ČANAK-MEDIĆ – ZORICA dijelovima vrata i prozora podobnima za skulptorsku ČUBROVIĆ /bilj. 19/, 40, sl. 37) dekoraciju (lunete, tranzene, stupići i imposti bifora, do- Stone-carving Workshop of Kotor, impost capital from the memoria of vratnici, a naposljetku i nekoliko nadvratnika s vrijed- St Tryphon, Kotor, depot of St Tryphon’s cathedral nim natpisima). To nas upozorava na mogućnost da je navedena radionica aktivno sudjelovala ne samo u opre- perzijskih i koptskih tkanina koje preko bizantske tekstil- manju, već i u gradnji nekih od tih crkava.18 Dokaz za to ne produkcije dopiru i u zapadnoeuropsku umjetnost, pa je i četvrtasti impost kapitel – jedan od rijetkih elemena- i ranosrednjovjekovnu skulpturu (sl. 5).16 Bizantske tkani- ta koji se može pouzdano pripisati memoriji Sv. Tripuna, ne, izrađene od vune ili najfinije svile, čija je proizvodnja odnosno jednome od četiri pilona što su u središtu crkve bila pod carskim monopolom od Justinijanova vremena, nosili njezinu kupolu (sl. 6).19 Isto se može pretpostaviti i bile su izvanredno cijenjene u zapadnoj Europi, a kao za jedan oveći kapitel iz crkve Sv. Stefana u Vranovićima lako prenosivi medij nesumnjivo su služile i kao bogata u Grbaljskom polju, koji uspješno reinterpretira korint- riznica dekorativnih predložaka za europske umjetnike. ski tip kapitela s volutama, ali s glatkim listovima umje- Na najstarijim sačuvanim primjerima bizantskih tkani- sto klasičnih akantusovih (sl. 7). Od manjih tipova kapi- na datiranima u kasno 8. i 9. stoljeće, koje u Europu u tela najosebujniji su oni na kojima se u donjoj zoni nižu velikoj mjeri dospijevaju kao diplomatski darovi, istkane izduženi trolisti, što se u gornjem dijelu dodiruju formi- su scene lova i orijentalnih životinja raspoređene unutar rajući šiljaste arkadice između njih s obješenim srcolikim međusobno povezanih kružnih medaljona.17 Prisjetimo listovima, poput dva srodna primjera iz depoa kotorske li se afrontiranih lavova koji progone četveronošce na katedrale te jednog danas izgubljenog s Prevlake, s koji- arkadama ciborija, onoga unutar učvorene kružnice na ma je pak usporediv oveći kapitel iz Dubrovnika (sl. 8).20 Prevlaci ili pak parova ptica i zvijeri na krsnome zden- Jedinstven je i primjerak iz Sv. Mihovila u Kotoru s nani- cu, vidimo da klesarima nije bio nepoznat ni taj repertoar zanim učvorenim kružnicama uokolo skošenog tijela (sl. motiva. Određeni utjecaji bizantskih i orijentalnih tekstila 4, sredina), čime se tipologija kapitela ovog atelijera još na razvoj predromaničke skulpture ipak ne predstavljaju uvijek ne iscrpljuje.
7. Kotorska klesarska radionica, kapitel, crkva Sv. Stefana, Vranovići (foto: M. Zornija) Stone-carving Workshop of Kotor, capital, Vranovići, St Stephen’s church
8. Kapiteli Kotorske klesarske radionice. Lijevo i sredina: Kotor, depo katedrale Sv. Tripuna (foto: M. Zornija). Desno: Dubrovnik, lapidarij Arheološkog muzeja (izvor: ROMANA MENALO /bilj. 20/, 62, sl. 55) Capitals of the Stone-carving Workshop of Kotor. Left and center: Kotor, depot of St Tryphon's cathedral. Right: Dubrovnik, lapidarium of the Archaeological Museum
Osim uobičajenih predromaničkih tranzena s dva reda Kotora, i to u vrijeme prvog desetljeća 9. stoljeća. Tada s okulusa obrađenih redovito s obje strane, među kojima se jedne strane još uvijek djeluje tzv. Ivanova radionica, što ističu dva izvanredno sačuvana primjera iz Sv. Marije Colle- nam potvrđuje arhitrav s biskupovim imenom i datumom giate, poznat je i drugačiji tip prozorske rešetke sastavljene 13. siječnja, povezan s dolaskom relikvija sv. Tripuna,23 od tri veća okulusa s bršljanovim viticama u međuprostori- dok je s druge strane prva dekada 9. stoljeća prihvaćena i ma, čiji su ulomci izvađeni iz zida prilikom obnove roma- kao početak djelovanja Kotorske klesarske radionice, tako- ničke crkve Sv. Luke u Kotoru (sl. 9).21 Na portalu iste crkve đer vezano uz okolnosti opremanja memorije Sv. Tripuna još je uvijek spoliran reprezentativni mramorni par dovrat- kao i uz tumačenje imena Nikiforiusa na ulomku ciborija nika na kojima je vidljiva majstorska igra svjetla i sjene, po- iz Kotora, kao bizantskog cara koji je upravo tada sjedio stignuta formiranjem praznih prostora u središtu krugova na prijestolju u Konstantinopolu.24 Dakle, upravo novo- već opisane sinusoidne vitice (sl. 10). Zajedno s nekolici- izgrađena memorija, u kojoj je potvrđen angažman obje nom ostalih ulomaka s drugih zaljevskih lokaliteta za koje radionice, predstavlja ono ključno mjesto gdje je moralo možemo pretpostaviti da su također pripadali dovratnici- doći do međusobne interakcije jednih i drugih klesara. U ma, primjećujemo da su svi bili izrađeni od mramora, što to doba, nakon popuštanja franačkog pritiska nad dalma- je povezano s reprezentativnošću portala, ali zasigurno ima tinskim gradovima, došlo je do religiozne i kulturne ob- i praktičnu funkciju u smislu čvrstoće same konstrukcije. nove pod utjecajem Bizanta, opredmećene donošenjem Da rezimiramo – analizom cjelokupnog dosada pozna- relikvija svetoga Tripuna iz Konstantinopola ili, pak, iz tog skulptorskog opusa Kotorske klesarske radionice očito- svečeve rodne Kampsade.25 Takva je situacija rezultirala vao se, uz odlike koje je nepobitno razlikuju od starije Ra- pojačanom graditeljskom i umjetničkom aktivnošću koja dionice iz doba biskupa Ivana, i određeni broj dekorativ- se tako bjelodano očituje na materijalu prve polovine 9. nih motiva i shema koje ona od potonje baštini. Neke od stoljeća. Čini se da zahtjevima užurbane gradnje i opre- njih, poput vijugave biljne vitice s neobičnim ljevkastim manja crkve za smještaj novopridošlih relikvija, a zacijelo proširenjima ili karakterističnog geometrijskog prepleta i određene obnove u stolnoj crkvi, stariji i očito ne tako prekinutih kružnica i dijagonala, mlađa generacija klesa- brojni putujući majstori Ivanove radionice, potekli, kako ra u tolikoj učestalosti dalje varira da možemo slobodno je analiza pokazala, iz nekog sjevernijeg jadranskog sredi- reći da su postali specifikumom bokeljske predromaničke šta, nisu bili u stanju odgovoriti bez školovanja određe- skulpture, iako ih sporadično susrećemo i ranije na skul- nog broja mlađih, ovog puta lokalnih klesara. U tom su se pturi sjevernijih jadranskih katedrala.22 Stoga je očito da ozračju, dakle, formirali majstori nove Kotorske klesarske su upravo klesari iz Ivanova vremena koji, podsjetimo radionice.26 I upravo je taj splet okolnosti, te činjenica da se, stvaraju najraniju predromaničku skulpuru na čitavoj nam je sada poznat i umjetnički ambijent koji je izravno južnoj obali Jadrana, izravno zaslužni za formiranje mla- prethodio njezinu formiranju, a koji ne možemo smjestiti đe generacije lokalnih majstora okupljenih u Kotorskoj nigdje drugdje negoli u urbanu sredinu Kotora, držim i klesarskoj radionici. I tu dolazimo do središnjeg pitanja: najjači argument za upravo ovakav njezin naziv. Dakle, pri u kakvim se okolnostima mogao odigrati taj prijenos imenovanju radionice nisam se vodila samo gustoćom ili klesarskih znanja i vještina na mlađe majstore? Središnje rasprostranjenošću njezinih najkarakterističnijih spome- i najvažnije mjesto bila je, naravno, sama urbana cjelina nika, već samim ishodištem formiranja rečenih klesara.
Meri Zornija: O načinu funkcioniranja predromaničkih klesarskih... Ars Adriatica 7/2017. (47-64)
Nova će generacija kotorskih umjetnika, uz prenoše- stolnicu. Oni obiluju i novim, oživljenim odnosom prema nje i daljnje variranje baštinjenih dekorativnih motiva i antičkoj, ali i orijentalnoj baštini u korištenju astragala, kompozicija, unijeti i dah zrelijeg predromaničkog izra- kimationa, bogato profiliranih vijenaca ciborija koji dje- za, obogaćen novim rješenjima koje na inventivan način luju izrazito antikizirajuće, te konačno i likova propetih osmišljava i prenosi na plohe liturgijskih i i arhitektonskih lavova, koji sugeriraju da su ti utjecaji možda došli istim instalacija. Pri tome se već obilato služi načelom straha putem kao i relikvije frigijskog mučenika i nacrt za me- od praznog prostora, tzv. kompleksom horror vacui. Koje morijalnu centralnu građevinu, jednu od najranijih po- li razlike u odnosu na stroge kompozicije i velike prazne znatih crkava tipa quincunx na prostoru Mediterana.27 plohe pluteja što su tada ograđivali svetište kotorske kate- U početku svoga djelovanja radionica je u većoj mjeri drale..! Svi elementi tog novog formalnog jezika očituju se koristila mramor, čija nabava očito još nije predstavljala već na prvim reprezentativnim djelima radionice – sku- problem za naručitelje, kao uostalom ni u vrijeme biskupa pini od pet mramornih ciborija za novu memoriju, kr- Ivana, čiji klesari isključivo njega i koriste. Pristup izvori- stionicu, a sudeći po njihovu broju, vjerojatno i za samu ma mramorne građe iz obližnjih antičkih ruševina, kojima bokokotorski zaljev nije oskudijevao, ovisio je zasigurno o utjecaju i važnosti samoga naručitelja, a kotorski biskup kao i Andrea Saracenis, graditelj memorije Sv. Tripuna, svakako su bili na vrhu društvene ljestvice tadašnjega bi- zantskog grada. Osim u katedrali i memoriji, razmatrana radionica svoje reljefe kleše u mramoru i za opatiju Sv. Jur- ja na otočiću nasuprot Veriga (pred današnjim Perastom) koja je, što je značajno napomenuti, bila sastavnim dijelom kotorskoga distrikta. Rijetkim pak mramornim ulomcima s Prevlake izvor se može tražiti u starijoj ranokršćanskoj crkvi na istome mjestu.28 Izvan matičnog područja radio- nice od mramora bili su izrađeni ciborij u Ulcinju, ulomak u Komolcu te pluteji Sv. Stjepana u Dubrovniku, za koje je u literaturi već utvrđena njihova rana datacija.29 Stoga za taj dio opusa Kotorskoga klesarskog atelijera u osnovi smatram da kronološki prethodi većini ostvarenja koja su, barem što se tiče matičnog područja Boke, isklesana gotovo uvijek od lokalnog vapnenca žućkaste nijanse koji je mnogo lakši za obradu ali nije uvijek najbolje kvalitete, često s naglašenim ostacima fosiliziranih školjki, što je po- sebno primjetno na skulpturi Sv. Mihovila u gradu. Isti će se materijal koristiti i kasnije, kako to pokazuju ostaci re- ljefa iz 11. stoljeća te neki dijelovi arhitektonske dekoracije romaničke katedrale Sv. Tripuna.30 Nakon oživljene umjetničke aktivnosti u samome gradu, isti proces uslijedio je i na širem području ko- torske biskupije. Brojne sakralne građevine u zaljevu, koje se u najvećem broju slučajeva mogu datirati upra- vo preko razmatrane skulpture, uglavnom predstavljaju novoizgrađene objekte vjerojatno u funkciji manjih za- vjetnih crkava na privatnim posjedima, dok su crkvice podignute podalje od mora, u blizini plodnih polja koja su pripadala slavenskim župama uokolo kotorskog dis- trikta (primjer Sv. Stjepana u Vranovićima u Grbaljskom polju),31 služile kao župne crkve novopokrštenog stanov- 9. Rekonstrukcija tranzene pronađene u zidovima crkve Sv. Luke u Kotoru (prema crtežu: ZORICA ČUBROVIĆ /bilj. 21/, crtež br. 3) ništva. Ovo nam rječito govori o pravoj ekspanziji gradi- Reconstruction of a transenna found in fragments within the walls of St teljske aktivnosti te o pojačanom valu kristijanizacije koji Luke’s church in Kotor je tada jače zahvatio i okolno ruralno pučanstvo.
Posebno značajna uloga u tome procesu pripadala je ničke skulpture.33 Tako dolazimo do broja od barem pet benediktincima. Širenje tog reda na području Boke, kao i benediktinskih sjedišta koja su na području Boke aktiv- općenito na južnom dalmatinskom primorju, Ivan Osto- no djelovala već u prvoj polovini 9. stoljeća.34 jić datirao je tek od 11. stoljeća nadalje.32 Međutim, sada Intenzivna graditeljska aktivnost koju su na područ- kad imamo saznanja o čak četiri benediktinska lokaliteta ju zaljeva provodili crkveni autoriteti, benediktinski mi- – Sv. Mihovil u Kotoru i na Prevlaci, Sv. Juraj pred Pe- sionari te privatni donatori, morala je trajati kroz duže rastom i Sv. Marija u Rosama na Luštici – koje sustavno vremensko razdoblje jedne ili dvije generacije. Uvidom u oprema ista klesarska radionica tijekom prve polovine 9. topografiju predromaničkih crkava u Boki uočava se naj- stoljeća, možemo pouzdano potvrditi njihovu prisutnost prije da se njih čak 12 (od sigurnih 17 lokaliteta) može u zaljevu već u to doba. Ovome broju treba pridodati i pouzdano datirati u prvu polovinu 9. stoljeća, uključujući samostan Sv. Petra na Šuranju pred južnim zidinama Ko- i one ranokršćanske koje su tada dobile nove liturgijske tora, istražen nakon Drugog svjetskog rata, čiji su ostaci instalacije, što nam daje preciznije kronološke odrednice datirani nakon 841. godine, iako bez tragova predroma- spomenutog procesa. Od tih 12 Kotorska klesarska radio- nica bila je angažirana u opremanju njih 9. Dodajući tome i znatno povećan broj i gustoću zastupljenih lokaliteta ne- goli je dosada u literaturi uočeno, možemo ustvrditi da se radilo o vrlo aktivnoj i dobro uhodanoj radionici s većim brojem majstora i šegrta, koji su bili u stanju zadovoljiti intenzivne potrebe za opremanjem sakralnih građevina na matičnome području Boke kotorske, ali i organizirati produkciju u susjednim krajevima Dubrovnika i njegove Astareje te u udaljenijim gradovima Dračke teme na jugu. Stoga sam se, nasuprot prethodno izraženim mišljenjima da se njihova produkcija, zbog relativno ujednačene za- natske izvedbe reljefa i stilske homogenosti, može datirati u kratko vremensko razdoblje jednoga ili dva desetljeća,35 odnosno prvu četvrtinu ili trećinu stoljeća,36 odlučila za produženje datacije na čitavu prvu polovinu 9. stoljeća. Je li i kakvu je pritom ulogu odigrao upad Saracena u Ja- dran godine 841. tijekom kojega su, kako nas izvještava Konstantin Porfirtogenet, bili napadnuti „donji” Kotor, Rose i Budva, možemo tek nagađati.37 Taj je događaj, s jedne strane, mogao značiti zastoj umjetničke produkcije u zaljevu, dok je, s druge strane, mogao biti i povod za gradnju odnosno obnovu pojedinih crkava, posebno na višeslojnim lokalitetima na kojima je skulptura ušla kao naknadna intervencija u stariji objekt (Sv. Marija u Koto- ru i možda u Rosama, bazilika u Budvi). U nastavku rada fokusirat ćemo se na produkciju Ko- torske klesarske radionice izvan matičnog područja Boke. Ulomke iz Dubrovnika nedavno je u sklopu cjelokupna njezina opusa opširno analizirao Nikola Jakšić,38 a osim četiri gradska lokaliteta (najstarija dubrovačka katedrala, crkva Sv. Stjepana na Pustijerni, lokalitet „Na Andriji” i Sv. Marija na Kaštelu) uključuju i spolije uzidane u mlađu crkvu Sv. Duha u Komolcu u Rijeci dubrovačkoj, koje se obično povezuju uz obližnji benektinski samostan u Ro- žatu.39 No komparativna analiza pokazala je da jednake 10. Kotor, portal romaničke crkve Sv. Luke sa spoliranim mramornim dovratnicima Kotorske klesarske radionice (foto: M. Zornija) likovno-morfološke odlike ima i niz ulomaka raštrkanih Kotor, portal of the Romanesque church of St Luke with spolia marble duž cijelog područja dubrovačke Astareje, na Lokrumu, jambs, Stone-carving Workshop of Kotor Mrkanu, sva tri Elafitska otoka i dalje na sjever sve do
Meri Zornija: O načinu funkcioniranja predromaničkih klesarskih... Ars Adriatica 7/2017. (47-64)
Lokrum, samostan Sv. Marije
Šipan, Sv. Mihajlo
Rožat Ošlje
Koločep, Sv. Nikola
Lokrum, samostan Sv. Marije
Mrkan Brsečine Lopud, Gospa od Šunja
11. Kotorska klesarska radionica, ulomci reljefa s dubrovačkog područja (izvor: Lokrum i Rožat – IVICA ŽILE /bilj. 39/, sl. 3 i 13; Šipan – JOSIP POSEDEL, Predromanički spomenici otoka Šipana, SHP, III/2, 1952.; Koločep – IVICA ŽILE /bilj. 42/, T. XVI, sl. 1; Ošlje, Mrkan i Lokrum – ROMANA MENALO /bilj. 20/, 28, sl. 10 i 52; Brsečine i Lopud – TOMISLAV MARASOVIĆ /bilj. 50/, 69 i 243) Stone-carving Workshop of Kotor, fragments of reliefs from the wider Dubrovnik area
rubnih područja Zahumlja (sl. 11).40 Ipak, korpus ovih reljefa značajno je manji nego u Boki. U većini slučajeva radi se tek o jednome ili dva spolirana ulomka uzidana u kasnije sakralne ili profane građevine, te uglavnom ne- mamo detaljnijih podataka o crkvama kojima su origi- nalno pripadali. Dade se ipak izdvojiti brojka od četiri lokaliteta koje će tek kasnije pouzdano naseliti benedik- tinci, no ovi sporadični ulomci zasada nisu dovoljni za zaključak o ranijem djelovanju benediktinskoga reda na dubrovačkome području, kao što je to bilo moguće pret- postaviti za Boku kotorsku. Unatoč relativno nevelikom, ali znakovitom korpusu razmatranih ulomaka uokolo Dubrovnika, njihova raspr- šenost duž čitava područja dubrovačke biskupije, a pogo- tovo vrlo snažan sloj tih reljefa u samome gradu sasvim dovoljno govori o posebno izraženoj receptivnosti dubro- vačke sredine prema djelima Kotorske klesarske radionice. Koje su okolnosti mogle utjecale na to? U prvom redu činjenica da je Kotor jednostavno imao duži kontinuitet opremanja svojih kultnih građevina liturgijskim insta- lacijama u maniri novog predromaničkog stila, za što je zaslužna starija generacija majstora iz doba biskupa Iva- na koji su, kako se čini, u tom ranom razdoblju zaobišli Dubrovnik, dok su u Kotoru utjecali na poseban procvat i daljnje širenje kamenarske djelatnosti. Stoga je bilo lo- gično da se Dubrovčani, po svemu sudeći tada još u ne- dostatku vlastite produkcije, obrate upravo kotorskim kle- sarima, koji su u to doba raskošnim reljefima ukrašavali 12. Kotorska klesarska radionica, ulomak grede iz Starog Bara, Bar, novoizgrađenu memoriju, obogaćivali tadašnju katedralu, Zavičajni muzej (foto: M. Zornija) Stone-carving Workshop of Kotor, fragment of a beam from Stari Bar, opremali benediktinska svetišta što su nicala u zaljevu… Regional Museum Bar U odgovoru na pitanje na koji je način konkretno funkcionirala Kotorska klesarska radionica zadovoljava- jući narudžbe iz susjednih središta, nužno ostajemo u bili dovoljni da se majstor/i duže zadrže na nekom po- domeni nagađanja i pretpostavki. Kako smo istakli na dručju, jedan ili više njih mogli su preseliti svoju djelat- početku, o načinu organiziranja posla u ranosrednjovje- nost iz Kotora u Dubrovnik te time formirati neku vrst kovnim klesarskim i općenito obrtničkim radionicama podružnice ili, da upotrijebim Rapanićev izraz, „ekspozi- još uvijek vrlo se malo zna. Ipak, u novije vrijeme čini ture”.42 To je naravno ovisilo o razvijenosti najvišeg druš- se da počinje prevladavati uvjerenje kako se narudž- tvenog sloja – crkvene i svjetovne elite koja je bila glav- be nisu izvršavale u nekom fiksnom, točno određenom nim naručiteljem spomenika, o njihovom imovinskom prostoru atelijera ili radionice te zatim transportirale kao statusu i financijskim mogućnostima, te u prvom redu o gotov proizvod, već su se klesale na samom licu mjesta, uređenosti i snazi crkvene organizacije, konkretno tadaš- odnosno na gradilištu crkve ili u njezinoj neposrednoj nje Dubrovačke biskupije kao nasljednice one Epidaur- blizini.41 Također, mnogo je logičnije pretpostaviti da su ske. Jednom riječju – o razvijenosti same sredine ovisilo se majstori kamenom opskrbljivali na mjestu na kojem je koliko će ona biti receptivna, a Dubrovnik je to u ve- su i radili, a ne na svome matičnom tlu. To potvrđuje i likoj mjeri i bio, kako vidimo po sačuvanom materijalu. činjenica da se na dubrovačkome području ne susrećemo Kako su majstori širili svoju djelatnost, zacijelo su im bili s onom vrstom žućkastog vapanenca koji su kotorski kle- potrebni dodatni pomoćnici za obradu i klesanje kame- sari gotovo redovito upotrebljavali u Boki. na, koje su stvarali školovanjem lokalnih klesara – šegrta Smatram da je upravo ovakav način rada na terenu poteklih iz domaće sredine. Upravo je to bila ona ključ- ključan za širenje djelokruga radionice i za priskrbljiva- na točka presudna za razvoj klesarske djelatnosti u novoj nje novih narudžbi. Ukoliko su njihov broj i učestalost sredini, te za njezino potpuno osamostaljenje i daljnji
Meri Zornija: O načinu funkcioniranja predromaničkih klesarskih... Ars Adriatica 7/2017. (47-64)
kontinuirani razvitak koji će u Dubrovniku uslijediti u na vlast 867. godine.44 U njezinim granicama nalazili su kasnijem razdoblju. Uostalom, upravo se tako formirala se, dakle, i jadranski gradovi Budva,45 Bar, Ulcinj, Lješ i i sama Kotorska radionica. Na taj način klesarski se zanat Drač. U svima njima, osim same metropole, također su širio i produkcija je bivala sve razgranatija, zadovoljava- prepoznati izdvojeni primjeri skulpture koji se povezu- jući rastuće potrebe naručitelja za opremanjem sakralnih ju s produkcijom Kotorske klesarske radionice – neki još građevina koje su u velikom broju nicale uz obalu tije- odavno, neki u recentnijim istraživanjima, a ovdje će im kom 9. stoljeća, a na prostoru sklavinija Zahumlja, Tra- biti pridodano još nekoliko ulomaka. vunije i Duklje učestalije od 10. stoljeća nadalje, što će Ciboriji u Budvi i Ulcinju u literaturi već su poznati i pokazati kasniji materijal južne Dalmacije i Crne Gore. pravilno interpretirani.46 Onaj u Budvi bio je kao jedina U razdoblju koje pokriva djelatnost Kotorske klesar- liturgijska instalacija unesen u monumentalnu trobrod- ske radionice uslijedila je reorganizacija i jačanje bizant- nu ranokršćansku baziliku prilikom njezine obnove, ko- ske administracije na području zapadnog Balkana te je, risteći starije pluteje koji su u crkvi najvjerojatnije dijelili najvjerojatnije u doba cara Nikifora (802. – 811.), došlo središnji od bočnih brodova, o čemu svjedoči sačuvana do osnivanja Dračke teme, koja se prostirala od Budve rubna profilacija na stražnjoj strani nekolicine uloma- pa sve do Valone na obali Otrantskih vrata.43 Južno je ka.47 Ansambl u Ulcinju bio je, što je dosada ostalo ne- graničila s temom Nikopolis, dok joj se na sjeveru nala- zapaženo, osim ciborija sastavljen i od oltarne ograde s zila tada još uvijek arhontija Dalmacija, koju će tek Ba- trabeacijom, sudeći prema ulomku arhitrava s prepo- zilije Veliki reorganizirati u temu nakon svoga dolaska znatljivim kukama i reljefno istaknutim natpisnim po-
13. Lijevo: tlocrt Lješa s označenim položajem antičke te srednjovjekovnih nekropola (izvor: LUC BUCHET – ELVANA METALLA – ETLEVA NALLBANI /bilj. 53/, 479, fig. 19). Desno: tlocrt grobne crkve istočne nekropole (izvor: ETLEVA NALLBANI – LUC BUCHET /bilj. 52/, 259, fig. 15a) Map of Lezha with the indicated position of an ancient necropolis and several medieval ones; to the right: ground plan of a cemetery church in the eastern necropolis
14. Ulomci liturgijskih instalacija pronađeni u istraživanjima grobne crkve citadele u Lješu (izvor: ETLEVA NALLBANI – LUC BUCHET /bilj. 52/, 259, fig. 15b) Fragments of liturgical equipment uncovered during the excavations of the cemetery church in the citadel of Lezha
ljem karakterističnim za naše majstore.48 Od nekolicine grede, najvjerojatnije arhitrava (sl. 14 sredina), isklesan je predromaničkih ulomaka iz Starog Bara, koji uglavnom friz troprutih arkadica, položen na male stupiće s kapite- potječu iz crkve Sv. Teodora,49 produkciji ovdje razmatra- lima u obliku trolista – motiv koji susrećemo gotovo na ne radionice može se pripisati tek jedan fragment grede svakom njihovu lokalitetu. Pod njima ovaj su put smješte- s karakterističnim motivom dvoprute sinusoidne biljne ni latinski križevi profiliranih obrisa i proširenih krakova, vitice s krupnim trolisnim cvjetovima i voluticama u sre- a prostor između arkada ispunjavaju karakteristične volu- dištu (sl. 12), dok je ostatak, čini se, mlađega postanka.50 tice. Drugi ulomak pilastra (sl. 14 lijevo) ukrašen je već U potrazi za južnom granicom djelovanja Kotorske kle- poznatim motivom biljne vitice s trolisnim cvjetovima i sarske radionice nužno valja zaviriti i u arheološku baštinu ljevkastim proširenjima na stabljici, dok je na ulomku plu- albanskih jadranskih gradova, koja se u posljednje vrijeme teja (sl. 14 desno) vidljiv dijagonalan prut ispunjen dvo- sve intenzivnije istražuje zahvaljujući međunarodnim pro- prutom pletenicom – poput varijante Korpboden motiva, jektima.51 Ovom prilikom posebna pažnja bit će posveće- upotpunjenog likom pauna što kljuca list na peteljci (?), na reljefima pronađenima u recentnim istraživanjima gra- kojem se sačuvao izduljeni vrat i atrofirana glava. Godine da Lješa (grč. Elissos, lat. Lissus, alb. Lezha ili Lezhë). Radi 2009. pronađen je i četvrti ulomak – nasuprotni dio iste se o jednome od rijetkih albanskih gradova koji nije bio kompozicije s jednakim, ali zrcalno okrenutim paunom napušten za avaro-slavenskih upada krajem 6. i tijekom 7. što kljuca srcoliki list ili grozd.54 stoljeća. Kontinuitet autohtonog stanovništva s određenim Objelodanjeni ulomci, dakle, znatno proširuju djelo- stupnjem ruralizacije života uočen je novijim istraživanji- krug naših klesara do krajnjeg juga istočnojadranske oba- ma gradskih fortifikacija i ranosrednjovjekovnih nekropo- le, pa tako Ulcinj više ne predstavlja izdvojeni primjer. la, identificiranih s tri strane citadele (sl. 13 lijevo).52 Na Očito je da su svi gradovi novoosnovane Dračke teme u najvećoj od njih, što se nalazila na blagoj istočnoj padini, u prvoj polovini 9. stoljeća doživjeli određeni umjetnički francusko-albanskim istraživanjima 2006. godine otkrive- procvat, što je bez sumnje povezano s jačanjem bizant- na je ranosrednjovjekovna jednobrodna crkva, protuma- ske vlasti a zasigurno i obnovom crkvene organizacije u čena kao grobna kapela (sl. 13 desno). U jednome od gro- njima. No ovdje je ipak, barem prema sadašnjem stanju bova u narteksu pronađena su tri ulomka predromaničke istraženosti, uočljiv znatno manji obim narudžbi nego na plastike, iskorištena kao građevni materijal u konstrukciji matičnome području djelovanja radionice te na tlu du- groba, a pronađen je in situ i dio podnožja oltarne ograde brovačke Astareje – opremljena je bila tek po jedna cr- s utorom za prihvat pilastra (sl. 14).53 kva u svakome gradu. Nedostaju benediktinski lokaliteti, Prilikom objave ulomaka već je uočena njihova sličnost kojima inače ni ovo područje ne oskudijeva – sjetimo se sa skulpturom 8. i 9. stoljeća na dalmatinskoj i crnogorskoj samo samostana Bogorodice Ratačke između Sutomora obali. Doista, sva tri u likovnom i morfološkom smislu po- i Bara, originalno također posvećenog svetom Mihovilu, sve su usporediva s produkcijom Kotorske klesarske radio- ili opatije Sv. Sergija i Bakha, gdje su pokapani dukljanski nice, te su upotrijebljeni upravo oni dekorativni motivi i vladari – ali njihovo osnivanje uslijedilo je nešto kasnije, kompozicijske sheme tipične u njezinu opusu. Na ulomku u drugom valu širenja tog reda u 11. stoljeću. Nema ni
Meri Zornija: O načinu funkcioniranja predromaničkih klesarskih... Ars Adriatica 7/2017. (47-64)
malih privatnih zadudžbina koje bi svjedočile o razvi- di, nameće nam se zaključak da je Kotor krajem 8. i u pr- jenijem stupnju društvenog razvitka koji pojedincima vom dijelu 9. stoljeća bio najrazvijeniji umjetnički centar omogućava takve financijske izdatke. Zasada, dakle, ne- tog dijela južnog Jadrana, kome pripada početni impuls u mamo potvrde da su se majstori (možda i samo jedan razvoju predromaničke skulpture. No, izrazito bogatstvo majstor izdvojen iz matice) dulje zadržavali na ovome dubrovačkoga materijala svjedoči u prilog vrlo intenziv- području, osim koliko je bilo potrebno da izvrše narudž- nom razvoju klesarskog zanata u tom gradu, koji će se bu. Čini se kao da tada još nisu sazreli uvjeti za širenje već u kasnijem 9., a poglavito tijekom 10. i 11. stoljeća klesarske djelatnosti i za školovanje mlađih majstora koji nametnuti kao dominantni centar klesarske produkcije u bi širili to znanje i stvarali vlastitu produkciju u gradovi- južnoj Dalmaciji. U Kotoru, pak, nakon sredine 9. stoljeća ma, onako kako se to pokazalo u Dubrovniku. No, slika zapaža se nedostatak novih narudžbi i prekid kontinuiteta koju nam podastire ovdje prikazani materijal zasigurno u lokalnoj klesarskoj proizvodnji, koji je lako mogao biti nije konačna i na nju znatno utječe slabija istraženost po- prouzročen već spomenutim saracenskim pustošenjem dručja u odnosu na sjevernije krajeve. zaljeva godine 841., koje je tada zaobišlo Dubrovnik.55 U konačnici možemo rezimirati da je Kotorska klesar- Stalna arapska opasnost potrajat će još dvadesetak godi- ska radionica tijekom prve polovine 9. stoljeća na širokom na, a situaciju rješava tek Bazilije I. nakon svog dolaska na području od dubrovačke Astareje sve do Lješa, dakle na vlast, protjerivanjem Arapa i osnivanjem teme Dalmacije, tlu bizantske Dalmacije i Dračke teme, sporadično za- u koju ulazi i Kotor kao njezin najjužniji grad. Stabiliza- hvaćajući i rubne dijelove Zahumlja, Travunije i Duklje, cija prilika zacijelo je povoljno utjecala na razvoj umjet- opremila nemali broj od oko 25 crkvenih građevina te se ničkih zbivanja, ali primat na umjetničkom planu od tada na čitavom tom području, osim na matičnom tlu boko- preuzima dubrovačko i pelješko područje. U sljedećoj fazi kotorskog zaljeva, javlja kao najstariji umjetnički izričaj predromanička skulptura pokazivat će posve drugačije ranoga srednjeg vijeka. Uzimajući u obzir i Klesarsku ra- stilske odlike od ovdje razmatranih i značit će konačnu dionicu iz doba biskupa Ivana koja joj neposredno pretho- prevlast geometrijske prepletne komponente.56
Bilješke
1 NIKOLA JAKŠIĆ, Predromanički reljefi 9. stoljeća iz Kotora, stone-cutting Workshop in southern Dalmatia, Hortus Artium Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38, 1999./2000., 129-150; Mediaevalium, 20/2, 2014., 590-601; ISTI, Predromanička ISTI, Predromanička klesarska radionica u Kotoru, u: Hrvati klesarska radionica u južnoj Dalmaciji, u: Klesarstvo u službi Boke kotorske, Zbornik Pomorskog muzeja Orebić (ur. Stijepo evangelizacije, Split, 2015., 133-178. Obad), Orebić – Zadar, 2003., 271-289. Kraći osvrti u sklopu 2 PAVUŠA VEŽIĆ, Ciboriji ranoga srednjeg vijeka u Kotoru, Prilozi širih pregleda: ISTI, Predromaničko kiparstvo, u: Tisuću godina povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 39, 2001./02., 91-122; PAVUŠA hrvatskog kiparstva, (ur. Igor Fisković), Zagreb, 1997., 13-39, VEŽIĆ – MILENKO LONČAR, HOC TIGMEN – ciboriji ranoga 17; ISTI, Klesarstvo u službi evangelizacije, u: Hrvati i Karolinzi srednjeg vijeka na tlu Istre i Dalmacije, Zadar, 2009., 124-140, I (ur. Ante Milošević), 2000., 192-213, 203-204. Od novijih 157-159; PAVUŠA VEŽIĆ, Plutej ograde svetišta iz memorije Sv. radova: ISTI, Srednjovjekovno kiparstvo do zrele romanike, u: Tripuna u Kotoru, Ars Adriatica, 6, 2016., 7-22, 18, 19. Zagovori svetom Tripunu. Blago Kotorske biskupije – povodom 3 MERI ZORNIJA – ZORICA ČUBROVIĆ, Srednjovjekovno 1200. obljetnice prijenosa moći svetog Tripuna u Kotor, (ur. kiparstvo do zrele romanike – Katalog, u: Zagovori svetom Radoslav Tomić), Zagreb, 2009., 82-89; ISTI, A ninth-century Tripunu (bilj. 1), 90-113.
4 MERI ZORNIJA, Ranosrednjovjekovna skulptura na tlu Boke reljefima Majstora koljanskog pluteja na crkvi u Koljanima, usp. kotorske, doktorska disertacija, Sveučilište u Zagrebu, Filozofski NIKOLA JAKŠIĆ, Majstor koljanskog pluteja, Izdanja Hrvatskog fakultet, Zagreb, 2014. Ovu priliku koristim da se još jednom arheološkog društva, 8, 1984., 243-252, 250-251. Naknadno se to zahvalim svome mentoru Nikoli Jakšiću, ali i profesoru Pavuši pokazalo i u opusu drugih klesarskih radionica, npr. na portalu Vežiću na svesrdnoj podršci i savjetima tijekom rada na disertaciji. crkve Sv. Spasa na Vrelu Cetine, vidi NIKOLA JAKŠIĆ, Dvorska 5 MERI ZORNIJA, „Temporibus domini Iohannis episcopi…” klesarska radionica, u: Klesarstvo u službi evangelizacije, Split, – o počecima predromaničke skulpture u Boki kotorskoj, Ars 2015., 315-336, 333-335. Adriatica, 6, 2016., 24-40. 19 Tome u prilog idu i dimenzije ploče od oko 50 x 50 cm, što 6 Neka promišljanja o toj problematici iznio je tek ŽELJKO je sukladno dimenzijama pilona na rekonstruiranom tlocrtu RAPANIĆ, Predromaničko doba u Dalmaciji, Split, 1987., 131- Sv. Tripuna. Ovaj je kameni blok inače u objavi interpretiran 138, 149-163. Vidi i bilj. 34. kao oltarna menza: MILKA ČANAK-MEDIĆ – ZORICA ČUBROVIĆ, Katedrala Svetog Tripuna u Kotoru. Istorija, 7 Takva interpretacija argumentirana je u: MERI ZORNIJA (bilj. arhitektura, arhitektonska plastika i liturgijski namještaj, Kotor, 5), 35-36. 2010., 39-40, sl. 37. 8 MERI ZORNIJA (bilj. 5), 33, sl. 15. 20 ROMANA MENALO, Ranosrednjovjekovna skulptura, Dubrovnik, 9 MERI ZORNIJA (bilj. 5), 31-32, sl. 10. Arheološki muzej-Dubrovački muzeji, 2003., 62, sl. 55. Kapitel je 10 JOSIP STOŠIĆ, Kada počinje hrvatska latinička pismenost, autorica pripisala Sv. Petru, međutim Ž. Peković ga ne donosi u u: Telegram, 8. X., Zagreb, 1971.; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 1, svojoj mografiji (ŽELJKO PEKOVIĆ, Crkva Sv. Petra Velikoga: 1999./2000.), 135, 138; ISTI (bilj. 1, 2015.), 150-151. dubrovačka predromanička katedrala i njezina skulptura, 11 O arhitekturi crkve opširnije MERI ZORNIJA (bilj. 4), 38- Dubrovnik-Split, 2010.), pa je moguće da je pripadao nekoj drugoj 43, 323-360, T. V, VI i B. 1c. I-VIII, s pregledom dosadašnje gradskoj crkvi. literature te katalogom svih stotinjak kamenih ulomaka. 21 ZORICA ČUBROVIĆ, Spolije u zidovima kotorske crkve Sv. 12 Dotiču ga se stariji autori, usp. MIHOVIL ABRAMIĆ, Quelques Luke, u: Crkva svetog Luke kroz vjekove: naučni skup povodom reliefs d’origines ou d’influences byzantines en Dalmatie, 800-godišnjice Crkve sv. Luke u Kotoru – zbornik radova, (ur. u: L’art byzantin chez les Slaves II (Racueil Uspenski), Paris, Vojislav Korać), Kotor, 1997., 43-49, 46-47, crtež br. 3 i sl. 11. 1932., 329; CVITO FISKOVIĆ, Krstionica iz VIII. stoljeća 22 MERI ZORNIJA (bilj. 5), sl. 16 i 17. u Kotoru, Alma Mater Croatica, 2/V, 1941. (reprint u: ISTI, 23 MERI ZORNIJA – ZORICA ČUBROVIĆ (bilj. 3), 104-105, kat. Spomenička baština Boke Kotorske, /ur. Radoslav Tomić/, Split, jed. 23; MERI ZORNIJA (bilj. 5), 24, sl. 1. 2004., 139-145); LJUBO KARAMAN, O putovima bizantskih 24 Iako se ime pokušalo tumačiti i na druge načine, od same objave crta u umjetnosti istočnog Jadrana, Starohrvatska prosvjeta, ulomka od strane Jovana Kovačevića šezdesetih godina prošlog III/6, 1958., 61-76. Također: MILJENKO JURKOVIĆ, Prilog stoljeća prevladava upravo ovakva njegova interperetacija, određivanju južnodalmatinske grupe predromaničke skulpture, koju argumentirano u više navrata prihvaća i Jakšić: NIKOLA Starohrvatska prosvjeta, III/15, 1985., 183-197, 197; ISTI, O JAKŠIĆ (bilj. 1, 1999./2000.), 144; ISTI (bilj. 1, 2015.), 138-139. bizantskom utjecaju i autohtonosti nekih likovnih rješenja u 25 O toj dilemi opširnije: IVO STJEPČEVIĆ, Katedrala Sv. Tripuna predromaničkoj plastici Bosne i Hercegovine, Radovi Instituta u Kotoru, Split, 1938. (prilog Vjesniku za arheologiju i historiju za povijest umjetnosti, 11, 1987., 107-113, 109. Dalmatinsku, LI, za god. 1930.-1934.), 29. 13 LJUBO KARAMAN, Spomenici VII. I VIII. stoljeća u Dalmaciji, 26 Pretpostavku da je gradnja crkve Sv. Tripuna uvjetovala Vjesnik Hrvatskog arheološkog društva, 22-23, 1941./42., 73-112, 94. stvaranje kotorskog klesarskog atelijera iznio je i Nikola Jakšić 14 JOVANKA STOJANOVIĆ-MAKSIMOVIĆ, O srednjovekovnoj još 2000. godine u sintetskoj raspravi povodovom izložbe Hrvati skulpturi na Crnogorskom primorju, Istorijski glasnik, 3-4, i Karolinzi, usp. NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 1, 2000.), 203-204. Beograd, 1951., 71-86, 75. 27 O porijeklu tog arhitektonskog tipa i načinu njegova prenošenja 15 PAVUŠA VEŽIĆ – MILENKO LONČAR (bilj. 2), 159-160. u južnodalmatinske bizantske gradove postoji nekoliko teorija. 16 WOLFGANG FRITZ VOLBACH, Early Decorative Textiles, O bitinijskom porijeklu usp. VOJISLAV KORAĆ – MARICA London, New York, Hamlyn, 1969., 13, 49, 122. N. Jakšić skreće ŠUPUT, Arhitektura vizantijskog sveta, Beograd, 1998., 113- pažnju na utjecaj koptskih tkanina na dekoraciju ranokršćanskih 115. Ivan Stevović, pak, uspoređuje ju s ranim kapadocijskim pilastara s vijugavom lozicom: NIKOLA JAKŠIĆ, Skulptura u crkvama, usp. IVAN STEVOVIĆ, Byzantium, Byzantine Italy zadarskoj nadbiskupiji od IV. do XII. stoljeća, u: Nikola Jakšić – and Cities on the Eastern Coast of the Adriatic: the case of Emil Hilje, Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije: Kiparstvo Kotor and Dubrovnik, Zbornik radova Vizantološkog instituta, I, Zadar, 2008., 16-26, 12-13. 39, Beograd, 2001./02., 165-182., 179. 17 JOHN BECKWITH, Early christian and byzantine art, Yale 28 ĐORĐE JANKOVIĆ, Srpsko pomorje od 7. do 10. stoleća, Beograd, University Press/Pelican History of Art, 1993., 172-175. 2007., 96-104; MLADEN ZAGARČANIN, Antička i ranovizantijska Najpoznatiji je primjerak u Musée de Cluny u Parizu koji potječe arheološka svjedočanstva na Svetomiholjskoj Prevlaci kod Tivta, iz groba Karla Velikog, zatim u Lyonu povezan s Pipinom Malim Nova antička Duklja, VI, Podgorica, 2015., 109-156. ili onaj iz Berlinskog državnog muzeja s afrontiranim lavovima 29 PAVLE MIJOVIĆ, Ulcinjski ciborijum, Starinar, n. s. XXXVI, u sceni kraljevskog lova. Beograd, 1985., 91-104; IVO PETRICIOLI, Pojava romaničke 18 Takvo razmišljanje na tragu je zaključaka što ih je još osam- skulpture u Dalmaciji, Zagreb, 1960., 50; ŽELJKO PEKOVIĆ desetih godina 20. stoljeća donio N. Jakšić raspravljajući o (bilj. 20), 184-186, sl. 169/1-5.
Meri Zornija: O načinu funkcioniranja predromaničkih klesarskih... Ars Adriatica 7/2017. (47-64)
30 MERI ZORNIJA – ZORICA ČUBROVIĆ (bilj. 3), 110-111, kat. dlijeta. Takve pak razlike nisam uočila između dubrovačkog i jed. 31-33; ZORICA ČUBROVIĆ, Bifore sa pročelja Katedrale u bokeljskog materijala. Nasuprot tome, detalji klesanja, način i Kotoru, Saopštenja, 35, Beograd, 2002., 67-72. kut držanja dlijeta, tretiranje pozadine te ikonografske sheme 31 U prvom redu mislim na župu Grbalj koja je u svom kasnijem (uz neke rijetke specifičnosti) gotovo su u cjelosti jednaki, zbog razvoju pripadala dukljanskoj državi, te na Dračevicu kao jednu čega ustrajem u mišljenju da se radi o jednoj te istoj radionici od travunijskih župa koja je zauzimala sjeverni dio Boke negdje koja je radila na oba područja. do Risna, usp. JOVAN KOVAČEVIĆ, Od dolaska Slovena do 43 JADRAN FERLUGA, Sur la date de la création du thème kraja XII vijeka, u: Istorija Crne Gore I, Titograd, 1967., 279- de Dyrrachium, Actes du XIIe congrès international d’etudes 444, 318, 327-332, 335-336. byzantines, Ochride 10-16 septembre 1961., II, Beograd, 1964., 32 IVAN OSTOJIĆ, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim 82-92; GEORGIJE OSTROGORSKI, Povijest Bizanta 324.-1453., krajevima: II. Benediktinci u Dalmaciji, Split, 1964., 417, 488. Zagreb, 2006. (drugo dopunjeno izdanje), 115. 33 PAVLE MIJOVIĆ, Acruvium-Dekatera-Kotor u svetlu novih 44 JADRAN FERLUGA, Vreme postanka teme Dalmacije, Zbornik arheoloških otkrića, Starinar, n.s. XIII-XIV, Beograd, 1962./1963., Filozofskog fakulteta, III, Beograd, 1955., 53-67. 27-47. 45 Iako ju Konstantin Porfirogenet ne spominje među kastelima 34 Iscrpnu studiju svih benediktinskih samostana, i uopće njihove Dračke teme poput Antibarija (Bar), Elkiniona (Ulcinj) i povijesti na području današnjeg crnogorskog primorja i Elissosa (Lješ), usp. KONSTANTIN PORFIROGENET (bilj. 37), sjeverne Albanije, iako s ponešto drugačijim razmišljanjima o gl. XXX, hrv. prijevod 78-79, grčka i engleska verzija 262-263, vremenu njihova dolaska u Boku kotorsku, donosi KATARINA redak 96 i 97, vjerojatno je bila poštovana stara administrativna MITROVIĆ, Benediktinci na području Barske nadbiskupije i podjela prema kojoj je Budva bila najsjeverniji grad provincije Kotorske biskupije (9. stoljeće – 1571), Kotor, 2015. Prevalitanae, budući da je Dračka tema naslijedila područje ove, kao i provincije Epir Nova južno od nje. 35 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 1, 1999./2000.), 138-139. Autor je, međutim, u novijoj objavi prihvatio produženu dataciju u prvu 46 PAVUŠA VEŽIĆ – MILENKO LONČAR (bilj. 2), 139-140, 143- polovinu 9. stoljeća, usp. ISTI (bilj. 1, 2015.), 170. 147, 224-231, sa starijom literaturom. O ulcinjskom ciboriju najopširnije: PAVLE MIJOVIĆ (bilj. 29), 91-104. 36 PAVUŠA VEŽIĆ – MILENKO LONČAR (bilj. 2), 159. I sama sam u katalogu izložbe Zagovori svetom Tripunu zastupala dataciju 47 MERI ZORNIJA – ZORICA ČUBROVIĆ (bilj. 3), 91 i 109, kat. u prvu četvrtinu 9. stoljeća na temelju najreprezentativnijih jed. 2 i 30; DEJAN DRAŠKOVIĆ – GORAN PAJOVIĆ, Klesarski primjera, ne sagledavši tada još u cjelini čitav opus ove radionice, eho: katalog izložbe fotografija kamene plastike iz bazilike u usp. MERI ZORNIJA – ZORICA ČUBROVIĆ (bilj. 3), 94-109. Budvi (VI-IX vijek), Podgorica, 2015. 37 KONSTANTIN PORFIROGENET, O upravljanju carstvom, 48 Ulomak, naime, zajedno s još jednim koji predstavlja desnu Zagreb, 2003., hrvatski prijevod N. pl. Tomašića na str. 65, grčki hastu križa s natpisom, potječe upravo iz istraživanja crkve izvornik G. Moravcsik/R. J. H. Jenkins str. 244 (29. glava, 92. i koja će kasnije i potvrđeno imati funkciju ulcinjske katedrale, 93. redak). O tom događaju usp. FERDO ŠIŠIĆ, Povijest Hrvata za razliku od fragmenata ciborija, pronalaženih kao spolije u vrijeme narodnih vladara, Zagreb, 1990. (pretisak izdanja iz na području čitavog starog ulcinjskog grada. Objavljen je 1925.), 329-330 i bilj. 24. u: ĐORĐE BOŠKOVIĆ – PAVLE MIJOVIĆ – MIRKO KOVAČEVIĆ, Ulcinj I, Beograd – Ulcinj, 1981., 110, T. LIX/4. 38 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 1, 2015.), passim. 49 Radi se o glavnoj gradskoj crkvi, manjoj trobrodnoj bazilici 39 IVICA ŽILE, Predromanička skulptura s otoka Lokruma, koju će nakon 1089. godine, kad je Bar postao nadbiskupijom Rožata i Komolca u Rijeci dubrovačkoj, Starohrvatska prosvjeta, za cijelo područje dukljanske države, naslijediti nova i veća 21, 1991., 145-158, 148-152, 154-156. trobrodna romanička katedrala Sv. Đorđa, koja je stajala sve do 40 Opširnije u: MERI ZORNIJA (bilj. 4), 162-176. eksplozije baruta 1881. godine: ĐURĐE BOŠKOVIĆ, Stari Bar, 41 Vrlo zanimljive rasprave vezane uz spomenutu problematiku Beograd, 1962. mogle su se čuti na XIII. Danima Cvita Fiskovića u Orebićima 50 MLADEN ZAGARČANIN, Medieval stoneworks from Stari 2012. godine, posvećenima tematici majstorskih radionica u Bar, u: The archaeology of an abandoned town: the 2005 Project umjetničkoj baštini Hrvatske, gdje su se iskristalizirala neka in Stari Bar, (ur. Sauro Gelichi), Firenze, 2006., 113-127. Ulomak od navedenih razmišljanja (Majstorske radionice u umjetničkoj je pronađen u turskoj kući u Starom Baru, naknadno preklesan baštini Hrvatske. Zbornik Dana Cvita Fiskovića VI, /ur. Dino za odvodni kanal. Autoru zahvaljujem na informacijama te Milinović, Ana Marinković, Ana Munk/, Zagreb, 2014.). Do na kolegijalnoj susretljivosti i pomoći prilikom fotografiranja sličnih zaključaka dolazi i NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 18, 2015.), ulomaka u Zavičajnom muzeju Bar. Dotični fragment donosi i 334-335. TOMISLAV MARASOVIĆ, Dalmatia praeromanica 4: Korpus 42 Do sličnog zaključka došao je i I. Žile kad je govorio o „povezanosti arhitekture južna Dalmacija, Bosna i Hercegovina, Crna Gora, dvaju kvalitetnih klesarskih radionica u Dubrovniku i Kotoru, Split – Zagreb 2013., 457, sl. 506. što su oblikovale jedinstveni radionički krug.“, usp. I. ŽILE, 51 ALEKSANDËR MEKSI, Arkitektura e kishave të Shqipërisë (shekujt Predromaničko crkveno graditeljstvo otoka Koločepa, Dubrovnik, VII-XV), Tiranë, 2004. Od velike pomoći bio mi je i doktorski rad: 2003., 130. To bi, međutim, podrazumijevalo korištenje istih DUBRAVKA PRERADOVIĆ, Bisanzio sull’Adriatico nel IX e X grafičkih predložaka s određenim varijacijama, te zasigurno secolo – Topografia sacra (doktorska disertacija), Università degli i uočljivijim razlikama u načinu izvedbe motiva i korištenju studi di Udine/École pratique des hautes études, 2010./2011., s
mnoštvom podataka o sakralnoj topografiji bizantskih središta 8. stoljeća prema grobnim nalazima može se povezati s ostalim obiju obala Jadrana. Autorici iskreno zahvaljujem na uvidu u nekropolama starosjedilačke Komani kulture. njezinu radnju kao i na konstruktivnim savjetima i raspravama 54 Ulomak je pronađen u ispuni stubišta otkrivenog u južnom koje smo imale priliku višekratno voditi. dijelu narteksa, koje je vodilo do duboke zidane konstrukcije 52 Sintezu o kasnoantičkom i ranosrednjovjekovnom Lješu, s (LUC BUCHET – ETLEVA NALLBANI, Lezha [Lissos, Alessio] / posebnim naglaskom na proučavanje kontinuiteta između Albanie/: Espace des morts et organisation de l’habitat médiéval, u: ova dva razdoblja na temelju najnovijih rezultata arheoloških Activités archéologique de l’École française de Rome – Chronique. istraživanja, donose ETLEVA NALLBANI – LUC BUCHET, Anée 2009., MEFRM, 121/2, 2009., 461-465, 462-463, Fig. 12- Lezha (Lissus) de l’Antiquité tardive au Moyen Âge. Topographie 14). Daljnjim istraživanjima 2011. godine utvrđeno je da se radi du site et espace des morts, Mélanges de l’École Française de o cisterni, čijim je pražnjenjem pronađeno još nekoliko ulomaka, Rome, Moyen-Âge (dalje: MEFRM), 120/2, 2008., 239-261. no oni nisu objavljeni fotografijama (LUC BUCHET – ETLEVA 53 LUC BUCHET – ELVANA METALLA – ETLEVA NALLBANI, NALLBANI – SURJA LELA, Lezha [Lissos, Alessio] /Albanie/, u: Activités archéologique de l’École française de Rome – Chronique. Lezha [Lissos, Alessio] (Albanie): Espace des morts et Anée 2011., MEFRM, 123/2, 2011., 620-628, 626-628, Fig. 25 i 26). organisation de l’habitat médiéval, u: Activités archéologique de l’École française de Rome – Chronique. Anée 2007., 55 Arapska opasnost za Dubrovčane kulminirat će tek 867. MEFRM, 119/2, 2007., 477-489, 480-482, Fig. 20 i 21; ETLEVA godine, 15-mjesečnom opsadom grada u koji neprijatelj ipak, NALLBANI – LUC BUCHET (bilj. 52), 258-260, Fig. 8 i 15. intervencijom Bizanta, nije ušao: FERDO ŠIŠIĆ (bilj. 37), 346-347. Crkvu je za zapadne i sjeverne strane flankirao narteks, dok 56 MERI ZORNIJA, O pleternim ulomcima iz samostana Sv. Klare je s jugoistočne imala odvojeni aneks, koji je, kao i svetište, u Kotoru, izlaganje na simpoziju 750. obljetnica prisutnosti bio ukrašen freskama. Nekropola na kojoj se crkva nalazi franjevaca u Boki kotorskoj – Kotoru (Kotor, 9. 10. 2015.). Rad je datirana je od kraja 6. do kraja 12. stoljeća, a najstariji sloj 6.- predan za tisak za zbornik simpozija.