Preskoči na sadržaj
アドリア海の芸術——美術史と建築の研究誌 Traži

„Temporibus domini Iohannis episcopi..." – o počecima predromaničke skulpture u Boki kotorskoj

DOI 10.15291/ars.533

Preuzmi PDF

Svezak 6 (2016)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
U izlaganju se obrađuje niz predromaničkih fragmenata iz Kotora, Bijele, Tivta, Vijećeg Brda te s otočića Gospe od Milosti i Gospe od Škrpjela u Boki kotorskoj, te ih se pripisuje produkciji kvalitetnog klesarskog ateliera s centrom u Kotoru, za koji se predlaže naziv Klesarska radionica iz doba kotorskog biskupa Ivana. Njihove zajedničke stilske karakteristike, repertoar motiva i visoka razina klesarske obrade u kvalitetnom mramoru ukazuju na rani postanak u doba početaka formiranja predromaničkog stila na istočnoj jadranskoj obali, nastalog na matrici mediteranske ranokršćanske umjetnosti. Temeljem kronoloških odrednica što ih daje trostruki spomen prvog, u povijesnim izvorima sigurno potvrđenog kotorskog biskupa Iohannisa definira se okvir za njihovo datiranje u posljednju četvrtinu 8. i rano 9. stoljeće. Dotični biskup, naime, sudjeluje na posljednjem ekumenskom saboru u Niceji 787. godine zajedno s biskupima Ivanom iz Splita, Lovrom iz Osora i Ursom iz Raba, a svoje ime nam je ostavio uklesano na ostacima liturgijskog namještaja nekih od najstarijih crkvenih građevina u Boki. Na području svoje biskupije možemo ga, dakle, smatrati pokretačem crkvene obnove koja se u to vrijeme još nije očitovala gradnjom novih crkava, već isključivo obnavljanjem postojećih ranokršćanskih, i to unošenjem novih liturgijskih instalacija - oltarnih ograda i ciborija.U radu je posebna pažnja posvećena usporedbi sa srodnom skulpturom što je u to vrijeme ukrašavala katedrale i drugih dalmatinskih i istarskih gradova, poglavito Zadra, Osora, Raba i Novigrada. Analogije se sastoje u gotovo isključivom korištenju kvalitetnog mramora, monumentalnim dimenzijama katedralnih pluteja, u jednakom načinu klesarske obrade te u korištenju istih kompozicija i motiva, kao što su sinusoidne vitice s krupnim trolistima ili virovitim rozetama, učvorene kružnice s nazubljenim listovima te specifična inačica geometrijskog prepleta. Radi se o motivima koji su ograničeni isključivo na urbane lokalitete i na razdoblje kraja 8. i ranijeg 9. st. kada, gotovo u istom valu, dolazi do obnove starih ranokršćanskih katedrala, što govori u prilog činjenici da je u ovim središtima djelovala grupa majstora koja se služila istim predlošcima. Iz njihovih djela progovara onaj isti likovni jezik kojim se inspirirala i Klesarska radionica iz doba kotorskog biskupa Ivana.Nagla pojava ovako kvalitetne skulpture upućuje na pretpostavku da prvotni impuls i poticaj za razvoj predromaničke skulpture u Boki kotorskoj treba tražiti u dolasku putujućih majstora iz nekog sjevernijeg jadranskog središta, koji su po narudžbi očito crkvene elite dolazili i radili u dalmatinskim gradovima. Oni će, pak, školovanjem mlađih generacija umjetnika, utjecati na formiranje lokalnih klesarskih radionica tijekom 9. stoljeća, kada dolazi do konačnog sazrijevanja predromaničke skulpture u našim obalnim gradovima, a vrlo brzo i do njezinog prodora u zaleđe, među novopokršteno slavensko stanovništvo. Tako nam i slika geneze i razvoja predromaničke umjetnosti na našoj obali Jadrana postaje cjelovitija, skidajući barem s druge polovine 8. stoljeća onaj neugodni epitet „mračnog“ doba.
Klesarska radionica iz doba kotorskog biskupa Ivana, rana predromanička skulptura, Kotor, Boka kotorska, Drugi nicejski koncil, osmo stoljeće
Odjeljci
  1. Sažetak
  2. Bilješke

This paper focuses on a series of pre-Romanesque fragments found in Kotor and several other localities in Boka Kotorska, which can be linked to an early phase in the formation of the pre-Romanesque style. Chronological orientation points provided by the triple mention of Bishop Ivan, who was present at the Second Council of Nicaea in 787, have served as a framework dating the fragments to the last quarter of the 8th and the early 9th century. They are considered to be work of a highly skilful stonemason workshop, for which the name Stonemason Workshop from the Time of Bishop Ivan of Kotor has been proposed. The reliefs have been compared to analogous sculptural decoration adorning the cathedrals of other cities in the Eastern Adriatic based on similar stylistic and iconographic features, as well as masterful stonemasonry in high-quality marble. These analogies indicate a common visual language used by the masters active in the broad belt stretching from Istria to Boka Kotorska, who brought to our coast the spirit of new, pre-Romanesque art at the turn of the 9th century.

1. Arhitrav sa spomenom biskupa Ivana, Kotor, svetište katedrale Sv. Tripuna (foto: M. Zornija) Architrave mentioning Bishop Ivan, cathedral of St Tryphon in Kotor

kojoj je već 788. godine uspostavljena franačka vlast, u U Boki kotorskoj, međutim, među brojnim predro- svim ostalim slučajevima radi se o gradovima koji su, kao maničkim ulomcima nalaze se i tri fragmenta mramornih i Kotor, bili dijelom bizantske Dalmacije. arhitrava sa spomenom imena Iohannes, u dva slučaja po- Jedan od najvažnijih povijesnih izvora za proučavanje praćenog i naslovom biskupa. Najznačajniji od njih, danas ovog razdoblja akti su Drugog nicejskog koncila, što ga izložen u svetištu katedrale Sv. Tripuna, uz ime navodi i je 787. godine sazvala bizantska carica Irena radi ponov- datum 13. siječnja kojim je datirana i tzv. Andreacijeva nog uspostavljanja štovanja svetih slika, čime je završe- povelja, čime je potvrđena njegova povezanost s kultom no prvo razdoblje ikonoklazma.4 Ovdje su za našu temu svetog Tripuna (sl. 1).10 Radi se o krajnjem desnom dijelu posebno zanimljive potpisne liste prisutnih biskupa koje mramornog arhitrava s ostatkom natpisa koji predstavlja je detaljno analizirao J. Darrouzès, a u novije vrijeme i datacijsku formulu. Po tradicionalnom čitanju Jovana Ko- Erich Lamberz u sklopu svoje revizije nicejskih spisa.5 U vačevića datira se u 809. godinu, kada je prema navedenoj njima se nalaze i imena četvorice dalmatinskih biskupa: povelji i uslijedio prijenos svečevih relikvija u grad.11 Ov- splitski Ivan, rapski Urso, osorski Lovro i kotorski Ivan. dje donosimo noviju interpretaciju Milenka Lončara, koji Ovaj vrijedan podatak nezaobilazan je u raspravi o slo- navedenu godinu na kraju ulomka tumači kao 805.:12 ženom pitanju crkvene jurisdikcije nad dalmatinskim bi- skupijama od 8. do 10. stoljeća.6 ...die i?]AN(uarii) XIII, TE(m)PORIB(us) D(omi)N(i) Ime kotorskog biskupa Ivana – Ioanne episcopo Decate- IOH(anis) EP(i)S(copi), P(er) I(n)D(ictionem) XIII, ron – spominje se samo jedanput, kao prisutan na završnoj A(nno) NA(tivi)TA(tis) CONSTI(tutoris) MV(n)DI, [d(e) sedmoj sjednici 13. listopada (u listi E, na 327. mjestu), i f?]I(lii?), δ(?)CCCV. za razliku od splitskog, rapskog i osorskog čiji se potpisi nalaze i na četvrtoj sjednici 1. listopada (lista D) te pri- Prijevod: likom potpisivanja zaključnog dokumenta, tzv. definicije o štovanju slika na kraju zasjedanja (lista F, koja se ina- „(...dana?) 13. siječnja, u vrijeme gospodina Ivana če smatra najvjerodostojnijom), dakle tri puta. Nadalje, biskupa, 13. indikcije, godine od rođenja Stvoritelja svi- Ivan se u listi E ne navodi zajedno s ostalim dalmatin- jeta, (Božjeg sina?), 805.” skim kolegama, već pri kraju, gdje je inače vrlo pravilan redoslijed biskupa poremećen, na temelju čega Lamberz Iz natpisa, dakle, saznajemo da je dotični biskup zaključuje da čitava lista E nije izvorni dio koncilskih Ivan stolovao u Kotoru početkom 9. stoljeća, kada su u akata, već nešto kasnija kompilacija. Sve ga je to navelo taj grad donesene relikvije svetoga Tripuna. U novijim da posumnja u identitet kotorskog Ivana u toj mjeri da istraživanjima katedrale pronađena su još dva identična ga i ne spominje među ostalim biskupima iz Dalmacije, ulomka, također s ostacima natpisa,13 a zajedno s još dva navodeći druge mogućnosti njegovog porijekla.7 Sumnju otprije poznata (sl. 2, gore i sredina) vjerojatno su tvorili osnažuje i činjenica da se Ivan ne spominje u lokalnim trabeaciju oltarne ograde u tadašnjoj katedrali ili pak u kronikama kotorskih biskupa,8 pa tako ni kod Farlatija.9 novoizgrađenoj memoriji Sv. Tripuna.

2. Srodni ulomci arhitrava iz katedrale, Kotor, depo katedrale Sv. Tripuna (gore i sredina lijevo, izvor: Z. ČUBROVIĆ /bilj. 13/, 30, sl. 9 i 10; gore i sredina desno, foto: M. Zornija). Dolje: vijenac ciborija s fasade Sv. Mihovila u Kotoru, Lapidarij Sv. Mihajla (foto: S. Kordić) Analogous architrave fragments from the Kotor cathedral of St Tryphon, cathedral depot. Below: Ciborium cornice from the façade of St Michael’s church in Kotor, lapidarium of St Michael’s church

Identične odlike dekoracije i natpisa ima i mramorni koja je upotrijebljena i na arhitravu iz Kotora. Trabeacije komad vijenca ciborija s fasade Sv. Mihajla u Kotoru (sl. iz obje crkve bile su mramorne, identičnih dimenzija te 2, dolje).14 Obično je smatran dijelom bogate opreme ra- komponirane u dva pojasa s jednostavnim neprofiliranim nosrednjovjekovne faze ove crkve, koja pak pokazuje dru- kukama i natpisom koji je bio uokviren urezanim linija- gačije likovno-morfološke odlike i klesana je isključivo u ma sa svih strana. Slova su pisana izduženom rustičnom lokalnom vapnencu. Stoga mu porijeklo treba tražiti drug- kapitalom, uska su, pravilna i ujednačene visine, a kratice dje, vjerojatno također unutar katedralnog kompleksa. izvedene malim trokutastim zarezima. Sve odlike upuću- Sljedeći ulomci uzidani su na pročelju novovjekovne ju na zaključak da su arhitravi u Kotoru i Bijeloj produkt crkvice Sv. Petra u Bijeloj na sjevernoj obali Boke (sl. 3), istih klesara. a ostatak su opreme veće ranokršćanske crkve na istome Treći natpis sa spomenom Ivana potječe iz crkve Sv. mjestu.15 Na većem ulomku čitamo: Marije Collegiate u Kotoru. Uklesan je također na ulom- ku arhitrava – zapravo sekundarno upotrijebljenom ...IO MAG (I?)MP ET DN IOH antičkom vijencu, čija se lisnata dekoracija sačuvala na stražnjoj strani.17 Od tri ulomka dva se međusobno spa- Na manjem se jasno čita: EPISCOP... jaju, te su pripadali lijevoj strani oltarne ograde (sl. 4, Ulomci su datirani u početak 9. st., iako na temelju gore). Natpis glasi: dva različita čitanja.16 Iako nisu međusobno spojivi, naj- vjerojatnije su slijedili jedan iza drugoga. Posebno na to †IN N(omine) D(omi)NI D(e)I ET S[(an)c(ta)e Mari(a) upućuje korištenje iste formule „gospodin Ivan, biskup”, e].../...[I]OhANNIS VNA CVM CONIV[ge]...

Meri Zornija: „TEMPORIBUS DOMINI IOHANNIS EPISCOPI..." Ars Adriatica 6/2016. (23-40)

3. Ulomci arhitrava oltarne ograde, Bijela, pročelje crkvice Sv. Petra (foto: M. Zornija) Fragments of the architrave, altar railing, façade of St Peter’s church in Bijela

U gornjoj zoni umjesto pasjeg skoka javlja se pletenica sigurnošću utvrditi, valja konstatirati da se ime, ovaj put satkana od dvije troprute trake. Iako se većina slova u gra- navedeno u nominativu zajedno sa suprugom – dakle u fijskim detaljima (romboidno O, uncijalno h) razlikuje od svojstvu donatora oltarne ograde ili određenih radova prethodna dva natpisa, njihova pravilnost i izduženost u na crkvi, ovdje javlja u punom obliku, i to kao Iohannis osnovi odaju istu tipologiju rustične kapitale karakteristič- umjesto Iohannes, što svjedoči o određenom stupnju ne za rane predromaničke natpise u Dalmaciji, a jednako vulgarnog latiniteta prisutnog u Dalmaciji još od kasne je i uokviravanje natpisnog polja ravnom linijom. antike.19 Isti oblik imena javlja se i na sarkofagu Ivana U literaturi je, iako s dozom opreza, u nekoliko navra- Ravenjanina, pripisanom upravo onom splitskom bisku- ta već pretpostavljena mogućnost da se radi o istoj osobi pu koji je sa svojim kotorskim imenjakom 787. boravio kao i na prethodna dva natpisa.18 Iako to nije moguće sa u Niceji.20 Sva navedena zapažanja upućuju na zaključak

4. Ulomci arhitrava sa spomenom Ivana te spolirani nadvratnik iznad vrata sakristije, Kotor, Sv. Marija Collegiata (foto: M. Zornija) Fragments of the architrave mentioning Bishop Ivan and the spolia transom above the sacristy door of St Mary Collegiate in Kotor

5. Ulomci arkada četverostranog ciborija iz Sv. Marije Collegiate, Kotor, Lapidarij Sv. Mihajla i depo katedrale Sv. Tripuna (foto: M. Zornija, V. Vujković) Fragments of arcades at the four-sided ciborium from St Mary Collegiate in Kotor, lapidarium of St Michael’s church and the cathedral depot

da je dotični arhitrav istovremen prethodnim natpisima sumnju koju je Lamberz izrazio u identitet kotorskog sa spomenom biskupa Ivana, a time posredno i na realnu Ivana, i ponovno potvrditi ono što je u literaturi već ista- mogućnost da se radi o istoj osobi. knuto, naime, da je Ivan prvi povijesno zasvjedočeni ko- Već je Kovačević prilikom objave prva dva natpisa torski biskup.25 pokušao identificirati dotičnog Ivana.21 Poziva se pritom Radi se, dakle, o trabeacijama triju oltarnih ograda na Zibaldone, rukopis u tri toma koji se čuva u knjižnici koje su u vrijeme, a najvjerojatnije i po narudžbi biskupa Franjevačkog samostana u Dubrovniku. Radi se naime Ivana ukrašavale interijere triju crkava tadašnje kotorske o zborniku Iva Marije Matijaševića (1713. – 1791.), du- biskupije. U literaturi sve donedavno ti ulomci nisu bili brovačkog isusovca i Farlatijeva suvremenika u kojem, povezivani s nekim od ostalih iznimno brojnih predro- među mnogim podacima iz dubrovačke povijesti donosi maničkih reljefa iz Bokokotorskog zaljeva. Međutim, na i vlastiti katalog kotorskih biskupa, u koji uvrštava i Iva- temelju analize korištenih motiva te načina njihova kle- na upravo pod godinom 787.22 Prvi koji donosi podatke sanja moguće ih je dovesti u vezu s jednim slojem skul- iz Matijaševićeva spisa, bio je Josip Đelčić.23 Ali ni on ni pture koji sam izdvojila iz tog bogatog materijala, te utvr- Kovačević tu godinu nisu povezali s Drugim nicejskim diti njihovo zajedničko radioničko podrijetlo.26 koncilom. Tek nakon što je Katičić u domaćoj literaturi U tom smislu od posebne je važnosti upravo natpis iz skrenuo pozornost na Darrouzèsova istraživanja, ovome Sv. Marije ukrašen pletenicom. Satkana od dvije tropru- prelatu poklonjena je zaslužena pažnja.24 te trake, s fino zaobljenim okom u sredini svakog čvora, Smatram da ključnu ulogu u raspravi o vjerodostoj- isklesana je unutar udubljenog pojasa i pokazuje zamjet- nosti biskupa Ivana „Nicejskog” imaju upravo gore opi- nu finoću oblikovanja te visoku razinu klesarske izved- sani arhitravi, čiji natpisi potvrđuju prisutnost biskupa s be u kvalitetnom mramoru. Zatičemo je i među ostalim tim imenom u Kotoru na izmaku 8. i u prvom desetljeću ulomcima iz te crkve, kao što je rubni dio pilastra uzidan 9. stoljeća, a time posredno i autentičnost njegova spo- u funkciji nadvratnika iznad ulaza u sakristiju (sl. 4, do- mena na sedmoj sjednici Nicejskog koncila 13. listopada lje).27 Čak osam fragmenata, pronađenih u nasipu roma- 787. Time dobivamo vremenski okvir njegova pontifika- ničkih svodova, ima jednaku borduru. Neki su od njih ta u Kotoru najkasnije od te godine do okvirno 805./809. objavljeni te protumačeni kao dijelovi pluteja.28 Radi se, s arhitrava iz katedrale, što je sasvim moguć raspon dje- međutim, o ulomcima arkada jednog dosad neuočenog lovanja iste osobe. S pravom, dakle, možemo otkloniti četverostranog ciborija (sl. 5). U tjemenu je bio ukra-

Meri Zornija: „TEMPORIBUS DOMINI IOHANNIS EPISCOPI..." Ars Adriatica 6/2016. (23-40)

6. Lijeva peta pročelne arkade ciborija, Kotor, sakristija Sv. Marije Collegiate (foto: M. Zornija) Left heel of the front arcade of the ciborium, sacristy of St Mary Collegiate in Kotor

šen latinskim križem, a u trokutastim poljima likovima paunova, čije su male, jednostavno oblikovane glavice, obje okrenute na desnu stranu, sačuvane na dva ulomka. Ovakav tip ciborija s velikim križem u tjemenu luka, is- punjenim dvoprutom pletenicom, susrećemo i u drugim dalmatinskim središtima toga vremena, pri čemu skre- ćem pažnju na analogije u Sv. Mariji u Novalji na Pagu, a posebno na dva ulomka iz trogirske katedrale s gotovo identičnom kompozicijom ornamenata.29 Ovome, ili pak drugom srodnom ciboriju koji je pri- padao istom inventaru, može se pripisati lijeva peta pro- čelne arkade od prokoneškog mramora (sl. 6).30 Jedin- stvena je po posebnom oblikovanju introdossa, sastavlje- nog od dvije lagano zakošene plohe koje dijeli brid po sredini. Lučna traka bila je ukrašena sinusoidnom bilj- nom viticom. I ostali mramorni fragmenti pluteja i pi- 7. Ulomci pilastra s križem iz Sv. Marije Collegiate, Kotor, Lapidarij Sv. Mihajla (foto: M. Zornija) lastara iz ove crkve na sebi nose vegetabilni ukras, često Fragments of a pilaster with a cross, St Mary Collegiate, lapidarium of St u kombinaciji s križevima (sl. 7), a odlikuje ih jednako Michael’s church in Kotor visoka kvaliteta obrade. Analizom ovog sloja skulpture iz Sv. Marije Colle- giate može se donijeti zaključak da je ranokršćanska cr- Identično modeliranu pletenicu klesanu u kvalitet- kva u sklopu svoje predromaničke obnove, potvrđene i nom mramoru susrećemo i u kompleksu katedrale Sv. ostacima arhitekture, dobila nove mramorne instalacije Tripuna. Radi se o ulomcima ciborija srodnog onome sastavljene od ciborija i oltarne ograde visokog tipa s ar- iz Sv. Marije (sl. 8).31 Bordura s pletenicom protezala se hitravom. Upravo na temelju jednog njegovog ulomka s gornjim i bočnim rubovima svih arkada, a u podgledu natpisom dobili smo čvrsti kronološki okvir za datiranje luka ponovo zapažamo karakterističan brid po sredini. rečene obnove u doba kada je na čelu kotorske crkve sta- U jednome od trokutastih polja isklesan je srodan reljef jao biskup Ivan. pauna. Svim lukovima tekao je jednaki motiv jednoprute

8. Ulomci arkada četverostranog ciborija, Kotor, depo katedrale Sv. Tripuna (izvor: Z. ČUBROVIĆ /bilj. 13/, 27-28, sl. 1, 2 i 4; foto: S. Kordić) Fragments of arcades at the four-sided ciborium, cathedral depot, Kotor

sinusoidne vitice s krupnim trolisnim cvjetovima. Volu- maničke plastike, a time i na mnogo raniju dataciju od minozno i zaobljeno modelirana stabljika, bez uobiča- predložene. Posebno to vrijedi za lik pauna, koji se jav- jene troprute podjele, podsjeća na langobardske reljefe lja na još jednom izvanrednom i dosad neobjavljenom 8. stoljeća ukazujući na početnu fazu u razvoju predro- ulomku ciborija nepoznatog porijekla iz kotorskog La- pidarija (sl. 9). Njihovi pojednostavljeni crteži nikako ne odgovaraju 11. stoljeću, kada duž obje jadranske obale, pa i u samome Kotoru susrećemo već mnogo razrađeni- je i anatomski uvjerljivije likove ptica.32 Na temelju ovih stilskih odlika, te analogijom s ulomcima iz Sv. Marije, predlažem dakle raniju dataciju ciborija iz katedrale u kasno 8., odnosno u prve godine 9. stoljeća. Obratimo sada pažnju na naizmjenično usmjerene trolisne cvjetove, što zajedno s malom voluticom ispu- njavaju gotovo čitav međuprostor unutar svakog zavoja vitice. S jednoprutom stabljikom oblikuju pravilan ritam kružnica, klesanih očito uz pomoć šestara. Ovaj ćemo motiv često susretati na predromaničkim reljefima Boke – ovdje na jednoprutoj, ali češće na dvoprutoj i troprutoj stabljici. Tehnički usavršena izvedba, vrlo precizno kle- sanje te dubok i siguran rez kojim je motiv, s naglašeno kosim rubovima, značajno izdignut iznad podloge – sve 9. Ulomak arkade ciborija, Kotor, Lapidarij Sv. Mihajla (foto: V. Vujković) su to odlike koje uočavamo na nizu reljefa u Boki koji Fragment of the ciborium arcade, lapidarium of St Michael’s church na različit način variraju motiv biljne vitice i izvode ga u in Kotor nekoliko podvarijanti.

Meri Zornija: „TEMPORIBUS DOMINI IOHANNIS EPISCOPI..." Ars Adriatica 6/2016. (23-40)

10. Pluteji i pilastar pronađeni u katedrali Sv. Tripuna, Kotor, depo katedrale (foto: S. Cvetić, S. Kordić) Plutei and a pilaster from the cathedral of St Tryphon, cathedral depot, Kotor

Zadržavajući se na materijalu pronađenom u katedra- li Sv. Tripuna, takvim su motivima ukrašeni reljefno ista- knuti vijenci velikih mramornih pluteja s neuobičajeno praznim središnjim plohama (sl. 10).33 Sudeći po njiho- voj izrazitoj monumentalnosti i pozamašnim dimenzija- ma, bez sumnje pripadali su opremi tadašnje katedrale. Na dva primjera nailazimo na isti tip trolista s voluticom – jedanput na dvoprutoj, drugi put na troprutoj stabljici, dok na trećem pluteju nešto manji trolist s dva lisnata izdanka formira virovitu rozetu. Srodan im je i pilastar na kojem vitica, ovdje u varijanti s dva niza nasuprot- no postavljenih zaobljenih listića u svakom krugu, izra- sta iz kaleža te završava križem s dvije volutice, baš kao i na najvećem od pluteja.34 Spomenuti biljni motiv nije nepoznat na ranoj predromaničkoj skulpturi jadranskog bazena, od Grada pa sve do Kotora, uključujući i drvene grede zadarskog Sv. Donata.35 Srodnu pak kompoziciju s križem pokazuju i neki od već spomenutih ulomaka iz Sv. Marije, s već opisanim varijantama biljnih vitica. Na jednome od njih javlja se i simboličan prikaz maloga ka- leža pod križem (sl. 7). Paralele za svaki od navedenih motiva s katedralnih pluteja mogu se pronaći na širem području Boke. Jedan je od lokaliteta i danas isusovački samostan na otoči- ću Gospe od Milosti u tivatskom arhipelagu, u narodu 11. Pilastar od prokoneškog mramora, Školj, samostan Gospe od Milosti zvan jednostavno Školj.36 U njegovim zidovima spoli- (foto: M. Zornija) rano je 13 odlično sačuvanih komada predromaničkih Pilaster made of Proconnesian marble, monastery of Our Lady of Mercy liturgijskih instalacija nepoznatog porijekla, od kojih in Školj

12. Pilastar uzidan u konstrukciju umivaonika, Školj, samostan Gospe od Milosti (foto: M. Zornija) Pilaster built into the basin construction, monastery of Our Lady of Mercy

neki odaju istu klesarsku maniru, kao što je primjeri- ce peta još jedne arkade ciborija. Na jednom pilastru impresivnih dimenzija, u prokoneškom mramoru iskle- sana je neobična vitica s izdancima izvedenima na dva različita načina, ali kvaliteta i način klesanja su isti (sl. 11). Majstor je ovdje, poigravajući se ishodišnim bilj- nim motivom, stvorio unikatni, gotovo apstraktni or- nament, što svjedoči o njegovoj inventivnosti i visokoj klesarskoj umješnosti. Drugi mramorni pilastar (sl. 12) u potpunosti odgovara svom pandanu u kotorskoj ka- tedrali, baš kao i treći iz zbirke manastira na Prevlaci, pronađen na obližnjem lokalitetu Račica u Tivtu (sl. 13).37 Obrada motiva i duktus dlijeta u tolikoj su mje- ri identični s vijencima pluteja iz katedrale da ukazuju na mogućnost kako ih je klesala ista ruka. Zbog podu- darnosti u materijalu, klesarskoj izvedbi i posebice mo- numentalnosti navedenih ulomaka, može se zaključiti da su svi oni originalno pripadali najstarijoj opremi ranosrednjovjekovne gradske prvostolnice iz vreme- na biskupa Ivana, a njezinom su razgradnjom, prema ustaljenoj praksi, naknadno dospjeli u druge crkve na području biskupije. Promotrimo sada treći motiv s najvećeg katedral- nog pluteja. U ovoj varijanti vitica je tropruta te ima specifično oblikovanu stabljiku: na mjestima gdje iz nje izrasta trolist, proširuje se u obliku lijevka. Nalazimo ju na još jednom pluteju iste oltarne ograde, čija je stražnja strana otkrivena u posljednjim istraživanjima katedrale Sv. Tripuna.38 S drugačije oblikovanim izdan- cima ponavlja se i na pilastru s križem i kaležom. Taj karakterističan detalj ljevkastih proširenja na stabljici 13. Pilastar s lokaliteta Račica kod Tivta, Prevlaka, manastirska zbirka preuzet će majstori Kotorske klesarske radionice39 te će (foto: M. Zornija) on postati jednim od njihovih najučestalijih motiva, Pilaster from the locality of Račica near Tivat, monastic collection in potvrđujući neposredni kontinuitet lokalne klesarske Prevlaka

Meri Zornija: „TEMPORIBUS DOMINI IOHANNIS EPISCOPI..." Ars Adriatica 6/2016. (23-40)

14. Fragment mramornog pluteja, Kotor, Lapidarij Sv. Mihajla (foto: M. Zornija); veliki plutej iz memorije Sv. Tripuna (?), Kotor, depo katedrale (foto: S. Kordić) Fragment of a marble pluteus, lapidarium of St Michael’s church in Kotor; large pluteus from the shrine of St Tryphon (?), cathedral depot, Kotor

produkcije u zaljevu, dok će se na ostalom dijelu istoč- motiva dosada razmatranih reljefa, ali po duktusu kle- nojadranske obale javljati tek iznimno (sl. 17, desno: sanja posve im je sukladan. S njime sam povezala i ma- Osor i Zadar).40 nji, dosad neobjavljeni ulomak s rozetom iz Lapidarija Čitavoj razmatranoj skupini reljefa treba pribrojiti i Sv. Mihajla u Kotoru (sl. 14, lijevo). Oba pluteja imala veliki mramorni plutej s križevima pod arkadama (sl. su učvorene kružnice jednakih dimenzija, a vežu ih i iste 14, desno).41 Svojom dekoracijom obogaćuje repertoar analogije s komparativnim materijalom novigradske ka-

Gospa od Škrpjela, lapidarij Vijeće Brdo

Kotor, katedrala

15. Ulomci s posebnom varijantom geometrijskog prepleta u Boki kotorskoj (foto: M. Zornija) Fragments with a specific variant of geometric interlacing, Boka Kotorska

Novigrad, katedrala

Osor, katedrala

Rab, katedrala

16. Reljefi s istom varijantom geometrijskog prepleta u Osoru, Novigradu i Rabu Analogous examples of the same variant of geometric interlacing in Osor, Novigrad, and Rab

tedrale u Istri (sl. 18). Krupno modelirani motivi u sigur- kidaju, odnosno dvaput prolaze ispod susjednih traka. nom i odmjerenom ritmu suvereno dominiraju plohama Dio luka s kukama ima i karakterističan brid na donjoj obaju reljefa, bez prevelikog usitnjavanja karakterističnog plohi, kojeg smo već prepoznali kao odliku ove radioni- za zrelu predromaničku skulpturu, na kojoj će ponekad ce. I ovdje uočavamo kvalitetno i duboko klesanje s ko- gotovo opsesivno prevladavati horror vacui. Svi korišteni sim rubovima motiva, što ostavlja mala trokutasta polja motivi dobar su primjer kontinuiteta ranokršćanskih de- u pozadini s jakim kontrastima svjetla i sjene. S njima se korativnih shema, a ta je opća mediteranska baština bila pak može povezati veći mramorni ulomak iz sela Vijeće poput potke na kojoj se razvio karakteristični predroma- Brdo ponad Lepetana.44 Budući da je previsok za arhi- nički stilski izričaj, tek naknadno upotpunjen karolinškom trav, najvjerojatnije se radi o dijelu arkade ciborija koji pleternom komponentom.42 je s gornje strane bio omeđen nizom jednostavnih kuka, Ipak, određeni broj ulomaka pokazuje i prisustvo dok je specifični dvopruti preplet tekao horizontalno geometrijske prepletne ornamentike u svom početnom pod njim, slično arkadama rapskog ciborija. I jednu gre- stadiju (sl. 15). Dva ulomka od bijelog mramora iz lapi- du iz kotorske katedrale, zbog iste vrste mliječno-bijelog darija na Gospi od Škrpjela pred Perastom imaju jedna- mramora i modelacije prepleta možemo ubrojiti u ovu ki geometrijski preplet kombiniran od dvoprutih učvo- malu skupinu reljefa kojima dominira geometrijska kom- renih kružnica i troprutih dijagonalnih traka.43 Na tom ponenta, što nas upozorava da nismo daleko od zrelog naizgled vrlo čestom i uobičajenom motivu, pažljivijim predromaničkog stila. Takav karakteristični „prekinuti” promatranjem uočavamo da se trake isprepliću na vrlo preplet naslijedit će i majstori Kotorske klesarske radio- specifičan način: kružnice se, naime, u blizini čvora pre- nice na nekolicini svojih reljefa. Međutim, ono što nas je

Meri Zornija: „TEMPORIBUS DOMINI IOHANNIS EPISCOPI..." Ars Adriatica 6/2016. (23-40)

Osor, katedrala Rab

Osor Zadar Osor, katedrala 17. Reljefi s motivom sinusoidne trolisne vitice - analogije s bokokotorskim primjerima Reliefs with the motif of sinusoid triple foliage – analogies

Kotor, katedrala Novigrad, katedrala Zadar

Osor, katedrala

Osor, Kampor katedrala na Rabu

18. Usporedba motiva nazubljenih listova palmeta na reljefima istočne obale Jadrana Comparison between motifs of indented palm leaves, reliefs from the Eastern Adriatic

u daljnjem istraživanju posebno iznenadilo jest činjenica bazama nisu povezane, dok su natpisi pisani izduženom da u potpunosti identičan preplet ukrašava i nekolicinu i pravilnom kapitalom uvijek istih dimenzija, redovito poprilično udaljenih istarskih i kvarnerskih spomenika uokvireni linijom sa svih strana. Repertoar motiva, kao (sl. 16).45 Zbog specifičnosti izvedbe ovaj detalj nikako što vidimo nije osobito velik, ali je kronološki vrlo indi- ne možemo smatrati slučajnošću, već samo potvrdom kativan, s analogijama na širokom području sjevernog i korištenja istih grafičkih predložaka od usko povezane istočnog Jadrana. skupine majstora koji su djelovali na širokom području Isključivo korištenje kvalitetnog, često prokoneškog od Novigrada preko kvarnerskih otoka sve do Boke. mramora, bez sumnje treba pripisati spolijama iz, očito, vrlo izdašnih antičkih ruševina (obližnji antički Rhizini- *** um, Acruvium ili sam Catharum). Dokaz je za to i ulo- mak arhitrava s Ivanovim natpisom iz Sv. Marije, isklesan Sve, dakle, navedene reljefe iz Kotora, Bijele, sa Ško- od rimskog vijenca, čija je lisnata dekoracija vidljiva na lja i Račice kod Tivta, zajedno s ulomcima iz Perasta i stražnjoj strani.47 Ta činjenica ne čudi, s obzirom da su Vijećeg Brda, zbog zajedničkih likovno-morfoloških od- na razmeđu kasne antike i ranog srednjeg vijeka, poseb- lika, ikonografskih detalja i vrhunske kvalitete klesanja no od Justinijanova vremena, biskupi u gradovima pre- isključivo u mramoru, pripisujem produkciji vrsne kle- uzimali neke od funkcija svjetovne vlasti u provincijskoj sarske radionice koja je tijekom zadnja dva desetljeća 8. upravi, stoga je i logično da su prvi imali pristup i pravo i u prvim godinama 9. stoljeća, u vrijeme kotorskog bi- na korištenje kamena iz lokalnih antičkih ruševina.48 skupa Ivana, novim liturgijskim instalacijama opremala Navedeni reljefi, kojima sam pretpostavila zajednič- već postojeće ranokršćanske crkve u gradu i na području ko radioničko porijeklo, predstavljaju ujedno i najranije biskupije. Među njima je na prvom mjestu bila tadašnja predromaničke klesarije na širem području južne Dal- katedrala, iz koje vjerojatno i potječe najveći broj uloma- macije.49 Tako iznenadna i nagla njihova pojava u Ko- ka. Stoga za ovu radionicu predlažem naziv Klesarska ra- toru, u kombinaciji s vrhunskom kvalitetom klesanja te već u potpunosti razrađenim likovnim jezikom, poziva dionica iz doba kotorskog biskupa Ivana, koji je bez sum- na promišljanja o njenim izvorištima i utjecajima, pa i nje bio i najistaknutiji naručitelj njihovih djela. porijeklu rečenih umjetnika. Dosadašnje poznavanje lo- Njezin dosada prepoznati opus pripada, kako smo kalne ranokršćanske klesarske produkcije u zaljevu vrlo vidjeli, isključivo ciborijima i oltarnim ogradama. Svi je fragmentarno i svodi se tek na nekolicinu ulomaka,50 ciboriji bili su četverostrani i ne razlikuju se puno od na temelju kojih zasada nije moguće utvrditi autohto- ostalih onodobnih primjera: vanjska rubna traka ispu- ni razvoj skulpture, a samim time ni lokalno porijeklo njena im je pletenicom, šira lučna biljnim ili prepletnim „Ivanove” radionice. Stoga se u našim promišljanjima uzorkom, dok im se u trokutasim poljima sučeljavaju valja usmjeriti na brojni komparativni materijal kojim paunovi. Iznimku u tom smislu predstavlja tek ulomak obiluju urbana središta tadašnje Dalmacije i Istre. No- iz Vijećeg Brda. Križ što dominira u tjemenu ciborija iz vijim arheološkim istraživanjima ili reinterpretacijom Sv. Marije, približava ga primjerima iz sjevernije Dal- otprije poznatog materijala sve više izlazi na vidjelo po- macije, dok profilirana ploha introdossa predstavlja je- sve srodna skulptura koja se datira u razdoblje kraja 8. dinstveni detalj, koji možemo smatrati gotovo potpisom i ranijeg 9. stoljeća. rečene radionice. Kao prvo, odmah je uočljivo da ni jedna tadašnja Pluteji su poznati samo iz katedralnog kompleksa. katedrala prilikom obnove svojih oltarnih ograda nije Svi su imali reljefno istaknute vijence ispunjene sinuso- bila lišena motiva rajskog vrta.51 U tom smislu najbliže idnim biljnim viticama, uz polagano uvlačenje geome- analogije s kotorskim primjerom nalaze se na zadar- trijskog prepleta, uvijek u specifičnoj inačici nepravilnog skim katedralnim plutejima.52 Teško je na njima ne uo- ispreplitanja traka te čestoj kombinaciji dva i tri pruta. čiti čitav niz paralela u korištenju istih motiva i detalja Pilastri ponavljaju iste dekorativne sheme ali uz nešto na vijencima i središnjim plohama, čijim nabrajanjem veći broj varijacija; među njima su i primjeri upotpu- nećemo ovdje opterećivati čitatelja. Upozorit ćemo tek njeni kaležom te posebice križem u vrhu kompozicije, na izvanredne sličnosti u kompoziciji ornamenata, u omiljenim i u drugim dalmatinskim središtima toga vre- sigurnom načinu vođenja dlijeta, s pravilnim dubokim mena. Oltarne ograde bile su visokog tipa s lukom iznad rezom i zakošenim rubovima motiva kojima se postižu prolaza,46 ponovo s profiliranom donjom plohom u pod- jaki kontrasti svjetla i sjene – jednom riječju, klesarska gledu. Arhitravi su vrlo prepoznatljivi, redovito klesani manira koja odaje uhodanu i kvalitetnu produkciju i u dvije zone: u gornjoj je uglavnom motiv pasjeg skoka dugotrajno iskustvo u obradi vrhunskog mramora. Sve s nizom jednostavnih, neprofiliranih kuka koje u svojim navedene komparacije mogu se protegnuti i dalje na sje-

Meri Zornija: „TEMPORIBUS DOMINI IOHANNIS EPISCOPI..." Ars Adriatica 6/2016. (23-40)

ver do Novigrada u Istri.53 Mramorni pluteji svih ovih uloga Zadra kao centra bizantske arhontije Dalmacije.60 triju udaljenih središta pokazuju vanredne sličnosti, a Međutim, novija istraživanja, potkrijepljena ponovo ak- najuočljiviji je motiv nazubljenih palmeta u učvorenim tualiziranom problematikom crkvene jurisdikcije nad kružnicama (sl. 18). Zadarski komparativni materijal dalmatinskim biskupijama u to doba, skrenula su fokus moguće je proširiti nedavno objavljenim ulomcima iz prema sjevernom Jadranu i karolinškim utjecajnim sfe- Arheološkog muzeja54 te pilastrom iz biogradske kate- rama, te je izgledno da zajednička izvorišta za čitav taj drale, a tu je i već spomenuti ciborij s križem u tjemenu rani sloj skulpture treba tražiti na sjevernoitalskom po- luka iz Novalje.55 dručju.61 Odatle bi, dakle, preko Istre i kvarnerskih oto- Ako se osvrnemo na predromaničku skulpturu Oso- ka do naših obala stigli prvi impulsi probuđene rano- ra i Raba – onih bizantskih gradova čiji su biskupi za- srednjovjekovne umjetnosti, prvi put očitovani u interi- jedno s kotorskim nazočili Nicejskom koncilu godine jerima naših starih ranokršćanskih katedrala. Na budu- 787., također ćemo uočiti sličnosti koje navode na za- ćim istraživanjima ostaje pokušaj rasvjetljavanja je li se ključak da su i njihove katedrale bile opremljene novim radilo i o konkretnijoj radioničkoj povezanosti. Prema liturgijskim instalacijama upravo u to vrijeme.56 Iako se mojoj pretpostavci, temeljenoj na stilskoj i komparativ- osorski materijal razlikuje po obradi u vapnencu koja ne noj analizi konkretnog materijala, moglo bi se govoriti dostiže uvijek kvalitetu ostalih mramornih reljefa te se o skupini putujućih majstora koji su, možda otvaranjem vjerojatno radi o lokalnoj produkciji, i ovdje su korište- ekspozitura te svakako daljnjim školovanjem lokalnih ni isti grafički predlošci s vrlo podudarnim repertoarom klesara, tijekom jedne generacije djelovali na tako širo- motiva.57 Neke od analogija slikovito su predstavljene na kom prostoru od Istre do Boke kotorske. Jednu takvu priloženim tablama (sl. 16-18). Tako na osorskim plu- lokalnu „podružnicu”, vremenski istovjetnu, moguće je tejima ponovo susrećemo nazubljene palmete, posebno pretpostaviti na kvarnerskim otocima (vidi gore u tek- indikativne za ovaj sloj skulpture; na pilastrima i greda- stu),62 dok se druga razvila u Boki, a u dosadašnjoj lite- ma velike trolisne cvjetove s voluticom na sinusoidnim raturi prepoznata je kao južnodalmatinska63 ili Kotorska viticama, te njihovu varijantu s ljevkastim proširenjima klesarska radionica. Iako se ona kronološki, te korište- na stabljici; tu je i već spomenuti specifični geometrijski njem nekih istih kompozicijskih shema i motiva direk- preplet s prekinutim kružnicama. Neki od ovih motiva tno nastavlja na prethodnu, pokazuje već u potpunosti ukrašavali su i ranosrednjovjekovne instalacije Ursove dosegnutu zrelost predromaničkog stila te nesumnjivo katedrale u Rabu.58 Spomenuti ornamenti s karakteri- pripada slijedećoj generaciji klesara. Ali, to je već tema stično oblikovanim detaljima, uglavnom vegetabilnog za neku drugu raspravu. porijekla, ograničeni su isključivo na urbani ambijent Prepoznavanjem i kronološkim određenjem opusa bizantskih gradova kraja 8. i ranijeg 9. stoljeća, pa ih Klesarske radionice iz vremena kotorskog biskupa Ivana, tako ne susrećemo na kasnijoj predromaničkoj skulpturi ovaj najraniji sloj predromaničke skulpture u Boki stav- na kojoj će ih tijekom 9. stoljeća sve više potiskivati slo- ljen je u kontekst ostalih onodobnih dalmatinskih ostva- ženije geometrijske kompozicije. renja. Njegovom analizom namjera mi je bila ukazati na Imajući u vidu sve navedene komparativne primjere, snažniju međusobnu povezanost ovog najjužnijeg grada a posebice novije znanstvene spoznaje na temelju kojih bizantske Dalmacije s ostalim središtima na Jadranu kao se većina datira u rano doba predromaničke skulpture, dijelovima zajedničke mediteranske koiné. Obnova kle- očito je da su duž istočne obale Jadrana, od Novigrada sarske produkcije što su je u prvom redu potakli tadašnji do Kotora, djelovali majstori povezani istim repertoa- biskupi radi opremanja svojih prvostolnica, među koji- rom grafičkih predložaka, luksuznim mramorom koji ma i kotorski Iohannes, zahtijevala je majstore sposobne su znali cijeniti i itekako ga dobro obraditi, te konačno zadovoljiti takve ambiciozne narudžbe, za koje se tražila srodnim narudžbama za niz katedralnih crkava. Iz nji- vještina i sposobnost obrade vrhunskog mramora. A naši hovih djela progovara onaj isti likovni jezik kojim se in- majstori u tome su, kao što smo vidjeli, izuzetno dobro i spirirala i Klesarska radionica iz doba kotorskog biskupa uspijevali, stvarajući djela koja spadaju u sam vrh tadaš- Ivana. Navedene nas komparacije približavaju i odgovo- nje klesarske produkcije na Jadranu, pa i šire u medite- ru na prije postavljeno pitanje o porijeklu njezinih maj- ranskim okvirima. Na taj način nesumnjivo su utjecali stora. Budući da smo zaključili da se najvjerojatnije nije na daljnji razvoj lokalne kamenoklesarske djelatnosti u radilo o lokalnim kotorskim klesarima, na sadašnjoj ra- dalmatinskim gradovima, kako nam se to očituje upravo zini istraživanja sasvim se uvjerljivom čini pretpostavka u Kotoru. Time nam i slika geneze i razvoja predroma- o fluktuaciji majstora duž istočne obale Jadrana koju je ničke umjetnosti na istočnoj obali Jadrana postaje cjelo- naslutio još Rapanić.59 U literaturi već je uočeno korište- vitija, skidajući barem s druge polovine 8. stoljeća onaj nje istih grafičkih predložaka, te je u tom smislu isticana neugodni epitet „mračnog” doba.

Bilješke

1 Članak je plod doktorske disertacije autorice pod naslovom Autor ističe da se ovdje radi o jednom od najranijih primjera Predromanička skulptura na tlu Boke kotorske, obranjene 2014. datacije po kršćanskoj eri. godine na Sveučilištu u Zagrebu pod mentorstvom prof. dr. sc. 13 ZORICA ČUBROVIĆ, Prvotni ciborijum romaničke katedrale Nikole Jakšića. Prve postavke iznijela sam još 2012. u Kotoru na Sv. Tripuna u Kotoru, Saopštenja, 40 (Beograd, 2008.), 25-42, izlaganju u okviru međunarodnog znanstvenog skupa „Jadranski 29-31, sl. 10 i 11. korijeni. Neizbrisivi kulturno-istorijski temelji jedinstva”. Kako 14 Zagovori...(bilj. 10), 104-105 (Meri Zornija, kat. 22). zbornik radova navedenog skupa još uvijek nije objavljen, donosim ovdje ponešto izmijenjenu verziju nadopunjenu 15 ANTUN MILOŠEVIĆ, Crkvica Sv. Petra u Bijeloj u Boci naknadnim spoznajama, koje sam imala priliku izložiti i na skupu Kotorskoj, Vjesnik za arheologiju i historiju dalmatinsku, 43 „Hrvati i Karolinzi: petnaest godina poslije” u Splitu 2015. godine. (1920.), 191-194; ILIJA PUŠIĆ, Preromanička umjetnost na tlu Crne Gore, Podgorica, 2006., 34-35; TOMISLAV MARASOVIĆ, 2 ŽELJKO RAPANIĆ, Predromaničko doba u Dalmaciji, Split, Dalmatia praeromanica IV: Korpus arhitekture južna Dalmacija, 1987., 20, 115-130. Bosna i Hercegovina, Crna Gora, Split – Zagreb, 2013., 346-347. 3 NIKOLA JAKŠIĆ, Klesarstvo u službi evangelizacije, Split, 2015., 16 JOVAN KOVAČEVIĆ (bilj. 11), 3, prilikom objave natpisa s nekoliko autorovih radova na tu temu. donosi neprecizan crtež većeg ulomka, koji se unatoč tome 4 IOANNES DOMINICUS MANSI, Sacrorum conciliorum nova do danas prenosi u literaturi, a natpis nije pročitao. PETAR et amplissima collectio: Tomus XII-XIII, Florentiae, 1766.-1767. ŠEROVIĆ, Starine crkvice Sv. Petra u Bijeloj u Boki Kotorskoj, Godine 2008. objavljeno je novo kritičko izdanje latinskog Starine Crne Gore, 3-4 (Cetinje, 1965./66.), 173-177, 174, prvi prijevoda na koje me je upozorila kolegica Dubravka Preradović dio natpisa protumačio je kao dataciju vladavinom Karla iz Beograda, te joj ovom prilikom toplo zahvaljujem: Concilivm Velikog, dok se prema čitanju MILENKA LONČARA (bilj. 12), Vniversale Nicaenvm Secvndvm. Concilii Actiones I-III, (ur. Erich 190-192, radi o bizantskom caru Nikiforu. Lamberz), Berolini-Novi Eboraci, 2008. 17 MILKA ČANAK-MEDIĆ, Arhitektura Nemanjinog doba II, 5 JEAN DARROUZES, Listes épiscopales du concile de Beograd, 1989., 211-212; Zagovori... (bilj. 10), 106-107 (Meri Nicée (787), Revue des études byzantines, 33 (1975.), 5-76; Zornija, kat. 24). ERICH LAMBERZ, Die Bischofslisten des VII. Okumenischen 18 PAVUŠA VEŽIĆ, Ciboriji ranoga srednjeg vijeka u Kotoru, Konzils (Nicaenum II), Verlag der Bayerischen Akademie der Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 39 (2001./02.), 91- Wissenschaften, München, 2004. 122, 94; NIKOLA JAKŠIĆ, Srednjovjekovno kiparstvo do zrele 6 ANTON DABINOVIĆ, Kada je Dalmacija pala pod juristikciju romanike, u: Zagovori... (bilj. 10), 82-89, 87. Inače, problem carigradske patrijaršije?, Rad JAZU, 239 (1930.), 151-244; svećeničkih i biskupskih brakova u srednjovjekovnoj Dalmaciji RADOSLAV KATIČIĆ, Imena dalmatinskih biskupija i njihovih zaslužuje svakako dublju studiju; radilo se o poprilično raširenoj biskupa u aktima ekumenskoga koncila u Niceji godine 787., u: pojavi, s kojom se uspješnije uhvatila u koštac tek gregorijanska Uz početke hrvatskih početaka, Split, 1993., 25-35. reforma u 11. stoljeću: ALFONS MARIA STICKLER, Celibat 7 ERICH LAMBERZ (bilj. 5), 18, 28, 78. Pritom navodi i klerika: povijesni razvoj i teološki temelji, Zagreb, 2006. Dekasteron u Trakiji, koji se spominje u Notitia episcopatum, 19 PETAR SKOK, Pojave vulgarno-latinskoga jezika na natpisima kao jednu od mogućnosti. rimske provincije Dalmacije, Zagreb, 1915. 8 Redoviti popis kotorskih biskupa teče tek od 1090.: ANTUN 20 IVAN BASIĆ, Prilozi proučavanju crkve svetog Mateja u Splitu, MILOŠEVIĆ, Schematismus seu Status personalis et lokalis Ars Adriatica, 1 (2012.), 67-96, 74. Dioecesis Catharensis pro anno Domini MCMVII, Ragusii, 1907., 21 JOVAN KOVAČEVIĆ (bilj. 11), 3. 20-83. Najpotpuniji popis donosi LENKA BLEHOVA ČELEBIĆ, 22 Knjižnica Male braće u Dubrovniku, Zbirka Čulić, Gian Maria Hrišćanstvo u Boki 1200-1500: Kotorski distrikt, Podgorica, Mattei, Catalogo dei vescovi di Cattaro, u: Zibaldone II (br. 266 2006., 403-406. prema Kaznačićevom katalogu). Postavlja se pitanje koji je to 9 DANIEL FARLATI – JACOBUS COLETI, Episcopi Ascrivienses izvor Matijaševiću bio pri ruci, a da Farlatiju nije bio poznat..? sive Catharenses, u: Illyrici sacri tomus sextum. Ecclesia Ragusina 23 GIUSEPPE GELCICH, Memorie storiche sulle Bocche di Cattaro, cum suffraganeis, et ecclesia Rhiziniensis et Catharensis, Venetiis, Zara, 1880., 39. 1800., 421-518, 429. 24 VOJISLAV KORAĆ – MARICA ŠUPUT, Arhitektura vizantijskog 10 Zagovori svetom Tripunu. Blago Kotorske biskupije – povodom sveta, Beograd, 1998., 115; IVICA PULJIĆ, Uspostava dubrovačke 1200. obljetnice prijenosa moći svetog Tripuna u Kotor, (ur. metropolije, u: Tisuću godina uspostave dubrovačke (nad)biskupije Radoslav Tomić), Zagreb, 2009., 104 i 106 (Meri Zornija, kat. (prir. Nediljko A. Ančić), Dubrovnik – Split, 2001., 18-19; LENKA 23), s potpunom bibliografijom. BLEHOVA-ČELEBIĆ (bilj. 8), 14, 403. 11 JOVAN KOVAČEVIĆ, Srednjovekovni epigrafski spomenici 25 Naime, svi raniji spomeni kotorskih biskupa, posebice oni iz 4. Boke Kotorske II, Spomenik SAN, 105 (Beograd, 1956.), 1-11, 2-3. i 5. stoljeća, posve su netočni, a prečesto se provlače u literaturi 12 MILENKO LONČAR, Dva natpisa iz Boke s imenom biskupa još od GIUSEPPEA GELCICHA (bilj. 23), 35-39. Opširnije o Ivana, Croatica et Slavica Iadertina, 2 (2006.), 185-193, 186-189. tom problemu MERI ZORNIJA (bilj. 1), 118, bilj. 348.

Meri Zornija: „TEMPORIBUS DOMINI IOHANNIS EPISCOPI..." Ars Adriatica 6/2016. (23-40)

26 Svoju zahvalnost dugujem kolegama Zorici Čubrović i Jovanu na kojem povijesni izvori, pa čak i kartografski podaci, navode Martinoviću na susretljivosti i pomoći prilikom terenskog staru (ranokršćansku?) crkvu Sv. Gabrijela. O tome opširnije u rada u Kotoru, a ništa manju don Antunu Belanu, kotorskom doktoratu: MERI ZORNIJA (bilj.1), 75-77, 80-81 i 255-256 (kat. župniku, don Srećku Majiću, župniku Perasta te pateru Josipu A. 7c. 01.). Opatu, upravitelju isusovačkog samostana Gospe od Milosti. 38 Fotografija pluteja, koji na poleđini nosi nadgrobni natpis biskupa 27 U svom nedavno objavljenom sintetskom pregledu, koji je, Deodata iz 13. st, još nije objavljena, ali spominju ga MILKA međutim, ostao bez većih zaključaka, donosi ga i RADOJKA ČANAK-MEDIĆ – ZORICA ČUBROVIĆ (bilj. 31), 189. ABRAMOVIĆ, Odlike predromaničke kotorske kamene plastike 39 Ovu radionicu definirao je i o njoj najviše pisao Nikola Jakšić, s posebnim osvrtom na kamenu plastiku crkve sv. Marije koristeći pritom širi termin južnodalmatinska: NIKOLA Koleđate, Godišnjak Pomorskog muzeja u Kotoru, 59-60/Tom I JAKŠIĆ, Predromanički reljefi 9. stoljeća iz Kotora, Prilozi (2011. - 2012.), 107-154, 151. povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 38 (1999./2000.), 129-150; 28 MILKA ČANAK-MEDIĆ (bilj. 17), 211, sl. 42-44, 106, 109 i 110. ISTI, Predromanička klesarska radionica u južnoj Dalmaciji, u: 29 PAVUŠA VEŽIĆ – MILENKO LONČAR, Hoc tigmen - ciboriji Klesarstvo... (bilj. 3), 133-178. Također MERI ZORNIJA (bilj. 1), ranoga srednjeg vijeka na tlu Istre i Dalmacije, Zadar, 2009., 75- 135-181, katalog 267-452. 76, 105-106. 40 U identičnoj izvedbi susrećemo ga na gredi iz Arheološkog 30 MILKA ČANAK-MEDIĆ (bilj. 17), 212, sl. 48; PAVUŠA VEŽIĆ muzeja u Zadru, ovdje na sl. 17 desno (PAVUŠA VEŽIĆ /bilj. (bilj. 18), 119-121; PAVUŠA VEŽIĆ – MILENKO LONČAR 35/, 25, sl. 7), te na jednom pilastru osorske katedrale, također (bilj. 29), 136. na sl. 17 (JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ, Predromanička, proto- 31 Ciborij je, prema interpretaciji tamošnjih istraživača, predstav- romanička i ranoromanička skulptura na otocima Cresu i Loši- ljao dio prvobitne opreme kotorske romaničke katedrale s pro- nju, Cres, 1991., 44 /kat. 65/). Tek mu je donekle sličan motiv s blematičnom datacijom u 11. ili čak 12. stoljeće: MILKA ČA- dva ulomka (možda ipak dvaju različitih?) ciborija, pripisanih NAK-MEDIĆ, Katedrala svetog Tripuna kao odraz umetničkih Splitskoj klesarskoj radionici: ANTE PITEŠA, Ranosrednjovje- prilika u Kotoru sredinom 12. veka, Zbornik radova Vizantološ- kovni kameni spomenici u Arheološkome muzeju u Splitu, Split, kog instituta, 36 (1997.), 83-98, 88, sl. 15; ZORICA ČUBROVIĆ 2012., 23-24, 98-10, kat. 3 i 50; IVAN BASIĆ, Ulomci najstari- (bilj. 13), 25-42; MILKA ČANAK-MEDIĆ – ZORICA ČUBRO- jeg ciborija splitske katedrale. Dopune Splitskoj klesarskoj radi- VIĆ, Katedrala Svetog Tripuna u Kotoru, Kotor, 2010., 191-195. onci, u: Zbornik Dana Cvita Fiskovića V: Majstorske radionice Problematiku je ukratko predočio TOMISLAV MARASOVIĆ u umjetničkoj baštini Hrvatske, Zagreb, 2014., 21-36. (bilj. 15), 391-395. U 11. stoljeće datira ih i PAVUŠA VEŽIĆ 41 Zagovori… (bilj. 10), 100-102 (Meri Zornija, kat. 16, sa starijom (bilj. 18), 117-118, te PAVUŠA VEŽIĆ – MILENKO LONČAR literaturom); ZORICA ČUBROVIĆ (bilj. 34, 2010.), 228-231, (bilj. 29), 135-136. crtež 6, 8 i 10. 32 Zagovori... (bilj. 10), 110-111 (Zorica Čubrović, kat. 31-33, iako 42 Vidjeti bilj. 3. U potpunoj pak oprečnosti s navedenim, stoje ih autorica datira u drugu polovinu 9. stoljeća; Meri Zornija, interpretacije Jovanke Maksimović koje još uvijek nisu u kat. 34). potpunosti prevladane, a tiču se ponajprije ovdje razmatranog 33 IVO STJEPČEVIĆ, Katedrala Sv. Tripuna u Kotoru, prilog materijala (usp. bilj. 31, 33 i 37). Prema njima upravo je Vjesniku za arheologiju i historiju dalmatinsku 51, Split, 1938., vegetabilna ornamentika smatrana glavnim argumentom za 4 i T. V.2. U novijoj literaturi interpretirani su sukladno datiranje većine kotorskih reljefa u 11. stoljeće, dok su samo ciboriju, vidjeti bilj. 31: MILKA ČANAK-MEDIĆ – ZORICA malobrojni primjeri s čisto geometrijskim ukrasom datirani u ČUBROVIĆ (bilj. 31), 189-191, sl. 62 i 63. 9. stoljeće: JOVANKA MAKSIMOVIĆ, Srpska srednjovekovna 34 Zagovori... (bilj. 10), 102-103 (Zorica Čubrović, kat. 17). Pilastar skulptura, Novi Sad, 1971. je pripisan oltarnoj ogradi martirija Sv. Tripuna: ZORICA 43 Ulomci su neobjavljeni. Vjerojatno potječu s drugog peraškog ČUBROVIĆ, Oltarska pregrada Andreacijeve crkve, u: Dvanaest otočića Sv. Jurja, gdje se stoljećima nalazila najstarija benedik- vjekova bokeljske mornarice – zbornik radova (ur. Jovan J. tinska opatija u Boki. Martinović), Kotor, 2010., 219-244, crtež 9 i 10. 44 VINICIJE B. LUPIS, Kult i štovanje sv. Petilovrijenaca u 35 PAVUŠA VEŽIĆ, Pilastar sa stupićem ograde svetišta iz Dubrovniku i Kotoru, u: Baštinske teme Boke kotorske (ur. episkopalnog kompleksa u Zadru, Ars Adriatica, 5 (2015.), 21-38. Vinicije B. Lupis), Dubrovnik – Zagreb, 2013., 13-38, 22; ISTI, 36 ILIJA PUŠIĆ, Preromanska dekorativna plastika na Otoku Povijest i sakralna baština crkve Male Gospe u Gornjoj Lastvi, u: – Boka Kotorska, Starine Crne Gore, 5 (1975.), 235-244; Baštinske teme..., 119-162, 121. TOMISLAV MARASOVIĆ (bilj. 15), 404-406, ali s pogrešno 45 Na vijencu mramornog pluteja iz Novigrada javlja se ista pretpostavljenim nazivom „Sv. Stjepan na Školju”. nepravilnost u ispreplitanju traka, što je posve neovisno uočio 37 Pilastar je, s ponešto drugačijim podacima o mjestu nalaza, i Ivan Matejčić, a u nešto rustičnijoj varijanti ponavlja se i na objavio DEJAN CRNČEVIĆ, Kameni stupčić oltarske pregrade pilastru iz Sv. Tome kod Rovinja: IVAN MATEJČIĆ, Kiparstvo iz manastira Svetog Arhangela Mihaila na Prevlaci, Starinar, od 4. do 13. stoljeća (serija Umjetnička baština istarske crkve), 63 (Beograd, 2013.), 153-171. I ovaj autor priklanja se dataciji Poreč, 2014., 193-195 (kat. 64b), 213-214 (kat. 75). Ovim u 11. stoljeće, ne razlikujući skulpturu ranog predromaničkog analogijama možemo pridodati i vijence nekolicine pluteja razdoblja od one ranoromaničke. Za ovaj se pilastar inače u osorskoj katedrali (ovdje i na sl. 18, sredina): JASMINKA pretpostavlja da potječe sa susjednog otoka Sv. Marko ili Gabrio ĆUS-RUKONIĆ (bilj. 40), 17-18 (kat. 12-14), te luk jedne

od arkada ciborija u rapskoj katedrali: PAVUŠA VEŽIĆ – 59 Ujedno je i prvi konkretnije progovorio o načinu funkcioniranja MILENKO LONČAR (bilj. 29), 52-57. ranosrednjovjekovnih klesarskih radionica na našoj obali. Tako 46 O luku kao izvornom rješenju prolaza prema svetištu, kojeg otvara mogućnost „izrade takvih predmeta na samome mjestu tijekom 9. stoljeća postupno zamjenjuje zabat, vidjeti NIKOLA gradnje crkve, na terenu, (...): dakle i putovanjem pojedinaca ili JAKŠIĆ, Zabati oltarnih ograda – porijeklo oblika, u: Klesarstvo... skupine klesara ili čak njihovim dužim zaustavljanjem u nekom (bilj. 3), 179-206. kraju gdje ima mnogo posla, stvaranjem neke ekspoziture itd.” (ŽELJKO RAPANIĆ /bilj. 2/, 87, 158) 47 MILKA ČANAK-MEDIĆ (bilj. 17), 269, sl. 107. 60 NIKOLA JAKŠIĆ, Klesarstvo u službi evangelizacije, u: Hrvati 48 PAVLE MIJOVIĆ, Dezurbanizacija i pojava „episkopskih i Karolinzi – Rasprave i vrela (ur. Ante Milošević), Split, 2000., gradova”, u: Pavle Mijović – Mirko Kovačević, Gradovi i 192-213, 201; IVO BABIĆ, Spolije na tlu ranosrednjovjekovne utvrđenja u Crnoj Gori, Beograd – Ulcinj, 1975., 63-69; TIBOR Hrvatske, Starohrvatska prosvjeta, III/33 (2006.), 91-125, 104; ŽIVKOVIĆ, Crkvena organizacija u srpskim zemljama (rani PAVUŠA VEŽIĆ – MILJENKO LONČAR (bilj. 29), 160. srednji vek), Beograd, 2004., 38. 61 Prvi je o toj problematici konkretnije progovorio Nikola Jakšić 49 U Dubrovniku im se, naime, ne pronalazi direktnih analogija. u nekolicini svojih radova posvećenih odjecima langobardske Najstariji dubrovački predromanički reljefi bit će vezani uz skulpture u Dalmaciji, usp. NIKOLA JAKŠIĆ, Klesarstvo... (bilj. produkciju Kotorske klesarske radionice, vidjeti NIKOLA 3), 6 i 103-132. Na splitskom materijalu dalje su je razradili JAKŠIĆ (bilj. 3), 133-178; MERI ZORNIJA (bilj. 1), 162-176, T. IVAN BASIĆ – MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 51), 174-178, te XX-XXII. IVAN BASIĆ (bilj. 40), 31-32. 50 PAVLE MIJOVIĆ, Ranohrišćanski spomenici Praevalisa, 62 Nedugo nakon što je ovaj rad bio prihvaćen za tisak, o Arheološki vestnik, 29 (1978.), 641-678, 643-647; ČEDOMIR srodnom kvarnerskom materijalu objavljen je i zaseban članak MARKOVIĆ, Rezultati arheoloških istraživanja manastira na koji ovom prilikom skrećem pažnju čitatelja: MILJENKO Podlastve, u: Grbalj kroz vjekove. Zbornik radova s naučnog JURKOVIĆ, Quando il monumento diventa documento. Una skupa, Grbalj, 2005., 55-68, 60-61, sl. 4; Zagovori... (bilj. 10), 92- bottega lapicida del Quarnero, u: Alla ricerca di un passato 95 (kat. 4-9). complesso: contributi in onore di Gian Pietro Brogiolo per il 51 Do istog zaključka dolazi i NIKOLA JAKŠIĆ, Klesarstvo u službi suo settentesimo compleanno (ur. Alexandra Chavarria Arnau, evangelizacije, u: Klesarstvo... (bilj. 3), 59-102, 79-89, posebno Miljenko Jurković), Zagreb – Motovun, 2016., 231-242. 84-85, gdje su doneseni svi dosada poznati primjerci ovog 63 Vidjeti bilj. 39. motiva. O najranijim pretpleternim varijantama raspravljaju IVAN BASIĆ – MILJENKO JURKOVIĆ, Prilog opusu Splitske klesarske radionice kasnog VIII. stoljeća, Starohrvatska prosvjeta, III/38 (2011.), 149-185,164-166. 52 IVAN JOSIPOVIĆ, Radionica pluteja zadarske katedrale, Ars Adriatica, 4 (2014.), 43-62, 43-51, T. I, s kompletnom bibliografijom. 53 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 45), 213-214 (kat. 75). 54 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 35), 25, sl. 7 i 8. 55 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 52), T. IV-1, T. VI-4. 56 Splitski pak materijal, osim općenitih sličnosti u primjeni nekih jednakih kompozicijskih shema, po mom mišljenju ne pokazuje direktnijih analogija s razmatranom kotorskom skulpturom, usp. IVAN BASIĆ - MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 51), 149-185. Sličnosti su nešto veće s Kotorskom klesarskom radionicom, što je i razumljivo jer ona barata mnogo bogatijim repertoarom motiva: IVAN BASIĆ (bilj. 40), 28-32. 57 JASMINKA ĆUS-RUKONIĆ (bilj. 40), 17-18, 20, 39, 43-44 (kat. 12-14, 18, 26a, 57, 64 i 65). Ulomke je u kraj 8. st. datira- la MIRJA JARAK, Prilog istraživanju porijekla predromanič- ke plastike na otocima Cresu i Rabu, Starohrvatska prosvjeta, III/34 (2007.), 57-68. Novijim istraživanjima kompleksa Sv. Marije na Groblju dodatno je obogaćena količina komparativ- nog materijala. 58 Za plutej iz Kampora vidjeti MILJENKO DOMIJAN, Rab – grad umjetnosti, Barbat – Zagreb, 2001., 51; MIRJA JARAK, (bilj. 57), sl. 1 i 2; za ostale rapske fragmente ISTA, Starokršćanska i ranosrednjovjekovna skulptura otoka Raba, Starohrvatska prosvjeta, III/37 (2010.), 77-109, 88-96, posebno sl. 15-17, 23 i 27.

Meri Zornija: „TEMPORIBUS DOMINI IOHANNIS EPISCOPI..." Ars Adriatica 6/2016. (23-40)

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 95

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.