Skip to content
アドリア海の芸術——美術史と建築の研究誌 Search

The Origin and Early Cult of St Chrysogonus, the Patron Saint of Zadar

DOI 10.15291/ars.487

Download PDF

Vol. 4 (2014)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
  • Trpimir Vedriš Department of History, Faculty of Philosophy, University of Zagreb, Croatia nepostojeci194@gmail.com Corresponding author
The article focuses on the unresolved issue of the historicity of St Chrysogonus (San Crisogono), an Aquileian martyr and the late medieval patron saint of Zadar. It explores the circumstances surrounding the emergence of his cult and the influence this had on the shaping of the hagiography pertaining to this saint. In an attempt to establish the chronological and geographical framework of how the cult of St Chrysogonus came to be and developed, the author assesses key primary sources and provides an overview of the scholarly literature on the cult of this saint in the Aquileian region between the early fourth and the mid-seventh century. Accepting the hypothesis that the earliest centre of the cult of St Chrysogonus was the Roman settlement Ad Aquas Gradatas (present day San Canzian d’Isonzo) in the immediate vicinity of Aquileia, the author examines the archaeological and epigraphic evidence with the aim of contextualizing the early cult of St Chrysogonus. The cult spread rapidly throughout northern Italy and, as a result, this Aquileian saint entered the canon of the Mass in the churches of Ravenna and Milan. In Rome, his cult and the associated hagiography emerged as a combination of the local tradition connected to the titulus Chrysogoni and the import of the cult from Aquileia. The introduction of the cult to Rome was commonly dated to c. 500, but recent hypotheses which argue for an earlier date of the compilation of the Passio S. Anastasiae might shed new light on the matter. The article also attempts to detect how the cult of St Chrysogonus was disseminated during the late antiquity and the early middle ages, and in doing so the author discusses the historicity of the local Zadar account according to which the relics were brought to Zadar from Grado in the mid-seventh century. Referring to the analogy between the earliest well-attested evidence of the cult of St Chrysogonus in Byzantine Zadar and in the neighbouring Croatian principality in the late ninth century, the paper examines the role of San Canzian d’Isonzo in the early medieval dissemination of the cult. In this context, the names of the Croatian princes and their attendants which were recorded in the so-called Cividale Gospels between the mid-ninth and late ninth century are interpreted as a reflection of, possibly, the earliest connection between the cult of St Chrysogonus and the newly formed Croatian elites.St Chrysogonus, San Canzian d’Isonzo, Martyrologium Hieronymianum, Passio S. Anastasiae, Passio Cantianorum.
St Chrysogonus, San Canzian d’Isonzo, Martyrologium Hieronymianum, Passio S. Anastasiae, Passio Cantianorum
Sections
  1. Abstract
  2. Bilješke

The article focuses on the issue of the historicity of St Chrysogonus (San Crisogono), an Aquileian martyr and the patron saint of Zadar. It also provides an overview of key primary sources relating to the early cult of this saint in the region of Aquileia spanning the period between the early fourth century when he was martyred and the mid-seventh century as the date of the legendary translation of his relics to Zadar. On the basis of the hypothesis which has been accepted in the recent scholarly literature, that the source of the cult of St Chrysogonus was San Canzian d’Isonzo in the immediate vicinity of Aquileia, the article examines a number of written records, for example the so-called Martyrologium Hieronymianum and late antique hagiographical legends such as the Passio S. Anastasiae and the Passio Cantianorum, and, in the light of recent literature on the subject, argues that these sources should brought into connection with local archaeological and epigraphic evidence.

Bilješke

* Poticaj pisanju ovog rada dao je prof. dr. sc. Emil Hilje zamolivši Grisogoni martyris kao povijesno vrelo, Starohrvatska prosvjeta 25 me prigodom skupa Sedamnaest stoljeća zadarske Crkve (Zadar, (1998.) te nešto kasnije i: Zvjezdan Strika, Translatio beati 16. – 19. studenog 2004.) da rezultate svojega dotadašnjeg Chrysogoni martyris kao narativno vrelo rane hrvatske prošlosti, bavljenja poviješću kulta Sv. Krševana predočim u pisanom Radovi Zavoda za povijesne znanosti HAZU u Zadru 51 (2009.); obliku. Iako ispunjenje obećanja sa zakašnjenjem od skoro deset Trpimir Vedriš, Gdje žive Mirmidonci?: o značenju pojmova godina gotovo da zahtijeva ispriku, protok vremena dopustio Mirmidones i Marab u zadarskoj legendi o prijenosu moći sv. je da taj odgovor bude obogaćen brojnim podacima koji mi Krševana, Povijesni prilozi 41 (2011.). 2004. nisu bili poznati. Stoga, iako svjestan niza nedostataka 9 Miroslav GraniĆ, O kultu sv. Krševana zadarskog toliko dugo odgađana odgovora, obećanje ispunjavam ponešto zaštitnika, u: 1000 godina samostana sv. Krševana u Zadru, obogaćeno nizom novijih spoznaja. Zahvaljujem pokrajinskom Zadar, 1990., 35-58. ministarstvu (Ministero per i Beni e le Attività culturali, 10 Miroslav GraniĆ (bilj. 9), 36. Soprintendenza per i Beni storici, artistici ed etnoantropologici del Friuli Venezia Giulia) kao i voditeljici arhiva u Museo Archeologico 11 Miroslav GraniĆ (bilj. 9), 36. Nazionale, Cividale del Friuli dr. sc. Claudiji Franceschino na 12 Izdanje PA-e H. Delehayea (Hippolyte Delehaye, Étude dopuštenju da objavim snimku lista iz Čedadskog evangelijara s sur le légendier romain. Les saints de Novembre et de Décembre, imenom kneza Branimira. Zahvaljujem dr. sc. Marianni Cerno Subsidia Hagiographica 23, Bruxelles, 1936. donedavno je bilo na pruženoj pomoći prilikom istraživanja u Cividaleu i okolici neizostavna polazišna točka u istraživanju hagiografskog dosjea Sv. te prof. dr. sc. Nikoli Jakšiću na nizu ispravaka i vrlo korisnih Stošije i Sv. Krševana. Delehayevu je studiju ipak uvelike zasjenilo sugestija. Konačno, iskreno sam zahvalan i dr. sc. Ani Mišković nedavno kritičko izdanje pasije P. Moretti (Paola Francesca na poticajima i strpljivosti pri nastojanju da me uvjeri da ovaj Moretti, La Passio Anastasiae: introduzione, testo critico, tekst konačno uistinu i dovršim. traduzione, Roma, 2006. koja je svoju rekonstrukciju stemma 1 Za uporabu tih (i srodnih koncepata) vidi inter alia: codicum uspostavila na temelju znatno većeg broja rukopisa od H. Augustine Thompson, Cities of God: The Religion of the Delehayea. Nekoliko dopuna rekonstrukciji autorica je iznijela i u: Italian Communes 1125–1325, University Park, 2005.; André eadem, L’edizione di un testo minore riccamente tràdito, la Passio Vauchez, Patronage of saints and civic religion in the Italy of Anastasiae: problemi e vantaggi, u: Prassi ecdotiche, Quaderni di the communes, u: The Laity in the Middle Ages: Religious Beliefs Acme 103, (ur.) Alberto Cadioli – Paolo Chiesa, Milano, 2008., and Devotional Practices, (ur.) Daniel E. Bornstein, Notre Dame 65-93. Ukoliko nije drugačije navedeno, svi citati iz PA-e u ovome – London, 1993., 153-168; André Vauchez, ur., La religion članku preuzeti su iz izdanja P. Moretti. civique à l’époque médiévale et moderne, Rome, 1995. 13 Usp. Trpimir Vedriš, Nekoliko opažanja o začetcima 2 Isticanje aktualnosti (kao „uporabljivosti”) nasuprot faktualnosti štovanja sv. Krševana u Dalmaciji u ranome srednjem vijeku, („činjeničnosti”) važan je aspekt paradigme „povijesti u: Spalatumque dedit ortum. Zbornik povodom desete godišnjice recepcije” (Rezeptionsgeschichte) kao znatna dijela proučavanja Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, (ur.) Ivan „kolektivnog”, „društvenog” ili „kulturnog” pamćenja. Usp. npr. Basić – Marko Rimac, Split, 2014., 197-222; ISTI, Memoria S. Jan Assman, Moses the Egyptian, Cambridge, 1998., 9. Chrysogoni: between the legend of the relic transfer and the 3 Ivanka Petrović, Latinska i glagoljska tradicija sv. ownership of the monastic land, u: The Croatian Medieval Town Krizogona (Krševana) i sv. Anastazije u hrvatskoj hagiografiji Authority and Property, (ur.) Irena Benyovsky Latin i Zrinka srednjeg vijeka, Slovo 56-57 (2007.), 454. Pešorda Vardić, Zagreb, 2014. 4 Mate Suić, Zadar u starom vijeku. Prošlost Zadra I, Zadar, 14 Acta SS. Cantii, Cantiani et Cantianille, AASS Maii VII, 1981., 335. Antverpiae, 1688. (Reprint, Bruxelles, 1969.), 427-435. Novije izdanje tog teksta s talijanskim prijevodom može se naći u: 5 Konkretno, ovdje mislim na ikonografiju Sv. Krševana u crkvi Passiones et Acta martyrum, Corpus scriptorum ecclesiae San Trovaso (četvrt Dorsoduro) u Veneciji (Michele Giambono, Aquileiensis II, (ur.) Ada Gonzato, Roma – Aquileia, 2002., o. 1445.), s jedne strane, i spomen Sv. Krševana u šibenskome 62-73. Konačno, za dalje proučavanje legende neizostavno je franjevačkom Misalu iz 15. st. koji ga spominje kao martyr de konzultirati najnovije kritičko izdanje: Passio Cantianorum, (ur.) Jadra (usp. Marijan Grgić, Kalendar zadarske stolne crkve Valeria Mattaloni, u: Le Passioni dei martiri aquileiesi e istriani iz 15. st., RIZd 20 (1973.), 148. II, (ur.) Emanuela Colombi, Fonti per la storia della chiesa in 6 Vitaliano Brunelli, Storia della città de Zara, sv. 1, Friuli, Serie medievale, vol. 13, Roma, 2013. Venezia, 1913., 206. (za odluku vidi: 219., bilj. 5). 15 PAOLO CHIESA, Struttura, organizzazione e interdipendenze 7 Vitaliano Brunelli (bilj. 6), 206. dei passionari manoscriti di Cividale, Memorie storiche 8 Usp. Radoslav Katičić, Zadrani i Mirmidonci oko moći forogiulesi 79 (1999.), 116. „L’area aquileiese può essere sv. Krševana, u: Uz početke hrvatskih početaka: filološke studije considerata marginale rispetto ad altri centri di produzione o našem najranijem srednjovjekovlju, Split, 1993.; Mate Suić, e diffusione culturale; e, com’è noto, le aree marginali meno Zadarski i ninski Mirmidonci, Radovi Zavoda za povijesne znanosti facilmente vengono raggiunte delle innovazioni provenienti dal HAZU u Zadru 38 (1996.); Mladen Ančić, Translatio beati centro, e talvolta conservano meglio le tradizioni originarie.”

Trpimir Vedriš: O podrijetlu i najranijem kultu zadarskog... Ars Adriatica 4/2014. (29-42)

16 Martyrologium Hieronymianum, u: AASS, Nov. II/1, (ur.) I. B. de 31 VIII Kal. Dec. sancti Crysogoni martyris, prema: RAJKO Rossi i L. Duchesne, Bruxelles, 1894., Hippolyte Delehaye, BRATOŽ (bilj. 24), 135. Commentarius perpetuus, AASS Nov. II/2, Bruxelles, 1931. 32 PA 9, 19-20. 17 Felice Lifschitz, Name of the Saint. The Martirology of 33 U tom smislu, M. Granić je u pravu kad uočava da „niti jedan Jerome and Access to the Sacred in Francia, 627-827, Notre Dame suvremeni izvor ne može posvjedočiti njegovo postojanje, a IN, 2006., 3. nema niti jednog natpisa koji bi ga potvrdio u vrijeme kada ga 18 Pádraig Ó Riain, A Northumbrian Phase in the Formation legende smještaju, a to je doba vladavine cara Dioklecijana.” of the Hieronymian Martyrology: The Evidence of the Miroslav GraniĆ (bilj. 9), 36. Martyrology of Tallaght, Analecta Bollandiana 120/2 (2002.), 34 PA 8,16. O lokalitetima vezanim uz pogubljenje akvilejskih 314 te Felice Lifschitz (bilj. 17), passim. mučenika vidi i: VESNA LALOŠEVIĆ, Progonitelji kršćana u 19 Za pregled mišljenja o tom problemu usp.: Pádraig Ó Riain legendama o mučenicima Dioklecijanova doba na području (bilj. 18), 312-317. između Akvileje i Dunavskog limesa (doktorska disertacija), 20 To je bilo stajalište R. Aigraina, B. de Gaiffiera, J. Duboisa i Zagreb, 2012., 298-300. A. Borsta. S takvim se tumačenjem ne slažu F. Prinza ili J. 35 RAJKO BRATOŽ, Krščanstvo v Ogleju in na vzhodnem vplivnem Nelson. Usp. Pádraig Ó Riain (bilj. 19), 316; Hippolyte območju oglejske cerkve od začetkov do nastopa verske svobode, Delehaye (bilj. 16), 55., Jacques D ubois, Les martyrologes Ljubljana, 1986., 206. HiM mu redom pripisuju rimsko du Moyen Âge latin, Turnhout, 1978., 29-36. podrijetlo, što ukazuje na njihovu oslonjenost prvenstveno na 21 Mislim na Martyrologium Bedae (o. 730); Martyrologium Flori rimsku hagiografsku tradiciju. Usp. Victor Saxer (bilj. 30), (o. 837); Martyrologium Adonis (o. 800.-875.); Martyrologium 388-389. Usuardi (o. 865.-870.) 36 S dosta povjerenja u „temeljnu povijesnost” pasije, Bratož 22 Usp. Martyrologium Bedae, PL 94, 1141A – 1142A; Martyrologium razmatra podatke o Krševanu u svjetlu povijesnih okolnosti Flori, PL 94, 1141C – 1142C; Sancti Adonis Martyrologium, PL Dioklecijanovih mjera protiv kršćana. RAJKO BRATOŽ (bilj. 123, 203D – 204B; Usuardi Martyrologium, PL 124, 835. Navode 24), 143-159. preuzimam, ponajprije iz praktičnih razloga, iz Migneove 37 Na području današnje župe Sv. Eufemije u Gradu postoji PL. Novija izdanja martirologija su: Jacques Dubois, moderna crkva Sv. Krševana posvećena 1981., ali, koliko mi je Le Martyrologe d’Usuard. Texte et commentaire, Subsidia poznato, bez starijeg povijesnog predšasnika. Hagiographica 40, Bruxelles, 1965.; Jacques Dubois – 38 GIUSEPPE CUSCITO, Il culto di S. Crisogono fra Aquileia e Genevieve Renaud, ur., Le Martyrologe d’Adon, Paris, Roma, Antichità altoadriatiche 30 (1987.), 259, n. 17. Iako su 2001.; Jacques Dubois – Genevieve Renaud, ur., poneki stariji autori smatrali da se radi o samostanu „sv. Marije Édition pratique des martyrologes de Bede de l’Anonyme Lyonnais u Akvileji” (v. npr. PIO PASCHINI, Note storiche su uomini et de Florus, Paris, 1976. ed avvenimenti del Friuli in sul cadere del regno longobardo, 23 Hilarije i Tacijan (16. 03.), skupina Kancijâ (31. 05.), Prot (15. Memorie Storiche Forogiulesi 8 (1912.), 10.) danas je prevladalo 06.), Hermagora i Fortunat (12. 07.), Feliks i Fortunat (13. 08.) i mišljenje da je riječ o samostanu koji se nalazio na području Krizogon (24. 11.) prema: Sergio Tavano, Aquileia cristiana današnjeg San Canzian d’Isonzo. Detaljnije vidi: SERGIO (Antichità altoadriatiche 3), Aquileia – Udine, 1972., 25. O TAVANO, Un monastero altomedievale a San Canziano, kultu mjesnih mučenika vidi također: Giuseppe Cuscito, Il Memorie Storiche Forogiuliesi 45 (1964.), 161-169. primo cristianesimo nella Venetia et Histria indagini e ipotesi, 39 GIUSEPPE CUSCITO (bilj. 38), 259. O problemu toponima Antichità altoadriatiche 28 (1986.), 270-285. Aquae Gradatae vidi: Sergio Tavano, Indagini sulle ‘Aquae 24 RAJKO BRATOŽ, Storicità del grupo dei Canziani – Gradatae’, Studi Goriziani 30 (1961.), 157-164. Na lokalitetu Zgodovinska avtentičnost Kancijeve mučeniške skupine, u: Grodàte je 2004., povodom proslave 1700. obljetnice mučeništva, I santi Canziani nel XVII centenario del loro martirio - Sv. podignut spomenik skupini Kancijâ. Kancijani ob 1700-letnici mučeništva, (ur.) J. Toplikar, S. Tavano, 40 Osim dvaju sarkofaga u istoj je crkvi sačuvana i stela, vjerojatno Monfalcone, 2005., 129. s mučenikova groba, s natpisom: beatissimo mart[yri] Proto. 25 MAH, 146. Sarkofag i stela su prema paleografskim odlikama datirani u 26 Hippolyte Delehaye (bilj. 17), 612; Giuseppe Cuscito, prva desetljeća 4. st. Usp. GIUSEPPE CUSCITO (bilj. 38), 256 Martiri cristiani ad Aquileia e in Istria: Documenti archeologici e (fig. 1-3); Sergio Tavano – Giuseppe Bergamini, ur., questioni agiografiche, Trieste – Udine, 1992., 70. Patriarchi: quindici secoli di civiltà fra l’Adriatico e l’Europa 27 Hippolyte Delehaye (bilj. 17), 103; Giuseppe Cuscito Centrale, Milano, 2000., 65. O epigrafskim odlikama temeljitije: (bilj. 26), 70. SERGIO TAVANO, Testimonianze epigrafiche del culto dei martiri Proto e Crisogono in San Canciano, Studi Goriziani 28 28 RAJKO BRATOŽ (bilj. 24), 143. (1960.), 151-164. Noviji osvrt na starost sarkofaga i epigrafske 29 Delehaye je smatrao da je taj datum odraz rimskog kulta, dok karakteristike natpisa može se naći u: DANILO MAZZOLENI, bi „izvorni akvilejski” dies bio onaj u veljači: Hippolyte Il culto degli apostoli e dei martiri ad Aquileia e nel suo Delehaye (bilj. 16), 618-619. territorio alla luce delle testimonianze epigrafice, u: Cromazio 30 Usp. Victor Saxer, L’ hagiographie ancienne d’ Aquilée à di Aquileia (388-408) al crocevia di genti e religioni (ur. Sandro propos d’ un livre récent”, MEFRM, 92/2 (1980.), 378-379. Piussi), Milano, 2008., 332-337.

41 CIL V, Suppl., I, 1223 (Beatissimo/martyri/Proto); 1224 53 RAJKO BRATOŽ (bilj. 35), 214. (Beatissimo/martyri/Chrisogono). 54 RAJKO BRATOŽ (bilj. 24), 129 (s obilnom literaturom). 42 U vrijeme ovog istraživanja oba su sarkofaga bila premještena 55 CIL V, 1146. u crkvu Sv. Kancija zbog arheoloških iskopavanja u crkvi Sv. Prota. No prilikom posjeta crkvi bilo je vrlo teško razgledati ih 56 VALERIA MATTALONI (bilj. 49), 145, bilj. 38. jer su, zbog prokišnjavanja krova, bili stiješnjeni uza zid crkve i 57 RAJKO BRATOŽ (bilj. 35), 210. Nešto suzdržanija je VALERIA teško pristupačni. Osnovni podaci, kao i kvalitetne fotografije MATTALONI (bilj. 49), 144-145. smatrajući da je „suggestivo obaju sarkofaga, mogu se naći u katalogu izložbe održane u pensare che tale legame sia sorto in virtù della comune Udinama od 6. studenog 2008. do 8. ožujka 2009. Vidi: DANILO venerazione a San Canzian d’Isonzo, come suggerito già per MAZZOLENI (bilj. 40), 333. Proto, ma l’ipotesi non è dimostrabile.” 43 O starijim iskopavanjima vidi u, inter alia, Mario 58 O najranijim katalozima akvilejskih biskupa: Giuseppe Mirabella Roberti, Ritrovamenti archeologici a San Cuscito, (bilj. 24), 285-292. Canzian d’Isonzo, Studi goriziani, XXXIX (1966.), 43-62; 59 RAJKO BRATOŽ (bilj. 35), 220. (Dandulus, Chronica, a. 286.; ISTI, La basilica paleocristiana di San Canzian d’Isonzo, Vitae patriarcharum Aquileiensium (RIS XVI, 1730, 7); A. Aquileia Nostra, XXXVIII (1967.), 59-86; Giuseppe Bellonus Utinensis, De vitis et gestis patriarch. Aquil.). Cuscito, Le scoperte archeologiche di San Canzian 60 Za pregled kronika koje donose podatke o Krševanu kao d’Isonzo, Il Territorio 2 (1979.), 31-38; Luisa Bertacchi, biskupu v. također i RAJKO BRATOŽ, Povezave med Trakijo in (et al.) ur. Ad Aquas Gradatas: segni romani e paleocristiani severnojadranskimi deželami v pozni antiki, Zgodovinski časopis a San Canzian d’Isonzo, San Canzian d’Isonzo, 1991.; I santi 42/4 (1988.), 494-495. Canziani nel XVII centenario del loro martirio – Sv. Kancijani ob 1700-letnici mučeništva, (ur.) J. Toplikar, S. Tavano, 61 RAJKO BRATOŽ, I primi vescovi, u: Patriarchi: quindici secoli Monfalcone, 2005., passim. di civiltà fra l’Adriatico e l’Europa Centrale, (ur.) Sergio Tavano, Giuseppe Bergamini, Milano, 2000., 70. 44 RAJKO BRATOŽ (bilj. 35), 210. Za pregled literature i najnovija istraživanja vidi: Angela Borzacconi, La chiesa 62 Pretpostavku su afirmativno razmatrali G. Cuscito, F. Lanzoni, medievale di San Proto, u: Il paese e il territorio di San Canzian A. Niero, P. Paschini i S. Tavano. d’Isonzo nel Medioevo, Udine, 2012., 35-54. 63 RAJKO BRATOŽ (bilj. 60), 494-495, osobito bilj. 52-53. 45 GIUSEPPE CUSCITO (bilj. 38), 256. Angela Borzacconi 64 Već su Delehaye (1931, 619) i Mesnard (1935, 39) bili neodlučni, (bilj. 44), 49. „I dati archeologici parrebbero confermare che la no Tavano je tek 1960. (1960, 163, n. 65) izrazio svoju nedoumicu basilica paleocristiana sorta sull’antica via Gemina e dedicata al po tome pitanju. martire aquileiese Proto.” 65 Usp. npr. Sergio Tavano (bilj. 23), 42. stavlja dva Krševana 46 Oba sarkofaga na tom se lokalitetu prvi put spominju tek među biskupe (S. Crisogono 302/3. i Crisogono II s. a.); početkom 16. st. (Sergio Tavano – Giuseppe Bergamini FRANCO TONON, Le origini della Chiesa di Venezia, Venezia, (bilj. 40), 65, 67) te valja upozoriti na to da nije sasvim sigurno 1987., 187; Sergio Tavano – Giuseppe Bergamini (bilj. kad su dospjeli u crkvu. Također povoda sumnji daje i činjenica 40), 59. („Il martire aquileiese, con ogni probabilità lo stesso che da nisu napravljeni od istog materijala. Dok je sarkofag Sv. Prota nel catalogo episcopale di Aquileia compare il terzo o quarto izveden u grčkom mramoru, sarkofag Sv. Krševana napravljen posto.”); RAJKO BRATOŽ (bilj. 61), 70. („L’identificazione del je od vapnenca iz Arauzine. Taj je podatak značajan jer se radi vescovo Crisogono con l’omonimo martire sembra, malgrado o lokalnom vapnencu koji se vadio iz rimskih kamenoloma alcuni imprecisioni, ragionevole.”). nedaleko Duina (sjeverno od Trsta). Arauzinski kamenolomi 66 Da bi visok društveni položaj mogao upućivati na vezu s bili su aktivni već od 1. st. pr. K. i od toga su kamena izgrađene tradicijom o biskupu, odnosno odražavati RAJKO BRATOŽ Akvileja i Tergeste. (bilj. 60), 496., s ondje navedenom talijanskom literaturom 47 Giuseppe Cuscito, Martiri cristiani ad Aquileia e in Istria: (bilj. 68). Documenti archeologici e questioni agiografiche, Trieste – Udine, 67 Rita Lizzi Testa, Roma, Aquileia e Sirmium fra agiografia 1992., 65-69. e fondazioni titolari, Antichità altoadriatiche, 57 (2004.), 250. 48 SERGIO TAVANO (bilj. 40), 162; GIUSEPPE CUSCITO (bilj. Iako je sačuvana u izvorima mlađim od 11. st. tradicija o 38), 256. prvim akvilejskim ‚patrijarsima’ oblikovana je vjerojatno već 49 VALERIA MATTALONI, Le Passioni dei martiri aquileiesi e u 9. st. na temelju starijeg materijala. Krševan se u izvorima istriani II, (ur.) Emanuela Colombi, Roma, 2013., 140-142. iz tog vremena gotovo i ne spominje. RAJKO BRATOŽ (bilj. 50 VALERIA MATTALONI (bilj. 49), 142-145. 61), 69; Victor Saxer (bilj. 30), 387. upozorio je na to da te kataloge treba koristiti kao „svjedočanstvo o akvilejskim 51 VALERIA MATTALONI (bilj. 49), 145-146. predajama živim u vrijeme sastavljanja pojedinog rukopisa, a 52 Kad je riječ o Zoilu, teško je utvrditi povijesnu podlogu tog ne kao izvore o akvilejskom ranom kršćanstvu.” venerabilis senex spomenutog u više legendi. Usp. RAJKO 68 Rita Lizzi Testa (bilj. 67), 250. BRATOŽ, Il cristianesimo aquileiese prima di Costantino: fra Aquileia e Poetovio, Udine – Gorizia, 1999., 380; VALERIA 69 Miroslav GraniĆ (bilj. 9), 36. MATTALONI (bilj. 49), 145. 70 Usp. TRPIMIR VEDRIŠ (bilj. 13a).

Trpimir Vedriš: O podrijetlu i najranijem kultu zadarskog... Ars Adriatica 4/2014. (29-42)

71 O natpisu iz Otresa na kojem je sačuvano ime sv. Krševana doba u Hrvatskoj, u: Hrvatska u doba kneza Branimira, ur. Šime vidi: MATE ZEKAN, Pet natpisa kneza Branimira s posebnim Batović, Zadar, 2002., 111-117.; ISTI, Varvarina praeromanica, osvrtom na nalaz iz Otresa, Kačić, 25 (1993.), 405-420.; ISTI, u: Studia Varvarina I, (ur.) Miljenko Jurković, Bruna Kuntić Pregled istraživanja lokaliteta Otres–Lukačuša, Starohrvatska Makvić, Zagreb – Motovun, 2009., 21-28. prosvjeta III, 27 (2000.), 261-270.; VEDRANA DELONGA, Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, 72 Usp. TRPIMIR VEDRIŠ (bilj. 13a), 212-220. Split, 1996., 216-217.; NIKOLA JAKŠIĆ, Skulptura Branimirovog 73 TRPIMIR VEDRIŠ (bilj. 13a), 220.

Most read articles by the same author(s)

Similar Articles

1-10 of 218

You may also start an advanced similarity search for this article.