Preskoči na sadržaj
Rivista di storia dell’arte adriatica Traži

Benediktinci i predromanička skulptura sjeverne i srednje Dalmacije

DOI 10.15291/ars.4631

Preuzmi PDF

Svezak 14 (2024)

Otvoreni pristup

Metrike članka

  • 3 412 Pregledi sažetka
  • 1 248 Preuzimanja PDF-a
  • 12 Preuzimanja po danu
  • 164 Preuzimanja ovaj mjesec
  • Ivan Josipović Odjel za povijest umjetnosti, Sveučilište u Zadru ijosipov@unizd.hr Korespondentni autor

U radu se nastoji istaknuti uloga benediktinskog reda kao jednoga od ključnih faktora u nastanku i širenju predromaničke skulpture na istočnoj obali Jadrana. Posebno se naglašava važnost zadarskih benediktinaca kao naručitelja nekih od najreprezentativnijih reljefa predromaničkog stila u hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj baštini, zatim njihov utjecaj na formiranje i disperziju likovnog ukusa u širem zaleđu grada Zadra, ali i sjeverne i srednje Dalmacije općenito, dakle i na teritoriju ranosrednjovjekovne hrvatske kneževine 9. stoljeća. Štoviše, obradom nekih tek nedavno objavljenih, a u široj javnosti još uvijek gotovo nepoznatih predromaničkih reljefa, koji potječu iz crkve Sv. Krševana i Sv. Marije Male, možda se mogu uspostaviti i nešto čvršće indicije o ranijoj prisutnosti benediktinskog reda u Zadru. Naime, rani predromanički reljefi koji su pronađeni u dvjema važnim benediktinskim crkvama u gradu, govore u prilog zaključku da su zadarski benediktinci morali djelovati u Zadru najkasnije od zadnje četvrtine 8. stoljeća, bez obzira na to što je njihova prisutnost u tom gradu u povijesnim izvorima indirektno posvjedočena tek početkom 10. stoljeća.

benediktinci, predromanička skulptura, sjeverna i srednja Dalmacija, Kneževina Hrvatska, Zadar, 8. i 9. stoljeće

1. Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, ulomci reljefa s lokaliteta Rižinice u Rupotini (Rupotinama) kod Solina, 2. ili 3. četvrtina 9. stoljeća (izvor: Starohrvatski Solin /bilj. 7/, 117, 172, sl. 28, T. VII; VEDRANA DELONGA /bilj. 9/, T. XLIII, 94, 96; prema ideji autora izradio: M. Košta) Stonemason’s Workshop from the Reign of Duke Trpimir, relief a b fragments discovered at Rižinice site in Rupotina (Rupotine) near Solin, 2nd or 3rd quarter of the 9th century

c d

e f

Slična je situacija i s vladarskim benediktinskim samostanom (monasterium re- gale) Sv. Bartolomeja na lokalitetu Kapitul kod Knina, čiji su opati zabilježeni u kra- ljevskim ispravama iz vremena Petra Krešimira IV. i Zvonimira, a podatci koji se iz njih crpe svjedoče o važnoj ulozi koju je taj samostan imao u političkom životu Hrvatske u drugoj polovini 11. stoljeća.9 O njegovu eventualnom ranijem osnutku možda svjedoče ulomci predromaničkih reljefa koji se mogu datirati u sredinu 9. stoljeća, tj. u Trpimirovo vrijeme,10 dok je spomen nekoga neznanog opata donatora zabilježen u uklesanom natpisu na sačuvanom dijelu kamenog zdenca iz samostan- ske crkve (…cvs abbas fieri… // …orete pro me…), ali je taj ulomak potpuno bez ukrasa, pa je datiran u duži vremenski period od 9. do 11. stoljeća.11 Ipak, stavlja- njem tog samostana u korelaciju s Rižinicama, pretpostavlja se da je „osnovan oko sredine 9. st. za vladanja Trpimira, u vrijeme širenja benediktinskog reda na prosto- rima hrvatske kneževine”.12 Osim pretpostavljenoga vladarskog samostana u Rižinicama, kao i onoga pouz- danoga na kninskom Kapitulu, u vezu s benediktincima mogu se dovesti i važne ra- nokršćanske i/ili predromaničke crkve i samostani na širemu zadarskom području, poput onih u Ninu, Lepurima ili Otresu kraj Bribira (sl. 2), jer su nam se sretnim slučajem na ulomcima predromaničkih reljefa i arhitektonske skulpture s tih lokali- teta uspjele sačuvati epigrafičke potvrde o postojanju pojedinih opata tipičnoga ger-

sjeverne i srednje Dalmacije

Nin

ZADAR

Kapitul

Lepuri

Otres

Gornji Muć

Rižinice

2. manskog imena (npr. Teudebertus abbas) ili pak specifičnih crkvenih titulara (pri- Geografska karta sjeverne i dijela mjerice Sanctus Grisogonus) koji se mogu povezati jedino s djelovanjem toga najsta- srednje Dalmacije s označenim položajima važnih ranokršćanskih rijeg samostanskog reda zapadne Crkve i u zaleđu istočne jadranske obale. Naime, i/ili predromaničkih crkava na tim trima lokalitetima utvrđeno je djelovanje iste klesarske produkcije koja je, po i samostana koji se već u 9. svemu sudeći, bila povezana s benediktincima, što se da zaključiti po čestim spomi- stoljeću mogu dovesti u vezu s benediktincima (na podlozi njanjima opatā, ali i samoga kneza Branimira, u epigrafičkim tekstovima s njezinih Google Mapsa prema ideji autora reljefa, pa je u znanstvenoj literaturi prigodno i nazvana Benediktinskom klesarskom izradio: M. Košta) radionicom iz vremena kneza Branimira.13 Map of northern and partly central Dok je u posvetnom natpisu s dvaju arhitrava oltarne ograde iz Nina (sl. 3), pro- Dalmatia with marked locations duktu navedene klesarske produkcije, uz ime kneza Branimira (Temporibus domino of important early Christian and/ Brannimero dux Slcauorum…), uklesano i ime opata Teudeberta (…ego Teudebertus or pre-Romanesque churches and monasteries associated with the abbas pro remedio anime mee fieri rogavi…),14 na lokalitetu Sv. Martin u Lepurima Benedictines already in the 9th kod Benkovca pronađena su čak tri ulomka liturgijskih instalacija i arhitektonske century skulpture crkve (arhitrav oltarne ograde, ulomak oltarne menze i okvir vrata) sa sa- čuvanim dijelovima natpisa koji spominju opate kao pokretače određenih zahvata (sl. 4).15 Od tih lepurskih spomenika posebno su zanimljivi ulomci vrata lepurske crkve koja su nastala prenamjenom antičkog sarkofaga (sl. 4c). Iz njihova uklesanog natpisa može se sa sigurnošću iščitati ime kneza Branimira, kao i ime opata Teude- berta (Temporibus Branimiro dux ego Teodebertus abbas fecit…), očito one iste osobe koja je spomenuta i na arhitravu iz Nina. Takvo iščitavanje posvetnog natpisa, koje je dosad višekratno ponuđeno u recentnijoj znanstvenoj literaturi, još više dobiva

sjeverne i srednje Dalmacije

3. Arhitravi Benediktinske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira iz Nina, zadnja četvrtina 9. stoljeća (foto: Z. Alajbeg; izvor: VEDRANA DELONGA /bilj. 9/, T. LXVIII, 174; prema ideji autora izradio: M. Košta) Architraves by the Benedictine Stonemason’s Workshop from the Reign of Duke Branimir, Nin, last quarter of the 9th century

na uvjerljivosti ako se na umu ima činjenica da posvetni natpis s okvira vrata crkve u Lepurima zapravo predstavlja skraćenu ili, bolje reći, jezgrovitije sročenu inačicu natpisa uklesanog na navedenim ninskim arhitravima, a oba ta epigrafička teksta, posve uobičajeno za to vrijeme, znatno odstupaju i od pravila klasičnog latiniteta.16 Također, kad je već riječ o Lepurima, treba istaknuti da je uz crkvu Sv. Martina pro- nađeno i dosta primjeraka nešto ranijih predromaničkih reljefa koji su atribuirani Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira (ulomci plutejā, pilastara te zabata i arhitrava oltarne ograde, ali i šesterostranog ciborija) (sl. 5),17 što je poveznica s ulomcima iste klesarske produkcije koji su pronađeni u Rižinicama kraj Solina, a među kojima se ističe čuvena lijeva stopa zabata sa sačuvanim dijelom posvetnog natpisa PRO DVCE TREPIME[ro…] (sl. 1a).18 Kako se taj lokalitet u hrvatskoj hi- storiografiji dovodi u vezu s prvim benediktincima koji su, makar i implicitno, za- svjedočeni na istočnoj obali Jadrana, možda se angažman iste klesarske produkcije i u Lepurima, može dovesti u vezu s djelovanjem redovnika Sv. Benedikta, tim više što je njihova prisutnost u nešto kasnijem Branimirovu vremenu na tom lokalitetu višekratno epigrafički potvrđena. S druge strane, zbog prethodno navedenih epigrafičkih svjedočanstava s ninskih reljefa iz Branimirova doba, koji su u novije vrijeme dodatno osnaženi lepurskim analogijama, drži se da je na mjestu antičkog hrama u Ninu, uz pretpostavljenu ra- nosrednjovjekovnu crkvu koja je najvjerojatnije bila posvećena sv. Mihovilu, izvorno bio smješten muški benediktinski samostan Sv. Ambrozija koji je morao biti ute- meljen tijekom 9. stoljeća, i to najkasnije u doba kneza Branimira. Naime, iako je taj samostan u pisanim vrelima spomenut tek 941. godine,19 očito je da je epigra- fički zasvjedočeni opat Teudebert bio njegov poglavar u vrijeme Branimirove vla- davine Kneževinom Hrvatskom, dakle u zadnjoj četvrtini 9. stoljeća.20 Također, uz već spomenute arhitrave oltarne ograde iz Nina, treba istaknuti da je u tom gradiću pronađeno još nekoliko predromaničkih reljefa od kojih se jedan s oprezom može atribuirati Klesarskoj radionici iz vremena kneza Trpimira (ulomak arhitrava oltarne ograde) (sl. 6a), a ostali, sa sigurnošću, objema klesarskim produkcijama iz vremena kneza Branimira (više ulomaka plutejā oltarne ograde) (sl. 6b-e).21 U slučaju pak crkve Sv. Martina u Lepurima opet se, na temelju višekratnog spominjanja opata Te- udeberta, a možda i nekih drugih osoba koje su također obnašale opatsku dužnost, pretpostavlja da je riječ o benediktinskom samostanu ili pak područnom cenobiju, tj. redovničkoj celli koja je najvjerojatnije bila povezana s ninskim benediktinskim samostanom Sv. Ambrozija.22 Kako je u slučaju navedenoga lepurskog lokaliteta ri- ječ o kasnoantičkome sakralnom kompleksu koji je u dva navrata nadograđivan i obnavljan tijekom 9. stoljeća, i to u vrijeme vladavine hrvatskih knezova Trpimira

sjeverne i srednje Dalmacije

4. Ulomci predromaničkih liturgijskih instalacija i arhitektonske dekoracije s lokaliteta Sv. Martin u Lepurima kraj Benkovca sa sačuvanim dijelovima posvetnih natpisa koji spominju opate, zadnja četvrtina 9. stoljeća (foto: Z. Alajbeg; prema ideji autora a izradio: M. Košta) Fragments of pre-Romanesque liturgical furnishings and architectural decorations from St Martin in Lepuri near Benkovac, including parts of dedicatory inscriptions mentioning abbots, last quarter of the 9th century b

c

[oko 840. – 864. (?)] i Branimira (879. – 892.), početak djelovanja benediktinskog samostana ili pak područnog cenobija uz ranokršćansku crkvu Sv. Martina može se smjestiti najranije u drugu četvrtinu 9. stoljeća. S ulomaka rekonstruirane trabeacije oltarne ograde sa središnjim zabatom, nađenih na lokalitetu Otres,23 inače smještenom u polju između Ostrovice i Bribira na samom istočnom rubu Ravnih kotara, može se iščitati posvetni natpis u kojem je, uz kneza Branimira, spomenut i jedan svjetovni velikodostojnik (sl. 7). Naime, iz fragmentarno sačuvanih dijelova posvetnog natpisa dā se razabrati sljedeći sadržaj: + IN N(omine) D(omi)NI TE(m)POR[e] DOMNO [Br]ANNI[mero] DVCI EGO C[ede]DRA[go] [ad ho]NORE(m) BEATI PETRI ET S(an)C(ta)E MARIE S(an)C(t)I GEORGII S(an)C(t)I STEFANI S(an)C(t)I MARTINI S(an)C(t)I GRISOGONI S(an)C(ta)E CRVCIS.24 Nedavno sam upozorio na to da bi u imenu donatora u formulaciji navedenog kao C[ede]DRA[go], umjesto dosad s oprezom predlaganog Zdedraga, trebalo prepoznati Želidraga (Cellidrago), župana mačonošu supruge kneza Muncimira (892. – oko 910.),

sjeverne i srednje Dalmacije

5. Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira, ulomci liturgijskih instalacija s lokaliteta Sv. Martin u Lepurima kod Benkovca, 2. ili 3. četvrtina 9. stoljeća (foto: Z. Alajbeg; prema ideji autora izradio: M. Košta) Stonemason’s Workshop from the Reign of Duke Trpimir, fragments of liturgical furnishings from St Martin in Lepuri near Benkovac, 2nd or 3rd quarter of the 9th century

koji je kao jedan od potpisanih svjedoka naveden u povelji toga hrvatskog kneza (a ujedno i Branimirova nasljednika) iz 892. godine.25 Nadalje, kako je u posvetnom natpisu s otreške trabeacije između sedam navedenih titulara spomenut i sv. Krševan, a s obzirom na to da osim u Otresu spomen tog svetca nije zabilježen nigdje drugdje u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Nikola Jakšić je zaključio da posrednika u pojavi štovanja njegova kulta treba prepoznati upravo u benediktinskoj zajednici jer je njoj matična ustanova na istočnoj obali Jadrana bio zadarski samostan Sv. Krševana, i to ne samo u Dalmaciji nego i u Hrvatskoj. Također, kako se velik broj lokaliteta na kojima je djelovala radionica koja je izradila trabeaciju oltarne ograde iz crkve u Otresu može dovesti u neposrednu vezu s benediktincima (Zadar, Nin, Lepuri),26 navedeni je autor smatrao opravdanim da je imenuje Benediktinskom klesarskom radionicom iz vremena kneza Branimira, a činjenicu da su njezini reljefi pronađeni i u dalmatinskim gradovima (Zadar, Split) i na području hrvatske kneževine objasnio je upravo internacionalnim obilježjima benediktinaca.27 Dakle, činjenica je da je većina dosad spomenutih, ali i veliki dio ostalih reljefa iz Nina, Otresa i Lepura na temelju sačuvanih posvetnih natpisa pouzdano datirana u vrijeme vladavine kneza Branimira, kao što su i gotovo svi ti ulomci, s iznimkom onih koji su pripadali okviru vrata (sl. 4c) i oltarnoj menzi iz Lepura (sl. 4a) koji nemaju likovnu dekoraciju, ali i lepurskog arhitrava s natpisom …[Teudeb]ERTUS ABBA(s) HVNC DOMUM [edifi]CAVIT (sl. 4b), po izvedbeno-morfološkim karak- teristikama pripisani dvjema klesarskim radionicama – Klesarskoj radionici iz vre- mena kneza Trpimira i Benediktinskoj klesarskoj radionici – čije se djelovanje može dovesti u najužu vezu s benediktincima. Štoviše, u Lepurima je utvrđen i angažman obiju klesarskih produkcija iz Branimirova vremena, tj. i već spominjane Benediktin- ske klesarske radionice, i one, u kvalitativnom smislu inferiornije, koja je u literaturi imenovana Dvorskom klesarskom radionicom.28 Opusu prvonavedene, kvalitetnije klesarske produkcije pripada i trabeacija oltarne ograde sa središnjim lukom s le- purskoga Sv. Martina (sl. 8), na čijem se posvetnom napisu spominje neki „izabra-

sjeverne i srednje Dalmacije

6. Ulomci predromaničkih reljefa iz Nina, sredina i zadnja četvrtina 9. stoljeća (prema ideji autora izradio: M. Košta) Fragments of pre-Romanesque a reliefs from Nin, middle of the 9th century and the last quarter of the 9th century

b

c

d e

ni Ivan” (Iohannes electus), zatim vjerojatno i sama Bogorodica (beata semperque virgo?),29 a na jednom jako oštećenom ulomku njezina luka sasvim je recentno pre- poznato i ime kneza Branimira,30 pa je to njegov drugi identificirani epigrafički spo- men na tom lokalitetu (zasad jedini takav slučaj na teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske), u kojem je sam knez vjerojatnije bio naveden kao vladajući monarh prije nego kao donator građevinskog poduhvata.31 Osim što je najnovije iščitavanje vladareva, tj. Branimirova imena dodatna po- tvrda ispravnosti do sada uspostavljenih atribucija određenim klesarskim produk- cijama, u tom slučaju Benediktinskoj klesarskoj radionici, kao i točnosti uspostav- ljenih analogija sa srodnom skulpturom s ostalih dalmatinskih lokaliteta, u prvom redu s čuvenim arhitravom iz Muća Gornjeg koji također spominje kneza Branimira (...Branimiri annorvm Christi sacra de virgine carne vt svmpsit svnt DCCCLXXX et VIII, VIque indictio...) (sl. 9),32 dodatno je razjašnjena i uloga koju su pripadnici be- nediktinskog reda imali u nastanku i disperziji predromaničke skulpture na teritori- ju tadašnje hrvatske kneževine, tj. na prostoru današnje sjeverne i srednje Dalmacije. Naime, kako je na oštećenom dijelu luka oltarne ograde iz Lepura utvrđeno gotovo identično pisanje Branimirova imena s istovjetnim i profinjenim načinom oblikova- nja slova i upotrebe ligatura, abrevijatura i suspenzija kao i na mućkom arhitravu,33

sjeverne i srednje Dalmacije

7. postaje jasno da njihovi naručitelji moraju biti pripadnici uskoga i obrazovanog kru- Benediktinska klesarska radionica ga ljudi koji su imali jasan misionarski zadatak, pa se s pravom može pretpostaviti da iz vremena kneza Branimira, rekonstruirana trabeacija oltarne je barem jedan dio sofisticiranijih posvetnih natpisa (u koje zasigurno spadaju dva ograde sa središnjim zabatom s uspoređena primjerka iz Lepura i Muća) prije njihova uklesavanja u kamen osmislila lokaliteta Otres kraj Bribira (foto: i napisala ista osoba, zacijelo neki benediktinski redovnik koji je svoj angažman u Z. Alajbeg; izvor: VEDRANA provođenju Pravila sv. Benedikta usmjerio k širenju pismenosti, proučavanju knji- DELONGA /bilj. 9/, T. LXXI, 182) ževnosti i usavršavanju kaligrafije, pa je kao takav, uz ostalu subraću, imao i bitnu Benedictine Stonemason’s Workshop ulogu u odabiru izvođača pri gradnji, obnovi i opremanju crkvenih zdanja. from the Reign of Duke Branimir, reconstruction of an altar railing Osim što je djelovanje Benediktinske klesarske radionice na temelju njezinih trabeation with a central gable from izvedbeno-morfoloških osobina prepoznato na velikom broju lokaliteta, ona je u Otres site near Bribir hrvatskoj ranosrednjovjekovnoj kulturno-povijesnoj baštini i jedna od najpreciznije datiranih klesarskih produkcija jer su, osim već spomenutog arhitrava iz Muća, koji

8. Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, rekonstrukcija luka oltarne ograde i ostali ulomci pripadajućih mu arhitrava iz crkve Sv. Martina u Lepurima kod Benkovca, 879. – 892. godine (foto: Z. Alajbeg; prema ideji autora izradio: M. Košta) Benedictine Stonemason’s Workshop from the Reign of Duke Branimir, reconstruction of an altar railing arch and architrave fragments from St Martin in Lepuri near Benkovac, 879-892

sjeverne i srednje Dalmacije

9. Usporedba – ulomak luka oltarne ograde Benediktinske klesarske radionice iz Lepura (879. – 892. godine) i srodni dio arhitrava oltarne ograde iz Muća Gornjega (888. godina) s epigrafičkim spomenima kneza Branimira (foto: Z. Alajbeg; VEDRANA DELONGA /bilj. 9/, T. XLII, 91; IVAN BASIĆ /bilj. 30/, 127–129, sl. 7-9; prema ideji autora izradio: M. Košta) Comparison between a fragment of an altar railing arch by the Benedictine Stonemason’s Workshop from Lepuri (879-892) and a related part of the altar railing architrave from Muć Gornji (888), with epigraphic mentions of Duke Branimir

je, osim Branimirovim spomenom, apsolutno datiran i uklesanom godinom 888., kao njezini produkti prepoznati i ulomci trabeacije oltarne ograde koji su otkriveni u Uzdolju kod Knina, na kojima su sačuvani dijelovi posvetnog natpisa koji spomi- nje Branimirova nasljednika na vladarskom prijestolju – kneza Muncimira – i 895. godinu (sl. 10).34 Štoviše, kad se sve izneseno ima na umu, čini se da majstore klesare Benediktinske klesarske radionice, kako je u literaturi višekratno istaknuto, uistinu treba prepoznati u benediktincima samima, jer „činjenica da su misionarili u tek po- krštenoj zemlji, u kojoj i nije bilo znatnije klesarske tradicije, sigurno ih je primorala da sami organiziraju atelier u kojem će se klesati crkveni namještaj za čitav niz obje- kata koje su tada, sami ili uz pomoć lokalnih velikaša, podizali po Hrvatskoj”.35 Ova- kve dobro argumentirane pretpostavke, koje su usklađene i s poslovičnim benedik- tinskim geslom ora et labora, mogu se dodatno osnažiti i zapažanjima o povezanosti tog reda s nešto ranijom, ali i istodobnom predromaničkom skulpturom iz Zadra, u kojem se, kao što je već naglašeno, nalazila i matična opatija benediktinskog reda na istočnoj obali Jadrana, pa će o tome više govora biti u nastavku.

10. Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, dijelovi trabeacije oltarne ograde pronađeni u Uzdolju kraj Knina, 895. godina (foto: Z. Alajbeg; izvor: VEDRANA DELONGA /bilj. 9/, T. LII, 118) Benedictine Stonemason’s Workshop from the Reign of Duke Branimir, parts of the altar railing trabeation from Uzdolje near Knin, 895

sjeverne i srednje Dalmacije

*** Ulomci zrele predromaničke skulpture koji su atribuirani Benediktinskoj klesar- skoj radionici iz vremena kneza Branimira sačuvani su i u Zadru, a oni se po mjestu pronalaska s velikom dozom sigurnosti, bez obzira na to što je u gradskoj sredi- ni mogućnost naknadnog seljenja i reupotrebe kamenih reljefa vrlo velika, mogu smatrati klesarijama koje izvorno potječu iz stare crkve Sv. Krševana u tom gradu (sl. 11).36 Uz nekoliko ulomaka pilastara i pluteja oltarne ograde, a možda i arkade ciborija, posebno se ističu dva ulomka arhitrava tipična za Benediktinsku klesarsku radionicu, među kojima je posebno zanimljiv onaj sa sačuvanim završetkom dona- cijskog natpisa koji spominje nekog neznanog Zadranina, čije se ime nažalost nije sačuvalo, zajedno s njegovom suprugom Marinom (sl. 11c).37

11. Benediktinska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, ulomci liturgijskih instalacija pronađeni u crkvi Sv. Krševana u Zadru, zadnja četvrtina 9. stoljeća (prema a ideji autora izradio: M. Košta) Benedictine Stonemason’s Workshop from the Reign of Duke Branimir, fragments of liturgical furnishings from St Chrysogonus in Zadar, last quarter of the 9th century b

c

e

d f i

g h

sjeverne i srednje Dalmacije

Međutim, u romaničkoj crkvi Sv. Krševana pronađeno je krajem 19. i početkom 20. stoljeća više ulomaka još jedne grupe predromaničkih reljefa, i to dosta ranih, a oni su, isto kao i kasniji reljefi Benediktinske klesarske radionice, kao spoliji većinom bili ugrađeni u pločnik ili u južni perimetralni zid te zadarske sakralne građevine. Ti su ulomci, koji pokazuju karakteristike rane predromaničke skulpture (sl. 12), atribuirani klesarskoj produkciji koja je u znanstvenoj literaturi nazvana Radionicom plutejā zadarske katedrale,38 a upravo su fragmenti jednoga njezina naknadno reu- potrijebljenog pilastra oltarne ograde omogućili i preciznije određivanje vremena njezina djelovanja. Naime, kako je poleđina navedenog pilastra naknadno preklesa- na u arhitrav s dvozonskom ukrasnom površinom (sl. 13), koja na izvedbenoj razini pokazuje karakteristike još jedne zadarske ranopredromaničke klesarske produkcije angažirane na opremanju stare crkve Sv. Krševana – Majstora zadarskih ambona,39 postalo je jasno da između djelovanja tih dvaju klesarskih atelijera postoji određe- na vremenska distancija. Tako su radovi Radionice plutejā zadarske katedrale čvršće datirani oko vremena održavanja Nicejskog koncila 787. godine, dakle u zadnju če- tvrtinu 8. stoljeća, dok se kao vrijeme djelovanja Majstora zadarskih ambona iskri- staliziralo prvo desetljeće 9. stoljeća, tj. vjerojatni kratki period franačke vlasti nad Zadrom na samom početku tog stoljeća.40 Štoviše, osim već spomenutog arhitrava oltarne ograde, s crkvom Sv. Krševana s pravom su dovedeni u vezu i ulomci jednog prsobrana ambona (sl. 14a),41 pronađeni kod crkve Sv. Mihovila u Neviđanima na otoku Pašmanu, koja je bila u posjedu zadarske benediktinske opatije Sv. Krševana sve do njezina ukinuća.42 Naglašavam da su mi upravo ti dijelovi jedinstvene cjeline prsobrana ambona, kao proizvodi Majstora zadarskih ambona, uz još jedan primje- rak iste liturgijske funkcije iz zadarske katedrale (sl. 14b), poslužili kao eponimni primjerci za imenovanje te klesarske produkcije prije navedenim nazivom. Ispostavilo se tako da grupa reljefa Radionice plutejā zadarske katedrale (arkada i ploča pokrova ciborija te po dva ulomka plutejā i pilastarā)43 iz crkve Sv. Krševana predstavlja njezinu najstariju skulpturu predromaničkih stilskih osobina datiranu u zadnju četvrtinu 8. stoljeća. Kao i ostale radove navedene klesarske produkcije, i njih

12. Radionica plutejā zadarske katedrale, ulomci liturgijskih instalacija pronađeni u crkvi Sv. Krševana u Zadru, zadnja četvrtina 8. stoljeća (prema ideji autora izradio: M. Košta) Workshop of the Plutei from Zadar Cathedral, fragments of liturgical furnishings from St Chrysogonus in Zadar, last quarter of the 8th century

sjeverne i srednje Dalmacije

13. Ulomci pilastara oltarne ograde koji su naknadno preklesani u arhitrav iz crkve Sv. Krševana u Zadru (prema ideji autora izradio: M. Košta) Fragments of altar railing pilasters re-carved into the architrave from St Chrysogonus in Zadar

karakterizira vrlo pravilan i uredan način klesanja u nešto višem reljefu, zatim meka modelacija koja na površini rahlo postavljenih motiva ne ostavlja dubok i oštar već blaži i plići urez, dok je određena voluminoznost dekoracije postignuta naglašenim 14. kontrastom između reljefno istaknutih i površinski uglađenih motiva i njihove po- Majstor zadarskih ambona, zadine koja je u većini slučajeva dosta grubo obrađena.44 U ikonografskom smislu ulomci parapeta ambona iz njezin repertoar dominantno je ranokršćanske provenijencije, pa joj na plutejima crkve Sv. Krševana pronađeni u Neviđanima (a) i parapet ambona obično nalazimo palmete pod križevima unutar arkada (tzv. „rajski motiv”), zatim iz zadarske katedrale (b), prvo tzv. Korbboden-motiv (motiv „dna pletene košare”), ili pak prikaz kantarosa iz koje- desetljeće 9. stoljeća (prema ideji ga izbija sinusoidna lozica koja se grana na više strana formirajući svojim pružanjem autora izradio: M. Košta) i slijepe ogranke, tj. vitice u obliku do kraja nezatvorenih kružnica ispunjenih nekim Master of Zadar Ambos, fragments specifičnim, uglavnom vegetabilnim motivom.45 of the ambon parapet from St Zanimljivo je, međutim, da su reljefi identičnih izvedbeno-morfoloških svojstava Chrysogonus, discovered in Neviđane (a), and the ambon otkriveni i u ženskome benediktinskom samostanu Sv. Marije u Zadru, i to kao spo- parapet from the Zadar Cathedral liji ugrađeni u njegovu kapitularnu dvoranu. Njih je recentno objavio Pavuša Vežić (b), first decade of the 9th century koji ih nije eksplicitno pripisao navedenoj klesarskoj produkciji, ali je posve jasno

a

b

sjeverne i srednje Dalmacije

15. Radionica plutejā zadarske katedrale, ulomci liturgijskih instalacija pronađeni u kapitularnoj dvorani ženskoga benediktinskog samostana Sv. Marije u Zadru, zadnja četvrtina 8. stoljeća (izvor: PAVUŠA VEŽIĆ /bilj. 46/, 119–121, sl. 12-16; prema ideji autora izradio: M. Košta) Workshop of the Plutei from Zadar Cathedral, fragments of liturgical a furnishings discovered in the capitular hall of the Benedictine b nunnery of St Mary in Zadar, last quarter of the 8th century

c

e

d

istaknuo njihove ranosrednjovjekovne ili, preciznije, ranopredromaničke karakteri- stike.46 Tu grupu, po mojem mišljenju, čine ulomak mramornog pluteja koji je, s još nekim stilski identičnim fragmentima, naknadno dospio u oplatu groba opatice Ve- kenege iz 1111. godine (sl. 15a),47 zatim ulomci arkade jednoga mramornog ciborija (sl. 15b),48 dva veća komada jednog ili dvaju različitih pluteja od bijelog vapnenca (sl. 15c-d) te jedan dio stupića s kapitelom na vrhu (sl. 15e).49 Stupić s kapitelom izrazito nalikuje na primjerke koje je Radionica plutejā zadarske katedrale izradila u Biogradu i Galovcu,50 dok mi se dekoracija dvaju ulomaka pluteja (ili plutejā) čini vrlo važnom, pa ću je i detaljnije opisati. Na prvom je primjerku (sl. 15c) tako saču- van sam vrh kantarosa s po jednom većom volutom sa svake strane (očito njegove ručice), uz koji se, s njegove desne strane, vidi veći dio dugovrate ptice koja iz njega pije zaokrećući svoje tijelo unazad. Iz kantarosa izlazi tropruta stabljika lozice koja se razgranavala na sve strane, u čijim je dvjema sačuvanim viticama koje formiraju nezatvorenu kružnicu smješten motiv rotirajućih krilaca. U prostoru između obline vitica naziru se dva oštećena motiva šiljastog završetka čiji će nam oblik postati jasan

sjeverne i srednje Dalmacije

kad bude uspoređen s dekoracijom na drugom ulomku pluteja. Naime, i drugi je primjerak (sl. 15d) imao identičnu dekoraciju kao i prethodni ulomak, ali se taj dio ukrasa tek nazire u njegovu donjem dijelu, dok mu ostatak površine prekrivaju dvije nezatvorene kružnice od iste troprute lozice, a one su ispunjene s po jednim volumi- noznim i stiliziranim višelatičnim cvijetom koji je uokviren pravilnom kružnicom, oblikujući tako svojevrsnu rozetu. U romboidnom prostoru između obline vitica, tj. nezatvorenih kružnica, isklesan je po jedan motiv ukriž postavljenih i izduženih ši- ljastih listića, dok prostor između „kružnica” i bočne rubne letve popunjava po jedan stilizirani ljiljanov cvijet. Čini mi se vrlo važnim naglasiti da su to jedini primjerci reljefa Radionice plutejā zadarske katedrale koji pokazuju da su specifično izvedene rozete ispunjale unutrašnjost slijepih ogranaka troprute lozice, i to u kombinaciji sa, za nju tipičnim, motivom rotirajućih krilaca, kao i da su njihovi međuprostori bili ukrašavani šiljatim izduženim četverolistima i stiliziranim ljiljanovim cvjetovima. U tom kontekstu Vežićevo opažanje da se srodni motivi s tih ulomaka nalaze „i na dijelovima dvaju pluteja iz Pridrage koja su pripisana produkciji klesarske ra- dionice kronološki određene po hrvatskom vojvodi Trpimiru”,51 držim krucijalnim za daljnje zaključke, ali ne u smislu njihova preciznijeg datiranja i određivanja ra- dioničke pripadnosti, već u smislu utjecaja koji je skulptura iz dalmatinskih gra- dova očito imala na oblikovanje nešto kasnijih predromaničkih reljefa nastalih na teritoriju hrvatske kneževine u njihovu zaleđu. Drugim riječima rečeno, čini se da su neke klesarije Radionice plutejā zadarske katedrale iz zadnje četvrtine 8. stoljeća, poput upravo obrađenih primjeraka sačuvanih u klaustru samostana Sv. Marije Male u Zadru, utjecale na izbor i oblikovanje likovnog repertoara Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira iz sredine 9. stoljeća, tim više što su se njezini klesari s ostvarenjima prvonavedene klesarske produkcije mogli upoznati ne samo u Zadru već i u Biogradu i Galovcu (srednjovjekovnim Tršcima), gdje je ta rana predroma- nička radionica također djelovala prije nego što su ti lokaliteti ušli u teritorij rano- srednjovjekovne hrvatske kneževine koja je uspostavljena u prvim desetljećima 9. stoljeća, tj. nakon sklapanja Aachenskog mira 812. godine. O tom sam fenomenu pisao prije više od deset godina u svojoj doktorskoj di- sertaciji te sam već tada došao do sličnih zaključaka, premda u tom trenutku nisam poznavao dva ulomka pluteja iz zadarskog samostana Sv. Marije. Naime, navedena promišljanja inkorporirao sam u poglavlje o Klesarskoj radionici iz vremena kne- za Trpimira, i to u potpoglavlju naslovljenom Podrijetlo likovnih motiva. U njemu nisam samo raspravljao o utjecaju rane predromaničke skulpture iz Zadra na Trpi- mirove klesare iz sredine 9. stoljeća, već i o utjecaju ranokršćanske umjetnosti na predromaničke reljefe iz kasnoga 8. i iz prve polovine 9. stoljeća u dalmatinskim gradovima općenito, a preko njih, posredno, i na likovni repertoar Klesarske radioni- ce iz vremena kneza Trpimira.52 Tim promišljanjima ni danas nemam što previše dodati, osim u pogledu data- cijskih korekcija povezanih sa spominjanim klesarijama Radionice plutejā zadarske katedrale, o čemu je već bilo govora. Čini mi se da se s velikom sigurnošću može zaključiti da su majstori Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira bili inspirirani likovnim repertoarom ponajprije s reljefā Radionice plutejā zadarske katedrale iz za- dnje četvrtine 8. stoljeća, ali i ostalih klesarskih produkcija koje su u međuvremenu bile aktivne na prostoru današnje sjeverne i srednje Dalmacije, poput već spomenute Trogirske klesarske radionice ili Majstora koljanskog pluteja, a koje su okvirno datirane u drugo, treće i četvrto desetljeće 9. stoljeća. Usporedba njihovih radova s obrađenim ulomcima pluteja iz zadarske benediktinske crkve Sv. Marije Male vodi k zaključku da preuzete ikonografske motive Trpimirovi klesari dodatno stiliziraju, šabloniziraju i realiziraju u plošnijoj izvedbi, što potvrđuje i jedan tip njihovih pluteja u kojemu je nekadašnja sinusoidna lozica sa slijepim ograncima pretvorena u ortogonalni sustav

sjeverne i srednje Dalmacije

a b

16. pravilno posloženih i učvorenih troprutih kružnica ispunjenih raznim animalnim i Usporedba – ulomak arkade vegetabilnim motivima. Također, kimationi sa zabatā oltarne ograde Klesarske radio- ciborija Majstora koljanskog pluteja (a) i lijeva stopa zabata nice iz vremena kneza Trpimira, koje tvori niz stiliziranih ljiljanovih cvjetova, nisu ni- oltarne ograde Klesarske šta drugo nego plošnija inačica plastičnih kimationa koje je na zabatima, arhitravima radionice iz vremena kneza i arkadama ciborija izrađivao Majstor koljanskog pluteja (sl. 16a). Upravo zbog njiho- Trpimira iz Rižinica (b) (prema ideji autora izradio: M. Košta) ve voluminoznosti, većina je kimationa na njegovim reljefima jako oštećena, ali nam se jedan primjerak srećom sačuvao na dijelu arkade ciborija iz Rižinica kraj Solina, Comparison between a fragment of the ciborium arcade made dakle s istog lokaliteta s kojega potječe i čuveni zabat Klesarske radionice iz vremena by the Master of the Koljane kneza Trpimira s natpisom PRO DVCE TREPIME[ro…] (sl. 16b). Pluteus (a) and the left foot of Međutim, fragmentarno sačuvane klesarije Radionice plutejā zadarske katedra- the gable in the altar railing by le iz zadarske Sv. Marije Male nisu jedina skupina predromaničkih reljefa koja je the Stonemason’s Workshop from the Reign of Duke Trpimir from pronađena unutar tog samostana, jer iz njegove kapitularne dvorane potječu i dva Rižinice (b) ulomka zrele predromaničke skulpture koja se mogu sa sigurnošću datirati u zadnju četvrtinu 9. stojeća. Riječ je o jednom ulomku zabata oltarne ograde koji je prvi put objavljen 1968. godine (sl. 17),53 te jednom gotovo cjelovito sačuvanom pluteju s ge- ometrijskim ornamentom od ortogonalno poredanih neučvorenih kružnica dijago- nalno presječenih troprutim trakama koje se uz bočne rubove glavnog polja pluteja pretvaraju u niz okomito poredanih perec-motiva (sl. 18).54 Pišući o ulomku zabata prigodom njegove prve objave, Ivo Petricioli je istaknuo da ima ukras „s križem i pticama u plitkom reljefu koji pokazuju znatnu originalnost kad se usporede sa slič- nim reljefima”.55 I zaista, na objema kosinama zabata teče po jedan niz ne baš vješto klesanih širokih kuka koje se spajaju u njegovu vrhu, a taj je dio dodatno popunjen jednim profiliranim kružićem. Kuke mu završavaju krupnim volutama, a stoje na kratkim i širokim nožicama od kojih su sve osim jedne profilirane. U središnjem po- lju zabata, koje je od zone kuka odvojeno širokom neprofiliranom letvom, cjelovito je sačuvana dosta nezgrapna ptica sa zdepastim tijelom, podignutim krilom, povije- nim nogama i velikom glavom s dugim kljunom i središnjim okom u obliku kružića. Ta ptica slijêva obočuje latinski križ u središtu kompozicije, dok je od njezina para s desne strane preostao samo vrh glave. Križ ima plosnato oblikovane krakove s nagla-

sjeverne i srednje Dalmacije

17. Ulomak zabata oltarne ograde pronađen u kapitularnoj dvorani ženskoga benediktinskog samostana Sv. Marije u Zadru (foto: I. Josipović) Fragment of the altar railing gable discovered in the capitular hall of the Benedictine nunnery of St Mary in Zadar

šeno definiranim rubovima koji na uglovima krakova prelaze u po jednu voluticu. Od lučnog dijela zabata preostao je tek mali dio pod nogama sačuvane ptice, a na 18. njemu se ne razaznaju tragovi slovā eventualnoga posvetnog natpisa. Plutej oltarne ograde pronađen u kapitularnoj dvorani ženskoga Obrađujući u novije vrijeme i plutej i ulomak zabata iz crkve Sv. Marije Male, benediktinskog samostana Jakšić je u oblikovanju pluteja primijetio neznatne razlike u odnosu na reljefe Dvor- Sv. Marije u Zadru, prednja i ske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira s područja hrvatske kneževine, a stražnja strana (foto: I. Josipović; kada je pri njegovu vrednovanju razmotrio i srodan mu ulomak zabata pronađen u prema ideji autora izradio: M. Košta) istoj crkvi zaključio je „da primjerci u Zadru nisu reljefi nastali u Dvorskoj klesarskoj radionici, mada im se stanovita srodnost ne može odreći”.56 No, je li to uistinu tako? Pluteus of the altar railing discovered in the capitular hall Naime, djelovanje majstora navedene klesarske produkcije u Zadru može se prepo- of the Benedictine nunnery of St znati na još jednoj lokaciji – u crkvi Sv. Krševana. Riječ je o dvama malim ulomcima Mary in Zadar, front and back side koji su pronađeni u toj građevini (sl. 19), a najvjerojatnije su izvorno pripadali plu-

sjeverne i srednje Dalmacije

19. Dvorska klesarska radionica iz vremena kneza Branimira, ulomci pluteja oltarne ograde iz crkve Sv. Krševana u Zadru, zadnja četvrtina 9. stoljeća (prema ideji autora izradio: M. Košta) Court Stonemason’s Workshop from the Reign of Duke Branimir, fragments of the altar railing pluteus from St Chrysogonus in Zadar, last quarter of the 9th century

tejima oltarne ograde (dio vijenca pluteja i dio središnjeg polja). Oni su dosad u lite- raturi bili datirani u zadnju četvrtinu 9. stoljeća,57 što već samo po sebi dosta govori, a ovom ih prigodom, zbog tipično izvedenih ukrasa izravno pripisujem Dvorskoj klesarskoj radionici. Međutim, sada se postavlja pitanje može li se navedena atribu- cija ikako uskladiti s Jakšićevim zapažanjima o reljefima iz Sv. Marije benediktin- ki, ponajprije s njegovim negiranjem mogućnosti da su oni produkti Branimirovih „dvorskih” klesara? Držim da navedena konstatacija za plutej iz Sv. Marije ne stoji, ali je Jakšićeva tvrdnja zaista osnovana kad se govori o ulomku zabata jer on znatno odstupa od morfoloških i ikonografskih obrazaca Dvorske klesarske radionice, što je navedenog autora najvjerojatnije potaknulo da im onda negira i autorstvo pluteja. Kad se tomu pridoda i dosad gotovo ustaljeno mišljenje da navedena klesarska pro- dukcija u pravilu nije djelovala u dalmatinskim gradovima (osim u Splitu), već samo na području hrvatske kneževine, takav stav zaista se činio uvjerljivim. Ipak, važno je istaknuti da je u opusu Dvorske klesarske radionice uočena jedna specifičnost, a ona se može nazvati fenomenom oponašanja radova boljih majstora klesara. Naime, na trima dalmatinskim lokalitetima, u Pridragi kod Zadra, na loka- litetu Crkvina u Biskupiji kraj Knina i u Lepurima kod Benkovca, uočeno je da su se klesari Dvorske klesarske radionice okušali u oponašanju složenije geometrijske de- koracije koja je bila uobičajena u repertoaru Benediktinske klesarske radionice.58 To se vidi na plutejima iz Pridrage i Lepura, zatim na jednom pluteju s Crkvine u Biskupiji te, posebno, na ulomku arhitrava iz Lepura (sl. 20). Rezultat tih pokušaja bio je dvo- jak: u slučaju dvaju pluteja iz Lepura (sl. 20b-c) te jednog s Crkvine (sl. 20d) pokušaji su bili relativno uspješni, dok je dekoracija dvaju pridraških primjeraka (sl. 20e-f) zbog gusto izvedenih prepleta dovela do toga da se izvorno zamišljeni motivi jedva razaznaju te da na gledatelja ostavljaju dojam krajnje kaotičnog preplitanja ravnih i zaobljenih troprutih traka koje su međusobno povezane neproporcionalno velikim i neuobičajeno izduženim čvorovima.59 Gotovo podjednako neuspješni „dvorski” su klesari bili i pri oblikovanju lepurskog arhitrava (sl. 20a). Kad se iznesena zapažanja o fenomenu oponašanja stave u kontekst činjenice da sad u Zadru imamo čak dvije crkve unutar kojih su pronađeni reljefi koji se mogu izravno dovesti u vezu s produkcijom Dvorske klesarske radionice, možda je moguće ponuditi rješenje i za problematiku zabata iz Sv. Marije Male. Njegova originalnost koju ističe Petricioli, može se objasniti kao najuspješnije oponašanje koje je realizi- rao neki od majstora Dvorske klesarske radionice, pri kojem je iskombinirao moti- viku tipičnu za čak dvije klesarske produkcije (sl. 21), ali i odbacio za Branimirove „dvorske” klesare tipičan pojas zakržljalog kimationa kao razdjelnice između zone kuka i središnjeg polja zabata. Tako se u nizu kuka na kosinama zabata vidi vjer- no morfološko oponašanje kuka Benediktinske klesarske radionice, ali još uvijek sa,

sjeverne i srednje Dalmacije

a

c

b d

e f

20. za „dvorske” klesare tipičnim, nesigurnijim duktusom klesanja, što nije bio slučaj s Dvorska klesarska radionica iz kukama i perecima s lepurskog arhitrava gdje vjerno oponašanje oblikovanja nisu vremena kneza Branimira, ulomci pluteja oltarne ograde iz Lepura uspjeli, ili možda čak ni željeli, postići. S druge strane, ptica s istoga zadarskog zaba- (b-c), Pridrage (e-f) i s Crkvine ta po svojem je oblikovanju naivnija i nevještija imitacija zdepastih, ali vrlo kvalitet- u Biskupiji (d) te arhitrav oltarne no i inovativno izvedenih ptica s reljefā Majstora koljanskog pluteja. Naime, već je u ograde iz Lepura (a), zadnja literaturi istaknuto da su sve njegove ptice izvedene u profilu, a njihovo je listoliko četvrtina 9. stoljeća (prema ideji autora izradio: M. Košta) oblikovano tijelo „neizostavno konturirano i onda popunjeno linearnim varijaci- jama u gustom rasporedu, i to ili paralelnim urezanim linijama, ili koncentričnim Court Stonemason’s Workshop from the Reign of Duke Branimir, opetovanjem osnovnog obrisa, ili pak ornamentom na riblju kost. Međutim, poje- fragments of the altar railing dini dijelovi tijela nisu konturirani i uvijek su predstavljeni plastičnije oblikovanim pluteus from Lepuri (b-c), Pridraga ornamentom riblje kosti. To su oni dijelovi prekriveni perjem koji su u pokretu, a (e-f ), and Crkvina in Biskupija (d), and the architrave of the altar tim detaljem majstor izražava gipkost životinje koju predočava. Zato kod njegovih railing from Lepuri (a), last quarter ptica perje na vratu i jest uvijek riješeno na isti način, tj. nije konturirano, a time of the 9th century se postiže dojam njegove gipkosti i pokrenutosti. Isti je slučaj i s krilima. Ako su

sjeverne i srednje Dalmacije

21. Usporedba – zabat oltarne ograde iz samostana Sv. Marije Male u Zadru (a) i detalji s reljefā Benediktinske klesarske radionice (b) i Majstora koljanskog pluteja (c) (prema ideji autora izradio: M. Košta) Comparison between the altar railing gable from the nunnery of St Mary Minor in Zadar (a) and details from the reliefs made b by the Benedictine Stonemason’s Workshop (b) and the Master of the Koljane Pluteus (c)

a

c

prislonjena uz tijelo riješena su linearno i konturirano, no ako se želi sugerirati da je krilo uzdignuto, tj. da ptica ima nakanu poletjeti, onda nikad nije uokvireno linijom, a uvijek je tretirano na isti način, tj. ornamentom riblje kosti”.60 Dakle, zabat iz Sv. Marije Male u Zadru važan je jer ni na jednom drugom reljefu klesari Dvorske klesarske radionice nisu u prikazivanju ptica posebno oblikovali nji- hovo krilo, a kamoli da bi ga polukružno izvili nad naglašeno listolikim ptičjim tije- lom kao što je to ovdje slučaj. Čitava impostacija ptice, oblikovanje njezine izrazito

sjeverne i srednje Dalmacije

kružolike glave i dugoga tankog kljuna te posebno postav zgrčenih joj nogu i repa u odnosu na ostatak tijela, svjedoči o izravnom oponašanju pticā Majstora koljanskog pluteja. Ipak, plitko urezivanje linija nesigurnog duktusa na površini ptičjeg tijela, kao i izvedba oka u formi nevješto urezanog kružića, odaje klesarsku maniru manje vještog klesara, kakvi su, uza sve pokušaje maštovitih oponašanja boljih kolega, ne- osporno bili klesari Dvorske klesarske radionice iz vremena kneza Branimira. Ako se sva iznesena opažanja barem dijelom prihvate, može se izvesti zaključak da u dvjema zadarskim benediktinskim crkvama nalazimo ostatke predromaničkih reljefa koji se mogu svrstati u iste radioničke opuse – Radionicu plutejā zadarske katedrale i Dvorsku klesarsku radionicu iz vremena kneza Branimira. Kad se tomu još pridoda činjenica da je u crkvi muškoga benediktinskog samostana Sv. Krševana potvrđeno i djelovanje Majstora zadarskih ambona, ali i Benediktinske klesarske radi- onice iz vremena kneza Branimira, počinje se nazirati koja je to društvena grupa, tj. zajednica mogla imati pokretačku ulogu u nastanku i disperziji predromaničke skul- pture u razdoblju od posljednje četvrtine 8. do kraja 9. stoljeća, kao i u aktivnome umjetničkom prožimanju gradskih središta na istočnoj obali Jadrana (poput Zadra), s važnim lokalitetima u ruralnom pejzažu i manjim urbanim centrima u njezinu zaleđu, i to bez obzira na tada postojeće političke granice između dviju različitih političkih tvorbi.

*** Brojni ulomci ranokršćanskih i predromaničkih reljefa koji su otkriveni u zadar- skim benediktinskim crkvama Sv. Krševana i Sv. Marije Male (Rođenja Bogorodičina) ili uokolo njih, svjedoče o kontinuitetu tih mjesta štovanja kršćanskog kulta još iz kasnoantičkog vremena. Prvu dokumentiranu potvrdu o djelovanju muških benedik- tinaca u Zadru nalazimo u oporuci zadarskog priora Andrije iz 918. godine u kojoj je nekoliko zemalja i vinograda ostavio samostanu Sv. Krševana, a njegovo postojanje u tom vremenu potvrđuje i činjenica da je kao jedan od svjedoka oporuke naveden i opat Odolbert (Odolberti abbatis), za kojega se onda logično pretpostavlja da je bio poglavar upravo tog samostana.61 Sljedeći važan dokument koji prvi put eksplicitno spominje benediktince u Zadru jest onaj datiran 19. prosincem 986. godine.62 U nje- mu zadarski prior i prokonzul Dalmacije Majo, uz odobrenje gradskih uglednika i opće populacije, daje crkvu Sv. Krševana obnovljenoj benediktinskoj zajednici koju je predvodio opat Madije, a on je upravo te godine došao iz opatije u Monte Cassinu. Dokument također spominje da su crkvu unutar gradskih zidina, koja čuva tijelo sv. Krševana, izgradili zadarski prior Andrija i patricij Fuskul na mjestu nekadašnjeg sa- mostana koji je ugašen zbog nebrige. Sada je ta crkva bila obnovljena, očito u predro- maničkim oblicima, te spojena sa „starim klaustrom”, tj. samostanom koji se nalazio sjeverno od nje jer ih je dijelila gradska ulica, što nije bilo u skladu s benediktinskim pravilom. U toj intervenciji zatvorena je ulica između novoobnovljene crkve i starog klaustra, a cijeli samostanski kompleks preuređen je tako da ga monasi nisu trebali napuštati ni na kratko vrijeme.63 Od tog trenutka opatija Sv. Krševana počela je rasti u svojim pravima i posjedima. Na primjer, do početka 12. stoljeća dobila je povlastice od mnogih darovatelja, što je vidljivo i iz povelja hrvatskih kraljeva Mihajla Krešimira II. i Petra Krešimira IV.64 Treba spomenuti da su građani Zadra 1036. godine opatiji ustupili „vrt ispred crkve Sv. Tome”. U tom vrtu prepoznaje se područje južno od kompleksa tadašnjeg samostana, tj. prostor sjeverno od ranokršćanske crkve Sv. Tome i ulice na sjevernoj strani te građevine. To je područje na kojem je poslije izgrađena romanička bazilika Sv. Krševana koja je posvećena 1175. godine,65 a koja je u svojemu romaničkom obliku sačuvana do danas.66 S druge strane, ženski benediktinski samostan Sv. Marije Male prema njegovoj fundacijskoj listini osnovan je 1066. godine,67 premda postoji samostanska predaja

sjeverne i srednje Dalmacije

da je utemeljen već 906., kao i da mu je izvjesna Lampridija (Lampredija) bila opa- tica 920. godine.68 Kako god bilo, u navedenoj listini stoji da je opatica Čika (Cicha, Cika) s dozvolom i pomoću zadarskih crkvenih i svjetovnih vlasti dobila „crkvicu sv. Marije Male”, a posebno je zanimljiv jedan njezin dio koji kaže: At postquam eis utilis est uisa mea tractatio, ipsi communi cum conciuibus habito consilio ac Petrum, sanctissimum abbatem sancti Chrisogoni, cum omnibus monachis (istaknuo autor) huic innectentes meditationi donauerunt michi ecclesiolam sancte Marie minoris ante portam Bellate (istaknuo autor), ut ibi monaste …, ili u hrvatskom prijevodu: „Nakon što im je moja rasprava bila korisna, oni su mi, zajedničkim dogovorom sa sugrađanima, kao i s Petrom, presvetim opatom Sv. Krševana, i sa svim redovnicima koji su sudjelovali u tom promišljanju, dodijelili crkvicu Sv. Marije Male ispred Por- ta Bellate, da bi u samostanu…” (dokument je na tom mjestu prekinut). Dakle, uz suglasnost pripadnika gradske elite, tj. biskupa Stjepana i priora Drage, ali i opata te svih monaha samostana Sv. Krševana, Čika je zacijelo upravo od potonjih, tj. zadar- skih benediktinaca, koji su zato i morali dati svoju suglasnost, dobila na upotrebu navedenu sakralnu građevinu,69 koja je, kao ranokršćanska bazilika,70 do tog trenut- ka najvjerojatnije bila u posjedu zadarskoga muškog benediktinskog samostana. Mišljenje o ranijoj prisutnosti benediktinaca u Zadru podupire i kasnija legenda o prijenosu relikvija sv. Anastazije u Zadar na samom početku 9. stoljeća, gdje se tijekom te ceremonije i misnog slavlja koje je trebao održati biskup Donat, izme- đu ostalih nazočnih, spominju klerici, zatim, naglašavam, redovnici te svećenici.71 Ipak, u tom je pogledu mnogo važnija činjenica da iz stare, vjerojatno ranokršćan- ske crkve Sv. Krševana, koja je obnovljena 986. godine, potječu i ulomci dviju ra- nih zadarskih predromaničkih klesarskih produkcija – Radionice plutejā zadarske katedrale i Majstora zadarskih ambona, čijim je klesarijama tijekom kasnog 8. i na samom početku 9. stoljeća bila opremljena i unutrašnjost zadarske ranokršćanske katedrale Sv. Petra. Time se osnažuje u literaturi već odavno izneseno mišljenje da je kasnija romanička crkva Sv. Krševana bila svojevrsna umanjena i jeftinija inačica zadarske katedrale, nakon što je potonja obnovljena ili, bolje reći, na ranokršćanskoj matrici ponovno sagrađena u novim romaničkim oblicima tijekom druge polovine 12. stoljeća.72 Naime, povezanost tih dviju sakralnih građevina, ako ne i svojevrsno nadmetanje između biskupske stolnice i crkve muškoga benediktinskog samostana, može se pratiti još od vremena kad su one bile opremane istovrsnim reljefima rano- ga predromaničkog stila, preko sličnosti njihovih ranoromaničkih ciborija kao djela tzv. Zadarsko-solinske klesarske radionice iz 2. četvrtine 11. stoljeća,73 pa sve do srod- nosti njihovih arhitektonskih i skulpturnih rješenja iz romaničkog perioda, vidljivih ponajprije na njihovim pročeljima.74 Sve navedeno, a ponajprije rani predromanički reljefi koji su pronađeni u dvjema važnim benediktinskim crkvama u gradu – Sv. Krševanu i Sv. Mariji Maloj, govori u prilog zaključku da su benediktinci morali djelovati u Zadru najkasnije od zadnje četvrtine 8. stoljeća, bez obzira na to što je njihova prisutnost u tom gradu u pouzda- nim povijesnim izvorima indirektno posvjedočena tek početkom 10. stoljeća. Utjecaj koji je Radionica plutejā zadarske katedrale iz zadnje četvrtine 8. stoljeća imala na likovni repertoar Klesarske radionice iz vremena kneza Trpimira može se objasniti i posredničkom ulogom benediktinaca, tim više što je djelovanje potonje klesarske produkcije evidentirano u Rižinicama kod Solina, Kapitulu kod Knina i Lepurima kod Benkovca, a izvjesno i u Ninu, dakle na lokalitetima gdje je, s više ili manje si- gurnosti, zaista posvjedočeno postojanje benediktinskih samostana. Kad se tomu pridoda i djelovanje tzv. Benediktinske klesarske radionice iz vreme- na kneza Branimira, koja je osim u Zadru i Lepurima, bila angažirana i u Ninu i u Otresu kod Bribira, dok su radovi Branimirovih „dvorskih” klesara, osim na brojnim lokalitetima na teritoriju ranosrednjovjekovne Hrvatske, prepoznati i u Zadru i Spli-

sjeverne i srednje Dalmacije

tu, važna uloga benediktinskog reda u nastanku i širenju predromaničke skulpture te razmjeni umjetničkih iskustava između dalmatinskih gradova i hrvatske kneževine u razdoblju od gotovo jednog stoljeća, postaje više nego jasna. Taj je proces mogao započeti još u vrijeme vladavine kneza Mislava (835. – oko 840.), čije je ime epi- grafički posvjedočeno na jednom ulomku arhitrava oltarne ograde koji je isklesala Klesarska radionica iz vremena kneza Trpimira na lokalitetu Begovača u Biljanima Donjim kod Zadra,75 a svoju je kulminaciju doživio za Branimirove i Muncimirove vladavine hrvatskom kneževinom u zadnjoj četvrtini 9. stoljeća.

BILJEŠKE 1 Ovaj rad nastao je na temelju mojega jednako naslovljenog izlaga- 8 IVAN OSTOJIĆ (bilj. 4), 299; Codex... (bilj. 4), 3–8, dok. 3. Za re- nja na Međunarodnome znanstvenom skupu povodom 11 stoljeća zultate recentnijih arheoloških istraživanja na tom lokalitetu vidi prisutnosti benediktinki Sv. Marije u Zadru pod naslovom Vrijeme, detaljnije u nizu izvještaja objavljenih u nekoliko brojeva Hrvatskog prostor i duhovnost: Benediktinsko monaštvo i njegovo nasljeđe, koji arheološkog godišnjaka, počevši s: MATE ZEKAN, Rupotina – Ri- je bio održan na Sveučilištu u Zadru 17. rujna 2020. godine. Kako žinice (zadužbina kneza Trpimira), Hrvatski arheološki godišnjak, ga nisam uspio napisati na vrijeme da bude objavljen u zborniku 8/2011., Zagreb, 2012., 637–642; a zaključno s: LJUBOMIR GU- radova proizašlih s tog skupa, a koji je objavljen kao poseban broj DELJ, Rupotina – Rižinice (zadužbina kneza Trpimira), Hrvatski časopisa Crkva u svijetu (LVIII/1, suppl., Split, 2023.), na ovaj način arheološki godišnjak, 15/2018., Zagreb, 2019., 822–824. Vidi, tako- vraćam „dug” objavljujući ga u časopisu Ars Adriatica. đer, posve recentno i pregledno u: NIKOLINA URODA, Monastic 2 IVAN OSTOJIĆ, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim krajevi- Architecture from Early Middle Ages to the 12th Century in Central ma, I, Opći povijesno-kulturni osvrt, Split, 1963., 81. Dalmatia, u: St Peter of Osor (Island of Cres) and Benedictine Mona- sticism in the Adriatic Area, (ur. Sébastien Bully, Morana Čaušević- 3 TRPIMIR VEDRIŠ, Crkva i vjerski život, u: Nova zraka u europ- Bully, Stéphane Gioanni), Rome, 2024., 44–46. skom svjetlu – hrvatske zemlje u ranome srednjem vijeku (oko 550 – oko 1150), (ur. Zrinka Nikolić Jakus), Povijest Hrvata, I, (gl. ur. 9 IVAN OSTOJIĆ (bilj. 4), 533–534; TONČI BURIĆ, Ranosrednjo- Romana Horvat), Zagreb, 2015., 225–226. vjekovna skulptura s Kapitula kod Knina, Starohrvatska prosvjeta, 4 Codex diplomaticus regni Croatiae, Dalmatiae et Slavoniae / Di- III/18 (1988.), Split, 1990., 92–93; TONČI BURIĆ, Ranosrednjo- plomatički zbornik Kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, 1, vjekovna skulptura s Kapitula kod Knina, u: Izdanja Hrvatskog (ur. Marko Kostrenčić, Jakov Stipišić, Miljen Šamšalović), Za- arheološkog društva, 15/1990. (Arheološka istraživanja u Kninu i greb, 1967., 44–46, dok. 31. Vidi također: IVAN OSTOJIĆ (bilj. Kninskoj krajini, Znanstveni skup, Knin, 13. – 15. X. 1987.), Za- 2), 83; IVAN OSTOJIĆ, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim greb, 1992., 97–98; VEDRANA DELONGA, Latinski epigrafički krajevima, II, Benediktinci u Dalmaciji, Split, 1964., 39–41; IVAN spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Split, 1996., 107. JOSIPOVIĆ, IVANA TOMAS, The Abbey of St. Chrysogonus in 10 IVAN JOSIPOVIĆ, Predromanički reljefi na teritoriju Sklavinije Zadar – between Early Christian Sculpture and the Romanesque Hrvatske između Zrmanje i Krke do kraja 9. stoljeća (doktorski rad, Architecture, Hortus Artium Medievalium, 23/1, Zagreb – Moto- 1. dio), Zagreb, 2013., 108, bilj. 306. vun, 2017., 299. 11 VEDRANA DELONGA (bilj. 9), 109–110, T. XXXVI, 74, sa svom 5 Vidi pregledno u: TRPIMIR VEDRIŠ (bilj. 3), 224–225. ranijom relevantnom literaturom. 6 TRPIMIR VEDRIŠ (bilj. 3), 224. 12 VEDRANA DELONGA (bilj. 9), 107. 7 DANIELE FARLATI, Illyricum sacrum, III, Venecija, 1765., 50; 13 Navedenu je radionicu prvi prepoznao, početno definirao i ime- Starohrvatski Solin, (ur. Emilio Marin), Split, 1992., 115–118 novao Nikola Jakšić. NIKOLA JAKŠIĆ, Klesarstvo u službi evan- (Ante Piteša – Aida Šarić, Rižinice); Terenski dnevnik – arheološ- gelizacije, u: Hrvati i Karolinzi – Rasprave i vrela, (ur. Ante Milo- ka istraživanja od 2020. do 2022. godine (katalog izložbe), (autor šević), Split, 2000., 209–212; VEDRANA DELONGA, NIKOLA izložbe: Ante Alajbeg), Split, 2023. (bez paginacije). JAKŠIĆ, MILJENKO JURKOVIĆ, Arhitektura, skulptura i epigra-

sjeverne i srednje Dalmacije

fika karolinškog doba u Hrvatskoj, Split, 2001., 49–52; NIKOLA Zdedrag (?) učinih u čast Blaženoga Petra i Svete Marije, Svetoga JAKŠIĆ, Skulptura Branimirova doba u Hrvatskoj, u: Hrvatska Jurja, Svetoga Stjepana, Svetoga Martina, Svetoga Krševana, Sve- u doba kneza Branimira (Zbornik radova sa znanstvenog skupa toga Križa”. održanog u Benkovcu 12. lipnja 1998. godine), (ur. Šime Batović), 25 IVAN JOSIPOVIĆ, Što je ostalo od Kolijevke? – prilog teorijskim Zadar, 2002., 114–116. Više o djelovanju navedene klesarske pro- raspravama i kontekstualizaciji ranosrednjovjekovne umjetnosti dukcije, njezinu cjelokupnom prepoznatom opusu, dataciji i loka- na istočnoj obali Jadrana, u: Ljubo Karaman pedeset godina posli- litetima na kojima je bila angažirana, vidi recentnije, s pregledom je – zbornik radova međunarodnog znanstvenog skupa održanog starije relevantne literature, u: NIKOLA JAKŠIĆ, Klesarstvo u u Splitu 23. – 24. rujna 2021. godine, (ur. Radoslav Tomić, Ivan službi evangelizacije – studije iz predromaničke skulpture na Jadra- Basić, Darka Bilić), Split, 2024. (u tisku). nu, Split, 2015., 347–376. 26 Osim već navedenih reljefa iz Nina, Lepura i Otresa, u ovom je 14 VEDRANA DELONGA (bilj. 9), 207–208, T. LXVIII, 174, sa kontekstu važno spomenuti i ulomak arhitrava oltarne ograde Be- svom ranijom relevantnom literaturom. nediktinske klesarske radionice koji je pronađen u zadarskoj crkvi 15 IVAN JOSIPOVIĆ, Lepuri kod Benkovca (Korpus ranosrednjovje- Sv. Krševana, o kojem će biti govora u nastavku rada. kovne skulpture 6), Split – Zadar, 2023., 43–44, 98–100, 104–108, 27 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 13, 2000.), 209-212; VEDRANA DELON- kat. br. 90, 98, 102, sa svom ranijom relevantnom literaturom. GA, NIKOLA JAKŠIĆ, MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 13), 49–52; 16 Navedeno opažanje prvi je put istaknuto u: NIKOLA JAKŠIĆ, NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 13, 2002.), 114–116; NIKOLA JAKŠIĆ Novi natpis s imenom kneza Branimira, u: Munuscula in honorem (bilj. 13, 2015.), 97–99, 352–353. Pišući o kultu sv. Krševana u Željko Rapanić – zbornik povodom osamdesetog rođendana / Fe- Otresu, u kojem se pozvao i na navedenu Jakšićevu hipotezu, pro- stschrift on the occasion of his 80th birthday, (ur. Miljenko Jurko- turječna je promišljanja iznio Trpimir Vedriš, koji je u raspravu vić, Ante Milošević), Zagreb – Motovun – Split, 2012., 218–219. o izvjesnom „benediktinskom posredništvu” nepotrebno upleo i 17 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 15), 40, 58–76, kat. br. 17-49, sa svom zadarskog biskupa. Naime, navedeni je autor zaključak o ključ- ranijom relevantnom literaturom. Također, više o djelovanju na- noj benediktinskoj ulozi u širenju kulta sv. Krševana u Otresu vedene klesarske produkcije, s pregledom starije relevantne lite- donekle relativizirao povezujući ga s navodnim pretenzijama za- rature, vidi u: NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 13, 2015.), 295–314. darskog biskupa za širenjem svoje jurisdikcije na područje širega zadarskog zaleđa (što jedno s drugim ničim nije uvjetovano niti 18 VEDRANA DELONGA (bilj. 9), 128, T. XLIII, 94, sa svom rani- povezano), pa je shodno tomu i zaključio da „nije nemoguće da jom relevantnom literaturom. je zadarski biskup u nekom trenutku imao pretenzija prema ši- 19 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana, II, Zara, 1879., rem području Otresa”. TRPIMIR VEDRIŠ, Nekoliko opažanja o 254; IVAN OSTOJIĆ (bilj. 4), 101; IVO PETRICIOLI, Osvrt na začetcima štovanja sv. Krševana u Dalmaciji u ranome srednjem ninske građevine i umjetničke spomenike srednjega i novoga vi- vijeku, u: SPALATUMQUE DEDIT ORTUM – zbornik povodom jeka, Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16-17, Zadar, 1969., 329. desete godišnjice Odsjeka za povijest Filozofskog fakulteta u Splitu, 20 NIKOLA JAKŠIĆ, Preživjele ranokršćanske crkve u srednjovje- (ur. Ivan Basić, Marko Rimac), Split, 2014., 211–212, bilj. 54. Una- kovnoj ninskoj biskupiji, Diadora, 15, Zadar, 1993., 140–143. Us- toč prethodno iznesenom, Vedriš ipak zaključuje da podudarnost poredi također: VEDRANA DELONGA (bilj. 9), 204. Slično kao zadarskog kulta sv. Krševana s datacijom natpisa iz Otresa „do- u slučaju muških benediktinaca, u Ninu je i ženski benediktinski pušta naslutiti postojanje mreže društvenih odnosa kao okvira samostan Sv. Marcele osnovan uz ranokršćansku crkvu Sv. Marije, pretpostavljene kulturne razmjene i povezivanja hrvatskih elita, i to sredinom 10. stoljeća, točnije 948. godine. CARLO FEDERI- odnosno velikaških rodova, i dalmatinskih crkvenih institucija, CO BIANCHI (bilj. 19), 256–257; IVAN OSTOJIĆ (bilj. 4), 114; poput samostana sv. Krševana”. TRPIMIR VEDRIŠ, nav. dj., 220; IVO PETRICIOLI (bilj. 19), 319; NIKOLA JAKŠIĆ, nav. dj., 140. TRPIMIR VEDRIŠ, Hagiografija i rani kult sv. Anastazije i sv. Kri- O tome je li tijekom srednjeg vijeka potonje navedeni ženski bene- zogona u Zadru, Zagreb, 2019., 166–167. diktinski samostan uistinu bio posvećen sv. Marceli, ili isključivo 28 O tome vidi recentno i detaljno u: IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 15), sv. Mariji, recentno raspravlja Trpimir Vedriš, pa o tome vidi de- 39–43, 76–95, kat. br. 50-84. taljnije u: TRPIMIR VEDRIŠ, Odakle su došli ninski zaštitnici? 29 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 15), 38–39, 88–92, kat. br. 74-78. Historiografija i problemi tumačenja podrijetla kulta sv. Azela, sv. Ambroza i sv. Marcele u Ninu, u: Ecclesia Nonensis – o prošlosti 30 IVAN BASIĆ, Nova epigrafska potvrda imena kneza Branimira Ninske biskupije, (ur. Zdenko Dundović), Zadar, 2024., 257-258. u Lepurima kod Benkovca, Radovi Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 55/2, Zagreb, 2023., 21 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 10), 435–440, kat. br. IX. 1-5. 115–134. 22 Vidi pregledno u: IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 15), 24, 29. 31 Iako je Ivan Basić zbog oštećenosti epigrafičkog teksta s pravom 23 Rekonstruiranu trabeaciju oltarne ograde nastalu u vrijeme vla- oprezan te ostavlja mogućnost da je knez Branimir na navede- davine kneza Branimira prvi je objavio glavni istraživač lokaliteta noj trabeaciji oltarne ograde mogao biti spomenut i kao donator Mate Zekan koji je pozornost ponajprije obratio na Branimirovo opremanja crkve tom liturgijskom instalacijom (IVAN BASIĆ / spominjanje u njezinu posvetnom natpisu. MATE ZEKAN, Pet bilj. 30/, 129–131), zbog cjelokupnog konteksta lepurske skulptu- natpisa kneza Branimira s posebnim osvrtom na nalaz iz Otresa, re i njezinih epigrafičkih tekstova iz Branimirova vremena, ta mi Kačić, XXV (Zbornik fra Karla Jurišića), Split, 1993., 408, 413–417. se mogućnost ipak čini manje vjerojatnom. Time ni u kojem slu- 24 VEDRANA DELONGA (bilj. 9), 217, T. LXXI, 182. U hrvat- čaju ne želim osporiti očito nedvojbenu ulogu koju je navedeni skom prijevodu koji donosi navedena autorica on glasi: „U ime hrvatski knez imao u punom procvatu graditeljsko-umjetničke Gospodnje! U vrijeme gospodina Branimira, vojvode (kneza). Ja djelatnosti na teritoriju svoje države.

sjeverne i srednje Dalmacije

32 VEDRANA DELONGA (bilj. 9), 123, T. XLII, 91. Na ostalih pet 46 PAVUŠA VEŽIĆ, Ecclesiola sancte Marie Minoris i ranoromanička ulomaka iste trabeacije oltarne ograde također su sačuvani dije- bazilika Sv. Marije Male u Zadru, u: ABBATISSA INGENUITATE lovi posvetnog natpisa, pa se tako na jednom spoju većeg ulomka PRECIPUA – zbornik radova sa znanstvenog kolokvija „950. obljet- zabata s manjim fragmentom arhitrava iščitava i ime najvjero- nica Samostana benediktinki Sv. Marije u Zadru (1066.-2016.)”, (ur. jatnijeg titulara crkve u Muću Gornjem – Sv. Petra (beati Petri). Pavuša Vežić, Ivan Josipović), Zadar, 2020., 117–121, sl. 11- 16. Usporedi VEDRANA DELONGA, nav. dj., 121–122, 124, T. XLI, 47 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 46), 117–119, sl. 11-12. 88–90, 92–93. 48 PAVUŠA VEŽIĆ, MILENKO LONČAR, HOC TIGMEN – cibo- 33 IVAN BASIĆ (bilj. 30), 126–129. riji ranoga srednjeg vijeka na tlu Istre i Dalmacije, Zadar 2009., 34 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 10), 177–179, 191; NIKOLA JAKŠIĆ, U 85–86; PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 46), 119–120, sl. 13. selu Uzdolju kod Knina nije bilo izgrađene crkve u vrijeme kne- 49 Budući da su potonja tri ulomka u navedenom Vežićevu članku prvi za Muncimira, Starohrvatska prosvjeta, III/40, Split, 2013., 141 i put objavljena (PAVUŠA VEŽIĆ /bilj. 46/, 119–121, sl. 14-16), ali dalje; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 13, 2015.), 366 i dalje. Usporedi ta- bez detaljne kataloške obrade, na ovom ću mjestu o njima donijeti kođer: IVAN BASIĆ (bilj. 30), 130. nešto više informacija. Svi oni čuvaju se u natkrivenom dijelu samo- 35 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 13, 2000.), 212; VEDRANA DELONGA, stanskog klaustra, na njegovoj sjeverozapadnoj strani, te su isklesani NIKOLA JAKŠIĆ, MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 13), 52; NIKO- od bijelog vapnenca. Oba ulomka pluteja na isti su način naknadno LA JAKŠIĆ (bilj. 13, 2002.), 116–117; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 13, preklesana u pravilni pačetvorinasti oblik, a kao spoliji su, vjerojatno 2015.), 99. zajedno s ulomkom stupića s kapitelom, zacijelo također otkriveni u kapitularnoj dvorani samostana tijekom konzervatorskih radova u 36 IVAN JOSIPOVIĆ, IVANA TOMAS (bilj. 4), 300–303. kasnim šezdesetim godinama 20. stoljeća. Ulomak pluteja na kojem 37 Sačuvani dio posvetnog natpisa iz donjeg pojasa tog arhitrava gla- se nazire motiv kantarosa visok je 33, širok 45, a debeo 9-9,5 centi- si: …QVI LEGITIS ORATE P(ro) ME PECATORES SIMILITER metara, dok je fragment pluteja s prikazom nezatvorenih kružnica ET P(ro) CONIVGE MEA MARINA + (…vi koji ovo čitate molite ispunjenih s po jednom rozetom također visok 33 i širok 45 centi- se za mene grešnika, a slično i za moju suprugu Marinu +). Hrvati metara, ali je tek nešto deblji od prethodnog primjerka (9,5-10 cm). i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 166–167 Stupić s kapitelom na vrhu, koji je mogao pripadati oltarnoj ogradi, (Vedrana Delonga, kat. br. III. 54). Svakako treba naglasiti da je ali i nositi oltarnu menzu, visine je 39,5 cm, širina kapitela izno- Ivo Petricioli prvi upozorio na to da taj zadarski arhitrav svojim si mu 16,5 cm, dok mu je promjer stupa 13,8 centimetara. Ovom „ornamentalnim motivima i načinom klesanja” pokazuje sličnost prigodom želim zahvaliti zadarskim benediktinkama na pomoći pri s gredama iz Nina i Muća Gornjega „na kojima se čita ime kneza nalaženju, fotografiranju i mjerenju navedenih primjeraka. Branimira”. IVO PETRICIOLI, Umjetnička baština samostana Sv. 50 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 38), 50, 52, T. V, 5-6. Krševana do 16. stoljeća, u: 1000 godina Samostana Svetog Kr- ševana u Zadru: prilozi sa znanstvenog skupa održanog 11. i 12. 51 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 46), 120. prosinca 1986. u Zadru, u povodu 1000. obljetnice Samostana Sve- 52 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 10), 132–136. tog Krševana i 30. obljetnice Filozofskog fakulteta u Zadru, (ur. Ivo 53 IVO PETRICIOLI, Umjetnička baština samostana sv. Mari- Petricioli), Zadar, 1990., 198. je u Zadru, u: Kulturna baština samostana sv. Marije u Zadru, 38 IVAN JOSIPOVIĆ, IVANA TOMAS (bilj. 4), 303–304. Uz nave- (ur. Grga Novak, Vjekoslav Maštrović), Zadar, 1968., 62–63, sl. deni rad, za više podataka o prepoznatom opusu navedene kle- 1. Reljef je još publiciran i u: NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 13, 2015.), sarske produkcije i lokalitetima na kojima je utvrđeno njezino 326–327, sl. 14; PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 46), 121–122, sl. 17. Inače, djelovanje, vidi u: IVAN JOSIPOVIĆ, Radionica plutejâ zadarske zabat je pronađen 7. veljače 1948. godine u kapitularnoj dvorani katedrale, Ars Adriatica, 4, Zadar, 2014., 43–62. ženskoga benediktinskog samostana Sv. Marije, i to povrh Veke- negina groba, te je prenesen u Arheološki muzej u Zadru gdje se 39 Detaljnije o navedenoj klesarskoj produkciji vidi u: IVAN JO- i danas nalazi, a zaveden je pod inventarskim brojem 478. Nje- SIPOVIĆ, Il Maestro degli amboni zaratini, Hortus Artium Me- gove dimenzije u izvornom položaju su sljedeće: visina 40 cm, dievalium, 22, Zagreb – Motovun, 2016., 443–450; IVAN JOSI- širina 36,5 cm i debljina 13 cm; dok mu dimenzije ulomka kada POVIĆ, Biogradska predromanička skulptura, Ars Adriatica, 7, ga mjerimo kao naknadno preklesani pačetvorinasti spolij iznose: Zadar, 2017., 75–76. visina 23,5 cm i širina 33,6 cm. Za pomoć pri njegovu pronalasku 40 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 39, 2017.), 77. i mjerenju u muzejskom depou dužan sam zahvaliti dr. sc. Jakovu 41 Ulomci su kataloški obrađeni u: NIKOLA JAKŠIĆ, EMIL HILJE, Vučiću, djelatniku zadarskog Arheološkog muzeja. Umjetnička baština Zadarske nadbiskupije – Kiparstvo I (od IV. do 54 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 13, 2015.), 326–327, sl. 14; PAVUŠA VEŽIĆ XVI. stoljeća), Zadar, 2008., 88–89, kat. br. 012. (bilj. 46), 121–122, sl. 17. Plutej je pronađen 1968. godine u kapi- 42 IVAN OSTOJIĆ (bilj. 4), 56–58. Usporedi također: EMIL HILJE, tularnoj dvorani ženskoga benediktinskog samostana Sv. Marije u Spomenici srednjovjekovnog graditeljstva na Pašmanu, u: Topo- Zadru, a te je godine i dospio u Arheološki muzej u Zadru gdje je nimija otoka Pašmana, (ur. Vladimir Skračić), Zadar, 2006., 67, inventiran pod brojem 216. U sekundarnoj namjeni na stražnjoj bilj. 47; NIKOLA JAKŠIĆ, EMIL HILJE (bilj. 41), 89. strani pluteja napravljen je široki žlijeb sa sedam ukrug raspoređe- nih rupa za odvod vode koji su oštetili jednu kružnicu na njegovoj 43 Vidi IVAN JOSIPOVIĆ, IVANA TOMAS (bilj. 4), 303-304, Fig. prednjoj, dekoriranoj strani. Rupice su naknadno zapunjene, vje- 11; IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 39, 2017.), 75–76, sl. 8. rojatno pri njegovu dospijeću u zadarski Arheološki muzej. Visok 44 Usporedi IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 38), 46–49. je 69,5 cm, širok 88,8 cm i debeo 9-9,5 centimetara. Za pomoć pri 45 Usporedi IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 38), 57. njegovoj obradi također sam dužan zahvaliti kolegi Jakovu Vučiću.

sjeverne i srednje Dalmacije

55 IVO PETRICIOLI (bilj. 53), 62. 67 Codex... (bilj. 4), 101, dok. 73. Detaljnu recentniju analizu na- 56 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 13, 2015.), 327. vedene listine vidi u: MIRJANA MATIJEVIĆ SOKOL, Fun- dacijska listina Samostana Sv. Marije u Zadru, u: ABBATISSA 57 IVAN JOSIPOVIĆ, IVANA TOMAS (bilj. 4), 304, Fig. 13. INGENUITATE PRECIPUA – zbornik radova sa znanstvenog 58 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 15), 42. kolokvija „950. obljetnica Samostana benediktinki Sv. Marije u 59 IVAN JOSIPOVIĆ (bilj. 10), 156. Zadru (1066.-2016.)”, (ur. Pavuša Vežić, Ivan Josipović), Zadar, 60 NIKOLA JAKŠIĆ, IVAN JOSIPOVIĆ, Majstor koljanskog pluteja 2020., 75–84. u kontekstu predromaničkih reljefa s lokaliteta Stombrate u Bija- 68 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 61), 321; IVAN OSTOJIĆ ćima, Starohrvatska prosvjeta, III/42, Split, 2015., 162; NIKOLA (bilj. 4), 73. JAKŠIĆ (bilj. 13, 2015.), 266. 69 Usporedi IVAN OSTOJIĆ (bilj. 4), 75. 61 Codex... (bilj. 4), 25–28, dok. 21; IVAN OSTOJIĆ (bilj. 4), 39. 70 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 46), 113–123. Doduše, Carlo Federico Bianchi, pozivajući se na Ivana Lučića (Luciusa), tvrdi da se samostan Sv. Krševana spominje već 906. 71 Archipraesul vero Donatus quasi paratus ad celebrandum missam, godine te da je do dolaska tijela sv. Krševana u Zadar, što se pre- una cum clericis, monachis (istaknuo autor), sanctimonialibus, ac ma legendi smješta u 649. godinu, taj samostan bio posvećen Sv. ceteris viris religiosis (…). Vidi u: DANIELE FARLATI, Illyricum Antunu Opatu, kao i da su u početku u njemu živjeli egipatski sacrum, V, Venecija, 1775., 35; Documenta historiae chroaticae pe- monasi. CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana, I, Zara, riodum antiquam illustrantia, (ur. Franjo Rački), Zagreb, 1877., 1877., 297–298. Usporedi IVAN OSTOJIĆ, nav. dj., 39. 308, dok. 6. Usporedi NIKOLINA URODA (bilj. 8), 43, bilj. 2. 62 Codex... (bilj. 4), 44–46, dok. 31. 72 Vidi najnovije u: PAVUŠA VEŽIĆ, Sv. Stošija – katedrala sv. Anastazije u Zadru (Katedrala u Zadru I), Zadar, 2021., 116– 63 Vidi više u: IVAN OSTOJIĆ (bilj. 4), 40–41; IVAN MUSTAĆ, 128. Sasvim recentno, izneseno je i novo mišljenje o kronologiji Cartula traditionis ecclesiae Beati Chrysogoni martiris iz 986. go- dine, u: 1000 godina Samostana Svetog Krševana u Zadru: prilozi izgradnje romaničke katedrale u Zadru, prema kojemu njezinu sa znanstvenog skupa održanog 11. i 12. prosinca 1986. u Zadru, u prvu fazu treba datirati u treću četvrtinu 13. stoljeća, a drugu u povodu 1000. obljetnice Samostana Svetog Krševana i 30. obljetnice razdoblje između nove posvete katedrale 1285. i ugradnje no- Filozofskog fakulteta u Zadru, (ur. Ivo Petricioli), Zadar, 1990., 23 voga glavnog portala 1324. godine. PREDRAG MARKOVIĆ, O i passim; PAVUŠA VEŽIĆ, Opatija Sv. Krševana u Zadru – razvoj vremenu gradnje katedrale Sv. Stošije u Zadru, Ars Adriatica, prostorne cjeline, u: 1000 godina Samostana Svetog Krševana u 13, Zadar, 2023., 23–48. Ako bi se takav prijedlog kronologije Zadru: prilozi sa znanstvenog skupa održanog 11. i 12. prosinca izgradnje katedrale prihvatio, svi primijećeni utjecaji te važne 1986. u Zadru, u povodu 1000. obljetnice Samostana Svetog Kr- građevine na crkvu Sv. Krševana, koja je posvećena 1175. go- ševana i 30. obljetnice Filozofskog fakulteta u Zadru, (ur. Ivo Pe- dine, bili bi dovedeni u pitanje, pa to držim jednom od glavnih tricioli), Zadar, 1990., 167. Usporedi također IVAN JOSIPOVIĆ, slabosti iznesene hipoteze. IVANA TOMAS (bilj. 4), 299. 73 IVAN JOSIPOVIĆ, LUCIJA KRALJEVIĆ, The Case of Zadar 64 Codex... (bilj. 4), 44, 105–109, 112–114, dok. 30, 78-79, 82; PAVO Proconsul Gregorius’ Ciborium – Spolia as a Template for a New ŽIVKOVIĆ, Posjedi i prihodi Samostana Svetog Krševana u Za- Monument, u: ASPICE HUNC OPUS MIRUM – zbornik povodom dru od osnivanja do konca XV. stoljeća, u: 1000 godina Samostana sedamdesetog rođendana Nikole Jakšića / Festschrift on the occa- Svetog Krševana u Zadru: prilozi sa znanstvenog skupa održanog sion of Nikola Jakšić’s 70th birthday, (ur. Ivan Josipović, Miljenko 11. i 12. prosinca 1986. u Zadru, u povodu 1000. obljetnice Sa- Jurković), Zadar – Zagreb – Motovun, 2020., 288–291. mostana Svetog Krševana i 30. obljetnice Filozofskog fakulteta u 74 Vidi recentnije u: IVAN JOSIPOVIĆ, La scultura della cattedrale Zadru, (ur. Ivo Petricioli), Zadar, 1990., 111–113 i passim. di Zara e della chiesa di San Crisogono a Zara tra IX e XVI secolo, 65 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 63), 167, 169. u: Coversano nel Medioevo. Storia, arte e cultura del territorio tra 66 Usporedi IVAN JOSIPOVIĆ, IVANA TOMAS (bilj. 4), 299; ANA IX e XIV secolo, (ur. Gaetano Curzi et alii), Roma, 2018., passim. MIŠKOVIĆ, O crkvi sv. Krševana u Zadru i kapeli njezina sveca 75 IVAN JOSIPOVIĆ, Prijedlog za čitanje imena kneza Mislava na nat- zaštitnika, Crkva u svijetu, LVIII/1, suppl., Split, 2023., 94. pisu s Begovače, Archaeologia Adriatica, 6, Zadar, 2012., 129–148.

Djelo je objavljeno pod uvjetima Creative Commons Autorstvo 4.0 Međunarodne licence (CC BY 4.0), koja omogućava korisnicima umnažanje, redistribuiranje, mijenjanje i prerađivanje materijala u bilo koju svrhu, pa i komercijalnu, uz uvjet ispravnog navođenja autorstva i izvora: https:// creativecommons.org/licenses/by/4.0/.

Najčitaniji članci istog autora / istih autora

Slični članci

1-10 od 106

Također možete Započni napredno pretraživanje sličnosti za ovaj članak.