1. lik sv. Pelegrina nema knjigu. Ikonografijom sličan je prikazu koji ima i drveni kip Otočić Pelegrin podno Savra na čuvan u katedrali u Ninu, ali tamo štovan kao sv. Jakov. Tijekom srednjega vijeka na Dugom otoku, crkva Sv. Pelegrina (foto: P. Vežić) srodan način, poput putnika-hodočasnika, u velikome broju primjera njegov lik zai- sta je bio predočen i tumačen kao prikaz toga apostola i mučenika. Jedan od sličnih The islet of Pelegrin below Savar on Dugi Otok, church of St Peregrine nalazi se naslikan i na poliptihu Bogorodice s Djetetom i svecima iz crkve Sv. Vlaha u Dubrovniku. Međutim, premda protumačen kao sv. Jakov taj lik nema knjigu.12 Sto- ga se nameće pitanje koga on predstavlja: sv. Jakova koji bi trebao imati knjigu, ili sv. Pelegrina komu taj atribut ne pripada? S vjerskim tradicijama pak u dubrovačkome 2. kraju bio je štovan i kult potonjega svetca. O tome svjedoče ostatci posvećene mu Zadar, Stalna izložba crkvene crkve s navedenoga Rta Pelegrina u Župi dubrovačkoj.13 Naravno, uz svaki dvojbeni umjetnosti u Zadru, lik sv. primjer možda postoji i moguća zabuna, ne samo ona u suvremenome tumačenju Pelegrina na ophodnome križu lika nego i ona koja je mogla nastati već pri njegovoj izradi. iz crkve na otočiću Pelegrinu, 15. stoljeće (foto: Ž. Bačić) Mislim da na likovnoj razini opisani prikaz s ophodnoga križa na otočiću Pele- grinu proizlazi vjerojatno iz spomenutoga preklapanja pojmova: s jedne strane vla- Permanent Exhibition of Sacral Art in Zadar, image of St Peregrine on stitoga imena Pelegrin, a s druge opće imenice pelegrin. Do toga je, slično nekoj the processional cross from the „pučkoj etimologiji”, moglo doći s poistovjećivanjem dvaju pojmova. Uz to, križ se church on the islet of Pelegrin, 15th nalazi u ambijentu zadarskoga kraja i njegova kulturnog kruga u kojemu naslovnici century pojedinih crkava, svetci i njihovi likovi na umjetninama i liturgijskim predmetima svjedoče da je na tlu Zadarske nadbiskupije kult sv. Pelegrina bio rano zastupljen. Tako oblici crkve na otočiću Pelegrinu govore o arhitekturi nastaloj tijekom ranoga srednjeg vijeka, a prikaz svetca na opisanome ophodnom križu iz nje predočava ga kao pelegrina prikazanog u ikonografiji zreloga srednjeg vijeka, kao putnika s viso- kim hodočasničkim štapom. Po tome je zaista srodan s mnogim primjerima predo- čavanja također sv. Jakova Starijeg na srednjovjekovnim umjetninama. Stoga zaista ne iznenađuje katkada moguća zamjena tih dvaju svetaca, jednoga s drugim. Međutim, hodočasnici općenito prikazivani su često i u likovno drukčijoj iko- nografiji, u drugoj varijanti izgleda kojim su predočeni poput siromašnih pobožnih putnika s krunicom u ruci. Zato se čini mogućim da i jedna slika na Ugljanskome poliptihu prikazuje upravo takvog skromnog pelegrina, a da on svojim likom vjerni- cima predstavlja zapravo sv. Pelegrina.
u Zadru
3. Zadar, Riznica u samostanu Sv. Frane, Ivan Petrov iz Milana, Ugljanski poliptih iz samostana Sv. Jeronima na Ugljanu, sredina 15. stoljeća (foto: Ž. Bačić) Zadar, Treasury of the monastery of St Francis, Ivan Petrov from Milan, Ugljan Polyptych from the monastery of St Jerome on the island of Ugljan, mid-15th century
Umjetnina potječe, kao što je već rečeno, iz crkve franjevačkoga samostana Sv. Jeronima u selu Ugljanu na otoku Ugljanu. Po imenu otoka i mjesta na njemu stekla je naziv Ugljanski poliptih. No, pohranjena je u Zadru, u zbirci Riznice samostana Sv. Frane.14 Prema slikarskim odlikama vrijedan je umjetnički rad gotičkoga slikarstva u Dalmaciji, djelo za koje su pretpostavljani različiti autori, ponajviše splitski slikar iz sredine 15. stoljeća Dujam Vučković. Međutim, Emil Hilje uvjerljivo ga je pripisao zadarskomu slikaru Ivanu Petrovu iz Milana.15 Cjelina poliptiha sastoji se od većih i manjih slika, njih ukupno dvadeset i devet. Složene su u tri reda. Donji je tzv. predela s malenim slikama: u sredini lik Krista te niz od šest apostola njemu s lijeve i šest s desne strane; slijedi srednji red s visokim slikama: u sredini je lik Bogorodice s Djetetom te niz od tri slike njoj s lijeve i tri s desne strane; potom gornji red s niskim slikama: tri s lijeve i tri s desne strane središnjega dijela poliptiha; konačno, na njegovu vrhu maleni je triptih sa slikom mrtvoga Krista te likom Bogorodice s lijeve i likom sv. Ivana s desne strane triptiha. U cjelini poliptih prikazuje svojevrsni panteon, grupu svetaca od davnine znatno štovanih u Zadru i na tlu Zadarske nadbiskupije.16 To je naglasio i Emil Hilje upuću- jući na to kako su likovi na poliptihu titulari zadarskih ili ugljanskih crkava.17 U obradama te umjetnine povjesničari umjetnosti protumačili su sve likove na njoj. Tek jedan među predočenima, „svetac isposnik … ne da se identificirati”, kako je 1980. godine zamijetio Ivo Petricioli.18 Ipak, Emil Hilje 1996. naslutio je da u „mla- dom svetačkom liku treba prepoznati sv. Pelegrina”.19 No, opisujući poslije taj „mlađi svetački lik” (1999. i 2006. godine) više se nije pozivao na to zapažanje. Stoga je ostalo otvorenim i samo pitanje: koga zaista predstavlja ta slika? Ona stoji u gornjemu redu, onome s niskim slikama. Tu je postavljena na desnome kraju niza. Poput drugih u
u Zadru
4. tome redu i taj je lik predočen tek poprsjem. No, izgledom je mladolik, mlađi od Ivan Petrov iz Milana, ostalih prikazanih na poliptihu. Koristim se jezgrovitim opisom upravo Emila Hilje: lik sv. Pelegrina na slici s Ugljanskoga poliptiha, sredina „Mlađi svetački lik odjeven je u jednostavnu sivozelenu halju stegnutu konopom, a na 15. stoljeća (foto: Ž. Bačić) glavi ima veliki bijeli šešir. Ruke su mu sklopljene u molitvu i drži krunicu.”20 Ivan Petrov from Milan, S takvim atributima prikaz podsjeća na pojedine primjere opće predodžbe pe- St Peregrine in the Ugljan legrina, odnosno putnika na srednjovjekovnim hodočašćima u Jeruzalem, Rim, ili Polyptych, mid-15th century Compostelu. Oni su često imali od debljega platna izrađen šešir sa širokim obodom i ogrtač s kapuljačom (tal. pellegrina) te halje podvezane pojasom, nekada upravo ko- 5. nopčićem, a u rukama i krunicu.21 Zanimljiv srodan primjer zabilježen je, primjerice, Strasbourg, lik hodočasnika na jednoj gravuri iz 1513. godine u Strasbourgu.22 Predočuje upravo mladolikog pele- na gravuri iz 1513. godine grina odjevenog u skromnu odjeću, čak sa sličnim šeširom na glavi i krunicom u ruci. (izvor: Katolička svetišta / bilj. 22/, 8) Dakle, držim da opisani lik na slici s našega poliptiha zaista prikazuje nekog hodočasnika. Taj je ikonografijom različit od onoga s ophodnoga križa iz crkve na Strasbourg, image of a pilgrim in an engraving from spomenutome otočiću. Ipak, čini mi se da zajedno s njim svjedoči kako je na zadar- 1513 skome otočju bilo zastupljeno spomenuto poistovjećivanje vlastitoga imena svetčeva s općom imenicom za hodočasnika. Inače, kult toga „putnika”, vidjeli smo, štovan je i u samome Gradu (o tome je govorio njemu posvećeni žrtvenik u bazilici Sv. Marije Velike), kao i na kopnenome dijelu Zadarske nadbiskupije (o čemu svjedoči podatak o kipu sv. Pelegrina u Ljupču nedaleko od Nina). O toj tradiciji pričaju i dvije spomenute crkve na otočkome dijelu dijeceze, jedna na otočiću Pelegrinu pod- no Dugoga otoka kao i druga na brijegu Pelegrinu na otoku Ugljanu. Obje su imale oltar posvećen sv. Pelegrinu. Pala iz one na Ugljanu uz lik Gospe od Karmela prika- zuje i lik sv. Pelegrina.23 Pohranjena je u župnoj crkvi Sv. Lovre u Kalima.24 K tomu, crkva Sv. Pelegrina ponad Kali nalazi se nedaleko od mjesta Ugljana i tamošnjega
u Zadru
franjevačkog samostana za koji je sredinom 15. stoljeća i nabavljen Ugljanski polip- tih. Stoga držim kako je u tako satkanome prostornom i kulturnome okviru oprav- dano prihvatiti naznačenu pretpostavku kojom prikaz „mladog svetačkog lika” na toj umjetnini predstavlja skromnog pelegrina koji predočuje zapravo sv. Pelegrina, jednog od svetaca u hagiografskome krugu onih koji tijekom srednjega vijeka bijahu znatno štovani u vjerskim predajama na području Zadarske nadbiskupije.
BILJEŠKE 1 Leksikon ikonografije, liturgike i simbolike zapadnog kršćanstva NIKOLA JAKŠIĆ, RADOSLAV TOMIĆ, Umjetnička baština Za- (ur. Anđelko Badurina), Zagreb, 1979., 272; PIETRO COPPO, darske nadbiskupije – Zlatarstvo, Zadar, 2004., 28, sl. 21. Karta Istre iz 16. stoljeća, (vidi: Istarska enciklopedija, ur. Miro- 12 Blaž Jurjev Trogiranin, (ur. Davor Domančić, Ante Sorić), Zagreb, slav Bertoša i Robert Matijašić, Zagreb, 2005., 143–144); PETAR 1986., 109–110, Zoraida Demori-Staničić, kat. jed. 23, sl. na str. 62. KOPIĆ, Karta Istre iz 1573. i GUILIELMUS BLAEU, Karta Istre 13 NIKŠA PETRIĆ (bilj. 2), 91–95. iz 1676. (vidi: MIRKO MARKOVIĆ, Descriptio Croatiae, Zagreb, 1993., sl. na str. 65 i 84–85). 14 MILJENKO DOMIJAN, IVO PETRICIOLI, PAVUŠA VEŽIĆ, Sjaj zadarskih riznica, Zagreb, 1990., 326, kat. jed. 145, sl. na str. 85. 2 NIKŠA PETRIĆ, Crkvica Sv. Pelegrina nedaleko Hvara, Prilozi povijesti otoka Hvara, 4 (1974.), 91–95. 15 EMIL HILJE, Gotičko slikarstvo u Zadru, Zagreb, 1999., 102–106, sl. na str. 102–115; EMIL HILJE, RADOSLAV TOMIĆ, Umjet- 3 GIOVANNI FRANCESCO CAMOCIO, Isolar, Venecija, 1572. nička baština Zadarske nadbiskupije – Slikarstvo, Zadar, 2006., (Vidi: MIRKO MARKOVIĆ /bilj. 1/, sl. na str. 59). 170–179, Emil Hilje, kat. jed. 051, sl. na str. 170–178. (Opsežna 4 NIKŠA PETRIĆ (bilj. 2), 93. znanstvena literatura o poliptihu, u rasponu od kraja 19. do po- 5 GIACOMO CANTELLI, Karta Dalmacije iz 1689.; BRAĆA četka 21. stoljeća, navedena je u citiranim radovima.) OTTENS, Karta Dalmacije ~ 1720. (Vidi: MIRKO MARKOVIĆ / 16 To su u srednjemu redu: sv. Petar, sv. Nikola, sv. Frane – sv. Je- bilj. 1/, sl. na str. 178–179 i 208). ronim, sv. Šime, sv. Jakov; te u gornjemu redu: sv. Krševan, sv. 6 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana – II, Zara, 1880., Stjepan (ili sv. Lovre), sv. Ivan Krstitelj – sv. Dimitrije, sv. Donat 112–113; CARLO FEDERICO BIANCHI, Kršćanski Zadar – II, (?), i konačno nepoznati svetac (EMIL HILJE /bilj. 15/, 103–106; Zadar, 2011., 105–106. EMIL HILJE, RADOSLAV TOMIĆ /bilj. 15/, 177–178). 7 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 6, 1880.), 71; CARLO FE- 17 EMIL HILJE, Ikonografski program predele Ugljanskog polipti- DERICO BIANCHI (bilj. 6, 2011.), 67–68; VINCENZO MARIA ha, Petriciolijev zbornik II (Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 36), Split, 1996., 46. CORONELLI, Karta okolice Zadra iz 1688. (vidi: MIRKO MAR- KOVIĆ /bilj. 1/, sl. na str. 100–101; IVO PETRICIOLI, Srednjo- 18 IVO PETRICIOLI, O važnijim umjetninama u franjevačkom sa- vjekovni umjetnički spomenici na Dugom otoku, Zadarska smo- mostanu u Zadru, Samostan Sv. Frane u Zadru, Zadar, 1980., 117. tra, 1-2 /Zbornik o Dugom otoku/, Zadar, 1993.). 19 EMIL HILJE (bilj. 17), 46, bilj. 12. 8 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 6, 1880.), 277; CARLO FE- 20 EMIL HILJE (bilj. 15), 106; EMIL HILJE, RADOSLAV TOMIĆ DERICO BIANCHI (bilj. 6, 2011.), 250. (bilj. 15), 178. 9 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana – I, Zara, 1877., 391; 21 LUCIA GAI, Der italianische Jakobsweg, u: Santiago de Compostela CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 6, 1880.), 435–436; CARLO – Pilgerwege, (ur. Paolo Caucci von Saucken), Augsburg, 1995., sl. na FEDERICO BIANCHI (bilj. 6, 2011.), 390; PAVUŠA VEŽIĆ, Cr- str. 280; KLAUS HERBERS, Deutsche Pilgerfahrten nach Santiago kva Svete Marije Velike u Zadru, Diadora, 8 (1976.), 119–140. de Compostella und Spuren des Jakobkultes in Deutschland, u: San- 10 BRATOLJUB KLAIĆ, Rječnik stranih riječi, Zagreb, 1986., 1026 tiago de Compostela – Pilgerwege, Augsburg, 1995., sl. na str. 301. i 1031; MIRKO DEANOVIĆ, JOSIP JERNEJ, Talijansko – hrvat- 22 Katolička svetišta – 2, Santiago de Compostela, brošura Jutarnjega skosrpski rječnik, Zagreb, 1960., 559. lista, (priredio Inoslav Bešker), Sveta Nedjelja, 2014., 8. 11 IVO PETRICIOLI, Stalna izložba crkvene umjetnosti u Zadru, 23 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 6, 1880.), 112–113; CARLO Zadar, 1980., 75, kat. jed. 49.; IVO PETRICIOLI, Stalna izložba FEDERICO BIANCHI, (bilj. 6, 2011.), 105–106. crkvene umjetnosti u Zadru, Zadar, 2004., (ur. Antun Travir- 24 Šematizam Zadarske nadbiskupije, (ur. Edvard Peričić), Zadar, ka), Katalog zbirke, 48, L. Pavičić-Domijan, kat. jed. M 10.12.; 2005., 230.