##plugins.themes.oapBasic.skip##
Adriai Művészettörténeti Szemle Keresés

Nova zapažanja o iluminatorskome opusu skriptorija Bartola iz Krbave

DOI 10.15291/ars.2924

##plugins.themes.oapBasic.downloadPdf##

Évf. 9 (2019)

##plugins.themes.oapBasic.openAccess##

##plugins.themes.oapBasic.articleMetrics##

  • 3 412 ##plugins.themes.oapBasic.abstractViews##
  • 1 248 ##plugins.themes.oapBasic.pdfDownloads##
  • 12 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsPerDay##
  • 164 ##plugins.themes.oapBasic.downloadsThisMonth##
U članku se raspravlja o atributivnoj problematici iluminacija u glagoljskim kodeksima koje je tijekom prve četvrtine 15. stoljeća ispisao Bartol iz Krbave. Uvodno se predstavljaju četiri kodeksa – Berlinski, Ročki i Ljubljanski (Beramski) misal, Humski brevijar – te se predočava historijat njihova istraživanja s osobitim osvrtom na ranije atribucije iluminacija. Izabrani primjeri minijatura podvrgnuti su komparativnoj formalno-stilskoj analizi kojom se razgraničava djelovanje više iluminatora unutar skriptorija te se donose atributivni prijedlozi za nekoliko kodeksa i dva fragmenta koja se ovim radom prvi put pripisuju opusu Bartolova skriptorija. Detaljnom analizom dosadašnjih spoznaja nanovo se verificiraju raniji zaključci o Bartolovu kretanju od južnokrbavskoga do istarskoga područja koji su u novije vrijeme bili predmetom osporavanja. U prilogu članka donose se novi, revidirani i ispravljeni popisi minijatura svih kodeksa.
Bartol iz Krbave, glagoljski kodeksi, sitnoslikarstvo, iluminacije, minijature, 15. stoljeće

1. Unutar grupe, ponajviše pažnje povjesničara umjetnosti bilo je posvećeno ilumi- Uzašašće, a) Ljubljanski misal, nacijama Ljubljanskoga misala koje su paradigmatski primjer promišljanja atributiv- NUK, f. 102r; b) Ročki misal, ÖNB, f. 103v. (izvor: vidi bilj. 20) ne problematike oslika nekoga glagoljskog rukopisa, no i ti su prijedlozi atribucije u pravilu postavljani izolirano od ostalih kodeksa skriptorija. Već i prije negoli je M. The Ascension, a) The Ljubljana Missal, NUK, f. 102r; b) The Roč Missal, Pantelić tri misala okupila kao radove istoga pisara, minijatura Ljubljanskoga mi- ÖNB, f. 103v sala lateralno se dotakao Francè Stelè (1960.) koji ih je okarakterizirao kao „čisto italijanske” i atribuirao ih talijanskomu majstoru.16 Nedugo potom, B. Fučić (1964.) minijature je pripisao domaćemu majstoru pod utjecajem bolonjske škole.17 U više navrata na njih se osvrnula slovenska povjesničarka umjetnosti Nataša Golob koja ih je prvotno (1995.) izuzela iz potencijalna Bartolova opusa i pripisala ih „in veronsko šolani iluminator”, a poslije (2010.) atribuirala trojici majstora – Bartolu Krbavcu, „Majstoru kalendara” i neznanomu talijanskom majstoru – pri čemu je minijature atribuirane Bartolu na općoj razini povezala s minijaturama Berlinskoga misala.18 Prilikom nedavne izložbe Knjižna umetnost na Hrvaškem (2018.), Milan Pelc pripi- sao je Bartolu pisanje i iluminiranje Ljubljanskoga misala.19 Bogat iluminatorski opus Bartolova skriptorija koncentriran je u trima misalima u kojima minijature oslikavaju katoličke svetkovine i blagdane.20 Najveći broj mi- nijatura ima temom usporedive primjere u barem dvama, a nerijetko i svim trima kodeksima jer se nalaze uz iste, zbog liturgijske funkcije misala, ustaljene tekstove. Ikonografski srodne minijature k tomu su i znatno sličnih kompozicija, osobito iz- među Ročkoga i Ljubljanskoga misala. Za ova je dva kodeksa uočeno kako izrazita kompozicijska podudarnost proizlazi iz rada prema zajedničkim predlošcima među kojima je za cjelostranu minijaturu Raspeća i historizirane (latinične!) inicijale s li- kovima evanđelista za izravan uzor prepoznat Misal kneza Novaka (Beč, ÖNB, Cod. Slav. 8) iz 1368. godine.21 Unatoč ugledanju u iste kompozicijske uzore, minijature u Ročkome i Ljubljanskome misalu već se na prvi pogled razaznaju kao radovi posve različitih ruku (sl. 1a, 1b). U Ročkome misalu minijature su ostvarene izrazito crtačkim tretmanom uoč- ljivim u jasno naznačenim obrisima figura i nezgrapnim linijama koje prije svega grade nabore draperije. Iako postoje razlike u kvaliteti, likovi su uvelike tipizirani. Odlikuju ih plošna, više ili manje „lopatasta” lica, uglati dlanovi s izduženim prstima

skriptorija Bartola iz Krbave

2. Sveti Marko evanđelist, Ročki misal, ÖNB, f. 67v. (izvor: vidi bilj. 20) St Mark the Evangelist, The Roč Missal, ÖNB, f. 67v

te kosa i brade oblikovane paralelnim potezima nalik na vrpce. Tek su na pojedinim minijaturama kosa i brada nešto finije dorađene, ali ostalim osobinama i one odgo- varaju ruci ovoga iluminatora (sl. 2). Na stilskoj razini, minijature Ročkoga misala slabiji su odraz predložaka korištenih u radionici koje je, s obzirom na ujednačenost oblikovnih elemenata svih minijatura, naslikala ista, neiskusnija ruka. Nasuprot iluminatoru Ročkoga misala, čiji rad odlikuje izražen grafizam, majstor koji je iluminirao Ljubljanski misal figure prikazuje kao voluminozne jedinice (sl. 3a, 3b, 3c). Minimalne razlike pojedinih fizionomija uzrokovane su dimenzijama 3. minijatura, no slikarski pristup ujednačen je na svim figurama. Osobita kvaliteta Sveti Petar i Pavao, a) Berlinski volumena postignuta je na licima svih figura kojima T-zonu nosa i čela preslikava misal, SBB, f. 172v; b) Ročki misal, bijelim potezima, dok na vrat i oko očiju nanosi blago zelene sjene. (sl. 4). Vrsnoći ÖNB, f. 163v; c) Ljubljanski misal, kojom su naslikana lica suprotstavljaju se brojne anatomske nepravilnosti i omaške u NUK, f. 168v. (izvor: vidi bilj. 20) proporcijama, pri čemu se nesrazmjer dlanova u odnosu na ostatak tijela izdvaja go- St Peter and Paul, a) The Berlin Missal, tovo kao potpis majstorova rada. Iako se koristi tonskom modelacijom i za dočara- SBB, f. 172v; b) The Roč Missal, ÖNB, f. 163v; c) The Ljubljana Missal, NUK, vanje volumena draperije, u naborima se ipak javlja grafizam lišen gracilnih tonskih f. 168v prijelaza, koji međutim ne umanjuje vrijednost tih minijatura (sl. 3c).22

a. b. c.

skriptorija Bartola iz Krbave

4. Mihej prorok, Ljubljanski misal, NUK, f. 125r. (izvor: vidi bilj. 20) Prophet Micah, The Ljubljana Missal, NUK, f. 125r

5. Na razini stila majstora, čitav oslik Ljubljanskoga misala moguće je atribuira- Ezekiel prorok, Berlinski misal, ti jednoj ruci koju odlikuju sitne, voluminozno modelirane figure i skladna paleta SBB, f. 193r (izvor: vidi bilj. 20) boja koja se proteže kroz sve minijature. Ove iste karakteristike prisutne su i na Prophet Ezekiel, The Berlin Missal, minijaturama Berlinskoga misala. Ograničen broj predložaka za posljedicu je imao SBB, f. 193r ponavljanje tipiziranih fizionomija. Iako se javljaju naznake pojedinih individuali- ziranih osobina, primjerice kanoniziranih fizionomija sv. Petra i sv. Pavla (sl. 3a, 6. 3c), morfološke podudarnosti prisutne su neovisno o identifikaciji prikazanoga lika. Sveta Katarina, Berlinski misal, Portret proroka Miheja iz Ljubljanskoga misala (sl. 4) tako dijeli identičnu impo- SBB, f. 190v (izvor: vidi bilj. 20) staciju i znatnu sličnost fizionomije s likom proroka Ezekiela iz Berlinskoga misala St Catherine, The Berlin Missal, (sl. 5), dok je u detaljima lica, naročito oblikovanju kose još bliži liku sv. Katarine iz SBB, f. 190v istoga kodeksa (sl. 6). Uz to što minijature dvaju misala dijele kvalitetno oblikovane

skriptorija Bartola iz Krbave

7. Glagoljski inicijal V, Ljubljanski misal, NUK, f. 144r. (izvor: vidi bilj. 20) Glagolitic initial V, The Ljubljana Missal, NUK, f. 144r

8. Glagoljski inicijal V, Tršćanski fragment brevijara 15. stoljeća, Trst, Biblioteca Civica „Attilio Hortis” (foto: IF, 2015.) Glagolitic initial V, Fragment of a 15th- century breviary from Trieste, Trieste, Biblioteca Civica “Attilio Hortis”

crte lica, povezuju ih i nesrazmjerno izvedeni dijelova tijela. Ruka kojom sv. Kata- rina drži kotač skraćena je do razine nepostojanja (sl. 6), dok su one sv. Pavla (sl. 3a) postavljene previsoko, odnosno prenisko, suprotstavljajući tako nepravilno tijelo kvalitetno slikanoj, ali za tijelo prevelikoj glavi. Osobine minijatura diferencirane na relaciji grafizam – voluminoznost, osim u figurama, nalazimo i u vrpcama koje se kao dekoracija razvijaju duž margina, odno- sno vrpcama kojima su oblikovani slikani inicijali. Dočim iluminator Ročkoga mi- sala u vrpcama u kojima se očituje oštar linijski tretman nije uspio stvoriti dojam volumena i zaobljenosti (sl. 1a), drugi je majstor bio daleko spretniji. Naglašavajući tamniji rub vrpce i iskoristivši bijelu liniju kao linearnu dekoraciju, a ne kao razdjel- nicu dviju boja, u određenoj je mjeri dočarao zaobljen volumen svojih vrpci, odno- sno inicijala (sl. 7). Inicijali u glagoljskim kodeksima predominantno su kaligrafski izvedeni crve- nom, i nešto rjeđe plavom ili zelenom bojom. Tehnikom različiti, slikani inicijali jav- ljaju se početkom 15. stoljeća u Hrvojevu misalu (Istanbul, Topkapı Sarayı).23 Kako se slikani inicijali ni u kasnijim desetljećima nisu bitnije održali u praksi iluminiranja glagoljskih kodeksa, primjere u Ročkome i Ljubljanskome misalu prepoznajemo kao specifičnost Bartolove radionice.24 Zbog prisutnosti takvih slikanih inicijala na Tr- šćanskome fragmentu brevijara 15. stoljeća i Listu Barbanskoga misala, predlažemo sagledavanje ovih dvaju fragmenata u okviru Bartolove radionice. Tršćanski fragment brevijara 15. stoljeća (sl. 8) sačuvan je kao uvez knjige Theoricae, et praxis interrogandorum reorum. Libri quatuor (...) tiskane u Veneciji 1600. godine (Trst, Biblioteca Civica „Attilio Hortis”, S.C. 2-533).25 Fragment je dio brevijarskoga temporala na blagdan Kristova rođenja, a najveći dio teksta koji započinje bogato oslikanim, gotovo cjelostranim inicijalom V obuhvaća čitanje iz starozavjetne knjige proroka Izaije (Iz 9, 4–10). U stručnoj literaturi fragment je tek sumarno opisan i bez dostatnih argumenata datiran u 14. stoljeće,26 a uključi- vanjem u ovdje obrađenu grupu kodeksa skloni smo ga (pre)datirati u prvu četvr- tinu 15. stoljeća.

skriptorija Bartola iz Krbave

9. Glagoljski inicijal E, List Barbanskoga misala, Zagreb, Arhiv HAZU, f. 1r. (foto: Arhiv HAZU) Glagolitic initial E, Sheet from the Barban Missal, Zagreb, Archive of HAZU, f. 1r

List Barbanskoga misala (Zagreb, Arhiv HAZU, Fragm. glag. 5) s filološkog je gledišta detaljno obrađen spomenik nesačuvanoga misala iz kojega se, kako svjedoči nadopisana bilješka, već 1425. godine u Barbanu služila misa (sl. 9).27 Čitanje biblij- skoga teksta (Mt 2, 1–12) na blagdan Bogojavljanja (Tri kralja) započinje slikanim inicijalom E koji je u svojemu „katalogu” iluminiranih rukopisa u Hrvatskoj ukrat- ko opisao A. Badurina.28 Pored slikanoga inicijala, pripadnost fragmenta Bartolovu skriptoriju potvrđuje podudarnost slova s rukopisom ostalih njegovih kodeksa. Oba inicijala izvedena su istovrsnim prepletima vrpci koje završavaju vegetabil- nim motivima sitnih listića. Za razliku od inicijala V kod kojega se vrpce crvene, zelene i ljubičaste boje međusobno isprepliću i grade inicijal (sl. 8), kod inicijala E zelene, plave, zagasito ružičaste i ljubičaste vrpce opliću se oko crvene konture slova i ispunjavaju njegovu prazninu (sl. 9). Elementi od kojih su inicijali satkani (prepleti, čvor, listići, linearna dekoracija) podudaraju se s više inicijala Ročkoga i Ljubljansko- ga misala te je na temelju tih motiva, tehnike izvedbe i kolorita ova dva voluminozna primjera moguće uvrstiti među radove radionice, odnosno u opus majstora koji je iluminirao Berlinski i Ljubljanski misal. U kontekstu atribucije iluminacija kodeksâ Bartolova skriptorija zasebnim se problemom izdvajaju pripremni crteži u Humskome brevijaru.29 Dva crteža histo- riziranih inicijala s likovima sv. Katarine i sv. Jeronima formalnim karakteristikama i tehničkim načinom crtanja upućuju da pripadaju dvjema različitim rukama, od kojih ni jednu nije moguće sa sigurnošću odrediti kao rad prethodno naznačenih iluminatora. U slučaju lika sv. Katarine (sl. 10) ističe se sličnost s likom iste svetice u Kodeksu biskupa Kosirića,30 knjizi modela s kojom je Robert W. Scheller kao laba- vu komparaciju povezao Ljubljanski misal ističući nedostatak pogodnije suvremene

skriptorija Bartola iz Krbave

10. usporedne crtane građe s dalmatinske obale kao otežavajuću okolnost preciznijega Sveta Katarina, Humski brevijar, ubiciranja Kodeksa.31 Gracioznija obrada sv. Katarine u detaljima doista pokazuje NSK, f. 170v. (izvor: vidi bilj. 29) bliskost s minijaturama Berlinskoga i Ljubljanskoga misala (predimenzionirani dla- St Catherine, The Hum Breviary, NSK, novi, vretenasta podlaktica, sužavanje rukava oko zglobova...), međutim, od njih f. 170v istovremeno odudara frontalnom i ukočenom impostacijom. Crte lice izvučene ta- mnijom bojom pak djeluju kao naknadna intervencija na obrušenome pergamentu. 11. Za razliku od figure svetice koja bi mogla biti rad iluminatora Berlinskoga i Lju- Sveti Jeronim, Humski brevijar, bljanskoga misala, lik sv. Jeronima (sl. 11) uzburkanim linijama i oblikovanjem lica NSK, f. 145r. (izvor: vidi bilj. 29) ne odgovara radovima ni jednoga iluminatora. Kao naročito nepodudarajući detalji St Jerome, The Hum Breviary, NSK, izdvajaju se bademaste oči (naglašene crvenom bojom) koje probijaju obrisnu liniju f. 145r lica i nos koji kontinuira u liniji s obrvama. Ipak, općim se dojmom (impostacija u blagome pomaku s glavom u tročetvrtinskome profilu, plašt prebačen preko ruke kojom svetac pridržava model crkve) uklapa u opus radionice, a u prilog nastajanju po modelima kojima se služila radionica najviše svjedoči identičan oblik slova inici- jala V kakav je prisutan u Ljubljanskome i Ročkome misalu (sl. 2), odnosno njihovu zajedničkom uzoru, Misalu kneza Novaka. S obzirom na ovaj detalj, nastanak Hum- skoga brevijara treba svakako datirati nakon 1405. godine. Tada je, naime, Petar, sin kneza Novaka, očev misal prodao za 45 zlatnih dukata crkvi sv. Jelene u mjestašcu Nugla kraj Roča.32 Poduprto komparativnom analizom, razlaganje atribucije iluminacija više poje- dinaca zahtijeva još osvrt na zaključak M. Pantelić kako je „vjerojatno pisar i ilumi- nator Berlinskog misala bila ista osoba – pisac Bartol” za koji argument pronalazi prije svega u obrisima minijatura uklopljenima u retke teksta.33 Ne ulazeći u slikarski rukopis, iluminacije Ljubljanskoga i Ročkoga misala odbacila je kao mogući Bartolov

skriptorija Bartola iz Krbave

rad i pripisala ih dvojici iluminatora zbog „razrađenijih” kompozicija. U Berlinskome misalu opazila je kako je Bartol „izrađivao najviše dvije figure, dok su u istarskim misalima [Ročkom i Ljubljanskom, op. a.] naslikane pojedine scene s više osoba (Noa sa sinovima, kovčegom i životinjama, Uzašašće, Duhovi itd.)”.34 Detaljno razmatranje oslika triju misala otkriva kako „scene s više osoba” u istarskim misalima zapravo nisu zastupljene u većemu broju. Štoviše, nekoliko minijatura u kojima postoji veći broj likova uvjerljivo su nastale prema gotovim kompozicijskim predlošcima (Uza- šašće, Duhovi, Raspeće), odnosno u Ljubljanskome misalu repliciranjem iste forme unutar minijature (Disputa u Hramu, Suzana i starci, Tri mladića u peći). Iako utkanost minijatura u tkivo teksta ide u prilog atribuciji iluminacija Bartolu, sama po sebi, jednako kao jednostavnost (ili složenost) kompozicije, ona nije dosta- tan argument za podržavanje ili odbacivanje atribucije neke od minijatura Bartolu. Potvrdu Bartolova autorstva iluminacija Berlinskoga i Ljubljanskoga misala, dvaju fragmenata i moguće Humskoga brevijara pruža ponajviše povijesni kontekst na- stanka kodeksâ koji u određenoj mjeri ocrtava i lokalizaciju njegove djelatnosti. Ni jedan od sačuvanih kodeksa ne donosi izrijekom podatak o mjestu svojega nastanka, odnosno djelovanja Bartolova skriptorija. Jedini pisani izvori koji pružaju uporišta za smještanje Bartolove djelatnosti unutar prostorno-vremenskih koordi- nata jesu 1402. godina i približno geografsko lociranje naručitelja na južnokrbavski prostor, odnosno šire zadarsko zaleđe u kolofonu Berlinskoga misala. Prema kolofo- nu nesačuvanoga Bakarskog brevijara iz 1414. godine poznatome iz kasnijih prijepisa i prema dvama istarskim misalima datiranima u 20-te godine 15. stoljeća, koji su se tijekom stoljeća rabili u istarskim gradićima Roču i Bermu, predložena je, međutim, Bartolova migracija s južnokrbavskoga područja u Hrvatsko primorje i Istru.35 Tamo se, kako sam tvrdi u kolofonu Bakarskoga brevijara, bio preselio jer je bio „prisilen u straničarstvo za rat ku nečistivi Hrvoj z Bosnani i z Beneci i s Turki uzdviže na krala Ugarskoga Žigmunda”.36 Potvrdu takvoj hipotezi migracije pružaju određeni povijesni, jezični, tekstualno-sadržajni i likovni elementi koji ujedno upućuju da je većina kodeksa nastala na tlu Istre. Prije svega, već i poveća koncentracija kodeksâ u Istri indicira da su tamo i nasta- jali. Naknadne bilješke u Ljubljanskome i Ročkome misalu, Humskome brevijaru i na Listu Barbanskoga misala potvrđuju da su se rabili u istarskim gradićima već tijekom 15. stoljeća.37 Na Listu Barbanskoga misala bilješka iz 1425. godine dokazuje kako se već tada, nedugo po nastanku, cjeloviti misal nalazio u rukama barbanskoga župnika Urbana.38 Provenijencija kasnijih stoljeća uz Istru vezuje i Tršćanski fragment brevi- jara 15. stoljeća; knjiga na kojoj je sačuvan kao omot pripadala je Ivanu B. Marsichu iz Pazina koji je svoje vlasništvo zabilježio na naslovnici knjige (Ioannis B. Marsich Pisinotis possidet 1658).39 Iako su mjesta (ili mjesto) nastanka ovih kodeksa i dalje otvoreno pitanje, nekoliko tragova vodi k zaključku da su naručeni upravo iz mjesta u kojima su korišteni i po kojima su naslovljeni. Recentno je kao mogući naručitelj Ljubljanskoga misala istaknuta beramska župna crkva argumentacijom da je blagdan sv. Martina, patrona beramske župe, u kalendaru misala označen kao dupleks (za- povjedni blagdan).40 Na temelju minijature s likom zaštitnika grada Roča sv. Bartola (kojega nema ni u jednome drugom kodeksu) već je prije za naručitelja Ročkoga misala istaknuta župna crkva u Roču, dok je na istome tragu pretpostavljeno da je Humski brevijar „sudeći po minijaturi sv. Jerolima, humskog patrona – vjerojatno i bio naručen za Hum”.41 Jezičnom analizom triju misala M. Pantelić je zbog ekavizacije tekstova Ročkoga i Ljubljanskoga misala njihov nastanak ubicirala na sjevernije, istarsko područje.42 Uz to je, za Ročki misal, kao dodatni element koji upućuje na njegov nastanak u Istri, istaknula formu obreda vjenčanja. Naime, za kombinaciju germanskih i rim- skih elemenata koji se javljaju u tekstu obreda u Ročkome misalu Pantelić navodi da

skriptorija Bartola iz Krbave

su se mogli stopiti u Pazinskoj grofoviji, na njemačkome dijelu Istre; nasuprot njima u Berlinskome misalu u formuli obreda vjenčanja prepoznaje čisto rimske elemente, dok u Ljubljanskome misalu izostaje relevantna rubrika s izmjenama prstena.43 Konačno, analiza iluminacija u komparativnoj perspektivi, uz to što upućuje na potrebu diferenciranja više iluminatora djelatnih unutar skriptorija, svjedoči i da su neke od iluminacija u Ročkome i Ljubljanskome misalu te Humskome brevijaru na- stale izravnim ugledanjem u one iz Misala kneza Novaka iz 1368. godine. S obzirom na to da se Misal kneza Novaka od prodaje 1405. godine nalazio u Nugli nedaleko od Roča, to i nastanak Ročkoga i Ljubljanskoga misala te Humskoga brevijara treba locirati u Istru. Navedeni argumenti govore u prilog istarskomu podrijetlu većine kodeksa i podcrtavaju ranije zaključke o migraciji s južnokrbavskoga područja u Istru, te se upravo u njima nazire bitan putokaz identifikaciji Bartola kao glavnoga iluminato- ra ove grupe kodeksa. Unatoč geografskom i vremenskom raskoraku koji ih dijele, Berlinski misal i istarske kodekse pisala je jedna, ista ruka. Jednako tako, ilumina- cije u Berlinskome misalu i istarskim kodeksima (izuzev Ročkoga misala) rad su jedne iste ruke. Opetovana pojava minijatura i inicijala jednoga istog iluminatora u kodeksima jednoga pisara nastalim u dvama kontekstima naglašeno je preklapa- nje. Kako izrada iluminiranoga kodeksa podrazumijeva određenu interakciju pisa- nja i iluminiranja, rad na kodeksu zahtijeva, ako je uključeno više osoba, suradnju pisara i iluminatora. Ta okolnost – potreba za suradnjom – povod je odbacivanju neznatne mogućnosti da su dvije osobe, pisar i iluminator, prisno surađivali tije- kom barem dvaju desetljeća u dvjema regijama. Prisutnost rada istoga iluminatora u redcima teksta jednoga pisara navodi stoga na zaključak da oba procesa u izradi ovih kodeksa – pisanje i iluminiranje – treba pripisati jednoj osobi, pisaru i ilumi- natoru Bartolu iz Krbave. Ponuđenom atribucijom glavnine iluminacija iz kodeksâ ove grupe Bartolu i tu- mačenjem njegove djelatnosti na području Istre, za kraj se osvrćemo na precizniji, recentno ponovljen prijedlog pokušaja identifikacije Bartola u više zadarskih arhiv- skih dokumenata. Na temelju arhivskih istraživanja Petar Runje iznio je hipotezu da je autor obrađenih kodeksa Bartol Ivanov († između 1437. i 1439.), pisar koji se krajem 14. stoljeća školovao za zlatara u Veneciji i koji je svoj radni vijek po povrat- ku, sve do kasnih 30-ih godina 15. stoljeća, proveo u Zadru.44 Ubrajanje izgubljenoga Bakarskog brevijara u Bartolove radove Runje pritom opravdava pisarovim izbiva- njem iz Zadra tijekom drugoga desetljeća 15. stoljeća.45 Iako je moguće da je Bartol Berlinski misal ispisao i oslikao upravo u Zadru, a ne u okolici, teško je održivo da je svoj kasniji rad nastavio u tome gradu jer svi izneseni rezultati istraživanja svjedoče istarskomu podrijetlu većine kodeksa te pobijaju uvjerljivost njegova prijedloga. U tome smislu opaska M. Pantelić da se zbog nesačuvane arhivske građe „o njegovu [Bartolovu] životu neće moći mnogo govoriti” i dalje se, unatoč poduzetim iscrpnim arhivskim istraživanjima, čini točnom.46 Rezultatima istraživanja predstavljenim ovim radom neupitno je kako je Bartol kao glavni majstor skriptorija ispisao (barem dijelove) pet kodeksa od kojih je ve- ćinu i iluminirao, dok su uz njega djelovala još barem dvojica iluminatora i barem jedan pisar. Za detaljnije rasvjetljavanje njihove uloge, bilo kao Bartolovih suradnika bilo kao učenika, podatci ipak izostaju. Produkti njihova rada, međutim, još jednom potvrđuju važnost Bartolova skriptorija za hrvatsku srednjovjekovnu pismenost i glagoljske iluminacije. Obrađena grupa kodeksa, naime, najopsežnija je cjelina gla- goljskih iluminiranih knjiga koju se može povezati s djelovanjem ne samo istoga skriptorija nego i s djelovanjem istoga pisara i iluminatora – Bartola iz Krbave – koji kao predstavnik grupe zauzima mjesto najvažnijega predstavnika sitnoslikarstva gla- goljskih kodeksa.

skriptorija Bartola iz Krbave

PRILOG: Minijature i figurativni inicijali u kodeksima Bartolova skriptorija

Berlinski misal Ljubljanski (Beramski) misal f. 1r Sveti Pavao (lit. hist.) f. 1r Sveti Pavao f. 6v Rođenje Kristovo f. 6r Tri mladića u peći f. 8v Sveti Stjepan prvomučenik f. 8v Rođenje Kristovo f. 58r Sveti Matej evanđelist f. 11r Sveti Stjepan prvomučenik f. 62r Sveti Marko evanđelist f. 17r Disputa u Hramu f. 65v Sveti Luka evanđelist f. 29r Isus u pustinji f. 71r Sveti Ivan evanđelist f. 40v Krilo Abrahamovo f. 85r Uskrsnuće f. 51v Suzana i starci f. 131r Svećenik blagoslivlja tijelo i krv (lit. hist.) f. 74r Sveti Luka evanđelist (lit. hist.) f. 132r Raspeće f. 81r Sveti Ivan evanđelist (lit. hist.) f. 132v Trpeći Krist (antropomorfni inicijal) f. 90r Noina arka f. 134r Volto santo f. 102r Uzašašće f. 172v Sveti Petar i Pavao f. 105r Duhovi f. 179r Uznesenje Bogorodičino f. 125r Mihej prorok f. 188r Sveti Ivan evanđelist f. 134v Siječanj – veljača f. 190v Sveta Katarina f. 135r Ožujak – travanj f. 193r Ezekiel prorok (lit. hist.) f. 135v Svibanj – lipanj f. 136r Srpanj – kolovoz Ročki misal f. 136v Rujan – listopad f. 1r Sveti Pavao f. 137r Studeni – prosinac f. 8v Rođenje Kristovo f. 137v Blagoslov (antropomorfni inicijal) f. 24r Isus u pustinji f. 141r Svećenik prikazuje hostiju (lit. hist.) f. 33v Krilo Abrahamovo f. 141v Svećenik prikazuje kalež (lit. hist.) f. 48v Isus ozdravljuje slijepca f. 145r Raspeće f. 62v Sveti Matej evanđelist f. 145v Trpeći Krist (antropomorfni inicijal) f. 67v Sveti Marko evanđelist (lit. hist.) f. 147r Veronikin rubac f. 72r Sveti Luka evanđelist (lit. hist.) f. 156v Prikazanje u Hramu f. 77v Sveti Ivan evanđelist (lit. hist.) f. 166r Sveti Ivan Krstitelj f. 84v Stvaranje svijeta f. 168v Sveti Petar i Pavao f. 93v Uskrsnuće f. 176v Uznesenje Bogorodičino f. 103v Uzašašće f. 190v Sveti Ivan evanđelist f. 106r Duhovi f. 210r Sveti biskup f. 111r Tijelovo f. 230r Smrt, ilustracija Dies irae f. 139r Svećenik prikazuje hostiju (lit. hist.) f. 139v Svećenik prikazuje kalež (lit. hist.) Humski brevijar f. 140r Svećenik blagoslivlja tijelo i krv (lit. hist.) f. 145r Sveti Jeronim, pripremni crtež (lit. hist.) f. 143r Raspeće f. 170v Sveta Katarina, pripremni crtež (lit. hist.) f. 143v Trpeći Krist (antropomorfni inicijal) f. 145r Veronikin rubac f. 152v Prikazanje u Hramu f. 161v Sveti Ivan Krstitelj f. 163v Sveti Petar i Pavao f. 171v Uznesenje Bogorodičino f. 173v Sveti Bartol f. 182v Bogorodica zaštitnica f. 198r Sveti biskup f. 218v Smrt, ilustracija Dies irae f. 222v Blagoslov (antropomorfni inicijal)

skriptorija Bartola iz Krbave

BILJEŠKE 1 Usp. MARIJA PANTELIĆ, Glagoljski kodeksi Bartola Krbavca, 16 FRANCÈ STELÈ, Umetnost v Primorju, Ljubljana, 1960., 93. Radovi Staroslavenskog instituta, 5 (1964.), 5–98. Studija je objav- 17 Usp. BRANKO FUČIĆ (bilj. 2), 297. ljena kao ekscerpt iz doktorske disertacije Hrvatski glagoljski ko- 18 NATAŠA GOLOB, Knjižno slikarstvo, u: Gotika v Sloveniji, ka- deksi krbavskoga područja XIV i XV vijeka (1960.). talog izložbe (Ljubljana, Narodna galerija), (ur. Janez Höfler), 2 Usp. BRANKO FUČIĆ, Glagoljski rukopisi, u: Minijatura u Ju- Ljubljana, 1995., 345–369, 368; NATAŠA GOLOB, Manuscrip- goslaviji, katalog izložbe (Zagreb, Muzej za umjetnost i obrt), (ur. ta: Medieval Illumination in Manuscripts from the National and Zdenka Munk), Zagreb, 1964., 25–31, 297–299, 31. Usp. još STJE- University Library, katalog izložbe (Ljubljana, Narodna galerija), PAN DAMJANOVIĆ, Slovo iskona: staroslavenska/starohrvatska Ljubljana, 2010., 198–205. čitanka, Zagreb, 2004., 226; ŽELJKO BISTROVIĆ, ANA DIKLIĆ, 19 Usp. MILAN PELC, Knjižna umetnost na Hrvaškem, katalog Bartol Krbavac, u: Istarska enciklopedija, (ur. Miroslav Bertoša, izložbe (Ljubljana, Narodna in univerzitetna knjižnica), Zagreb, Robert Matijašić), Zagreb, 2006., 61. 2018., 8, 30. 3 Usp. MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 18–19, 68; MARIJA PANTE- 20 Digitalizacije cjelovitih misala dostupne su online. Za Berlinski LIĆ, Hrvatskoglagoljski misal iz godine 1402., Slovo: časopis Staro- misal vidi: <http://resolver.staatsbibliothek-berlin.de/ SBB000- slavenskoga instituta u Zagrebu, 6-7-8 (1957.), 380–383. 1AD5800000000>. Za Ročki misal vidi: <http://data.onb.ac.at/ 4 Usp. MARIJA PANTELIĆ (bilj. 3), 381. Bilješku o preuvezu ko- rep/1002C387>. Za Ljubljanski misal vidi: <http://www.dlib. deksa zapisanu na f. 120v raniji su istraživači redovito datirali u si/?URN=URN:NBN:SI:IMG-LHTTHYHC>. Unatoč visokokva- 1440. godinu (glagoljicom zapisano kao č.u.k.). Uvidom u kodeks litetnim snimkama, redoslijed stranica Ljubljanskoga misala na uočio sam kako je zadnje slovo ostrugano i slabije vidljivo, ali čit- poveznici ne odgovara stvarnomu rasporedu u kodeksu te nedo- ljivo pa godinu bilješke ispravljam u 1444. (č.u.k.g). staje nekoliko stranica. 5 Knjigoveža Grgur Kraljić iz Senja zaslužan za (pre)uvezivanje ne- 21 Usp. MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 60–61; BRANKO FUČIĆ koliko glagoljskih kodeksa u Istri krajem 15. i prvih godina 16. (bilj. 2), 31. stoljeća. Usp. BRANKO FUČIĆ, Knjigoveža – glagoljaš pop Grgur 22 Izrazito grafički izvedena haljina Suzane (f. 51v) ubrojiva je, što- Kraljić iz Senja (1497. –1502.), Senjski zbornik, 6/1 (1975.), 55–70. više, među najkvalitetnije ostvaraje Ljubljanskoga misala. Usp. 6 Pored Bartola, dio kodeksa (ff. 45r–59r) pisala je druga, nespret- BRANKO FUČIĆ (bilj. 2), 297. nija ruka. Usp. MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 30. 23 Usp. Missale Hervoiae ducis spalatensis croatico-glagoliticum, sv. 1 7 MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 15. potpuno faksimilirano izdanje originala iz Topkapi Sarayi muzeja 8 Usp. MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 69. u Istanbulu, sv. 2 Transcriptio et commentarium, editionem cura- 9 Lakune u tekstu najdetaljnije je popisala M. Pantelić. Usp. MARIJA verunt BISERKA GRABAR, ANICA NAZOR, MARIJA PANTE- PANTELIĆ (bilj. 1), 42–44, 47. Gubitak folijâ nadopunjuje i ko- LIĆ sub redactione VJEKOSLAV ŠTEFANIĆ, Zagreb, Ljubljana, dikološka analiza, odnosno kolacija sveščića. Foliji koji nedostaju Graz, 1973. između ff. 91v i 92r u srodnome Ročkom misalu zauzimaju osam 24 U glagoljskim kodeksima ranijih i kasnijih desetljeća inicijali su folija (ff. 87r–94r) pa je vjerojatno kako je izgubljen čitav sveščić. slikani jedino kao figurativni inicijali. Pod terminom figurativni 10 Usp. BRANKO FUČIĆ (bilj. 5), 60. inicijal pritom razlikujemo historizirane inicijale (littera historia- ta) i antropomorfne inicijale. Kod učestalijih historiziranih inici- 11 Usp. MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 57–67. jala forma slova služi samo kao okvir za prikaz nekoga lika ili sce- 12 BRANKO FUČIĆ (bilj. 2), 31; MARIJA PANTELIĆ, Bartol Krba- ne; to je inicijal „u kojemu slovo ne predstavlja figura, u kojemu vac, u: Hrvatski biografski leksikon 1: A-Bi, (gl. ur. Nikica Kolum- čak nije oblikovano njome već pruža pozornicu za nju”. Nasuprot bić), Zagreb, 1983., 482–484, 484. tomu, antropomorfni se inicijali definiraju kao oni koje oblikuju 13 Usp. BRANKO FUČIĆ (bilj. 5), 59; ANĐELKO BADURINA, Ilu- ljudske figure (ili elementi) uklopljene u obrisne konture slova. minirani rukopisi u Hrvatskoj, Zagreb, 1995., 109; ANĐELKO BA- Usp. OTTO PÄCHT, Book Illumination in the Middle Ages: An DURINA, Iluminirani latinički i glagoljički rukopisi, u: Hrvatska i Introduction, London, 1994., 58–59, 76; MICHELLE P. BROWN, Europa: kultura, znanost i umjetnost, sv. 2, (ur. Eduard Hercigonja), Understanding Illuminated Manuscripts: A Guide to Technical Zagreb, 2000., 664–677, 673; MILAN PELC, Pismo - knjiga - slika: Terms, Los Angeles-London, 2004., 11, 68. uvod u povijest informacijske kulture, Zagreb, 2002., 232. 25 Knjiga Theoricae, et praxis (...) djelo je talijanskoga pravnika Fla- 14 ANĐELKO BADURINA, Iluminacije glagoljskih rukopisa u minija Cartarija (1531. – 1593.) prvotiskano 1590. godine te po- Beču, Radovi Instituta za povijest umjetnosti, 28 (2004.), 38–51, slije otisnuto u više izdanja. Usp. ALDO MAZZACANE, Cartari, 47. U ranijem radu, atribuciju Ročkoga misala (i pisanja i ilumini- Flaminio, u: Dizionario biografico degli Italiani XX: Carducci-Ca- ranja) A. Badurina osporavao je zbog godine 1468. napisane pre- rusi, Rim, 1977., 786–788. ko jedne minijature. Usp. ANĐELKO BADURINA, Iluminacija 26 Usp. RICHARD NOWAK, New Cyrillic and Glagolitic Mss in istarskih glagoljskih rukopisa, u: IV. Ročki glagoljaški bijenale, (ur. Italy, Polata knigopisnaja, 27/28 (1995.), 18–27, 19–20. Mario Kalčić), Pula, 1980., 23–35, 34 (bilj. 7). 27 Usp. VJEKOSLAV ŠTEAFNIĆ, Glagoljski rukopisi Jugoslavenske 15 NIKOLA JAKŠIĆ, Berlinski misal, u: Umjetnička baština Za- akademije. Dio 1: Uvod, Biblija, apokrifi i legende, liturgijski tek- darske nadbiskupije: slikarstvo, (ur. Nikola Jakšić), Zadar, 2006., stovi, egzorcizmi i zapisi, molitvenici, teologija, crkveni govori (ho- 164–166, 166. miletika), pjesme, Zagreb, 1969., 67–68.

skriptorija Bartola iz Krbave

28 Usp. ANĐELKO BADURINA (bilj. 13), 101 (kat. br. 221). 40 Usp. MARINKA ŠIMIĆ, Spomenici, u: Hrvatski crkvenoslavenski 29 Digitalizacija Humskoga brevijara dostupna je na: <https://digi- jezik, (prir. Milan Mihaljević), Zagreb, 2014., 23–48, 32. talna.nsk.hr/pb/?object=info&id=16160>. 41 BRANKO FUČIĆ (bilj. 2), 31. Usp. MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 15. 30 Kodeks biskupa Kosirića, Šibenik, Knjižnica franjevačkog samo- 42 Usp. MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 75. stana sv. Lovre, Ms. 53. Usp. GRGO GAMULIN, Kodeks biskupa 43 U rimskoj varijanti obreda, svećenik blagoslivlja jedan prsten koji Kosirića, Radovi Odsjeka za povijest umjetnosti, 3 (1961.), 9–16. mladoženja stavlja na ruku mladenke, a u germanskoj postoje 31 Usp. ROBERT W. SCHELLER, Exemplum: Model-Book Drawings dva prstena koje mladenci izmjenjuju te stoga postoje i dva bla- and the Practice of Artistic Transmission in the Middle Ages (ca. goslova. Ročki misal ne sadrži dva blagoslova, ali sadrži uputu da 900 – ca. 1450), Amsterdam, 1995., 308 (bilj. 12). mladenci izmijene prstenje: „I pokropi i pokadi prstenь i da ima∙ 32 Usp. ANICA NAZOR, Knjiga o hrvatskoj glagoljici: ‘Ja slova zna- I položi na prst’ ei∙ a ona emu na lihi∙” (f. 224r). Usp. MARIJA jući govorim...’, Zagreb, 2008., 35. PANTELIĆ (bilj. 1), 21–22, 32–33. 33 MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 58. 44 Usp. PETAR RUNJE, Pisac Bartol iz Krbave spominje se u Za- dru od 1410. do 1440., Slovo: časopis Staroslavenskoga instituta 34 MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 60, usp. 61. u Zagrebu, 38 (1988.), 87–91; PETAR RUNJE, Bartol Krbavac i 35 Usp. MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 13–15, 68–69; MARIJA PAN- njegov krug, Slovo: časopis Staroslavenskoga instituta u Zagrebu, TELIĆ (bilj. 12), 482. 64 (2014.), 153–181, 154–162. 36 MARIJA PANTELIĆ (bilj. 12), 482. 45 Usp. PETAR RUNJE (bilj. 44, 2014.), 178. U Brevijaru pisar izri- 37 Usp. IVAN MILČETIĆ, Hrvatska glagoļska bibliografija, Starine, jekom navodi svoju selidbu, a prema detaljnim podatcima iz 33 (1911.), VI-XIV, 1–505, 21–22, 26–28, 52–53. kolofona vjerojatno je da je nastao u neposrednoj blizini, ili čak 38 Usp. VJEKOSLAV ŠTEFANIĆ (bilj. 28), 67. samome gradu Bakru. Usp. MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 14–15, 52–54. 39 Usp. URL: <https://www.biblioest.it/SebinaOpac/resource/flami- nij-chartarii-iuc-vrbeuetani-theoric-et-praxis-interrogandorum- 46 MARIJA PANTELIĆ (bilj. 1), 13. reorum-libri-quatuor-latrunculat/TSA1017930?tabDoc=tabloca> (14. prosinca 2018.)

Hasonló cikkek

1-10 a 93-ból/ből

You may also Haladó hasonlósági keresés indítása for this article.