Skip to content
Adriai Művészettörténeti Szemle Search

Memoriae of cruciform ground plan in Istria and Dalmatia

DOI 10.15291/ars.459

Download PDF

Vol. 3 (2013)

Open access

Article metrics

  • 3 412 Abstract views
  • 1 248 PDF downloads
  • 12 Downloads per day
  • 164 Downloads this month
Generally speaking, paleochristian memoriae have emerged out of the funeral traditions of the pagan world of Antiquity with its particular expression of the cult of deceased, sustained with the culture that had come out of Christian theology and aesthetics. It came together withnew architectural forms some of which were characterized with cross-like forms, not only as a general symbol of new faith, but also as the spatial projection, model after which one had to build. It is defined by two axes that cross at the right angle, the framework of the overall architecturalcomposition, factor of building’s extension in its entire length and width, as well as the height of the building that is dominated and marked by a dome. This particular structure of the building expresses its own essence, memorial use and the Christian paradigm. Through form and function, these buildings have become a distinguished phenomenon of the Christian civilization, valued in the architecture from the late antiquity to Romanesque period.Mature form of the space intended for the cult of the deceased, particularly when small cruciform churches are in question, is remarkably expressed in the preserved chapel of St. Lawrence, widely known as the mausoleum of Galla Placidia, one of two identical buildings once located at the ends of the narthex of the Ravennate church of the Holy Cross. The lower space of Theodoric’s mausoleum in Ravenna is also cruciform, however one should also remember emperor Justinian’s cruciform tombin Constantinople church of the Holy Apostles. It was demolished in the 15 century, together with the whole complex, and is known only through historical sources.Together with the Ravennate memoriae, such tombs could have – directly or indirectly – influence the formation of the cruciform memoriae in the Adriatic cultural landscape from Late Antiquity to Romanesque period.This paper elaborates the group of approximately fifteen buildings that demonstrate – through their forms and funerary functions – perseverance of particular cruciform plan of a memoriae within the Adriatic ambiance. A particularly numerous group is that of southern Istria, which consists of the Pula cathedral baptistery, two chapels by the basilica of Sta Maria Formosa and St. Mathew’s chapel in Pula, that of St. Catharine on a nearby islet and the supposed cruciform church of St. Andrew on an island in front of Rovinj. To such a concentration of the paleochristian memoriae one should link two early-mediaeval chapels, that of St. Clement in Pula and St. Thomas’ near Rovinj. The latter’s forms were already commented by Ivan Matejčić to follow and repeat paleochristian features. Among these features there are three protruding apses similar to those of St. Catharine’s. Therefore, it seems that the forms and themeasures of pre-Romanesque chapels were taken from those of the nearby Byzantine buildings, rather than from the distant Carolingian examples in Italy or France. Earlier and later southern Istrian memoriae are treated here as a typological group with emphasized regional features and continuity. Their forms differ only in some less important details, e.g. facades being either flat or articulated with lesenes. Their common features are, on the other hand, elementary architectural composition, spatial structure that consists of four branches and the dome hidden in the drum, as well as their dimensions and proportions. An element ofparticular interest is the octagonal upper part of the dome on Pula baptistery, that on St. Catharine’s on an islet in front of Pula as well as one on St. Andrew’s on an islet in front of Rovinj. These are probably reconstructions of the older solution. Within the supposedly later construction, there is a dome, a trula, as Pietro Kandler has named it, relating it with the Longboard architecture. It is carried by squinches.This solution is, actually, the Byzantine tradition in the area of Ravennate influences. A similar dome is constructed above the cruciform chapel consecrated to St. Mary Mater Domini (Theotokos), built next to the church of St. Felix and Fortunato in Vicenza, in 6 century. It seems that the same tradition was followed by very similar buildings, Paduan chapel of San Prosdocimo, and the memory erected by Santi Apostoli in Verona. On the other hand, St. Clement’s in Pula did not have a dome of such type and this church had yet another significant difference from the other Istrian chapels, the rectangular extension of areas in front of the apses. Another example that stands out from the group is the church of St. Euphemia at Saline bay in Lim channel. It is an Early Romanesque chapel with three apses at the rear. Lateral branches are reduced; they are much shorter than the front one, and give an impression of a transept rather than cruciform branches, as in other churches of the group. The upper part of the walls give no evidence of neither vaults nor a dome.Differently from the typological unity of the paleochristian and early mediaeval Istrian memoriae, those in Dalmatia show significant variability of the theme, already noticeable at the physiognomy of the earlier examples. For instance, the small baptistery in Baška on the island of Krk is an orderly cruciform building with relatively short branches and unarticulated flat walls, similar to Pula baptistery. The ground plan of St. Martin’s on the island of Cres is considerably different. It was a considerably larger building, probably in a memorial function related to a nearby villa rustica. It also has the rectangular extension in front of the apse, like St. Clement’s at Pula. Its walls show no traces of vaulted constructions. In a later phase, it was probably used as a parish church, like some examples of Dalmatian triconchal churches. A particular articulation of the walls, different from all of the Istrian and Dalmatiancruciform memoriae, was that of St. Cyprian’s chapel at Gata. Its short branches are rectangular on the outside, while on the inside they have inscribed round apses. Therefore, the outer surfaces have narrow round niches as relief of the thickened angles. Memory of the Holy Cross at Nin also has a round apse inscribed in the rectangular body of its rear branch. However, it is flanked by two smaller protruding apses, i.e. three in total. Other branches are vaulted with a half-dome on angular squinches that are also constructed below the drum with the dome inside. Ivo Petricioli has long ago suggested that its proportions indicate influences of the early mediaeval Byzantine architecture. This is further corroborated by its outer surfaces articulated with shallow niches. These features do not appear in Carolingian architecture, so it seems that the Holy Cross should be dated into the 10th or the 11th century. It also should be related tothe influences from nearby Zadar - contemporary capitol of the Byzantine Theme of Dalmatia - with the church of St. Vitus whose features, both general form and details, are of the same type of the building. Furthermore, they should be compared with the chapel of St. Donatus at Kornić on Krk Island. This small church is of apparently different groundplan, but one could still consider it a cruciform type. Its front and rear branches are rectangular, and there are indications that the rear branch had a round apse inscribed, similarly to the memory of the Holy Cross at Nin. However, its lateral branches are relatively small round apses, protruding from the sides of the chapel. Among them, there is a relativelyspacious central section with the dome constructed on the squinches. Miljenko Jurković has plausibly dated the church in 12th century, while I believe that it confirms the continuity of the paleochristian cruciform type of the Christian memory in Istria and Dalmatia from Late Antiquity to theRomanesque period. This is proven by some contemporary constructions, such as the chapel of an unknown title at Crkvina near Kašić, near Biljani Donji, that has also been dated in Romanesque period. In spite of some individual differences all of the memoriae compared in this paper, both groups are assembled by numerousness and similarities of both cruciform plans and funerary functions. Also, the influence of Adriatic Byzantine centres, particularly that of Ravenna, Pula and Zadar, is noticeable in formation of the regional characteristics of memorial architecture in the cultural ambiance of Istria and Dalmatia, within the context of long-lasting continuity of its forms and functions, from Late Antiquity to Romanesque period.
cruciform, chapel, memoriae, apse, squinch, drum, dome
Sections
  1. Abstract
  2. Bilješke

The article discusses Christian memoriae of a cruciform plan which were built in Istria and Dalmatia from the late antique to the Romanesque period. It addresses the issue of the duration of their form and function, which is illustrated well by the so-called mausoleum of Galla Placidia at Ravenna. A compact group of similar buildings consists of the Byzantine memoriae at Pula in southern Istria: the Cathedral baptistery, the two chapels of the Basilica of Santa Maria Formosa, as well as the Church of St Matthew in front of the town walls, and the Church of St Catherine on the offshore island. The original appearance and date of the chapel of St Andrew on the island off Rovinj is a more problematic case. Small churches of a similar shape like St Clement’s on Vrh outside Pula or St Thomas’ not far from Rovinj highlight the continuation of this architectural type during the early middle ages in the region of Pula. A group of similar buildings from Dalmatia lacks this compactness. The baptistery at Baška on the island of Krk is significantly smaller that the Church of St Martin on the island of Cres, and both are different from the triconchal interior of the chapel of St Cyprian at Gata and its exterior which was probably articulated with niches. On the other hand, two early medieval chapels, St Vitus’ at Zadar, and the Holy Cross at Nin, were identical and they renewed the models of the early Christian cruciform memoriae. The similarity between their domes and examples from Byzantine architecture of the tenth and eleventh century is indicative. The Romanesque chapel of St Donatus near Kornić on the island of Krk has an unusual solution which features round apses at the ends of the church’s transverse axis. A church of unknown dedication at the site of Crkvina near Kašić, not far from Zadar, is similar to the ancient type of memoria in its three apses grouped around the east end. Despite their individual differences, all the memoriae in both groups are linked by a similar cross-shaped form and a funerary function, as well as the continuity of the shape itself and the function it embodied from late antiquity to the Romanesque in Istria and Dalmatia. The Byzantine influence on the creation of such memoriae in the cultural landscape of the Adriatic is also noteworthy.

1. Ravenna, mauzolej Galle Placidije, 425. godina (foto: P. Vežić) Ravenna, mausoleum of Galla Placidia, AD 425

alla Beligna nedaleko od Akvileje,6 i niz ostalih. Uz oblik Front u Périgueuxu.12 Na italskoj strani Jadrana srodna karakterizira ih i cemeterijalna ili funerarna funkcija. U je po prostornoj strukturi, ali bez kupola, romanička našim krajevima donekle im je srodna crkva na lokalitetu katedrala San Ciriaco u Anconi.13 U našim krajevima Mirine podno Omišlja, uz uvalu Sepen do antičkog dobar primjer bila je križna crkva biskupa Honorija Fulfinuma, na otoku Krku,7 ili ona nepoznatog titulara u Saloni, podignuta već u 6. stoljeću.14 Građevine s u Polačama na Mljetu.8 Tip je njegovan i kasnije tokom upisanim krakovima i kupolama, nastale po modelu ranoga i zrelog srednjeg vijeka.9 Snažan dojam ostavljala quincunxa, podizane su širom bizantskoga svijeta, je najveća među križnim građevinama s kupolama, posebno u Solunu i Carigradu.15 poznata bazilika Sv. Ivana Evanđelista u Efezu.10 Svi primjeri monumentalnih križnih građevina Crkve s osnovom grčkoga križa karakteriziraju četiri nisu predmetom ovog rada. Ovdje se radi o malenim jednaka ili približno jednaka kraka. I njih dijelimo na kapelama memorijalne funkcije, i to samo onih u obliku one sa slobodnim i one s upisanim krakovima. Značajna grčkoga križa ili približno takva oblika, s krakovima zbog svojih svodovnih sustava i kupola bila je bizantska slobodnim u prostoru. K tomu, riječ je samo o onim crkva Svetih Apostola u Konstantinopolu. Podignuta primjerima koji se nalaze na području Istre i Dalmacije. je u Justinijanovo vrijeme, u 6. stoljeću na mjestu Tu je okupljena i relativno brojna skupina ranokršćanskih Konstantinova mauzoleja i potom crkve iz 4. stoljeća, cella trichora i triconchosa koje možda možemo tretirati Apostoleiona. Razorena je 1462. godine. Podatke o također kao svojevrsne križne građevine, budući su u njoj zabilježio je Prokopije u De aedificiis, ali i niz njima tri apside okupljene na začelju i postavljene točno mlađih izvora, poput Konstantina Rodskog ili Nikole u uzdužnoj i poprečnoj osi svetišta.16 Osi se sijeku pod Mesaritesa.11 Po uzoru na nju nastale su romaničke pravim kutom te tako tvore zaista križnu osnovu. Apside križne crkve s kupolama, San Marco u Veneciji i Seint- su im u pravilu polukružne u vanjskom i unutrašnjem

obrisu.17 To ih formalno razlikuje od građevina koje na tipološkoj razini nazivamo križnima, a koje s vanjske strane imaju pačetvorinaste krakove, odnosno apside, te veoma često isti takav oblik i s unutrašnje strane. S njima se kao karakterističnom grupom građevina u našem graditeljskom nasljeđu prvi bavio Luka Jelić, nazvavši njihov oblik dalmatinsko-persijkim križno- kubetnim tipom.18 Potom ga je Tomislav Marasović nazvao četverolisno-križnim, odnosno četverokonhalnim križnim tipom.19 Upozorio je i na jadranske primjere starokršćanskog tipa i njegovu predromaničku evoluciju.20 I sâm sam imao prilike pisati o njima kao centralnim građevinama s četiri apside ili kraka.21

Uzor u ravenatskoj arhitekturi Zacijelo je za temu i za prostor razmatranja posebno važan primjer memorije Sv. Lovre u Ravenni u sklopu dvorske crkve Sv. Križa koju je uz carsku rezidenciju dala podići Galla Placidija. Dakle, sklop je pouzdano datiran u sredinu prve polovine 5. stoljeća. Zbog ljepote memorija je također zvana San Lorenzo Formoso, ali je ponajviše čuvena kao mauzolej Galle Placidije.22 To je vrlo poznata zgrada te je ne treba posebno opisivati. Ipak, radi same teme valja istaknuti njezin križni obris, s nešto dužim ulaznim krakom od ostalih koji su malo kraći, međusobno jednaki i pačetvorinasti u tlocrtu te raspoređeni oko traveja u njihovu sjecištu. Krakovi su presvođeni oblim svodovima. Nad križištem, ujedno 2. Ravenna, mauzolej Galle Placidije, 425. godina, tlocrt (izvor: svetištem, diže se pravokutni tambur i u njemu kupola TOMISLAV MARASOVIĆ /bilj. 20/, 49) i presjek (izvor: L’Arte in Italia 2, Roma, 1968., col. 75) ponad ugaonih pandativa. Oplošja ziđa s vanjske strane Ravenna, mausoleum of Galla Placidia, AD 425, ground plan and the raščlanjuju plitke lezene povezane sa slijepim lukovima cross section i nišama među njima. Vrata su na ulaznome kraku, po jedan prozor je u osi svakog od ostalih te po jedan u osi svake stranice tambura. U nutrini kapele su sarkofazi, možda je bila bliža, nažalost većim dijelom porušena, u svakom kraku po jedan: navodno Galle Placidije, vizigotska kapela San Fructuoso de Montelios nedaleko od Konstancija III. i Valentijana III.23 To vrlo dobro ilustrira grada Brage u Portugalu. Slična je načinom raščlanjivanja funerarnu funkciju građevine. Zidne stijene u njoj vanjskog oplošja. Ulazni krak ima pravokutan vanjski i oslikane su mozaicima. Među njima posebno je važna unutrašnji obris. Tri ostala imala su iznutra potkovaste tema koja predočuje lik Sv. Lovre i njegovo mučeništvo, apside, a izvana pravokutan tlocrt. Važno je spomenuti što naglašava memorijalni karakter kapele, te u kupoli da je križište na svim četirima stranama imalo tribelone, tema Neba. Ono u središtu među koncentričnim tri luka oslonjena na dva stupa posred otvora svakog krugovima zvijezda ima Križ.24 Mauzolej je dug približno kraka prema križištu. To je jezgru crkvice činilo neobično 15 metara, širok 13 metara. Izgrađen je kao jedna od razvedenom. Izgleda da je izgrađena za grobnu memoriju dviju memorija sučelice postavljene jedna prema drugoj nadbiskupa Fructuosa u Bragi u 7. stoljeću.26 Tijekom na bočnim stranama narteksa pred crkvom. vremena opsežno je preuređena. Sličan tlocrt, a donekle i način raščlanjivanja oplošja Izmijenjena je i kapela San Prosdocimo u Padovi, ali s lezenama, ima crkva Panagija pored Tomarza u čini se s dobro sačuvanom prvotnom jezgrom.27 Srodna Kapadokiji. No umjesto pravokutna oblika glavne apside joj je i memorija prigrađena uz crkvu Sv. Apostola njezina je obla, zapravo iznutra potkovasta, a izvana u Veroni, prvotno posvećena sredinom 8. stoljeća te poligonalna s plaštom slomljenim u pet ploha. Datirana ponovno u 12. stoljeću, kada su naslovnice postale je u vrijeme oko 600. godine.25 Ravenatskom uzoru redovnice Svete Teuterija i Tosca.28

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

Bernardo Benussi39 1927. godine. Potom je o njoj pisao i arhitektonski je snimio Andre Mohorovičić.40 On je u Rovinjskom selu, nedaleko od Rovinja, zapazio i kapelu Sv. Tome.41 Međutim, opsežna istraživanja kapele i pomnu analizu njezine arhitekture proveo je tek Ivan Matejčić.42 Andre Mohorovičić je prvi pisao i o crkvici Sv. Eufemije u uvali Saline u Limskom kanalu, objavivši za nju i arhitektonske crteže, tlocrt i presjek.43 U Dalmaciji 19. stoljeća najprije je Ivan Kukuljević Sakcinski još 1857. godine opisao kapelu Sv. Vida u Zadru i kapelu Sv. Križa u Ninu, a zatim potonju i Rudolf Eitelberger 1861. godine. Za nju je Winfried Zimmermann izradio prve arhitektonske crteže. Objavio ih je Rudolf Eitelberger.44 Godine 1877. Carlo Federico Bianchi je opisao crkvicu Sv. Vida, a 1879. godine i crkvicu Sv. Križa, potonju s nizom važnih povijesnih podataka.45 Najstarije prostorne crteže jedne i druge kapele izradio je Giovanni Smirich, 1883. i 1885. godine.46 Važni su jer je zadarska nedugo zatim razorena, a ninska je nacrtana sa srušenim velikim dijelom južnoga krila. Obnovljeno je 3. Braga, San Fructuoso, 665. godina, grafička rekonstrukcija tlocrta (izvor: CHARLES B. McCLENDON /bilj. 9/, 39) kasnije u zahvatu koji je 1897. godine proveo konzervator Braga, San Fructuoso, AD 665, reconstruction of the ground plan Bartolomeo Tamino.47 Veliku pažnju potonjoj crkvici poklonio je Thomas Graham Jackson, romantično je nazvavši najmanjom katedralom.48 Prvu monografiju o Slijed istraživanja križnih memorija u Istri i Dalmaciji njoj, i uopće o nekoj križnoj memoriji objavio je Luka Zanimanje istraživača za drevne sakralne građevine Jelić 1911. godine.49 Priložio je velik izbor fotografija i u nas općenito, pa time i križnim memorijama na tlu arhitektonskih crteža, onih koje je prethodno objavio Istre i Dalmacije, traje još od 18. stoljeća. Potonje imaju Rudolf Eitelberger, ali i novih. Crkvicu je interpretirao srodnosti upravo s opisanim ravenatskim uzorom. kao dvorsku kapelu. U svoje radove uvrstili su je William Najstarije crteže takvih kapela u Istri, onih uz Gerber 1912. godine, Vitaliano Brunelli 1913. godine i baziliku Santa Maria Formosa u Puli, izradio je Miloje Vasić 1922. i 1924. godine.50 Ljubo Karaman 1930. oko 1760. godine francuski arhitekt Charles–Louis godine svrstao ju je, zajedno sa širom skupinom građevina Clérisseau. Crteži su pohranjeni u Ermitažu u Sankt ranoga srednjeg vijeka u Dalmaciji, pod svoju definiciju Petersburgu.29 Nešto su mlađi oni koji prikazuju kapelu malih crkvica slobodnih oblika datiravši je u karolinško Sv. Katarine na istoimenom otočiću ispred Pule. Njih razdoblje.51 Ivo Petricioli je 1969. godine utemeljeno je izradio oko 1780. godine također francuski arhitekt pretpostavio da bi kapela mogla potjecati iz 11. stoljeća.52 Léon Dufourny.30 Čuvani su u tzv. Tajnom arhivu u Uslijedio je opsežan konzervatorski zahvat. Organizirala Vatikanu.31 Pozornost prema sličnim memorijama ga je i vodila Ksenija Radulić.53 Godine 1976. o kapeli su iskazivali su različiti autori i poslije, tijekom 19. i 20. pisali Stjepan Gunjača i Duško Jelovina.54 Uslijedila je vrlo stoljeća. Tako je Pietro Nobile već ranih godina 19. zanimljiva analiza arhitekture Sv. Križa, originalna studija stoljeća zabilježio vanjski izgled Sv. Katarine.32 Kapelu Mladena Pejakovića iz 1978. godine koji o njoj piše kao o je sažeto opisao Pietro Kandler 1845. godine.33 Također svojevrsnu kronometru i kalendaru.55 Iste godine kapela je opisao i crtežima dokumentirao krstionicu u Puli se kao primjer četverolista našla u tipološkoj klasifikaciji te potom i kapelu Sv. Klementa.34 Već 1912. godine starohrvatske arhitekture kod Tomislava Marasovića.56 Dagobert Frey je obavio arheološko istraživanje i Vladimir Gvozdanović (Vladimir P. Goss) naveo ju je arhitektonsko dokumentiranje ostataka krstionice35, a u studiji o preromaničkoj arhitekturi Hrvatske iz 1987. ruine memorije Sv. Katarine još prije istražio je Anton godine, potom još dva puta: 1996. i 2006. godine.57 I Gnirs.36 Njihove radove poslije su svojim proučavanjima sâm sam imao prilike baviti se pitanjima tih memorija u slijedili William Gerber, Mario Mirabella Roberti, članku iz 1991. godine tumačeći ih upravo kao funerarne Branko Marušić i Ante Šonje.37 O kapeli Sv. Andrije na građevine.58 Godine 1999. i 2000. o kapeli Sv. Križa pisao otočiću ispred Rovinja pisao je Pietro Kandler38, a zatim je Nikola Jakšić datiravši je u 9. stoljeće.59

O ostalim memorijama križne osnove u Dalmaciji kao istovremeno nastalu zgradu i datirala je u 6. st.65 ne postoji tako opsežna literatura. Godine 1939. Mate Međutim, ostaci vanjskih niša na ziđu jezgre, na oplošju Polonijo pisao je o crkvici Sv. Dunata u Korniću na otoku južnog kraka, pružaju mogućnost za pretpostavku da su Krku.60 Prvu konzervaciju te kapele proveo je još Anton se niše nalazile na svakome uglu krakova kapele te da je Gnirs, a potom je restauraciju njezine kupole izveo ona prvotno bila zapravo samostalna građevina trolisnog Aleksandar Perc, objavivši o tome i poseban izvještaj.61 obrisa iznutra, kao cella trichora, a križnoga izvana, kao O kapeli je pisao i Andre Mohorovičić 1957. godine.62 križna memorija.66 Takvim tlocrtom izvana srodna je Tada je skrenuo pozornost i na ostatke crkve križnoga nizu spomenutih ranokršćanskih kapela, od mauzoleja tlocrta na otoku Cresu, posvećene možda Sv. Martinu. Galle Placidije u Ravenni do krstionice i memorija u Uz objavu je priložio i precizan tlocrt.63 Veliku pažnju Puli. Stoga pretpostavljam da je prvotno izgrađena kao privukli su skromni ostaci crkvice na lokalitetu Begovača samostalna memorija, vjerojatno već u 5. stoljeću. pored Kašića i Biljana Donjih u Ravnim Kotarima nedaleko od Zadra. Mišljenja iznesena o njoj u našoj Ranokršćanski primjeri u Istri literaturi podijeljena su u odnosu na vrijeme nastanka, Pula je kulturno središte Istre u kojem je oblik križne od preromanike do romanike, ali i tipološke odlike, od kapele korišten na zamjetno brojnim primjerima, zacijelo tipa trobrodne starohrvatske crkve do romaničke crkvice pod utjecajem iz Ravenne justinijanovskog razdoblja. U skromnijih dimenzija.64 Puli je, prisjetimo se, 544. godine bizantski vojskovođa Posebnu vrijednost za raspravu o križnim memo- Belizar okupio snažnu flotu s kojom je krenuo u konačni rijama na tlu Dalmacije imaju ostaci kapele Sv. Ciprijana sukob s ostrogotskim kraljem Teodorikom.67 Epizoda u Gatima u zaleđu Omiša. Riječ je o negdašnjoj vrlo dobro ocrtava stratešku važnost grada za bizantsku kompleksnoj crkvi s trikonhalnom jezgrom utopljenom vlast u Istri i na Jadranu toga vremena. Uz Pulu je vezan u niz okolnih prostorija. Sklop je temeljito istražila i Maximianus, ravenski nadbiskup, rodom Istranin i objavila Jasna Jeličić. Cijeli je sustav protumačila porijeklom iz Vistra južno od Rovinja. Za nadbiskupa

4. Pula, katedrala i krstionica pred njom, 5. i 6. st., tlocrt (izvor: MARIO MIRABELLA ROBERTI /bilj. 37/, 18-19) Pula, cathedral and the baptistery in front of it, 5th and 6th century, ground plan

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

Krstionice su na svoj način memorije Kristova groba i Uskrsnuća koje se u njemu dogodilo.71 U njima se pri obredu krštenja izražava vjera u Uskrsnuće, u misterij koji se dogodio upravo u Grobu. Stoga su često građene kao samostalne kapele centralnog oblika, kružne ili poligonalne.72 Međutim, ona u Puli ima križni oblik po čemu je gotovo jedinstvena u ranokršćanskome svijetu.73 Krstionica bijaše pročeljem okrenuta prema katedrali. Stajala je pred njom na udaljenosti od približno 13 m. Svojom osi postavljena je gotovo u osi bazilike, s kojom bijaše povezana dugim trijemom. O njoj možemo govoriti ponajviše na osnovi podataka koje je desetak godina prije razaranja opisima i crtežima zabilježio pulski konzervator Pietro Kandler te objavio 1847. godine.74 Služeći se njegovim podacima o krstionici je pisao i William Gerber 1912. godine.75 No za proučavanje stvarnog tlocrta važniji su crteži koje je u radu o katedrali donio Dagobert Frey. On je objavio precizan kotirani plan obrisa baptisterija iz 1854. godine te arheološku sondu iz 1912. godine s ostacima zida pročelja i praga portala.76 Pedantan arheološki plan cijele katedrale s aneksima objavio je 1943. godine Mario Mirabella Roberti.77 O baptisteriju je pisao i Branko Marušić 1967. godine.78 Temeljem svega toga krstionicu je moguće opisati kao građevinu križne osnove, podignutu u obliku tzv. slobodnoga križa. Od pročelja do začelja bila je duga oko 15 m, a po poprečnoj osi tek nešto kraća, oko 14,5 m. Nije, dakle, imala strogu formu tzv. grčkog križa posve jednakih krakova, već bi se radi veće dužine ulaznoga kraka (nešto više od 5 m) od dubine ostalih (nešto manje od 4 m) možda moglo govoriti o latinskome križu. Širina prednjega i stražnjeg kraka od oko 7 m te lijevoga i desnog nešto manje od 6 m tvori u njihovu križištu jezgru pravokutne osnove! Ona se visinom izdiže nad krakovima građevine. U njezinoj pak nutrini od svakoga je kraka odvojena po jednim tribelonom79, trilobatnom konstrukcijom 5. Pula, krstionica, 6. st., tlocrt, presjek i nacrt pročelja (izvor: Pavuša oslonjenom po sredini na dva mramorna stupa slobodna vežić /bilj. 73/, 77) u prostoru, a po bokovima na pilastre prislonjene uz Pula baptistery, 6th century, reconstruction of the ground plan with uglove krakova. Rješenje je slično onome u spomenutoj the chapels kapeli San Fructoso pored Brage u Portugalu. Od ukupno osam stupova u Puli, sa svih tribelona sačuvana su četiri u Ravenni (546. – 556.) imenovao ga je car Justinijan, te dio petoga s bazom i, čini se, šest mramornih kapitela a potvrdio papa Vigilije 546. godine.68 Bio je imućan jednostavne forme, svaki s po osam glatkih šiljastih listova i dobro obrazovan, znamenit kao donator u Ravenni bez modelirane anatomije.80 Vrata su na ulaznome kraku, sredinom 6. stoljeća, obnovitelj i graditelj crkava u gradu a po jedan prozor u osi svake stranice tambura. i okolini. U svom je zavičaju, u Puli, dao izgraditi baziliku Iz crteža P. Kandlera razabiremo da se ponad tribelonâ Sv. Marije koja je zbog raskoši prozvana Krasnom (Santa dizao tambur. U donjem dijelu bio je četverostran, a u Maria Formosa).69 Uz to, u sklopu episkopija u Puli dao je gornjem osmerostran, izgrađen pomoću ugaonih trompa. podići rektorsku kuću za upravljanje posjedom ravenskog U osi svake stranice donjega četverostranog dijela nadbiskupa, tzv. latifundija Sv. Apollinara.70 Imanje se tambura nalazio se po jedan prozor nadvijen polukružnim protezalo od Peroja i Fažane do Kuja i Medulina. lukom. Nad njima se dizala kupola skrivena u gornjem

osmerostranom dijelu. Imala je oblik kalote (autor kaže: arhitekture 4. i 5. stoljeća.82 Pritom valja istaknuti kako trula = bunja). Prema Kandleru, taj dio ne bi bio izvorni, izrazito ravenatsku tradiciju tvore upravo dvije kapele već ga on dovodi u vezu s naknadnim preuređenjem uz bokove svetišta crkve. To ima bazilika San Giovanni baptisterija i sličnim oblicima tambura s kupolom na Evangelista, zadužbina također Galle Placidije, ali i crkve iz građevinama, kako on kaže, langobardske sakralne doba nadbiskupa Maksimijana: San Vitale i San Apollinare aritekture. Možda bi u konkretnom slučaju preciznije in Classe u Ravenni.83 No usto treba spomenuti i atrij pred bilo taj sloj dovoditi u vezu s karolinškim razdobljem i katedralom u Poreču gdje trijemove, kako je već rečeno, zahvatima koje je na sklopu katedrale provodio biskup oblikuju upravo četiri tribelona kao i u jezgri baptisterija Handegis sredinom 9. stoljeća.81 Zanimljivo je da su u Puli.84 Možda taj element, povezan uz vrijeme biskupa jednako građen tambur imale također križne kapele: Eufrazija u Poreču, kao i križne memorije na bokovima crkvica Sv. Katarine na otočiću ispred Pule i crkvica Sv. Maksimijanove bazilike Sv. Marije Formoze u Puli, Andrije na otočiću ispred Rovinja. mogu poslužiti kao valjani oslonci za pretpostavku da je Porijeklo forme pulske krstionice bez sumnje je i krstionica u Puli nastala vjerojatno u drugoj trećini 6. ranokršćansko, proizašlo iz ravenatskoga kulturnog kruga stoljeća te da pripada vremenu Justinijanove obnove vlasti i u njemu specifičnih arhitektonskih oblika. Tipološki i Crkve u Istri, a s njom i episkopalnog kompleksa u Puli. predložak možemo prepoznati na primjeru spomenutih Branko Marušić je pretpostavio da baptisterij potječe s memorijalnih kapela uz narteks pred crkvom Sv. Križa u kraja 5. stoljeća.85 Ravenni. Clementina Rizzardi cjelinu tog sklopa s pravom Kapele do začelja bazilike Sv. Marije Formoze u dovodi u vezu s utjecajima carigradske, ali i milanske Puli dobro odražavaju forme spomenutih ravenatskih

6. Pula, Sta Maria Formosa, 6. st., grafička rekonstrukcija tlocrta bazilike s kapelama (izvor: ŽELJKO UJČIĆ /bilj. 29/, 47) Pula, Sta Maria Formosa, 6th century, reconstruction of the ground plan with the chapels

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

7. Pula, kapela uz baziliku Sta Maria Formosa, 6. st., pogled s boka i sa začelja (foto: P. Vežić) Pula, chapel next to the basilica of Sta Maria Formosa, 6th century, side- and rear view

memorija. Nažalost, nisu obje sačuvane, ali jedna od Krakovi memorije presvođeni su oblim svodovima. njih i danas je u izvrsnu stanju.86 U tlocrtu ima križnu Vrata se nalaze na pročelju ulaznog kraka. Za razliku osnovu u obliku tzv. slobodnoga križa, križa slobodnih od stražnjega na mauzoleju u Ravenni ili krstionici u krakova. Od pročelja do začelja apside duga je oko Puli, koji su pačetvorinasti, stražnji krak na kapelama 10,5 m, a po poprečnoj osi oko 9,5 m. Nema dakle uz Formosu zapravo je obla apsida, obla iznutra, a strogu formu tzv. grčkog križa jednakih krakova, već poligonalna izvana, slomljena u pet ploha. Tri tjemene bi se zbog veće dužine ulaznoga kraka (oko 4,5 m) od plohe rastvorene su svaka po jednom monoforom. dubine ostalih krakova (oko 2,5 m) moglo govoriti Apsidu natkriva polukalota. Bočni krakovi u poprečnoj o latinskome križu. Oplošja ziđa na krakovima s osi kapele imaju svaki po jednu monoforu. Po jedna vanjske strane raščlanjena su lezenama te povezana se nalazi i na svakoj plohi tambura. Zanimljivo je da slijepim lukovima i plitkim nišama, kao na ravenatskim one s vanjske strane imaju širok slijepi luk i pod njim spomenicima. Širina prednjega kraka i apside na začelju plitku nišu. Luk je zapravo rasteretna konstrukcija koja je oko 3,5 m, a lijevoga i desnog kraka je oko 2,5 m. s nišama olakšava težinu zidova. To u njihovu križištu tvori jezgru također pravokutne U nutrini sačuvane južne memorije nalazio se osnove! Ona se visinom izdiže nad krakove građevine, sarkofag. To potvrđuje njezinu funerarnu funkciju.88 nadvisuje ih tamburom pravokutnog oblika. U njemu, Zidne stijene bile su oslikane mozaicima. Među njima pak, skrivena je kupola postavljena na ugaonim bio je i mladolik lik Krista u temi Traditio legis,89 pandativima pod njom. Dekorirana je štuko-ukrasima donekle sličan Kristovu liku na mozaiku u apsidi crkve koji simuliraju ukriž postavljena rebra oslonjena na San Vitale u Ravenni.90 Kapela je dakle izgrađena konzole. U tjemenu rebra upiru se u vijenac kružnoga kao jedna od dviju memorija međusobno sukladno oblika,87 srodan opaionu. Maleni tambur ponad njega, postavljenih uz svetište na začelnom sklopu bazilike. izdignut nad krovom, zabilježen je na crtežima iz Crkva je pouzdano datirana u sredinu 6. stoljeća, upravo 18. stoljeća. Nacrtao ih je slikar Ch.–L. Clérisseau. u vrijeme Maksimijana i njegova episkopata u Ravenni.

9. Pula, kapela Sv. Mateja, 7. st., shema s prikazima crkvice na katastru iz 1820. i planu grada iz 1836. te hipotetičkom rekonstrukcijom (izvor: ŽELJKO UJČIĆ /bilj. 91/, 753) Pula, chapel of St. Matthew, 7th century, a shematical representation of the church on 1820 cadastre plan, a 1836 plan of the town and the hypothetical reconstruction

1908. godine bila je izgrađena u bizantskom stilu 7. stoljeća. Čini se da je imala tri razmaknute apside na začelju. U 15. stoljeću u njoj se još nalazio mramorni sarkofag. Sve upućuje na funkciju i arhitekturu srodnu po oblicima i veličini prostora na kapelu Sv. Katarine na otočiću ispred Pule.91 Memorija Sv. Katarine bila je također križna građevina. Nažalost, poput crkvice Sv. Mateja i ona je porušena, ali ipak mnogo bolje dokumentirana prije razaranja. Nacrt pročelja te tlocrt i poprečni presjek, a s njima i dva crteža impostnih vijenaca s ornamentima, izradio je francuski arhitekt Léon Dufourny oko 1780. godine. Ta dokumentacija čuva se u Vatikanu.92 Njome se u 19. stoljeću poslužio također francuski arhitekt Séroux d’Agincourt,93 a presjekom kapele iz njegove knjige kasnije i Anton Gnirs. On je u vrijeme već porušene memorije, početkom 20. stoljeća, obavio arheološka istraživanja i vlastitu arhitektonsku dokumentaciju njezinih ostataka.94 Zabilježio je prag ograde svetišta pred glavnom apsidom. Gnirsov tlocrt ne poklapa se u cijelosti s onim Dufournyjevim. Ipak, ukupna građa o 8. Pula, kapela uz baziliku Sta Maria Formosa, 6. st., tlocrt i presjek kapeli dovoljna je za kvalitetnu spoznaju arhitektonske (izvor: ŽELJKO UJČIĆ /bilj. 87/, 242, ISTI /bilj. 29/, 47) kompozicije hrama. To tim više, što je sačuvan i prostorni Pula, chapel next to the basilica of Sta Maria Formosa, 6th century, crtež s pogledom na kapelu gledanu s jugozapada. Ranih ground plan and cross-section godina 19. stoljeća izradio ga je Pietro Nobile.95 U to doba memorija bijaše već jako zapuštena, ali ziđem očuvana u prostoru ipak do razine krovova. Nobilov crtež svjedoči Memorija Sv. Mateja u Puli nalazila se izvan o križnoj građevini s tamburom nad križištem kapele, u zidina na južnoj strani grada. Porušena je. Ostala je donjem dijelu kvadratnim, a u gornjem osmerostranim, tek pojednostavljeno ucrtana na katastarskom planu što potvrđuju i spomenuti crteži L. Dufournyja. Oplošja Pule iz 1820. godine te na planu grada iz 1836. godine. krakova bila su ravna bez lezena, kao na krstionici u Puli. Crteži ukazuju na građevinu križne osnove sa širinom Vrata su bila na ulaznome kraku i onome bočnom sa od 9,5 metara. Prema zapisu Bernarda Schiavuzzija iz sjeverne strane, a prozori na apsidama i tamburu. Prema

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

10. Memorija Sv. Katarine na otočiću ispred Pule, 6. ili 7. st., tlocrt, presjek i nacrt pročelja Léona Dufournyja, oko 1780. god. (izvor: Tajni arhiv u Vatikanu) Memoria of St. Catharine on an islet in front of Pula, 6th or 7th century, ground plan, cross-section and drawing of the façade by Léon Dufourny, around 1780

navodima P. Kandlera krovovi kapele bili su pokriveni pronašao nisku presvođenu kriptu, odnosno konfesiju, s rimskim tegulama. Kandler govori i o mozaičnim otvorom na južnome zidu. U kraku na sjevernoj strani ukrasima na vanjskim i unutrašnjim plohama građevine. otkrio je zidanu grobnicu sa sarkofagom, a u ulaznome Njegov opis iz 1845. godine vrlo je vrijedan.96 On je kraku još dva groba. Tokom istraživanja pronašao je i naziva lijepom i dobro napravljenom malenom crkvom: ulomke mramornog sarkofaga te mnogo fragmenata piccola chiesa … molto bella e ben fatta. U njoj se nalazila arhitektonskog ukrasa.97 Sve to svjedoči o grobnom prostorija koju autor naziva maggior cappella, tj. glavna karakteru kapele, o njenoj funerarnoj funkciji. Prema kapela s kupolom te mozaikom na podu. Po boku s jedne Gnirsovu tlocrtu čini se da je križište imalo pravokutan i druge strane su manje kapele, due bellissime capelle. obris, poput krstionice i memorija u Puli. Pred glavnom Nutrinu crkvice ne opisuje dakle kao zajednički križni apsidom Gnirs je ucrtao i elemente ograde svetišta, prostor, već kao dvoranu s dvjema odvojenim bočnim grede praga ograde koje je zatekao na licu mjesta. Ispred kapelama. To odgovara tlocrtu Dufournyja, ali ne i ulaznog kraka ucrtao je i naknadno prigrađeno predvorje onome Gnirsovu. Na tlocrtu potonjeg autora sjeverna dugo 9 m. Ono je kapeli dalo izgled memorije s dugim kapela široko je rastvorena prema središnjem prostoru, ulaznim krakom, tlocrt u obliku slova „T”. a južna je od njega odvojena zidom i vratima. U njegovo Iz svega se vidi da je kapela Sv. Katarine bila križna vrijeme više nije bilo ni krovova ni svodova, bijahu građevina s dužinom glavne osi od 9 m i poprečne osi sačuvani tek perimetralni zidovi do visine od oko 2 m. od 11,60 m. Njezine tri apside na začelju činile su je Gnirs je arheološkim istraživanjima pod južnim krakom morfološki različitom prema prethodnim građevinama. U

odnosu na glavnu dvije bočne apside bile su razmaknute. Ta komponenta ukazuje na mogućnost da je nastala vjerojatno tijekom druge polovine 6. stoljeća ili možda u 7. stoljeću. Ranobizantskom razdoblju pripisan je niz građevina s razmaknutim apsidama u Istri: Biskupija u Poreču98, bazilika Sv. Agneze u Muntajani99, bazilika Sv. Mihovila u Banjolama kod Vodnjana100, ili bazilika Sv. Andrije u Betiki101; u Dalmaciji pak crkva Sv. Andrije u Zatonu, u ninskoj antičkoj luci, i crkva Sv. Marije u Korlatu, obje nedaleko od Zadra.102 Osi apsida na kapeli Sv. Katarine međusobno su paralelne, usmjerene u pravcu istok-zapad. Glavna apsida bila je šira od bočnih. Imala je polukružni oblik s unutrašnje i vanjske strane. Takve su bile i bočne apside. Glavna vrata nalazila su se na ulaznome kraku, a bočna na sjevernom (Zanimljivo je da jednak raspored ima i preromanička crkvica Sv. Tome nedaleko od Rovinja.). U južni krak ulazilo se iz središnjeg prostora. Prema Dufournyjevu tlocrtu i crtežu presjeka po jedan se prozor nalazio u osi na bočnim apsidama, a dva u tjemenome dijelu središnje. 12. Memorija Sv. Katarine na otočiću ispred Pule, 6. ili 7. st., tlocrt Prozori su bili i na svakoj strani u donjem dijelu tambura. (izvor: Branko Marušić /bilj. 37/, prilog 3, sl. 2) Perimetralni zidovi su bili jednako visoki te je i krovni Memoria of St. Catharine on an islet in front of Pula, 6th or 7th century, vijenac tekao na istoj razini uzduž cijelog opsega kapele. ground plan

Krov nad ulaznim krakom bio je dvostrešni, a krovovi nad bočnima bijahu trostrešni. Važno je upozoriti na činjenicu da začelni zidovi srednjega i bočnih krakova kapele nisu bili u istoj ravnini. Začelje stražnjeg kraka s glavnom apsidom za debljinu zida je odmaknuto od začelja bočnih krakova s njihovim apsidama. Također je važno upozoriti i na širinu otvora koju je na spoju sjevernog kraka sa središnjim prostorom kapele zabilježio Anton Gnirs. To je vrlo vrijedan podatak. Ukazuje na mogućnost da su pregradni zidovi s vratima prema bočnim krakovima naknadno podignuti, te da je kapela prvotno bila zaista centralna građevina, poput ostalih već opisanih u Puli. Tomu odgovara i svojom veličinom. Nad uglovima donjeg dijela tambura s vanjske strane bili su maleni krovići, koji podno gornjeg osmerostranog dijela pokrivaju malene svodove ugaonih trompa u nutrini tambura, kao i na primjeru krstionice u Puli. Među njima se, u osi svake strane donjeg četverostranog dijela tambura, nalazio po jedan prozor nadvijen polukružnim lukom, slično „langobardskom” tamburu na krstionici u Puli. Spomenuo sam da je sličan tambur imala i crkvica Sv. Andrije na otočiću ispred Rovinja. O kapeli Sv. Andrije na otočiću ispred Rovinja prvi je 11. Memorija Sv. Katarine na otočiću ispred Pule, 6. ili 7. st., prostorni pisao B. Benussi.103 (Otočić je u starijoj građi bilježen pod crtež kapele Pietra Nobilea s početka 19. st. (izvor: Državni arhiv imenom Serra.) Indicije ukazuju na to da je i ona izvorno Rijeka; foto: S. Babić) Memoria of St. Catharine on an islet in front of Pula, 6th or 7th century, a bila kapela križnoga tlocrta.104 Međutim, preuređenjima drawing of the chapel by Pietro Nobile, beginning of the 19th century i dogradnjama u minulim vremenima krakovi su posve

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

nestali te bez arheoloških istraživanja nije moguće Čini se da je Maksimijan, nadbiskup Ravenne, već u 6. govoriti o njihovu obliku i mjerama, niti o eventualnim stoljeću osnovao benediktinski samostan na otočiću. Uz apsidama. Pietro Kandler spominje samo jednu apsidu i njegove posjede povezana je darovnica iz 547. godine.106 njezin polukružni oblik, ali ni to do sada nije provjereno U toj opatiji kapela je vjerojatno, poput one Sv. Klementa arheološkim iskapanjima. Ostala je sačuvana tek prvotna do bazilike Sv. Mihovila u Puli, mogla biti memorija, a ne jezgra, zapravo križište među pretpostavljenim krakovima glavna samostanska crkva. Ivan Matejčić je donio podatak i kupola nad njima. Niše u križištu vjerojatno su zazidani iz jednog ravenatskog dokumenta koji 858. godine navodi otvori krakova. Kupola nad jezgrom počiva na već monasterium sanctae Mariae et sancti apostoli Andreae in opisanu „langobardskom” rješenju koje tvore ugaone insula Serra partibus hystrienssis.107 Zasad je moguće tek trompe u donjem četverostranom dijelu tambura zajedno pretpostaviti da je prvotna kapela možda bila bizantska s osmerostranim dijelom nad njima. Poput primjera u građevina križne osnove s mogućom „langobardskom” Puli i na otočiću pred njom, i ovdje su prozori u donjem intervencijom. No bez opsežnih arheoloških istraživanja četverostranom dijelu tambura. No kompozicija je sada neće biti moguće utemeljeno govoriti o vremenu njezina drukčija. Umjesto jednog prozora na svakoj stranici nastanka. Ipak, važno je reći da je s pulskom krstionicom, nalaze se po dva smještena sada pod trompama, a ne kao i memorijom Sv. Katarine na otočiću ispred Pule, među njima; dakle po dva na svakoj strani, ukupno osam povezuje istovjetan model tambura s kupolom na na tamburu. Kupola ima još jednu razliku u odnosu na ugaonim trompama. dvije prethodne. Pri dnu iznutra, po obodu, ima vijenac s nizom od dvadeset polukružnih slijepih lukova. Nije Ranosrednjovjekovni primjeri u Istri isključena mogućnost da su i oni posljedica naknadnih Kapelu Sv. Tome kod Rovinja, zapravo u Rovinjskom intervencija na građevini. Branko Fučić je na kupoli i zidu selu, kao vrijedan spomenik povijesne arhitekture u Istri pod njom zapazio freske. Pretpostavio je da su nastale u zapazio je najprije Andre Mohorovičić.108 Potom su o karolinškom razdoblju.105 Na jednom fragmentu uočio je njoj pisali i ostali autori. Branko Marušić datirao ju i gotičku fresku s prizorom Raspeća. je u 6. stoljeće.109 Tek je Ivan Matejčić proveo temeljita arheološka istraživanja i uočio pojedinosti što pružaju mogućnost za pretpostavku da je crkva Svetog Tome predromanička građevina iz razdoblja 8-9. stoljeća koja oblikovno slijedi i ponavlja ranokršćanske značajke.110 Kapela je također križna građevina, po tome slična opisanoj memoriji Sv. Katarine na otočiću ispred Pule. Ipak, posjeduje i morfološke razlike. Njezine apside nisu razmaknute, što je odlika ranokršćanske tradicije, već su na bokovima međusobno sraštene, što ukazuje na mlađe razdoblje. S druge strane glavna apsida iznutra je potkovasta, a izvana poligonalna, po tome srodna onima na memorijama bazilike Sv. Marije Formoze u Puli. Oplošje apside slomljeno je u pet ploha, ali one dužinom i kutovima među sobom nisu posve jednake, nemaju geometrijski pravilan slijed. Stoga ploha u sredini ima zamjetan otklon od pravoga kuta u odnosu na os kapele. S njom se ni prozor u tjemenu apside ne nalazi u toj osi, već je odmaknut od nje. K tomu, apsida iznutra na boku s jedne i s druge strane ima po jednu plitku visoku nišu. Njima je I. Matejčić pridao značaj vezan uz konstruktivno rješenje građevine.111 No možda je riječ o specifičnu oblikovanju liturgijskih funkcija s kojima niše zamjenjuju sakristije, protezis i diakonikon. One uz svetište Formose u Puli imaju kružni prostor, ali 13. Memorija Sv. Andrije na otočiću ispred Rovinja, 6. i 8. st., tlocrt i presjek (izvor: Andre Mohorovičić /bilj. 40/, T. 13) artikuliran visokim nišama.112 Po ugledu na njih niše u Memoria of St. Andrew on an islet in front of Rovinj, 6th or 8th century, Sv. Tomi mogle bi biti svojevrstan rudimentalni prostorni ground plan and cross-section oblik namijenjen sakristijskim funkcijama.

Ostaci bočnih apsida svjedoče da su one bile polukružne iznutra i izvana. Tjemeni dijelovi, nažalost, nisu sačuvani, ali je logično pretpostaviti da je svaka u tom dijelu imala prozor. K tomu, u sjevernom kraku momorije sačuvan je pločnik. Njegova donja razina seže do stube pred apsidom u kojoj je pod viši za visinu stube. Prag ograde svetišta također je sačuvan u tom kraku, posred njega, te opravdava pretpostavku da se ograda na istom pravcu pružala također pred glavnom apsidom i apsidom u južnome kraku memorije.113 Minimalni ostaci tambura, nažalost, nisu dovoljni za spoznaju o izvornoj konstrukciji u njemu. Jasno je tek da se dizao iz pravokutne osnove, kao oni na krstionici i memorijama u Puli. Vjerojatno je i njegov vanjski oblik u donjoj zoni slijedio te predloške. No, što je moglo biti u gornjoj zoni, da li i ovdje „langobardsko” rješenje ili možda ne, zauvijek će ostati nepoznato. Ivan Matejčić pretpostavlja da je u izvornom obliku memorija imala dug ulazni krak.114 Po tome bi se doimala srodnom ranokršćanskim trikonhosima u Dalmaciji.115 Međutim, za razliku od njih njezin ulazni krak čini se da je nepravilna tlocrta, trapezoidan. U romaničkom razdoblju kapela je donekle preuređena. S tim je uz sjeverni krak, s vanjske strane i nad njim, izgrađen zvonik prigrađen vjerojatno u 10-11. st.116 U to su doba i kontrafori prislonjeni uz ulazni krak. U 16. pak stoljeću izvršeno je veliko preuređenje. Južni krak je porušen, ulazni je skraćen, prolazi prema bočnim krakovima na križištu su zazidani, na sjevernome kraku srušena je apsida, a krak je pretvoren u zasebnu prostoriju s vlastitim ulazom, vjerojatno sakristiju tako nastale jednobrodne crkve. Kapela Sv. Klementa i crkva Sv. Mihovila na Vrhu ispred Pule glavni su dio negdašnjeg zacijelo vrlo vrijedna sklopa benediktinske opatije. Tvorila ju je trobrodna crkva (za koju se obično govori i piše da je bazilika premda nema čvrsta dokaza za pretpostavljanje upravo bazilikalne forme njezina prostora) te do nje grobna kapela i ostale samostanske zgrade. Kompleks se dizao u prigradskom pejzažu na brijegu zvanom Vrh, Monte. Cjelina je porušena 1851. godine izgradnjom austrijske tvrđave. Stoga uz pisanu povijesnu građu o crkvi i kapeli možemo govoriti samo na osnovi grafičke dokumentacije koju je u 19. stoljeću napravio i objavio Pietro Kandler.117 Iz nje se jasno razabire romanički stilski sloj kao noviji, na nešto starijem volumenu kapele Sv. Klementa. Tvori ga stepenasti portal sa slijepom galerijom iznad 14. Memorija Sv. Tome nedaleko Rovinja, 8. ili 9. st., prostorni crtež ulaza na pročelju te niz ljevkastih i lučno nadvijenih kapele te grafička rekonstrukcija tlocrta i bokocrta (izvor: Ivan Matejčić /bilj. 42/, T. XVI) prozora, monofora visoko postavljenih na tamburu i Memoria of St. Thomas near Rovinj, 8th or 9th century, drawing of the krakovima kapele. Međutim, uočljiva je srodnost njezina chapel and reconstruction of its ground plan and side-view tlocrta i prostorne strukture s onom u kapeli Sv. Tome

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

b

a

15. Memorija Sv. Klementa na Vrhu ispred Pule, 8. ili 9. st., tlocrt (a), te nacrt pročelja (b) i bokocrt (c) (izvor: BRANKO MARUŠIĆ /bilj. 37/, T. IX-X) c Memoria of St. Clement at Vrh in front of Pula, 8th or 9th century, ground plan, drawing of a façade and the side-view

kod Rovinja. Zamjetniju razliku tvori tek poligonalno izgrađena trobrodna crkva i do nje grobna kapela. lomljeno oplošje apsida na bočnim krakovima i pravokutni Kapela u Balama stoji u različitoj dispoziciji od one predprostor pred oblinama apsida, njihovo produženo u Puli. Kad je riječ o arhitektonskim pojedinostima, svetište. No, ostali dijelovi cjeline – pravokutno križište, valja istaknuti vrlo srodan tlocrt jedne i druge crkve. bočni krakovi sa svojim malenim apsidama sraštenim Pritom je ona u Balama bila u osnovi veća od one u s onom srednjom, srednja apsida šira od bočnih – sve Puli, 22x18 m prema 18x10 m. No obje su s dvama to doimlje se naprosto kao ista matrica, primijenjena redovima kolona podijeljene u tri broda, a svaki brod u možda najprije u Puli, a tek potom nedaleko od Rovinja? jednoj i drugoj crkvi dovršava oblom apsidom iznutra, Međutim, i na jednoj i na drugoj memoriji prepoznaje a izvana poligonalnom.120 Taj predložak, očito zacrtan se spomenuta neobična kompozicijska srodnost prostora s tradicijom bizantske arhitekture u Istri, osobito gotovo jednakih dimenzija i proporcija.118 one nastale u 6. stoljeću,121 te obilje kamene plastike Novija proučavanja povijesne arhitekture u Istri sve u Balama, posebno kapitela, pružaju mogućnost za više razotkrivaju ranosrednjovjekovni sloj sakralnih pretpostavku da je crkva, a s njom vjerojatno i cijeli građevina i liturgijskoga namještaja. Za ovu temu, stilsko i sklop, nastala u 8. stoljeću, na što je utemeljeno ukazao kronološko određenje negdašnje crkve i grobne kapele na Miljenko Jurković.122 Takva datacija, a s njom istovjetni Vrhu ispred Pule, posebno su važni rezultati višegodišnjih predložak za crkvu, te slične apside na kapeli u Puli i istraživanja ostataka opatije koja se nalazila u kompleksu srodan tip kapelâ u Puli i Rovinju – sve to zajedno pruža Svete Marije Velike kod Bala. Istraživanja su vršena u mogućnost za pretpostavku da je i kapela Sv. Klementa sklopu programa Međunarodnog istraživačkog centra za u Puli, zajedno s benediktinskom opatijom, nastala kasnu antiku i srednji vijek u Motovunu. Predvodio ih je otprilike u isto doba kada i benediktinski samostan u M. Jurković u suradnji s Pascale Chevalier, Jean-Pierreom Balama. To je vrijeme karolinške vlasti u Istri koja se, Cailletom i Ivanom Matejčićem.119 dakako, oslanja na bizantsku kulturnu tradiciju. S njom Rezultati su pokazali srodnost prostornog programa „ponavlja određene tipično ranokršćanske značajke”.123 cjeline i arhitektonskih rješenja nekih pojedinosti. To ujedno „pokazuje njegovanje tradicionalnih oblika Što se programa tiče, treba reći da je u Puli i Balama u jasnoj ideji renovatio”.124 Proizlazi, rekao bih, iz

regionalne umjetnosti kojoj je Ejnar Dyggve dao ime adriobizantinizam125, ne kao stilu već kao karakteru126, u kojem ravenatska komponenta (prepoznatljiva npr. u srodnosti crkve San Vitale u Ravenni i Palatinske kapele u Aachenu, ili mauzoleja Galle Placidije u Ravenni i grobnih kapela uz Formosu u Puli, ali i ranokršćanskih trikonhosa u Dalmaciji,127 do sličnosti Sv. Klementa u Puli i Sv. Tome pored Rovinja) biva prepoznatljiva spona tokova umjetnosti koji povezuju dva svijeta ranoga srednjeg vijeka na Jadranu u jednu bivalentnu kulturnu tradiciju. Nju tvori novi svijet evropskog Zapada s usponom „… umjetničkog preporoda i njegove složenosti”128 te stari svijet evropskog Istoka s drevnim oblicima u funkciji novih umjetničkih inspiracija. Sv. Eufemija u Limskom zaljevu, u uvali Saline, pokazuje pramenove ranoromaničkih silnica koje će tijekom 10. i 11. stoljeća stasati i u jadranskome kulturnom pejzažu.129 Riječ je o crkvici s osnovom latinskoga križa, prostoru u kojem je ulazni krak, u 17. Krstionica u Baškoj na otoku Krku, 5. st., tlocrt (izvor: Nikola proporcijskim odnosima građevine, upravo prostran Jakšić – Nino Novak /bilj. 130/, 405, fig. 5) prema krakovima transepta koji su gotovo kržljavi, tek Baptistery at Baška on Krk Island, 5th century, ground plan minimalno duži od širine lađe, te je transept jednak zbroju širina triju apsida na začelnoj strani kapele. Apside su međusobno sraštene, srednja je šira i dublja, Ranokršćanski primjeri u Dalmaciji bočne su uže i pliće, ali sve tri su pravokutne u osnovi. Ostaci ranokršćanske krstionice u Baški na Pomoću ugaonih trompa ravne stijene prerastaju u otoku Krku otkriveni su tek nedavno podno zidova obline polukalota koje natkrivaju osnovu. U prostoru srednjovjekovne kapele Sv. Marka. Istraživanjima koja ne postoji križište niti tambur s kupolom. Radi se zaista su 2002. godine proveli N. Jakšić i N. Novak ustanovljeni o novom prostornom konceptu koji sobom nosi tek su dijelovi sklopa dvojnih crkava, geminae.130 Kompleks daleko sjećanje na prethodne križne memorije, možda su tvorile dvije međusobno paraleno postavljene crkve ponajviše u grupaciji triju apsida na začelju. i među njima baptisterij. Riječ je o malenoj građevini križne osnove, interpoliranoj u prostoru između crkava. Ulazni i začelni krak bili su slobodni u prostoru, a bočni su prislonjeni uza zidove crkava. Ukupna dužina i širina krstionice, mjerena po uzdužnoj i poprečnoj osi, bila je oko 8,30 m. Skromni ostaci svjedoče tek o tlocrtu građevine. On je bio križni sa strogo provedenom idejom grčkoga križa. Krakovi su relativno kratki, pačetvorinasti, međusobno jednaki, široki 4,20 m i dugi 2,50 m. Među njima je kvadratno križište sa stranicom dužine 3,15 m u kojem je ukopana križna piscina. Valja pretpostaviti da se nad križištem dizao kvadratni tambur. Od otvora sačuvani su tek ostaci bočnih stranica vrata na ulaznome i južnom kraku krstionice. Podove prekrivaju višebojni mozaici s jednostavnim ornamentima, srodnim ravenatsko-akvilejskom kulturnom krugu, po čemu je i baptisterij datiran u 5. stoljeće. Crkva Sv. Martina nalazi se u blizini rustičke vile u 16. Memorija Sv. Eufemije u uvali Saline u Limskom zaljevu, 10. uvali Martinšćica na Cresu. Opseg perimetra zamjetno ili 11. st., tlocrt te uzdužni i poprečni presjek (izvor: Andre Mohorovičić /bilj. 40/, T. 21) je veći od onih na prethodnim kapelama. Od pročelja Memoria of St. Euphemia in Saline bay, Lim channel, 10th or 11th do začelja duga je oko 15 m. Na tu mjeru nadovezuje se century, ground plan, longitudinal- and cross-section još oko 5 m duboka obla apsida na začelnom kraku. S

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

od mauzoleja Galle Placidije u Ravenni do krstionice i memorija u Puli. Pretpostavljam da je izgrađena kao samostalna građevina i da je to moglo biti već u 5. stoljeću.133 Od pročelja do začelja kapela je bila duga oko 13 m, a s bočnim krakovima široka oko 12 m. Ulazni krak nije sačuvan ni u tragovima, a skromne ruine ostalih svjedoče da su u njima bile upisane polukružne apside, vjerojatno natkrivene polukalotama. Prostornu kompoziciju u cjelini tvorio je, slično kao na prethodnim ranokršćanskim primjerima, ulazni krak, čini se nešto duži od triju ostalih malo kraćih s upisanim oblim apsidama. Među njima bilo je križište, a nad njim se zacijelo dizao tambur, možda s kupolom. Osim pretpostavljenih oblih niša na svakom uglu s vanjske strane krakova posebnost ovom primjeru daju i oble apside u nutrini, upisane iznutra u svakom kraku. Polukružna apsida, međutim, ugrađena u kraku koji je s 18. Memorija Sv. Martina u uvali Martinšćica na otoku Cresu, 5. ili 6. vanjske strane pačetvorinast, poznato je rješenje arhitekture st., tlocrt (izvor: Andre Mohorovičić /bilj. 40/, T. 17) ranokršćanskog svijeta.134 Naravno, takvih primjera ima i Memoria of St. Martin at Martinšćica bay on the island of Cres, 5th or 6th na tlu Dalmacije.135 Stoga pojavu te kombinacije u nekim century, ground plan preromaničkim građevinama ovdje valja dovoditi u prvom redu u vezu s oblicima iz ranokršćanske tradicije, njezina trajanja na obalama Jadrana tijekom ranoga srednjeg bočnim krakovima kapela je široka oko 17 m.131 Ulazni vijeka. Možda kao paralelu sa sličnim rješenjem treba krak i ovdje je nešto duži od ostalih, a bočni su malo uži navesti i daleki primjer već spominjane vizigotske križne od prednjega i stražnjeg. To i u ovom slučaju križištu memorije San Fructuoso.136 daje pravokutni obris. Nema nikakvih tragova koji bi govorili o tamburu. K tomu, stražnji krak je uvećan dubinom spomenute široke polukružne apside. Oplošja ziđa izvana i iznutra, na krakovima i na apsidi, posve su ravna, poput krstionice u Puli ili one u Baškoj, bez tragova artikulacije lezenama, nišama ili kontraforima. Čini se da je uz crkvu do ulaznoga kraka naknadno prigrađena omanja pačetvorinasta prostorija na sjevernoj strani te do začelja na južnoj slična, ali s oblom apsidom istaknutom u prostoru na začelju. Čini se da je crkva ranokršćanska, ali je problematično pobliže je datirati, kao i do nje prigrađene prostore. Kapela Sv. Ciprijana u Gatima, na poljičkom području u zaleđu Omiša, otkrivena je na mjesnom groblju, a ono se nalazi na prostoru antičkog naselja Gedate. Radi se o nekadašnjoj kompleksnoj crkvi s trikonhalnom jezgrom utopljenom u niz okolnih prostorija. Sklop je temeljito istražila i objavila Jasna Jeličić. Cijeli je sustav protumačila kao istovremeno nastalu zgradu i datirala je u 6. st.132 Međutim, ostaci vanjskih niša na ziđu jezgre pružaju mogućnost za pretpostavku da su takve bile na svakom uglu svakog kraka te da je kapela prvotno bila zapravo 19. Memorija Sv. Cipriana u Gatima, 5. st., grafička rekonstrukcija samostalna građevina trolisnog tlocrta iznutra, kao cella tlocrta (izvor: Pavuša Vežić /bilj. 17/, 32, sl. 10) trichora, a križnoga izvana, kao križna memorija. Takav Memoria of St. Cyprian at Gata, 5th century, reconstruction of the obris srodan je nizu spomenutih ranokršćanskih kapela, ground plan

Ranosrednjovjekovni primjeri u Dalmaciji Miloje Vasić i Tomislav Marasović.140 Međutim, i bez tog Crkvica Sv. Vida u Zadru, u odnosu na ulični tlocrta, Smirichev crtež zajedno s opisima iz vremena u raster antičkog Iadera, bijaše podignuta na križanju kojem je kapela još stajala u prostoru, pruža mogućnost jednog dekumana i jednog karda. Razorena je 1877. za relativno dobru predodžbu prostorne kompozicije i godine. Unatoč tomu što su o njoj pisali relativno veličine te važne građevine. brojni autori, opisujući i njezine pojedinosti, ostala Ivan Kukuljević Sakcinski istaknuo je bizantski slog je slabo dokumentirana. Na katastarskom planu crkvice.141 U svom radu iz 1886. godine naveo ga je i E. Zadra iz 1826. godine tek se nazire njezin položaj, ali Freeman.142 Međutim, prostornu strukturu i dimenzije nije moguće preciznije očitati sam obris.137 Stoga je kapele potanje je opisao tek C. F. Bianchi.143 Po njemu, najvažniji dokumenat što govori o njoj slobodni crtež sastojala se od dviju lađa koje su bile duge 9 m i široke koji je 1877. godine narisao Giovanni Smirich, a koji 3 m. Po sredini su se sjekle pod pravim kutom, a iznad kapelu pokazuje u prostoru. Crtež je objavio najprije križišta dizala se kupola. Spomenuo je vrata samo na Luka Jelić, potom Vitaliano Brunelli.138 Tlocrt koji je ulazu s javne ulice te sučelice njima glavni oltar, posvećen donio William Gerber nije pouzdan.139 Autor nije vidio Gospi od Loreta, i bočne oltare, jedan posvećen Sv. Vidu, crkvicu u naravi jer je već bila porušena. Stoga tek uz a drugi Sv. Trojstvu. Iznad portala bio je zvonik s dvama pomoć Smiricheva crteža rekonstruira tlocrt crtajući malim zvonima, a iza crkvice groblje za strance, pei pritom pogrešno prozore, čak s tranzenama, na mjestu forastieri. Kapela je svojim oblikom toliko podsjećala C. plitkih niša u gornjoj zoni kapele. Na pročelju ulaznog F. Bianchija na crkvicu Sv. Križa u Ninu da je obje nazvao kraka bilježi tri otvora, a u stvarnosti su bila dva, portal blizankama, chiese sorelle. i u osi nad njim malen prozor s lučnim nadvojem. Tako Dakle, crkvica Sv. Vida u Zadru zacijelo je imala je to zabilježio G. Smirich. Gerberov tlocrt preuzeli su tlocrt grčkoga križa slobodnih krakova te općim oblikom

20. Memorija Sv. Vida u Zadru, 11. st., prostorni crtež G. Smiricha iz 1877. godine, lijevo (izvor: LUKA JELIĆ /bilj. 18/, sl. 36), i memorija Sv. Križa u Ninu, 11. st., desno (foto: P. Vežić) Memoria of St. Vitus in Zadar, 11th century, drawing by G. Smirich dated in 1877 (left) and memoria of the Holy Cross at Nin, 11th century (right)

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

bila srodna kapeli Sv. Križa u Ninu. Ipak, bila je nešto veća od nje. Vrata su se nalazila na ulaznome kraku, a nad njima i uzak prozor. Možemo pretpostaviti da je u dnu stražnjega kraka bila vjerojatno obla apsida natkrivena polukalotom, možda upisana u pravokutni obris vanjskih zidova, te da su se uz bokove glavne apside nalazile i dvije manje oble, sraštene sa srednjom te sve tri slobodno istaknute u prostoru na začelnoj strani kapele. U ostalim krakovima valja pretpostaviti da su bile polukalote oslonjene na ugaone trompe. Tako je to na sestrinskoj crkvi u Ninu. Križište u jezgri među krakovima imalo je obris vjerojatno blizak kvadratu. Nad njim su se zacijelo dizale ugaone trompe kao malene pomoćne svodovne konstrukcije za prijelaz kvadratne jezgre u kružni tambur. U njemu bijaše kalota. Pod njom je s južne strane tambura bio uzak prozor, a pod zabatima krakova s vanjske bile su plitke niše. Slične, ali visoke niše raščlanjivale su oplošje tambura, jednako kao i one na tamburu Sv. Križa u Ninu. Upravo po ninskoj kapeli i jest moguće, uza sve potrebne ograde, „očitati” opisanu strukturu nestale zadarske memorije.144 Memorija Sv. Križa u Ninu, prema navodima na pergameni otkrivenoj u arhivu Ivana Kašića, ninskoga plemića i povjesničara, bila je Konstantinova kapela, odnosno posvećena Pronalasku sv. Križa: Sacellum Constantinianum.145 Zanimljivo je navesti kako se u sklopu spomenute crkve Sv. Apostola u Konstantinopolu iz Justinijanova doba nalazila zasebna careva grobica, malena kapela u obliku grčkog križa slobodnih krakova.146 U bîti, istu osnovu ima memorija u Ninu, ujedno i jednaku arhitektonsku kompoziciju kao kapela Sv. Vida u Zadru. Prije rasprave o Sv. Križu valja spomenuti konzer- vatorske radove koje je putem redovitih programa organizirao Zavod za zaštitu spomenika kulture u Zadru. Voditeljica je bila Ksenija Radulić, a suradnica Snježana Bačić Marušić. Program je obuhvatio istraživanja, statičku sanaciju, izolaciju od vlage, zamjenu pokrova i žbuke na oplošjima. Kao konzervator-pripravnik imao sam prilike i sâm surađivati u tom zahvatu, u prvom redu na otkrivanju i dokumentiranju nepoznatih elemenata arhitekture te s tim u vezi izrade dopuna arhitektonskih snimaka, među njima i onih fotogrametrijskih koje je izradio Vjekoslav Donassy. Zahvat je pratila i posebna komisija s članovima: Ivo Petricioli, Milan Prelog i Davor Domančić. U istraživanjima nije uočen nikakav trag koji bi ukazivao na mogućnost naknadnog ugrađivanja portala ili njegova nadvratnika na 21. Memorija Sv. Križa u Ninu, 11. st., tlocrt te uzdužni i poprečni pročelju. Zbog ljuskanja površine kamena, prouzročene presjek (izvor: Pavuša Vežić /bilj. 21/, sl. 18) djelovanjem soli, nadvratnik je demontiran i prenesen Memoria of Holy Cross at Nin, 11th century, ground plan, longitudinal- u Zagreb. Tamo je u Restauratorskom zavodu Hrvatske and cross section

konzerviran, o čemu je objavljen i zaseban članak.147 bokove stražnjega kraka prislonjene su polukružne apside Nažalost, o svim ostalim radovima nikada nije izrađen bočnih. Sraštene su s glavnom te poput nje natkrivene cjelovit konzervatorski izvještaj. polukalotastim svodom. U oblinama jedne i druge, u osi Memorija u Ninu ima tlocrt grčkoga križa sa apside, nalazi se po jedan uzak prozor ravna nadvoja. Za slobodnim pačetvorinastim krakovima. Od pročelja njih se nije znalo sve do spomenutih konzervatorskih prednjeg kraka do začelja stražnjeg duga je oko 8,5 m. radova 1969. godine kada sam imao prilike otkriti ih. Približno jednako iznosi i širina od početka jednog Po sredini crkvice je križište koje u svom presjeku tvore do kraja drugog bočnog kraka. Vrata su na pročelju krakovi. Ono ima zapravo trapezoidan obris, blizak ulaznoga kraka, a u dnu stražnjega je obla apsida upisana kvadratu. Nad njim se dižu ugaone trompe kao pomoćna u pravokutnom obrisu vanjskih zidova. U tjemenu apside konstrukcija za gradnju kružnog tambura sa skrivenom je uzak prozor nadvijen polukružnim lukom. Apsida kalotom. S južne strane tambura je uzak prozorčić. je natkrivena polukalotastim svodom. Nad ostalim Postojeći je umetnut u stariji, zacijelo prvotni koji bijaše krakovima su također polukalote, ali oslonjene na ugaone širi i malo viši te nadvijen polukružnim lukom, upravo trompe. To valja naglasiti jer su ti svodovi opisivani i kao kao i onaj na istom mjestu na kapeli Sv. Vida u Zadru. poluvaljkasti, što je zabuna koju treba zanemariti.148 Uz Tragove starijeg otvora ustanovio sam u spomenutim

a c

b

22. a) Mošeja Fatih Cami, bivša crkva u mjestu Trilyen u Turskoj, 10. ili 11. st. (izvor: Cyril Mango /bilj. 83/, 94, fig. 138); b) Bogorodičina crkva u Apoloniji u Albaniji, 11. st. (Vojislav Korać – Marica Šuput, /bilj. 11/, 173); c) Memorija u samostanu Sv. Ivana Krstitelja u mjestu Vigolo Marchese u Italiji, 11. st. (Romanesque: Architecture... /bilj. 12/, 80) a) Mosca Fatih Cami¸ former church in Trilyien, Turkey, 10th or 11th century; b) St. Mary’s in Apolonia, Albania, 11th century; c) Memoria in the monastery of St. John the Baptist at Vigolo Marchese, Italy

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

23. a) Memorija Sv. Križa u Ninu, prednja ploha nadvratnika s ornamentima i natpis u podgledu, 11. st., gore (foto: P. Vežić); b) Crkvica Sv. Mihajla kod Stona, detalj okvira prozora na južnome zidu, 11. st., lijevo (foto: P. Vežić) a) Memoria of the Holy Cross at Nin, front of the lintel with ornaments and inscription in its underview, 11th century (above); b) church of St. Michael near Ston, detail of window frame on the southern wall, 11th century (left)

istraživanjima. Čini se da maleni kvadratni prozori na kakvu je podigoše hrvatski majstori nakon pokrštenja zapadnom zidu bočnih krakova nisu izvorni. Naknadno Hrvata oko god. 800. Kasnije se priklonio mogućnosti je izgrađen i zvonik u obliku preslice na ulaznom kraku. da pripada 11. stoljeću. Potom je Ivo Petricioli ukazao Možda se može dovesti u vezu s popravkom crkvice u 14. na tambur, odnosno kupolu, kojoj proporcije asociraju s stoljeću.149 U zabatima bočnih krakova s vanjske strane bizantskom arhitekturom od IX st. naprijed te da postoji nalaze se plitke niše. Slične, ali visoke niše raščlanjuju druga još važnija činjenica da je crkva Sv. Križa imala svoj oplošje tambura, jednako kao i one na tamburu Sv. Vida par i to u Zadru.153 Međutim, niz mlađih autora priklonio u Zadru.150 Otvor u dnu južnoga kraka, izvana zazidan se starijoj interpretaciji problema te pišu da je riječ o okomito postavljenom kamenom pločom, možda može arhitekturi 9. stoljeća.154 sugerirati nekakvu konfesiju, nešto slično onome što Forma kapele sama po sebi ne pruža dovoljno je imala i kapela Sv. Katarine na otočiću ispred Pule. argumenata za prvu ni za drugu. No opće okolnosti i Pred ulazom u ninsku crkvicu naknadno je prigrađen određene pojedinosti – kao što su paleografske odlike protiron, kasnije razoren. Od njega su ostali tek nisko natpisa u podgledu nadvratnika na portalu, ili stilske očuvani zidovi. odlike ornamenata na licu nadvratnika, ili način Već je Ivan Kukuljević Sakcinski, a za njim Rudolf raščlanjivanja oplošja tambura s plitkim nišama, srodan Eitelberger, te kasnije niz autora starije generacije s nekim primjerima sakralnih građevina 11. stoljeća istraživača, zamijetio bizantski karakter arhitekture Sv. – pružaju mogućnost za pripisivanje arhitekture Sv. Vida i Sv. Križa. Potom je Ljubo Karaman istaknuo da ni Križa u Ninu upravo tom vremenu; ujedno i utjecaju jedna ni druga ne spada u bizantske tipove,151 ali ni njihovi oblika iz bizantskoga kulturnog kruga, kojem su oblici nikako nisu bili pravilo u crkvenom graditeljstvu tada pripadali gradovi Dalmacije. Stoga, neovisno o Zapada.152 Kapela Sv. Križa je dospjela do nas onakva paralelnim utjecajima već ranoromaničke umjetnosti

evropskog Zapada, valja pretpostaviti da je forma križne datira u vrijeme od sredine 10. st. do polovice 11. st. Sam memorije u Zadru, tada glavnom gradu bizantskog okvir prozora sa Sv. Mihajla svrstava u stilski vrhunac temata, utjecala na oblikovanje srodne kapele u Ninu, i kraj u produkciji posve određene radionice.161 Na obližnjem sjedištu hrvatske biskupije. Pritom na jednoj primjerima sličnih reljefa s obližnje crkve Gospe od i drugoj crkvici uz ostale njihove sličnosti posebno Lužina u dataciji još je precizniji Ivica Žile koji piše da zamjećujemo upravo jednak oblik tambura, ne samo donja njihova vremenska granica ne može biti prije prvih iste dimenzije i proporcije već i istu artikulaciju. Oba su desetljeća XI. stoljeća.162 Iste odlike ima i ulomak koji je srodna i s tamburom na šesterolistu Sv. Marije u Trogiru. vjerojatno dio ambona iz crkve Sv. Petra u Dubrovniku.163 Ona je preromanička građevina zacijelo iz 9. stoljeća, ali Međutim, ma koliko je očita srodnost u ikonografiji, vjerojatno preuređena u 11. stoljeću.155 Njima trima pak modelaciji i gustoći ornamenta ninskoga nadvratnika s slični su primjeri na bizantskim križnim građevinama navedenim primjerima južnodalmatinske skupine, valja u Grčkoj, poput tambura na crkvi nepoznata titulara u kazati da i u ostalim sredinama Dalmacije 11. st. ima mjestu Trilyen u Turskoj, nastalim u 10. ili 11. stoljeću. U reljefa arhitektonske plastike koja je slična motivima na turskom razdoblju pretvorena je u mošeju, Fatih Cami.156 nadvratniku iz Nina. Tako je Tonči Burić izdvojio djela Srodan je tambur Bogorodičine crkve u Apoloniji, s kraja splitske ranoromaničke radionice koja je na okvirima 11. stoljeća u Albaniji.157 Riječ je o građevinama tipa bifore s jedne stambene kuće u Splitu i na plastici iz crkve upisanog križa, ali s kupolom na četirima stupovima u Sv. Eufemije, također u Splitu,164 primijenila ornamente srednjem traveju. Kupola je skrivena u tamburu, a on koji su u shemi i modelaciji srodni i s pilastrom iz ima oplošje raščlanjeno plitkim nišama. Sličan oblik Biograda,165 kao i s onima na gredi u Arheološkom muzeju nalazi se i na memoriji u samostanu Sv. Ivana Krstitelja u Zadru.166 To upućuje i na moguću proizvodnju neke s početka 11. stoljeća, kasnije pretvorenoj u krstionicu, u radionice (možda zadarske?) u vrijeme rane romanike. selu Vigolo Marchese nedaleko od Piacenze, u pokrajini Njoj bi u prilog govorila i oveća skupina ranoromaničkih Emilia Romagna u Italiji.158 kapitela u Zadru i Ninu.167 Stilske odlike na reljefu s čeone plohe nadvratnika na Paleografske odlike na natpisu u podgledu portalu crkvice također govore u prilog umjetnosti 11. nadvratnika – GODEξAI IVPPANO [qvi?] ISTO DOMO stoljeća. Reljef je ornamentima podijeljen u dvije zone. CO[(m)psit] – također ukazuju na 11. stoljeće. Pritom Na gornjoj je niz od deset troprutih i učvorenih krugova. se nameće grafija slova „ξ” u imenu župana Godečaja, Prvi i posljednji nisu sačuvani. Sljedeća tri s lijeve i desne koji oblik po mišljenju paleografa nije moguće datirati u strane po sredini imaju četverolatični cvijet, dok peti i vrijeme prije 11. stoljeća.168 šesti, posred nadvratnika, imaju svaki svoj križ.159 Ispod i Neki povijesni navodi pokazuju da je memorija Sv. iznad čvora među krugovima nalazi se po jedan pupoljak Križa bila ujedno komunalna kapela. Takve podatke u obliku trokuta. U donjoj zoni dužinom nadvratnika u donose apostolski vizitatori Augustin Valier i Michiel valovitoj liniji pruža se tropruta stabljika. Umjesto vitice Priuli koji pišu: prvi 1579. godine da je pod patronatom s listom uz svaki njezin val iz čvora se izvija list oblikovan ninskih knezova, a drugi 1603. godine da pripada s trima sabljastim laticama. Ona do stabljike savija se u upravi grada Nina.169 K tomu i katastik iz sredine 17. volutu koja svoju krivulju dovršava u relativno široku stoljeća bilježi da je pod upravom ninskoga kneza, a plosnatom oku. Između lista i stabljike nalazi se malen C. F. Bianchi prenosi podatak iz 1697. godine u kojem trokutasti pupoljak. Čvor na lozici stiliziran je s trima se kaže da je crkvica bila oratorij ninskoga kneza, te paralelnim trakama poprijeko postavljenim preko pruta. da je zvono s nje najavljivalo javne skupove.170 Sve to Reljef u cjelini karakterizira velika pravilnost i gustoća ukazuje zacijelo na drevnu tradiciju s kojom je kapela precizno klesana ornamenta. već od ranoga srednjeg vijeka, kad je nastala, bila crkva Po tome je nadvratnik iz Nina srodan u ikonografiji i ninskih župana, kako svojom analizom zaključuje Franjo modelaciji ornamenta na bordurama skupini zanimljivih Smiljanić.171 Tomu u prilog govori ponajviše upravo primjera arhitektonske plastike na području Gornje natpis u podgledu nadvratnika. Dalmacije. Posebna je sličnost s reljefima i gustoćom Kapela Sv. Dunata u Korniću, nedaleko od Punta ornamenta na okviru prozora sa začelja crkvice Sv. na otoku Krku, posvećena je biskupu Donatu. Pitanje je Mihajla pored Stona.160 Ondje oba trokutna polja među naime kojem, jer ih je bilo nekoliko. Martirologij bilježi bordurama u vrhu prozora imaju prizor s kaležom jednoga iz 3., dvojicu iz 4. i jednoga iz 7. stoljeća. Osim između dviju golubica. Ornamenti pripadaju u grupu njih poznat je zadarski biskup Donat s kraja 8. i početka spomenika naglašenih zajedničkih stilskih odlika koje 9. stoljeća. S vremenom je u lokalnoj sredini postao Miljenko Jurković, nakon provedene opsežne analize, svetim zaštitnikom Zadra.172 Tu je još od ranoga srednjeg

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

vijeka štovan i kult gradeškoga mučenika Sv. Krševana, naslovnika važnog benediktinskog samostana i jedne memorije u Zadru,173 ali i dviju crkava na Krku. Jedna je na području Milohnića nedaleko od Glavotoka,174 a druga u selu Garica na području Vrbnika.175 To je moguće dovoditi u vezu s vremenom poslije 1154. godine kada je metropolitom kvarnerskih biskupija postao prvi zadarski nadbiskup Lampridije. Uz te utjecaje treba navesti i zadarsku sveticu Anastaziju. Kapela njoj posvećena nalazi se u samom episkopiju u Krku, a još su dvije bile na otoku: nedaleko od Krka u selu Vrh te u neposrednoj blizini Omišlja.176 Tu se nalazila i kapela Sv. Anselma, titulara ninske katedrale. U Dobrinju pak bila je kapela Sv. Ambroza, naslovnika benediktinskog samostana u Ninu.177 Sav taj hagiografski sadržaj upućuje na logične spone zadarske, ali i ninske Crkve, s krčkom biskupijom u srednjem vijeku. Za kapelu Sv. Dunata u Korniću valja pretpostaviti da su relikvije nekoga od spomenutih Svetih Donata bile u memoriji te je ona po njima naslovljena. Možda je riječ upravo o zadarskome biskupu Donatu, koji se već u 12. stoljeću uvelike štovao u svome gradu.178 Tijekom 16. stoljeća kapela Sv. Dunata bijaše u zapuštenu stanju. O tome svjedoče podaci iz vizitacije biskupa Petra Bemba iz 1565. godine. Tada nije imala vratnice na ulazu. U njoj se još uvijek nalazio oltar i prastara slika, pala vetustissima. Dva stoljeća potom građa s nje, zapravo blokovi klesanaca s vanjskog oplošja, korišteni su za izgradnju župnog dvora u obližnjem Puntu.179 Tako je vjerojatno već u 18. stoljeću posve razoren prednji i stražnji krak građevine. Prvi je pozornost ruini u Korniću poklonio Luka Jelić. Kasniji autori ga ne citiraju premda je izradio zanimljivu grafičku rekonstrukciju već ruševne kapele, njezina pretpostavljenog izvornog oblika. Usto je sažeto opisao arhitekturu, spomenuo tragove fresaka i naslikanih posvetnih križeva. Zapisao je rečenicu koju zbog važnog podatka treba navesti: Glavni krak, u kojem je svetište, izvana je četvorinasto završen, a iznutra apsidalno; oba pobočna kraka čisto su apsidalna.180 Pojmom apsidalno autor misli na polukružno. U bilješci koja prati citirani navod dodaje: Tloris ove crkvice snimio sam godine 1895., a godine 1910. dostavio mi je o. Rafo Capursi nekoliko podrobnosti, po kojima su naše slike upotpunjene.181 Sve bi to značilo da je L. Jelić potkraj 19. stoljeća u temeljima svetišta zaista mogao vidjeti arheološke ostatke stražnjega kraka izvana pačetvorinastog, ali s nekim tragom iznutra upisane oble apside. Takvo rješenje srodno je onom na 24. Memorija Sv. Dunata u Korniću na otoku Krku, prostorni crtež, memoriji Sv. Križa u Ninu, a vjerojatno i na kapeli Sv. te grafička rekonstrukcija presjeka i tlocrta, 12. st. (izvor: LUKA JELIĆ /bilj. 18/, sl. 35a-c) Vida u Zadru. Jelić tako i crta svoj tlocrt Sv. Dunata, s Memoria of St. Donatus at Kornić on Krk Island, spatial drawing, upisanom oblom apsidom, te grafički rekonstruira presjek reconstruction of the cross-section and ground plan, 12th century kapele s polukalotom nad apsidom. Napravio je ujedno

25. Memorija Sv. Dunata u Korniću na otoku Krku, a) ruševno stanje prije 1913. godine (izvor: LJUBO KARAMAN /bilj. 51/, sl. 8); b) današnje stanje (foto: P. Vežić) Memoria of St. Donatus at Kornić on Krk Island, a) ruined situation before year 1913; b) present situation

grafičku rekonstrukciju izgleda cijele kapele u prostoru. se nespretno građene trompe koje zajedno sa zidovima Međutim, nije mogao vidjeti bačvaste svodove za koje tvore podlogu za tambur.186 U njemu je skrivena kalota kaže da su natkrivali prednji i stražnji krak, premda sagrađena od kamena. Na zapadnoj strani tambur ima u stražnjemu, vidjeli smo, rekonstruira oblu apsidu s kružni otvor. Stražnji krak je također pačetvorinast, ali polukalotom. U njegovo doba svodovi u prednjem i vjerojatno s upisanom oblom apsidom nad kojom valja stražnjem kraku već su bili razoreni. To dokumentira pretpostaviti i polukalotu. Na prednjem i stražnjem fotografija iz vremena prije obnove.182 Sve je objavio 1911. kraku u izvornom obliku kapele zacijelo su se nalazili godine.183 Tek potom je pulski konzervator Anton Gnirs, dvostrešni krovovi, a na tamburu čunjasti. Pokrov je 1913. godine, u naravi rekonstruirao prednji i stražnji zasigurno bio od kamenih ploča, od škrilja. Izvanjsko krak i to na pseudoneutralan način, s neobičnim oblim oplošje memorije građeno je od uslojeno poredanih krovovima kao i bez oble apside u svetištu. Sačuvanu klesanaca, krupnih kamenih blokova koji svjedoče već o jezgru pak dosljedno je konzervirao kao ruinu. Izradio je romaničkome razdoblju. Miljenko Jurković je crkvicu s i objavio vlastiti tlocrt crkvice, što su potom preuzimali razlogom povezao sa zadarskim utjecajima te je datirao u svi ostali pisci ne vodeći pritom računa o Jelićevim sredinu 12. stoljeća.187 podacima. Godine 1945. prilikom eksplozije skladišta Kapela nepoznatog titulara na predjelu Crkvina streljiva u susjednoj zgradi stradao je i gornji dio kupole pored Kašića, nedaleko od Biljana Donjih, na području na crkvici. Dvije godine potom restaurirao ju je arhitekt zvanom i Begovača po obližnjem zdencu, sačuvana je Aleksandar Freudenreih istaknuvši diskriminantnu crtu samo u skromnim arheološkim ostacima. Oni još uvijek između novoga i starog sloja kupole. Podatke o svemu izazivaju kontroverzije u našoj znanosti, nedoumice koje tome objavili su Mihovil Bolonić i Ivan Žic Rokov 1977. su vezane za objašnjenje vremena u kojem je kapela godine.184 O restauraciji kupole poseban je izvještaj nastala. Ostatke su otkrili Dušan Jelovina i Dasen objavio A. Perc.185 Vrsalović istražujući od 1959. do 1962. godine prostranu Crkvica Sv. Dunata u Korniću bila je, dakle, specifična nekropolu. Registrirali su tada ziđe rustičke vile i tragove križna memorija s uzdužnom mjerom od 10 metara i trobrodne starohrvatske crkve. Rezultate su objavili 1981. poprečnom od 8 metara. Ulazni krak je pačetvorinast, ali godine.188 Potom je Vladimir Goss 1987. godine njezin nije poznata konstrukcija koja ga je natkrivala. Vjerojatno obris tipološki usporedio s tlocrtom crkvice Sv. Tome kod je bila poluvaljkast svod, poput onoga na ulaznome Rovinja i onim crkve Sv. Martina na Cresu.189 Međutim, kraku u crkvici Sv. Krševana u Milohnićima. Krak na Sv. analizom grobnih priloga i stratigrafskih slojeva na Crkvini Dunatu vodi u jezgru kvadratne osnove sa stranicom od Nikola Jakšić je 1989. godine ustanovio ranokršćanski i 5 metara. Jezgra u poprečnoj osi ima polukružne apside srednjovjekovni stratum arhitekture. Mlađem je pripisao istaknute u prostoru s južne i sjeverne strane memorije. tragove kapele datiravši je u romaničko vrijeme 13. Natkrivene su polukalotom. U kutovima jezgre dižu stoljeća.190 Vedrana Delonga je 1992. godine razvrstala i

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

Drugi problem s tom građevinom je interpretacija njezine prostorne strukture. Kako je riječ o skromnim ostacima samo temeljne zone, to zapravo nema mogućnosti za širi opis od elementarne deskripcije tlocrta. Po njemu pak, riječ je o kapeli srodnoj onima križne osnove. Ulazni krak zamjetno je duži i širi od bočnih. U dnu je apsida istaknuta u prostoru na začelnoj strani. Obla je iznutra i izvana. Do nje su s jedne i druge strane manje, također oble apside na bočnim krakovima. Zanimljivo je da njihov začelni zid nije u istom pravcu sa začeljem stražnjeg kraka, već ima paralelan odmak, poput onoga na memoriji Sv. Katarine na otočiću ispred Pule. K tomu su apside međusobno razmaknute, upravo kao i 26. Memorija na Crkvini pored Kašića, 13. st., tlocrt (izvor: NIKOLA na toj crkvici. Međutim, na vrlo niskim ostacima zidova JAKŠIĆ /bilj. 64/, 419) Memoria at Crkvina near Kašić, 13th century, ground plan nisu sačuvani tragovi otvora. Tek oni na pročelnom zidu ulaznoga kraka svjedoče o vratima memorije. Ukoliko nije bilo ulaza i na zidovima bočnih krakova, onda je veza krakova sa središnjim prostorom mogla biti samo iznutra, proučila kamenu građu s lokaliteta. Obradila je posebno baš kao što za Sv. Katarinu sugerira Gnirsov tlocrt. Takva ranosrednjovjekovne, ali i ranokršćanske ulomke te je povezanost među krakovima bila i u crkvici Sv. Tome potvrdila ranokršćanski sloj. Pretpostavila je kontinuitet nedaleko od Rovinja ili u memoriji Sv. Križa u Ninu. Slične kultnog mjesta i njegovu obnovu, ali s manjom crkvom, paralele govorile bi protiv tumačenja kapele na Crkvini koju je protumačila preromaničkom, a ne romaničkom.191 kao trobrodne građevine. S druge strane njezina gradnja u I sâm sam imao prilike baviti se problemom kontinuiteta visini posve je nepoznata. O svodovnim konstrukcijama ranokršćanskih zdanja na području stare hrvatske krakova, o tamburu ili kupoli među njima nije moguće države. U vezi s Begovačom, 1992. godine na simpoziju govoriti. Nema uporišta niti za grafičku rekonstrukciju u Zagrebu: Rađanje prvog hrvatskog kulturnog pejzaža prostora. Tek nam tlocrt ukazuje na srodnost s ostalim izrazio sam uvjerenje da su ondje očuvani ostaci antičkog građevinama okupljenim u ovoj raspravi, ali i na arheološki gospodarstva s kršćanskom bazilikom i piscinom koja sloj koji pokazuje novo vrijeme. je pripadala vjerojatno krstionici.192 Crkva je, po mom mišljenju, poput niza sličnih primjera na tlu tadašnje Zaključak Ninske biskupije, tijekom ranoga srednjeg vijeka još postojala u prostoru i crkvenim funkcijama te dobila Na koncu ove rasprave treba podsjetiti na činjenicu da tada novi liturgijski namještaj. Tako je u nekoj mjeri su ranokršćanske memorije općenito izrasle iz funerarne popravljena, odnosno obnovljena. Vjerujem da upravo o tradicije poganskoga svijeta antike.197 Iz njega su preuzete tome govori dio natpisa na ogradi svetišta, ulomak grede kao specifični izraz štovanja pokojnika dograđen kulturom s tekstom: REN(ovavit) HUNC TE(mplum).193 Čini se proizašlom iz teologije i estetike kršćanstva. S tim su nastali dakle da je na mjestu prvotne veće crkve, do koje bijaše i novi arhitektonski oblici. Neke od njih karakterizira krstionica kao odvojena građevina s krsnim zdencem, križ, ne samo kao opći znak nove vjere, već i kao projekat u srednjem vijeku podignuta nova manja, kako je to prostora, model po kojem ga treba sagraditi. Određen protumačio N. Jakšić. S njim su se suglasili Branka Migotti je dvjema osima koje se sijeku pod pravim kutom. Tako i Ante Uglešić.194 Nasuprot, Vedrana Delonga, Tomislav postavljene one bivaju okosnica ukupne arhitektonske Marasović, Ivan Matejčić, Miljenko Jurković i Tonči kompozicije, odrednica njenog protezanja u dužini i Burić podržali su pretpostavku o nastanku kapele već u širini te visini građevine koju nadrasta i obilježava kupola. 9. stoljeću.195 Međutim, nedavno je Ivan Josipović novim Takvom strukturom zgrada izražava svoju bît, memorijalnu proučavanjem i tumačenjem ranosrednjovjekovnih lapida namjenu i kršćanski svjetonazor. Formom i funkcijom zaključio da je veća ranokršćanska crkva na Begovači takve su građevine postale zamjetna pojava kršćanske obnovljena i opremljena novim liturgijskim instalacijama civilizacije, njegovana u funerarnoj arhitekturi od kasne tijekom četvrtog desetljeća 9. stoljeća u vremenu vojvode antike do romanike. Mislava.196 Ukoliko su rezultati te analize ispravni, Zreli oblik prostora namijenjenog kultu pokojnika, govorili bi da ostatke manje crkve ipak valja pripisati kada je riječ o malim crkvicama križnoga tlocrta vrlo dobro romaničkome stratumu na Crkvini kod Kašića. iskazuje sačuvana kapela Sv. Lovre, poznatija kao memorija

Galle Placidije, jedna od dviju istih na krajevima narteksa nije imala memorija Sv. Klementa u Puli. Zamjetnu razliku pred crkvom Sv. Križa u Ravenni. Križni oblik ima također u njoj, sudeći prema tlocrtima ostalih kapela u Istri, tvori i prostor u prizemlju Teodorikovog mauzoleja u Ravenni. pačetvorinasto produženje prostora pred svakom apsidom. No, valja spomenuti i križnu grobnicu cara Justinijana Različit u odnosu na ostale je i oblik Sv. Eufemije u uvali u sklopu crkve Sv. Apostola u Carigradu. Porušena je s Saline u Limskom zaljevu. To je već ranoromanička kapela. cjelinom sklopa u 15. stoljeću, te ostala poznata samo Ima tri apside na začelju. Bočni krakovi su joj sažeti, znatno preko podataka u pisanim povijesnim izvorima.198 Skupa kraći od ulaznoga, te se doimlju više kao transept nego li s memorijama iz Ravenne i takve su grobnice mogle krakovi na križnom tlocrtu ostalih crkvica. Na vrhu zidova donekle, izravno ili posredno, utjecati na podizanje križnih nema tragova svodovima ni kupoli. memorija u kulturnom krajoliku Jadrana od kasne antike Za razliku od tipoloških srodnosti ranokršćanskih do romanike. i ranosrednjovjekovnih memorija u Istri, u Dalmaciji je U ovom članku tretiram skupinu od petnaestak vidljiva raznolikost u variranju teme, primjetna već na građevina koje svojom formom i funerarnom funkcijom fizionomiji tlocrta kod starijih primjera. Tako malena svjedoče trajanje specifičnog križnog oblika memorije krstionica u Baškoj na otoku Krku obrisom govori o u jadranskome kulturnom ambijentu. Osobito je brojna pravilnoj križnoj građevini relativno kratkih krakova skupina na samome jugu Istre. To su krstionica do i ravnoga oplošja zidova. Po tome je slična krstionici u katedrale i dvije kapele uz baziliku Sv. Marije Formoze u Puli. Znatnu razliku pokazuje tlocrt crkve Sv. Martina na Puli, zatim kapela Sv. Mateja također u Puli i memorija Sv. Cresu. Govori o zamjetno većoj građevini koja vjerojatno Katarine na otočiću ispred Pule, te pretpostavljeni križni bijaše memorija obližnje rustičke vile. Poput Sv. Klemeta oblik crkvice Sv. Andrije na otočiću ispred Rovinja. Uz u Puli i ona pred apsidom ima pačetvorinasto produženje. tako gustu koncentraciju ranokršćanskih memorija čini se Pri vrhu zidova nema tragova svodovnih konstrukcija. opravdanim povezati i dvije ranosrednjovjekovne kapele, Kasnijim razvojem vjerojatno je prerasla u župnu crkvu, onu Sv. Klementa u Puli i onu Sv. Tome nedaleko Rovinja. poput nekih primjera dalmatinskih trikonhosa.203 Različitu Za potonju je već Ivan Matejčić ustvrdio da oblikovno slijedi artikulaciju oplošja, drukčiju od svih križnih memorija u i ponavlja ranokršćanske značajke.199 Dio tih značajki tvore i Istri i Dalmaciji, imala je kapela Sv. Ciprijana u Gatima. tri apside istaknute u prostoru na njihovoj začelnoj strani kao Njeni su krakovi pačetvorinasti s vanjske strane, ali s što je to imala ranokršćanska memorija Sv. Katarine. Stoga upisanom oblom apsidom s unutrašnje. Stoga su izvana se čini da oblici i mjere preromaničkih kapela proizlaze više izgrađene uske polukružne niše kao rasterećenje zidne iz forma i dimenzija obližnjih bizantskih građevina nego li mase na ugaonim zadebljanjima. Memorija Sv. Križa u udaljenih karolinških u Italiji ili Francuskoj. Starije i mlađe Ninu u začelnome kraku također ima oblu apsidu upisanu memorije na jugu Istre tretiram kao tipološku skupinu s u pačetvorinasto tijelo kraka. Međutim, do nje su i dvije naglašenim regionalnim karakteristikama i kontinuitetom. malene oble apside istaknute u slobodnom prostoru, te Njihovi oblici tek su u manje važnim pojedinostima se na začelju nalaze ukupno tri apside. Ostale krakove različiti, na pr. oplošje s ravnim zidovima ili s lezenama. natkriva polukalota postavljena na ugaonim trompama. Zajedničke su im međutim, osnovna arhitektonska Trompe nose i oblinu tambura u kome je skrivena kupola. kompozicija, prostorna struktura koju tvore četiri kraka Već je Ivo Petricioli upozorio na njezine proporcije koje i kupola skrivena u tamburu nad njima te dimenzije i ukazuju na ranosrednjovjekovnu bizantsku arhitekturu.204 proporcije. Zanimljiv je gornji dio tambura na krstionici Tome u prilog govori i način artikuliranja vanjskoga u Puli, ujedno na memoriji Sv. Katarine na otočiću ispred plašta koji je raščlanjen plitkim nišama. Takvih odlika u Pule i na kapeli Sv. Andrije na otočiću ispred Rovinja. Taj karolinškoj arhitekturi nema te se čini da memoriju Sv. dio je osmerostrani i možda nadograđen kao noviji sloj nad Križa uz ostale razloge i zbog toga valja datirati u 10. ili starijim. U pretpostavljenom novijem je kupola, trula kako 11. stoljeće. Ujedno je treba pripisati utjecaju iz obližnjega je naziva Pietro Kandler i dovodi u vezu s langobardskom Zadra, tada glavnog grada bizantske teme, u kome se arhitekturom.200 Oslonjena je na ugaone trompe. Zapravo nalazila memorija Sv. Vida sa svim odlikama, u općoj je riječ o bizantskoj tradiciji na područjima ravenatskih formi i pojedinostima, posve istoga tipa građevine. Uz utjecaja. Sličnu kupolu ima križna kapela posvećena kultu njih je moguće povezati i kapelu Sv. Dunata u Korniću na Sv. Marije Mater Domini (Theotokos), prigrađena u 6. otoku Krku, crkvicu koja ima primjetno drukčiju osnovu, stoljeću uz crkvu Sv. Feliksa i Fortunata u Vicenzi.201 Čini ali ne toliko različitu da se ne bi moglo govoriti o križnom se da su tu tradiciju slijedile vrlo slične građevine, kapela tlocrtu. Prednji i stražnji krak su pačetvorinasti. Indicije San Prosdocimo u Padovi i memorija prigrađena uz crkvu ukazuju da je u stražnjemu bila upisana obla apsida kao u Santi Apostoli u Veroni.202 Međutim, tako građenu kupolu memoriji Sv. Križa u Ninu. No, bočni krakovi su relativno

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

malene oble apside istaknute u slobodnom prostoru na Unatoč pojedinim razlikama među memorijama ipak boku kapele. Među njima je relativno prostran središnji sve primjere ovdje sabrane, u objema tretiranim skupinama, dio s kupolom oslonjenom na ugaone trompe. Miljenko povezuje njihova množina i sličnost upravo u križnoj formi Jurković crkvicu opravdano datira u 12. stoljeće.205 Držim i funerarnoj funkciji. Zamjetan je također utjecaj bizantskih da ona skupa s tragovima kapele nepoznatog titulara na sredina na Jadranu, posebno Ravenne, Pule i Zadra, Crkvini kod Kašića, nedaleko Biljana Donjih, datirana pri formiranju regionalnih karakteristika memorijalne također u romaničko razdoblje,206 govori o kontinuitetu arhitekture u kulturnome krajoliku Istre i Dalmacije, u ranokršćanskog križnoga tipa kršćanske memorije na tlu dugom kontinuitetu njezinih oblika i namjene, u razdoblju Istre i Dalmacije od kasne antike do romanike. od kasne antike do romanike.

Bilješke

1 JAMES HALL, Rječnik tema i simbola u umjetnosti, August 13 L’arte in Italia III – Dal secolo XII al secolo XIII, (ur. C. L. Cesarec, Zagreb, 1991., 163-164. Ragghianti), Gerardo Casini Editore, Roma, 1969., col. 26- 2 JAMES HALL (bilj. 1), 269-270. 27, foto 23, pianta 24. – BASILICA CATTEDRALE DI SAN CIRIACO – Millenario della fondazione, Editoriale Giorgio 3 GEORGIJE OSTROGORSKI, Povijest Bizanta 324.-1453., Mondadori, Milano, 1997. Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb, 2006., 56, 61. 14 NENAD CAMBI, Antika, Naklada Ljevak, Zagreb, 2002., 236. 4 FRIDRICH GERKE, Kasna antika i rano hrišćanstvo, Bratstvo 15 RICHARD KRAUTHEIMER (bilj. 11). jedinstvo, Novi Sad, 1973., 83-91. 16 NENAD CAMBI, Triconch Churches on the Eastern Adriatic, 5 SANDRO PIUSSI, Le basiliche cruciformi nell’area adriatica, u: Actes du X congrès international d’archéologie chrétienne, vol. Antichità Altoadriatiche, 13 (1978.), 441, 476. II, Città del Vaticano – Thessalonique, 1984., 45-54; SANDRO 6 LUISA BERTACHI, Architettura e mosaico, Da Aquileia a PIUSSI (bilj. 5), 437-488. Venezia, Libri Scheiwiller, Milano, 1980., 245-261. 17 PAVUŠA VEŽIĆ, Dalmatinski trikonhosi, Ars Adriatica, 1 7 NINO NOVAK, Omišalj – tragovi kršćanskog identiteta, Kršćanska (2011.), 27-66. sadašnjost – Općina Omišalj, Zagreb – Omišalj, 2011., 22-70. 18 LUKA JELIĆ, Dvorska kapela sv. Križa u Ninu s uvodom o staro- 8 ANDRE MOHOROVIČIĆ, Prilog poznavanju razvoja arhitekture hrvatskoj ninskoj župi i o istraživanju starohrvatskih spomenika u na otoku Mljetu, u: Beritićev zbornik, (ur. Vjekoslav Cvitanović), Ninu, a s dodatkom o postanku dalmatinsko-persijskoga kružno- Dubrovnik, 1960., 25-30; IGOR FISKOVIĆ, O ranokršćanskim kubetnoga graditeljskoga tipa, Zagreb, 1911., 28-32. spomenicima naronitanskog područja, Izdanja HAD-a, 5 (Split, 19 TOMISLAV MARASOVIĆ, Prilog morfološkoj klasifikaciji 1980.), 213; PASCAL CHEVALIER, Ecclesiae Dalmatiae: Salona ranosrednjovjekovne arhitekture u Dalmaciji, u: Prilozi II, Tome 1 – Catalogue, Ecole françeaise Rome, Rome, 1996., 454. istraživanju starohrvatske arhitekture, Split, 1978., 27-31. 9 JEAN HUBERT – JEAN PORCHER – WOLFGANG FRITZ 20 TOMISLAV MARASOVIĆ, Dalmatia praeromanica: ranosre- VOLBACH, L’empire carolingien, Gallimard, 1968.; CAROL dnjovjekovno graditeljstvo u Dalmaciji – 1. Rasprava, Split – HEITZ, L’architecture religiouse caroligienne – Les formes et leurs Zagreb, 2008., 48-51. fonctions, Picard – Paris, 1980.; CHARLES B. McCLENDON, 21 PAVUŠA VEŽIĆ, O centralnim građevinama Zadra i Dalmacije The origins of medieval architecture – Building in Europe, A. D. u ranom srednjem vijeku, Diadora, 13 (1991.), 344, 352. 600-900, Yale University Press, New Haven – London, 2005. 22 CLEMENTINA RIZZARDI, L’architettura a Ravenna durante il 10 FRIDRICH GERKE (bilj. 4), 201-203. regno di Galla Placidia: Problematiche ed influenze artistiche, u: 11 FRIDRICH GERKE (bilj. 4), 202; RICHARD KRAUTHEIMER, Ravenna Studi e Ricerche I, Ravenna, 1994., 189-202. Architettura paleocristiana e bizantina, Einaudi, Torino, 1986., 23 GIUSEPPE BOVINI, Ravenna: Art and History, Longo Press, 273-274; VOJISLAV KORAĆ – MARICA ŠUPUT, Arhitektura Ravenna, 1978. vizantijskog sveta, Beograd, 2005., 50-52. i ondje navedena 24 ANDRÉ GRABAR, L’età d’oro di Giustiniano – Dalla morte literatura u bilj. 19 i 20. Za mlađe podatke i noviji kritički odnos di Teodosio all’Islam, Fertinelli Editore, Milano, 1966., 122- prema svim izvorima vidi MARK J. JOHNSON, The Roman 129; CHRISTA SCHUG-WILLE, Bizant i njegov svijet, Otokar Imperial Mausoleum in Late Antiquity, Cambridge University Keršovani, Rijeka, 1970., 89-91. Press, New York, 2009., 119-129. 25 RICHARD KRAUTHEIMER (bilj. 11), 189. 12 RICHARD KRAUTHEIMER (bilj. 11), 274, 440-445; 26 PEDRO DE PALOL – MAKS HIRMER, Španija - umetnost ranog Romanesque: Architecture – Sculpture – Painting, (ur. R. Toman), srednjeg veka od vizigotskog doba do kraja romanike, Jugoslavija, Könemann – Köln, 1997., 76-78 i 156-159. Beograd, 15; CHARLES B. McCLENDON (bilj. 9), 38-40.

27 RICHARD KRAUTHEIMER (bilj. 11), 203. i Dubrovniku, Leykam international, Zagreb, 2009., 113. 28 FRIDRICH GERKE (bilj. 4), 149. 45 CARLO FEDERICO BIANCHI, Zara cristiana, I, Tipografia 29 ŽELJKO UJČIĆ, Ranokršćanska Bazilika sv. Marije Formoze Woditzka, Zara, 1877., 448-450; ISTI, Zara cristiana, II, u Puli (katalog izložbe), (ur. Kristina Džin), Arheološki muzej Tipografia Woditzka, Zara, 1879., 259-260; ISTI, Kršćanski Istre, Pula, 2007., 19. Zadar, II, Zadarska nadbiskupija – Matica hrvatska Zadar, 30 Svojim istraživačkim radom crteže je otkrio dr. sc. Ivan Matejčić. Zadar, 2011., 235-236. Upozorio me na njih i omogućio da ih objavim, na čemu mu i 46 LUKA JELIĆ (bilj. 18), tabla XI, sl. 16 i tabla XIX, sl. 36. ovom prigodom zahvaljujem. 47 LUKA JELIĆ (bilj. 18), 8. 31 Tajni arhiv – Vatikan. 48 THOMAS GRAHAM JACKSON, Dalmatia, the Quarnero and 32 MARIJAN BRADANOVIĆ, Istra iz putnih mapa Pietra Nobilea, Istria..., I, Oxford 1887., 116; THOMAS GRAHAM JACKSON, Histria Editiones, Koper / Capodistria, 2012., 58-59. Dalmatia, the Quarnero and Istria..., II, Oxford 1887., 144-145. 33 PIETRO KANDLER, Cenni al forestiero che visita Pola, Trieste, 49 LUKA JELIĆ (bilj. 18), 1-32 i table I-XXII. 1845., 121-122. 50 WILLIAM GERBER, Altchristliche Kultbauten Istriens und 34 PIETRO KANDLER, Dal Battistero di Pola, L’Istria, br. 17-18, Dalmatiens, Dresden, 1912., 115; VITALIANO BRUNELLI, Storia 71-72, te br. 22-23, 91-92, Pola, 1847.; ISTI, Notizie storiche di della città di Zara dei tempi più remoti sino al MDCCCXV compilata Pola, Parenzo, 1876., 187. sulle fonti, Venezia, 1913., 260; MILOJE VASIĆ, Arhitektura i 35 DAGOBERT FREY, Der Dom in Pola, u: Jahrbuch des Kunsthisto- skulptura u Dalmaciji od početka IX do početka XV veka – Crkve, rischen Institutes der K.-K. Zentral-Kommission für Denkmalpflege, Izdavačka knjižnica Gece Kona, Beograd, 1922., 7-10. VIII, Wien, 1914., 23-26. 51 LJUBO KARAMAN, Iz kolijevke hrvatske prošlosti, Matica 36 ANTON GNIRS, Frühchristliche Denkmäler in Pola, Jahrbuch Hrvatska, Zagreb, 1930., 12. der Kaiserlich-Königlichen Zentral-Kommission für Erforschung 52 IVO PETRICIOLI, Osvrt na ninske građevine i umjetničke und Erhaltung der Kunst- und historischen Denkmale, 4 (Wien, spomenike srednjega i novoga vijeka, Radovi Instituta JAZU u 1906.), 231. Zadru, 16-17 (1969.) (= Povijest grada Nina), 320-327. 37 WILLIAM GERBER, Altchristliche kultbauten istriens und 53 Zahvat je trajao od 1969. do 1971. godine. Uključio je istraživanja dalmatiens, Verlag Gerhard Kühtmann, Dresden, 1912.; MARIO arhitekture, njezinu djelomičnu restauraciju i cjelovitu statičku MIRABELLA ROBERTI, Il Duomo di Pola, Quaderni-Guida di sanaciju te demontažu izvornog nadvratnika i montažu novoga kao Pola n° 2, Museo dell’Istria, Pola, 1943.; BRANKO MARUŠIĆ, faksimilske kopije. Potpun izvještaj o tim radovima nije napravljen. Kasnoantička i bizantska Pula, Pula, 1967.; ANTE ŠONJE, Bizant 54 STJEPAN GUNJAČA – DUŠAN JELOVINA, Starohrvatska i crkveno graditeljstvo u Istri, Izdavački centar, Rijeka, 1981. baština, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1976., 112. 38 PIETRO KANDLER, L’Isola di San Andrea, L’Istria, br. 37, 145, 198. 55 MLADEN PEJAKOVIĆ, Broj iz svjetlosti – Starohrvatska 39 BERNARDO BENUSSI, Dal convento di S. Andrea sull’isola di crkvica Svetog Križa u Ninu, Nakladni zavod Matice hrvatske, Serra presso Rovigno, u: Atti e Memorie della Società Istriana di Zagreb, 1978.; MLADEN PEJAKOVIĆ – NENAD GATTIN, Archeologia e Storia Patria, 44 (1927.), 185-218. Starohrvatska sakralna arhitektura, Kršćanska sadašnjost – 40 ANDRE MOHOROVIČIĆ, Problem tipološke klasifikacije Matica hrvatska, Zagreb, 1988., 268-284. objekata srednjovjekovne arhitekture na području Istre i 56 TOMISLAV MARASOVIĆ (bilj. 19), 31. Kvarnera, u: Ljetopis Jugoslavenske akademije znanosti i 57 VLADIMIR P. GOSS, Early Croatian Architecture – a study umjetnosti za godinu 1955, knjiga 62, Zagreb, 1957., 494-495. of the Pre-Romanesque, Duckworth, London, 1987., 103- 41 ANDRE MOHOROVIČIĆ (bilj. 40), 496. 104; ISTI, Predromanička arhitektura u Hrvatskoj – Pre- 42 IVAN MATEJČIĆ, Dvije crkve, Rijeka – Rovinj, 1997., 11-18, Romanesque Architecture in Croatia, Zagreb, 1996., 81-82; table XIII-XXIII. ISTI, Predromanička arhitektura u Hrvatskoj – Pre-Romanesque 43 ANDRE MOHOROVIČIĆ (bilj. 40), 498; ANTE ŠONJE, Architecture in Croatia, Zagreb, 2006., 89. Crkvena arhitektura zapadne Istre, Kršćanska sadašnjost – IKD 58 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 21), 345 i 366. Juraj Dobrila, Zagreb – Pazin, 1982., 151, tabla LXIX. 59 NIKOLA JAKŠIĆ, Arte e Architettura, u: I Croati – Cristianesimo, 44 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Izvjestje o putovanju kroz Cultura, Arte (katalog izložbe), (ur. Vladimir Marković, Anđelko Dalmaciju u Napulj i Rim, s osobitim obzirom na slavensku Badurina), Città del Vaticano, 1999.-2000., 90; Hrvati i Karolinzi književnost, umjetnost i starine, u: Arkiv za povjestnicu jugoslavensku – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 291 (Nikola Jakšić, IV, Narodna tiskarnica Dra. Ljudevita Gaja, Zagreb, 1857., 316-390; kat. jed. IV. 185). RUDOLF EITELBERGER VON EDELBERG, Die mittelalterlichen 60 MATE POLONIJO, Čuvajmo naše starine, u: Krčki kalendar, Kunstdenkmale Dalmatiens, Jahrbuch der Kaiserl. Königl. Central- Zagreb, 1939., 32-34. Commission zur Erforschug und Erhaltung der Baudenkmale, 5 61 A. PERC, Popravak kupole starohrvatske crkvice Sv. Donata (Wien, 1861.), 183; RUDOLF EITELBERGER VON EDELBERG, kod Punta na otoku Krku, Zbornik zaštite spomenika kulture, 1 Die mittelalterlichen Kunstdenkmale Dalmatiens in Arbe, Zara, (Beograd, 1951.), 57-59. Nona, Sebenico, Traù, Spalato und Ragusa, Wien, 1884.; RUDOLF EITELBERGER VON EDELBERG, Srednjovjekovni umjetnički 62 ANDRE MOHOROVIČIĆ (bilj. 40), 499. spomenici Dalmacije u Rabu, Zadru, Ninu, Šibeniku, Trogiru, Splitu 63 ANDRE MOHOROVIČIĆ (bilj. 40), 496.

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

64 DUŠAN JELOVINA – DASEN VRSALOVIĆ, Srednjovjekovno austriaco dell’anno 1820, u: Acta XIII Congressus internationalis groblje na „Begovači” u selu Biljanima Donjim kod Zadra, archeologiae christianae (Split – Poreč, 25 settembre – 1 ottobre Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 11 (Split, 1981.), 59, bilj. 5; 1994), vol. III, (ur. N. Cambi – E. Marin), Città del Vaticano – NIKOLA JAKŠIĆ, Crkve na Begovači i problem starohrvatskih Split, 1998., 744. nekropola, Diadora, 11 (1989.), 407. 92 Tajni arhiv u Vatikanu. Građu je proučavao dr. Ivan Matejčić. 65 JASNA JELIČIĆ RADONIĆ, Gata – Crkva Justinijanova doba, I ovom prilikom zahvaljujem mu se na kolegijalnoj pomoći i Regional zavod za zaštitu spomenika kulture, Split, 1994., 15-70. pruženoj mogućnosti objavljivanja crteža iz te građe u ovome radu. 66 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 17), 32-33. 93 SEROUX D’AGINCOURT, Jean Baptiste Louis George, Historie 67 IVO GOLDSTEIN, Bizant na Jadranu, Latina et Graeca, Zagreb, de l’art par les monuments, depuis sa décadence au Ivme siècle à 1992., 26-27. son renouvellement au XVIme, Paris, s.e., 1825. 68 ŽELJKO UJČIĆ (bilj. 29), 7-12. 94 ANTON GNIRS, Frühe christliche Kultanlagen im südlichen 69 ŽELJKO UJČIĆ (bilj. 29), 15-26. Istrien, Jahrbuch der Kaiserlich-Königlichen Zentral-Kommission für Erforschung und Erhaltung der Kunst- und historischen 70 Episkopij je velikim dijelom porušen s pripremama za izgradnju Denkmale, 5 (Wien, 1911); BRANKO MARUŠIĆ (bilj. 37), 32-33. budućeg Admiraliteta 1861. godine. Tada je srušena i rektorska kuća. Nešto kasnije, s izgradnjom Admiraliteta, 1885. godine 95 MARIJAN BRADANOVIĆ (bilj. 32), 56-59, sl. 16 (crtež se s srušena je i krstionica pred katedraleom. ostalom građom P. Nobilea čuva u Državnom arhivu na Rijeci). 71 PAVUŠA VEŽIĆ – MILENKO LONČAR, HOC TIGMEN – 96 PIETRO KANDLER (bilj. 33), 121-122; BRANKO MARUŠIĆ Ciboriji ranoga srednjeg vijeka na tlu Istre i Dalmacije, Sveučilište (bilj. 37), 33. u Zadru, Zadar, 2009., 13. 97 ANTON GNIRS (bilj. 94); BRANKO MARUŠIĆ (bilj. 37), 33. 72 M. ARMEN KHATCHATRIAN, Les baptistères paléochrétins, 98 IVAN MATEJČIĆ, The Episcopal Palace at Poreč – Results Paris, 1962. of Recent Exploration and Restauration, Hortus artium 73 PAVUŠA VEŽIĆ, Krstionica i ciborij u Puli i Novigradu, u: medievalium, 1 (1995.), 86-87. Novigrad – Cittanova 599-1999 (zbornik radova s Međunarodnog 99 ANTE ŠONJE (bilj. 37), 43. znanstvenog skupa / raccolta degli atti del Convegno scientifico 100 BRANKO MARUŠIĆ (bilj. 37), 33. internazionale, Novigrad, 15.-16. listopada 1999.), (ur. Jerica 101 BRANKO MARUŠIĆ, Kršćanstvo i poganstvo na tlu Istre u 4. i Ziherl), Novigrad / Cittanova, 2002., 75-77. 5. stoljeću, Arheološki vestnik, 29 (Ljubljana, 1978.), 566. 74 PIETRO KANDLER (bilj. 34), br. 17-18, 71-72, te br. 22-23, 71-72. 102 PAVUŠA VEŽIĆ, Zadar na pragu kršćanstva – Arhitektura 75 WILLIAM GERBER (bilj. 37), 63-64. ranoga kršćanstva u Zadru i na zadarskome području, Arheološki 76 DAGOBERT FREY (bilj. 35), 22-23, fig. 9. muzej u Zadru, Zadar, 2005. (2006.) [2007.], 146. 77 MARIO MIRABELLA ROBERTI (bilj. 37), 15-19. 103 BERNARDO BENUSSI (bilj. 39), 185-218. 78 BRANKO MARUŠIĆ (bilj. 37), 50. 104 ANDRE MOHOROVIČIĆ (bilj. 40), 494-495. 79 PIETRO KANDLER (bilj. 34), br. 17-18, 71-72, te br. 22-23, 71-72. 105 BRANKO FUČIĆ, Istarske freske, Zora, Zagreb, 1963, 12; 80 Stupovi i kapiteli su pohranjeni u Arheološkome muzeju Istre u BRANKO FUČIĆ, Karolinška zidna slika iz crkve Sv. Andrije Puli. Vidi MARIO MIRABELLA ROBERTI (bilj. 37), 15-19. na otoku kod Rovinja, u: Bulletin JAZU, Zagreb, 1965., 1-3. 81 Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 60- 106 IVAN OSTOJIĆ, Benediktinci u Hrvatskoj i ostalim našim 61 (Ivan Matejčić, kat. jed. I. 49); PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 73), 79. krajevima, III, Split, 1965., 142-145; ROBERT MATIJAŠIĆ, 82 CLEMENTINA RIZZARDI (bilj. 22), 198. Crveni otok, u: Istarska enciklopedija, (ur. Miroslav Bertoša, 83 RICHARD KRAUTHEIMER (bilj. 11), 211-212, 262-264; CYRIL Robert Matijašić), Leksikografski zavod Miroslav Krleža, MANGO, Architettura Bizantina, Electa Editrice, Milano, 1978., Zagreb, 2005., 150. 74-78; ANDRÉ GRABAR (bilj. 24), 15-25. 107 Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 84 MILAN PRELOG, Eufrazijeva bazilika u Poreču, Spektar, 66-67 (Ivan Matejčić, kat. jed. I. 56). Zagreb, 1986.; IVA PERČIĆ, Poreč, Jugoslavija, Beograd, 1971.; 108 ANDRE MOHOROVIČIĆ (bilj. 40), 496. IVAN MATEJČIĆ, Građevni razvoj katedrale u Poreču (doktorska 109 BRANKO MARUŠIĆ, Djelatnost srednjovjekovnog odjela disertacija), Zagreb, 2007. Arheološkog muzeja Istre u Puli 1947-1955, Starohrvatska 85 BRANKO MARUŠIĆ (bilj. 37), 50. prosvjeta, 6 (Zagreb, 1958.), 224. 86 ANDRE MOHOROVIČIĆ (bilj. 40), 489-490; ŽELJKO UJČIĆ 110 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 42), 11-18, tabla XIII-XIII; Hrvati i (bilj. 29), 28-39. Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 67-69 87 ŽELJKO UJČIĆ, „Stucco” dekoracija južne kapele bazilike Sv. (Ivan Matejčić, kat. jed. I. 57). Marije Formoze u Puli, Diadora, 15 (1993.), 248. 111 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 42), 14. 88 ŽELJKO UJČIĆ (bilj. 87), 238. 112 ŽELJKO UJČIĆ (bilj. 29), 42-47. 89 ŽELJKO UJČIĆ (bilj. 29), 32. 113 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 42), 13. 90 ANDRÉ GRABAR (bilj. 24), 136. 114 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 42), 14; Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. 91 ŽELJKO UJČIĆ, Pola paleocristiana alla luce del Catastico Ante Milošević), Split, 2000., 67 (Ivan Matejčić, kat. jed. I. 57).

115 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 17), 34-44. 138 LUKA JELIĆ (bilj. 18), 17, tabla XIX, sl. 36; VITALIANO 116 Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., BRUNELLI (bilj. 50), 260. 68 (Ivan Matejčić, kat. jed. I. 57). 139 WILLIAM GERBER (bilj. 50), 96, sl. 117-118. 117 BRANKO MARUŠIĆ (bilj. 37), 26, tabla IX, sl. 2-3. 140 MILOJE VASIĆ (bilj. 50), 10, sl. 7; TOMISLAV MARASOVIĆ 118 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 42), 14. (bilj. 131), 329-330, sl. 391. 119 MILJENKO JURKOVIĆ et al., Sveta Marija Velika (Velika 141 IVAN KUKULJEVIĆ SAKCINSKI, Izvještaj o putovanju po Gospa) près de Bale (Istrie): Cinquième campagne de fouilles Dalmaciji u jesen 1854, Zagreb, 1855.; ISTI (bilj. 44), 316- (1999), Hortus artium medievalium, 6 (2000.), 183-188; Hrvati 390; ISTI, Putne uspomene iz Hrvatske, Albanije, Krfa i Italije, i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 16-19 Zagreb, 1873. (Miljenko Jurković, kat. jed. I. 5). 142 E. FREEMAN, Lettere archeologiche dall’Istria e Dalmazia, 120 Za crkvu u Balama također se koristi izraz bazilika premda ni Split, 1886. za nju ne znamo je li zaista imala bazilikalnu konstrukciju. 143 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 45, 1877.), 448-450. 121 IVAN MATEJČIĆ, Crkva Sv. Nikole u Puli (nekad posvećene 144 IVO PETRICIOLI (bilj. 52), 320-327. Sv. Mariji), Ars Adriatica, 2 (2012.), 7-40. 145 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 45, 2011.), 170, 235. 122 Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 146 VOJISLAV KORAĆ – MARICA ŠUPUT (bilj. 11), 50; MARK J. 2000., 19-24 (Miljenko Jurković, kat. jed. I. 6); MILJENKO JOHNSON (bilj. 11), 127-128. JURKOVIĆ, Le „Maître des chapiteaux de Bale”, Hortus artium 147 HRVOJE MALINAR, Faksimiliranje i konzerviranje medievalium, 8 (2002.), 349-360. Godečajevog nadvratnika iz crkve Sv. Križa u Ninu, Godišnjak 123 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 42), 15. zaštite spomenika kulture Hrvatske, 4-5/1978.-1979. (Zagreb, 124 Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 1979.), 209-214. 18 (Miljenko Jurković, kat. jed. I. 5). 148 Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 125 IGOR FISKOVIĆ, Adriobizantski sloj zidnog slikarstva u južnoj 2000., 291 (Nikola Jakšić, kat. jed. IV. 185); Bizantini, Croati, Hrvatskoj, u: Starohrvatska spomenička baština – Rađanje prvog Carolingi. Alba e tramonto di regni e imperi, (ur. Carlo Bertelli hrvatskog krajolika, (ur. Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić), et al.), Skira editore, Milano, 2001., 464-465 (Nikola Jakšić, Zagreb, 1996., 371-386; ISTI, Un contributo al riconoscimento kat. jed. VI. 59). degli afreschi „adriobizantini” sulla sponda croata meridionale, 149 CARLO FEDERICO BIANCHI (bilj. 45, 2011.), 235; LUKA Hortus artium medievalium, 4 (1998.), 71-83; ISTI, O freskama JELIĆ (bilj. 18), 7. 11. i 12. stoljeća u Dubrovniku i okolici, Radovi Instituta za 150 PAVUŠA VEŽIĆ, Dalmatinski šesterolisti, Ars Adriatica, 2 povijest umjetnosti, 33 (2009), 28. (2012.), 54-55. 126 ŽELJKO RAPANIĆ, Ima li dvojbe oko termina „adriobizanti- 151 LJUBO KARAMAN (bilj. 51), 21. nizam”?, u: Zbornik Tomislava Marasovića, (ur. Ivo Babić et al.), Split, 2002., 171-182. 152 LJUBO KARAMAN, Živa starina - pedeset slika iz vremena hrvatskih narodnih vladara, Zagreb, 1943., 92. 127 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 17), 34-39. 153 IVO PETRICIOLI (bilj. 52), 326. 128 ROBERTO LOPEZ, Rođenje Evrope, Školska knjiga, Zagreb, 1978., 102. 154 VEDRANA DELONGA, Latinski epigrafički spomenici u ranosrednjovjekovnoj Hrvatskoj, Muzej hrvatskih arheoloških 129 ANDRE MOHOROVIČIĆ (bilj. 40), 498; ANTE ŠONJE (bilj. spomenika, Split, 1996., 204; NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 59), 90; 43), 151. Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 130 NIKOLA JAKŠIĆ – NINO NOVAK, Il battistero paleocristiano 291, (Nikola Jakšić, kat. jed. IV. 185); MILJENKO JURKOVIĆ, a Bescanuova (Baška) sull’isola di Veglia, Hortus artium Arhitektura karolinškog doba, u: Hrvati i Karolinzi – Rasprave i medievalium, 15/2 (2009.), 403-410. vrela, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 183; ISTI, Architecttura 131 ANDRE MOHOROVIČIĆ (bilj. 40), 496; TOMISLAV dell’epoca carolingi, u: Bizantini, Croati, Carolingi. Alba e MARASOVIĆ, Dalmatia praeromanica: ranosrednjovjekovno tramonto di regni e imperi, (ur. Carlo Bertelli et al.), Skira graditeljstvo u Dalmaciji – 2. Korpus arhitekture: Kvarner i editore, Milano, 2001., 167. sjeverna Dalmacija, Split – Zagreb, 2009., 110-112. 155 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 150), 63-64, sl. 17. 132 JASNA JELIČIĆ RADONIĆ (bilj. 65), 15-70. 156 CYRIL MANGO (bilj. 83), 97, sl. 138. 133 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 17), 32-33. 157 VOJISLAV KORAĆ – MARICA ŠUPUT (bilj. 11), 172. 134 RICHARD KRAUTHEIMER (bilj. 11); CYRIL MANGO (bilj. 158 ALICK McLEAN, Romanesque architecture in Italy, u: 83); ANDRÉ GRABAR (bilj. 24). Romanesque: Architecture – Sculpture - Painting, Könemann – 135 PASCALE CHEVALIER, Ecclesiae Dalmatiae: L’architecture Köln, 1997., 80-82; BARBARA BONOMI – SARA VARISCO, paleochrétienne de la province de Dalmatie (IVe-VIIe s.), Tome 1, La „Rotonda” di Vigolo Marchese (Piacenza), u: Rotonde d’Italia Rome – Split, 1995. – Analisi tipologica della pianta centrale, (ur. Valentino Volta), 136 CHARLES B. McCLENDON (bilj. 9), 38-40; PEDRO DE Jaca Book, Milano, 2008., 73-81. PALOL – MAKS HIRMER (bilj. 26), 15. 159 Mladen Pejaković drži da su prvi i posljednji krug također imali 137 DAZd, Katastarske mape, br. 577. križeve. Vidi MLADEN PEJAKOVIĆ (bilj. 55), 109-110.

Pavuša Vežić: Memorije križnoga tlocrta na tlu Istre i Dalmacije Ars Adriatica 3/2013. (21-52)

160 PAVUŠA VEŽIĆ, Vinova loza na ranokršćanskim i 176 MIHOVIL BOLONIĆ – IVAN ŽIC ROKOV (bilj. 175), 287, ranosrednjovjekovnim reljefima u Zadru i na zadarskome 339, 454. području, Histria Antiqua, 15 (2007.), 422-423. 177 MIHOVIL BOLONIĆ – IVAN ŽIC ROKOV (bilj. 175), 417, 454. 161 MILJENKO JURKOVIĆ, Prilog određivanju južnodalmatinske 178 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 172), 26. grupe predromaničke skulpture, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 179 MATE POLONIJO (bilj. 60), 32-34; ISTI, Još jedna „grčka” 15/1985. (Split, 1986.), 188, 196. crkvica na Krku, u: Krčki kalendar, IV, Zagreb, 1941., 26-27. 162 IVICA ŽILE, Novi nalazi predromaničke plastike u dubrovačkom 180 LUKA JELIĆ (bilj. 18), 17. kraju, u: Starohrvatska spomenička baština – Rađanje prvog hrvatskog krajolika, (ur. Miljenko Jurković, Tugomir Lukšić), 181 LUKA JELIĆ (bilj. 18), 17, bilj. 15. Zagreb, 1996., 279-287. 182 LJUBO KARAMAN (bilj. 51), sl. 8. 163 ROMANA MENALO, Ranosrednjovjekovna skulptura, Arheološki 183 LUKA JELIĆ (bilj. 18), 17, tabla XVIII, sl. 35a, 35b, 35c. muzej – Dubrovački muzeji, Dubrovnik, 2003., 8-11, 39-42, 70, 184 MIHOVIL BOLONIĆ – IVAN ŽIC ROKOV (bilj. 175), 325. sl. 79 (u legendi pod slikom ulomak je datiran u 9. st.). 185 ALEKSANDAR PERC, Popravak kupole starohrvatske crkvice 164 TONČI BURIĆ, Jedna splitska ranoromanička radionica iz treće Sv. Donata kod Punta na otoku Krku, Zbornik zaštite spomenika četvrtine 11. stoljeća, Prilozi povijesti umjetnosti u Dalmaciji, 32 kulture, knjiga I/1950., Naučna knjiga, Beograd, 1951., 57-59. (1992.) (Prijateljev zbornik I), 207-219. 186 Lj. Karaman piše o pandativima ispod kojih se vide udubine 165 BRANKA JURAGA, Srednjovjekovni kameni spomenici na nalik na trompice. Vidi LJUBO KARAMAN (bilj. 51) 28, području Biograda, Diadora, 9 (1980.), 459, T. X, 43. bilj. 1. A. Mohorovičić pak govori o „kombinaciji trompa i 166 Greda je otkrivena 1884. godine u blizini temelja rimskih pandatifskog prijelaza”. Vidi ANDRE MOHOROVIČIĆ (bilj. trijumfalnih vrata i ostataka srednjovjekovne crkve na Trgu 40), 499. Kolone (danas Poljana Petra Zoranića), a naveo je pod brojem 187 MILJENKO JURKOVIĆ, Romanička sakralna arhitektura na 55 u inventaru Muzeja G. Smirich. Vidi GIOVANNI SMIRICH, gornjojadranskim otocima(doktorska disertacija), Zagreb, 1990., La collezione dei monumenti medievali nel Museo di S. Donato 177-178; ISTI, Uloga Zadra, Clunya i kneževa Frankopana u in Zara, Ephemeris Bihacensis, 1894., 20. Spomenuta crkva je promicanju romanike na otoku Krku, u: Umjetnost na istočnoj kapela Sv. Petra od vitla (de argata), ali u blizini je i crkva Sv. obali Jadrana u kontekstu europske tradicije (zbornik radova Šime, zapravo ranokršćanska bazilika Sv. Stjepana. sa znanstvenog skupa održanog u Opatiji u svibnju 1992., 167 NIKOLA JAKŠIĆ, Tipologija kapitela 11. stoljeća u Dalmaciji, posvećenog djelu prof. dr. Radmile Matejčić), (ur. Nina Kudiš, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 13 (Split, 1983.), 203-215. Marina Vicelja), Rijeka, 1993., 180. 168 Temeljitu analizu natpisa, njegovih paleografskih odlika i 188 DUŠKO JELOVINA – DASEN VRSALOVIĆ (bilj. 64), 133. epigrafskih značajki te različitih mišljenja o tome izradile su V. Jakić-Cestarić i Vedrana Delonga. Vidi VESNA JAKIĆ- 189 VLADIMIR P. GOSS (bilj. 57, 1987.), 144. CESTARIĆ, Ime župana na nadvratniku crkve S. Križa u Ninu, 190 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 64), 421-423. Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16-17 (1969.) (= Povijest grada 191 VEDRANA DELONGA, Kameni spomenici s „Begovače” u Nina), 357-372; VEDRANA DELONGA (bilj. 154), 209-210. Biljanima Donjim kod Zadra, Starohrvatska prosvjeta, ser. III, 169 AMOS RUBE FILIPPI, Ninske crkve u dokumentima iz godine 20/1990. (Split, 1992.), 96 i 100. 1579. i 1603., Radovi Instituta JAZU u Zadru, 16-17 (1969.) (= 192 NEVEN BUDAK, Prva stoljeća Hrvatske, Hrvatska sveučilišna Povijest grada Nina), 560. naklada, Zagreb, 1994., 92; PAVUŠA VEŽIĆ, Ninska Crkva 170 LUKA JELIĆ (bilj. 18), 163; CARLO FEDERICO BIANCHI u ranom srednjem vijeku – problem kontinuiteta i rezultati (bilj. 45, 2011.), 236. arheoloških istraživanja, u: Starohrvatska spomenička baština 171 FRANJO SMILJANIĆ, O položaju i funkciji župana u hrvatskim – Rađanje prvog hrvatskog kulrurnog pejzaža, (ur. Miljenko srednjovjekovnim vrelima od 9. do 16. stoljeća, Povijesni prilozi, Jurković, Tugomir Lukšić), Zagreb, 1996., 93. 33 (2007.), 48; ISTI, Studije o srednjovjekovnim slavenskim / 193 VEDRANA DELONGA (bilj. 154), 173. hrvatskim institucijama, Zadar, 2010., 27. 194 BRANKA MIGOTTI, Vrste i namjene ranokršćanskih zdanja u 172 PAVUŠA VEŽIĆ, Sveti Donat – Rotonda Sv. Trojstva u Zadru, Dalmaciji, Radovi Filozofskog fakulteta u Zadru, 34(21)/1994., Muzej hrvatskih arheoloških spomenika, Split, 2002., 25-35, (1995.), 131, bilj. 31; ANTE UGLEŠIĆ, Ranokršćanska bilj. 45; ISTI, Su San Donato vescovo di Zara, Hortus artium arhitektura na području današnje Zadarske nadbiskupije, medievalium, 8 (2002.). Sveučilište u Zadru, Zadar, 2002., 57. 173 NADA KLAIĆ – IVO PETRICIOLI, Prošlost Zadra II: Zadar u 195 VEDRANA DELONGA (bilj. 191), 96 i 100; TOMISLAV srednjem vijeku do 1409., Zadar, 1976., 107-109, 130; MIROSLAV MARASOVIĆ, Graditeljstvo starohrvatskog doba u Dalmaciji, GRANIĆ, O kultu Sv. Krševana zadarskog zaštinika, u: 1000 Književni krug, Split, 1994., 56; ISTI (bilj. 131), 250-252; godina samostana Sv. Krševana u Zadru, (ur. Miroslav Granić et IVAN MATEJČIĆ (bilj. 42), 14; MILJENKO JURKOVIĆ al.), Zadar, 1990., 35-58; PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 150), 44, 56. (bilj. 154), 173-174; Hrvati i Karolinzi – Katalog, (ur. Ante 174 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 17), 50-51. Milošević), Split, 2000., 190-191 (Miljenko Jurković, kat. jed. 175 MIHOVIL BOLONIĆ – IVAN ŽIC ROKOV, Otok Krk kroz IV. 15); TONČI BURIĆ, Putalj u srednjem vijeku, u: Tonči vjekove, Kršćanska sadašnjost, Zagreb, 1977., 493. Knjiga je Burić – Slobodan Čače – Ivo Fadić, Sv. Juraj od Putalja, Split, ponovno izdana 2002. godine. 2001., 246-247.

196 IVAN JOSIPOVIĆ, Prijedlog za čitanje imena kneza Mislava 200 PIETRO KANDLER (bilj. 34). na natpisu s Begovače, Archaeologia Adriatica, 6 (2012.), 201 PAOLO VERZONE, Od Teodorika do Karla Velikog, Bratstvo 129-148. Jedinstvo, Novi Sad, 1973., 60 i 85. 197 ANDRÉ GRABAR, Martyrium, 1er volume, Architecture, 202 RICHARD KRAUTHEIMER (bilj. 11), 203. Collège de France, Paris, 1947, 31-33. 203 PAVUŠA VEŽIĆ (bilj. 17), 40-44. 198 MARK J. JOHNSON (bilj. 11), 127-128. 204 IVO PETRICIOLI (bilj. 52), 326. Vidi također SLOBODAN 199 IVAN MATEJČIĆ (bilj. 42), 11-18, tabla XIII-XIII; Hrvati i ĆURČIĆ, Architecture in the Balcans, Yale University Press, 2010. Karolinzi – Katalog, (ur. Ante Milošević), Split, 2000., 67-69 205 MILJENKO JURKOVIĆ (bilj. 187, 1993.), 180. (Ivan Matejčić, kat. jed. I. 57). 206 NIKOLA JAKŠIĆ (bilj. 64), 421-423.

Most read articles by the same author(s)

1 2 > >> 

Similar Articles

You may also start an advanced similarity search for this article.